SEMINARSKI RAD

Nitratna direktiva i njeno uvođenje na teritoriju Republike Hrvatske

Josip Tutavac

12. ožujka 2013.

1. Uvod

Hrvatska je među ekološki najbogatijim zemljama u Europi. Nalazi se na drugom mjestu po ribljim vrstama, trećem po procjenjenom broja beskralješnjaka, petom po broju vodozemaca i sedmom po broju vaskularnih biljaka i sisavaca. Kao takav, njen teritorij predstavlja veoma osjetljiv biosistem.

Dunav, kao najveća europska rijeka prolazi kroz plodne nizine na kojima se intezivno obavljaju poljoprivredne djelatnosti. Na kraju svoga puta utjeće u Crno more i jedan je od razloga što je ono zadnjih desetljeća doživjelo mnoge negativne promjene (gubitak staništa divljih životinja, eurtrofikacija, povećano pritjecanje hranjiva iz poljoprivrednih izvora, invazije egzotičnih vrsta, neadekvatno upravljanje resursima i ostalo). Sve rijeke sjeverne Hrvatske pripadaju Dunavskom slivu i procjena je da se u njemu 51% dušika pronađenog u površinskim vodama oslobađa iz poljoprivrede. Udio dušika u rijeci Savi i Dravi je na zabrinjavajuće visokoj razini, te je na 64% praćenih lokacija, u periodu od 2000-2003., količina organskih tvari u vodama 1. kategorije premašila dopuštenu razinu. 25% populacije Republike Hrvatske se snabdjeva pitkom vodom iz privatnih i drugih nejavnih izvora, dok je taj postotak još veći u Dunavskom slivu (32%). Analize Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo su pokazale da je, u periodu od 2000.-2006., jedan od tri analizirana uzorka iz privatnih izvora sadržavao veće koncentracije nitrata nego što su maksimalno dopuštene doze, dok je 10% lokalnih, javnih izvora za snabdjevanje vodom (obični potoci i bunari u malim selima i općinama) premašivao maksimalnu dopuštenu količinu nitrata ponekad i više od 40%. Stoka u Hrvatskoj proizvodi približno 65 000 t dušika i 33 000 t fosfora godišnje i većina tih količina nesmetano otječe u lokalne vode. Većina farmi nižeg i srednjeg stupnja nemaju objekte za skladištenje gnojiva, a objekti na većim farmama su često neadekvatni po veličini i nepropusnosti. Onečiščene podzemne vode se, tijekom zime i ranog proljeća, često mješaju s površinskim vodama i kontaminiraju izvore pitke vode. Sve ovo, zajedno s nekontroliranom primjenom gnojiva i gnojnica, uzokuje probleme povećanja razine zagađenja nitratima u tlu i vodama. 1

Potrošnja nitrata u malim količinama je opasna po ljudsko zdravlje. Veći unos nitrata iz vode ili hrane može dovesti do povećane proizvodnje nitrita u probavnom traktu, te nakon njihovog spajanja sa sekundarnim aminima i do stvaranja karcinogenih nitrozamina. Veća konzumacija nitrata također može imati negativan učinak na probavu i apsorpciju nutrijenata, metabolizam vitamina A, funkciju štitnjače, poremećaje mozga i srca. Glavna manifestacija viših vrijednosti nitrata kod dojenčadi može biti pojava alimentarne nitratne metemoglobinemije. Važan izvor

1 Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i rurarnom razvoju 2009., Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi – Investicijski fond za smanjenje nitrata, str.5.

nitrata može biti pitka voda (naročito nekontrolirani privatni izvori), nakon čega slijedi povrće, konzervirana hrana, meso, ribe, suhomesnati proizvodi i tvrdi sirevi.2

U 2005. god. poljoprivreda je sudjelovala u bruto domaćem proizvodu sa 5,8%, s 10% u ukupnom izvoru i zapošljavala je 8,3% radne snage s 170 000 registriranih farmera. Međutim, 2003. godine, poljoprivreda se susrela sa samo 0,7 % ukupnih ulaganja u zaštitu okoliša i 2,5% sredstava za okoliš u RH3.

Prilikom kruženja dušika na poljoprivrednom gospodarstvu, on se neizbježno gubi, međutim pravilnim gospodarenjem, ti se gubici trebaju svesti na najmanju moguću mjeru.

2. Nitratna direktiva

U svojim nastojanjima za pridruživanje EU, Vlada RH aktivno radi na udovoljavanju zahtjeva i obveza prema EU kako stoji u „aquis communautaire“ (zakonodavno tijelo u EU). U tom kontekstu, važno je da Hrvatska poduzme mjere za redukciju nitrata iz točkastih i raspršenih poljoprivrednih izvora, koji zagađuju tokove rijeka, kao i da podrži „sveobuhvatnu zaštitu prirode i okoliša od strane različitih poljoprivrednih praksi na poljoprivrednom zemljištu“. Stoga je uvođenje Uredbe o nitratima EU te Načela dobrih poljoprivrednih praksi najvažniji alat u smanjenju i sprečavanju onečiščenja iz poljoprivrednih izvora.4

Nitratna direktiva je popularni naziv za DIREKTIVU VIJEĆA od 12. prosinca 1991. O zaštiti voda od onečiščenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (91/676/EEZ) i nastala je na osnovu rezultata koji su pokazivali da su na pojedinim područjima država članica udjeli nitrata u stalnom porastu te visoki u usporedbi s normama Direktive vijeća 75/440/EEZ od 16. lipnja 1975. O kakvoći povšinskih voda namjenjenih zahvaćanju vode za piće u državama članicama i Direktive vijeća 80/778/EEZ od 15. srpnja 1980. O kakvoći vode za ljudsku uporabu.

Ciljevi Direktive:

- Smanjiti onečiščenja voda uzrokovano ili izazvano nitratima poljoprivrednog podrijetla - Spriječiti daljnja onečiščenja

Prema naputcima iz Nitratne Direktive, u roku od dvije godine od notifikacije Direktive, države članice su dužne proglasiti ranjivim zonama sva poznata zemljišta na svojem teritoriju koja se

2 Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 77. 3 Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i rurarnom razvoju 2009., Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi – Investicijski fond za smanjenje nitrata, str.4 - 5. 4 Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 6.

ocjeđuju u vode kojima prijeti onečiščenje i koja doprinose onečiščenju. U roku od šest mjeseci trebaju obavjestiti Komisiju o svojoj odluci o proglašenju navedenih zona. Najmanje svake četiri godine države članice trebaju preispitati, i prema potrebi, preinačiti ili pridodati odredbe o proglašenju ranjivih područja, kako bi se uzele u obzir promjene i čimbenici nepredvidivi u trenutku donošenja prvobitne odredbe. U roku od šest mjeseci se treba obavjestiti Komisija o preinakama i dopunama odredbi o proglašenju ovih područja. U roku od dvije godine od prvobitnog određivanja ranjivih područja ili u roku od jedne godine od svakog slijedećeg određivanja ranjivih područja države članice trebaju donijeti akcijske programe u vezi s proglašenim ranjivim područjima. Akcijski programi uzimaju u obzir: a) dostupne znanstvene i tehničke podatke, uglavnom s obzirom na pripadajući udio dušika podrijetlom iz poljoprivrednih i drugih izvora, b) ekološke uvjete u relevantnim područjima dotične države članice. Akcijski programi se primjenjuju u period od 4 godine i se može odnositi na sva ranjiva područja na teritoriju države članice ili se, ukoliko država članica smatra prikladnim, mogu donijeti različiti programi za različita ranjiva područja ili dijelove tih područja. Države članice izrađuju i provode odgovarajuće programe monitoringa kako bi se ocjenila učinkovitost akcijskih programa, te ih svake 4 godine prema potrebi preinačiti. Da bi države članice mogle donijeti odluku o preinakama akcijskih programa, moraju najmanje jednom mjesečno na kontrolnim postajama površinskih voda pratiti koncentraciju nitrata u period od jedne godine, u roku od 2 godine nakon notifikacije i najmanje svako 4 godine ponoviti program monitoring. Države članice trebaju donijeti potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s odredbama Direktive u razdoblju od dvije godine od dana notifikacije, te o tome obavjestiti komisiju. Kriterij za proglašenje ranjivih zona:

- ako podzemne vode sadrže više od 50 mg/l nitrata ili bi mogle sadržavati više od 50 mg/l nitrata

- ako se utvrdi da su prirodna slatkovodna jezera, ostale slatke vode, estuariji, obalne i morske vode eutrofna ili bi u skoroj budućnosti mogla postati eutrofna

2.1. Kodeks(i) dobre poljoprivredne prakse

Kodeks ili kodeksi dobre poljoprivredne prakse koji imaju za cilj smanjenje onečišćenja nitratima i koji vode računa o uvjetima u različitim područjima Zajednice, trebaju sadržavati odredbe koje se odnose na slijedeća pitanja, u onoj mjeri u kojoj su ona relevantna: 1. razdoblja u kojima nije prikladno primjenjivati gnojivo 2. primjena gnojiva na strmom terenu 3. primjena gnojiva na vodom zasičenom, poplavljenom, zaleđenom ili snijegom prekrivenom terenu 4. uvjeti primjene gnojiva u blizini vodenih tokova 5. kapacitet i izrada spremnika za stajsko gnojivo, uključujući mjere zaštite od onečišćenja voda, uzrokovanog istjecanjem tekućina koje sadrže stajsko gnojivo, te otpadnih voda iz pohranjenih biljnih materijala, kao na primjer silaže, i njihovim prodiranjem u podzemne i površinske vode 6. postupci primjene umjetnih i stajskih gnojiva, uključujući postotak i ravnomjernost nanošenja, kojima se gubitak hranjivih tvari prema vodi održava na prihvatljivoj razini. U kodeks(e) dobre poljoprivredne prakse države članice mogu, također, uključiti slijedeće: 7. upravljanje korištenjem zemljišta, uključujući rotacijski sustav sjetve i omjer površine zemljišta namijenjenog trajnim usjevima u odnosu na zemljište namijenjeno uzgoju jednogodišnjih usjeva 8. održavanje minimalne količine biljnog pokrova tijekom (kišnih) perioda, jer se time iz tla upija dušik koji bi inače mogao prouzročiti onečišćenje voda nitratima 9. izrada planova za uporabu gnojiva prema individualnim potrebama uzgajivača i vođenje evidencije o uporabi gnojiva 10. zaštita od onečišćenja voda oborinskim ispiranjem i otjecanjem vode izvan dosega korijena u sustavima navodnjavanja. 2.2 Mjere koje se uključuju u akcijske programe

Mjere uključuju propise vezane uz:

a) razdoblja u kojima je zabranjena upotreba određenih vrsta gnojiva b) kapacitet spremnika stajskog gnojiva; mora premašivati kapacitet potreban za skladištenje

gnojiva tijekom najduljeg razdoblja u kojem je na snazi zabrana njegove uporabe u ranjivim područjima, osim u slučaju kada se nadležnom tijelu dokaže da će se sva količina gnojiva koja premašuje trenutni kapacitet spremnika, odložiti na način kojinije štetan za okoliš

c) ograničenje uporabe gnojiva, u skladu s dobrom poljoprivrednom praksom i uzimajući u obzir obilježja dotičnog ranjivog područja, a posebno:

- uvjete, vrstu i nagib tla - klimatske uvjete, oborine i navodnjavanje - korištenje tla i poljoprivrednu praksu, uključujući rotacijski sustav sjetve; a temelji se na ravnoteži između: i) predviđene potrebe usjeva za dušikom, i ii) opskrbe usjeva dušikom iz tla te gnojidbom, a odnosi se na: - količinu dušika prisutnog u tlu, u trenutku kada ga usjevi počnu koristiti u značajnijoj mjeri (preostale količine na kraju zime) - opskrbu dušikom putem mineralizacije rezervi organskog dušika u tlu - dodavanje dušičnih spojeva iz stajskog gnojiva - dodavanje dušičnih spojeva iz umjetnih i drugih gnojiva Ove mjere, za svako pojedinačno poljoprivredno gospodarstvo ili stočnu jedinicu, osiguravaju da količina stajskog gnojiva, upotrijebljena u godini dana, uključujući gnojivo rasprostranjeno od samih životinja, ne premaši određenu količinu po hektaru. Spomenuta količina po hektaru odgovara količini gnojiva koje sadrži 170 kg dušika. Međutim: a) u prvom četverogodišnjem akcijskome programu, države članice mogu dozvoliti količinu gnojiva koja sadrži do 210 kg dušika b) tijekom i nakon prvog četverogodišnjeg akcijskoga programa, države članice mogu odrediti drugačiju količinu od gore navedene. Te količine se moraju opravdati na temelju nepristranih kriterija, kao npr: - dugotrajno razdoblje rasta - usjevi s visokim stupnjem potrošnje dušika - velika količina oborina u ranjivim područjima - tlo s iznimno visokim kapacitetom denitrifikacije.5

5 DIREKTIVA VIJEĆA od 12. prosinca 1991. O zaštiti voda od onečiščenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (91/676/EEZ)

3. Načela dobre poljoprivredne prakse

Primjereno skladištenje i upotreba stajskog gnojiva uvelike smanjuje potrebe za primjenom mineralnog gnojiva na poljoprivrednim površinama. Uz sadržaj primarnih hranjiva, stajsko gnojivo sadrži i mnoga druga važna sekundarna hranjiva. Postoje 3 tipa stajskog gnojiva:

1. kruti stajski gnoj 2. polutekući stajski gnoj – gnojovka 3. tekući stajski gnoj – gnojnica

Najpogodniji trenutak gnojidbe stajskim gnojem je kasna zima ili proljeće. Ako se gnoji u jesen ili zimu, povećavaju se gubici dušika u vode, a gnoji li se ljeti veliki su gubici amonijaka isparavanjem. Radi smanjivanja gubitaka dušika ispiranjem i isparavanjem ne preporučuje se:

- gnojenje gnojnicom i gnojovkom na svim poljoprivrednim površinama bez obzira na pokrov od 1. prosinca do 1. ožujka,

- gnojenje gnojnicom i gnojovkom raspodjelom po površini bez unošenja u tlo na svim poljoprivrednim površinama od 1. svibnja do 1. rujna,

- gnojidba krutim stajskim gnojivom na svim poljoprivrednim površinama od 1. svibnja do 1. rujna

Nije dopuštena gnojidba stajskim gnojem : - na područjima izloženim velikom riziku od onečiščenja, - na tlima zasičenim vodom, - na tlima koja su pokrivena snježnim pokrivačem, - na smrznutim tlima i na plavnim zemljištima, - u proizvodnji povrća, jagodastog voća i ljekovitog bilja, unutar 30 dana prije zriobe i

berbe, - pomješane s otpadnim muljem ili kompostom od otpadnog mulja - s poljoprivrednih gospodarstava na kojima su utvrđene bolesti s uzročnicima otpornim

na uvjete u gnojišnoj jami, - na nepoljoprivrednim zemljištima

Nije dopuštena primjena gnojice i gnojovke:

- na 100 do 200 m udaljenosti od vodocrpilišta, - na 25m udaljenosti od bunara, - na 20m udaljenosti od jezera, - na 5m udaljenosti od ostalih vodenih tokova, - na nagnutim terenima gdje se sljevaju s površine,

- na nagnutim terenima uz vodotoke, s nagibom većim od 10% na udaljenosti manjoj od 10m od vodenih tokova.

Potencijalno velik izvor onečiščenja površinskih i podzemnih voda je ispiranje nitrata iz stajskog gnoja u područjima intezivnog uzgoja s velikom gustočom stočarskih farmi. To se sprečava gradnjom nepropusnih spremnika koji svojom veličinom moraju zadovoljiti prikupljanje gnoja za šestomjesečno razdoblje, a za jedno uvjetno grlo za šest mjeseci skladištenja potrebno je osigurati:

- za kruti stajski gnoj najmanje 4m2 površine spremnika uz visinu nakupine gnoja od 2m odnosno 8m3 prostora spremnika za kruti stajski gnoj, ako je visina hrpe manja od 2m, a za gnojinicu spremnika od 2m3,

- za skladištenje gnojovke 10m3 za lagune. SLIKA 1. SLIKA 2.

Slika 1. i 2. – Pravilno skladištenje stajskog gnojiva Gospodarstva s povećanim brojem životinja u odnosu na proizvodne površine i koja ne raspolažu s dovoljno kapaciteta za skladištenje, ugovorno mogu rješiti problem skladištenja na skladištima koja imaju višak kapaciteta. Upotrebom stajnjaka u proizvodnji obnovljivih izvora energije moguće su znatne uštede u kapacitetima potrebnim za skladištenje gnoja i energenata u proizvodnji.6

6 Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i rurarnog razvoja, Načela dobre poljoprivredne prakse, listopad 2009.

4. Određivanje zona ranjivih nitratima u Republici Hrvatskoj

U slučaju da se u dosadašnjoj poljoprivrednoj praksi ne naprave nikakve promjene, ne ulaže adaptaciju postojećih i gradnju novih skladište stajskog gnojiva, ne smanjuje količina upotrebljenog gnojiva i ne smanjuje gustoća životinja došlo bi do još većeg onečiščenja pitke vode nitratima i pogoršanja ljudskog zdravlja. U svrhu određivanja zona ranjivih nitatima u Republici Hrvatskoj obavljen je monitoring podzemnih i površinskih voda u dužem vremenskom razdoblju. Kvaliteta površinskih voda se pratila u period od 2000.-2011., te se kod 11% uzoraka detektirala koncentracija nitrata veća od 17,7 mg/l. Kvaliteta podzemnih voda se pratila u period od 2007.-2011., te je kod samo 2% posto uzoraka koncentracije nitata prelaze 37,5 mg/L. Međutim najveći problem na teritoriju Republike Hrvatske je eutrofikacija jer se 80% analiziranih profila smatra eutrofno na temelju ukupne vrijednosti fosfora, te ukoliko bi se pridržavalo strogog pristupa u određivanju ranjivih zona, tada bi se cijeli teritorij RH mogao definirati kao jedno ranjivo područje po uzoru nan eke članice EU. Ranjive zone i potencijalno (preliminarne) ranjive zone su prvo identificirane u prirodnim granicama hidroloških slivova, te određene na temelju:

- rezultata praćenja onečiščenja površinskih voda, onečiščenja podzemnih voda i eutrofikacije

- prirodnih uvjeta i poljoprivrede: prirodna ranjivost, hidrogeološka struktura, korištenje zemljišta, metode I intezitet poljoprivrede

Konačno određivanje ranjivih zona u prirodnim granicama uključuje 15 hidroloških slivova u ranjivim zonama i 196 u preliminarnim zonama. Od ukupno 552 općine u RH, 75 općina je u ranjivim zonama, a 235 općina u preliminarno ranjivim zonama. Ranjive zone čine 9% ukupnog teritorija RH dok preliminarne ranjive zone čine 43,9% . Za ulaganje u provedbu nitratne direktive na 9% ranjivih i 43,9% preliminarno ranjivih zona, morat će se uložiti cca 125 milijuna eura za 4 godine u prvom razdoblju (izgradnja skladišta za gnoj) dok je moguća ušteda gnojiva u vrijednosti 6,68 milijuna eura (N - gnojiva). Kad bi se cijela Hrvatska proglasila ranjivom zonom, trošak sprovođenja za 4 godine u prvom razdoblju bi bio 150 milijuna eura, dok bi moguća ušteda bila: 11,30 milijuna eura (N – gnojiva), 12,30 milijuna eura (P-gnojiva) i 20,40 milijuna eura (K-gnojiva).7

7 Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 11-15.

SLIKA 3. – Prijedlog označavanja ranjivih zona u RH

5. Zaključak

Nitratna Direktiva u EU je nastala 1991. god. na osnovu rezultata koja su pokazivali da na pojedinim područjima država članica, udjeli nitrata u porastu i viši od propisanih standard. Pošto je potrošnja nitrata, i u malih količinama, veoma opasna po ljudsko zdravlje, a poljoprivreda sudjeluje s 50-80% ukupnog tereta kao izvor onečiščenja nitratima, donešena je Direktiva koja za osnovni cilj ima smanjenje onečiščenja voda uzrokovanog ili potaknutog nitratima poljoprivrednog porjekla i daljnje sprečavanje takvog onečiščenja. Nakon primjene Nitratne direktive u zemljama članicama EU značajno se smanjio udio nitrata u podzemnim i površinskim vodama. Ulaskom u EU, Hrvatska postaje obaveznik provođenja tzv. Nitratne direktive. U početku je ograničenje upotrebe limitirano na 210 kg/ha čistog dušika (bez obzira na izvor; mineralna ili organska gnojiva) dok će se nakon perioda prilagodbe ograničenje svesti na 170 kg/ha čistog dušika. Kao osnovni preduvjet implementacije Nitatne direktive, je proglašenje Zona ranjivih nitratima na kojima će se provoditi akcijski program. Kriterij za proglašenje ranjivih zona je da podzemne vode sadrže više od 50 mg/l nitrata ili da su površinske vode eutrofne. U Hrvatskoj je najveći problem eutrofikacija i po tom kriteriju cijela država može biti proglašena ranjivom zonom. Sprovođenje Nitratne direktive podrazumjeva korištenje alata Dobre poljoprivredne prakse. Osim propisane upotrebe dušika iz organskih gnojiva, Dobra poljoprivredna praksa u cilju smanjenja onečiščenja okoliša nitratima iz stajskog gnojiva, propisuje i način skladištenja i kapacitete skladišta stajskog gnojiva. Trenutna situacija u Republici Hrvatskoj, pogotovo kod malih i srednje velikih farmi je po tom pitanju veoma loša, jer farme nemaju adekvatna skladišta, te će se u početnim peridima provedbe Nitratne direktive, morati uložiti značajna novčana sredstva tu svrhu. Bez obzira na otegotne okolnosti koje hrvatske farmere čekaju prilikom provedbe Nitratne direktive, nesumljivo je da će njena realizacija dovesti do čistijeg okoliša i manjh rizika po ljudsko zdravlje zbog onečiščenja prouzrokovanih poljoprivredom.

POJMOVI

PODZEMNE VODE - označuju sve vode ispod površine tla u zoni zasićenosti i u izravnom doticaju s tlom ili podtlom SLATKA VODA - označava prirodnu vodu s niskom koncentracijom soli koja se često smatra prikladnom za zahvat i obradu u proizvodnji pitke vode DUŠIČNI SPOJ - označava bilo koju tvar koja sadrži dušik, izuzev plinovitog molekularnog dušika STOKA - označava sve životinje koje se uzgajaju radi koristi ili dobiti GNOJIVA - označava bilo koju tvar koja sadrži jedan ili više dušičnih spojeva, a koja se koristi za poticanje rasta vegetacije; uključuje i stajsko gnojivo, ostatke iz uzgajališta riba I mulj s uređaja za pročiščavanje vode UMJETNO GNOJIVO - označava bilo koje gnojivo koje je proizvedeno industrijskim postupkom STAJSKO GNOJIVO - označava stočne fekalije ili mješavinu slame i fekalija, čak i u prerađenom obliku PRIMJENA NA ZEMLJIŠTU - označava dodavanje materijala u zemlju rasprostiranjem po površini, ubrizgavanjem, stavljanjem ispod površine ili miješanjem s površinskim slojevima zemlje EUTROFIKACIJA - označava obogačivanje vode dušičnim spojevima, čime se uzrokuje ubrzani rast algi i viših biljnih vrsta i time izaziva neželjeno narušavanje prirodne ravnoteže organizama prisutnih u vodi i pogoršanje kakvoće vode ONEČIŠČENJE - označava izravno ili neizravno ispuštanje dušičnih spojeva poljoprivrednog podrijetla u vodeni okoliš, čije posljedice mogu prouzročiti opasnost za ljudsko zdravlje, ugroziti živuče resurse i ekosustave voda, naštetiti pogodnostima ili narušiti ostale dozvoljene načine korištenja vode.

6. Literatura

1. Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i rurarnom razvoju 2009., Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi – Investicijski fond za smanjenje nitrata, str. 5.

2. Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 77.

3. Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i rurarnom razvoju 2009., Projekt kontrole

onečiščenja u poljoprivredi – Investicijski fond za smanjenje nitrata, str. 4 - 5.

4. Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 6.

5. DIREKTIVA VIJEĆA od 12. prosinca 1991. O zaštiti voda od onečiščenja koje uzrokuju nitrati

poljoprivrednog podrijetla (91/676/EEZ)

6. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i rurarnog razvoja, Načela dobre poljoprivredne prakse, listopad 2009.

7. Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Projekt kontrole onečiščenja u

poljoprivredi (ACAP), Završno izvješće, str. 11-15.