(izbor iz članaka pronađenih na internetu)

 Zahvaljujemo se ADIP - Astronomskom društvu "Istra" iz Pule na ljubaznom dopuštenju da prenesemo ovaj zanimljivi članak.

Jedna od najvećih nedoumica koje su obilježile drugu polovicu dvadesetog stoljeća i potaknule znatiželju gotovo svih dijelova ljudskog društva je fenomen NLO (nepoznati leteći objekti, eng. UFO), poznatiji pod slikovitim i široko prihvaćenim pojmom "leteći tanjuri". Desetljećima ljudi u svim krajevima svijeta opažaju nepoznate, većinom tanjurolike i cigarolike leteće objekte na nebu, te se u nedostatku znanstveno utemeljenih objašnjenja u javnosti pojavljuju svakojaka pojašnjenja prirode tih objekata. Za neke su to letjelice izvanzemaljskih civilizacija, vremeplovi iz budućnosti, posjetitelji iz paralelnih svemira, potomci nekad tehnološki naprednih civilizacija koje su prije nas postojale na Zemlji, tajni projekti svjetskih supersila, i tko zna što sve još.

Lutajući "bespućima interneta", nedavno smo slučajno "nabasali" na vrlo velik broj stranica koje obrađuju leteće strojeve koje su razvijali njemački nacisti, prije i tijekom drugog svjetskog rata, a možda i kasnije. Zanimljivo je da se ti nacistički leteći strojevi pojavljuju neposredno prije "masovnog viđenja nepoznatih letećih objekata" diljem svijeta nakon drugog svjetskog rata. Isto tako, zanimljivo je da te nacističke letjelice svojim oblikom stvarno podsjećaju na tanjurolike letjelice koje desetljećima opisuju očevici, poznatije kao "leteći tanjuri".

Početak: društva "Thule" i "Vril"

Priča o nacističkim "letećim tanjurima" počinje unutar društva "Thule", utemeljenog 1917. koje je navodno uz pomoć medija Marie Orsich uspostavilo telepatski kontakt sa civilizacijom blizu zvijezde Aldebaran u zviježđu Bika, udaljenoj 68 svjetlosnih godina od Zemlje, te na temelju slika iz te telepatske veze 1922. godine u suradnji sa društvom "Vril" dalo izraditi prvi prototip letećeg diska, s promjerom od 8 m.

Prvi Thule-Vril leteći disk

Društvo "Vril" (tzv. "Svijetla loža") je utemeljeno 1919. i njegova povijest ide paralelno s starijim društvom "Thule" samo što je društvo "Vril" steklo daleko veći utjecaj i novčane fondove. Pripadnici društva "Vril" su vjerovali da će uz pomoć nadljudi koji žive duboko u utrobi Zemlje, zvanih Vril, pretvoriti vlastitu rasu u superiornu. Sa tim nadljudima u utrobi Zemlje su "komunicirali" posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje tjelovježbe. Najpoznatiji medij im je bila Sigrun. Bili su uvjereni da će se svijet promijeniti, a "gospodari" izroniti iz središta Zemlje, te da će ukoliko ne uspostave savez i oni zapasti u ropstvo. Temeljna zadaća ovog društva kojem su pripadali Hitler, Aalfred, Rosenberg, Himmler, Goring i Hitlerov osobni liječnik dr. Morell, je bilo istražiti podrijetlo arijevske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile Vrila.

Držalo se da se energija vril može dobiti iz "Crnog Sunca", velike lopte "Primarne tvari", koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril rasi. Društvo "Vril" je zastupalo stav da su oni, odnosno Arijevci, izvorni biološki nasljednici "Crnog Sunca".

Društvo "Vril" je navodno uspjelo uspostaviti kontakt s vođama rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima u drugoj kasnih 1920.-ih. Još 1936. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril-ya, stoga su organizirali 1938. jednu, a možda i više ekspedicija u Tibetanske pećine. Nacisti su također istraživali i Antarktik tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za pećinama Južnog pola i navodno imali uspjeha. Neki kažu da su baš tu nacisti uspostavili kontakt s "nadljudima" koji su živjeli u "Duginom gradu".

U svojoj kontroverznoj prezentaciji knjige "NLO tajne Trećeg Reicha", autor Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput "Templehoffa", "Thule", "Vril" i "Crnog Sunca". Spominje "vanzemaljsku rasu učitelja", koja je u tajnosti surađivala s pojedinim nacističkim znanstvenicima krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka (tzv. "Dugina zavjera ili zavjera duge"). Terziski navodi da su nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom, uspostavili svoju svemirsku postaju na Mjesecu i u travnju 1945. čak poduzeli putovanje na Mars letjelicom "Haunebu 3" kamo su i stigli nakon osam mjeseci leta, no

nisu se uspjeli vratiti zbog problema sa pogonom i oštećenjima letjelice nastalima pri spuštanju.

Iako je teško povjerovati u ove priče na granici znanstvene fantastike, neke činjenice i dan danas golicaju maštu tzv. "teoretičara zavjera", ali i znanstvenika, no kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo "Vril" neumorno tragalo za alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini.

Njemački "leteći tanjuri"

SS E-IV (Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda "Crno Sunce", navodno je 1939. godine razvila elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Colerov stroj na slobodnu energiju, pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga uparili sa Van De Graaf-ovim generatorom i Marconi-jevim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkurija) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Tu su korišteni i radovi austrijskog znanstvenika Victora Schaubergera. Taj pogon, "Tachyonator 7", napravila je tvrtka "Thule Triebwerk" i trebao je biti stavljen u posebno dizajniran disk.

Tachyonator 7

Još od 1935. društva "Vril" i "Thule" tražili su pogodne lokacije za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno "H-gerat", što bi u prijevodu značilo "Sprava iz Hauneburga". Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime "Haunebu".

Postojalo je neutvrđen broj prototipova i međutipova tih letjelica. Nazivi su uglavnom bili: "RFZ" (Rund Flug Zeuge Discs 1-6), "Vril" 1-10, "Flugelrad" i "Haunebu" 1-3. Može se reći da kod autora stranica o tim letjelicama vlada poprilična zbrka. Pojedini tipovi letjelica su kod različitih autora različito razvrstani.

Letjelica "Haunebu 1" od koje su konstruirana dva prototipa bila je promjera 25 metara, imala osam članova posade i mogla postići brzinu od 4,800 km/h, ali na malim visinama. Kasnija poboljšanja omogućila su razvijanje brzina od 17000 km/h, što ne mogu postići ni današnji najbolji mlazni avioni. Let je mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica

mogla odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, osmišljena je specijalna zaštitna legura nazvana "Victalen" (smrznuti dim), koju su osmislili vodeći SS-ovski metalurzi, navodno u 1930-tima. Rani modeli su također isprobavali i prilično veliki 60 mm top sa dvije cijevi zvan "KSK" (Kraft Strahl Kanone - Top snažne zrake)

Kada su 1945. godine letjelicu "Vril 7" srušili Rusi, među ostacima su pronašli nešto što je neodoljivo podsjećalo na spomenuti top. Ostaci od volframa nakon rata su identificirani kao spojene kugle koje su formirale kaskadne oscilatore spojene na dugocijevnu transmisijsku polugu oko koje su bile omotane spirale ili zavojnice od volframa kako bi se proizveo snažni izboj energije dostatan za proboj oklopa debljine 100 mm. Ovako veliki top destabilizirao je disk i kasnije je zamijenjen strojnicama ili protuavionskim topovima.

Vril 7 u akciji

"Haunebu 1" prvi puta je poletio 1939. godine i napravio ukupno 52 probna leta. 1942. je napravljen novi model, nešto većeg promjera, 26 metara. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6000 – 21000 km/h, te letjeti 55 neprekidnih sati. Oba su, kao i kasnije proizveden "Haunebu 2" imali toplinske štitove od victalena i u razdoblju od 1943-1944. napravili ukupno 106 probnih letova.

Haunebu 1

Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model "Haunebu 2 Do-Stra" (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica) koji je mogao letjeti u bliži svemir. Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000 km/h. SS je nastojao

izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u tvrtkama "Junkers" i "Dornier", no ipak je na kraju izabrana tvrtka "Dornier".

Haunebu 2

Kraj rata je onemogućio proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip od 71 metar u promjeru zvan "Haunebu 3". Navodno je ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000 km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana.

Haunebu 3

Razvijani su i planovi i za "Haunebu 4", ali prototip nikada nije konstruiran.

Tipovi letjelice "Haunebu"

Dakle, u razdoblju od 1942-1945. napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva, a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice oblika cigare nazvane "Andromeda", koja je mogla u sebi nositi nekoliko manjih diskova tipa "Vril" i "Haunebu".

Andromeda

Nacistička baza 211, "Neu Schwabenland"

Pripadnici društava "Thule" i "Vril" su navodno nakon sloma nacističke Njemačke letjelicom "Haunebu 3" u ožujku 1945. preletjeli na Antarktik, u tamošnju njemačku bazu 211 koja je poznata i pod nazivom "Neu Berlin" i nalazi se na području poznatom kao Zemlja kraljice Maud, a koju su Nijemci nazvali "Neu Schwabenland". Baza je građena u tajnosti 1942-1943. u podzemnim kavernama Mühlig-Hoffmann-ova gorja. 1943. godine admiral ratne mornarice Karl Doenitz izjavio je da je njemačka podmornička flota ponosna što je uspjela za svog Fuhrera u drugom djelu svijeta sagraditi "Shangri LA", neosvojivu tvrđavu.

Neu Schwabenland

Osim letećih diskova, nacisti su navodno u svoju južnopolarnu bazu, poslali i podmornice novijih tipova iz baza u Norveškoj, Južnoj Africi i Latinskoj Americi. Nakon kraja rata, utvrđeno je da nedostaje neutvrđen broj podmornica, uključujući nekoliko vrhunskih, namijenjenih za dugotrajnu plovidbu oceanima tipa XXIII U – Boat. Sasvim javno, netom pred kraj rata, podmornice U-977 i U-530 isplovile su na otvoreno more. U-977 se je nakon nekoliko mjeseci predala pred obalama Argentine i na njoj je bila samo posada. U-530 više nikad nije viđena.

U-530, Mar De Plata, Argentina (10-07-1945)

U-977, Mar De Plata, Argentina (25-07-1945)

Nakon završetka rata, saveznici nisu uspjeli pronaći 250.000 ljudi, čak i kad su pribrojili moguće žrtve rata. Većina ljudi koji su nestali, bili su znanstvenici, inženjeri, pripadnici SS–a.

Akcija "High Jump" - rat nakon rata

Iako je drugi svjetski rat bio već formalno završen, ratna mornarica SAD je 02. 12. 1946. poduzela navodno istraživačku misiju pod kodnim nazivom "High Jump" koja se je sastojala od trinaest brodova, dva matična broda za hidroavione, jednog nosača aviona, dvanaest drugih aviona, šest helikoptera i 4700 ljudi. Kao pokriće za misiju korištena je potreba mapiranja obala Antarktika i napravljeno je 70.000 fotografija iz zraka. Službeni cilj misije je bio istraživački, zanimljivo, baš u području "Neu Schwabenland"-a. Zapovijedao je admiral Richard E. Byrd.

Link na video: http://www.youtube.com/watch?v=x0wxkqjfDb8 (ruski jezik).

Misija je otkrila područje koje nije bilo prekriveno ledom i na kojem se nalazilo nekoliko jezera neobične boje. Uzorci vode iz tih jezera su bili slankasti, što je ukazalo na činjenicu da su jezera povezana s morem.

Kako istraživačke misije ne čini tolika vojna sila, pretpostavlja se da je cilj bio neutralizirati njemačku koloniju i otkloniti opasnost koja je ona u budućnosti možebitno predstavljala za sile pobjednice u drugom svjetskom ratu.

Iako je bilo planirano da misije traje šest mjeseci, skraćena je na osam tjedana, te je obustavljena krajem veljače 1947. Američka ratna flota je pretrpjela značajne gubitke u borbi sa neprijateljskim podmornicama, kao i letećim diskovima koji su se kretali bešumno i nevjerojatnim brzinama. Među posadama se pričalo da su na tim diskovima opaženi kukasti križevi (svastike).

Misija se je poražena odvukla kući, a lokalne južnoameričke novine su pisale o njenom porazu. Prema novinama "Brisant" i "El Mercurio", Byrd je rekao izvjestitelju: "Bilo je neophodno da SAD poduzmu obrambene akcije protiv neprijateljskih letjelica koje su došle iz polarnih područja... i da će u slučaju novog rata Amerika biti napadnuta od strane lovaca koji mogu preletjeti od pola do pola nevjerojatnom brzinom..."

Porazom nacističke Njemačke 1945. godine, SAD i SSSR su navodno došle u posjed dijelova njemačke tehnologije i obje nastavile s njenim razvojem. Rezultati tih istraživanja se navodno drže daleko od očiju javnosti kojoj se pak prezentira ono što svjetske sile misle da treba, a najvažnije stvari su tajna. Neki od izvora iznose da su Njemačke zajednice na Antarktiku i Mjesecu politički evoluirale i da su u dobrim odnosima sa svjetskim silama, s kojima su podijelile većinu napredne tehnologije. Po njima Rusi i Amerikanci s njima usko surađuju i astronautika je otišla puno dalje nego što se javnosti predstavljalo kroz programe "Apollo", "Sojuz", "Space shutle", itd.

Nameću nam se pitanja:

Koliko može biti istine u svemu navedenom? Jesu li zbilja nacisti ovladali tehnologijama o kojima su suvremenici mogli samo sanjati? Što ako je to istina i ako se nacisti vrate sa superiornom tehnologijom i ostvare svoj cilj pokoravanja i vladanja cijelim svijetom? Zašto je na internetu tako veliki broj internetskih stranica posvećen upravo toj temi? Pitanja je bezbroj, no točan odgovor je samo jedan, no na žalost, nije nam poznat.

Želite li raspravljati o ovim temama, pridružite nam se na AstroForumu i pronađite sugovornike.

SKRIVENI DOGAĐAJI

U prethodnom postu sam obećao da ću pisati o skrivenim događajima u bližoj i daljnjoj historiji da bi se mogle vidjeti uzročno-poslijedične veze i kontinuet današnjeg stanja na našoj planeti Zemlji.

Kad su u Ameriku poceli stizati izvjestaji o strašnim, genocidnim akcijama nacističke Njemačke to je zvučalo nevjerovatno da bi bilo istinito. Drugi Svjetski rat bio je napokon završen, istina je isplivala na povrsinu, a "nevjernici" su napokon povjerovali...

"Istina" je sila za sebe. Moze biti zataskana, sklonjena, sahranjena ...ali, prije ili kasnije, nadje svoj put, kao sjeme, potentnija nego ikad.

Jasno je vidljivo nastojanje 2-3% obrazovanih i bogatih da u neznanju drze preostalih 97% populacije u poslednjih nekoliko tisuća godina.

Prica koja slijedi se ne nalazi u historijskim knjigama. Ali je dovoljno

svjedocanstava da je uzmemo kao vrlo ozbiljnu mogucnost.

Drugi Svjetski rat se blizio kraju dok su general Paton i marsal Zukov lomili nacisticku ratnu masineriju u srcu Evrope. Topio se san o "hiljadugodisnjem Trecem Rajhu". (Uostalom, Njemci su bili svjesni da ce izgubiti rat 1942. kad se Amerika pridruzila Saveznicima u operacijama oko i na evropskom tlu.) Bilo je ocigledno da se nacisticko jezgro gasi. Ali, ne i da nestaje. Najveci vojni i politicki poduhvat modernog doba imao je "rezervni" plan:

prvo, infiltrirati se u vojno-industrijski i obavjestajni establisment Amerike, kao vodece svjetske sile, i, drugo, osigurati mjesto na Planeti naseljeno cistom "arijevskom" rasom koje ce predstavljati centar "Cetvrtog Rajha".

Sa sadasnjeg stanovista se cini da su oba ova cilja ostala neostvarena. No, da li je to tako?

1. Nacisticki S.S. je pravilno zakljucio da je od americke vlade mocniji jedino multi-milijarderski korporacijski imperij koji je vukao glavne konce iza americke politicke scene. Vodeca dinastija medju njima, Rockefeller Fondacija, postavila je, izmedju ostalih, Dwight Eisenhower-a za predsjednika i ostvarivala je znacajni uticaj u medijima manipulirajuci javno mnenje u korist svojih ciljeva.

Rockfelleri ne samo da su financijski pomagali nacisticku Njemacku, vec je i njihova Standard Oil (danasnji Exxon - najveca naftna korporacija na svijetu) bukvalno snabdjevala gorivom nacisticka osvajanja Evrope. Nelson Rockfeller je (sedamdesetih ujedno i podpredsjednik SAD) ubacio inicijalni broj od 3,000 njemackih agenata u Ameriku dajuci im novi identitet i pozicije u okviru vojno-industrijskog kompleksa. Ova super-tajna operacija nosila je ime PROJECT PAPERCLIP. Nekoliko je vodecih naucnika, iz cuvenog Peenemunde Aerodynamics Institute (koji je napravio rakete V-1 i V-2 koje su sijale teror nad Engleskom), naslo svoje mjesto u americkim kompanijama.

1793. godine je Johann Rockefeller dosao iz Njemacke u SAD kao imigrant i zaceo paklenu dinastiju. Ne zato sto je bio Njemac vec njemacki rasist koji je imao vrlo opasne medjunarodne bankarske okultne veze. 1919. godine Adolf Hitler je pristupio Drustvu THULE ("Crno Sunce" igra prominentnu ulogu kao sakralni arijevski simbol). Unutrasnje jezgro Drustva sacinjavaju "satanisti". 1934. razgranato Rockfeller-ovo carstvo financijski pomaze novu njemacku politiku rasne superiornosti u kolaboraciji sa teksaskim bogatasem Prescott Bushem (ocem ex-predsjednika George Busha i djeda današnjeg predsjednika USA).

Hitlerova druga knjiga (pored poznate "Mein Kampf") zvala se "Novi svjetski poredak". Nacisti jesu začetnici ideje o specificnoj korporacijsko-politickoj kontroli nad svijetom. Otto Skorzeny i Njemacka familija Krupp pripadaju ovom elitnom krugu. ("Krupp" korporacija je, izmedju ostalog, proizvodila municiju tokom Drugog Svjetskog rata; ali, nakon rata, kao vecinski vlasnik americkog giganta I.T.T. Corp., financiraju tajne projekte kontrole svijesti putem mikrovalova u Brookhaven National Laboratories u podzemnim bazama ispod Montauk Point, Long Island).

Prema nekim tvrdnjama, spisak korporacija pod "Naci" utjecajem je izuzetan:

BROWN BROTHER'S HARRIMAN, I.G. FARBEN CHEMICAL CORP., GENERAL ELECTRIC, GENERAL MOTORS (J.P. MORGAN CO.), I.T.T. INTERNATIONAL, STANDARD (EXXON) OIL, BANK OF INTERNATIONAL SETTLEMENTS, ALASKA OIL, DU PONT CHEMICAL CORP!

Nakon inicijalnih 3.000 nacista dovedenih u Ameriku slijedili su drugi. Umjesto javnog djelovanja išli su "underground" i cekali svoj trenutak. Dok je nacisticka ideologija govorila o superiornosti jedne rase, dotle se filozofija americkog drustva zasnivala na ustavnoj tezi da su "svi ljudi rodjeni jednaki". Zbog toga je americko tle stotinama godina sluzilo kao skloniste od represije iz maticnih zemalja. (Nema sumnje da se ovdje, iza scene, vodi sukob za buducnost covjecanstva. Atentat na Kennedy-ja je primjer jedne od izgubljenih bitaka americkih ideala.)

Od Mornaricke Obavjestajne Agencije, koju je vodio Nelson Rockfeller-ov rodjak, Allen Dulles, formira se 1947. Centralna Obavjestajna Agencija - CIA. (Allen je, inace, i rukovodio ovom Agencijom od 1953-61 ostvarujuci presudan utjecaj u vanjskoj politici.) Gotovo polovica pocetnog kadra (300 agenata, uglavnom Bavarski masoni) regrutirana je iz kontigenta nacistickog SS generala Reinhard Gehlena. Ratni zlocinac Gehlen je, opet, tokom rata rukovodio obavjestajnim operacijama na Istocnom frontu. Tokom "hladnog rata", umjesto u Nurnbergu, zavrsio je kao sef kontra-spijunaze u vladi Zapadne Njemacke (pod kontrolom CIA-e).

U zvanicnoj biografiji Buša starijeg (ex-predsjednika USA) mnogo se pažnje polaže na činjenicu da se 1944. prijavio kao pilot u američku vojsku. Zagrebe li se po povrsini moze se naći podatak da je upravo te godine americka vlada zamrzla sve funkcije i sredstva njegovog oca koji je otvoreno saradjivao sa neprijateljskim nacistickim rezimom. Drugim riječima, jedini način da se ublazi izdajnička djelatnost bio je poslati sina da se bori pod američkom zastavom (ali ne u Evropu nego na Daleki Istok). 1976. godine George Bush postaje direktor CIA-a (uzgred, on je i clan okultnog drustva Skull & Bones osnovanog u Njemackoj). 1988, tokom svoje predsjednicke kampanje, Bush je znacajno poguran od Gehlenove organizacije, Svjetske Anti-Komunisticke Lige i P-2 Loze (gotovo zaboravljene masonske loze koju su prije dvadesetak godina "razvlacile" sve svjetske novine zbog pokusaja puca u Italiji).

Otkud to stalno pominjanje Bavarskih okultnih drustava i masona?

Vec dvije tisuće godina na tlu Bavarske se javljaju okultna i sotonska udruženja: Bavarian Illuminati, Bavarian Thule Society, Rosicrucian Order of Bavaria, Bavarian Vrill Society, Bavarian Skull & Bones Society, Bavarian Nazi Party... Jos od Rimske okupacije drevnog Egipta, Bavarija je sluzila kao vojni centar imperija. Duboko okultni Bavarci su usvojili sotonisticke rituale od svojih starijih "egipatskih kolega" prenoseci ih u Rim i Njemacku.

Nakon Rimskog carstva Evropa tone u sredovjekovni mrak u cijem je sredistu "Trojna Alijansa": Italija, Austro-Ugarska i Njemacka.

Idu dva svjetska rata (sa poznatim ulogama).

Period hladnog rata i devedesete su obilježene grandioznim podzemnim projektima u Americi. O njima sam više pisao u prethodnim prilozima a sada ih samo pominjem: Montauk (Long Island), Area 51 (Nevada), Dulce (New Mexico) i Medjunarodni aerodrom u Denveru ( o njemu je bilo riječi kao o kontrolnom centru za Novi Svjetski Poredak - "New World Order").2. Drugi Rockfellerov rodjak, John Foster Dulles (Allenov stariji brat), bio je ministar vanjskih poslova SAD-a pod Eisenhower-om (1953-59), prije toga savjetnik američke vlade na mirovnoj konferenciji poslije Prvog Svjetskog rata, pripremao Osnivacku Povelju OUN, te clan americkih delegacija na konferencijama poslije Drugog Svjetskog rata.

Prosinac 1945!Ako je neko bio kvalificiran da odgovori što se desilo sa drugim Antikristom, Adolfom Hitlerom, to je bio vodja sovjetskih komunista (koji, opet, nije puno zaostajao po "renomeu"). Staljin je dnevno bio u kontaktu sa Žukovom koji je prije Amerikanaca usao u Berlin i upao u Hitlerov podzemni bunker. Kao Što je poznato filmski zapis o očekivanom trofeju, mrtvom Hitleru, Evi i užoj sviti, nije nikad ugledao svijetlo dana. Jednostavno zato jer Hitlerovog tijela tamo nije ni bilo.

Pretpostavimo da je autentican ovaj razgovor Dullesa i Staljina. Koji je moguci drugi scenarij i sta se stvarno odigralo?

Hitler ostavlja tijelo svog daljeg rodjaka u bunkeru; Rusi na nalaze očekivani trofej te zataškavaju stvar. Amerikanci u prvo vrijeme nemaju podatke, a poslije ih ne objavljuju. Hitler, zadnjih godina rata, vec uveliko bolestan i tronuo, ne predstavlja opasnost kao individua. Biva prebačen sa užim krugom političara, generala i naučnika na "jug", na sigurno. Njemačka vojna mašina je raspršena. Rat je okončan. Historija je napisana. Svijet se raduje završetku rata u Evropi (a četiri mjeseca kasnije i na Dalekom Istoku). Dokumenti se zatvaraju i prašina počinje da pada po njima. U školama se uči ono što se smatra odgovarajucim.

"J u g"!

Na mirovnoj konferenciji u decembru 1945 (prema njegovom memoarskom tekstu), John Dulles je postavio direktno pitanje Josifu Staljinu: "Gdje se nalazi Hitler?" Staljin je, odmahnuvsi rukom, odgovorio: "Vjerovatno u Spaniji ili Argentini"?!

Historijske činjenice

Početkom 1838. Njemci počinju slati svoje prve misije na Antarktik, u region Queen Maud. 1873. parni brod "Gronland", financiran od strane German Society of Polar

Research, sa kapetanom Eduard Dallmanom, otkriva novu rutu za Antarktik. Slijedi ih 1910. Wilhelm Filchner sa brodom "Deutschland" i 1925. dr Albert Merz u brodu "Meteor". Sa dolaskom Hitlera na vlast Antarktik se pocinje tretirati kao jedan od teritorija na kojima nacisti pokazuju svoju agresivnost i demonstraciju Njemacke kao "supersile".Alfred Ritscher predvodi najznačajniju polarnu ekspediciju 1938. u nosaču aviona "MS Schwabenland". Po dolasku na Antarktik, avioni "Passat" i "Boreas" su precizno skenirali 600.000 kvadratnih kilometara (11.000 slika) i teritorij proglasili njemačkim. Tisuće njemačkih zastavica sa svastikom je baceno na ledena prostranstva Antarktika. Čitava teritorija dobila je novo ime: "Neu Schwabenland" (asocirajuci na region na jugu Njemačke).Ono sto posebno intrigira je da je ekspedicija otkrila velike teritorije bez leda sa jezerima i znacima vegetacije u središtu Antarktika. Geolozi kazu da je ovaj fenomen nastaje zahvaljujuci toplim podzemnim izvorima. Takvi teritoriji su posebno obilježeni kao naseljivi.

(Većina teritorija "Neu Schwabenland" je promijenila ime sporazumom iz 1957. Na primjer, Queen Maud Land, Princess Martha Coast, Princess Astrid Coast... Medjutim, starije mape jos uvijek nose njemačka imena, a nove mape su zadržale suženi teritorij "nove svabije" kao i neke planinske vijence.)

Od ove tocke u historiji informacije poćinju ponovo da se kriju i na površinu isplivavaju individualna svjedočanstva i nagadjanja. Medjutim, većina upucuje na slijedece:

Uoci samog pocetka rata, te prvih godina rata, bilježi se visoka frekvencija njemačkih konvoja, zaštićenih podmornicama, prema Antarktiku. Brodovi prevoze gradjevinsku mašineriju, opremu i materijal. Navodno, sa prvim godinama rata, zarobljenici se odvode na Antarktik da rade na podzemnim bazama.

Nacisticki inžinjeri su, naravno, imali iskustva sa podzemnim bazama: Nordhausen kompleks u Harz-u kao i Kahla kompleks u Thuumlringen-u.

Srediste projekta na Antarktiku je, pak, "Baza-211" ili Neu Berlin.

Zadnji dani aprila 1945. Hitler, Martin Boorman, Eva Braun i jezgro "Naci" vodjstva bjeze na Antarktiku.

Navodno je objavljena knjiga njemačkog pilota iz zadnjih dana rata. Devetnaestogodišnjak sa kopilotom slijece na berlinski aerodrom da napuni gorivo u predahu izmedju dvije borbe. Berlinu se približavaju Rusi sa istoka i Amerikanci sa zapada. Artiljerija tuče po Gradu. Iznenada, pilot ugleda skupinu ljudi koji se kreću prema parkiranom avionu na poletnoj pisti. Jasno raspoznaje firera, Evu i neke od visokih nacističkih funkcionera. Njihov avion ima prioritet. Ubrzo odlijecu u pravcu Danske. Tih dana Danska je još bila pod nacistima. Pretpostavke kažu da su se odatle Hitler i svita ukrcali u jednu od podmornica i uputili ka Bazi-211.

Da se opet vratimo dostupnim i provjerljivim podacima.Završna kalkulacija o njemačkoj podmorničkoj floti je pokazala misteriozni "manjak" od vise od 100 podmornica. Medju njima je bio veliki broj visokotehnoloških podmornica klase XXII koje su mogle izdržati pod vodom tisuće milja. (Da li su i one završile na Antarktiku?)

Drugo, 26. aprila 1945. poslednji konvoj nacističkih brodova napušta njemačke teritorijalne vode i upućuje se ka Antarktiku. Medju njima su i podmornice U530 sa kapetanom Otte Wehrmutom i U977 sa kapetanom Heinz Schaumlfferom. Poslednji vizualni kontakt sa konvojem je istog dana kod Christiansunda. Saveznici pokušavaju da zaustave konvoj na Juznom Atlantiku, ali bivaju poraženi.

Trece, 17. avgusta 1945. gorepomenute njemačke podmornice dolaze prazne u Argentinu i predaju se sa nekoliko članova posade (mozda im nije bio odobren pristup u Novom Berlinu ili nisu željeli ostati?). Američki obavještajci lete u Argentinu, ispituju ih i, navodno, Njemci nisu voljni da govore.

Zvanična je verzija da nisu znali da je Njemačka kapitulirala u maju (sto je malo vjerovatno, jer su imali radio)

Stvari se kompliciraju. Obavještajci saznaju stvari koje, očito, nisu za širu javnost. Da li je rat završen za Ameriku?

Vise od godinu dana nakon afere sa podmornicama Amerika lansira golemu vojnu operaciju prema antarktičkom ledu. Zapovjedništvo je u rukama legendarnog admirala Richarda Byrda. Operacija "Highjump" ukljucuje 13 brodova, jedan nosač aviona, transportere, vojnu opremu, 4.000 vojnika. Jedina zvanična izjava o svrsi operacije je da žele da se "...testiraju novi materijali pod ekstremnim Antarktičkim uslovima"...

Ocekivano vrijeme trajanja: 6-8 mjeseci.

27. januara 1947. vojska se iskrcava u postojecoj misiji "Ross Sea", krece se zapadnom antarktičkom obalom prema sjevernom dijelu i Neu Schwabenland-u. Nakon manje od tri sedmice boravka na ledenom tlu, Byrd se vraca (povlaci?) u SAD. U javnosti se ekspedicija proglasava uspjehom, admiral dobija odlikovanje...

(Pretpostavlja se da je nakon nekoliko uzastopnih bitaka u zraku i na ledu, admiral uzmaknuo.)

Jedini intervju koji je Byrd dao samo dan nakon povlačenja argentinskom novinaru sadrzavao je izjavu da: "...je bilo neophodno da Amerika poduzme akciju protiv neprijateljskih vojnih aviona koji su dolazili iz polarnog regiona..." i da će u "...slucaju novog rata, Amerika biti napadnuta sa avionima koji ce letjeti izmedju polova nevjerovatnom brzinom..."

Već slijedeci dan cenzura je obavila sve izjave admirala. Podvrgnut je uobicajenom vojnom postupku i do kraja života se nije javno izjašnjavao o ovim dogadjajima.

Navodno je po povratku u Washington imao susret sa Predsjednikom i šefom Generalštaba od kojih je ultimativno trazio da Antarktik bude u dometu termonuklearnih projektila...

Antarktik je poslednjih decenija zasticen Sporazumom u kome su se svi potpisnici slozili da izbjegavaju vojne operacije. Do godine 2000.

Post je objavljen 09.10.2005. u 09:54 sati.

NACISTIČKA TEHNOLOGIJA ILI TEORIJA ZAVJERE Neobjašnjivo Evo nešto i o nacističkoj njemačkoj, svašta od sljedećeg bi mogla bit istina, ako ne i sve... Ukoliko volite ovakvu tematiku, obavezno pročitajte cijelu raspravu koju sam skinuo sa foruma... Jedna od najvećih nedoumica koje su obilježile drugu polovicu dvadesetog stoljeća i potaknule znatiželju gotovo svih dijelova ljudskog društva je fenomen NLO (nepoznati leteći objekti, eng. UFO), poznatiji pod slikovitim i široko prihvaćenim pojmom "leteći tanjuri". Desetljećima ljudi u svim krajevima svijeta opažaju nepoznate, većinom tanjurolike i cigarolike leteće objekte na nebu, te se u nedostatku znanstveno utemeljenih objašnjenja u javnosti pojavljuju svakojaka pojašnjenja prirode tih objekata. Za neke su to letjelice izvanzemaljskih civilizacija, vremeplovi iz budućnosti, posjetitelji iz paralelnih svemira, potomci nekad tehnološki naprednih civilizacija koje su prije nas postojale na Zemlji, tajni projekti svjetskih supersila, i tko zna što sve još.

 

Lutajući "bespućima interneta", nedavno smo slučajno "nabasali" na vrlo velik broj stranica koje obrađuju leteće strojeve koje su razvijali njemački nacisti, prije i tijekom drugog svjetskog rata, a možda i kasnije. Zanimljivo je da se ti nacistički leteći strojevi pojavljuju neposredno prije "masovnog viđenja nepoznatih letećih objekata" diljem svijeta nakon drugog svjetskog rata. Isto tako, zanimljivo je da te nacističke letjelice svojim oblikom stvarno podsjećaju na tanjurolike letjelice koje desetljećima opisuju očevici, poznatije kao "leteći tanjuri". Kliknite na read more......

Početak: društva "Thule" i "Vril"

Priča o nacističkim "letećim tanjurima" počinje unutar društva "Thule", utemeljenog 1917. koje je navodno uz pomoć medija Marie Orsich uspostavilo telepatski kontakt sa civilizacijom blizu zvijezde Aldebaran u zviježđu Bika, udaljenoj 68 svjetlosnih godina od Zemlje, te na temelju slika iz te telepatske veze 1922. godine u suradnji sa društvom "Vril" dalo izraditi prvi prototip letećeg diska, s promjerom od 8 m.

Prvi Thule-Vril leteći disk

Društvo "Vril" (tzv. "Svijetla loža") je utemeljeno 1919. i njegova povijest ide paralelno s starijim društvom "Thule" samo što je društvo "Vril" steklo daleko veći utjecaj i novčane fondove. Pripadnici društva "Vril" su vjerovali da će uz pomoć nadljudi koji žive duboko u utrobi Zemlje, zvanih Vril, pretvoriti vlastitu rasu u superiornu. Sa tim nadljudima u utrobi Zemlje su "komunicirali" posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje tjelovježbe. Najpoznatiji medij im je bila Sigrun. Bili su uvjereni da će se svijet promijeniti, a "gospodari" izroniti iz središta Zemlje, te da će ukoliko ne uspostave savez i oni zapasti u ropstvo. Temeljna zadaća ovog društva kojem su pripadali Hitler, Aalfred, Rosenberg, Himmler, Goring i Hitlerov osobni liječnik dr. Morell, je bilo istražiti podrijetlo arijevske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile Vrila.

Držalo se da se energija vril može dobiti iz "Crnog Sunca", velike lopte "Primarne tvari", koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril rasi. Društvo "Vril" je zastupalo stav da su oni, odnosno Arijevci, izvorni biološki nasljednici "Crnog Sunca".

Društvo "Vril" je navodno uspjelo uspostaviti kontakt s vođama rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima u drugoj kasnih 1920.-ih. Još 1936. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril-ya, stoga su organizirali 1938. jednu, a možda i više ekspedicija u Tibetanske pećine. Nacisti su također istraživali i Antarktik tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za pećinama Južnog pola i navodno imali uspjeha. Neki kažu da su baš tu nacisti uspostavili kontakt s "nadljudima" koji su živjeli u "Duginom gradu".

U svojoj kontroverznoj prezentaciji knjige "NLO tajne Trećeg Reicha", autor Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput "Templehoffa", "Thule", "Vril" i "Crnog Sunca". Spominje "vanzemaljsku rasu učitelja", koja je u tajnosti surađivala s pojedinim nacističkim znanstvenicima krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka (tzv. "Dugina zavjera ili zavjera duge"). Terziski navodi da su nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom,

uspostavili svoju svemirsku postaju na Mjesecu i u travnju 1945. čak poduzeli putovanje na Mars letjelicom "Haunebu 3" kamo su i stigli nakon osam mjeseci leta, no nisu se uspjeli vratiti zbog problema sa pogonom i oštećenjima letjelice nastalima pri spuštanju.

Iako je teško povjerovati u ove priče na granici znanstvene fantastike, neke činjenice i dan danas golicaju maštu tzv. "teoretičara zavjera", ali i znanstvenika, no kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo "Vril" neumorno tragalo za alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini.

Njemački "leteći tanjuri"

SS E-IV (Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda "Crno Sunce", navodno je 1939. godine razvila elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Colerov stroj na slobodnu energiju, pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga uparili sa Van De Graaf-ovim generatorom i Marconi-jevim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkurija) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Tu su korišteni i radovi austrijskog znanstvenika Victora Schaubergera. Taj pogon, "Tachyonator 7", napravila je tvrtka "Thule Triebwerk" i trebao je biti stavljen u posebno dizajniran disk.

Tachyonator 7

Još od 1935. društva "Vril" i "Thule" tražili su pogodne lokacije za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno "H-gerat", što bi u prijevodu značilo "Sprava iz Hauneburga". Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime "Haunebu".

Postojalo je neutvrđen broj prototipova i međutipova tih letjelica. Nazivi su uglavnom bili: "RFZ" (Rund Flug Zeuge Discs 1-6), "Vril" 1-10, "Flugelrad" i "Haunebu" 1-3. Može se reći da kod autora stranica o tim letjelicama vlada poprilična zbrka. Pojedini tipovi letjelica su kod različitih autora različito razvrstani.

Letjelica "Haunebu 1" od koje su konstruirana dva prototipa bila je promjera 25 metara,

imala osam članova posade i mogla postići brzinu od 4,800 km/h, ali na malim visinama. Kasnija poboljšanja omogućila su razvijanje brzina od 17000 km/h, što ne mogu postići ni današnji najbolji mlazni avioni. Let je mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica mogla odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, osmišljena je specijalna zaštitna legura nazvana "Victalen" (smrznuti dim), koju su osmislili vodeći SS-ovski metalurzi, navodno u 1930-tima. Rani modeli su također isprobavali i prilično veliki 60 mm top sa dvije cijevi zvan "KSK" (Kraft Strahl Kanone - Top snažne zrake)

Kada su 1945. godine letjelicu "Vril 7" srušili Rusi, među ostacima su pronašli nešto što je neodoljivo podsjećalo na spomenuti top. Ostaci od volframa nakon rata su identificirani kao spojene kugle koje su formirale kaskadne oscilatore spojene na dugocijevnu transmisijsku polugu oko koje su bile omotane spirale ili zavojnice od volframa kako bi se proizveo snažni izboj energije dostatan za proboj oklopa debljine 100 mm. Ovako veliki top destabilizirao je disk i kasnije je zamijenjen strojnicama ili protuavionskim topovima.

Vril 7 u akciji

"Haunebu 1" prvi puta je poletio 1939. godine i napravio ukupno 52 probna leta. 1942. je napravljen novi model, nešto većeg promjera, 26 metara. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6000 – 21000 km/h, te letjeti 55 neprekidnih sati. Oba su, kao i kasnije proizveden "Haunebu 2" imali toplinske štitove od victalena i u razdoblju od 1943-1944. napravili ukupno 106 probnih letova.

Haunebu 1

Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model "Haunebu 2 Do-Stra" (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica) koji je mogao letjeti u bliži svemir. Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000 km/h. SS je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u tvrtkama "Junkers" i "Dornier", no ipak je na kraju izabrana tvrtka "Dornier".

Haunebu 2

Kraj rata je onemogućio proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip od 71 metar u promjeru zvan "Haunebu 3". Navodno je ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000 km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana.

Haunebu 3

Razvijani su i planovi i za "Haunebu 4", ali prototip nikada nije konstruiran.

Tipovi letjelice "Haunebu"

Dakle, u razdoblju od 1942-1945. napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva, a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice oblika cigare nazvane "Andromeda", koja je mogla u sebi nositi nekoliko manjih diskova tipa "Vril" i "Haunebu".

Andromeda

Nacistička baza 211, "Neu Schwabenland"

Pripadnici društava "Thule" i "Vril" su navodno nakon sloma nacističke Njemačke letjelicom "Haunebu 3" u ožujku 1945. preletjeli na Antarktik, u tamošnju njemačku bazu 211 koja je poznata i pod nazivom "Neu Berlin" i nalazi se na području poznatom kao Zemlja kraljice Maud, a koju su Nijemci nazvali "Neu Schwabenland". Baza je građena u tajnosti 1942-1943. u podzemnim kavernama Mühlig-Hoffmann-ova gorja. 1943. godine admiral ratne mornarice Karl Doenitz izjavio je da je njemačka podmornička flota ponosna što je uspjela za svog Fuhrera u drugom djelu svijeta sagraditi "Shangri LA", neosvojivu tvrđavu.

Neu Schwabenland

Osim letećih diskova, nacisti su navodno u svoju južnopolarnu bazu, poslali i podmornice novijih tipova iz baza u Norveškoj, Južnoj Africi i Latinskoj Americi. Nakon kraja rata, utvrđeno je da nedostaje neutvrđen broj podmornica, uključujući nekoliko vrhunskih, namijenjenih za dugotrajnu plovidbu oceanima tipa XXIII U – Boat. Sasvim javno, netom pred kraj rata, podmornice U-977 i U-530 isplovile su na otvoreno more. U-977 se je nakon nekoliko mjeseci predala pred obalama Argentine i na njoj je bila samo posada. U-530 više nikad nije viđena.

U-530, Mar De Plata, Argentina (10-07-1945)

U-977, Mar De Plata, Argentina (25-07-1945)

Nakon završetka rata, saveznici nisu uspjeli pronaći 250.000 ljudi, čak i kad su pribrojili moguće žrtve rata. Većina ljudi koji su nestali, bili su znanstvenici, inženjeri, pripadnici SS–a.

Akcija "High Jump" - rat nakon rata

Iako je drugi svjetski rat bio već formalno završen, ratna mornarica SAD je 02. 12. 1946. poduzela navodno istraživačku misiju pod kodnim nazivom "High Jump" koja se je sastojala od trinaest brodova, dva matična broda za hidroavione, jednog nosača aviona, dvanaest drugih aviona, šest helikoptera i 4700 ljudi. Kao pokriće za misiju korištena je potreba mapiranja obala Antarktika i napravljeno je 70.000 fotografija iz zraka. Službeni cilj misije je bio istraživački, zanimljivo, baš u području "Neu Schwabenland"-a. Zapovijedao je admiral Richard E. Byrd.

Link na video: http://www.youtube.com/watch?v=x0wxkqjfDb8 (ruski jezik).

Misija je otkrila područje koje nije bilo prekriveno ledom i na kojem se nalazilo nekoliko jezera neobične boje. Uzorci vode iz tih jezera su bili slankasti, što je

ukazalo na činjenicu da su jezera povezana s morem.

Kako istraživačke misije ne čini tolika vojna sila, pretpostavlja se da je cilj bio neutralizirati njemačku koloniju i otkloniti opasnost koja je ona u budućnosti možebitno predstavljala za sile pobjednice u drugom svjetskom ratu.

Iako je bilo planirano da misije traje šest mjeseci, skraćena je na osam tjedana, te je obustavljena krajem veljače 1947. Američka ratna flota je pretrpjela značajne gubitke u borbi sa neprijateljskim podmornicama, kao i letećim diskovima koji su se kretali bešumno i nevjerojatnim brzinama. Među posadama se pričalo da su na tim diskovima opaženi kukasti križevi (svastike).

Misija se je poražena odvukla kući, a lokalne južnoameričke novine su pisale o njenom porazu. Prema novinama "Brisant" i "El Mercurio", Byrd je rekao izvjestitelju: "Bilo je neophodno da SAD poduzmu obrambene akcije protiv neprijateljskih letjelica koje su došle iz polarnih područja... i da će u slučaju novog rata Amerika biti napadnuta od strane lovaca koji mogu preletjeti od pola do pola nevjerojatnom brzinom..."

Porazom nacističke Njemačke 1945. godine, SAD i SSSR su navodno došle u posjed dijelova njemačke tehnologije i obje nastavile s njenim razvojem. Rezultati tih istraživanja se navodno drže daleko od očiju javnosti kojoj se pak prezentira ono što svjetske sile misle da treba, a najvažnije stvari su tajna. Neki od izvora iznose da su Njemačke zajednice na Antarktiku i Mjesecu politički evoluirale i da su u dobrim odnosima sa svjetskim silama, s kojima su podijelile većinu napredne tehnologije. Po njima Rusi i Amerikanci s njima usko surađuju i astronautika je otišla puno dalje nego što se javnosti predstavljalo kroz programe "Apollo", "Sojuz", "Space shutle", itd.

Nameću nam se pitanja:

Koliko može biti istine u svemu navedenom? Jesu li zbilja nacisti ovladali tehnologijama o kojima su suvremenici mogli samo sanjati? Što ako je to istina i ako se nacisti vrate sa superiornom tehnologijom i ostvare svoj cilj pokoravanja i vladanja cijelim svijetom? Zašto je na internetu tako veliki broj internetskih stranica posvećen upravo toj temi? Pitanja je bezbroj, no točan odgovor je samo jedan, no na žalost, nije nam poznat.

II dio rasprave na forumu

Sto se tice nacista, oni su izmislili rakete (Von Braun je bio njihovog tima, koji je bio na Penmude-u (fali u s prijeglasom)), a sto se tice letecih tanjura, sasvim slucajno sam naletio na emsiju o Nacistima i NLOima, pa sam vidio neke stvarno fascinantne

snimke. Tipa, negdje u bivsoj Istocnoj Europi (mislim Ceska, ili Poljska, ne sjetim se sad) vidi se tip kako sece, a iza njega NLO. I onda on prica kako je on to bio istrazivao, radili pokuse i slicno (on to prica u novije vrijeme, poslije rata). Hitlera je jako mucilo to sto nam nafte (zato je i napao Rusiju, zbog nafte), pa je pokrenuo mnoge projekte koji bi trebali omoguciti pogon bez nafte.

Sad, da li vanzemaljci postoje, ne bih rekao da je to pitanje, svemir je odvise velik. A da li je Roswell vanzemaljski, ili pak ruski NLO, ne bih znao. U svakom slucaju, izgleda da su nacisti bili prilicno napredni (imali su malo vremena, Hitler malo pretjerao s otvaranjem fronti), a i mi znamo da njemacki auto je medu boljim... Pa sto ne bi i njemacki NLO .

Evo naso sam i ovu verziju price,malo zanimljivija...

Pravu lavinu pokrenuo je 1957. Robert Lusar knjigom "Njemačka tajna oružja Drugog svjetskog rata" pa, iako je letećim tanjurima posvetio tek dvije stranice, mit je rođen. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Američke akademije disidentskih znanstvenika, 1993. objavio je knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane povijesti u kojoj su nacisti pobijedili. Piše o izvanzemaljskoj rasi koja je počela surađivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnološka znanja. Prvi antigravitacijski leteći tanjur RFZ-1 konstruiran je između 1942. i 1943., a dizajn je doživio svoj vrhunac gradnjom svemirske stanice Andromeda. Štoviše, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine! Čak i ovako fantastične, tvrdnje donekle potvrđuje izjava američkog protuobavještajnog časnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. u podzemnoj tvornici ispod planine Harz vidio nedovršenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi. Tajna "Foo fightera"Gorivo za priču o nacističkim letećim tanjurima viđenja su čudnih svjetlećih objekata iznimnih manevarskih mogućnosti iznad Njemačke od 1943. do 1945., koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezničko zapovjedništvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su viđene takve pojave, objašnjavajući ih zamorom

članova posade ili prirodnim fenomenima, teško je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvočlanih, a češće i tročlanih, posada savezničkih lovaca. "Foo fighteri" nakon kapitulacije Njemačke više nitko nije vidio, no 1950. talijanski zrakoplovni inženjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistički leteći tanjuri proizvedeni u Bečkom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi Talijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Talijani još 1942. počeli razvijati okrugli zrakoplov, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci. S obzirom na to da je bio priznati konstruktor zrakoplovnih turbina, njegove tvrdnje nisu prošle bez odjeka. Vijesti su se brzo širile pa je samo nekoliko dana poslije u njemačkom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. radio na projektiranju letećeg tanjura. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove početkom 1944., no zbog napredovanja saveznika, uništen je zajedno s nacrtima.

Inače, za one koji ne znaju, leteći tanjuri ne lete zato što fluid suklja kroz mlaznicu pa je to neki princip akcije i reakcije. Ma što god pokretalo fluid, ma kakve god to bile schaubergerovske kudu antilopa bakrene cijevi, fluid koji suklja iz mlaznice ne podiže tanjur. Podiže ga plazma koju stvara polarizacija tog sukljajućeš fluida. Doslovno, leteći tanjur stvara plazma jastuk, i odbija se od njega. Zato uz mlaznicu mora postojati i deflektor.Kada sve to izbacimo i imamo samo sukljajući fluid, to je mlazni pogon. Taj dio tehnologije se poslije 2. svj. rata primjenio. Zato sada imamo mlazne avione.No ovo dalje, sa plazmom, nije primjenjeno. To imaju samo VRIL-ovci.

Tiče se Hitlera i naci tehnologije:

Hitler je navodno otišao u južnu Ameriku a vojne trupe i izabrani na Antarktik valjda. Zapisan je veliki nedostatak najmoderniji podmornica na kraju rata, kad su saveznici skupljali oruzje

nacista. Postoje i svjedočanstva nacističkih pilota koji tvrde da su zadnje dane rata vidjeli Hitlera s najbližom ekipom te naci vodstvom kako se ukrcava u zrakoplove i odlazi. Nedugo nakon odlaska, saveznici su krenuli s ogromnom flotom napadati Antarktik. Izgovor je bio nekakva ekspedicija, vojna vjezba ne znam. Javljali su strahovite gubitke. Pričali su o letjelicama ogromne brzine koje se dizu s polova i unistavaju ih ko muhe. Vrativsi se u Washington, jedan general je rekao vladi da povećaju domet nuklearnog oružja na Antarktik te da od tamo prijeti opasnost. Nakon toga, dolazi do zabrane prelijetanja ikakvih letova preko polova. Ako niste znali, vama je zakonom zabranjeno prelijetanje preko polova. Rusi su cijelo vrijeme hladnog rata javljali da se većina NLO-a diže s područja južnog pola. Inače, sjeverno američki piloti, nakon rata javljaju da su NLO-i koje su susreli imali nacističke znakove na sebi te da su piloti bili iznimnog arijskog izgleda. Ta nova arijska civilizacija koju su nacisti stvorili zove se Novi Berlin. To je supernapredna civilizacija, daleko iznad naše, koja je vjerovatno u nekakvom sporazumu s civilizacijama unutar planete. Naravno, ti kontakti s tima iznutra datiraju još iz trećeg reicha a kod tajnih drustava, nosioca reicha i prije. Nacisti su tridesetih iznenada počeli s ogromnim zanimanjem za Antarktik. Slali su razne ekspedicije tamo. Za vrijeme tih ekspedicija iz zraka su bacili na tisuće i tisuće malih svastika po ledenoj površini. Novoosvojeni teritorij se nazvao Neu schwaben land. Grand Admiral Karl Donitz , sredinom rata javlja da je stvorena pomoću njihovih superpodmornica baza na kraju svijeta koja je neunistiva. Baza se radila od tridesetih do sredine rata. Podmornicama se prevozio materijal itd. Podmornica U-530 je na kraju rata napustila luku u Kielu i nestala. Vratila se nakon rata iz pravca Antarktika i pojavila u Agrentini. Kazu da je 16 ljudi u posadi , u podzemne ledene podrume ostavila sve dokumente i relikvije iz doba reicha. Podmornica u 977 je napavila slicnu stvar. Navodno nisu prenesene samo relikvije nego i mnogo drugih stvari i ljudi. 1990, jedan autor govori da je u Argentinskim mornaričkim dosjeima iz rata nasao slike nacističkih baza, koje su mogle primiti 8000 ljudi. Kažu kad su na kraju rata pitali Staljina gdje je Hitler, on je u šali odmahnuo i rekao 'vjerovatno u juznoj americi na ljetovanju'. :)

http://tinypic.com/

navodna slika hitlera u argentini 1965. godine!

nešto navodno pokupila Amerika , nešto Rusija ili večina 90% prešla u tkz novu švabiju na antartiku valjda , nemam blage zato i je teorija a ima ih mnogo . . .

http://forum.net.hr/forums/t/206514.aspx

pogledaj vamo i neke ćeš stvari shvatit što se tiče Amera i njihovih aviona . . .

Letece krilo...

Pa da vidimo, njemci su napravili Gotha 229 mlazni lovac-bombarder u obliku leteceg krila sa namjerom da naprave avion koji može letjeti 1000km/h, s doletom 1000km, i da pri tom ponese 1000kg bombi. Lovac je trebao uništavati avione tako da ih zasuje bombama dok su na uzletištu.

Par slika...

Uglavnom... ameri su preoteli prototip, i na temelju njega razvili svoj zrakoplov

Uglavnom, premda je bombarder bija fenomenalan pokazala se jedna mana kod leteceg krila... uglavnom, letece krilo premda aerodinamicki stabilno ima "trimu" stabilnost... odnosno zrakoplov se pri letu konstantno ljuljao, i time iscrpljivao posadu, uglavnom inace izvrstan bombarder je zbog toga propao.

Poslje toga sa suvremenom tehnologijom dolaze digitalni kontrolori koji omogucavaju nestabilnim zrakoplovima da lete (F-16, SU-27, F-15...) i ameri opet koriste letece krilo koje ima sve

potrebne prednosti da naprave B-2.

Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model "Haunebu 2 Do-Stra" (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica) koji je mogao letjeti u bliži svemir. Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000 km/h. SS je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u tvrtkama "Junkers" i "Dornier", no ipak je na kraju izabrana tvrtka "Dornier".

Haunebu 2

Kraj rata je onemogućio proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip od 71 metar u promjeru zvan "Haunebu 3". Navodno je ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000 km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana.

ubiti mene zanimaju te letjelice ocigledno neki dokazi postoje i slike samo dam i je znati ko tu tehnologiju drzi u ladici ako su te letjelice mogle u ono vrijeme raditi to što se piše, zanima me šta mogu onda danas, iči van galaksije. To bi trebale a naši se muče s svemirskom postajom. Po svemu tome prošlo je 60 godina i vec smo trebali imati pokretnu svemirsku postaju i istrazivati svemir.

idemo ispocetka (ima tu sigurno nekakvih nedostataka pa ih slobodno dopunite ove podatke koji su tu vecinom sam našao na wikipedija-i)

vrste motora

1. parni stroj -1765godine napravio James Watt ubiti napravio redizajn

2. oto-motor (dizel ili benzinac)-Prvi motor principijelno sličan današnjima, konstruirao je 1860. godine Lenoir (poznat je kao Lenoir-ov motor). Sasvim je suvišno govoriti o upotrebnoj vrijednosti tog motora, ali ipak ga pamtimo kao prvi motor koji je uspio u praksi provesti teorijska načela rada motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.

3. elektro motor - Nikola Tesla negdje oko 1884g

4. raketni motor-

Još 1927. godine pripadnici njemačke udruge za svemirski let (Verein fur raumschiffahrt) su počeli svoje prve eksperimente na pravljenju rakete na tekući pogon.

 

5. nuklearni (kod brodova i podmornica) ako neko ima kakve podatke u svezi 5 ,6 molio bi link nekakav

6. nešto sam nacuo da postoje nekakvi ionski al nisam siguran

 

a kamo spada ovaj motor (elektromagnetski gravitacijski motor 1939 g navodno izumljen),

koji su nacisti koristili u letecim tanjurima to mi nije jasno.

bune me neke stvari napr. da je rat trajao još 6mj do 1godinu duze njemci bi pobjedili jer svi vele da je

hitler imao naj mocnije oruzje ali da mu je došlo prekasno znaci fali mu tih

godinu dana. iz povjesti vidimo

da su SS-ovci izumili prve rakete koje su slali na englesku. ok to su napravili i to stoji u povjesti zapisano

uzmemo u obzir da je Drugi svjetski rat poceo 1. rujna 1939. a zvanicno završio 2. rujna 1945.

zašto su SS-ovci istrazivali raketni poogon ako su veci imali elektromagnetski gravitaciski i

pomocu tih letjelica mogli su nas sve pokositi u kratkom vremenu.

 

I za sami kraj neki rezime i otvaranje nove teme koju ću pokušati istražiti:

Niko ne može reći da li su nacisti zaista imali kontakte sa vanzemaljcima ili nisu. Krajem 1930-ih godina, Njemačka je imala samo 57 podmornica, a tokom četiri godine II Svjetskog rata izgradila je 1663 modernih, tehnološki naprednih podmornica i stavila ih u upotrebu. Kako je to bilo moguće kada su Nijemci oskudjevali sa materijalom i bili bombardovani od strane Saveznih snaga?Ufolozi su nekoliko puta pretpostavili da je nacistička ekspedicija došla do NLO-a i kontaktirala posadu. To se najvjerovatnije dogodilo na Himalajama. Većina istraživača misli da su ti kontakti bili od obostranog interesa. Alieni su dobili materijal za popravak svemirskih vozila, dok su nacisti došli do novih saznanja i tehnologija.

Amerikanac Kenneth Arnold, tvorac pojma "leteći tanjir", nije bio prvi koji je vidio leteće tanjire na nebu. Britanski i američki piloti bili su svjedoci tog fenomena tokom II Svj. rata. Pucanje u te objekte nije izazvalo nikakvo oštećenje!Dana 14.10.1943. zapovjednik Britanskih zračnih snaga, R. Holmes, izjavio je da je vidio nekoliko velikih svijetlih diskova za vrijeme bombardovanja Schweinfurta. Objekti nisu reagovali na paljbu. Američki piloti-presretači koji su letjeli iznad njemačke teritorije u zimu 1945. godine, također su vidjeli NLO-e.Raul Streicher, 85, iz Njemačke, dao je senzacionalnu izjavu za

"Der Spiegel" 2000. godine. Starac tvrdi da je zapravo on prvi čovjek koji je bio u svemiru, a ne Yury Gagarin! Dodao je je da je prvi put bio u orbiti 1945. godine. To je zvučalo kao apsolutna bajka, pa je "Der Spiegel" izvršio specijalnu istragu tog slučaja i proučio povjerljive arhive Trećeg Reich-a. Istraga je pokazala da starac nije lagao!

Izvori:http://forum.net.hrČovjek nadimka: max-djhttp://www.zvjezdarnica.com/?akcija=dnm&id=118http://www.dnevnici-nlo-a.bloger.hr