Dr. sc. Dionis Jurić, viši asistentPravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

NEZAVISNOST ČLANOVA NADZORNOG ODBORA I NEIZVRŠNIH DIREKTORA UPRAVNOG ODBORA I NJIHOVE KOMISIJE

U DIONIČKOM DRUŠTVU1

Zaštita interesa dioničara uvjetuje potrebu jačanja položaja nadzornog odbora, odnosno neizvršnih direktora u upravnom odboru u dioničkim društvima kao posrednika između uprave, odnosno izvršnih direktora upravnog odbora društva i dioničara. To se nastoji osigurati utvrđivanjem nezavisnosti članova nadzornog odbora i neizvršnih direktora upravnog odbora koja se očituje u odsustvu bilo kakve poslovne, obiteljske i druge veze između pojedinog člana nadzornog odbora, odnosno neizvršnog direktora upravnog odbora i društva, većinskog dioničara te uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora društva. S druge strane predviđa se osnivanje posebnih komisija koje imaju savjetodavnu i stručnu ulogu u odnosu na nadzorni, odnosno upravni odbor u onim situacijama koje imaju karakter sukoba interesa, osobito kada se radi o reviziji godišnjih financijskih izvješća, imenovanjima članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora i određivanju naknada za njihov rad. U tim komisijama većinu članova moraju činiti nezavisni članovi nadzornog odbora, odnosno nezavisni neizvršni direktori upravnog odbora. Pritom se svakoj državi prepušta da ili svojim propisima odredi kriterije nezavisnosti članova nadzornog odbora i neizvršnih direktora upravnog odbora i osnivanje komisija nadzornog, odnosno upravnog odbora, ili da to odredi kodeksima korporativnog upravljanja koji nemaju obvezujući karakter, a primjenjuju se na uvrštena dionička društva.

Ključne riječi: nadzorni odbor, upravni odbor, dioničko društvo, nezavisnost članova nadzornog odbora/neizvršnih direktora upravnog odbora, komisije

1. Uvod

Tijekom 90-ih godina 20. stoljeća postalo je aktualno pitanje poboljšanja unutarnjeg ustrojstva dioničkog društva u cilju što bolje zaštite dioničara i mogućnosti da oni steknu potpuni i točan uvid u svakodnevno poslovanje društva. Poticaj raspravama o korporativnom upravljanju su dali stečajevi određenih američkih i europskih trgovačkih društava koji su bili uvjetovani monopolom upravnih tijela nad poslovnim informacijama i njihovom zloporabom na štetu dioničara.2 Pritom se postavilo pitanje nezavisnosti tzv. neizvršnih direktora upravnih

1 Izlaganje na međunarodnom znanstvenom skupu „Socijalno odgovorno gospodaranje“, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 5.- 6. listopada 2007.2 U SAD-u su izbila četiri velika financijska skandala (tzv. «Big Four Frauds») koji svoje začetke imaju u kasnim 90-im godinama, a koji su do izražaja došli u razdoblju od 2001. do 2002. godine: Enron, Global Crossing, WorldCom i Qwest. Ovi stečajevi su doveli do velikih gubitaka za dioničare, a što je bilo uvjetovano lošim sustavom računovodstva i revizije financijskih izvješća. Detaljnije o spomenutim financijskim skandalima vidi u Daniel Kadlec, Enron: Who's Accountable?, Time – Business & Technology, January 13, 2002., Feinman, Jay M., Liability Of Accountants For Negligent Auditing: Doctrine, Policy And Ideology, Florida State University Law Review, Fall 2003., str. 17-19., Cunningham, Lawrence A., The Sarbanes - Oxley Yawn: Heavy Rethoric, Light Reform (And It Just Might Work), Connecticut Law Review, Spring 2003., str. 923-936. U Europi su poznati slučajevi financijskih poteškoća u trgovačkim društvima Marconi (Velika Britanija), Elan (Irska), EmTV, MobilCom (Njemačka), Vivendi, France Telecom (Francuska), Swiss Life, Bz Group (Švicarska), Bipop, Cirio, Parmalat (Italija), ABB (Švedska), Royal Ahold, KpnWest (Nizozemska). Vidi u

odbora u angloameričkim trgovačkim društvima kojima je zadatak nadzor nad radom izvršnih direktora tih odbora te osiguranja uvjeta za nepristrano odlučivanje o pitanjima revizije godišnjih financijskih izvješća, određivanju naknada za rad članova upravnih odbora te njihovom imenovanju. U tim situacijama dolazi do izražaja sukob interesa između upravnih i nadzornih tijela društva i samih dioničara. Globalizacija tržišta kapitala uvjetovala je uvrštenje nacionalnih trgovačkih društava i na inozemne burze, osobito kada se radi o tržištu kapitala u SAD-u što je uvjetovalo isprepletanje različitih modela korporativnog upravljanja. Kao odgovor na ta pitanja javila se ideja uspostave posebnih komisija unutar upravnih odbora u monističkom sustavu, odnosno unutar nadzornih odbora u dualističkom sustavu kojima je povjereno razmatranje i predlaganje odluka o reviziji godišnjih financijskih izvješća, naknadama za rad i imenovanjima članova upravnih i nadzornih tijela, kao i određenja pretpostavki za nezavisnost neizvršnih direktora upravnih odbora, odnosno članova nadzornih odbora. Taj segment je uređen kodeksima korporativnog upravljanja i pravilima za uvrštenje u burzovne kotacije, a našao je svoje mjesto i u heteronomnim izvorima prava, pri čemu se ta pravna pravila prvenstveno primjenjuju na uvrštena dionička društva.

2. Položaj i ovlasti nadzornog odbora i upravnog odbora u dioničkom društvu

Nadzorni odbor predstavlja tijelo unutar trgovačkog društva koje posreduje između uprave i dioničara društva. Kako dioničari društva imaju mogućnost ostvarivati svoja prava na glavnoj skupštini koja se sastaje obvezatno samo jednom godišnje, a po potrebi i češće, javila se potreba uspostave tijela koje će biti manje i stručnije te koje će biti u mogućnosti da se češće sastaje i nadzire rad uprave društva.3 Nadzornom odboru se daje ovlast i da saziva glavnu skupštinu kada to zahtijevaju interesi dioničkog društva, a uprava propusti to učiniti. Nadzorni odbor zajedno s upravom društva utvrđuje godišnja financijska izvješća društva, imenuje članove uprave društva, daje odobrenje za obavljanje djelatnosti članova uprave koje bi predstavljale povredu zabrane konkurencije, te odobrava sklapanje ugovora sa samim sobom i odobravanje kredita iz sredstava društva članovima uprave i nadzornog odbora.4

Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. godine (NN br. 107/07) otvorena je mogućnost osnivačima dioničkog društva da statutom društva izaberu ustanovljavanje upravnog odbora dioničkog društva.5 Na taj način se otvara mogućnost izbora između monističkog ili dualističkog modela unutarnjeg ustrojstva dioničkog društva. Novi članak 272.h ZTD-a ovlašćuje upravni odbor na vođenje poslova društva, postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja, nadzor vođenja poslova društva, zastupa društvo u odnosu na izvršne direktore, sazivanje glavne skupštine kada to zahtijevaju interesi društva, vođenje poslovnih knjiga, pokretanje stečajnog postupka i utvrđivanje godišnjih financijskih izvješća.

Enriques, Luca, Bad Apples, Bad Oranges: A Comment From Old Europe On Post-Enron Corporate Governance Reforms, Wake Forest Law Review, Fall 2003., str. 912-916.3 Tako Zakon o trgovačkim društvima propisuje određeni postupak sazivanja glavne skupštine, pri čemu inicijativu za njezino sazivanje i održavanje daje upravi društva. Uprava određuje i dnevni red glavne skupštine, pa na taj način i vremenski i sadržajno određuje tijek glavne skupštine. Zakonom propisani postupak jamči pravodobnu obaviještenost dioničara o mjestu i vremenu održavanja glavne skupštine te pitanjima o kojima će se odlučivati na glavnoj skupštini. Manjinskim dioničarima se pruža mogućnost da sami predlože sazivanje glavne skupštine, kao i mogućnost da traže uvrštenje određenog pitanja u dnevni red glavne skupštine (čl. 278. st. 1. i 2. ZTD) te se na taj način dioničarima omogućava da neposredno utječu na postupak sazivanja glavne skupštine i ostvarivanje svojih prava na njoj.4 Barbić, Jakša et al., Nadzorni odbori – vodič kroz sustav korporativnog upravljanja, CROMA, Zagreb, 2006., str. 86-105.5 Odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. godine stupit će na snagu 1. travnja 2008. godine, osim odredbi o prekograničnim pripajanjima i spajanjima koje će stupiti na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju (čl. 174. Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a 2007.).

2

U upravnom odboru se razlikuju izvršni direktori koji imaju ovlast vođenja poslova društva i neizvršni direktori koji nadziru njihov rad (čl. 272.l ZTD). S obzirom na to na izvršne direktore se primjenjuju odredbe koje se odnose na članove uprave, a na neizvršne direktore se primjenjuju odredbe koje se odnose na članove nadzornog odbora. Većinu članova upravnog odbora moraju činiti neizvršni direktori, a predsjednik i prvi zamjenik predsjednika upravnog odbora ne smiju biti osobe koje su istodobno i izvršni direktori društva (čl. 272.l st. 1. i čl. 272.i st. 1. ZTD)

U hrvatskom pravu ZTD u čl. 263. određuje temeljne ovlasti nadzornog odbora. Nadzorni odbor u prvom redu nadzire rad uprave društva (čl. 263. st. 1. ZTD). Pritom on nadzire tekuće poslovanje društva, a na temelju izvješća i podataka koje mu dostavlja uprava nadzire i buduće poslovanje društva (preventivni nadzor). U obavljanju tog nadzora nadzorni odbor može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. On može od uprave tražiti podnošenje izvješća i pojašnjenja o poslovima društva općenito ili o pojedinom poslu u svako doba. Ostvarenje tog nadzora on može povjeriti pojedinim svojim članovima, vanjskim stručnjacima, ali i komisijama koje je osnovao. Nadzorni odbor daje nalog revizoru za ispitivanje godišnjih financijskih izvješća društva i koncerna, čime određuje njihov opseg ovlasti i ciljeve koje moraju postići pri obavljanju revizije (čl. 263. st. 2. ZTD), kojeg imenuje glavna skupština društva. Nadzorni odbor može tražiti potrebna izvješća i pojašnjenja od uprave u svako doba ili periodično, ovisno o tome kada se pokaže potreba za time.6 Pritom valja naglasiti da je uprava dužna izrađivati izvješća o poslovnoj politici, rentabilnosti poslovanja, tijeku poslova i značajnijim poslovima koja podnosi nadzornom odboru (čl. 250. ZTD).7 Svaki član nadzornog odbora ima pravo tražiti da mu se ta izvješća dadu na uvid, kao i da mu se na zahtjev dade pisani primjerak tih izvješća, osim ako nadzorni odbor odluči drugačije. Predsjednik nadzornog odbora mora izvijestiti članove nadzornog odbora o izvješćima uprave najkasnije na prvoj sjednici nadzornog odbora nakon primitka izvješća (čl. 250. st. 7. ZTD).8 Ako nadzorni odbor provede nadzor na radom uprave o tome je dužan u pisanom obliku izvijestiti glavnu skupštinu društva (čl. 263. st. 3. ZTD).9 Članovi nadzornog odbora koji imaju drugačije mišljenje u pogledu određenog dijela ili cijelog izvješća dužni su u pisanom obliku o tome izvijestiti glavnu skupštinu društva. Nadzorni odbor može sazvati i glavnu skupštinu društva kada je to potrebno za očuvanje društva, o čemu odluku donosi običnom većinom glasova (čl. 263. st. 4. ZTD) čime se olakšava sazivanje glavne skupštine i sprečava opstrukcija pojedinih članova.10 Na taj način se osigurava da se dioničari upoznaju sa stanjem društva i

6 Intenzitet nadzora ovisi o stanju u kojem se nalazi društvo, kao i o mogućim protupravnim postupanjima članova uprave. Nadzorni odbor ne može u svoje ime podnijeti tužbu protiv članova uprave.7 Uprava podnosi izvješće o poslovnoj politici najmanje jednom godišnje, ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu da se o tome izvijesti bez odgađanja, izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova i o stanju društva najmanje tromjesečno a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima zauzeti stav (čl. 250. st. 4. ZTD). Izmjenama i dopunama ZTD-a iz 2007. godine je uveden novi članak 250.a koji uređuje obvezu uprave na podnošenje godišnjeg izvješća o stanju društva i određuje njegov sadržaj, a čl. 250.b obvezu podnošenja konsolidiranog godišnjeg izvješća društva. 8 Izvješće će se dostaviti i komisiji koji je osnovao nadzorni odbor. Nadzorni odbor i svaki član nadzornog odbora mogu zahtijevati davanje ad hoc izvješća od uprave, a ako ga ona odbije dati, član nadzornog odbora može ponoviti zahtjev uz uvjet da ga podrži još jedan član nadzornog odbora. Tada će uprava biti dužna dati izvješće (čl. 250. st. 6. i 7. ZTD).9 U tom izvješću je potrebno navesti da li društvo djeluje u skladu sa zakonom i statutom društva te odlukama glavne skupštine, da li su godišnja financijska izvješća izrađena u skladu s stanjem u poslovnim knjigama društva i da li prikazuju ispravno imovinsko i poslovno stanje društva te stav koji ima prema prijedlogu uprave o upotrebi dobiti i pokriću gubitaka društva.10 Inače glavnu skupštinu saziva uprava društva.

3

postupanjima uprave te da se poduzmu određene mjere kojima će se otkloniti poteškoće u kojima se nalazi društvo (osobito ako društvu prijeti stečaj).

U okviru svojih ovlasti nadzorni odbor ima zadaću i da ocjenjuje situacije u kojima dolazi do pojave sukoba interesa između članova uprave, odnosno nadzornog odbora i samog društva, osobito kada se radi o zabrani konkurencije, sklapanju ugovora sa samim sobom i odobrenju kredita iz sredstava društva. Odredbe o zabrani konkurencije sadržane su u čl. 248. ZTD-a te one obvezuju članove uprave i njegove zamjenike, kao i izvršne direktore u upravnom odboru (čl. 272.l st. 8. ZTD).11 Ona se ne primjenjuje na bivše članove uprave. Primjenjuje se na članove uprave čije je imenovanje opozvano do trenutka dok se ne raskine ugovor o službi koje je društvo sklopilo s članom uprave i na temelju kojeg plaća naknadu za rad ili obeštećenje (otpremninu) članu uprave. Na taj način se naglašava posebni položaj koji imaju članovi uprave i koji su upoznati sa svakodnevnim poslovanjem društva, a što bi mogli zloupotrijebiti. Zabrana konkurencije nije apsolutna. Iznimno nadzorni odbor može dati suglasnost članu uprave da obavlja određene radnje ili obnaša određene funkcije koje mogu dovesti do sukoba interesa, ali ta suglasnost mora biti izričita, konkretna i treba se dati unaprijed.12 U slučaju kršenja zabrane konkurencije, odnosno ako je izostala suglasnost nadzornog odbora, to predstavlja valjani razlog za opoziv imenovanja člana uprave te nastaje odgovornost člana uprave za štetu koju je na taj način pričinio društvu.13 Kodeks korporativnog upravljanja u točki 3.2.8. preporučuje primjenu zabrane konkurencije i na članove nadzornih odbora uvrštenih društava. Članovi nadzornog odbora ne smiju za svoj ili tuđi račun, osobno ili preko trećih osoba obavljati poslove iz djelatnosti uvrštenog društva te ne smiju savjetovati osobe koje se mogu smatrati konkurentskim društvom. Na taj način se širi primjena zabrane konkurencije i na članove nadzornih odbora uvrštenih društava.

ZTD posebno uređuje pitanje sklapanja ugovora sa samim sobom, odnosno sklapanja ugovora između društva i člana nadzornog odbora (čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. i čl. 270. ZTD) i davanja kredita članovima uprave, odnosno nadzornog odbora društva (čl. 249. i 271. ZTD). Ove odredbe se primjenjuju i na članove upravnog odbora (čl. 272.c st. 3. ZTD). Ovdje se radi slučajevima sukoba interesa društva i osobnih interesa članova uprave, odnosno nadzornog odbora, budući da poslovne odluke donose sami članovi uprave koji su zainteresirani za

11 Zakon poznaje nekoliko oblika radnji kojima se krši zabrana konkurencije: a) član uprave za svoj ili za tuđi račun obavlja poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva; b) član uprave društva je istodobno član uprave ili nadzornog odbora u drugom društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva; c) član uprave u prostorijama društva obavlja poslove za svoj ili za tuđi račun; d) član uprave društva je komplementar u nekom drugom trgovačkom društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva. Kada se radi o predmetu poslovanja zabrana konkurencije se odnosi na sve poslove s tog područja bez obzira na stanje upisa u sudskom registru ili na odredbe statuta društva. Statutom društva je moguće odrediti i druge zabrane konkurencije.12 U slučaju ako se radi o izvršnim direktorima, suglasnost za postupanja protivna zabrani konkurencije daje upravni odbor. Vidi u Barbić, Jakša, Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, Organizator, Zagreb, 2005., str. 455., Gorenc, Vilim et al., Komentar Zakona o trgovačkim društvima, RRIF, Zagreb, 2004., str. 330-331.13 Društvo u tom slučaju može tražiti nekoliko načina popravljanja štete: a) društvo može od člana uprave tražiti da mu nadoknadi pričinjenu štetu; b) društvo može tražiti od člana uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj račun smatraju poslovima sklopljenim za račun društva; c) društvo može tražiti od člana uprave da prenese društvu ono što je primio iz poslova koje je sklopio za tuđi račun; d) društvo može tražiti od člana uprave da mu ustupi zahtjev za naplatu onoga što bi trebalo da primi (čl. 248. st. 2. ZTD). Pritom društvo izabire jednu od ponuđenih mogućnosti popravljanja štete i time isključuje ostale oblike popravljanja štete. Zahtjevi društva za naknadu štete zastaruju u roku od 3 mjeseca od kada su ostali članovi uprave i članovi nadzornoga odbora saznali za radnju povodom koje se može tražiti naknada štete (subjektivni rok). Zahtjevi zastaruju u svakom slučaju, bez obzira na saznanje za radnju, u roku od 5 godina od kada je radnja učinjena (objektivni rok)(čl. 248. st. 3. ZTD). Za odgovornost za štetu prema društvu pretpostavlja se krivnja člana uprave, a društvo mora dokazati postojanje štete i utvrditi njezinu visinu. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 455-456., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 331-332.

4

predmetne transakcije, odnosno radi se o pravnim poslovima koji se sklapaju u korist članova nadzornog odbora društva. Stoga se takve transakcije mogu poduzimati samo uz suglasnost nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora. Čl. 41. st. 3. određuje da članovi uprave društva mogu sklapati ugovore s društvom u svoje ime i za svoj račun (izravni suugovaratelj), u svoje ime i za tuđi račun (komisionar) ili u tuđe ime i za tuđi račun (zastupnik) samo uz prethodnu suglasnost nadzornog odbora ili ako mu je dana posebna ovlast statutom društva.14

Time se isključuje sklapanje ugovora sa samim sobom (njem. Selbstkontrahierung) kod kojih se javlja sukob interesa.15 Ako član uprave nema potrebnu suglasnost nadzornog odbora ili mu statutom nije dana posebna ovlast za sklapanje takvih ugovora nastaje njegova odgovornost za štetu pričinjenu društvu, a moguć je i njegov opoziv.16 ZTD u čl. 270. uređuje način sklapanja ugovora između društva i nadzornog odbora. Tako je za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklapa s društvom izvan svojih dužnosti kao člana nadzornog odbora, potrebno prethodno pribaviti suglasnost nadzornog odbora (čl. 270. st. 1. ZTD). U takvim slučajevima moguće je da dođe do zloporaba ovlasti pojedinog člana nadzornog odbora, pa se propisuje suglasnost za sklapanje ugovora s društvom. Tako bi se mogao sklopiti ugovor o djelu ili neki savjetodavni ugovor. Pritom se članu nadzornog odbora ne bi moglo povjeriti vođenje poslova društva budući da bi to bilo u protivnosti s inkompatibilitetom funkcije člana uprave i nadzornog odbora u istom društvu. Suglasnost nadzornog odbora kod sklapanja takvih ugovora se traži kako bi se spriječilo izigravanje zakonskih odredbi o pravu članova nadzornog odbora na naknadu za rad, budući da se na temelju takvih ugovora njima isplaćuje određena naknada, ali se sprečavaju i zloporabe položaja pojedinog člana nadzornog odbora da utječe na upravu da s njime sklopi takav ugovor. U slučaju ako ugovor bude sklopljen bez prethodne suglasnosti, član nadzornog odbora je dužan vratiti društvu sve što je primio na temelju takvog ugovora, osim u slučaju ako nadzorni odbor naknadno ne odobri takav ugovor (čl. 270. st. 2. ZTD). Sklapanje takvog ugovora može biti važan razlog za opoziv člana uprave i člana nadzornog odbora koji su sklopili takav ugovor.17

Čl. 249. ZTD-a određuje način davanja kredita članovima uprave, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji, odnosno čl. 271. određuje davanje kredita članovima nadzornog odbora i članovima njihove uže obitelji. Krediti se daju spomenutim osobama kako bi se one motivirale i privukle za rad u određenom društvu, ali se pritom treba spriječiti i izigravanje zakonskih pravila o naknadama za rad članova uprave, odnosno nadzornog odbora društva. Pritom postoji opasnost da davanjem kredita dođe do prikrivene isplate dobiti ili prikrivenog povrata uplaćenog uloga (ako je zajmoprimatelj dioničar društva), davanjem prevelikih kredita ili kredita s povlaštenim kamatama preko mogućnosti društva i sl. Stoga takve kredite društvo, odnosno uprava društva može dati samo uz prethodnu suglasnost nadzornog odbora. Nadzorni odbor će ispitati opravdanost davanja takvog kredita navedenim osobama. Odluka kojom nadzorni odbor odobrava davanje kredita može se odnositi samo na određene ugovore o kreditu ili vrste kredita. U njoj je potrebno odrediti i visinu kamata i način otplate kredita. Ako je nadzorni odbor dao suglasnost za davanje kredita, uprava mora sklopiti ugovor o kreditu s zajmoprimateljem u roku od 3 mjeseca od dana donošenja odluke o

14 Statutom društva je moguće odrediti da odluku o davanju suglasnosti za sklapanje ugovora sa samim sobom donosi glavna skupština društva. Ova odredba se primjenjuje i na prokuriste društva (čl. 49. ZTD), ali i na zastupnike po punomoći (čl. 42. st. 4. ZTD), trgovačke punomoćnike (čl. 56. st. 4. ZTD) i trgovačke putnike (čl. 58. sr. 5. ZTD).15 Ograničenje na zastupanje se odnosi na točno određenog člana uprave, te nije potrebno posebno dokazivati krivnju člana uprave. Dovoljno je da se član uprave nalazi u određenom ugovornom odnosu i u ulozi zastupnika po zakonu društva i u ulozi druge ugovorne strane (bilo kao izravni suugovaratelj ili kao zastupnik ili komisionar treće osobe). Sukob interesa se ne mora dokazivati.16 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga prva-Opći dio, str. 409-410., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 48. i 57.17 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 551-552., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 369-370.

5

odobrenju kredita.18 S kreditom se izjednačavaju i druge pravne radnje koje se s njime mogu izjednačiti u gospodarskom smislu.19 Odobrenje za davanje kredita nije potrebno ako se članu uprave odobrava kredit do visine njegovih mjesečnih prihoda. Ove odredbe se primjenjuju i u slučaju uzajamnih davanja kredita članovima uprava, odnosno nadzornih odbora, prokuristima i članovima njihovih užih obitelji u odnosima između vladajućeg i ovisnog društva. U tom slučaju odobrenje za davanje kredita daje nadzorni odbor vladajućeg društva (čl. 249. st. 2. ZTD). U slučaju ako se kredit da protivno propisanom postupku, zajmoprimatelj mora odmah vratiti kredit društvu, osim ako ga nadzorni odbor naknadno ne odobri.20

Nadzorni odbor zajedno s upravom utvrđuje i godišnja financijska izvješća pri čemu nadzorni odbor ispituje godišnja financijska izvješća, godišnje izvješće o stanju društva, prijedlog odluke o upotrebi dobiti koje podnosi uprava društva i izvješće o reviziji godišnjih financijskih izvješća koje podnosi vanjski revizor (čl. 300.b-300.c ZTD).21 Svaki član nadzornog odbora ima pravo uvida i pregleda navedenih izvješća, a o obavljenom pregledu nadzorni odbor sastavlja pisano izvješće koje podnosi glavnoj skupštini društva (čl. 300.c st. 2. ZTD).22 Nadzorni je odbor dužan svoje izvješće sastaviti i dostaviti upravi društva u ukupnom roku od 2 mjeseca nakon što su mu podnesena sva izvješća koja treba ispitati. Tada se smatra da su godišnja financijska izvješća utvrdili uprava i nadzorni odbor, te ih uprava, odnosno izvršni direktori bez odgode predaju u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa (čl. 300.d ZTD) na temelju kojih redovita glavna skupština društva odlučuje o upotrebi dobiti društva i davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora. Tu glavnu skupštinu uprava društva mora sazvati bez odgode kada dobije izvješće nadzornog odbora o obavljenom pregledu, pri čemu se ona mora sazvati u roku od 8 mjeseci od okončanja prethodne poslovne godine te dostaviti izvješće nadzornog odbora glavnoj skupštini društva (čl. 277. st. 1. ZTD).23 Nadzorni odbor i uprava, odnosno upravni odbor uvrštenih dioničkih društava osiguravaju da uprava društva u posebnom odjeljku godišnjeg izvješća o stanju društva navede podatke o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja (čl. 272.p ZTD). Kodeks korporativnog upravljanja je izrađen 2007. godine od strane Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Zagrebačke burze d.d. Zagreb, te se očekuje da će uvrštena trgovačka društva dati prve izjave o primjeni preporuka Kodeksa tijekom 2008. godine. Kodeks je uveo određene novosti koje će imati priliku primjenjivati uvrštena trgovačka društva. Tako Kodeks naglašava kao glavne zadatke nadzornog odbora imenovanje i opoziv uprave, nadzor nad radom uprave u vođenju poslova društva i podnošenje izvješća o obavljenom nadzoru, pri čemu se naglašava samostalnost i odgovornost svakog pojedinog člana nadzornog odbora (t. 3.2.1. Kodeksa). 18 Taj kratki rok za sklapanje ugovora o kreditu je određen kako bi se kredit odobrio na temelju okolnosti koje su postojale i bile poznate nadzornom odboru u trenutku odobrenja sklapanja kredita. Ako se u navedenom roku ne sklopi ugovor, nadzorni odbor mora dati novo odobrenje za sklapanje ugovora. 19 Npr. prodaja s odgodom plaćanja, prodaja s obročnom otplatom, davanje odgode za ispunjenje neke obveze člana uprave, zamjena periodičnog plaćanja plaćanjem na kraju godine, davanje osiguranja trećim osobama za ispunjenje neke obveze člana uprave, leasing i sl. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 552-553. 20 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 454-455., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 332-334.21 Ukoliko godišnja financijska izvješća utvrđuje upravni odbor, ono što Zakon predviđa za upravu vrijedi za izvršne direktore, a ono što predviđa za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor (čl. 272.h st. 5. ZTD).22 U tom izvješću mora navesti na koji je način i u kojem opsegu u tijeku poslovne godine ispitao vođenje poslova društva. U društvima čije dionice kotiraju na burzi u spomenutom se izvješću mora navesti i koje komisije ima nadzorni odbor te koliko je sjednica tog odbora održano kao i broj održanih sjednica svake komisije. Nadzorni odbor mora zauzeti stav i o izvješću revizora. U izvješću se mora navesti ima li nadzorni odbor primjedaba na podnesena mu izvješća i daje li suglasnost na godišnja financijska izvješća koja mu je podnijela uprava. 23 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 553-558., Gorenc, V. et al., Komentar Zakona o trgovačkim društvima, str. 359-361.

6

Statutom društva nije moguće povjeriti vođenje poslova nadzornom odboru (čl. 263. st. 5. ZTD). Ta je ovlast u nadležnosti uprave društva, ali se ta njezina ovlast može ograničiti uvođenjem obveze da se za poduzimanje pojedinih vrsta poslova mora pribaviti prethodna suglasnost nadzornog odbora.24 Na taj način on može posredno utjecati na vođenje poslova te mu se olakšava preventivni nadzor nad poslovanjem društva.25 Ta obveza se može uvesti statutom ili odlukom nadzornog odbora društva. U slučaju ako nadzorni odbor odbije dati suglasnost, uprava može zatražiti potrebnu suglasnost od glavne skupštine društva koja odluku o tome donosi 3/4 većinom danih glasova.26 Nadzorni odbor može privremeno imenovati pojedinog svojeg člana da zamjenjuje određenog člana uprave koji nedostaje ili nije u mogućnosti obnašati svoju funkciju (čl. 261. st. 2. ZTD), čime omogućava nesmetani rad uprave, ali može i na nju posredno utjecati.27

Nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave u slučaju nastanka sporova između društva i članova uprave (čl. 268. ZTD), dok upravni odbor zastupa društvo prema izvršnim direktorima (čl. 272.m st. 2. ZTD). Na taj način se rješava sukob interesa koji se može pojaviti između društva i uprave, budući da bi tada uprava zastupala i sebe i samo društvo. Takvu ovlast će nadzorni odbor dobiti u slučaju ako se društvo nalazi u sporu s upravom u cijelosti, a u slučaju ako se nalazi u sporu samo s pojedinim članovima, ostalim članovima uprave treba priznati pravo na zastupanje, pa čak i u tom konkretnom sporu. U određenim slučajevima nadzorni odbor će zastupati društvo i u odnosu na treće osobe (angažiranje vanjskih stručnjaka i revizora (čl. 263. st. 2. ZTD), zastupanje društva u sudskom postupku u povodu tužbe za pobijanje odluke glavne skupštine (čl. 363. st. 2. ZTD), zastupanje društva u sudskom postupku u povodu tužbe za utvrđivanje ništavosti odluke glavne skupštine (čl. 357. st. 2. ZTD)). U slučaju podnošenja tužbe za pobijanje ili utvrđivanje ništavosti odluke glavne skupštine društvo zastupaju uprava i nadzorni odbor zajedno, a ako tužbu podiže neki član uprave, društvo zastupa nadzorni odbor samostalno.28

24 To bi se moglo predvidjeti statutom društva i kada se ustroji upravni odbor, pa se za poduzimanje određenih pravnih poslova ili radnji od strane izvršnih direktora propiše prethodna suglasnost upravnog odbora za takve poslove ili radnje. Pritom valja imati u vidu odredbe čl. 272.l st. 3. ZTD-a koji za izvršne direktore upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 242. ZTD-a o ograničenju ovlasti članova uprave za zastupanje i vođenje poslova društva i čl. 272.l st. 9. ZTD-a koji upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe čl. 252. ZTD-a o dužnoj pozornosti i odgovornosti članova uprave. Odredbe o ograničenju ovlasti uprave, odnosno izvršnih direktora na vođenje poslova društva djeluju samo u unutarnjim odnosima između društva i članova uprave, odnosno izvršnih direktora, dok su pravni poslovi koji su sklopljeni s trećim osobama mimo suglasnosti nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora valjani bez obzira na znanje trećih osoba za takva ograničenja. 25 Mogućnost utjecaja je ograničena time što nadzorni odbor daje samo suglasnost koja se može uvesti samo za točno određene poslove (osnivanje novih pogona, stjecanje udjela, otuđenje nekretnina, davanje i uzimanje zajmova, davanje prokure, jamstava, osnivanje i ukidanje podružnice, određivanje njihovih naknada za rad i sklapanje ugovora o službi i sl.).26 Statutom nije moguće odrediti veću većinu ili ispunjenje posebnih pretpostavki. Pritom valja ukazati na to da se članovi uprave oslobađaju odgovornosti ako su svoje radnje temeljili na odluci glavne skupštine, što nije slučaj ako su radnju poduzeli na temelju odobrenja nadzornog odbora (čl. 252. st. 4. ZTD).27 To imenovanje ne može biti duže od 1 godine, a mandat takvom članu prestaje kada se otklone razlozi zbog kojih pojedini član uprave nije bio u mogućnosti obavljati svoje funkcije ili se izabere novi član uprave. Ovdje valja spomenuti da na zahtjev svake zainteresirane osobe sud može imenovati nedostajućeg člana uprave u hitnim slučajevima, čiji mandat traje dok nadzorni odbor ne imenuje člana uprave sukladno statutu društva (čl. 245. ZTD). Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 558-559., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 361-362. 28 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 560., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 368. Ostale ovlasti nadzornog odbora su imenovanje i opoziv predsjednika i članova uprave (čl. 244. ZTD), provjera osnivanja društva (čl,. 182. ZTD), odlučivanje zajedno s upravom o upotrebi dobiti društva (čl. 220. st. 3. ZTD), donošenje poslovnika o radu uprave i nadzornog odbora (čl. 240. st. 3. ZTD), određivanje naknada za rad članovima uprave društva (čl. 247. ZTD), predlaganje imenovanja novog nadzornog odbora (čl. 256. ZTD).

7

3. Sastav i izbor članova nadzornog odbora i upravnog odbora dioničkog društva

Osnivači dioničkog društva mogu statutom društva predvidjeti osnivanje uprave i nadzornog odbora, ili upravnog odbora (čl. 272.a ZTD). Nadzorni odbor, odnosno upravni odbor mora imati najmanje 3 člana, ali se statutom društva može odrediti i veći broj članova s time da njihov broj mora biti neparan (čl. 254. st. 1. i čl. 272. b st. 1. ZTD). U slučaju ustanovljavanja upravnog odbora većinu njegovih članova moraju činiti neizvršni direktori (čl. 272.l st. 1. ZTD). Broj članova nadzornog, odnosno upravnog odbora u prvom redu ovisi o veličini i složenosti poslovanja društva, sudjelovanju predstavnika radnika u njegovom radu, ovlastima koje ima nadzorni, odnosno upravni odbor i sl.29 Zakon određuje i najveći broj članova nadzornog odbora koji ovisi o veličini temeljnog kapitala društva (čl. 254. st. 2. i čl. 272.b st. 1. ZTD).30 Konkretni broj članova nadzornog, odnosno upravnog odbora društva određuje se statutom društva pri čemu se moraju poštivati odredbe ZTD-a, pri čemu se ukupni broj članova nadzornog, odnosno upravnog odbora odnosi na sve članove neovisno o načinu njihovog imenovanja, odnosno biranja.31

Zakon o radu (ZOR)(NN 137/04) u čl. 166. predviđa i sudjelovanje predstavnika radnika društva u članstvu nadzornog, odnosno upravnog odbora dioničkog društva. Pritom dioničko društvo mora omogućiti imenovanje predstavnika radnika od strane samih radnika tog društva. Tako ZOR određuje da u trgovačkom društvu u kojem je zaposleno više od 200 radnika, u trgovačkom društvu u kojem se kao dioničar, odnosno član pojavljuje Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave s udjelom on najmanje 25 % temeljnog kapitala društva i u javnim ustanovama, neovisno o broju radnika u tom društvu, odnosno ustanovi jedan član nadzornog, odnosno upravnog odbora, odnosno drugog odgovarajućeg tijela, mora biti predstavnik radnika (čl. 166. st. 1. ZOR). Na taj način je hrvatski zakonodavac postavi poprilično heterogene uvjete za imenovanje predstavnika radnika u nadzorna tijela trgovačkog društva. Tako je svako trgovačko društvo koje ima više od 200 radnika dužno omogućiti imenovanje jednog njihovog predstavnika u nadzorni, odnosno upravni odbor ili neko drugo odgovarajuće tijelo.32 Drugu kategoriju čine trgovačka 29 Prosječni broj članova nadzornog odbora u javnim dioničkim društvima u razdoblju od 2001.-2003. godine je bio 5,04 člana. Vidi u Ekonomski institut Zagreb, Socius d.d., Odvjetnički ured Veršić Marušić, USAID, Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, 2005., http://www.vse.hr/edukacija/Korporacijsko_upravljanje.pdf, str. 45.30 Najveći broj članova nadzornog, odnosno upravnog odbora iznosi kod društva s temeljnim kapitalom do 12.000.000,00 kuna iznosi 9 članova, do 20.000.000,00 kuna iznosi 15 članova i preko 80.000.000,00 kuna iznosi 21 član. Pritom je mjerodavan iznos temeljnog kapitala na dan podnošenja prijave za upis osnivanja društva, odnosno povećanja ili smanjenja kapitala društva u sudski registar. U obzir se uzima temeljni kapital koji je određen statutom društva i koji se upisuje u sudski registar. 31 Statut mora propisati točan broj članova nadzornog odbora koji mora biti neparan, a može predvidjeti i više varijanti sastava, pri čemu se odabir varijante sastava prepušta glavnoj skupštini društva. Broj članova nadzornog odbora može se i promijeniti, ali se to može činiti samo odlukom o izmjeni statuta. Donošenje odluke o promjenama temeljnog kapitala društva ne dovodi automatski i do promjene najvećeg broja članova nadzornog odbora, već glavna skupština mora prethodno donijeti odluku o izmjeni statuta, odnosno njegove odredbe o broju članova nadzornog odbora. Ako se ne poštuju zakonske odredbe o broju članova nadzornog odbora, odredba statuta o broju članova nadzornog odbora bit će ništava. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga- Društva kapitala, str. 531-533., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 343-345.32 Ta obveza nastaje u trenutku kada društvo zaposli više od 200 radnika bez obzira da li su zaposleni na određeno ili neodređeno vrijeme. U pravilu u trenutku osnivanja društvo još najčešće nema toliki broj radnika, pa stoga čl. 180. st. 2. ZTD-a određuje da se pri sastavljanju prvog nadzornog odbora ne primjenjuju odredbe o predstavniku radnika. Ipak, u statutu društva je moguće već i pri osnivanju društva predvidjeti predstavnika radnika u nadzornom odboru društva ako se očekuje zapošljavanje određenog minimalnog broja radnika kojeg će imenovati radnici kada društvo zaposli više od 200 radnika. Na taj način se izbjegava potreba naknadne izmjene statuta društva. Ako broj radnika padne ispod 200, prestaje i njihovo pravo na suodlučivanje, ali predstavniku radnika funkcija traje sve do prestanka njegovog mandata. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-

8

društva u kojima se kao dioničar, odnosno član pojavljuje Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave s udjelom on najmanje 25 % temeljnog kapitala društva, neovisno o broju radnika. Pri određenju da li je ostvaren kvalificirani udio u temeljnom kapitalu društva, valja uzeti u obzir sve udjele koje država i jedinice lokalne i područne samouprave drže neposredno, ili posredno putem pravnih osoba u kojima one imaju većinski udio. Stjecanjem takvog kvalificiranog udjela, odnosno njegovim gubitkom nastaje i prestaje mogućnost imenovanja jednog predstavnika radnika u nadzorni, odnosno upravni odbor. Predstavnika radnika u nadzorni, odnosno upravni odbor imenuje i opoziva radničko vijeće (čl. 166. st. 2. ZOR). Ako kod društva-poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u nadzorni, odnosno upravni odbor imenuju i opozivaju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana. Član nadzornog, odnosno upravnog odbora imenovan od strane radničkog vijeća, odnosno radnika ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora. Samo pitanje imenovanja predstavnika radnika u nadzorni odbor ili upravni odbor potrebno je prethodno predvidjeti i urediti statutom društva.

Kodeks korporativnog upravljanja u točki 3.2.2. preporučuje da nadzorni odbor uvrštenog društva treba biti sastavljen većinom od nezavisnih članova koji nisu u poslovnim, obiteljskim i drugim vezama s društvom, većinskim dioničarom ili grupom većinskih dioničara ili članovima uprave ili nadzornog odbora društva ili većinskog dioničara. Ta preporuka će se osobito primijeniti u odnosu na neizvršne direktore upravnog odbora koji obavljaju funkciju nadzora nad radom izvršnih direktora.

Članom nadzornog, odnosno upravnog odbora može biti samo fizička osoba koja ima punu poslovnu sposobnost. Statutom društva se mogu odrediti uvjeti koje mora ispunjavati osoba koja se imenuje za člana nadzornog, odnosno upravnog odbora. Članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora ne moraju biti dioničari ili hrvatski državljani. Član nadzornog odbora društva ne može biti osoba koja je istodobno i član uprave društva,33 član nadzornog odbora u 10 drugih trgovačkih društava, član uprave društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo, član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom odboru nalazi član uprave društva i osoba koja je kažnjavana za određena kaznena djela i to u vremenu od 5 godina od pravomoćnosti presude ili je protiv nje izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je obuhvaćeno gospodarskom djelatnošću društva za vrijeme dok traje ta zabrana (čl. 255. st. 2. ZTD).34 Navedene zabrane se primjenjuju i na osobe koje se biraju za članove upravnog odbora, pri čemu se u članstvo u tijelima drugih trgovačkih društava ubraja i članstvo u upravnim odborima (čl. 272.b st. 2. ZTD). Statutom je moguće propisati i dodatne uvjete, pored onih koji su određeni zakonom kako bi se sastav nadzornog, odnosno upravnog

Društva kapitala, str. 591-593., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 346-347.33 Član nadzornog odbora ne može biti istodobno i član uprave, trajni zamjenik člana uprave, prokurist ili punomoćnik društva (čl. 261. st. 1. ZTD). Nadzorni odbor može privremeno, ali ne više od 1 godine, neke svoje članove imenovati za zamjenike članova uprave koji nedostaju ili koji nisu u mogućnosti obavljati svoju funkciju. Za vrijeme dok obavlja posao u upravi društva član nadzornog odbora ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora, a za njega ne vrijedi zabrana konkurencije (čl. 261. st. 2. ZTD).34 Na taj način se osigurava nezavisnost članova nadzornog odbora u obavljanju njegovih zadaća od uprave društva, osigurava se potrebna pozornost u obavljanju nadzornih funkcija kroz ograničenje broja funkcija u nadzornim odborima drugih društava, sprečavaju se eventualne zloporabe članstva u odnosima između povezanih društava, odnosno situaciji uzajamnih članstava u upravama i nadzornim odborima dvaju ili više društava kapitala (preplitanje ukriž, njem. Überkreutzverflechtung), te se štite određeni opći interesi. Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti iz 2003. godine (NN 163/03) u čl. 11. st. 5. prema kojem državni dužnosnik ne može biti ni član uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva, osim društava u kojima je država jedini dioničar, odnosno član ili ima većinski udio.

9

odbora prilagodio potrebama konkretnog društva.35 Ti uvjeti se mogu propisati samo za izbor članova nadzornog odbora koje bira glavna skupština, a ne i za one članove koje glavna skupština bira na temelju posebnog zakona. Ako bi izbor bio obavljen protivno uvjetima za izbor, odluka glavne skupštine bi bila ništava. Kodeks za korporativno upravljanje u točki 3.2.13. propisuje obvezu svakog člana nadzornog odbora da izvijesti društvo o članstvu u nadzornim odborima drugih društava te zabranjuje članstvo u nadzornom odboru drugog konkurentskog društva. Istraživanje korporativnog upravljanja u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj koje je bilo obavljeno u razdoblju od 2001.-2003. godine od strane Ekonomskog instituta Zagreb, Socius d.d. i Odvjetničkog ureda Veršić Marušić pokazalo je da nadzorne odbore čine 81,5% osoba s visokim obrazovanjem, dok 18,5% članova nadzornog odbora ima završenu samo srednju školu.36 U odnosu na članove uprave, članovi nadzornog odbora su bili niže obrazovne razine.37 Članstvo u nadzornim odborima ponajviše je bilo uvjetovano povezanošću s društvom ili pojedinim dioničarima, pa je izostala nezavisnost članova nadzornog odbora. Većina društava (79,1%) nije imala program uvođenja novih članova nadzornog odbora u poslovanje društva i rad nadzornog odbora. Većina članova nadzornog odbora (70,5%) nije sudjelovala u upravi ili nadzornom odboru drugih društava,38 a 7,3% članova nadzornog odbora prethodno su bili članovi uprave istog društva.39

Ovlast izbora članova nadzornog odbora ima glavna skupština društva (čl. 256. st. 1. ZTD), pri čemu odluku o izboru donosi običnom većinom danih glasova, osim ako je statutom određeno drugačije. Ove odredbe se primjenjuju i u slučaju izbora članova upravnog odbora (čl. 272.c st. 1. ZTD). Ona o tome odlučuje na temelju prijedloga odluke o izboru članova nadzornog odbora koju podnosi prethodni nadzorni odbor i koji je uvršten u objavljeni dnevni red glavne skupštine.40 Prijedlog za izbor članova nadzornog odbora ne može podnijeti uprava, jer bi time utjecala na to tko će je nadzirati. Prijedlog za izbor članova nadzornog odbora društva mogu postaviti i dioničari društva (čl. 283. ZTD). Ako tada dioničar zatraži na glavnoj skupštini da se članovi nadzornog odbora izaberu sukladno njegovom prijedlogu, o njegovom prijedlogu se mora odlučiti prije odlučivanja o prijedlogu nadzornog odbora, ako to zatraže manjinski dioničari koji imaju dionice koje daju najmanje 10 % udjela u temeljnom kapitalu društva koji je zastupljen na glavnoj skupštini (čl. 294. ZTD). Na taj način se štite manjinski dioničari od situacija kada bi većinski dioničar mogao utjecati na prethodni nadzorni odbor da izabere one članove koji će štiti njegove interese. O prijedlogu se može glasovati pojedinačno ili skupno, ovisno o odredbi statuta, odnosno odluci

35 Tako se može odrediti da to bude osoba koja drži dionice društva (dioničar), državljanstvo člana, osoba koja ima određena posebna stručna znanja ili vještine, životna dob, radno iskustvo i sl.36 Istraživanje koje je obavio Ekonomski institut Zagreb, Socius d.d. i Odvjetnički ured Veršić Marušić, uz financijsku potporu USAID-a u razdoblju od 2001.-2003. godine obuhvatilo je 239 javnih dioničkih društava čijedionice su kotirale na Zagrebačkoj i Varaždinskoj burzi. Među njima je bilo 220 nefinancijskih trgovačkih društava, 17 banaka te 2 društva za osiguranje. Vidi u Ekonomski institut Zagreb, Socius d.d., Odvjetnički ured Veršić Marušić, USAID, Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, 2005., http://www.vse.hr/edukacija/Korporacijsko_upravljanje.pdf, str. 15.37 Članovi uprave su bili visoko obrazovani te su posjedovali najmanje diplomu fakulteta (83,7%), odnosno magisterij ili doktorat (16,3%). Od članova uprave koji su odgovorili na anketu, 39,8% njih je sudjelovalo u upravama ili nadzornim odborima drugih društava. Vidi u Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 9-10.38 Članovi nadzornih odbora u javnim dioničkim društvima u razdoblju od 2001.-2003. godine su najčešće sudjelovali kao članovi uprava ili nadzornog odbora u još jednom ili 2 društva. Slučajevi višekratnog članstva koji bi se približavali zakonskom maksimumu od 10 članstava u nadzornim odborima društava nisu bili zabilježeni. Vidi u Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 44.39 Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 9-10.40 Takav stav je zauzeo i Visoki trgovački sud RH u presudi od 14. prosinca 1999. godine donesenoj u predmetu br. Pž-4618/99.

10

glavne skupštine.41 Izbor je valjan onda kada ga prihvati osoba koja je izabrana, a upis u sudski registar ima deklaratorni učinak. Statutom društva je moguće odrediti da određeni dioničari mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odbora (čl. 256. st. 2. ZTD). Ti dioničari moraju biti individualizirani u statutu te je to njihovo pravo vezano uz njihovi osobu te ga ne mogu prenijeti. Ta mogućnost se osobito predviđa u slučaju postojanja odnosa povezanih društava i dioničkih društava zatvorenog tipa.42 S druge strane je statutom moguće odrediti da to pravo imaju imatelji određenih dionica društva koje čine cjelinu (čl. 256. st. 3. ZTD).43 Dioničari koji imaju pravo imenovati članove nadzornog odbora mogu imenovati najviše 1/3 od ukupnog broja članova nadzornog odbora.44 Ti dioničari nisu dužni to svoje pravo i ostvarivati. Imenovanje od strane dioničara se ostvaruje priopćenjem upravi društva. Imenovani članovi nadzornog odbora imaju ista prava i obveze kao i članovi nadzornog odbora koje je izabrala glavna skupština.45

Mandat članova nadzornog odbora traje najdulje 4 godine od izbora, odnosno imenovanja uz mogućnost ponovnog izbora, odnosno imenovanja (čl. 258. ZTD). U slučaju izbora, odnosno imenovanja članova upravnog odbora mandat im traje najviše 6 godina uz mogućnost ponovnog izbora, odnosno imenovanja (čl. 272.c st. 2. ZTD). Statutom društva ili odlukom glavne skupštine o izboru članova nadzornog, odnosno upravnog odbora određuje se konkretno trajanje mandata članova nadzornog, odnosno upravnog odbora. Ako je član imenovan, trajanje mandata može odrediti ona osoba koja je imenovala člana nadzornog, odnosno upravnog odbora. Istraživanje korporativnog upravljanja u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj iz 2005. godine pokazalo je da članovi nadzornog obora u prosjeku imaju nešto više od 7 godina staža, za razliku od članova uprave koji u prosjeku imaju 10 godina staža u upravi ili nadzornom odboru nekog društva.46

Funkcija člana nadzornog odbora može prestati i prije isteka trajanja mandata člana u slučaju opoziva ili ostavke člana nadzornog odbora. Pravo opoziva ima onaj tko je izabrao, odnosno imenovao određenog člana nadzornog odbora. Tako glavna skupština može opozvati člana nadzornog odbora i prije isteka mandata za koji je izabran. Za odluku o tome potrebna je većina od najmanje 3/4 danih glasova. Statutom se može odrediti i veća većina, a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki (čl. 259. st. 1. ZTD). Pritom za opoziv nije

41 Način glasovanja može predložiti i određeni dioničar o čemu se glasuje na glavnoj skupštini.42 Npr. vladajućem društvu se daje ovlast da imenuje određeni broj članova nadzornog odbora ovisnog društva, ili se to daje članu određene obitelji koja je većinski dioničar u određenom društvu. Ostvarenje tog prava se vezuje uz uvjet da osoba mora držati određeni broj dionica ili ima neka posebna svojstva. 43 To pravo tada ima svakodobni imatelj tih dionica, a da bi se to pravo na imenovanje određenog broja članova nadzornog odbora moglo prenijeti, potrebno je da se prenesu sve takve dionice koje daju to posebno pravo. To pravo može imati i više dioničara zajedno koji raspolažu točno određenim dionicama koje daju pravo imenovanja. Imatelji tih određenih dionica mogu imati to pravo posebnog imenovanja samo ako njihove dionice glase na ime i ako je za prijenos dionica potrebna suglasnost društva. Na taj način se osigurava nadzor društva nad osobama koje imaju pravo imenovanja određenog broja članova nadzornog odbora, čime oni ograničavaju ovlast glavne skupštine da izabire članove nadzornog odbora. Te dionice ne čine posebni rod dionica. 44 U tu trećinu se ne računa predstavnik radnika. Ovim ograničenjem broja imenovanih članova se sprečava situacija u kojoj bi određeni dioničari, odnosno imatelji određenih dionica koji stvarno nemaju većinu u glavnoj skupštini, ostvarivali prevladavajući utjecaj te ostvarivali samo svoje interese na štetu ostalih dioničara. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga- Društva kapitala, str. 540-543., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 350-353.45 U slučaju ako bi u nadzornom odboru nedostajao potreban broj članova za donošenje odluka, članove koje nedostaju imenuje nadležni sud na zahtjev uprave, pojedinog člana nadzornog odbora ili dioničara (čl. 257. ZTD). Sud o tom zahtjevu odlučuje u izvanparničnom postupku i nije vezan prijedlogom za imenovanje određene osobe koji može biti sadržan u zahtjevu. Mandat članova nadzornog odbora koje je imenovao sud je privremen, te on prestaje nestankom razloga za njihovo imenovanje. Vidi u Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-društva kapitala, str. 543., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 353-354.46 Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 31.

11

potrebno postojanje nekih posebnih okolnosti, već je dovoljno da izostane povjerenja glavne skupštine prema članovima nadzornog odbora društva.47 Pritom glavna skupština mora donijeti posebnu odluku o opozivu, a neće biti dovoljno to što glavna skupština nije dala razrješnicu članu nadzornog odbora. Propisanom većinom za donošenje odluke o opozivu štiti se nadzorni odbor od olakog i samovoljnog opozivanja svojih članova, a osobito od zloporaba većinskih dioničara. Učinak odluke o opozivu nastupa onog trenutka kada se ona priopći članu nadzornog odbora. Od tog trenutka prestaju sva prava i obveze člana nadzornog odbora, osim obveze čuvanja poslovne tajne.48

Imenovanog člana nadzornog odbora može u svako doba opozvati onaj tko ga je imenovao i zamijeniti ga drugom osobom. Imenovanog člana može opozvati i glavna skupština društva ako više nisu ispunjenje pretpostavke za imenovanje određenog člana nadzornog odbora koje su određene statutom društva.49 Tada glavna skupština odluku o opozivu donosi običnom većinom (čl. 259. st. 2. ZTD). Članove nadzornog odbora koje je izabrala glavna skupština može opozvati i sud na zahtjev nadzornog odbora ili manjinskih dioničara koji imaju dionice koje daju udio od najmanje 10 % temeljnog kapitala društva ako postoji za to važan razlog (čl. 260. ZTD). Na taj način se štite dioničari u slučaju ako nadzorni odbor sprečava opoziv nekog svog člana, ili ako glavna skupština ne pokreće pitanje opoziva određenog člana nadzornog odbora.50 Razlog za opoziv mora biti u osobi pojedinog člana nadzornog odbora, pri čemu se u obzir moraju uzeti važni razlozi koje ZTD propisuje za opoziv članova uprave. Odluku o podnošenju zahtjeva donosi nadzorni odbor običnom većinom. Ako se radi o članu koji je imenovan u nadzorni odbor, zahtjev sudu mogu postaviti i dioničari koji imaju dionice koje daju udio od najmanje 10 % u temeljnom kapitalu društva. Odredbe o opozivu članova nadzornog odbora primjenjuju se i na opoziv članova upravnog odbora (čl. 272.e ZTD).

Predsjednik i svaki član nadzornog odbora može podnijeti ostavku u pisanom obliku upravi društva (čl. 260.a ZTD).51 Uprava je dužna o podnesenoj ostavci izvijestiti ostale članove nadzornog odbora i poduzeti radnje za upis promjena u sastavu nadzornog odbora u sudski registar. Ove odredbe se primjenjuju i na ostavku člana upravnog odbora (čl. 272.f ZTD).

Uprava i predsjednik nadzornog odbora moraju svaku promjenu u sastavu nadzornog odbora bez odgađanja objaviti na način kako se objavljuju priopćenja društva i u propisanom roku podnijeti sudu prijavu za upis promjene u sudski registar (čl. 262. st. 1. ZTD), a to

47 Tako se član nadzornog odbora može opozvati i zbog toga što se želi da se u nadzorni odbor izabere druga osoba koja ima potrebna znanja za kvalitetno obavljanje nadzorne funkcije, jer se želi omogućiti određenom dioničaru da utječe na imenovanje članova nadzornog odbora, jer se želi izabrati ugledna osoba od koje će društvo imati interesa, jer su ispunjene pretpostavke za izbor predstavnika radnika u nadzorni odbor i sl. Statutom je moguće odrediti i razloge za opoziv člana nadzornog odbora, ali će tada glavna skupština biti vezana tim razlozima, odluka o opozivu mora biti obrazložena, a opozvani član nadzornog odbora može pred sudom pobijati tu odluku zbog neosnovanosti. Kod opoziva članova uprave nadzorni odbor mora imati za to važne razloge. Na taj način se uspostavlja ravnoteža između uprave i nadzornog odbora, a predviđena je i sudska kontrola opravdanosti odluke o opozivu člana uprave. 48 Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga-Društva kapitala, str. 572-575., Gorenc, V. et al., op. cit., str. 355-356. 49 Npr. dioničar koji je imao pravo na imenovanje određenog broja članova nadzornog odbora više nije dioničar društva.50 Intervencija suda će biti nužna u slučaju ako se u glavnoj skupštini ne može postići potrebna većina za opoziv određenog člana nadzornog odbora ili dioničar koji je imenovao ne želi određenog imenovanog člana nadzornog odbora opozvati. Stoga sud može opozvati takvog člana samo ako postoje važni razlozi, a protivno volji subjekta koji je izabrao, odnosno imenovao tog člana nadzornog odbora. 51 Ostavka se može povući samo uz suglasnost glavne skupštine, odnosno dioničara koji je imenovao člana nadzornog odbora.

12

vrijedi i u slučaju promjena sastava upravnog odbora, s time da prijavu za upis promjene i objavu obavljaju svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora (čl. 272.g ZTD).

4. Nezavisnost članova nadzornog odbora i neizvršnih direktora upravnog odbora dioničkog društva

Kodeks korporativnog upravljanja u točki 3.2.2. određuje pojam nezavisnosti članova nadzornog odbora. Pri određenju pretpostavki koje se moraju ispuniti za nezavisnost člana nadzornog odbora, donositelji Kodeksa su se rukovodili smjernicama iz Aneksa II Preporuke Europske Komisije o ulozi neizvršnih direktora upravnih odbora i članova nadzornih odbora uvrštenih društava i komisijama upravnih odbora i nadzornih odbora iz 2005. godine.52

Nezavisnost članova nadzornog, odnosno upravnog odbora treba osigurati objektivnost i nepristranost u njihovom radu u odnosu na uvršteno društvo, njegove većinske dioničare, članove uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora uvrštenog društva. Nezavisni članovi osobitu ulogu imaju u radu komisija nadzornog, odnosno upravnog odbora koje razmatraju i pripremaju odluke nadzornog, odnosno upravnog odbora o imenovanjima, naknadama za rad članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora te reviziji godišnjih financijskih izvješća.53

Kodeks tako navodi određene pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi se određeni član nadzornog odbora mogao smatrati nezavisnim. Prva pretpostavka se odnosi na činjenicu da je član nadzornog odbora istodobno i dioničar društva u kojem obnaša svoju funkciju. Pritom Kodeks dopušta članu nadzornog odbora da posjeduje dionice društva u određenom manjem broju, ali on ne smije imati položaj većinskog dioničara.54 Nezavisni član nadzornog odbora ne bi smio biti ni skrbnik, odnosno punomoćnik većinskog dioničara ili grupe većinskog dioničara, kao ni član grupe većinskih dioničara. Konačno, član nadzornog odbora ne smije biti ni supružnik, srodnik po krvi ili po tazbini do drugog stupnja većinskog dioničara niti bi smio biti u vezi s društvima koja su povezana s većinskim dioničarom. Druga pretpostavka zahtijeva da nezavisni član nadzornog odbora ne smije biti član uprave uvrštenog društva, niti bilo kojeg njegovog ovisnog ili s njim povezanog društva, i to najmanje 5 godina. Na taj način se traži da za nezavisnog člana nadzornog odbora može biti

52 Commission Recommendation of 15 February 2005 on the role of non-executive or supervisory directors of listed companies and on the committees of the (supervisory) bord (Text with EEA relevance)(2005/162/EC).53 U SAD-u Pravila za uvrštenje dioničkih društava u kotaciju njujorške burze (NYSE) zahtijevaju da većinu članova upravnog odbora čine nezavisni članovi. Ova obveza se ne primjenjuje na ovisna dionička društva. Nezavisni član upravnog odbora ne smije imati nikakav materijalni interes u društvu. On ne smije biti u nikakvom trgovačkom, industrijskom, bankovnom, savjetodavnom, pravnom, računovodstvenom, obiteljskom ili donatorskom odnosu s društvom. Nezavisan neće biti osobito onaj član upravnog odbora koji je radnik društva ili je u rodbinskom odnosu s izvršnim službenicima društva, osoba koja od društva izravno prima naknade u iznosu većem od 100,000.00 dolara godišnje (ne radi se naknadi za rad ili mirovini), osoba koja je unutarnji ili vanjski revizor društva, osobe kod kojih se pojavljuje uzajamno članstvo u komisijama za naknade različitih društava, osoba koja je izvršni službenik ili zaposlenik društva i koja prima od društva naknade u iznosu većem od 2 % iznosa godišnje dobiti društva ili u iznosu većem od 1,000,000.00 dolara. Isto se odnosi i na osobe koje se nalaze u rodbinskim odnosima s navedenim osobama. Niti jedan član upravnog odbora koji se u posljednje 3 godine nalazio u jednom od takvih odnosa sa društvom ne smatra se nezavisnim. Samo nezavisni članovi upravnog odbora mogu biti članovi komisija za reviziju, naknade za rad i imenovanje. Vidi u Odjeljku 303A točka 1., 2., 4., 5. i 6. Pravila njujorške burze (NYSE Rules 2003). Čl. 301. Sarbanes-Oxley Act-a određuje pod nezavisnim članom komisije za reviziju onu osobu koja od društva nije primila nikakvu novčanu naknadu osim one za svoj rad, i koja se ne nalazi u bilo kojem obliku odnosa ovisnosti o društvu ili njegovim društvima-kćerima. Vidi u Cunningham, L.A., op. cit., str. 946-978., Holcomb, John M., Corporate Governance: Sarbanes-Oxley Act, Related Legal Issues, And Global Comparisons, Denver Journal of International Law and Policy, Spring 2004., str. 180-181.54 To znači da ne bi smio imati više od 50 % dionica u temeljnom kapitalu uvrštenog društva.

13

izabrana osoba koja je bila član uprave istog društva tek po proteku 5 godina od prestanka njezine funkcije člana uprave te se želi spriječiti zloporabe članstva u odnosima između povezanih društava. Treća pretpostavka za nezavisnost člana nadzornog odbora zahtijeva da on nije radnik uvrštenog društva, njegovog ovisnog društva ili s njim povezanog društva i to najmanje 3 godine.55 Četvrta pretpostavka se odnosi na dodatne isplate koju primaju, ili su primali članovi nadzornog odbora od uvrštenog društva, pa oni imaju pravo samo na naknadu za svoj rad i na eventualnu dividendu. Ovdje do izražaja dolazi financijska nezavisnost člana nadzornog odbora u odnosu na uvršteno društvo.56 Peta pretpostavka nezavisnosti člana nadzornog odbora se očituje u nepostojanju poslovne veze između člana nadzornog odbora i uvrštenog društva u razdoblju od najmanje godinu dana.57 Šesta pretpostavka zahtijeva da se za nezavisnog člana nadzornog odbora ne može izabrati osoba koja je obavljala reviziju godišnjih financijskih izvješća uvrštenog društva.58 Sedma pretpostavka nastoji spriječiti zloporabe uzajamnih članstava u upravama i nadzornim odborima dvaju ili više društava kapitala (preplitanje ukriž, njem. Überkreutzverflechtung).59 Osma pretpostavka ograničava ukupno trajanje mandata člana nadzornog odbora na razdoblje od najviše 12 godina. Konačno, posljednja pretpostavka zahtijeva da nezavisni član nadzornog odbora nije bračni drug, bliži srodnik po krvi ili po tazbini bilo kojem članu uprave ili fizičkim osobama koje se nalaze na prethodno navedenim položajima. Nezavisni član nadzornog odbora koji obnaša funkciju više od 2 mandata treba dati pisanu izjavu kojom potvrđuje svoj nezavisni status.

Predviđene pretpostavke nezavisnosti člana nadzornog odbora bitno postrožuju uvjete za obavljanje te dužnosti u odnosu na zakonom propisane uvjete za izbor članova nadzornog odbora, čime se želi osigurati adekvatna zaštita dioničara i njihova kvalitetna obaviještenost o stanju u uvrštenom dioničkom društvu. One još više dolaze do izražaja u odnosu na neizvršne direktore u upravnom odboru. Istraživanje korporativnog upravljanja u javnim dioničkim društvima u razdoblju od 2001.-2003. godine pokazalo je da je u nadzornom odboru javnih dioničkih društava bilo najviše predstavnika nekog određenog dioničara, osim države (2,48). Nakon njega su najzastupljeniji bili predstavnici države s 2,33 predstavnika te potom nezavisni stručnjaci s 1,2, odnosno predstavnici radnika s 1,1 predstavnika. To ukazuje na nepostojanje nezavisnosti članova nadzornog odbora uvrštenih dioničkih društava.60

5. Komisije nadzornog odbora i upravnog odbora dioničkog društva

Nedostaci u sustavu korporativnog upravljanja u dioničkim društvima uvjetovali su potrebu osnivanja posebnih komisija unutar nadzornih, odnosno upravnih odbora dioničkih društava. Pritom se osobiti naglasak daje na nezavisnost članova tih komisija koja bi trebala

55 Ovdje se radi o bivšem radniku uvrštenog društva, koji se tek po proteku 3 godine od prestanka zaposlenja može izabrati za člana nadzornog odbora.56 Te dodatne isplate se odnose na bonuse i druge varijabilne oblike naknade za rad (npr. opcije), izuzev primanja na temelju mirovinskog plana za raniju službu u društvu.57 Nezavisni član nadzornog odbora ne smije biti za vrijeme trajanja svoje funkcije niti prije proteka 1 godine od prestanka poslovne veze, u značajnijoj poslovnoj vezi s uvrštenim društvom ili s njim povezanim društvom, izravno ili posredno kao partner, dioničar, član uprave ili nadzornog odbora ili član višeg rukovodećeg osoblja organizacije koja se s društvom nalazi u značajnijoj poslovnoj vezi, koja uključuje i neposredne ili posredne značajnije dobavljače i kupce roba ili usluga društva i organizacije koja dobivaju značajnije primitke od društva ili s njime povezanih društava.58 Nezavisni član nadzornog odbora ne može biti osoba koja je istodobno, ili u posljednje 3 godine bila partner ili radnik revizorskog društva koje pruža ili je pružalo revizijske usluge društvu ili s njime povezanim društvima.59 Član nadzornog odbora ne smije biti član uprave drugog društva u kojem je neki od članova uprave društva član nadzornog odbora, niti ima značajnijih veza s članovima uprave društva kroz sudjelovanje u drugim organizacijama, tijelima ili društvima. 60 Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 45.

14

jamčiti nepristranost i objektivnost pri donošenju odluka o nadzoru nad revizijom godišnjih financijskih izvješća i izboru vanjskih revizora, određivanju naknada za rad i imenovanju članova uprava i nadzornih odbora, odnosno upravnih odbora uvrštenih društava. Komisije pritom pomažu nadzornom, odnosno upravnom odboru u pripremi odluka i njihovom donošenju u ovim situacijama kada je moguća pojava sukoba interesa između članova upravnih i nadzornih tijela društva i samog društva. Konačnu odluku uvijek donosi nadzorni, odnosno upravni odbor. Ideja osnivanja komisija se javila u SAD-u čiji pravni sustav karakterizira monistički ustroj dioničkog društva koji karakterizira postojanje upravnog odbora (engl. Board of Directors) koji istodobno obnaša i upravljačku funkciju, putem izvršnih direktora (engl. executive directors), i nadzornu funkciju, putem neizvršnih direktora (engl. non-executive directors) upravnog odbora. Neizvršni direktori upravnog odbora predstavljaju osobe koje se ne nalaze u poslovnom odnosu ili radnom odnosu s dioničkim društvom u kojem obnašaju svoju funkciju, niti se ne nalaze u obiteljskoj vezi s izvršnim direktorima upravnog odbora, a koji čine većinu članova komisija koje se osnivaju unutar upravnih odbora dioničkih društava. U tu svrhu američki Model Zakona o poslovnim korporacijama (Model Business Corporation Act) u čl. 8.25. predviđa osnivanje komisija koje obavljaju poslove imenovanja članova i određivanja naknada za rad članovima upravnih odbora te nadzor nad revizijom financijskih izvješća dioničkih društava.61 Stečajevi dioničkih društava koji su se pojavili na početku 21. stoljeća doveli su do donošenja The Sarbanes – Oxley Acta 2002. godine, koji je u čl. 301. propisao obvezu osnivanja komisije za reviziju za sva uvrštena dionička društva.62

Pod utjecajem zakonodavnih reformi u SAD-u tijela Europske unije su se također pozabavila pitanjem nezavisnosti članova nadzornih tijela i komisijama nadzornih tijela uvrštenih društava. U tu svrhu je Europska Komisija 2005. godine usvojila Preporuku o ulozi neizvršnih direktora upravnih odbora i članova nadzornih odbora uvrštenih društava i komisijama upravnih odbora i nadzornih odbora.63 Preporukom se pozivaju države članice Europske unije da putem kodeksa korporativnog upravljanja ili putem propisa odrede pravna

61 Model Zakon o poslovnim korporacijama (Model Business Corporation Act (MBCA)) je 1954. godine izradilo Američko pravničko udruženje (American Bar Association), a bio je više puta mijenjan, posljednji put 2002. godine. MBCA predstavlja pravni akt koji je bio uzor za donošenje zakona i pojedinačnih odredbi pojedinih saveznih država.62 The Sarbanes-Oxley Act iz 2002. godine (The Corporate Auditing Accountability, Responsability and Transparency Act) ima za cilj uvođenje mehanizama radi poboljšanja točnosti i pouzdanosti financijskih izvješća i izvješća revizora te uvođenje i pooštrenje kaznenih sankcija za prijevarna postupanja članova uprava, trgovačkih društava i revizora pri izradi financijskih izvješća i izvješća o reviziji. Spomenuti zakon nalaže Komisiji za vrijednosne papire (SEC) donošenje pravila kojima će se zabraniti uvrštenje vrijednosnih papira u burzovne kotacije onih dioničkih društava koje ne budu poštovale odredbe zakona o osnivanju komisije za reviziju. Ta komisija mora biti neposredno odgovorna za imenovanje, plaćanje i nadzor nad vanjskim revizorima, a svi članovi komisije moraju biti nezavisni i ne smiju primati nikakve naknade od uvrštenog dioničkog društva. Komisija mora ustanoviti postupak kojim će poticati radnike da prijavljuju nepravilnosti i da se zaštiti njihov položaj (engl. whistle-blowers). Komisija mora imati mogućnost angažiranja neovisnih savjetnika te društvo mora osigurati dovoljno financijskih sredstava za plaćanje vanjskih revizora i savjetnika kada to zatraži komisija. The Sarbanes-Oxley Act pritom ne zahtijeva od uvrštenih društava da osnuju komisiju za reviziju, budući da u slučaju ako to upravni odbor ne učini, upravni odbor u cjelini odgovara za reviziju godišnjih financijskih izvješća. Vidi u Cunningham, L.A., op. cit. str. 946-948., Holcomb, J.M., op. cit., str. 180-182. Odjeljak 303A t. 4. Pravila njujorške burze (NYSE) propisuje obvezu svih uvrštenih društava da osnuju komisiju za imenovanja i pitanja korporativnog upravljanja koji u cijelosti mora biti sastavljen od nezavisnih članova upravnog odbora. Ta komisija mora imati pisani statut u kojem će se odrediti njezine obveze i svrha (utvrđuje osobe koje su kvalificirane za članove upravnog odbora sukladno uvjetima koje je upravni odbor odredio, preporuča izbor određenih osoba za članove upravnog odbora na sljedećoj godišnjoj glavnoj skupštini društva, razvija i preporuča načela korporativnog upravljanja za društvo, nadzire ocjenu uspješnosti upravnog odbora i izvršnih službenika) te obveza godišnje ocjene uspješnosti te komisije. Ova komisija pomaže upravnom odboru u postupku određivanja kandidata za imenovanje u upravni odbor.

15

pravila o ulozi neizvršnih direktora upravnih odbora i članova nadzornih odbora uvrštenih društava i komisijama upravnih odbora i nadzornih odbora (čl. 1.).

Preporuka predlaže uspostavu ravnoteže između broja izvršnih i neizvršnih direktora upravnog odbora, odnosno članova uprave i nadzornog odbora kako bi se osiguralo nepristrano donošenje odluka te predlaže odjeljivanje funkcije predsjednika upravnog odbora i glavnog izvršnog direktora (čl. 3.). Nadalje se predlaže izbor dovoljnog broja neizvršnih direktora upravnog odbora, odnosno članova nadzornog odbora kako bi se adekvatno riješio svaki sukob interesa u kojem se može pojaviti taj član (čl. 4.). Preporuča se osnivanje komisije za reviziju, naknade za rad i imenovanja unutar upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora u kojima moraju biti zastupljeni neizvršni direktori upravnog odbora, odnosno članovi nadzornog odbora u odgovarajućem broju (čl. 5.). Komisije unutar upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora imaju savjetodavnu ulogu te predlažu odluke koje donosi upravni odbor, odnosno nadzorni odbor. Svrha komisija je povećanje učinkovitosti upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora putem osiguranja donošenja razumnih i nepristranih odluka. Upravni odbor, odnosno nadzorni odbor donosi poslovnike o radu komisija te izričito određuje i objavljuje delegaciju ovlasti za donošenje odluka (čl. 6.). Uvrštenim društvima se daje sloboda u uređenju broja komisija i određenju njihovih ovlasti sukladno njihovim konkretnim potrebama. U društvima s malim upravnim odborom ili malim nadzornim odborom moguće je da funkcije komisija obnaša sam odbor u cjelini, uz uvjet da se poštuju pravila o sastavu takvih komisija (čl. 7.). Upravni odbor, odnosno nadzorni odbor ima obvezu svake godine ocijeniti svoj rad i učinkovitost (čl. 8.).64 Upravni odbor, odnosno nadzorni odbor treba najmanje jednom godišnje objaviti podatke o svom unutarnjem ustrojstvu i svojim postupanjima te brine o pravovremenom obavještavanju dioničara o poslovnim odnosima društva, strategiji poslovanja, upravljanju rizicima i sukobima interesa (čl. 9.).

Neizvršni direktori upravnog odbora i članovi nadzornog odbora trebaju biti izabrani na određeno vrijeme i uz mogućnost reizbora, uzimajući u obzir stjecanje potrebnog iskustva i dovoljno učestalo potvrđivanje njihove funkcije. Također je potrebno omogućiti i njihov opoziv, pod uvjetima koji nisu lakši od uvjeta za opoziv izvršnih direktora, odnosno članova uprave (čl. 10.). Što se tiče uvjeta koje moraju ispunjavati neizvršni direktori upravnog odbora, odnosno članovi nadzornog odbora za izbor, sam odbor određuje te uvjete uzimajući u obzir strukturu društva i njezine djelatnosti i ocjenjuje periodično svoj sastav. Pritom se vodi računa da je upravni odbor, odnosno nadzorni odbor sastavljen od članova koji imaju različita znanja i iskustva koja su potrebna za obavljanje njihovih zadataka. Članovi komisije za reviziju trebaju imati potrebno iskustvo i znanje iz područja financija i računovodstva za uvrštena društva. Svim novim članovima upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora treba omogućiti program pripreme i upoznavanja sa ustrojstvom i djelatnostima društva te je potrebno godišnje ocjenjivati potrebu stručnog usavršavanja članova odbora. U slučaju izbora novog člana upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora potrebno je objaviti njegove kvalifikacije te je potrebno jednom godišnje objaviti podatke o sastavu odbora i kvalifikacijama svakog pojedinog člana odbora (čl. 11.). Od svakog člana upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora zahtijeva se da posveti potrebno vrijeme i pozornost svojim obvezama te da ograniči svoje profesionalne obveze u drugim trgovačkim društvima, u mjeri u kojoj je to potrebno za obnašanje njegove funkcije u uvrštenom društvu (čl. 12.).65 Smatra se 63 Commission Recommendation of 15 February 2005 on the role of non-executive or supervisory directors of listed companies and on the committees of the (supervisory) board (Text with EEA relevance)(2005/162/EC).64 U tu svrhu odbor ocjenjuje svoj rad u cjelini, te ocjenjuje svoje pojedine članove i komisije.65 U slučaju izbora novog člana upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora potrebno je da on objavi svoje ostale profesionalne obveze u drugim društvima. Društvo mora biti izviješteno o svim promjenama njegovih profesionalnih obveza te mora svake godine prikupljati podatke i objaviti ih u godišnjem izvješću o stanju

16

da je neizvršni direktor upravnog odbora, odnosno član nadzornog odbora nezavisan jedino ako ne postoje bilo kakve poslovne, obiteljske ili druge veze s društvom, većinskim dioničarom društva ili upravom društva ili većinskog dioničara, a koja bi predstavljala sukob interesa i koja bi ometala njegovo rasuđivanje. Preporuča se da svaka država članica odredi uvjete za određenje nezavisnosti neizvršnih direktora upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora, pri čemu se u obzir imaju uzeti smjernice iz Aneksa II Preporuke. Pritom sam upravni odbor, odnosno nadzorni odbor određuje kada postoje nezavisnost člana upravnog odbora odnosno nadzornog odbora. Upravni odbor, odnosno nadzorni odbor mora godišnje objaviti podatke o postojanju nezavisnosti svakog pojedinog neizvršnog direktora upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora, kao i prilikom imenovanja novih članova. Društvo može zahtijevati od nezavisnih članova upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora da periodično daju izjavu o svojoj nezavisnosti (čl. 13.)

U hrvatskom pravu postojanje posebnih komisija unutar nadzornog odbora je propisano samim Zakonom o trgovačkim društvima. Nadzorni odbor može imenovati komisije iz redova svojih članova, te im povjeriti pripremu odluka koje donosi nadzorni odbor i nadzor nad njihovom provedbom. Komisije ne mogu odlučivati o pitanjima iz nadležnosti nadzornog odbora, te su dužne redovito izvještavati nadzorni odbor o svom radu (čl. 264. st. 3. ZTD). Članovi nadzornog odbora imaju pravo prisustvovati sjednicama komisija iako nisu njihovi članovi, osim ako predsjednik komisije odredi drugačije (čl. 266. st. 2. ZTD). Ove odredbe se primjenjuju i kada se radi o imenovanju komisija upravnog odbora i njihovim ovlastima (čl. 272.i st. 4. ZTD).

Zakon o reviziji iz 2005. godine u čl. 27. predviđa obvezu trgovačkih društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burzi u prvu kotaciju ili kotaciju javnih dioničkih društava, banaka i drugih financijskih institucija te trgovačkih društava od posebnog državnog interesa čiji temeljni kapital prelazi 300.000.000,00 kuna (trgovačka društva od javnog interesa) 66 da osnuju revizorski odbor (st. 1. i 2.) koji se sastoji od članova nadzornog odbora i članova imenovanih od nadzornog odbora, pri čemu najmanje 1 član tog odbora mora poznavati područje računovodstva i/ili revizije (čl. 27. st. 3. i 4. Zakona o reviziji). Revizorski odbor ima sljedeće zadatke: a) prati postupak financijskog izvješćivanja; b) prati učinkovitost sustava unutarnje kontrole, unutarnje revizije, te sustava upravljanja rizikom; c) nadgleda provođenje revizije godišnjih financijskih i konsolidiranih izvješća; d) prati nezavisnost samostalnih revizora ili revizorskog društva koje obavlja reviziju, a posebno ugovore o dodatnim uslugama; e) daje preporuke skupštini o odabiru samostalnog revizora ili revizorskog društva; f) raspravlja o planovima i godišnjem izvješću unutarnje revizije te o značajnim pitanjima koja se odnose na ovo područje (čl. 28. Zakona o reviziji). Samostalni revizor ili revizorsko društvo mora revizorski odbor izvještavati o ključnim pitanjima koja proizlaze iz revizije, a posebno o značajnim slabostima unutarnje kontrole u vezi s postupkom financijskog izvještavanja (čl. 29. Zakona o reviziji). Na taj način se u uvrštena dionička društva i druga trgovačka društva od javnog interesa uvodi komisija nadzornog odbora čiji sastav jamči nezavisnost i stručnost pri nadzoru nad sastavljanjem financijskih izvješća i njihovom revizijom.

Praksa u javnim dioničkim društvima u razdoblju od 2001.-2003. godine ukazivala je da su se posebne komisije unutar nadzornog odbora rijetko ustanovljavale. U 1,4 % javnih dioničkih društava je bila ustanovljena komisija za imenovanje i nagrađivanje članova uprave,

društva o angažmanu svojih članova upravnog odbora, odnosno nadzornog odbora u drugim društvima.66 Ta trgovačka društva određena su Odlukom Vlade RH o popisu trgovačkih društava od posebnog državnog interesa.

17

u 4 % društava je bila ustanovljena komisija za investicijske i financijske odluke, dok je u najvećem broju društava bila ustanovljena komisija za reviziju (19 % društava).67 Zakonskim propisivanjem obveze za osnivanje revizorskog odbora u uvrštenim dioničkim društvima svakako će se povećati postotak dioničkih društava s ustanovljenim komisijama, a Kodeks korporativnog upravljanja otvara mogućnost i za ustanovljavanje komisija za imenovanja i za nagrađivanje. Pri izradi Kodeksa HANFA i Zagrebačka burza su se rukovodili smjernicama iz Aneksa I Preporuke o ulozi neizvršnih direktora upravnih odbora i članova nadzornih odbora uvrštenih društava i komisijama upravnih odbora i nadzornih odbora.

Kodeks za korporativno upravljanje u točki 3.2.11. preporučuje osnivanje komisije za imenovanje, komisije za nagrađivanje i komisije za reviziju. Komisije moraju imati najmanje 3 člana, a iznimno društva s malim nadzornim odborom (manje od 7 članova) mogu ustanoviti komisije sa 2 člana ili objediniti funkcije vezane uz imenovanje i nagrađivanje u jednoj komisiji.68 Komisije moraju redovito izvještavati nadzorni odbor o svom radu i rezultatima, a društvo jednom godišnje izrađuje i objavljuje izvješće o radu, sastavu, broju sastanaka i nazočnosti na sastancima komisija nadzornog odbora.69

Većinu članova komisije za imenovanje moraju činiti nezavisni članovi nadzornog odbora, a ta komisija prati i odlučuje o problematici imenovanja članova uprave i nadzornog odbora, kvaliteti njihovog rada, obrazovanju i planiranju daljnjeg obnavljanja članstva uprave i nadzornog odbora.70 Komisija za imenovanje ima obvezu uzimati u obzir prijedloge uprave i dioničara te se savjetovati s predsjednikom uprave, osobito kada se radi o članovima uprave i višem rukovodećem kadru.

Komisija za nagrađivanje mora biti sastavljena većinom od nezavisnih članova nadzornog odbora, a ona predlaže sadržaj ugovora s članovima uprave i njihovo nagrađivanje, kao i nagrađivanje članova nadzornog odbora.71

Komisija za reviziju se osniva radi detaljne analize financijskih izvješća, pružanja podrške računovodstvu društva i uspostavi dobre i kvalitetne unutarnje kontrole u društvu. Većinu članova komisije za reviziju trebaju činiti nezavisni članovi nadzornog odbora. Trajanje mandata komisije za reviziju može se ograničiti na 4 godine kontinuiranog rada ili

67 Korporacijsko upravljanje u javnim dioničkim društvima u Republici Hrvatskoj, str. 47.68 Nadzorni odbor ima obvezu propisati mandat i nadležnosti komisija koje su osnovane. Radu komisija mogu prisustvovati samo njihovi članovi, a treće osobe samo po pozivu. 69 Predsjednik svake komisije mora imati mogućnost izravne komunikacije s dioničarima te se aktom o radu komisije koji donosi nadzorni odbor propisuju te situacije.70 Komisija za imenovanje ima zadatak: a) da pronađe i preporuči nadzornom odboru kandidate za upražnjena mjesta u upravi i nadzornom odboru, procjenjujući njihovo znanje, vještine i iskustvo te pripremiti potrebne radnje i procijeniti vrijeme potrebno za imenovanje, b) najmanje jednom godišnje procjenjuje sastav, veličinu, članstvo i kvalitetu rada nadzornog odbora i uprave i daje preporuke nadzornom odboru, c) najmanje jednom godišnje procjenjuje znanje, vještinu i iskustvo pojedinih članova nadzornog odbora i o tome izvješćuje nadzorni odbor, d) da razmatra probleme vezane uz planiranje kontinuiteta nadzornog odbora i uprave, te e) da razmatra politiku uprave u zapošljavanju višeg rukovodećeg kadra.71 Komisija za nagrađivanje ima obvezu: a) predlagati nadzornom odboru politiku nagrađivanja uprave, i to fiksnog i varijabilnog dijela naknade za rad, mirovinskog plana i otpremnina (potrebno je predložiti objektivne kriterije za izračun varijabilnog dijela koji ovisi o uspješnosti članova uprave uzimajući u obzir dugoročne interese dioničara i ciljeve društva), b) predlagati nadzornom odboru nagradu za pojedine članove uprave, c) predlagati nadzornom odboru oblik i sadržaj ugovora s članovima uprave, d) pratiti iznos i strukturu nagrade višem rukovodećem kadru i davati opće preporuke upravi o tome, e) razmatrati opću politiku nagrađivanja putem opcija i drugih oblika koji omogućavaju stjecanje dionica te predlagati nadzornom odboru rješenja i razmatrati podatke o dodijeljenim opcijama koji se objavljuju u godišnjem izvješću, f) savjetovati se s predsjednikom nadzornog odbora i predsjednikom uprave o njihovim stavovima o nagrađivanju članova uprave.

18

ograničavanjem broja komisija u koje član može biti izabran u drugim društvima. Komisija za reviziju odgovara za svoj rad nadzornom odboru te nesmetano surađuje s upravom i nadzornim odborom, vanjskim i unutarnjim revizorima. S druge strane, uprava društva ima obvezu pravovremeno i periodično dostavljati prikaze financijskih izvješća prije objave, kao i podatke o promjenama u računovodstvenim načelima i kriterijima, računovodstvene postupke, bitna odstupanja između knjigovodstvene i stvarne vrijednosti po pojedinim stavkama te korespondenciju s odjelom za unutarnju reviziju ili s vanjskim revizorima.72

6. Zaključak

U hrvatskom pravu je Zakonom o trgovačkim društvima propisana mogućnost osnivanja komisija, a Zakonom o reviziji propisana obveza osnivanja revizorskog odbora za uvrštena dionička društva. Time je hrvatski zakonodavac stvorio pretpostavke za ustanovljavanje komisija koje imaju savjetodavnu i stručnu ulogu u odnosu na nadzorni, odnosno upravni odbor koji i dalje donosi konačnu odluku o pitanjima revizije godišnjih financijskih izvješća, naknadama za rad i imenovanjima članova uprave, odnosno izborima članova nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora društva. Kodeks za korporativno upravljanje nema obvezujući karakter, a njegova se primjena ograničava na društva koja su uvrštena u Službeno tržište, Redovno tržište i Tržište javnih dioničkih društava na Zagrebačkoj burzi. Donositelji Kodeksa su se prilikom njegove izrade rukovodili smjernicama iz Preporuke Europske Komisije o ulozi neizvršnih direktora upravnih odbora i članova nadzornih odbora uvrštenih društava i komisijama upravnih odbora i nadzornih odbora iz 2005. godine, čime je hrvatsko pravo usklađeno s europskim pravom. Kodeks je detaljnije uredio kriterije nezavisnosti članova nadzornog odbora koji imaju osobitu ulogu unutar komisija koje se osnivaju u nadzornom odboru, te je uredio ustrojstvo, nadležnosti i način rada pojedinih komisija. Pritom je Kodeks propisao strože uvjete za obnašanje funkcije člana nadzornog odbora i člana posebnih komisija, u odnosu na određenja Zakona o trgovačkim društvima. Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. godine omogućeno je osnivačima dioničkog društva da statutom društva izaberu monistički ili dualistički ustroj dioničkog društva.

Summary

INDEPENDENCE OF MEMBERS OF THE SUPERVISORY BOARD AND NON-EXECUTIVE DIRECTORS OF THE ADMINISTRATIVE BOARD AND THEIRS

COMMITTEES IN PUBLIC COMPANIES

72 Komisija za reviziju u pogledu politike i pravila postupanja u društvu prati integritet financijskih informacija društva (ispravnost i konzistentnost računovodstvenih metoda i kriterije za konsolidaciju financijskih izvješća), najmanje jednom godišnje ocjenjuje kvalitetu unutarnjeg sustava nadzora i upravljanja rizicima (utvrđenje i objava glavnih rizika kojima je izloženo društvo) te osigurava efikasnost sustava unutarnje revizije (izrada preporuka za imenovanje rukovoditelja odjela za unutarnju reviziju i procjena postupaka rukovodećeg kadra povodom nalaza i preporuka unutarnje revizije). U pogledu vanjskog revizora, komisija daje nadzornom odboru preporuke za imenovanje vanjskog revizora i uvjete njegovog angažiranja, nadgleda nezavisnost i objektivnost vanjskog revizora (rotacija ovlaštenih revizora u revizorskom društvu i iznos naknada za rad vanjskom revizoru), prati prirodu i količinu nerevizorskih usluga koje revizorsko društvo ili s njim povezane osobe pružaju uvrštenom društvu, razmatra učinkovitost vanjske revizije i postupanje višeg rukovodećeg kadra sukladno preporukama vanjskog revizora te istražuje okolnosti vezane za otkaz vanjskog revizora i daje preporuku nadzornom odboru. Komisija za reviziju s nezavisnim revizorom raspravlja promjene ili zadržavanje računovodstvenih načela i kriterija, primjenu propisa, važne procjene i zaključke u pripremanju financijskih izvješća, metode procjene rizika i rezultate, visoko rizična područja djelovanja, uočene veće nedostatke u unutarnjoj kontroli te djelovanje vanjskih čimbenika na financijska izvješća i revizorske postupke.

19

Protection of shareholders' interests seeks for strenghtening of position of the supervisory board and non-executive directors in the administrative board in public companies which mediate between the management board/executive directors and shareholders. This goal can be realised through independent position of members of the supervisory board and non-executive directors of the administrative board. Independent member of the supervisory board/non-executive director of the administrative board is a person who is free of any business, family or other relationship with the company, its controlling shareholder or the management of either. Second remedy is establishment of special committees in the supervisory board/administrative board. These committees have advisory role and they prepare decisions of the supervisory board/administrative board on nomination and remuneration of members of the management and supervisory board and members of the administrative board and auditing of annual financial accounts and reports. The majority of members of such committees must be independent members of the supervisory board or independent non-executive directors of the administrative board. Every State can envisage a set of provisions concerning the independence of members of the supervisory board and non-executive directors of the administrative board and the role of the committees of the supervisory board/administrative board to be used by listed companies, either through a „comply or explain“ approach or through legislation.

Key words: supervisory board, administrative board, public company, independence of members of the supervisory board/non-executive directors, committees

20