UDK: 811'134.38:070(496)070(496):811.134.3'38

Izvorni znanstveni rad

Nina LanovićFilozofski fakultetSveučilište u Zagrebu (Hrvatska)

Semantostilističke osobitosti novinskog izrazana primjeru portugalskog pisanog novinarstva

Lingvističkom raščlambom semantostilema na razini riječi i s/oženijih morfosintaktičkihstruktura na korpusu članaka iz portugalskog tiska, nastoji se ukazati na semantostilističkeposebnosti različitih oblika novinskog izražavanja. Podrazumijevajući heterogenostnovinskog jezičnog stila, analiza teži pokazati u kojoj se mjeri zakonitosti pojedinih formiodražavaju na tipove i funkcije semantičkih pomaka te na (ne)slobodu u stupnju otklanaod semantičkih mehanizama stilistički neutralnog izraza.

Ključne riječi:semantostilistika, publicistički funkcionalni stil, oblici novinskog izraza, evokativni leksik,semantičke figure, portugalski jezik

1.UVDD

Razmatranja koja ćemo u ovom rad u izloži ti temelje sena analizi semantostilističkihsredstava identificiranih u tekstovima iz suvremenog portugalskog tiska i proizlazeiz dvaju osnovnih polazišta:

O funkcionalna stilistika novinarski podstil publicističkog funkcionalnog stilau načelu promatra kao manje-više jedinstveni kompleks, ističući stilske i stilematskespecifičnosti po kojima se razlikuje od ostalih funkcionalnih stilova, no - prema našemmišljenju - posvećujući nedovoljnu pozornost svojstvenoj mu heterogenosti s obziromna različite oblike novinskog izraza i njihove zakonitosti razrađene u teoriji novinarskeznanosti, pa samim time i apriornu (ne)slobodu koju autor ima pri strukturiranjuteksta, odnosno jezične građe od koje se sastoji;

@ najprimjerenijim pristupom istraživanju namijenjenom proširivanju osnovnihSpoznaja o stilskoj raznorodnosti u okviru novinskog stila smatramo formalnu,strukturnu analizu jezične građe - u ovom radu provedenu uglavnom u skladu smetodologijom deskriptivne lingvističko-stilističke analize, uz upozoravanje na

Jezik imediji - jedan jezik: više svjetova

funkcije pojedinih postupaka u komunikacijskom procesu - budući da nosio ceinformacije o strukturi forme smatramo konstituentima stila.

Analiza obuhvaća isključivo pisano novinarstvo, a provedena je na ograničenomkorpusu tekstova iz portugalskih dnevnih i tjednih novina, točnije na po pet primjerakadnevnika Diario de Noiicias, te tjednika Expressa i JL ijornai de Letras, Artes e Jdeias).Tjednik Expresso općeg je društveno-političkog usmjerenja, a JL sadržajno pripadakulturnom, tj. umjetničko-publicističkom novinarstvu. Koncepcija ovih listovapodrazumijeva većinu oblika novinskog izraza (sve informativne i analitičke oblike)u okviru različitih grana, odnosno (pod)vrsta, prema sadržajno-strukovnom kriteriju.Primjeri identificiranih i opisanih stilema iz korpusa ne obrađuju se statistički, već senavode kao podloga i potkrepa razmatranju semantostilističkih osobitosti pojedinihoblika. Iako smo analizi pristupili komparativnom metodom, ona se uvelike svodina isticanje stilistički obilježenih jezičnih jedinica i postupaka u pojedinim "višim"žanrovima u odnosu na "nultu stilematsku informaciju" u informativnim oblicima,a ta informacija nije ništa manje vrijedna kao osnova za usporedbu iz koje izvodimoodređene zaključke.

2. TEMEUNI OBliCI NOVINSKOG IZRAZAI NJIHOVA OSNOVNA OBIUWAUnutar novinarskog podstila publicističkog funkcionalnog stila (sa svim

njegovim specifičnostima koje se, osim s gledišta lingvistike, mogu sagledavati i saspekta drugih znanosti - psihologije, sociologije, komunikologije itd.) uvriježeno je,prema temeljnim izražajnim i strukturnim značajkama, razlikovati pojedine oblike, čijaobilježja i zakonitosti - osobito onih temeljnih - razrađuje i propisuje teorija novinarskeznanosti.' Te su zakonitosti tradicionalno bile razmjerno strogo determinirane, notreba napomenuti da u suvremenom novinarstvu svjedočimo mnogo većoj tolerancijikad je riječ o njihovu poštivanju; novinarske se forme sve više isprepliću i miješaju.U ovom se radu ograničujemo na analizu pisanog novinarskog izraza, i to isključivou monološkim oblicima, da bismo izbjegli individualne karakteristike govornog stilapojedinca.

Sapunar (1994) razlikuje sljedeće temeljne novinske oblike: vijest, izvještaj,prikaz (podoblik izvještaja), osvrt, bilješka, zapis, komentar, kritika, članak (podvrstekomentara), esej ifeljton.2 Navedeni se temeljni oblici s obzirom na različite, većinomekstralingvističke kriterije uvriježeno grupiraju u skupine sa zajedničkim žanrovskimkarakteristikama, te se između tih skupina uspostavljaju određene distinkcije svisokim stupnjem međuzavisnosti: deskriptivno/analitičko (reprezentativni su oblicitakve podjele vijest, odnosno komentar), statičko/dinamičko (podjela se odnosi nanačin izlaganja, a zadire i unutar skupine deskriptivnih oblika - izvještaj se razlikujeod vijesti po "genetskom", narativnom oblikovanju informacije), informativnojanalitičko/književnopublicističko (osnovni su informativni oblici vijest i izvještaj,analitički pak komentar i njegove podvrste, dok se feljton i reportažni oblici svrstavajuu treću skupinu), priopćavanje/djelovanje (odnosi se na karakter transformacijeprimarne informacije; novinarskom se izrazu općenito pridaje funkcija priopćavanja,

416

Nina Lanović: Semantostilističke osobitosti novinskog izraza na primjeru portugalskog pisanognovinarstva

no naša vizura to relativizira). Ponajviše nas ipak zanima promotriti kako se nalingvističkom paradigmatskom planu odražava distinkcija objektivno/subjektivno,koja, ukazujući na način mišljenja, zadire u područje "psiholoških karakteristikanovinarstva", odnosno personalne pragmatičke informacije. Razmatranje stilovakao objektivnih i subjektivnih kategorija inicirala je čehoslovačka stilistička škola,podijelivši funkcionalno-stilske komplekse na interindividualni (objektivni) iindividualni (subjektivni). Premda se publicistički stil, kao stil javne komunikacije, unačelu svrstava među one objektivne, uočavaju se razlike među njegovim žanrovima;teoretičari funkcionalnih stilova ističu da je psihološka informacija manje izražena utekstovima u kojima je subjektivizacija minimalna - kao što su informativni žanrovinovinarskog stila, te da je emocionalna nota prisutna samo u književnopublicističkimi donekle u analitičkim žanrovima (Tošović, 1988). Prema Sapunaru, "vijest, izvještaj,prikaz, izjava i komunikej, zbog svojih općih značajki, spadaju u red tzv. objektivnogili, kako to neki ističu, čak i neutralnog novinarstva" kojemu je glavni zadatak "daopisuje: što točnije, što potpunije i što neutralnije od vrijednosnih sudova, a čitateljimaodnosno slušateljima ostavlja se prosudba" (Sapunar, 1994,79). Po našem mišljenju,distinkcija objektivno/subjektivno - kad je riječ o semantostilističkoj razini - presudnouvjetuje stilistički izbor pri strukturiranju novinskog teksta, omogućujući autorumnogo veću slobodu u "subjektivnim" oblicima, u koje ubrajamo i one analitičke, jernjima sama novinarska teorija i praksa dopuštaju, štoviše nameću iznošenje autorskogstava, pa i djelovanje na recipijenta.' U tom svjetlu jedinim potpuno objektivnimoblicima možemo smatrati vijest, kojoj je struktura determinirana formulom 5W (who,tohere, when, what, why), te izvještaj, u kojem se u načelu ista 5W-struktura proširujedodatnim informacijama, uz praćenje procesa, tijeka događaja.

3. O KRITERIJIMASEMANTOSTllISTICKE ANAliZEKad je riječ o odražavanju navedenih obilježja, napose dihotomije objektivnosti

subjektivnost na lingvističkome planu, ono se može sagledavati u okviru konceptajezičnih funkcija, kojima su se bavili mnogi teoretičari različitih pristupa i terminološ~određenja. Povodeći se za klasifikacijom K. Biihlera, koji pri podjeli funkcija polaziod čimbenika komunikacijskog procesa, taj je koncept najsustavnije razradio R.Iakobson.' S tog gledišta, u "objektivnim", informativnim novinskim oblicimaprvenstvo nedvojbeno ima referencijalna tj. reprezentativna funkcija (težište na"kontekstu" kao čimbeniku komunikacijskog procesa; odnosi se na informacijuvezanu uz objektivni izvanjezični sadržaj), dok će u onim "subjektivnim" - poglavitou komentaru i njegovim podvrstama - prevagu odnositi funkcija koja u prvi pl~stavlja djelovanje na primatelja poruke/čitatelja, tj. apelativna (prema Biihleru) Ihkonativna (prema [akobsonuj'', odnosno emotivna ili ekspresivna, usmjerena n~pošiljatelja, tj. na psihološku informaciju o autoru, "subjektivizaciju" poruke. Svakinovinarski "udžbenik" ističe da je osnovna značajka komentara tumačenje i dobraargumentacija informacije, u cilju njezina odgovarajućeg dekodiranja; komentartreba biti persuazivan, sugestivan, mora izazvati pozornost čitatelja, što se - osim

samim semantičkim sadržajem poruke - postiže i semantostilemima u tekstu. U ciljušto veće uvjerljivosti, poželjno je da autor bude subjekti van, da iznosi svoje osobno(argumentirano) stajalište i zaključuje. Sloboda koju "subjektivni" oblici pružajunovinaru daje mu mogućnost svjesnog utjecaja na čitateljstvo, agitiranja, propagiranjaodređene ideje, pa i manipulacije primateljevom sviješću. Takva vrsta transformacijeprimarne informacije zahtijeva odgovarajući kod - to su stilogena jezična sredstvakojima se polučuje određeni, često ciljani učinak u primatelja.

Osnovni je predmet ove analize komparacija oblika koji u većini primjera imajuisključivo referencijalnu funkciju s onima u kojima dominantne funkcije upućujuna druge elemente izraza ili pak različite čimbenike komunikacijskog procesa pa seupravo na njima, kao nosiocima ekspresivnosti, prema većini suvremenih stilističkihteorija temelji stil- reprezentativnim ćemo "predstavnicima" tih kategorija smatrativijest i izvještaj s jedne, a komentar s druge strane." Valja ipak još jednom napomenutida je referencijalnu i ekspresivnu komponentu u novinarskom izrazu često teško jasnorazlučiti - s tekstualno-tipološkog aspekta većina je novinskih članaka informativnogtipa, no razlike su mnogo neodređenije nego nekada; tekstualni se tipovi miješaju naplanu sadržaja, strukture i stila, što je posljedica i međusobnog utjecaja "subkodova"različitih medija.

Ograničili smo se pritom isključivo na semantičku razinu, usredotočujući se nasljedeće relevantne stilističke činjenice:

O izbor izražajnih mogućnosti iz leksičko-semantičke građe koju nudi konkretnisustav kolektivnog jezika - u ovom je slučaju riječ o portugalskom, iako bi rezultatipokazali visok stupanj podudarnosti neovisno o jeziku;

8 otkion (pomak, odstupanje) od stilistički neobilježenog, neutralnog izraza,odnosno izraza s denotativnom/referencijalnom vrijednošću, kojim se u procesustrukturiranja iskaza na osnovi izbora postižu određeni stilski efekti; semantostilemi seidentificiraju na temelju svjesnog odstupanja od "norme" standardnog portugalskogjezika, koje na drugom stupnju vodi formiranju niza kompozicijskih, paradigmatskihi sintagmatskih osobitosti što sačinjavaju "kodificirani otklon" funkcionalnog stila uodređenom žanru; važno je istaknuti da je pojam" otklona" samo uvjetno primjenjivna semantičku razinu, jer na planu značenja praktički ne postoji norma i najmanje jepodložan egzaktnoj lingvističkoj deskripciji;

cl budući da se semantostilistika usredotočuje na smisao, kao ostvarivanje odnosaizmeđu jezičnog znaka i pojava izvanjezičnog svijeta u konkretnoj komunikacijskojsituaciji, od ključne je važnosti dihotomija denotacija (pojmovna vrijednost, eksplicitnoznačenje riječi koje prihvaćaju svi govornici nekog jezika) vs. konotacija (implicitno,"situacijsko" značenje; proizlazi iz izvanjezičnih asocijacija koje su rezultat podrijetlai uvjeta uporabe pojma - imaju subjektivnu vrijednost i nosioci su stilističkeinformacije); na konotativnom se značenju temelje evokativni učinci leksika (Ballyjeva"evokativna sredstva"), kao i stilogena uporaba sinonima, u novinarstvu čestastilistička sredstva.

Oslanjajući se na spomenute čimbenike, promatrali smo stileme na razini leksika,te prije svega semantičke figure, osnovna stilska sredstva čiji se učinak temelji napromjenama, odnosno prijenosu značenja i koje su, s obzirom na relativnost "otklona",

418

novinarstva

najizrazitiji primjer jezične izražajnosti na semantičkoj razini. Tradiciona.lna je ~od!e~ana figure riječi ili trope i figure misli (odnose se na šire misaone sklop ove 1ne mIjenjajujezične elemente, već djeluju na logiku iskaza), i to na ~a.zini..rij~či i sinta~a.tskihsklopova, q. frazeološko-idiomatskih izričaja. Sama identifikacija figura u pojedinomnovinskom tekstu smješta taj tekst izvan okvira "objektivnog", čisto informativnog,odnosno denotativnog (i uvjetno rečeno -normativnog), budući da je riječ o svjesnom"šumu" u komunikacijskom kanalu koji utječe na složenost procesa recepcije, tj.o izazivanju učinka neočekivanog i začudnog, što na konceptualnoj razini "ruši"spoznajni automatizam.

4. SEMANTOSTllEMI U NOVINSKIM TEKSTOVIMA [RUUlTATI ANAlIZEJStilogenost evokativnog leksika proizlazi iz konotacije koja asocira na neki posebni

ambijent ili stilski registar, čime riječ obnavlja svoju izražajnost. "Posuđenice"iz različitih specijaliziranih govora ili "subkodova" evociraju predmet u njegovulokalnom ili vremenskom okruženju, s pripadajućim koloritom, pri čemu moguprenijeti različite emotivne tonalitete ili društvene implikacije. Pojavljuju se i u"objektivnim" i u "subjektivnim" novinskim oblicima, pri čemu su tendencije leksičkogizbora - pogotovo u člancima informativnog tipa - često određenije konvencionalnimstilom pojedinih grana/podvrsta prema kriteriju tematskog usmjerenja, nego samimznačenjem.

Tako naprimjer tehnicizmi u stručnim člancima, osobito u gospodarstvu,znanosti, tehnici i informatici, zdravstvu itd., u kontekstu datih "subkodova" nepredstavljaju otklon, odnosno taj je otklon "kodificiran": često je riječ o pojmovimastranim osnovnom leksiku i uglavnom nezamjenjivima eventualnim "uobičajenim"sinonimima.

Stranim riječima tj. tudicama, obiluju članci iz kulture, politike te gospodarstva idruštvene kronike (u portugalskom tisku, uz sporadične francuzizme i hispanizme,uvelike prevladavaju anglo-amerikanizmi). Primjeri iz korpusa, tuđi~: ~est~selle.r,page-turner, suspense. bricolage. ate/ier. tournee. compere. copy-paste (kao tehnički pOjam IZračunalne tehnologije, funkcionira ujedno kao tuđica i posuđenica iz specijaliziranovg~strukovnog registra) pojavljuju se u tekstovima u svojem izvornom obliku, m~rfol~.S~Ineprilagođene, ali uklopljene u sintaktičku strukturu kao i bilo koja "don:.ac~': nJe.c.U korpusu se nerijetko pojavljuju primjeri posuđivanja iz određenih specIJalIzIramhstrukovnih govora, koji uglavnom funkcioniraju i kao metafore:

• Jez o diagn6stico das razčes do atraso portugučs,• um governo politicamente asseptico• autojagia de recursos e patrim6nio (posuđenice iz medicinsko-farmaceutske

terminologije, koje su ujedno stilogene i kao "učene riječi")• Jose S6crates estti a conseguir o estado de gra(:a• a sua aureola misteriosa (posuđenice iz teološke terminologije)• descapitaliza(:iio do futuro dos nossos filhos• ditadura meduuica

• uma promiscuidade demasiado grande entre politicos e jornalistas.

. ~ir~ lite.rarni leksik (danas sve rjeđi, ako izuzmemo tendenciju uporabe pojedinihbiranih smoruma zbog težnje za jezičnom varijacijom) ograničen je na metafore iepitete u člancima iz kulture - u tom se "subkodu" pojavljuju čak i u tekstovima~~rma~:"nog .tipa, ali osobito u komentarima, kritikama i kolumnama (njih čestoI pl su književnici koje odlikuje osebujni autorski stil) - te eventualno u reportažnimoblicima. Budući da je zadnjih desetljeća u novinarskom stilu općenito razvidanpoma~ ~rema s~~odnevnom govornom jeziku, svjedočimo velikoj ekspanzijikolokmializama, pa I zargona; razmjerno su česti u političkim i socijalnim komentarimaali će se rijetko pojaviti u stručnim člancima (napose u kulturi), a tek iznimno u"f~ti.~im'.' oblicima koji poštuju standard. S jedne se strane mogu pripisati težnji dase imitiranjern neformalnoga govora norma približi čitatelju, a s druge svojevrsnojpersonalizaciji "obojenog" leksičkog izbora. Navedimo nekoliko primjera iz korpusa,m~om iz "subjektivnih" oblika: kolokvijalizmi ziguezague. lengalenga. mexeriquice.Jalznhas mansas. te žargonizrni porreirismo. bota abaixo. bronca. arepiar caminho. estoiro(za udarac lopte u nogometu), engolir (,progutati' u smislu: 'dati se prevariti').

Dio primarno evokativnog leksika, pa i figura značenja u novinskom stilu prelaziu kategoriju stereotipa, odnosno klišea - pojmova koji su se zbog učestale uporabe"potrošili", izgubili semantičku težinu i kao takvi predstavljaju primjer maksimalneau tomatizacije pri dekodiranju informacije, što i jest cilj šablonizacije kojoj teže pojedininovinski oblici. Stereotipija zahvaća i područje figurativnog izraza, pretvarajućis~e.u tzv .. "~tve ~etafo:e" koje u načelu sadrže nultu stilematsku informaciju.~selffia obiluju kroruke (birokratski i osobito "policijski" jezik, npr. u crnoj kronici)I podvrsta sportskog novinarstva; našli su se i u temeljnim informativnim oblicimazbog tendencije prema simplifikaciji i sintetičnosti koja utječe na oskudnost leksičkogizbora. .

Veoma je produktivno stilističko sredstvo neologizam; iako semantiku prvenstvenozanima smisleni neologizam, u novinskom su izrazu puno češći oni formalni -~tilistički relevantni ponajprije na morfološkoj razini, ekspresivnost svakako duguju1semantici, a napose kad je riječ otvorbi kompozicijom. Novinarski neologizmi mogudati dobar uvid u mehanizme derivacije i kompozicije svojstvene tom razdoblju. Uvećine identificiranih u korpusu - poglavito u "subjektivnim" oblicima - riječ je opostupcima "emotivne derivacije", što prefiksacijom (autoexduir-se ili superrninistros1 superelegante s danas modernim prefiksalnim superlativom), što produktivnijomsufiksacijom (izvedenice od žargonskih pojmova bota-abaixista, porreirismo, ili pakcinzentismo, amiguismo, consumismo7).

Tipične su za novinarski izraz i pridjevske ili imeničke izvedenice iz osobnihimena (santanista, marcelista, barrosista, cavaquismo - riječ je mahom o imenimaportugalskih političara). Primjerje smislenogneologizma složenica nacional-porreirismo ,~ija se ekspresivnost zasniva na začudnoj tvorbi kornpozicijom (drugi član je pritomI formalni neologizam); spoj dvaju leksema rezultira stilemom i na semantičkoj i naformalnoj razini. Smisleni se neologizam može postići i originalnom derivacijom, štoje slučaj u primjeru contertulios, prefiksalnoj izvedenici od imenice ieriulia 'domjenak,sijelo, zabava, čajanka', inovativnoj tvorenici s ironičnom konotacijom.

420

ajveći se "jaz" između "objektivnih" /informativnih i "subjektivnih" /analitičkihte književnopublicističkih oblika očituje u uporabi figurativnog jezika; figuresu značenja praktički "rezervirane" za one "subjektivne" . U temeljnim će seinformativnim oblicima - pa i to tek iznimno - pojaviti pokoja "mrtva metafora",najčešće u formi konvencionalnog idiomatskog izričaja. Koncept "mrtve metafore"tradicionalna stilistika uglavnom sagledava kroz prizmu tumačenja Ch. Ballyjaš,da bi posve drugačiju interpretaciju, uz novu valorizaciju konvencionalnih figura,ponudila kognitivna semantika. Kognitivisti upravo konvencionalne izričajesmatraju "najživljim" aspektom jezika, pripisujući pogreške tradicionalnih teorijakrivoj pretpostavci da je u spoznajnom procesu najživlje i najaktivnije ono što jesvjesno (Lako ff i Turner, 1989), te tvrdeći da "život" metafore ne ovisi o njezinojoriginalnosti, već o torne je li ona odraz žive konceptualne metafore, uz argumenatpo kojem upravo kontinuirana uporaba pokazuje da metafora zadovoljava nekusemantičku potrebu (Casadei, 1996). One originalne "poetske" metafore, kreativne,uistinu začudne (Ortonyjev "eureka efekt") i kao takve osobito stilogene pojavljujuse u novinskom izrazu gotovo isključivo u "subjektivnim", "autorskim' formama,od kojih je naš korpus obuhvatio poglavito analitičke - komentar i srodne muoblike. Konvencionalne se figure rabe u međuoblicima deskriptivno-narativnog tipareportaže (dopuštaju subjektivni izraz), te u kronikama i sportskoj rubrici, gdje seučestalo svode na stereotipne frazeme koji su doista izgubili imaginativnu moć. Utom se slučaju slikovit izraz gdjekad može pripisati težnji za "vizualizacijom" teksta,djelomično i zbog utjecaja televizije na sve ostale medije. Brojnost pak i učestalostsemantičkih figura u "subjektivnim" oblicima pokazala se gotovo neovisnom ospecijaliziranom izrazu svojstvenom pojedinim tematskim (strukovnim) podvrstama.Valja ipak istaknuti da je književna komponenta najprisutnija u kulturnoj rubrici; tu seponajčešće pojavljuju originalne pjesničke figure, izraz invencije autorske osobnostikoja je svojstvena literarnom jeziku (pogotovo ako je autor književnik). Zamjetna jemeđutim i suprotna tendencija, koja se odražava u izrazito kolokvijalnim figurama igovornim konstrukcijama (uz korištenje žargonskog ili pak dijalektalno-regionalnogleksika), u namjeri da se sadržaj učini dostupnijim čitatelju, pa time i uvjerljivijim.Originalne figure ističu autorski stav i samu autorovu osobnost, daju tekstu "pečatautorstva", a ujedno u realizaciju figurativnog značenja uključuju interpretativni radčitatelja, djelujući na njegovu svijest i često svjesno usmjeravajući proces dekodiranjainformacije. U cilju ilustracije slobode semantičkog izbora, izdvajamo primjere figuraidentificiranih u "subjektivnim", analitičkim oblicima kakve je teško i zamisliti ustrogo informativnom tipu novinskog članka; uključuju i konvencionalne i poetskefigure različite složenosti - od čiste imeničke, pridjevske ili glagolske metafore dokonstrukcija čija ekspresivnost zadire u logiku opsežnijih segmenata iskaza:

• politicas miopes (pridjevska metafora; epitet; personifikacija)• onda rosa (čista imenička metafora -odnosi sena povoljan položaj političke "ljevice";

u pridjevu je sadržana metonirnija - simbolična stranačka boja za stranku)

• Navegam consoante as circusidncias e os respectivos interesses (konvencionalnaglagolska metafora - za izbor je presudan konotativni smisao glagola, koji osim'kretanja' uključuje i 'manevriranje', tj. 'spretno izbjegavanje prepreka')

• Que me desculpem os intelectuais do costume, alguns meus saborosos amigas (ekspresivniepitet - začudno pridodavanje atributa koji se koristi za hranu; ironijski učinak)de quem disse o bom e o bonito (izrazito kolokvijalni frazeološko-idiomatski izričajkojem se smisao temelji na ironiji)

receosos de que morra a galinha dos ovos de ouro (konvencionalni idiomatski izričajzasnovan na metafori)

um livro altamente conirouerso, que tem feito correr rios de tinta (konvencionalnahiperbola - u novinskoj podvrsti kulture gotovo stereotip)

... ou recandidata Santana il Cdmara da capitol, para o enterrar definitivamente nasua prćpria derrota, ou o envia para uma saudavel e instrutiva travessia do deserto(1. konvencionalna glagolska metafora; 2. čista imenička metafora s općimsimboličnim značenjem /'hod kroz pustinju' /, koja s pridodanim joj epitetimafunkcionira kao oksimoron)

... em vez de ficar enclausurado na contemplacčo de um nostrilgico umbigo colectivo(originalna pjesnička metafora in absentia)

... e que ate a propriedade das terras tenha mudado de maos (konvencionalniidiomatski izričaj na bazi sinegdohe - 'promijeniti ruke', 'prijeći iz ruke u ruku'za 'promijeniti vlasnika')

... qualquer outra terceira via nao teria pernas para andar e seria so para marcar posit;ao

Hoje, ateoria ja aparece de pernas para o ar (konvencionalni metaforički frazemi sazajedničkomimeničkom sastavnicom: somatizmompernas - najveći broj somatskihfrazema svodi se na metonimiju "organ za sposobnost"; personifikacija)

... independentemente da cor do inquilino de Belem (kombinacija učinka metonimije/Belern je palača koja udomljuje predsjedničku rezidenciju/ i ironijskogeufemizma /stanar Belema/: čista imenička metonimija u riječi cor /simboličnaboja stranke za stranačko opredjeljenje/)

uma responsabilidade de que os meios de comunicacčo nčo podem alhear-se, por maisarido e descolorido que sempre lhes paret;a o tema da seca (hipalaga /figura bliskametonimiji kojom se kvaliteta jednog pojma pridaje drugom, prisutnom u istomiskazuj- ovdje se epiteti za sušu prenose na tretman iste tematike u javnim medijima;stilogenost figure seže i na sintagmatsku os)

... dificilmente conseguiria um palca com visibilidade bastante para afirmar a sualideranca (razvijena metafora na osnovi konfluencije vrlo produktivnih temeljnihkonceptualnih metafora "život je kazalište/predstava" i "poznavati/razumjeti jevidjeti")

Ou quando algućm cai na desgra,a e nos apressamos a proclamar que nunca mais seleoantara. Niio ha du vida de que o ainda lider do PSD deu um trambolhao de todo o tamanhoe so/reu contusoes tao graves ... (proširene metafore oko ključnog metaforičkogpojma "pada", utemeljene na globalnim konceptualnim metaforama "loše je

•

•

•

•

•

•

••

•

•

•

•

422

dolje" I "dobro je gore", koje se na jezičnoj razini odražavaju u konvencionalnoj[cair na desgracal ili pak originalnim, slobodnim figurama ltrambolhiio .../)

• ... custa a erer que figuras iiio clarividentes como o politico Marcelo Rebelo de Sousanao con(undir com o nao menos clarividente comentador com o mesmo nome ... (ironija

ili antifraza sadržana u riječi clarividente proteže se na širi sin taktičko-misaonisklop, parentezom uvedenom ironičnim niio confundir - političar i komentatorsu, naravno, ista osoba

• ... a actual classe media literata niio se deixa enganar lendo gata quando presumia tercomprado lebre (originalna parafraza konvencionalnog, kolokvijalnog idiomatskogizričaja comprar gato por lebre - "kupiti rog za svijeću")

• Hoje, o Alentejo encontra-se na siiuadio bizarra de quem morre il sede enquanto olha parao maior lago artificial da Europa, ao alcan,e da mao (metonimijska slika - pokrajina zanjezine stanovnike - koja stilogenost postiže mitološkom referencom /Tantalovemuke/)

• 1. So que o peso politico, ainda por cima um peso de aparelho, implica umaresponsabilidade ... ; 2. (u sljedećem odlomku istoga članka) ...parece que Pacheco eXavier se limitaram a elevar o peso do seu proprio brilho (pojam peso, koji je sam posebi "mrtva metafora", u drugom segmentu čini originalnu autorsku metaforupridodat pojmu brilho /ujedno i hipalaga/ - uspostavljanje korelacije s prethodnimsegmentom diskursa primjer je projekcije "načela ekvivalencije" s paradigmatskena sintagmatsku os, što iskaz stilski približava poetskome).

5.ZAKUUCAKDoknovinarstvoinformativnogtipa-utežnjidačitateljsaštomanjenaporadekodira

informaciju - pri strukturiranju jezične građe primjenjuje postupke automatizacije,a potreba za jasnoćom ne dopušta nikakvo "zamagljivanje" denotativnog smisla,u analitičko-komentatorskom prevladava sasvim suprotna tendencija: poželjno je"iznenaditi" očekivanja primatelja, pribjegavajući gdjekad jezičnim, pa i semantičkim"distorzijama" koje izazivaju "šum u kanalu", "kratki spoj", čak i šok, te na taj načinpobuđuju interes ili interakciju. Takvi postupci mogu biti instrument manipulaciječitateljem, odnosno ideologizacije jezika." Semantostilemi - posebice figure - rabe se uanalitičkim oblicima poglavito u funkciji aktualizacije i dezautomatizacije, ane estetsko-emocionalnog djelovanja, kakvo je svojstveno književnopublicističkim žanrovim~.Naposljetku, ako se novinskom jeziku općenito - pa i onom informativnom ~ ~~zepripisati određeni doprinos u jezičnom obrazovanju-poučavanju, zasluge za jezicnoobogaćivanje, u smislu korištenja izražajnih mogućnosti iz danog sustava, svakakoima stil "subjektivnih" oblika.

423

Referencije

Bally, C. (1951). Traite de shJlistique francaise. Ceneve-Paris: Librairie Georg & CO. S.AILibrairie C. Klincksieck.

Casadei, F. (1996). Metafore ed espressioni idiomatiche: uno studio semantico sull'italiano.Roma: Bulzoni Editore.

Grbelja, J. iSapunar, M. (1993). Novinarstvo: teorija ipraksa. Zagreb: MGC.Jakobson, R. (1964). Linguistics and Poetics. U: Sebeok, T. A (ur.). Style in Language.

Cambridge, Massachusetts: The MIT Press.Lakoff, G. i Turner, M. (1989). More than Cool Reason: A Field Guide to Poetic Metaphor.

Chicago/London: The University of Chicago Press.Sant'anna Martins, N. (1989). Introducčo ii Estilistica. Sao Paulo: T.A Queiroz Editor,

Ltda.Sapunar, M. (1994). Osnove znanosti o novinarstvu. Zagreb: Epoha.Tošović, B. (1988). Funkcionalni stilovi. Sarajevo: Svjetlost.

Nina LanovićFaculty of PhilosophyUniversity of Zagreb (Croatia)

Semantostvlistic Specificities 01Journalistic ExpressionExemplilied bv Portuguese Wrinen Journalism

Abstract:By means of a /inguistic ana/ysis of semantic sty/emes (words and more comp/exmorphosyntactic structures) from a corpus of portuguese newspaper artic/es, thepaper aims to demonstrate some distinctive properties of different forms of jour-na/istic expression, exp/oring their heterogeneous sty/istic rules reflected in typesand functions of semantic shifts, just as in freedom in deviating from the stylisticallyneutra/ expression.

Keywords:semantic stylistics, journa/istic sty/e, forms of journa/istic expression,evocative /exicon, semantic figures, Portuguese

424