-
1
lanak nije objavljen i nije zavren Tekst ni dio teksta nisu za
citiranje Kritike primjedbe slati na email autora
VJEROVANJE U ZNANJE
Nijaz IBRULJ
Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet BiH 71.000 Sarajevo,
Franje Rakog 1
Email: [email protected]
ABSTRACT
U radu se stavljaju u odnos razliiti koncepti vjerovanja i
razliiti koncepti znanja i posmatraju iz ugla racionalne
konstrukcije mree doktrine koju skupa izgrauju... Ovaj odnos se
istrauje kao odnos summa, prirodoslovnih summa, spoznajnih naputaka
ili logikih summa, tehnikih uputstava ili informacijsko-tehnolokih
summa, drutvenih programa ili teleolokih summa i racionalnih opisa
/ argumenatacija vjerovanja ili teolokih summa. U svim se
relacijama uzima razlika izmeu objekta i njegove racionalne
konstrukcije koja se sastoji iz mree uvjerenja, iz mree
osvjedoenja, iz mree aksioma, iz mree definicija i iz mree dokaza.
Na tom putu nastaje pouzdanje koje proizvodi kod ovjeka ontoloku
sigurnost. ovjek se pouzdava u svoj razum jer je uvjeren da je
spoznaja koju mu on osigurava sigurna i izvjesna jer je nainjena
prema principima koji ne protivrijee zakonima miljenja, nisu u
sukobu sa fizikim zakonima, ugraena su u zakone drutva i mogu
posluiti za konstrukciju racionalnog jezgra u opisu odnosa spram
nadnaravnog. Holizam racionalne konstrukcije sopstva, svijeta i
drugog sopstva i drugog ili drugih svjetova je ono to dri ljudsku
biografiju moguom.
Kljune rijei: vjerovanje, mrea uvjerenja, logika summa,
informacijsko-tehnoloka summa, teleoloka summa, teoloka summa,
ekspertni sistem, ekspertno drutvo
-
2
UVOD
U ovom radu elim analizirati koncepte vjerovanja i znanja u
jednom odreenom smislu, odnosno u smislu povjerenja i pouzdanja
ovjeka u znanje, posebno iz aspekta vjerovanja u ekspertno /
apstraktno znanje (sisteme zasnovane na znanju), a onda, iz toga
izvedeno, i vjerovanje u ekspertno drutvo (drutvo zasnovano na
znanju). Istraivanje treba da prui bar jedan mogui ocrt toga ta je
skrivena priroda ljudskog miljenja (Platon, Theaitetos, 155 d-e) i
ljudskog djelovanja, kao i zbog ega je ovjek sposoban da
svakodnevno funkcionalno ivi u strahu i drhtanju (Kjerkegard), u
riziku (Giddens), u graninim situacijama (Jaspers), u baenosti u
svijet (Heidegger), u ontolokoj nesigurnosti (Tillich) za koju je
potrebna hrabrost da se bude (Tillich) ili samo u
prostorno-vremenskoj kompresiji (Harvey) u kojoj nema distance, a
da ipak pri tome njegova biografija ostane konzistentna (Giddens),
da je moe izdrat u jednom uspravnom stanju. Bit e takoer spomenuto
pitanje znanja u konceptu vjerovanja, odnosno pitanje teologije kao
ekspertnog sistema, kao konceptualne summe koja i sama pripada
vjerujuem svjedoenju.
U tekstu e biti govora o razlozima tog povjerenja i pouzdanja,
kao i o ontolokom temelju iz kojeg sopstvo crpi sigurnost i snagu
za izdravanje svoje biografije, konzistencije svoje moralne i
semantike historije, svoje interaktivne ontologije i znanja prve
osobe. Iz pozadine ovih filozofskih, epistemolokih, sociolokih i
mentalistikih razmatranja trebalo bi se nekako probiti u prvi plan
pitanje: Koliko je vjerovanje i pouzdanje u znanje, u ekspertno
drutvo i ekspertne summe ukorijenjeno / utemeljeno u nekom
ontolokom minimumu, a koliko u postavu racionalnosti koji
pretpostavlja maksimum identiteta sopstva?
Filozofija, znanost i religija susreu se u funkcionialnom
postavu identiteta sopstva (ja ovdje dakle smatram da postoji jedna
opasnost koju samo sopstvo uzrokuje svojom participacijom u
sopstvenom kao i ne-sopstvenom ambijentu, koje je tehniko i
informacijsko, a ne ono drugo i strano koje je humani rod) kao
filozofski, znanstveni i religijski nazor, u holizmu identiteta u
kojem su mekane i krute komponente identiteta interaktivne, stoje u
odnosu inhibicije ili stimulacije. Identitet postavlja zahtjev da
bude upravo tako, rigidno, identificiran u svim moguim svjetovima u
kojima se pojavljuje: u personalnom, u nacionalnom, u kulturnom, u
religioznom, u profesionalnom, u psiholokom, u fizikom, u
etikom, u estetikom i u inom. To znai da je u modernom drutvu, u
kojem se globalno primjenjuju informacijske i komunikacijske
tehnologije, funkcionalno sopstvo postalo
refleksivno-konstruktivno, samo-sloivo ili tehniko i da se postav
racionaliteta sada javlja
-
3
kao dnevna tehniko-informatika konstrukcija sopstva (Agger, Ben
2004: The Virtual Self. Oxford: Blackwell), kao dnevno komponiranje
i prilagoavanje identiteta vlastitim modelima funkcioniranja i
uvjetima sistema u kojem funkcionira u modernom dobu koje ne
posjeduje vie neupitne historijske, ni logike ni teoloke summe ili
objanjenja, nego informacijsko-tehnoloke summe koje se toliko brzo
mijenjaju koliko se svijet suava u jednu prostorno-vremensku
kompresiju.
Sopstvo se dnevno komponira iz razliitih identiteta. Verbalne,
socijalne, psihike i fizike reakcije minutno pokazuju tu sloenost.
Frustracije, inferencije, preferencije, indiferencije, inhibicije i
stimulacije dnevno vre selekciju komponenti individualnog
identiteta i modela u kojem se on sabire u ontoloki sigurnom
opastanku ili raskriva sebe kao opasnost za sebe ili kao opasnost
za druge. Neka unaprijed utvrena i dogmatski postavljena
uzrok-posljedica relacija, koja bi sluila kao detaljna mapa
personalnog identiteta, nije vie trajni temelj istinitosti svih
objanjenja, nego objanjenja nastaju sa modelom situacije, sa
sintaksom i semantikom modela, sa pozitivnom geografijom, sa
negativnom geografijom, sa politikom geografijom, sa geografijom
manjine, sa geografijom veine, sa geografijom vjerovanja, sa
historijom nadanja, sa psihologijom oekivanja, sa logikom smatranja
istinitim. Vie se ne moe imati jedno rigidno stanovite iz kojeg se
misli, govori i djeluje, rjeavaju problemi i donose odluke iako
identitet postavlja takav zahtjev pred pojedince i pred narode.
ovjek je falibilna cjelina kojoj uvijek nedostaju neki dijelovi, a
koje nastoji za zadobije ili radom ili vjerovanjem ili
obrazovanjem.
Kao rezultat ovih istraivanja elim sugerirati da je vjerovanje u
znanje zapravo utemeljeno u postavljanju konzistentne mree
uvjerenja koja su povezana od dna do vrha, od periferije na kojoj
zapoinje raunanje percepcijom kako ga je imenovao prof. Lotfy Asker
Zadeh (recimo: da li je mogue vjerovanje percepcijom kao to je
mogue raunanje percepcijom?), preko raunanja rijeima (raunanje
znaenjem lingvistikih varijabli) do raunanja brojevima (raunanje
istinosnim vrijednostima). O postojanju te mree uvjerenja govori
Donald Davidson: Uvjerenja i elje mogu postojati samo u kontekstu
veoma bogatog konceptualnog sistema (Davidson, 2004, 90).
Mrea uvjerenja bi se mogla nazvati i mreom logikih opravdanja,
mreom racionalnih utemeljenja, mreom racionalne konstrukcije i
rekonstrukcije koja je voena principom logikog ili principom stalne
identifikacije i reidentifikacije tautologije i kontradikcije u
naim iskazima, u naim teorijama, u naim verbalnim, mentalnim,
simbolikim, fizikim i socijalnim djelovanjima. Princip logikog je
zapravo princip
-
4
podeavanja identinosti identiteta koji funkcionira kroz sve
njegove komponente, u svakoj jezikoj, socijalnoj, mentalnoj, ili
fizikoj (semantikoj ili strukturalnoj) igri / reakciji.
Ako je dozvoljeno ii tim putem u analizi koncepata vjerovanja i
znanja, preko pitanja konzistencije, materijalno adekvatne
identifikacije i formalno zadovoljavajue reprezentacije, onda je u
tu svrhu potrebno progovoriti o konceptu identifikacije identiteta
i razlike unutar evropske racionalnosti koja je sastavni dio
evropskog identiteta i kulture, sastavni dio one filozofije koju je
Rorty tako drastino kritizirao kod Kanta. Ve nas formulacija ako je
tako-i-tako onda iz toga slijedi to-i-to uvodi u shematizam
uvjetovane istinitosti koja ispunjava sve jezike igre kao mree
analognih reakcija. Istovremeno, pokazuje se da racionalnost nije
mogua tamo gdje ne postoji jaz, gdje ne postoji mogunost izbora
(Searle, 2001), gdje se ne vidi rezultat kao posljedica izbora, kao
konsekvenca postojanja izbora jedne injenice, stanja stvari ili
procesa. Pri tome treba rei da od izbora ontologije jedne
identifikacije zavisi i epistemologija i logika i jezik i
psihologija.
Vjerovanje i znanje se ovdje ne posmatra kao posljedica temeljne
bifurkacije izmeu konceptualne i doktrinarne strane neke znanstvene
teorije (Quine, ), nego radije kao razvijanje racionalnog
(doktrinarnog, esencijalnog, aksiomatskog, kritikog. logikog)
unutar konceptualnog (predkonceptualnog, mentalnog u irem smislu,
psiholoko-kognitivnog u uem smislu, perceptivno-fizikog,
slikovito-predstavljakog, simboliko-slikovitog) koje sadri u sebi
sve nivoe spoznaje i sve nivoe logike, ontoloke i lingvistike
openitosti (hijerarhije logike unifikacije i hijerarhije semantike
granulacije).
PRIRODNJAKE SUMME VJEROVANJE U ZNANJE TVARNIH POELA / UZROKA
Putevi kojima se je miljenje probijalo kroz od vjerovanja u
postojanje, preko definicije do znanstvenog dokaza, i odatle do
grafike i simbolike reprezentacije identifikacije identinosti jesu
zajedniki putevi religije, filozofije i znanosti. Ovdje elim
navesti samo u ocrtu kako se tip ontologije, tip racionaliteta
(logike) i tip epistemologije dre skupa i kako napreduju u jednom
smjeru nakon izbora kritikog i analitikog idioma jedne teorije.
Sa Heraklitom i Parmenidom i sa drugim fiziolozima iz
predsokratskog ili predetikog perioda filozofiranja, nastale su
prirodnjake summe toga vremena koje su precizno pruale ontoloku i
epistemoloku spoznaju fizikog svijeta svoga vremena. Veliki je
broj
-
5
spisa nastao pod imenom PERI PHYSEOS i svaki je pretendirao da
dadne racionalno obrazloenje fizikih pojava i mentalnih / misaonih
pojava koje su nastajale u relaciji sa tim pojavama. Zbog toga
moemo smatrati spjevove racionalizacijama uvjerenja u arhitekturu i
funkcionalnu organizaciju fizisa. Jednom se u njeoj vidjela samo
sluajnost, drugi put samo nunost, jednom ureenost drugi put
kaotinost. No u svakom sluaju predsokratovski filozofi su kao
cjelina mudrih ljudi koja se izdvojima iz mnotva uvjerenja iloi
vjerovanja i formirala racionalnu strukturu i kriteriologiju
spoznavanja arhitekture i funkcionalne organizacije fizisa.Ta
potreba da se vjerovanja ili uvjerenja povezana sa odnosom spram
fizisa racionaliziraju ili da se opreme mreom spoznajnih elementata
pojmova koji prevazilaze mreu genealogijsku uzronost (theogonije) i
slikovnih simbola (kosmologike)
Kod Parmenida je paralogikom bitku (Sfairosu) odgovarao
paramonadiki racionalitet i to je iskazano u tvrdnji... to gar auto
noein estin te kai einai. (Diels, I, 231, B.Fragmente 1, 19 3).U
znanju o tom identitetu ne postoji nikakva razlika i svaki pokuaja
unoenja razlike zavrava kontradikcijom. Ovdje se vjerovanje u
znanje formira kao vjerovanje u apsolutni identitet koji je
jedinstvo bez razlike.
Kod Heraklita ve postoji otkrie simbolike strukture kosmosa koja
se razumijeva kao monadika struktura koja nastaje iz harmoniziranja
krajnosti / protivnosti . Racionalnim se ovdje se imenuje sluanje
logosa (tou logu akousantas) (Diels, I, S.160, Her. B.Fr. 50),
pokoravanje i usmjerenost od strane logosa (kubernein, ekubernhse)
(Diels, I, S.160, Her. B.Fr. 41). Jedan, monadikoj strukturi
kosmosa primjereni monadiki racionalitet, koji u cjelini vidi
kretanje protivnosti i vremensko usklaivanje protivnosti u pojmu
vjenosti usklaivanja, zapravo je osvjedoenje u postojanje skrivene
nevidljive harmonije u vidljivoj disharmoniji. To je monadiko
jedinstvo koje u seb sadri simboliku razliku i poiva na
homologiziranju razlika koje postoje kao sinapse protivnosti (dia
twn enantiwn synhyen).( Diels, S.152-153, Herkleitos B.Fragmente
10).
Sa otkriem homologemata uma (ta omologemata), kao principa
miljenja, kod Platona (Theaiteetos, 155 d-e) otkrivena je skrivena
narav ljudskog miljenja, odnosno injenica da identifikacija treba
trajnu (logiku) supstanciju koja se ne mijenja, ne nastaje i ne
nestaje, a koja se moe logiki dijeliti i usklaivati prema
zakonitostima uma. Znanje postoji o pravoj naravi o kojoj moe
postojati znanost a nastaje kroz diairesis, kroz dijadiki
racionalitetdialogos kojim se svaki oblik dijeli na dva oblika
(dijareza, diairesis)iz kojeg se izvodi ako-onda sekvence, kao
pojmovno (rodno, supstancijalno) jedinstvo koje u sebi sadri
pojmovnu (vrstnu) razliku.
-
6
LOGIKE SUMME VJEROVANJE U ZNANJE O STRUKTURI ZNANJA
Moglo bi se, ve sa Aristotelom, pokazati da je, s jedne strane,
bit vjerovanja vienje / osvjedoenje / uvid. Na jednoj strani,
osvjedoenje u funkcioniranje osjetilnog iskustva, uvid u ono to je
osjetilima najblie, a za razum najdalje. Na drugoj strani,
osvjedoenje u logiku povezanost ako onda sekvenci ili dijelova
misaonog sadraja, onoga to je razumu najblie, a osjetilima
najudaljenije. Na treoj strani, radi se o osvjedoenju koje je i
osjetilima i razumu daleko, a umu ( nous) ili intuiciji najblie,
tj. uvid u moguu metafiziku povezanost / smislenost kontradiktornih
znaenja, kakvo je sadrano u izrazu prwton kunoun akuneton . I
nadalje, nakon Aristotela, osvjedoenje u mistinu povezanost
paradoksalnih iskaza o dogaanjima ija je mogunost uvjetovana
istinitou nekih antecendentnih dogaaja (mrea dogaaja koji
utemeljuju jedan drugog unutar ontolokog misterija koji se temelji
u onome ta je to paradoksos. Ovdje mislim na vjerujui iskaz: Danas
vidjesmo neto nevieno: eidwmen paradoxa shmeron. Euangeliuo kata
Loukan, 5, 26 ).
U svakoj vrsti osvjedoenja stoji razliita ontologija, ak i
razliita logika, ali je jedinstven zahtjev za izbjegavanje
kontradikcije i podeavanje identinosti identiteta. Postojanje
logike struktura ili logiki povezane mrea pojmova (logike
paradigme, ako bismo ovdje smjeli ovako interpretirati Kuhna i
Putnama zajedno), koja se odnosi na dogaaje, stanja stvari ili
injenice, bez obzira da li oni postojali na ovaj ili onaj nain, ili
ne, osigurava osvjedoenje i producira vjerovanje, povjerenje ili
pouzdanost koje proizvodi ontoloku i moralnu sigurnost.
Povjerenje ili pouzdanje u znanje stoji u izvornoj vezi sa
racionalnim utemeljenjem pojma kauzaliteta u ovjekovom praktinom i
teorijskom djelovanju. Znjanje je u najranijem definiranju kod Grka
odreivano u protivnosti spram mnenja: eidw kao uvid / vienje /
osvjedoenje / spoznaja napram doxa kao mnijenje / slava nastalo
osjetilnim putem, da bi se kasnije iz to eidenai kao iz
svjedoanstva konstruiralo znanje: to episqasqai. To eidenai i to
epistasthai je u prvoj reenici Aristotelove Fizike izjednaeno sa
uvidom (oida, eidw) u poela i uzroke i posljednje elemente
pojedinanih stvari: Kad se ve do spoznaje i znanosti, na bilo kom
putu istraivanja onoga to ima poela ili uzroke ili naela, dolazi
tako to se njih spozna (jer kaemo da tada poznajemo neku od
pojedinosti kada spoznamo njezine prve uzroke i prva poela i sve do
naela), bjelodano je da se i u znanosti o naravi prvo treba pokuati
odrediti ono to se tie tih poela (Aristotel, Fizika, 184 a).
-
7
Spoznaja i znanost su odvisni od misaonog promatranja / vienja
uzroka i poela, odnosno od prvih uzroka i prvih poela bia. Na taj
nain i na tome mjestu su spoznaja i znanje, a to znai u Aristotela
znanost, definitivno povezani i ovisni od poznavanja / osvjedoenja
u postojanje ontoloke, logike i jezike uzrono-posljedine
povezanosti. Samo episthmeh stoji u sveze s pistew, vjerovati /
biti uvjeren ili biti siguran da neto uope jeste; vjerovati da
postoji injenica ili stanje stvari (npr.pomraenje sunca), da jeste
(oti estin), ne znai jo uvijek znati ta jeste (ti estin) ta
injenica ili stanje stvari: (ta jeste pomraenje sunca), niti zato
jeste (dio ti) tako i tako a ne drugaije (zato se sunce
pomrauje).
To je triangulacija na kojoj poiva koncept znanstvenog znanja
kao (1) znanje / vjerovanje / osvjedoenje da neto postoji, kao (2)
definicija postojeeg, i kao (3) dokaz jednog i drugog (Aristotel,
Druga analitika). Ono to ovdje elim nabaciti jeste: vjerovanjem /
osvjedoenjem se prihvata egzistencija, pozitum ontike znanosti.
Vjerovanje / osvjedoenje da postoji injenica, npr. pomraenje sunca
potie iz pouzdanja u osjetilnost i osbvjedoenja steenog
promatranjem; vjerovanje da je nuno a=b ako je a=c i c=b potie iz
pouzdanja / osvjedoenja u logiki identitet ili logiku strukturu ili
logiki raspored misaonog sadraja u kojem istinitost nekih formi
slijedi iz jednakosti sekvenci tih formi sa nekom izvan njih
samih.
Otkriem etverostruke kauzalnosti u razumijevanju bia koja imaju
u sebi naelo kretanja, i postavljanjem pitanja o uzroku samih tih
uzroka, pitanja o para-estetikim uzrocima (ousia), Aristotel je
utvrdio da znamo kada poznamo prve uzroke i prve principe bia. Time
je napravio gradaciju unutar znanosti, od prve teorijske ka ostalim
teorijskim, i od prve praktike ka ostalim praktikim. No ono to je
centralno za znanost, ako nije prva, nego ako je dokazna, jeste
trijadika shema racionalnog oblika: sillogismos nije vie ni logos
ni dijalogos nego trijalogos, trijada, na tri dijela razdjeljeni
oblik od kojih se formira, slae, sklapa silogizam kao logiko
osvjedoenje, kao logika forma istinitosti.
Sa Descartesovim koordinatnim sistemom i kvadratikim
razdjeljivanjem cjeline i koordinatnim racionalitetom (koordinatnim
sistemom miljenja i opisivanja), data je nova opcija postava
racionaliteta: na etiri sfere razdijeljiva cjelina prostora sa
mogunostima da se konstruira mrea taaka razliito udaljenih od
presjeka, mrea varijabilnih taaka u prostoru. Nadalje, sa Leibnizem
i Newtonom, dolo se do novog principa razdjeljivanja cjeline, do
infinitezimalne razdiobe cjeline kojoj jedinstvo obezbjeuje
funkcionani matematski, infinitni racionalitet beskonane
konstrukcije.
-
8
Put racionalnog podeavanja identinosti identiteta pokazuje se
kao put dijeljenja i slaganja, put integracije i distribucije i
mogla bi se pratiti kroz povijest racionalne geometrije. Povjerenje
u znanje na tom putu se zasniva na poznavanju semantike strukture
svijeta date u logosu (Heraklit), logike strukture prakse date u
jeziku / dia - logosu (Platon), logike strukture miljenja date u
syl-logismosu(Aristotel), logikog svijeta trranscendentalnog ja,
logikog kretanja spekulativnog ja, logike strukture prostora.
Princip logikog ili princip identifikacije identinosti stoji u
svakom racionalnom kretanju, od paramonadikog do infinitezimalno
monadikog. On se sastoji u logikoj identifikaciji identiteta i
kontradikcije, u prepoznavanju sekvenci ako onda, u racionalnoj i
semantikoj granulaciji, te u racionalnoj i semnatikoj unifikaciji
svijeta, jezika i misli. Vjerovanje u znanje je povjerenje u
ljudsku sposobnost sagledavanja, usmjeravanja, kontrole i
proizvodnje racionalnog kretanja a ne kretanja u vremenu ili
prostoru. Racionalnim kretanjem upravlja princip logikog koji trai
da se u svakoj novoj pojavi ustanovi ako onda matrica, da se svaki
put iznova identificira i reidentificira identitet i kontradikcija.
Racionalitet o kojem govorim ovdje nastaje iz podjele i
sastavljanja, iz razdjeljivanja i pripajanja, iz cijepanja i
slaganja, iz supstitucija i alternativa, iz integracije i
distribucije dijelova misaonog sadraja, dijelova dogaaja, dijelova
stanja stvari porcesa, dijelova vremena i prostora, ideja, brojeva,
i dijelovi jezika u kojem se daju zadovoljavajui opisi. Vjerovanje
u znanje je povjerenje ili pouzdanje u racionalnu rekonstrukciju, u
uspostavljanje jedne logike cjeline ili jednog objanjenja ili
jednog dokaza u kojem ako se neke stvari prethodno postave onda
nunim nainom neke druge, razliite od postavljenih, slijede nunim
nainom (Aristotel, Druga analitika). Kada se kae mrea uvjerenja ili
mrea stavova ili mrea pojmova ili mrea taaka u prostoru ili mrea
beskonano malih estica, onda se misli na uzajamnu unutarnju
povezanost ili jednu strukturu koja se dri skupa jer svaki element
podupire i odrava postojanje ostalih elemenata u strukturi iju
dubinu ine razliiti nivoi logike openitosti. Nije mogue imati jedno
uvjerenje, npr. vjerovati da e danas padati kia, ako se nema
prethodno znanje o tome ta je kia i ta je danas i ta je padanje i
ako ne postoji percepcija meteo uvjeta na jednom podruju u jednoj
vremenskoj sekvenci. Nije mogue znati ta je kia ako se nema koncept
fizikog kruenja vode u prirodi; nije mogue imati koncept fizikog
kruenja vode u prirodi ako se nema koncept kruenja, koncept fizikog
i koncept prirode...ako se nema koncept...i nije mogue imati
uvjerenje ako se nema uvjerenje...nije mogue imati kocept...ako se
nema koncept (Davidson). Radi se dakle o mrei, o sistemu, o logiki
povezanim konceptima i logiki povezanim uvjerenjima koji stoje u
pozadini miljenja. Sve te komponente, logike i
-
9
perceptivne, stoje u jednoj izuzetno promjenjivoj i nestabilnoj
strukturi mentalnog, jezikog, fizikog, socijalnog backgrounda ili
frameworka u kojem se vri unifikacija i granulacija, integracija i
distribucija dijelova.
TEOLOKE SUMME VJEROVANJE U EKSPERTNO ZNANJE SMISLA VJERUJUEG
SVJEDOANSTVA
Sigurnost koja proistie iz racionalne konzistencije samo je
naizgled drugaijeg ontolokog utemeljenja od religijskog koncepta i
utemljenja vjerovanja. Zapravo bi bilo bolje rei da se u evropskom
miljenju radi o jednom te istom duhu koji se kree u modernosti ili
u postmodernosti samo na razliitim kolosjecima, ali uvijek u istom
pravcu. O tome je svjedoi Anthony Giddens kada nain na koji
modernost dolazi do spoznaje same sebe imenuje providencijalnim
stanovitem :
Prosvjetiteljsko miljenje i zapadna kultura openito nastaje iz
religijskog konteksta koji naglaava teleologiju i dostizanje
boanske milosti. Boanska providnost je dugo bila vodea ideja
kranskog miljenja.Bez ove prethodne orijentacije prosvjetiteljstvo
bi jedva bilo mogue na prvom mjestu. Ne iznenauje da je zastupanje
oslobaanja razuma samo preoblikovanje ideje providnosti, prije nego
njeno odbacivanje. Jedan tip sigurnosti (boanski zakon) zamjenjen
je drugim (sigurnost naih osjetila, empirijskog promatranja), a
boansku providnost je zamjenila providnost progresa. I vie od toga,
providencijalna ideja razuma koincidirala je sa rastom evropske
dominacije nad ostatkom svijeta. Narastanje evropske moi osiguralo
je materijalnu potporu za shvatanje da je novi izgled svijeta
zasnovan na vrstoj osnovi koja obezbjeuje sigurnost i nudi
emancipaciju od dogmi tradicije (Anthony Giddens, The consequences
of Modernity, 1990/2004:48).
Pitanje koje se u ovom prilogu eli staviti na nivo konceptualnog
istraivanje jeste sljedee: zbog ega ovjek vjeruje u znanje, zbog
ega vjeruje u ekspertne sisteme umjetne inteligencije, zbog ega
vjeruje u ekspertne sisteme drutva, i zbog ega vjeruje u ekspertne
sisteme teologije? Time se zapravo otvara vanije pitanje: ta je bit
vjerovanja i pouzdanja iz kojeg nastaje ontoloka, socijalna,
psiholoka i mentalna sigurnost ovjeka, bez obzira na baenost u
egzistenciju, na granine situacije, ontoloku nesigurnost i rizik?
Ovdje, dakle, nee biti govora o providencijalnoj ideji razuma, o
kojoj govori Anthony Giddens, nego o principu logikog ili principu
podeavanja identinosti identiteta koji ini onaj dinamiki racionalni
supstrat znanja u svakom vjerovanju, a onda i vjerujueg znanja koje
sebe pojmovno izgrauje.
-
10
Unutar problematiziranja drutvene ontologije potrebno je
dotaknuiti i jedan njen sektor koji se moe imenovati ekspertnim
sistemom vjerovanja ili vjerovanjem koje u sebi sadri sebe-znanje,
tj, pitanja znanja o vjerujuoj egzistenciji ili teologije unutar
odnosa filozofije, znanosti i teologije. Martin Heidegger je
smatrao da se odnos filozofije i teologije treba posmatrati kao
odnos dvije znanosti, ontike i ontologijeske. Njihov se odnos tada
rjeava iz konstrukcije ideje znanosti openito i naelno se rijeavaju
problemi povezani sa ovim odnosom. To je za Heideggera znailo uzeti
odpoetka odnos izmeu filozofije i teologije drugaije, kao odnos
dvije znanosti.
Moda je mogue ovaj odnos uzeti ponovo drugaije odpoetka: kao
odnos komponenti identiteta unutar ideje o holizmu identiteta
modernog ovjeka iju idealnu predznanstvenu konstrukciju ne moe
odrediti vie niti jedna izolirana ontika znanost, a samoj
filozofiji se uope oduzima pravo da se uplie u ta pitanja i da
utemeljuje kulturu nekog znanja. Time se nee sii na nii nivo nego
to je teorijsko odreivanje biti znanosti, jer je pitanje miljenja
identiteta, ak i kada je nuno premjetanje pogleda sa bia na bitak
(Heidegger, 75) upravo miljenje biti u konkretnom biu ili
zadravanje bia u vidnom polju. ak samo pitanje diferenciranja pojma
identiteta je vano, npr. kod Aristitela se radi o najmanje tri
vrste identiteta (isto: to auton, slino: to homoion, jednako: to
ison), dok npr. upravo Heideger tvrdi: pozitivnost pak moe varirati
u skladu sa stvarnovitou bia,...(Ibid., str.72). (Autor ovog teksta
je u jednom drugom tekstu, pod naslovom Holizam identiteta (2004),
raspravljajui Quineovu tezu Nema entiteta bez identiteta pokuao
dopuniti ovaj slogan tvrdnjom: Kakav identitet takav entitet,
mislei upravo tada na ovu pozitivnost koja moe varirarti... ).
Vjera u opstojnost jednog bia koje se predznanstveno na neki
nain pozicioniralo (positum u smislu o kojem Heidegger govori kada
govori o teologiji kao ontikoj znanosti) razlikuje se od vjerovanja
ili pouzdanja u teologiju kao ekspertni sistem unutar kojeg je
tematizirana vjera. Postoji ili ne postoji povjerenje u teologiju
ili sigurnost u teoloku tvrdnju (koja se razlikuje od vjerujueg
iskaza: semeran eidenai to paradoksos), koja opskrbljuje
tematizirano podruje posituma konceptualnom mreom tako da vjerujui
odnos dospije u sebe-samosvijest tako da sopstvo moe da komponira
svoj vjerujui odnos konceptualnim sekvencama osvjedoenja. To
dospijevanje do sebe-samosvijesti zbiva se kro mreu pojmova,
teologija je pojmovno znanje. Ono to je razlika prema drugim
znanostima o drugim positumima jeste da - kako kae Heidegger -
teologija pripada u vjeru i vjerujui odnos pa je stoga ona samo
sastojak vjere a ne neki okvir / obru vjere koji je deduciran iz
racionalno nabaenog sistema znanosti (Heidegger, Filozofija i
teologija, str.75).
-
11
Mogue je onda tvrditi da je teologija kao ekspertno znanje o
vjeri onaj racionalni sastojak vjere iz kojeg treba da uslijedi
konzistencija sistema kojoj pripada svaka tvrdnja o positumu, a
kojem ne mora da pripada svaki vjerujui iskaz ( razlikujem dakle
ovdje vjerujui iskaz i teoloku tvrdnju; ako je potrebno ovu razliku
potkrijepiti, onda se nije potrebno pozivati na teologe, nego npr.
na matematiare, kao to je Kurt Gdel: u svakoj logikoj mrei pojmova
postoje iskazi o ijoj se istinitosti ne moe odluiti - Gdelov aksiom
neodluivosti i aksiom nekompletnosti formalnih logikih sistema -
jer unutar tog sistema tvrdnji neki iskazi kao to su npr. aksiomi
mogu biti i istiniti i neistiniti, ne mogu biti tvrdnje). O tome
svjedoe Teoloke summe kao (Summa Theologica), zapravo ekspertni
teoloki sistemi koji sadre u sebi ili kojima prethode Summe ( ili
samo Summule ) Logicalis.
Mogue je dalje rei da skupa iskazi vjere i tvrdnje teologije ine
ekonomiju vjere kao dio drutvene ontologije u kojoj su neka od
konceptualnih rjeenja, koja su data ovim sumama, kanonizirana.
Postoje neki vjerujui iskazi koje teoloka summa ne moe evidentirati
konceptualnim operacijama, kao to postoje neke raunarske operacije
za koje raunar ne moe nikada dati siguran rezultat. To znai da
ovjek ne moe nikada izgraditi apsolutno logiki konzistentan sistem
uzroka i posljedica, ali je vano da vjeruje da moe i to vjerovanje
u njegovu sposobnost ga vodi naprijed.
INFORMACIJSKO-TEHNOLOKE SUMME - VJEROVANJE U EKSPERTNO ZNANJE
FUNKCIONIRANJA SUSTAVA
Prije nego se krene u objanjavanje drutvene ontologije kao
ekspertnog sistema proizvedenog djelovanjem politike ontologije
jedne zajednice, potrebno je rei odakle je zapravo izvor ovog naina
razmiljanja i dizajniranja jednog drutvenog sistema koji se zasniva
na znanju. Filozofija stvaranja ekspertnog drutva je zapravo
direktna konsekvenca razvijanja umjetnih sistema inteligencije,
umjetnih jezika i kanonske notacije, te stvaranja hibridnih
reprezentacija baza znanja i baza podataka u raunarskoj znanosti.
Ovdje elim samo ocrtati bit ekspertnih sistema: to su sistemi
zasnovani na znanju dizajniranja, kontrole i upotrebe umjetne
pameti, umjetnog simbolikog jezika kojima se realizira jedna
arhitektura procedura sastavljena od elementarnih relacija
simbolikih entiteta, konstrukcije hijerahije relacija u
hijerarhijama logikih i strukturalnih nivoa. U tom se okruenju
dizajniraju procedure ili algoritmi rjeavanja problema, donoenja
odluka, modeliranja znaenja, kreiranja novih i nepoznatih relacija
koje slue kao modeli predvianja budueg ponaanja sistema itd.
-
12
Ekspertni sistemi su sistemi zasnovani na umjetnoj inteligenciji
i specifinom unjetnom jeziku kojim se reprezentira znanje podataka
(baze podataka) i znanje o znanju (baze znanja). Zapravo se izraz
eksperni sistemi koristi sinonimno sa izrazom sistemi zasnovani na
znanju. Sistemi zasnovani na znanju meutim nisu ogranieni samo na
algoritamsko i statistiko zakljuivanje i procedure koje su
nezavisne od podruja, nego su jedino ovisni od podruja.Znanje koje
je zavisno od podruja, odnosno znanje koje se stie na jednom
podruju i koje se upotrebljava da se na tom podruju rijee problemi
i donesu odluke.Proces konstruiranja jednog takvog sistema naziva
se ininjeringom znanja. Eksperti za podruje i eksperti za
ininjering znanja primjenjivog na jednom podruju grade zapravo
logiku strukturu i simboliku reprezentaciju koja postaje jedan
raunarski program u kojem su ponueni razliiti naini na koje se
temeljni pojmovi podruja mogu povezivati, kako ih je mogue
dekomponirati i izdvojeno promatrati i kako je mogue manipulirati
njima u eljenom pravcu i eljenoj konstrukciji. Raunarski jezik
osigurava odgovarajui opis objekata uzetih iz baza podataka.
U svijetu ekspertnih sistema, reprezentacija znanja se uglavnom
bavi nalaenjem naina na koje se velika koliina korisne informacije
mogu formalno opisati u svrhu simbolikog raunanja. Formalno opisati
znai prebaciti u neki jasan jezik ili notaciju koji ima dobro
ureenu sintaksu upravljanu formom izraza u tom jeziku, kao i dobro
ureenu semantiku koja osigurava znaenja takvih izraza uz pomo
njihove forme (Jackson, 7).
Povjerenje ili pouzdanje u funkcioniranje ekspertnih sistema je
vjerovanje u stalnost praenja uzroka i posljedica, ne vie u smislu
u kojem je govorio David Hume u smislu pripisivanja znaenja
odreenim pojavama koje se slijede, nego u smislu modeliranja
logikog slijeenja objekata koji se konstruiraju i ije se znaenje
granulira u hibridnim reprezentacijama (Burghard Rieger). Radi se o
pvjerenju u modele koji se konstruiarju i koji postaju osnova za
funkcioniranje ivih sistema, ivih podruja koja se moraju dati
ukalupiti u te modele. Funkcioniranje jednog umjetnog modela
artificijelne inteligencije postaje paradigma za funkcioniranje
prirodnih procesa inteligencije, za uenje, pamenje, za percepciju,
za...Alijansa fuzzy logike, raunarske semantike i diskretne
matematike producira kognitivne modele koje kognitivna psihologija
dokazuje kognitivnim testovima.
Zbog ega vjerujemo da kada uemo u jedan ekspertni sistem ili
jedan sistem zasnovan na znanju kao to je Boing 727, koji je teak
nekih 10 tona, koji leti brzinom oko 1000 km/h na visini od
npr.15.000 m, da emo nakon sedam-osam sati provedenih u takvom
sistemu sletjeti na Zemlju bez posljedica, sasvim normalno, bez
problema? Zato to vjerujemo da taj
-
13
sistem je pouzdan, da njegovo funkcioniranje ne protivrijei
zakonima fizike ni mogunostima materijala, da sistem neko
kontrolira, da je sagraen na temelju ekspertnog znanja kao cjelina
i isto u svakom svom dijelu, da su cjelina i dijelovi funkcionalno
povezani, da neko brine za njegovu rutu letenja i meteo uvjete, da
postoji cijela jedna mrea povezanih ekspertnih sistema koji
funkcioniraju od izdavanja avio karte do prizemljenja na drugoj
strani Atlantika.
TELEOLOKE SUMME VJEROVANJE U EKSPERTNO ZNANJE FUNKCIONIRANJA
DRUTVA
Povjerenje u ekspertne sisteme se zasniva na vjerovanju u znanje
i kontrolu logikih procesa ili operacija sa logikim
strukturama.Vjerovanje u ekspertno drutvo poiva na povjerenje u
proizvodnju i kontrolu logike drutva po kojoj treba da se odvijaju
procesi jeden drutvene ontologije: da se grade drutveni objekti
(kao to su dravne zajednice, dravne institucije, parlament, vlada)
drutveni procesi (izbori, predsjedniki izbori, referendumi)
drutvene injenice (vlasnitvo, ). To znai: u ekspertnom drutvu
drutvena ontologija ne nastaje kodifikacijom opetovane drutvene
prakse nego modeliranjem drutvenih procesa u drutvenom ininjeringu.
Logika drutva se pokazuje u odnosu ciljeva ( drutvena ontologija) i
sredstava (politika ontologija). Politika ontologija proizvodi
drutvenu ontologiju, proizvodi sve sektore drutvene ontologije tako
da u njima svi drutveni objekti, sve drutvene injenice i svi
drutveni procesi zavise od ideologije koju kao strukturu strukture
drutva producira politika ontologije. Ta ideologija kao sistem
vrijednosti koje jedna politika ontologija stvara namee se kao
logika drutva, logika izgradnje drutvenih odnosa i drutvenog
sistema. Naravno, i politika ontologija i drutvena ontologija
postoji samo ako postoje drutvene institucije kao to su novac,
vlasnitvo, brak, porodica,
Ekspertno drutvo poiva na ininjeringu drutvenih odnosa u svim
sektorima drutvene ontologije: na ininjeringu ekonomskih odnosa
koje ekonomski eksperti propisuju upotrebljavajui politiku
ontologiju; na ininjeringu pravnih odnosa; na ininjeringu
obrazovanja, na ininjeringu izbora, ulaganja, itd. Krajnja svrha
ovog postupka je dizajnirano ili programirano drutvo kojim
upravljaju menaderi i tehnokrati.
ta je onda u osnovi ekspertnog drutva zbog emu se ona moe
proizvoditi i unitavati? Prvo njena unutarnja strana je ideologija
koju montira politika ontologija, i ta ideologija je struktura
strtukture drutva...Drugo je njena vanjska strana: smjenjivanje
sigurnih razdoblja i stabilnosti drutva i stalna produkcija
nesigurnosti, potrebe za
-
14
prestrukturiranjem, za transformacijama koje nuno pokree
kretanje kapitala: kretanje kapitala pravi odrone u drutvu, pravi
promjene u unutarnjoj strukturi...Politika ontologija producira
zapravo ideologiju kao povjerenje ili pouzdanje u ekspertno drutvo,
u jedan sistem koji sektore drutvene ontologije povezuje znanjem
kako treba urediti odnose unutar razlilitih oblasti. Ovo se znanje
meutim uzima ili crpe uvijek iz ideologije koja sastavlja identitet
drutva, kolektivnu intencionalnost ili koliktivnu strukturu koja se
javlja kao logika u odnosu na tu ontologiju. Jer
ideologija je vrijednosna logika ili konkretna metafizika ili
samo teorijska aktivnost pomou koje se grade politike i drutvene
ontologije. Ideologija je zapravo interaktivna vrijednosna teorija
koja iznutra podrava politike i drutvene sisteme vrijednosti kao
objektivne, legitimne, utemeljene, principijelne. Bez ove
kontradiktorne semantike i strukture sadrane u sintagmama
vrijednosna logika i teorijska aktivnost ili konkretna metafizika
ideologija kao (politiki) sistem ideja jednog vremena ili kao
sistem vrijednosti jedne forme politike i drutvene ontologije ne bi
bila mogua kao istovremeno vrsta i prolazna, kruta i fleksibilna
struktura strukture drutva. Ova se formalna kontradikcija
ideologije prevladava identificiranjem sadraja politikih ciljeva i
drutvenih ciljeva, kojim se opravdava, utemeljuje i konceptualizira
politika manipulacija radi postizanja drutvene i individualne sree
(Ibrulj, 2005:5)
Zato, dakle, vjerujemo u jedan drutveni sistem, u funkcioniranje
njegovih institucija kao odriv socijalno, ekonomski, pravno,..?
Zato to u pojmu organiziranog drutva ili drave kao organizacije
koja raspolae monopolom za fiziku prisilu, vjerujemo da taj sistem
i ta prisila i norme koje vae u drutvu funkcioniraju, da njihovo
funkcioniranje neko kontrolira, da su zakoni koji u tom sistemu
postoje pravedno postavljeni za sve kategorije drutva, da svi
pojedinci e se pridravati tih normi, da e zakoni djelovati ..., da
neka ekspertna politika snaga u drutvu kreira i kontrolira taj
sistem...
ZAKLJUAK
ovjek je racionalizirao kosmos, racionalizirao je fiziki i
mentalni svijet, racionalizirao je nadnaravni svijet,
racionalizirao je drutveni svijet. Radi se o cjelinama koje su se
naprosto razletile u djelie pod pritiskom subjektiviteta / ljudskog
uma koji unosi u njih svoje principe i natjeruje ih da pruaju
odgovore na pitanja koja im on postavlja (ovdje je jasna aluzija na
Kanta, na fiziku i matematiku kao paradigmu transcendentalne
filozofije). Zapravo, ovjek teko moe shvatiti cjelinu koju nije sam
stvorio ili u koju nije neto unijeo.
-
15
Racionalizirao moe ovdje znaiti i razdijelio neto, da bi ga
nanova, po svojem planu, sastavio iz dijelova ije je funkcije
razumio tako to se u njih osvjedoio, i po pravilima koje je sam
postavio. To homologiziranje dijelova do kojih je doao razbijanjem
svake cjeline potrbno mu je zbog stjecanja istovjetnosti jedne
ontologije koja nije vie podlona promjenama kada se jednom postavi
u granice zakona razuma, ne vie logosa heraklitovskog nego
ljudskog, etikog, koji istovremeno postavlja vrijednosti, a ne samo
opaa suprotnosti.
Homologiju je zahtijevao Heraklit, homologemate uma je pronaao
Platon, homologiziranje predikata u sinonimnoj predikaciji i
silogizmu je otkrio za ljude Aristotel, homologiziranje vjerujuih
iskaza su dale teoloke summe - sve zbog toga da bi bila stvorena
cjelina u koju se vjeruje, iz ije logike konzistencije i
koherencije iskaza proizilazi ontoloka i etika sigurnost /
uvjerenost za ovjeka. ak je pitanje da li je za taj nain odnosa
ovjeka prema svijetu, naravi i nadnaravnom, potreban vie uope neki
ontoloki minimum ili ne. Umjetna inteligencija i umjetni fiziki
simboliki sistemi pokazuju da nije, odnosno da je dovoljan maksimum
postava racionaliteta.
ovjek vjeruje u ono ime moe da upravlja, ta moe da kontrolira,
ta moe da dizajnira i da kreira upotrebom logikih uzroka i logikih
posljedica, logike sheme ako-onda. ovjek vjeruje u ono ta moe da
obrazloi, da utemelji, emu moe da dadne opravdanje. To je
filozofsko i znanstveno vjerovanje kojim se eli eliminirati
ontoloka nesigurnost, egzistencijalna zabrinutost. Logika, koja je
najdrastinije primjenjena u znanosti, osigurava mu mreu uvjerenja,
mreu povezanih razloga koji funkcioniraju u argumentacijskoj
cjelini ili u hipotetikom okviru kao realni razlozi zbog kojih se i
po kojim se odvijaju procesi. Znanost, a posebno fizika znanost,
prua najuvjerljiviji opis svijeta jer stvara najjau povezanost
unutar mree uzroka i posljedica, sa najmanje ulnog sastojka u
svojoj teorijskoj konstrukciji.
Povjerenje u kontrolu logikog konstituiranja semantikih i
strukturalnih sistema do kojih dolazi manipulacijom simbolikih
reprezentacija omoguava ovjeku proizvodnju novih entiteta,
modeliranje znaenja tih entiteta i izgradnju programibilnih procesa
u industriji, proizvodnju programibilne supstancije i pametnih
materijala. Tvar se zapravo informira, njena se atomska struktura
rearanira i u nju se unosi program njenog funkcioniranja. Time se
apsolutno kontrolira logika fizike naravi i njen se identitet po
elji komponira.
Sve se to primjenjuje onda na drutvenu ontologiju koju proizvodi
politika ontologija ili politiki eksperti koji programiraju
funkcioniranje sektora drutvene ontologije. ovjek vjeruje u
ekspertno drutvo jer mu ideologija osigurava mreu uvjerenja da se
sa pravilno izabranim politikim sredstvima mogu proizvesti eljene
politike posljedice koje se
-
16
manifestriraju u konceptima pametnog upravljanja, pametnog
gospodarenja, pametnog obrazovanja,..pametnog, programibilnog, koje
se moe kontroliati i usmjeravati od strane tehnokrata, menadera i
onih koji znaju. Zapravo je to bit ideje stvaranja drutva
zasnovanog na znanju koje treba da stvori povjerenje u kontrolu,
dizajniranje i upravljanje socijalnih relacija.
Jedan od ciljeva ovoga priloga je bio da pokae da je u stvarnom,
tekuem ivotu ljudi kojeg je nemogue zaustaviti i istraivatu u
jednom nepominoim stanju, nemogue odvojiti ta je u ljudskom
stvarnom ivotu proizvod filozofije, ta je proizvod znanosti, ta je
proizvod religije i ta je proizvod sociologije i ta je proizvod
psihologije. Teko je u nama razdvojiti filozofa, psihologa,
znanstvenika, vjernika ili nevjernika. Radi se o holizmu ponaanja
modernog ovjeka u kojem se mijeaju i isprepliu svi ljudski
identiteti koje ima svaki pojedinac: identitet kojeg ima ovjek kao
lan porodice, identitet kojeg ima kao vjernik, identitet kojeg ima
kao uposlenik na radnom mjestu, ... (Amartya Sen).. Radi se o
povezanosti filozofske, znanstvene, psiholoke i socijalne svijesti
ovjeka u konkretnom, u realnoj ivotnoj formi, u djelovanju. Mogue
je da u jednoj konkretnoj situaciji ovjeku njegova vjera ne
dozvoljava da uradi to i to, npr. da prui ruku ovjeku druge vjere,
moda ga njegov filozofski nazor na svijet motivira da uradi upravo
tako, npr. da unato inhibiciji prui nevjerniku ruku, moda mu ne
dozvoljava njegov socijalni poloaj da uradi drugaije u jednoj
konretnoj ivotnoj situaciji, moda ima psiholoke prepreke za odreeno
djelovanje, a mogue je da njegov apstraktni (ekspertni) kontinuitet
njegove biografije ili sebe-samosvijesti (koja treba da bude u
redu?) doputa upravo ono to kulturni idiomi ograniavaju. ovjek
zaista nema samo konretnu, nego i apstraktnu narav koja daje
korekcije njegovog ponaanja.
Identiteti su zlatne sobe u zlatnoj krletci svakog ovjeka koju
ini ontologija i znanje prve osobe, u onoj koju stekne kada usvoji
jedan jezik, jednu kulturu i jednu drutvenu ontologiju. Ali
kretanje po tom labirintu identiteta, kretanje po tim zlatnim
sobama u zlatnoj krletci, nije jednom unaprijed odreeno, iako ga je
mogue usmjeravati, odreivati i kontrolirati stalnim predoavanjem
koliktivnih putokaza i zapamenih putovanja, i kolektivnih mapa
dohovnosti jezika i kulture jednog naroda i jednog tla.
-
17
THE BELIEF IN THE KNOWLEDGE
Nijaz IBRULJ
Unversity of Sarajevo, Faculty of Philosophy BiH 71.000
Sarajevo, Franje Rakog 1
Email: [email protected]
SUMMARY
Key words: rationality, truth, pluralism, epistemology,
science
BIBLIOGRAFIJA
1. Aristotel (1987): Fizika. Sveuilina naklada Liber.
Zagreb.
2. Diels-Kranz (1974): Die Fragmente der Vorsokratiker.
Weidmann.
3. Davidson, Donald (2004): The Objectivity of Values. U:
Davidson, Donald: The Problems of Ratinality. Oxford: Clarendon
Press.
4. Heidegger, Martin (1972): Filozofija i teologija. U: Uvod u
Heideggera. Zagreb.
5. Giddens, Anthony ( 2004): The Consequences of Modernity. New
York: Polity.
6. Giddens, Anthony (2004): Modernity and Sel-Identity. Self and
Society in the late Moder Age.Cambridge: Blackwell.
7. Bauman, Zygmunt (2002): Society under Siege. Cambridge:
Blackwell.
8. Ibrulj, Nijaz (2005): Drutvo jedne dimenzije. Sarajevo,
Pregled, 1-2,str.
9. Tillich, Johanes Paul (1952/2000): The Courage To Be. Yale
University Press.
10. Davidson, Donald (2004): Problems of Rationality. Oxford:
Oxford University Press.
-
18
11. Burghart, Rieger ( ):
12. Jackson, Peter (1978): Introduction to Expert Systems. Third
Edition. Addison-Wesley.
13. Searle, John R. (2001): Rationality in Action. MIT
Press.
