1. UVOD

Temu ovog seminara izabrala sam sama i to zbog toga što smo ovu operu obrađivali još u

osnovnoj školi i to u osmom razredu te mi se jako svidjela. Sviđala mi se i glazba, ali i libreto

opere „Nikola Šubić Zrinjski“. Ona mi je toliko ostala u pamćenju da nakon sedam godina i

dalje znam riječi slavne pjesme zbora „U boj, u boj. Na početku seminara napisati ću nešto o

skladatelju Ivanu pl. Zajcu. Htjela sam to ukratko sve napisati, no nakon nekog vremena

shvatila sam da je njegov opus i njegov život kao skladatelja bio preveličanstven kako bi se o

njemu napisalo nešto kratko. Toliko je bio velik i poznat da je po njemu jedno razdoblje

glazbe dobilo i ime. To je tako zvano Zajčevo doba. Nakon toga odlučila sam se napisati

nešto općenito o operi kao glazbeno-scenskom djelu. Podatke sam pronašla sam u glazbenoj

enciklopediji. Doznala sam mnogo toga o operi što prije nisam znala tj. nadogradila sam svoje

prijašnje znanje. Zatim sam pisala o libretu opere koji me se jako dojmio. Takvom hrabrošću i

odanošću domovini rijetko se tko može podičiti. Kada bi svi imali takve osobine kao Nikola

Šubić Zrinjski tada nikome ne bi palo na pamet da proda dio svoje zemlje, a kamo li da, kao

što to rade naši poduzetnici, prodaju cijela poduzeća i na taj način štete ne samo državi i

njezinoj zaradi, nego i radnicima koji rade u tim poduzećima i kojima je posao u tom

poduzeću jedini izvor zarade kojim hrane svoju obitelj. Kada bi svi bili kao Nikola Šubić

Zrinjski svatko bi imao dovoljno tj. ne previše i ne premalo. Zatim sam se u kratkom

zaključku osvrnula na cijeli seminar te napisala svoj stav o operi općenito prije pisanja

seminara te primjeni opere u razrednoj nastavi. Na kraju sam napisala popis literature koju

sam koristila prilikom izrade ovoga seminara.

1

2. O SKLADATELJU

Ivan pl. Zajc rođen je 3. kolovoza 1832.1 u Rijeci, a umro 16. prosinca 1914. godine u

Zagrebu. Bio je vrsni skladatelj, dirigent, pedagog i organizator.2 Otac mu je bio vojni

kapelnik, podrijetlom Čeh, u čijoj se kući mnogo muziciralo, što je svako vrlo povoljno

utjecalo na prirođenu glazbenu nadarenost mladog Zajca, koja se vrlo rano očitovala. U

studiju violine i klavira mali je Ivan brzo napredovao pa je već u šestoj godini javno nastupao

i kao violinist i kao pijanist. Završivši srednju školu, želio je steći višu glazbenu naobrazbu,

ali je trebalo prije toga slomiti očev otpor. Iako nije moglo biti sumnje u mladićevu

nadarenost i budućnost, Zajčev je otac gledao u sinu budućeg odvjetnika. Kad su ga Zajčevi

profesori iz gimnazije uvjerili i nagovorili, popustio je i mladi je umjetnik 1850. otišao u

Milano, gdje se upisao na konzervatorij i studirao do 1855. U toku studija se isticao među

ostalim studentima svoga godišta dobivajući opetovano nagrade. Najveće priznanje doživio

je 1855. kad je na diplomskom ispitnom natječaju dobio prvu nagradu za operu La Tirolese,

koja je s velikim uspjehom izvedena na sceni konzervatorija.

Nakon završetka studija, Zajc je mogao ostati u Milanu kao dirigent glasovita kazališta Teatro

alla Scala, ali su ga obiteljske prilike (smrt roditelja) prisilile da se vrati na Rijeku, gdje je

primio mjesto dirigenta i koncertnog majstora gradskoga kazališnog orkestra, postavši nešto

kasnije i nastavnikom za gudačke instrumente u Filharmoničkom zavodu. Tamo je ostao

sedam godina i u to vrijeme se bavio skladanjem pokazujući poslovičnu brzinu i lakoću

stvaranja, koja ga nikad nije napustila. Primjećujući da riječka sredina ipak nije prikladna za

puno razvijanje i iživljavanje njegovih sposobnosti, odlučio je napustiti grad i preseliti se s

obitelji u Beč 1862. godine. U Beču je tada glazbeni život bio vrlo živ. U osam godina

njegova boravka u tom grad izvedeno je jedanaest njegovih kazališnih djela. Postao je poznat

i priznat skladatelj kojeg su svi poštivali i smatrali ga uglednim.

Zatim se odlučio za promjenu i otišao iz Beča u Zagreb. Zajc nije odjednom naglo, stvorio

odluku da će napustiti Beč i preseliti se u Zagreb. Polagano je ta želja u njemu sazrijevala,

osobito u čestom dodiru s mladim Hrvatima studentima Bečkog sveučilišta. Upravo na

njihovu pobudu počeo je pisati skladbe na hrvatske tekstove, osjećaju sve to više da pripada u

hrvatsku sredinu i da je baš on pozvan da preobrazi glazbeni život u Hrvatskoj i udari mu

ozbiljnije temelje. Bez žaljenja je napustio blistave bečke izglede za budućnost i tako dokazao 1 Dugo se vremena smatralo da je rođen 1831. pravu godinu svoga rođenja nije ni sam Zajc znao. Konačno je H. Pettan, koji je u Beču istražio arhivsku građu u matičnom uredu Ministarstva unutrašnjih poslova, uspio ustanoviti da se Zajc rodio 1832. (Pettan Hubert; (1956), Popis skladbi I. Zajca, JAZU, Zagreb, str. 12.)2 Holden, Amanda. Kenyon Nicolas. Walsh Stephen; (2002) Penguinov vodič kroz opere, Izvori, Zagreb, str. 593..

2

svu snagu i toplinu svojih rodoljubnih osjećaja. Kad su mu krajem 1869. bila osigurana mjesta

ravnatelja nove, stalne hrvatske opere i ravnatelja i nastavnika glazbene škole Glazbenog

zavoda, doselio je Zajc početkom 1870. u Zagreb, da tu započne novo razdoblje svog

umjetničkog života i hrvatske glazbene kulture.3

2.1. KARIJERA

Zajčev dolazak u Zagreb početkom 1870. vrlo se povoljno odrazio u području glazbeno –

scenske djelatnosti. Zajc je započeo svoje djelovanje kao ravnatelj Opere izvođenjem vlastitih

opereta, upoznavajući i uvježbavajući osoblje, iz kojega će uskoro izrasti prvi stalni operni

ansambl u Hrvatskoj. Prvi susret sa zagrebačkim kazalištem i njegovim prilikama zabrinuo je

Zajca, naviknutog na izvođačku razinu bečkih kazališta. Ali on nije sustao kod prve zapreke,

već je smjesta počeo provoditi temeljitu reorganizaciju rada i funkcija.

Kao ravnatelj Opere i skladatelj opernih djela na hrvatska libreta ostao je devetnaest godina

odnosno do prvog ukidanja hrvatske opere 1889. godine. U to vrijeme izveo je on oko pedeset

opera i desetaka opereta. Pogled na cjelokupan Zajčev repertoar pokazuje nedvojbeno da su

njegove simpatije na strani talijanske opere. Mnoge od opera koje je Zajc pripremio i izveo

ostale su trajno na repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta.

Nakon ponovnog uspostavljanja Opere Ivan Zajc više nije bio njezin ravnatelj, nego vodio

glazbenu školu Glazbenog zavoda gdje je razvio neumornu nastavničku i dirigentsku

djelatnost, pa je gotovo nepojmljivo kako je, uz svoje redovite dužnosti, mogao napisati

onoliki broj skladbi.

Mnogo je puta već s pravom istaknuto da je Zajc bio neobično plodan skladatelj. Ostavio je

1202 skladbe.4 U Zagrebu su nastala sav djela od op. 234. Težište je Zaječva stvaranja u

kazalištu, koje je najviše pridonijelo njegovoj golemoj popularnosti u Hrvatskoj. On je i sam

uvijek smatrao da su mu opere najznatnija djela.5

3 Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, str. 236, 237, 238.4 Taj je broj vjerojatno nešto manji. Između skladbi op. 1105 i 1202 postoji samo još pet djela. Budući da su gotovo svi rukopisi Zajčevih djela sačuvani (danas se nalaze u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu), teško je povjerovati da bi se tolikim radovima potpuno zameo trag. S druge strane neobjašnjivo je zašto bi Zajc neredovito, na preskok, bilježio brojeve opusa. Zanimljivo je svakako i to, da je na popisu što ga je sam zajc vodio, skladba pod brojem 1105 zadnja koju je u nj unio. (Pettan Hubert; (1956) Popis skladbi Ivana Zajca, JAZU, Zagreb, str. 399.)5 Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, str. 234.

3

Neka od najpoznatiji djela su mu opere Mislav, Ban Leget, Zlatka, Lizinka, Gospoje i husari

te glazbena tragedija Nikola Šubić Zrinjski. 6

2.2. ZAJČEVO DOBA

Razdoblje koje u razvoju glazbene kulture u Hrvatskoj ide od 1870. do pred svjetski rat

značajno je u mnogom pogledu. To je vrijeme kada se osvajaju nova glazbena područja i

provodi bogatija organizacija glazbenog života. Osnivaju se nove reproduktivne glazbene

ustanove, a brojne kulturne priredbe, na kojima sve češće sudjeluju poznati umjetnici iz

inozemstva, podižu razinu i ukus publike, kojoj proširuju vidokrug i stvaraju temelj za nove,

realnije i zdravije kriterije vrednovanja glazbenih djela. Vodi se uz to korisna i uspješna borba

protiv diletantizma. U svim tim nastojanjima jedno se ima najčešće spominje i susreće na

svim sektorima glazbenog života: ime Ivana Zajca. Taj je mnogostrano nadareni umjetnik

ostavio zaista neizbrisive tragove na svim područjima svoje djelatnosti. Njegov rad i rezultati

toga rada toliko su nerazdvojno povezani uz najznačajnije tekovine tadašnje hrvatske

glazbene kulture da je potpuno opravdano nazvati to razdoblje Zajčevim. 7

2.3. GLAZBENA KULTURA U ZAJČEVO VRIJEME

Politički je to razdoblje obilježeno posljedicama što ih je izazvao odnos prema Mađarima.

Mađari u to vrijeme učvršćuju svoju vlast u Hrvatskoj; šalju na upravu u Hrvatsku zloglasnog

bana Khuena Hedervaryja koji dvadeset godina (1883 – 1903) vrši višestruki pritisak,

ekonomski, politički i kulturni, želeći da od Hrvatske stvori mađarsku pokrajinu. Za njegove

vlade cvate špijunaža, cenzura je budna i nemilosrdna, politički progoni nesmiljeno uništavaju

pojedince i obitelji. Borba među strankama duga je i žestoka.

Društveno – politički život Hrvatske tih desetljeća odrazio se donekle i u tadašnjoj hrvatskoj

glazbi, u kojoj je postignut znatan napredak na organizacijsko-reproduktivnom području.

Najneposrednije se to doba očitavalo u sadržajnim motivima vokalni, vokalno –

instrumentalnih i scenskih djela, dakle onih forma u kojima kao bitan činilac sudjeluje i tekst.

Rodoljubni motivi, koji su nakon lirskog doba i apsolutizma ponovno postali u Hrvatskoj

vrlo aktualni, prožimaju velik broj zbornih djela manjeg, ali i većeg opsega, a i neke scenske

radove. Takve su skladbe pune patriotskog žara i poleta, uzdizanja i veličanja svega što je 6 Holden, Amanda. (2002) Kenyon Nicolas. Walsh Stephen; Penguinov vodič kroz opere, Izvori, Zagreb, str. 593.7 Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, str. 223.

4

hrvatsko, ne bez primjese patetičke romantike. Ono što je glazba značila ilircima u doba

prvog jačeg, temeljitijeg narodnog osvješćivanja, to je značila i ljudima Zajčevog doba. I tada,

kao i nekad, jedan je od najčasnijih njenih zadataka jačanje rodoljublja, koje je, u borbi protiv

mađarski eksploatatora, Hrvatima bilo potrebno više no ikada. Ipak, u usporedbi s glazbom

ilirizma, hrvatskoj glazbi Zajčeva razdoblja nedostaje vrlo značajno obilježje: Zajc i njegovi

suvremenici ne grade svoju glazbu onako intenzivno na elementima folklora kako su to htjeli

ilirci, iako ima i u Zajčevo vrijeme takvih pokušaja. Tom svojevrsnom odstupanju od

glazbene ideologije iliraca kriv je u određenom smislu sam Zajc, koji, međutim, nije toga

vjerojatno ni bio svjestan. Njegov ga je odgoj suviše jednostavno upućivao na talijansku

opernu glazbu kao na glavni uzor od koga se nije mogao otrgnuti.

Glazbeno-tehnički temelji na kojima hrvatski skladatelji izgrađuju tada svoja djela postali su

čvršći, sigurniji. U ovom su razdoblju u prvom planu ponovno zbor, solo – pjesma i kazalište,

koje u novim, mnogo povoljnijim uvjetima, dobiva i mnogo više doprinosa. U vokalnoj glazbi

prevladavaju rodoljubna i ljubavna raspoloženja. Piše se osobito mnogo zborne glazbe, koja

se i objavljuje, ali je u njoj razmjerno malo izvornosti. Polifonije gotovo da i nema, harmonija

se čvrsto pridržava okvira i principa iz prve polovine stoljeća, a pretjera upotreba smanjenog

septakorda i uporno primjenjivanje moduliranja u tonalitet dominante na neveliku prostoru,

manira je od koje se tadašnji hrvatski skladatelji teško mogu otrgnuti. Pojedini skladatelji –

osobito Zajc - njeguju i veće vokalno-instrumentalne forme tipa kantate. Kazalištu se

obraćaju gotovo svi. Mogućnost izvedbe u okviru djelatnosti stalne hrvatske opere postala je

značajnim stimulansom, pa je hrvatska dramska glazba kroz nekoliko desetljeća dobila veći

broj opera i opereta i scensku glazbu za mnoga dramska djela. 8

3. O DJELU OPERA „NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI“

Opera (skrać. od tal. Opera in musica muzičko djelo; engl. opera, franc. Opera, njem. Oper),

muzičko – scensko djelo u kojemu glumci prikazuju dramsku radnju pjevajući tekst uz pratnju

orkestra. Opera ide u zadnji red najsloženijih umjetničkih oblika. Uz vokalnu i instrumentalnu

8 Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, str. 227, 228.

5

muziku ona uključuje i dramsku umjetnost, i glumu, i ples, a i likovne elemente izražene u

dekoru pozornice i kostimima glumaca. Od baleta i pantomime opera se razlikuje po tome što

se u tumačenju radnje služi prvenstveno pjevanom riječi, a od ostalih muzičko-scenskih

oblika većim udjelom muzike.

Opernu muziku autori komponiraju na tekst (tvz. libreto) koji je napisan izričito kao tekstovna

podloga opernom djelu. Vrlo su rijetke opere nastale na temelju neskraćenih i

nepromijenjenih dramskih djela. Veliki broj opernih libreta nastao je, međutim

prilagođavanjem nekog književnog djela zahtjevima operne umjetnosti. Tematika sadržaja

veoma je bogata i raznolika. U operi se prikazuju tragični, lirski ili komični događaji iz daleke

mitološke ili historijske prošlosti i iz suvremenog života.

Opera razrađuje i psihološke probleme i komične situacije. Redovito obuhvaća nekoliko

činova (3 – 5, rjeđe 2), ali nisu rijetke ni operne jednočinke. U izvedi nekih opera sudjeluje

svega nekoliko vokalnih solista, a u drugima uz veliki broj pjevača solista nastupa i zbor.

Operni orkestar može biti i komornog sastava, ali često dostiže i razmjere velikoga

simfonijskog ansambla. Opera je nastala u renesansnoj Italiji.

Glazbena tragedija u tri čina Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, skladana prema libretu

Huge Badalića, najpoznatije je i najizvođenije hrvatsko operno djelo 19. stoljeća. Prema

podacima Vladana Švacova u eseju „Operni libreto u Hrvata“ te podacima iz Repertoara

hrvatskih kazališta do 1990. godine, Nikola Šubić Zrinjski izveden je 1317. put, a do veljače

1992. godine samo je u Zagrebu opera izvedena 609. puta, što govori o njenu veliku uspjehu

kod publike.9

Na području kazališne umjetnosti Zajčevo je remek-djelo opera „Nikola Šubić Zrinski“,

izvedena 1876. godine. Mnogo godina ona je trajno privlačila publiku ne samo svojim

stvarnim glazbenim vrijednostima već i povijesno – političkom pozadinom, koja je pred

Hrvate Zajčeva doba, u njihovim trajnim i neizbježnim sukobima s Mađarima, iznosila

veličinu rodoljubno heroizma kao zalog za konačnu pobjedu.

U tom djelu za koje je libreto napisao Hugo Badalić prema drami Zriny Theodora Körnera,

Zajcu je, dodouše, samo mjestimično uspjevalo glazbeno razgraničiti dva svijeta – osmanlijski

i hrvatski – koji pružaju okvire za razvoj dramske radnje, ali taj nedostatak otkupljuje on

bogatstvom melodijske invencije, koja je baš u tom Zajčevu djelu svježija, nsposrednija, nego

9 Muzička enciklopedija (1974) (Sv. 2 – Gr – Op); Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, str. 725.

6

u bilo kojem drugom. I, ako treba Zajčev melodički dar ilustrirati s nekoliko primjera, onda je

glazba „Zrinjskoga“ svakako najzahvalnija građa za tu svrhu. U „Zrinjskom“, koji donosi u

hrvatsku opernu glazbu i umjerenu primjenu light motiva, Zajc je umio naći pravi izraz za

raznovrsnost situacija i prizora, u kojima prevladavaju čas lirski, čas herojski ugođaji, u koje

koreografski elementi unose sretan kontrast. 10

3.1. LIBRETO

Uloge: Nikola Šubić Zrinjski, ban hrvatski, zapovjednik Sigeta; Eva, njegova žena; Jelena,

njihova kći; Gašpar Alapić, Lovro Juranić, časnici u Sigetu; Vuk Paprutović; Sulejman Veliki,

turski car; Mehmed Sokolović, veliki vezir; Mustafa, bosanski paša; Ali Portuk, zapovjednik

topništva; Ibrahim Begler-beg; Levi, liječnik Sulejmanov; Timoleon, čuvar u haremu;

Hrvatski vojnici, turski vojnici, odaliske, vile.

Radnja se zbiva 1566. U Beogradu (prva slika) i u Sigetu. 11

Sadržaj je Badalićeva libreta sljedeći (prema premjernoj programskoj knjižici Zrinjskoga u

HNK-u 1991. godine)

1. slika – U svojem taboru Sulejman se odlučuje na veliku vojnu, unatoč upozorenjima

liječnika Levija da čuva zdravlje i kloni se uzbuđenja. Priželjkuje staru ratničku slavu i,

premda upozoren da Siget brani Zrinjski, ostaje pri namjeri da na putu za Beč, najprije

zauzme Siget.

2. slika – U Sigetu naslućuju turski pohod. Jelena, kći Zrinjskoga, iznenađena je žurbom

kojom je napušta njen odabranik, mladi časnik Juranić. Ona mašta o dalekom Zrinjskom-

gradu i zatim se tuži majci koja je smiruje. Zrinjski prima vijest o turskoj najezdi i odlučuje se

na otpor: Juranić i Jelena otkrivaju Zrinjskom svoju ljubav i dobivaju privolu da se po

završetku boja vjenčaju.

3. slika – Na sigetskom bedemu okupljeni branitelji slave junaštvo Alapića i Juraića u okršaju

s nadirućim turskim četama. Pridružuje im se i Zrinjski sa ženom Evom i kćerkom Jelenom,

koje odlučuju tijekom opsade ostati u Sigetu. Zrinjski i vojnici prisežu na odanost.

10 Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Josip Andreis, Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, str. 239.11 Holden, Amanda. Kenyon Nicolas. Walsh Stephen; (2002) Penguinov vodič kroz opere, Izvori, Zagreb, str. 593.

7

4. slika – U turskom taboru eunuh Timeleon zabavlja nazočne pjesmom o pogibiji mladog

ugarskog kralja na Mohačkom polju. Dolazi sultan s velikim vezirom gledati ples svojih

ropkinja. Pri kraju Sulejman, nestrpljiv zbog optora Zrinjskoga, šalje Sokolovića u Siget na

pregovore.

5. slika – Zrinjski donosi odluku s ostatkom vojske povući se u unutarnje bedeme stare

tvrđave i srušiti zidove novoga grada. Najavljuju mu Sokolovićev dolazak. Dok ga čekaju,

sjetno priča o gradu koji se kupa u sunčevim zrakama, ne sluteći svoju propast. Dolazi

Mehmed Sokolović i prenosi mu Sulejmanovu poruku: ako preda grad, postat će hrvatski

kralj. Zrinjski ponosno odbija, a ne slama ga ni prijetnja da će neprijatelj mučiti njegovu ženu,

kćer i upravo uhvaćena sina Đuru. Kao odgovor Zrinjski sa svojima ponavlja prisegu, a

zadivljeni se Sokolović povlači.

6. slika - U svojem šatoru pod Sigetom umire Sulejman, ojađen otporom Sigeta, koji njegove

čete ne uspjevaju zauzeti. Vlast preuzima Sokolović, koji vojsci taji carevu smrt da bi je

zadržao pod Sigetom do njegova neminovna pada.

7. slika – Eva je sklonila kćerku Jelenu u mračne podrume staroga grada. Jelena utone u san

uz melodiju majčine uspavanke. Sanja vjenčanje s Juranićem. On zaista načast dolazi,

javljajući joj kobnu vijest o predstojećoj pogibiji. Jelena odbija izaći na bedem i moli Juranića

da je sam ubije. Opraštaju se potresnim riječima. Juranić ostavlja mrtvu zaručnicu i hita u

posljednju bitku.

8. slika – Na bedemu grada Zrinjski se oprašta od Eve sluteći pogibiju. Juranić donosi vijest o

Jeleninoj smrti. Okupljaju se preživjeli ratnici. S pjesmom U boj, u boj kreću u posljednji

juriš. Eva pali barutanu tvrđave, simbolizirajući tako junačku obranu Sigeta.12

4. OPERA U RAZREDNOJ NASTAVI

Kada sam počela ovo istraživanje bila sam jako skeptična i puna predrasuda što je potupno

pogrešno. Mislila sam da su opere kao glazbeno-scenska djela namjenjena uglavnom za

12 Pualik Dalibor; (2005) Hrvatski operni libreto (povijest, struktura i europski kontekst) Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, str. 95, 100.

8

odrasle osobe, ne zbog toga što smatram da su djeca premlada i nezrela kako bi shvatila

libreto određene opere, nego zato što sam mislila da ne postoje libreta pisana za dječje uši.

Malo sam kako ja to volim reći „guglala“ po Internetu i doznala da u Zagrebu, u kvartu

Dubrave postoji Dječje kazalište Dubrava koje ima višegodišnju praksu da na repertoar uvrsti

glazbene predstave namijenjene najmlađima i zajedno s udrugom Mala Opera sustavno

djeluju na upoznavanju djece sa klasičnom glazbom te da na osobit način predstavlje najbolja

djela iz glazbene baštine. Uz veselu priču i ples te duhovite duete i briljantne arije prikazuju

najljepše dječje priče. Libreta opera uglavnom budu skraćena kako djeca ne bi zbog predugog

trajanja predstave postala neizainteresirana. Osim ovog kazališta i udruge pronašla sam i još

mnogo njih kojima je stalo do toga da se djeca upoznaju s operom. 13

Shvatila sam da sam bila skeptična upravo zbog toga što kada sam ja pohađala prva četiri

razreda osnovne škole išli smo samo na kazališne predstave i o operi nije bilo ni riječi. Svi mi

smo mislili da su opere nešto ozbiljno i dosadno te da to mogu gledati samo odrasli. U

današnje vrijeme kada postoje i opere namjenjene djeci sasvim je normalno ići sa školom

gledati i slušati jednu takvu operu. Sasvim sam sigurna da ću u svojoj praksi inzistirati na

posjeti kazališta i prisustvu operama namjenjenim djeci.

5. ZAKLJUČAK

AUGUST ŠENOA (Kritika opere „Nikola Šubić Zrinjski“ I. Zajca), „Vijenac“, VIII, 1876,

4.11.

13 www.ns-dubrava.hr, 14.5.2010.

9

Ne nalazimo dosta rieči, da javimo svoju radost, što je to novo glasbeno djelo

domaćega skladatelja po jednoglasnom sudu krtike i obćinstva sretno uspielo. Zajc je doživio

na taj dan liepu slavu, i to neka mu bude zadovoljština za one neprilike, za gdjekoju

neprijazan, koju je možda od gdjekoga doživiti imao. Obćinstvo pozdravljalo ga je pravom

burom. 14

Za uvod svog zaključka odabrala sam kritiku opere koju je dao August Šenoa jer se u

potpunosti slažem s veličinom ovog djela i njegovog skladatelja koji je uvelike promijenio i

doprinjeo razvoju hrvatske glazbe u devetnaestom stoljeću. Osobno nikada nisam u živo

gledala izvedu opere „Nikola Šubić Zrinjski“, ali gledala sam i slušala snimke s nekih izvedbi

i moram priznati da sam impresionirana i da bi je svakako htjela pogledati i poslušati u živo.

Opera kao glazbeni oblik mi se jako sviđa zbog toga što osim predivne glazbe tu je i scenski

nastup koji upotpunjava doživljaj. Obično kada slušamo neko djelo klasične glazbe koje nije

scenski ostvareno moramo zamišljati kako bi cijela ta priča ispričana glazbom trebala

izgledati, a kod opere to nije tako. Ne moramo ništa zamišljati, ni truditi se nego samo sjesti

opušteno na svoje mjesto u kazalištu i uživati u priči. Mogu reći da sam istraživajući kako

gledanje i slušanje jedne opere utječe na djecu mlađe školske dobi odnosno na djecu prva

četiri razredna osnovne dobi doznala da djeca zapravo s radošću odlaze u kazalište

prisustovati izvođenju jednog takog djela. Naravno, takvo nešto se rijetko događa i rijetko

koja škola organizira odlazak u kazalište na operu za mlađu djecu jer smatraju da su ta djeca

premlada kako bi shvatili veličinu djela koje se izvodi. Mislim da je to u potpunosti pogrešan

stav. Naravno, treba ih odvesti na operu koja je njima shvatljivija i čiji je libreto jednostavniji

kako im ne bi bilo dosadno, ali nikako im ne treba uskratiti taj užitak. Prilika za kulturno

uzdizanje se ne smije propustiti, pogotovo ne zbog dobi u kojoj se nalazimo. Što ranije djecu

zainteresiramo za glazbu to će ju ona kad odrastu više voljeti. Tko zna, možda tako

ustanovimo da imamo zapravo jednom malog Zajca u razredu koji samo čeka svoj trenutak

kako bi se iskazao i skladao nekakvo veličanstveno djelo klasične glazbe.

6. LITERATURA

1. Andreis, Josip; (1974) Povijest hrvatske glazbe (knjiga 4), Sveučilišna naklada Liber,

Mladost, Zagreb

14 Stipčević Ennio; (1997.) Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb, str. 187.

10

2. Holden, Amanda. Kenyon Nicolas. Walsh Stephen; (2002) Penguinov vodič kroz

opere, Izvori, Zagreb

3. Jugoslavenski leksikografski zavod; (1974) Muzička enciklopedija (Sv. 2 – Gr – Op),

Zagreb

4. Pettan Hubert; (1956) Popis skladbi Ivana Zajca, JAZU, Zagreb

5. Pualik Dalibor; (2005) Hrvatski operni libreto (povijest, struktura i europski kontekst),

Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb

6. Stipčević, Ennio; (1997.), Hrvatska glazba, Školska knjiga, Zagreb

7. www.ns-dubrava.hr

11