UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA HISTORIJU

Odnosi Sovjestkog Saveza i Njemake 1938.-1939.(esej)

Mentor: Student: prof. dr. Zijad ehi Emina MuriSarajevo, mart 2013.

UvodPrilikom prouavanja prilika u Evropi i svijetu pred Drugi svjetski rat, posebno poglavlje predstavlja prouavanje odnosa meu pojedinim velikim silama, koje su svojim postupcima kreirale evropsku i svjetsku historiju. Godina 1938. i 1939. prilike na svjetskoj politikoj sceni upuivale su na skoro izbijanje sukoba velikih razmjera. Voe velikih sila vukle su posljednje poteze u svojim taktikama, nastojei se to je mogue bolje osigurati u sluaju izbijanja sukoba. U ovom radu emo, kako nam to tema nalae, prouavati odnose Njemake i SSSR-a. Suprostavljene po svojim unutranjim politikim ureenjima faistika Njemaka i socijalistiki SSSR u periodu izmeu dva rata nikada nisu imale prijateljske meusobne odnose.

.

Nakon potpisivanja Minhenskog sporazuma rodile su se nade da e se mir u Evropi i svijetu ipak sauvati. Te nade se brzo poinju gasiti, a sovjetski voa, ini se, upravo tada odluuje realizirati ideju koju je imao od ranije, a koja se ticala zbliavanja s Njemakom. Ubrzo nakon Minhena postalo je jasno da e Hitler nastojati sprijeiti diobu svojih snaga na dvije fronte, i da e nastojati sprijeiti diobu svojih snaga na dvije fronte, da e ih umjesto toga koncentrirati ili samo protiv Istoka ili samo protiv Zapada. Staljin je odluio kako je dolo vrijeme da pokua utjecati na Hitlerovu odluku. To vrijeme u kojem Sovjeti pokuavaju sa Zapadnim silama postii dogovor o osnivanju antifaistike koalicije, za koju je ve tad postaje jasno da nee biti ostvarema. Ipak ta injenica tjera Staljina da bude oprezan u svojim nastojanjima da se priblii Hitleru, jer ako Hitler odbije njegove prijedloge, pa se to sazna, bit e kompromitiranoi rusko nastojanje da se stvori antifaistika koalicija, a nita se konkretno nee dobiti . Zbog toga je pothvat, u koji se Staljin sada upustio, iziskivao krajnje elastinu taktiku.[footnoteRef:2] Tadanji njemaki ambasador u Moskvi grof von Schulenbrug, diplomat stare bizmarkove kole, bio je naklonjen zbliavanju i suradnji Njemake i Rusije, ali to nisu bila tipina gledita tadanjeg njemakog ministarstva vanjskih poslova, niti Hitlerova. [2: Deutscher Isaac, Staljin, politika biografija, Globus, Zagreb, 1977., 371.]

3. maja 1939. Staljin je maknuo s poloaja komesara za vanjske poslove Litvinova, koji je bio idov i poznat kao ovjek prozapadne orijentacije, a na njegovo je mjesto postavio Molotova, boljevika koji je izrastao na domaem tlu, i koji je bio pogodniji za eventualne pregovore sa nacistima. Molotov je po staljinovu nareenju stupio u vezu s grofom von Schulenburgom. Njemaki je ambasador bio jo prije toga obavijestio o elji njemake vlade da se obnove, odnosno nastave trgovisnki pregovori dviju zemalja, koji su bili zapali u slijepu ulicu pa su zato obustavljeni. Nakon dueg oklijevanja obiju strana, konano je Joackim von Ribbentrop, njemaki ministar vanjskih poslova 19. augusta stigao u Moskvu. Na dva sastanka u Kremlju, 23. augusta predstavnici SSSR-a i Njemake razgovarali su o pitanjima od zajednikog interesa, a onda su potpisali pakt o nenapadanju i tajni dodatni protokol. Paktom su se obavezali da e ostati strogo neutralni jedan prema drugome, ako bilo koja potpisnica pakta bude uvuena u rat. Dokument niej sadravao nikakva uvjerenja o meusobnom prijateljstvu, osim obaveze dviju vlada da sporove rjeavaju prijateljskom razmjenom gledita. Staljinu je, naravno, moralo biti potpuno jasno da je pakt oslobodio Hitlera rata na dvije fronte, i da je, u tom pogledu, zapravo omoguio pokretanje Drugog svjetskog rata.[footnoteRef:3] [3: Deutscher, , 378.]

Na temelju ove pogodbe Rusija je trebala opskrbljivati Njemaku itom i sirovinama, a zauzvrat dobivati njemake maine i alatne strojeve. Ubrzo nakon potpisivanja sporazuma Staljin je poslao niz sovjetskih vojnih misija u Njemaku.[footnoteRef:4] [4: Deutscher, 384.]

U trenutku potpisivanja sporazuma Staljin je raunao na to da e Poljska svakako biti poraena od Njemake, jer joj zapadne sile nee pruiti efikasnu pomo. Budui da to znai da e se njemake polazne take za napad na Rusiju pomjeriti za nekoliko stotina kilometara naprijed, Staljin je odluio da taj napad sprijei tako to e i sam uestvovati u komadanju Poljske. Upravo taj problem je rijeen tajnim protokololm. Ustanovljeno je da e Rusija dobiti itavo podruje to ga na Zapadu ograniavaju rijeke Narev, Visla i San, a na istoku, naravno, sovjetska granica. Takoer je dogovoreno da e se sovjetska granica nalaziti u samim predgraima Varave, ana istonoj obali Visle. Finska, Estonija i Litva stavljene su u rusku sferu utjecaja, dok je Letonija ostala na njemakoj strani. Na jugu je Rusiji priznato pravo da opet pripoji Besarabiju, a osim toga Njemaka je izjavila da je politiki nazainteresirana na Balkanu. [footnoteRef:5] [5: Deutscher, 379.]

Nijemci su Poljsku napali 1. septembra 1939., a ve 5. septembra imamo podatke o tome da je Ribbentrop pourivao Ruse da uzmu svoj dio u diobi Poljske. Budui da Rusi nisu eljeli otvoreno sudjelovati u porazu Poljeke, odluili su ne povlaiti nikakve poteze sve dok slom Poljske ne bude potpun i izvan svake sumnje. Naknadna premiljanja Rusa odnosila su se na tajnim protokolom dogovorenu demarkacionu liniju, koja je bila tako povuena da je jedan dio etnike Poljske, tj. jedno podruje nastanjeno Poljacima, ostalo na ruskoj strani. Staljin je sada tu demarkacionu liniju htio pomaknuti dalje prema istoku, tako da na ruskoj strani ostanu samo podruja u kojima prevladava ukrajinski i bjeloruski ivalj. Ponovno pripajanje tih podruja sovjetskoj Ukrajini i Bjelorusiji bilo bi politiki opravdano, i omoguilo bi Crvenoj armiji da pree granicu, ne kao osvaja Poljske nego kao osloboditeljica Ukrajinaca i Bjelorusa, brae po krvi, kako ih je Staljin sada poeo nazivati. Zbog ruskog odugovlaenja Ribbentrop se opet u Kremlju sastao sa ruskim predstavnicima, kad su dogovorili novu pogodbu. Njemaka e dobiti cijelu etniku Poljsku, ali e zato Letonija biti ukljuena u sovjetsku sferu utjecaja. [footnoteRef:6] [6: Deutscher, 382./383.]

POTEMKIN:Sovjetska vlada bila je neposredno umijeana u pitanje oko ehoslovake, budui da je sa istom bila vezana paktom o uzajamnoj pomoi. Vlada SSSR-a u nekoliko je navrata skretala panju na to da e na eventualni napada Njemake na ehoslovaku reagirati slanjem momentalne i ekonomske pomoi, ako to isto uini i Francuska budui da je to predvieno eko-sovjetskim paktom. Znajui da je francuska vlada ve povukla neke postupke kojim je prekrila dogovor sa ehoslovakom, SSSR se ustvari na taj nain oslobaao bilo kakve obaveze prema ehoslovakoj. [footnoteRef:7] [7: Potemkin Vladimir, Istorija diplomatije, trei svezak, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, 1951., 551/552.]

Njemaka vlada je poetkom 1938. predloila sovjetskoj vladi da stupe u pregovore u cilju sklapanja trgovinskih sporazuma. Nijemci su namjeravali odobriti Sovjetskom Savezu kredit, u iznosu od 200 miliona maraka. U toku 1938. dvije strane se nisu sporazuumjele u pogledu konkretnih uslova sporazuma, pa su pregovori prekinuti. 22. juna 1939. sovjetsko-njemaki pregovori su obnovljeni, a 19. augusta su zavreni potpisivanjem trgovinsko-kreditnog sporazuma. Sovjetski Savez je dobio dugoroni kredit pod povoljnim uslovima u iznosu od 200 miliona maraka.[footnoteRef:8] [8: Potemkin, 586.]

Glavna sadrina sporazuma bila je u ovome:1.Obje ugovorne strane se obavezuju da e se susdravati od svakog nasilja, svake agresivne akcije i svakog napada jedne strane na drug, kako pojedinano, tako i u zajednici s drugim dravama. 2.U sluaju da jedna od ugovornih strana bude predmet neprijateljstva od strane tree drave, druga ugovorna strana nee pomagati du dravu ni u kom obliku.3. Vlade obiju ugovornih strana odravat e ubudue uzajamni kontakt i savjetovanja, u cilju meusobnog obavjetenja o pitanjima koja zadiru u njihove zajednike interese.4. Nijedna od ugovorenih strana nee uestvovati u bilo kakvoj grupaciji drava koja bi bila direktno ili indirektno uperena protiv druge strane.5. U sluaju izbijanaj sporova ili sukoba izmeu ugovorenih strana po pitanjima bilo koje vrste, obje e strane rjeavati te sporove ili sukobe iskljuivo mirnim putem, putem prijateljske razmjene misli, ili u sluaju potrebe, putem stvaranja komisije za regulisanje sukoba.[footnoteRef:9] [9: Potemkin, 587.]

5