Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
3
Veština zarađivanja
Novac je oblik misli. On je simbol energije i kao takav nema pravu, suštinsku
vrednost. Nije ni dobar ni loš, ni pozitivan ni negativan. Neutralan je. Onaj ko je
napisao da »novac predstavlja izvor sveg zla«, prosto ga nije imao! Bez njega u
fizičkom svetu ne možete opstati. I, bez obzira na to što ljubav prema novcu
ponekad od ljudi načini zlobnike i čudake, činjenica je da bez novca ne možete biti
slobodni. Siromaštvo ograničava i predstavlja najveću nepravdu koju sebi možete
naneti.
PRVI KORAK DOLARSKOG PLESA
Bogatstvo nikada neće predstavljati odraz količine novca koji posedujete.
Bogatstvo je odraz toga kako se osećate
u vezi s novcem koji imate.
Kada pogledate prirodu i sagledate bogatstvo koje predstavlja sastavni deo našeg
okruženja, teško je razumeti zašto se ljudi odlućuiu za siromaštvo. Čini mi se da se
za njega čovek mora s mukom izboriti. Neophodan je neprestan svestan napor da
bi se izbeglo bogatstvo koje nam život prirodno nudi. Bogatstvo je, baš kao i
radost, prirodno i bogom dato; sve ostalo je mučenje.
Ukoliko pažljivo analizirate osećanja skitnice i multimilionera, začudiće vas
otkriće da postoje veoma male razlike u načinu njihovog viđenja bogatstva.
Uzmete li za primer ljude koje poznajete i uporedite li uspešne i gubitnike, ponovo
ćete otkriti da je jedina razlika među njima razlika u načinu razmišljanja. Uspešni
ljudi često počinju kao gubitnici, da bi jednoga dana promenili svoj način
razmišljanja i više nikada se za sobom ne osvrnuli.
U ovoj knjizi će biti reči o načinu promene vlastitih osećanja, što će vam omogućiti
da brzo zaradite mnogo novca, povratite svoju moć i potpuno slobodni »odjašete
ka zalasku sunca«.
Nadam se da ćete se, kada dođete do poslednje stranice ove knjige, složiti sa mnom
da sticanje novca nije ozbiljan posao, već igra. U početku može izgledati kao da se
radi o igri koju igrate sa silama van sebe - s tržišnom ekonomijom, recimo - ali,
kako igra bude odmicala, otkrićete da je, u stvari, igrate sa sobom. Od toga kako
ćete ovu igru igrati, zavisiće i kvalitet vašeg života i veličina vaše slobode.
Da biste postali slobodni, neophodno je da proučite svoja uverenja o bogatstvu i
finansijama i na osnovu toga napravite odgovarajući plan bitke koji će vam
omogućiti da se uspnete od oskudnog do raskošnog života. Ukoliko vas muče bilo
4
kakve misli o tome kako novac nije duhovan, nadam se da ću ih do kraja knjige
izbrisati iz vašeg uma, jer je tako nešto potpuno glupo. To je zgodna obmana ega
za one koji su isuvše ravnodušni da bi bilo šta preduzeli i tako popravili svoje
stanje.
Verujem da je život svakoga od nas traganje. Možda vi svoj život ne vidite tako,
ali ja verujem da se ovde nalazimo kako bismo sebe razumeli. A to znači: razumeti
svoje fizičko telo, intelekt, emocije, duhovnost, seksualnost, ljubav, materinstvo,
očinstvo i novac. Morate ga imati. U suprotnom, sve ostalo se ne može ostvariti.
Ceo trik u vezi s novcem može se sažeti u jednoj rečenici: treba ga imati. Ništa
drugo nije potrebno. To može zvučati kao slatkorečivost, ali samo nekome ko ga
uopšte nema. Ukoliko ga imate, onda znate da ste ga dobili zahvaljujući tome što
ste ga imali. Suptilne detalje ove filozofije objasniću nešto kasnije.
Dakle, da krenemo! Postoje brojni načini da se obogatite. Na početku isključimo
one očigledne, kako bismo se mogli usredsrediti na one koji odgovaraju situaciji u
kojoj se većina nas nalazi.
Pre svega, novac možete naslediti. Međutim, ukoliko se niste rodili u bogatoj
porodici, sticanje imućnih rođaka nije baš jednostavno, iako nije i nemoguće.
Mogli biste biti usvojeni. Ako biste se vrteli oko bogataša, mogli biste im postati
toliko važni i mogli biste izvršiti tako snažan uticaj na njih da vas počnu smatrati
svojim rođakom, iako niste. Mogli biste se venčati zbog novca. Možda ste to već i
učinili, nakon godinu ili dve vaš supružnik je preminuo i vi sad sedite na plaži na
Havajima ispijajući margarite i razmišljate: »Prosto ko pasulj.« Naravno, mogli
biste se obogatiti i krađom. Time biste postigli krajnji cilj, ali on sa sobom vuče
neke gadne posledice. Pribavivši milion dolara o kojima ste sanjali, mogli biste se
razočarati otkrićem da vas to nije oslobodilo. Najverovatnije biste se našli u
emocionalnoj zamci neprestanog osluškivanja tuđih koraka, pitajući se kada će vas
otkriti.
Osim toga, ukoliko ukradete novac, to će uticati na vašu karmu, i kao što vam je
lako došao, tako će težiti i da vas lako napusti. Život ima vlastiti osećaj za
ravnotežu. Jedan čovek koga sam poznavao izvršio je s još nekolicinom drugih
jednu od najpoznatijih pljački u istoriji britanskog kriminala. Njegovi saučesnici su
uhvaćeni i odvedeni u zatvor, ali je on zbog neverovatne omaške ostao na slobodi.
U početnoj fazi istrage policija je načinila administrativnu grešku i pomešala ga s
nekim drugim. I, dok je istraga napredovala, a policija bila zadovoljna što je
uhapsila sve vinovnike, moj prijatelj je u toj zbrci uspeo da umakne.
Međutim, ukradeni novac ga nije usrećio i vremenom se odao drogi i postao
zavisnik o heroinu. Šta je dalje bilo s njim ne znam. ali prilikom našeg poslednjeg
viđenja bio je u groznom stanju, a njegov život užasan. Kad se radi o krađi,
problem je u tome što ona predstavlja potvrdu oskudice. Njome potvrđujete svoje
uverenje da niste sposobni za uspešno »igranje igre«. Poriv ka krađi izuzetno je
5
razoran. Ona sa sobom nosi potencijalnu bolest koja se vremenom u životu lopova
ispolji kao slabost i uzrokuje njegovu bedu.
U svetu u kome ima toliko prevaranata i lopova, u kome toliko ljudi pokušava da
brzo zaradi novac, pravo je zadovoljstvo prihvatiti pravila poštene igre. Ukoliko
budete živeli u skladu s tim pravilima, možda ćete do finansijske slobode doći
nešto kasnije, ali zato ćete se moći osvrnuti za sobom i uvideti kako je svaki vaš
korak doneo svetu dobro, a vama omogućio da postanete bolje ljudsko biće.
Razlog zbog koga je zarađivanje novca tolika radost leži u tome što vam ono
omogućava da se duhovno razvijate, da spoznajete tananije nijanse života, kao i
mnoge aspekte sopstvene ličnosti. To ne znači da su bogati ljudi obavezno i
duhovno razvijeni, ali ukazuje na to da siromašni verovatno nisu.
Naravno, ukoliko to izjavite pred širokom publikom, desetak ljudi će protestovati i
reći: »A šta je s onima poput majke Tereze?« Činjenica je da je majka Tereza
javno predstavljena kao simpatična starica koja nema novca i koja čini dobra dela u
božije ime, pomažući siromašnima u Indiji. Na određenom nivou to je istina i niko
ne može poreći da je ljudima u Bombaju očajnički bila potrebna njena pomoć. Ali,
ako ćemo pravo, majka Tereza je predstavljala multimilionski posao podržavan
bogatom i moćnom Katoličkom crkvom. Ona je bila glavna za reklamiranje njene
filozofije i prikupljanje novca. Ona je predstavljala posao Svoje oduševljenje i
energiju koristila je da bi od crkve ili indijske vlade ili bilo koga drugog dobila
novac koji je pretvarala u neophodna sredstva.
U suštini, ona je bila distributer koji je na raspolaganju imao multimilionski budžet
i obilje besplatne radne snage što je sa zadovoljstvom koristila za ostvarenje svoga
plana. Ne može se poreći da je bila dobar čovek, ali činjenica je da je majka Tereza
bila i lukava stara lija koja je znala ponešto i da zaradi. Radila je za organizaciju
koja ulaže ogromna sredstva u razvoj odnosa sa javnošću i dobro poznaje tu igru.
Njena crkva poseduje veće bogatstvo i rašireniju mrežu korisnika od kompanije
»General Motors«. Ako bismo nju uzeli za primer siromašne osobe koja se
duhovno razvila, time bismo u stvari naseli na reklamnu kampanju i zanemarili
činjenice. Duhovnost podrazumeva ujedinjenje s božanskom silom u svemu što
postoji, a budući da božanska sila podrazumeva obilje, nemoguće je sebe smatrati
istinski ujedinjenim s njom ukoliko u sebi nemate iste kvalitete obilja.
Sve filozofije koje propovedaju da je siromaštvo sjajno to u stvari koriste kao
izgovor. Tako neuspešne pristalice postaju srećne, jer im to omogućava da žive u
zabludi ega da će nedostatak stvaralaštva i neulaganje napora biti nagrađeni u
nekim budućim vremenima. Ja smatram da im predstoji okrutno buđenje, ali to nije
važno. Važno je da vi spoznate da svoj doprinos svetu dajete u obliku energije.
Jedan od tih oblika energije jeste novac - novac koji možete dati, kojim možete
uliti snagu drugima, koji možete koristiti kako biste svet učinili boljim mestom za
život, novac koji će vam doneti slobodu.
6
Naravno, novac predstavlja samo jedan oblik bogatstva. Postoji i bogatstvo sreće,
liubavi, mogućnosti, prijateljstva. Ali često je tačno da osoba kojoj nedostaje novac
nije bogata ni u drugim stvarima. Pristup ovim bogatstvima onemogućavaju im
razna njihova osećanja.
Kao što je već rečeno, razlika između imanja i nemanja novca nije velika. Nju čini
samo mala, ali savršena promena svesti - i to je sve. To se jasno može videti na
primerima korporacija koje u jednom trenutku stoje izuzetno dobro, stvarajući
prihod od pedeset do sto miliona dolara godišnje. A onda, narednog dana, dolazi
do neke male promene u nekoj oblasti, i one počinju da za svoje sirovine plaćaju
više, a za svoje proizvode dobijaju manje, i ono što poseduju više nije tako vredno
kao prethodnog dana. Iznenada, počinju da gube deset miliona mesečno. Ukoliko
novac posmatrate iz tog ugla, uvidećete kako male promene mogu dovesti do
velikih razlika. Treba da se okrenete na pozitivnu stranu, iskoračite i uberete
plodove.
Naravno, ljudi koji nemaju novca reći će vam da ga u svetu nema dovoljno. Ništa
nije tako pogrešno kao ova tvrdnja. U suštini, svakog radnog dana pojavljuje se na
stotine miliona dolara koji pre samo dvadeset i četiri sata nisu uopšte postojali. Da
biste se pokrenuli, samo odlučite da želite igrati igru čija su pravila već utvrđena.
Možda ćete se morati prilagoditi načinu te igre, ali kada budete shvatili da je to
igra i pristali da u njoj učestvujete, samo je pitanje vremena kada će sistem objaviti
da vas je prihvatio!
Ukoliko trenutno sebe ne smatrate delom velikog bogatstva, razmislite o sledećem:
najveći broj velikih finansijskih transakcija odvija se putem satelita. U svakom
trenutku vazduhom putuju milijarde dolara i to skoro brzinom svetlosti. Ovi, kao i
televizijski i radio signali, neprestano prolaze kroz vaše telo. Upravo u ovom
trenutku, dok čitate knjigu, kroz vas prolazi više novca nego što vam je potrebno
da živite srećno do kraja života. Dobra afirmacija? Jedini problem je u tome što to
nije vaš novac! Ali, to je samo mala tehnička smetnja. Činjenica je da je novac tu.
Vi ste nadomak cilja. Da bi taj novac postao vaš, potrebno je samo da sebe i svoja
dela uskladite s tom afirmacijom.
Naravno, može se desiti i da dobijete na lotou, ali većina ne veruje u tu mogućnost.
Ipak, neko mora biti dobitnik. Ako odlučite da to treba da budete vi, bićete u
prednosti nad ostalima koji su, budite u to sigurni, ubeđeni da su njihove šanse za
dobitak na lotou neznatne.
Poznajem jednu ženu iz Merilenda kojoj je hitno bila potrebna velika suma novca.
Kupila je knjigu »Čuda«, knjigu koju sam napisao kako bih pomogao ljudima da
osmisle svoj čudotvoran »plan akcije«, i sledila je plan predloženih vizuelizacija i
afirmacija. Mora biti da se ova dama sa svojim unutrašnjim sopstvom složila da je
vreme za promenu njenog stanja, jer je istog dana kada je osmislila svoj plan akcije
potrošila trideset dolara na uplate za loto. Nekoliko dana kasnije telefonirali su joj
7
zvanični predstavnici firme koja je organizovala igre na sreću i čestitali joj na
osvojenoj prvoj nagradi. Ne sećam se tačno koliko je novca dobila, ali čini mi se da
je u pitanju suma od milion i sedamsto hiljada dolara. A suma od 1,7 miliona ne
zaboravlja se tako lako!
Sreo sam je nekoliko meseci kasnije i upitao kako je uspela. Ispričala mi je kako je
već izvesno vreme pre toga potvrđivala sebi da je bogata, kako joj je čudesni plan
akcije poslužio kao sredstvo da tu energiju usredsredi i kako je, odlučivši da uplati
loto, odlučila i da dobije glavnu nagradu. A ono što je još bolje, ona je znala da ju
je već dobila.
Ova dama je veoma neobična, jer većina ljudi kojima je novac potreban dopušta da
ih negativna osećanja, nastala zbog nedostatka novca, preplave i povuku na
negativnu stranu, čime samo potvrđuju taj nedostatak. Međutim, uprkos tome što je
situacija u kojoj se našla delovala nepopravljiva, ona nije poklekla. Opredelila se
za rešenje.
Zanimljivo je da mi je pre neki dan, samo što sam počeo da pišem ovu knjigu,
telefonirala osoba koju sam upoznao na jednom seminaru u Koloradu. Ispričala mi
je da je sanjala brojeve koji će biti izvučeni na lotou u Arizoni. Sledećeg dana
odvezla se iz Kolorada u Arizonu kako bi uplatila tiket. Dok je putovala, odlučila
je da promeni poslednja dva broja koja je sanjala i zameni ih sa dva nova. Izvučeni
su brojevi iz njenog sna. Tri osobe su dobile po 800.000 dolara. Ona nije dobila
ništa.
Pitao sam je zašto nije uplatila još jedan tiket s brojevima iz sna. Nije znala da mi
odgovori. Dok smo razgovarali, iskreno sam osetio da bi joj se moglo desiti da
ponovo sanja brojeve i to sam joj i rekao. Međutim, na osnovu razgovora s njom
takođe sam mogao proceniti da uprkos tome što je intelektualno prihvatila ideju da
se može obogatiti, njen unutrašnji um nije učinio to isto i neprestano je sabotirao
njene napore. Mora biti da je u nekom trenutku u prošlosti u sebi odlučila da je
siromaštvo za nju neizbežno i stoga su se njeni potezi neprestano usklađivali s tom
idejom, ne bi li je potvrdili kao činjenicu.
Ipak, svi smo mi međusobno povezani istom energijom. Jung ju je nazivao
kolektivnim nesvesnim. Drugi je nazivaju duhom ili božjom milošću, ali nepobitno
je da ona postoji. Svi mi možemo unutrašnjom spoznajom doći do svih
raspoloživih informacija. Teško da na ovoj planeti postoji osoba koja nije doživela
bar jedno ESP1 iskustvo u nekom trenutku svoga života. Stoga, umesto duha svoje
pokojne bake koji šeta hodnicima vaše kuće, zašto ne biste odlučili da sledeće ESP
iskustvo koje budete imali bude vezano za zarađivanje novca?
1 ESP - Ekstra senzorna percepcija, odnosno vančulno opažanje (prim. prev.)
8
To i nije tako teško. Međutim, moraćete se navići na to da se ponašate u skladu s
tim unutrašnjim osećajem. Šta i ako pogrešite? Koliko ste samo puta imali sjajan
intuitivan osećaj koji se kasnije potvrdio kao tačan, a vi prekorevali sebe što ga
niste poslušali? Oduvek sam voleo konjske trke. Nazivaju ih kraljevskim sportom.
Problem je u tome što su potrebne i kraljevske pare da bi im se čovek mogao
posvetiti. Kod konjskih trka ne postoji apsolutno nijedan logičan razlog da se kaže
kako će odreden konj pobediti. Ali, jedan svakako hoće. I on se nalazi među
učesnicima, te nije nemoguće otkriti ga.
Kad god se opredelite za nekog konja zato što smatrate da će pobediti, stupate na
kockarski teren na kome se sve može desiti. Problem je u tome što ne možete
porazgovarati s konjem i upitati ga: »Ej, druže, jesi li danas u formi?« Ipak,
povremeno će vam se dešavati da sedite na tribinama, posmatrate paradu konja i
iznenada shvatite da znate koji će konj pobediti. Osetićete nešto u energiji toga
konja koja kao da na njemu ispisuje: pobednik. To je predivan osećaj, jer je to
jedini trenutak u kome novac ne podleže nikakvom riziku. Osim toga, kad god
doživim jedan takav bljesak spoznaje, uživam da se vrzmam oko šaltera za uplatu
posmatrajući kako ostali određuju na koga će se kladiti i dopuštaju svojim
emocijama da ih zavedu na pogrešan put.
Naravno, razlog zbog koga većina ljudi ne dobija glavne nagrade jeste u tome što
osećaju da nemaju dovoljno novca i zbog takvih emocija ostaju odsečeni od novca
koji imaju. Jedini uspešni kockari koje znam upravo su oni koji su oduvek imali
novca, te su mogli emocionalno i finansijski podneti brojne gubitke kako bi na
kraju ipak ostvarili neku dobit.
Još jedan od načina da brzo steknete mnogo novca jeste da ga pronađete. Velike
sume novca se svakodnevno gube. Njihov najveći deo se, pre ili kasnije, pronađe.
Sve što treba da uradite jeste da odlučite da ćete biti otvoreni za pronalaženje
novca i da dopustite svojoj intuiciji da vas odvede na pravo mesto u pravo vreme.
I, malo-pomalo, novac će početi da pronalazi vas.
U metafizičkom životnom plesu dolara, novac je energija. Sva energija predstavlja
deo božanske sile i stoga je slobodna.
Zato je novac, teoretski, slobodan. Novac pada u ropstvo zbog načina razmišljanja
i emocija onih koji ga poseduju. Kada, iz nekog razloga, više nije u njihovom
posedu, on se oslobađa njihovih emocija i vraća izvoru. Ukoliko sebe istinski
sagledavate kao sastavni deo svega što postoji, onda upravo vi predstavljate taj
izvor.
Jedan čovek s kojim sam nekada radio ušao je jednom prilikom u telefonsku
govornicu koja se nalazila u prometnoj ulici Londona. Kada je pokušao da ubaci
novčić u telefonski aparat, video je da je novčić iskrivljen. Pošto u džepu više nije
imao nijedan, prešao je ulicu kako bi razmenio papirnu novčanicu u nekoj radnji.
Nekoliko minuta kasnije, vrativši se opet u govornicu, iznenađeno je zaključio da
9
je neko u njoj zaboravio kofer. Na njemu nije bilo nikakvog imena niti adrese, a
kako je moj prijatelj bio u žurbi, samo je ubacio kofer u kola i otišao. Kada je
uveče došao kući, otvorio ga je ne bi li ustanovio identitet vlasnika. U koferu se
nalazilo pola miliona funti u kešu i ništa više.
Kada sam odlučio da ću primiti sav novac koji mi Univerzalni zakon ponudi,
doživeo sam dramatičnu promenu svesti. Pre svega, morao sam se saglasiti s tim da
sam dovoljno vredan da prihvatim slobodan novac. Zatim, morao sam spoznati da
je u redu dobiti novac bez ikakvog ulaganja napora. Tada sam već prevazišao ideju
da novac dolazi samo kao rezultat napornog rada. Pored toga, otvorio sam se za
primanje novca tako što sam neprestano skupljao sav novac koji sam nalazio na
ulici.
Tokom prvih meseci od zauzimanja ovakvog stava, pronašao sam šest izgubljenih
tašni. Jednom sam stajao na uglu dveju londonskih ulica. Iza krivine je naišao taksi
i kroz prozor je izletela jedna ženska tašna. Vikao sam za njima, ali me nisu čuli.
Na tome nisam previše zaradio, jer ukoliko je u tašni bila lična karta, uvek sam je
vraćao vlasnici. Međutim, zaradio sam izlaske s nekim zanimljivim damama koje
su mi bile veoma naklonjene, smatrajući me galantnim kavaljerom... he, he.
Ove situacije s izgubljenim tašnama pomogle su mi da uvežbam um da bude uvek
spreman za prihvatanje novca. Oko godinu dana kasnije, palo mi je s neba oko
10.000 dolara. Taj novac nisam našao na ulici, ali mi je došao zahvaljujući sličnoj
suludoj slučajnosti. U Los Anđelesu sam kupio od jednog trgovca tkaninama
određenu količinu teksas platna i ispisao mu ček. Džins je isporučen u London i ja
sam ga prodao po nešto većoj ceni i tako na njemu zaradio.
Tri meseca kasnije, primetio sam da ček na 10.000 dolara, ispostavljen trgovcu u
Americi, još nije prošao mojom bankom. Želeo sam da ustanovim da li je unovčen.
Trgovčev računovođa mi je odogovorio potvrdno, pokazujući izvod iz banke. Ovaj
iznos je legao na njegov račun, ali nije skinut s moga. E, sad, ako imalo poznajete
bankarstvo, sigurno znate da je tako nešto nemoguće, ali upravo to se desilo. Može
biti da moj ček nije izgubljen u banci toga trgovca, već u nekoj drugoj banci,
posredničkoj, ali krajnji rezultat je 10.000 dolara na mome računu. Bingo!
»Univerzalni zakon isporučuje 10.000 dolara onome kome su potrebni, od banke
koja ima toliko novca da joj tričavih 10.000 dolara ne znači ništa.« Sjajno! Uzgred,
ovo je samo prvi od mnogih sličnih finansijskih »darova s neba« koje sam primio
tokom poslednjih deset godina. Kada se budete uskladili s ispravnim tokom i vi
možete postići isto, čak i više.
Slobodan novac će, uglavnom, činiti samo mali postotak od ukupnog novca i
bogatstva koje ćete primiti. Obično će dotok novca predstavljati rezultat vašeg rada
i zarađivanja. Ni rad ni zarađivanje ne podrazumevaju napor, niti moraju
podrazumevati tešku borbu. Trik je u tome da svoj život sagledate kroz termin
energije. Tako i novac koji dobijate kao nagradu za rad predstavlja energiju. Kada
10
bogatstvo posmatrate kao energiju, a ne kao određenu dolarsku vrednost, otvarate
se za prijem neizmernih novčanih iznosa, jer je energiju nemoguće ograničiti. A
pošto je za um energija apstraktan pojam, on je lako prihvata, ali teže mu pada
prihvatanje kao realne mogućnosti, koncepta o neograničenim sumama novca.
Budete li sledili pravila izneta u ovoj knjizi, stvorićete metafiziku novca u vašoj
sveukupnoj energiji - u umu, u telu i u duhu. A onda ćete lako razvijati ESP u vezi
s novcem, jer će svaki delić vas biti usklađen s tom idejom. Da biste došli do
konačnog ishoda, biće potrebno samo da tu energiju pretvorite u gotovinu. Tako
ćete moći da osmislite plan svoje životne bitke, sa svim prijatnostima koje donosi
postizanje krajnjeg cilja u ne tako dalekoj budućnosti, pre nego što toliko ostarite
da u tome ne možete uživati.
11
2
Tak – tak:
sudbina masa
U običnom svetu mehaničkog čoveka (taj svet, u kome se sve jednolično ponavlja
iz dana u dan, kao otkucaji časovnika, nazivam tik-takom), novac je ključni simbol
opstanka. Ukoliko ne pribavim novac, neću jesti; ukoliko ne jedem, umreću. On je
i ključni simbol ega, jer mnogi svoju vrednost procenjuju na osnovu onoga što
poseduju ili standarda života koji vode. Oni kupuju stvari koje će pokazati
drugima, u nadi da će ih ti drugi smatrati važnima ili boljima zato što imaju ono što
je te nedelje moderno.
Pošto je najjača uloga ega borba za opstanak i pošto novac predstavlja jednu od
garancija tog opstanka, prirodno je da je ego ili ličnost emocijalno opsednut
finansijama i bogatstvo. Ipak, postoje određena osećanja prema novcu koja nas
sprečavaju da lako dođemo do svega onoga što nam je potrebno. Ona su naš
zatvor.
Naš svet je bogat. Postoji višak hrane, novca i svega ostalog. U suštini, kada bi se
ukupno bogatstvo sveta jednako podelilo na sve stanovnike planete, svi muškarci,
žene i deca bili bi milioneri. Ipak, doživljavamo oskudicu. Zašto? Zato što je
veoma mali procenat ljudi oslobođen negativnih emocija vezanih za novac, a još je
manji broj njih u potpunosti ubeđen u sledeće: »Uvek sam na pravom mestu u
pravo vreme, bogatstvo za mene predstavlja nešto jednostavno i prirodno i sve
moje potrebe uvek su zadovoljene.«
Ukoliko biste intervjuisali ljude na ulici, procentualno bi vam manje od jednog
među stotinom njih rekao da uživa u obilju, da ima više nego što mu je potrebno.
Uglavnom bi vam opisivali finansijska ograničenja i svoje nesigurnosti, pričajući o
bedi ili ističući nemaštinu drugih. Čuli biste priče o Etiopljanima, socijalnim
slučajevima, nezaposlenima. Bili biste primorani da slušate priče o poskupljenjima
i nestabilnosti tržišta. Čuli biste kako ego ili ličnost pojedinca plaču zbog
nedostatka izvesnosti, odsustva bezbednosti, krhkosti ljudskog života. Tada biste
shvatili zašto u svetu postoje novčani problemi i zašto većina nikada ne dostigne
onaj stepen finansijskc sigurnosti koji bi ga zadovoljio.
Bogatstvo nikada neće biti odraz količine novca koji posedujete. Bogatstvo je
odraz toga kako se osećate u vezi sa novcem koji imate. A pošto je ego
mehaničkog čoveka osuđen na večitu nesigurnost, neizbežno je da vlasnik takve
ličnosti nikada ne pređe prag neizvesnosti i ne otisne se u miran život. Kao da ego,
usled očajanja zbog neizvesnosti, nestalnog dotoka novca i ograničenih sredstava,
12
preuzima kontrolu nad osobom, neprestano je podsećajući na potencijalne
opasnosti koje bi je mogle sačekati iza prvog ćoška.
A posedovanje novca ne znači obavezno i ukidanje tog zatvora, niti oslobađanje
čoveka. Zato ćemo, pre nego što sagledamo načine na koje možete steći velike
sume novca, prvo proučiti vaš stav prema slobodi, kao i par uobičajenih zamki
bogatstva. Mnoge bogate i slavne osobe užasno su nesrećne i novac im nije
obezbedio ni radost ni slobodu. Pored toga, kada je bogatstvo u pitanju, njihov ego
ih izopačuje i teret tog njihovog bogatstva, uz opsesivne strahove da će ga izgubiti,
uništavaju radost koja bi trebalo da postoji u njihovom životu.
Naravno, bolje je biti bogat i nesrećan nego siromašan i nesrećan, ali ni jedno od
toga dvoga nije zadovoljavajuće i oba hrane ego - čak i siromaštvo, koje često
samo po sebi predstavlja veliku obmanu ega. Naravno, ljudi koji su siromašni i
veruju u takav način života reći će vam da siromašni nisu krivi što nemaju novca.
Krivac se uvek pronalazi u nekoj spoljašnjoj sili koja bi trebalo da je uzrok
oskudice. Oni će pokušati da vas ubede da siromaštvo predstavlja zaraznu bolest,
poput tripera, kao i da siromašni predstavljaju bespomoćne žrtve ekonomske
krckalice koja ih uništava.
Ponekad je to i tačno, ali u većini slučajeva siromašni su žrtve sopstvene pasivnosti
i apatije. Ne prihvatam izgovor »nepovoljnog položaja«. jer sam lično upoznao
veoma mnogo onih koji su se iščupali iz različitih - teških situacija i okolnosti.
Ukoliko nemate ništa, nikakvih sredstava niti ličnih veza, bar niste preopterećeni
prevelikom odgovornošću i možete zauzeti stav da je bolje sve drugo do ovo
stanje.
Često ćete naići na nekoga ko smatra da je iznad novca i ko se oseća tako božanski
ili intelektualno superiornim da ne želi prljati ruke svakodnevnom realnošću.
Ovakve osobe obično očekuju da ih drugi izdržavaju i često su ljute kada sistem ne
prepozna njihovu osobenost.
Ovo nije knjiga političke rasprave, ali čini mi se da socijalistička društva kod ljudi
hrane neprestanu bespomoćnost, budući da im država garantuje socijalnu pomoć.
Time se gubi kreativnost, jer ona prestaje da bude osobina neophodna za opstanak.
Stoga sistem stvara klasu ljudi čija kreativnost biva usmerena samo na
pronalaženje načina da se izigra taj isti sistem u vlastitu korist. Zauzvrat, nastali
manjak u sistemu plaćaju ljudi koji ponosno i revnosno zaista rade.
Imam utisak da, oslanjajući se na druge koji će vas izdržavati, automatski svoju
dušu prodajete u roblje. Izuzetak bi možda bila udata žena i majka koja,
posvećujući se porodici, prihvata gubitak određene finansijske nezavisnosti. Ako
nemate prihoda ne možete biti ni slobodni i, mada vam izvesno vreme može prijati
da drugi vode računa o vama, u jednom ćete se trenutku morati suočiti sa svojom
pasivnošću i podređenošću, te ćete biti prinuđeni da sebi kažete gomilu laži ne
biste li održali osećanje sopstvene vrednosti. A vremenom će nedostatak osećanja
13
sopstvene vrednosti ili sposobnosti samoodržanja izbiti na površinu u obliku raznih
neprijatnih sitnih događaja koji će samo poslužiti kao potvrda da vam život, takav
kakav jeste, nije prijatan.
Ako biste one navodno bespomoćne ljude onemogućili da i nadalje budu na
državnim jaslama, zapanjili biste se otkrićem da bi svi do jednog već sledećeg dana
krenuli u potragu za poslom. Jer, iako su zainteresovani da održe predstavu o
bezizlaznosti situacije u kojoj se nalaze, nisu spremni da zbog toga i gladuju.
Problem je u tome što su sistemi razvijeni u Evropi i Sjedinjenim Državama
povezani s nečim drugim: ljudi koji dobijaju novčanu pomoć (a u Sjedinjenim
Državama ih ima oko trideset osam miliona), ujedno su i glasači. Nijedan političar
ne može da se pojavi na bini i kaže pravu istinu. Osim toga, za političare je
prirodno da, hteli ne hteli, dele novac. Kao prvo, time osvajaju glasove, a kao
drugo, to i nije njihov novac.
Ali na kraju će se ta socijalistička društva raspasti, jer ogroman teret ovog stalno
rastućeg dobročinstva potkopava svetsku ekonomiju. Zanimljivo je, pak, da do
sloma neće dovesti ova smešna ekonomija, već će na promenu sistema uticati
metafizika i psihologija socijalizma.
Svaka izdržavana osoba duboko u sebi je svesna da time prihvata metafizičku
slabost koja se u njenom načinu razmišljanja izrodila iz psihologije bespomoćnosti.
Tako se vremenom stvara društvo u kome ljudi osećaju da je sve beznadežno i da
život nema smisla. Kad ova dosadna i jalova emocija izbije na površinu, ona
počinje da menja spoljašnje okolnosti u životu ljudi. Oni upadaju u sve dublju
otupljujuću malodušnost, tragajući za bilo kakvim predahom. I tako droge, nasilje,
alkohol i seks postaju jedini izlaz. S promenom morala naša društva trule i doći će
trenutak kada se neće moći ublažiti nezadovoljstvo. Ono može samo rasti, jer je
ljudima onemogućeno da osete uzbuđenje i harizmu koji bi im omogućili da se
osećaju delom društva, da su vredni, da mogu doprineti stvaranju boljeg sveta.
Vremenom se u njima javlja bes. A kad on naraste, društvo počinje da za to stanje
traži krivca izvan sebe. I tako dolazi do toga da je jedini način ublažavanja besa i
nezadovoljstva ulazak u rat. Pogledajte istoriju Nemačke dvadesetih i tridesetih
godina. Narod i država doživeli su užasan ekonomski slom. Lako je shvatiti zašto
je Hitler postao tako popularan. Ili, pogledajte Iran u savremenom svetu. Kada
ajatolah Homeini nije uspeo da ljudima na energetskom nivou obezbedi obećani
islamski raj, jedino preostalo rešenje za oslobađanje frustracije bilo je stupanje u
rat sa susednim Irakom. Rat služi u mnoge svrhe. Pre svega, služi kao ventil za
oslobađanje nelagodnosti i besa koji ljudi osećaju. Drugo, odvraća pažnju naroda
od nesposobnosti njihovih vođa. Treće, aktivira sve pojedince i, konačno, život
dobija novo značenje jer ljudi otkrivaju svoju vrednost kroz herojska dela u
vremenima nesreća. Pored toga, društvo i ekonomija se potpuno uništavaju, a to je
sjajan izgovor za vladu. Sada se može početi od nule, iznova i sa svežom snagom.
14
Možda smatrate da je nemoguće da se sve ovo desi, ali činjenica je da se to već
dešava, a konačan ishod je od nas udaljen samo nekoliko godina. Jer, kada
podmitite ljude viskijem socijalizma, ekonomija trpi tako velik pritisak da na kraju
sistem uništava sam sebe.
Stoga je najbolje da odlučite da postanete nezavisni i izdržavate sami sebe, jer to
ne samo da je metafizički ispravno, već u tome leži i tajna istinske slobode.
Kreativni poduhvati koje morate preduzeti da biste to stanje dostigli, stvoriće oko
vas energiju koja će čuvati vaš život i omogućiti vam predah, izdvajajući vas iz
sudbine mase.
Ali, mogli biste reći, ako svet već propada, i ako će sve otići dođavola za samo
nekoliko godina, u čemu je onda svrha zarađivanja novca ili razvoja bilo čega? Pre
svega, tako nešto se ne mora dogoditi ukoliko dovoljan broj ljudi promeni način
svog razmišljanja. Drugo, odgovor leži upravo u samom činu. Da li narcis donosi
odluku da se neće boriti da probije zemljinu koru i pojavi se na površini pošto bi se
mogao smrznuti, a uz to, u oktobru će svakako uvenuti? Osim toga, kada se sve
raspadne, bolje je biti bogat nego siromašan. U lošim vremenima bogati obično
postaju još bogatiji.
Kada se obavežete da ćete biti slobodni, nivo nelagodnosti opada i malo-pomalo
otkrivate u sebi novu ličnost koja nema potrebu da svoje nezadovoljstvo umanjuje
istresanjem na druge.
Nasuprot popularnom mitu, rat uvek preživi većina. Samo mali procenat
stanovništva biva zbrisan s lica zemlje. Najveći broj Nemaca preživeo je Drugi
svetski rat, kao i najveći broj Britanaca, Francuza, Amerikanaca, Australijanaca i
drugih naroda. Oni što su preminuli predstavljaju duše koje su metafizički završile
trenutnu evoluciju na zemlji. Poginuli su oni što nisu bili izrazito jaki ili nisu dobro
procenili određene situacije, što su dopustili da budu uvučeni u nacionalnu karmu i
preplavljeni događajima. Uviđate li sada koliko je važno da postanete nezavisni i
jaki?
Ideja da se stvari dešavaju nasumice i da ljudi samo predstavljaju učesnike u lutriji
sudbine, jednostavno nije metafizički ispravna. Svaka osoba upravlja svojom
sudbinom u skladu sa svojom energijom i vrstom osećanja. Ako kažemo da su
žrtve poslednjega rata nevino stradale, to je na spoljašnjem nivou tačno, jer su
mnogi bili uvučeni u rat protiv svoje volje. Međutim, svi su oni imali svoj
unutrašnji svet o kome mi ništa ne znamo.
Ukoliko prihvatite činjenicu da sami upravljate svojim životom i da su vaše
životne okolnosti posledica energije koju emitujete, taj koncept biste morali
primeniti i na one koji su živeli tokom četrdesetih godina. Kakve su ih to
metafizičke sile uvukle u događaje koji su prouzrokovali njihov fizički nestanak, a
koji su to aspekti te iste sile ulili drugima snagu da sve to prežive, nikada nećemo
saznati.
15
Kako se tokom narednih nekoliko godina svet bude menjao, a svetska ekonomska
situacija odmotavala, budite sigurni da će ljudi izmisliti razne zanimljive oblike
hara-kirija. Međutim, u istim tim okolnostima biće i onih (a činiće većinu) koji će
preživeti, napredovati i kojima će biti izuzetno dobro. Razdoblja velikih svetskih
nemira predstavljaju seminare preobražaja koje su mnogi izuzetno nesvesni ljudi
primorani da pohađaju, jer će tek pod pritiskom sagledati svoj život.
Ako se sami ne budete menjali, stvarnost će vam na kraju tu promenu nametnuti.
Međutim, ego mrzi promene. Ukoliko je slanik jednog jutra pomeren sa
uobičajenog mesta na stolu, ego reaguje: »Bože! Šta se desilo?« Um voli
postojanost i istovetnost. Međutim, koristite li aktivno svoje sposobnosti, znaćete
da se veći novac zarađuje kada postoji pritisak nego kada je stanje stabilno. U
neizmenljivim okolnostima svi osećaju sigurnost i cene ostaju iste. Međutim, kada
na berzi nafte dođe do pada od 500 bodova u jednom danu, više niko nije baš tako
spokojan i to je trenutak u kome vi možete iskoračiti i, kupovinom deonica po
nižoj ceni, izmeniti stvarnost za sve.
Međutim, ukoliko ste radili na sebi i razvili duhovnu ravnotežu i intuiciju, ne
postoji nijedan razlog zbog kojeg biste morali pristati na bilo kakvu grozotu. Na
unutrašnjem nivou znate da vaša sudbina u sebi nosi ogroman uspeh i
prosvetljenje, da ne postoje granice onoga što možete postići, niti ograničenja u
stepenu slobode koji možete dostići.
I to me vraća na prethodnu temu, morate preispitati sebe šta zaista smatrate
slobodom. Za mene, suština slobode je osećanje, a ne okolnost. Ako se oslanjate na
okolnosti kao na nešto što će vam obezbediti slobodu, verovatno je nikada nećete
dostići. Jer okolnosti se neprestano menjaju, a sama priroda traganja za slobodom u
stvarima izvan vas, onemogućava vas da je stvorite u svome srcu.
Ono što sloboda znači vama može se donekle razlikovati od toga šta znači nekome
drugom, ali nešto je zajedničko za sve. Da biste bili slobodni, život vam mora biti
neometan. U njemu mora biti što manje prepreka, a one postojeće morate s radošću
prihvatiti.
Morate imati novca. Koliko, zavisi od toga šta nameravate da učinite sa svojim
životom, kao i od različitih aspekata vaše ličnosti. Ali, u osnovi, potrebno vam je
onoliko novca koliko je neophodno da vam život ne bude težak. Na kom ćete
finansijskom nivou preći tu granicu, zavisi od vas. Nekima je ta granica hiljadu
dolara nedeljno. Za druge, sve što je manje od deset hiljada mesečno, nedovoljno
je. Treći smatraju da je milion dolara godišnje tek minimum. Potrebno je da svoj
život do te mere pojednostavite da u njemu bude što manje teškoća, te će tako vaša
osećanja vezana za novac biti samo prijatna i uravnotežena.
Kada do toga dođete, promeniće se i vaša osećanja vezana za bogatstvo i finansije.
Budući da ste se oslobodili borbe oko novca i da više niste duboko zaglibljeni u
tik-tak model ponašanja koji podrazumeva borbu za opstanak, vaše unutrašnje sile
16
koje su se neprestano trudile da od vas odgurnu novac, sada uzimaju odmor. U
vašem umu novac prestaje da bude simbol opstanka i postaje simbol slobode.
Iznenada, javljaju se nove mogućnosti, novac vam pritiče bez napora, a ostali,
primećujući vašu smirenost, počinju da se pitaju kako ste je postigli. A kada vam
postave to pitanje, naplatite im odgovor!
Suština je u tome da vam nijedna suma novca na svetu ne može priuštiti udobnost
ukoliko se vi ne osećate ugodno u svojoj koži. A ako u svom životu imate bilo čega
previše, bilo da su to stavovi, obaveze ili neki predmeti, nema šanse da ćete ikada
uspeti da slobodno prodišete.
Ukoliko niste u stanju da prosto ustanete i napustite tačku u kojoj se danas nalazite,
to znači da niste stvarno slobodni. Ukoliko su vaše obaveze tolike da predstavijaju
veliki deo vaše emocionalne aktivnosti, vi niste slobodni. Ukoliko vam je teško da
održite određeni životni stil ili položaj, vi ste sebe zarobili. Bolje je da živite i u
garsonjeri s krovom koji prokišnjava, nego u velikoj kući za koju otplaćujete toliku
hipoteku da vašem debelom crevu malo nedostaje da zapati rak. Ako ste zarobljeni
u tik-taku, izloženi ste sudbini masa. Teško mi je što to moram da vam kažem, ali
znajte da kada dođe vreme za promene - a doći će - ne budete li tada slobodni,
sistem će vas pojesti za doručak!
Upravo je zato trik za dostizanje bogatstva u posedovanju novca. Jer, određen
gotovinski iznos može vam omogućiti da se oslobodite mogućih negativnih
emocija koje on u vama izaziva. A pri tome znate da novac koji imate predstavlja
potvrdu da ste ga stvorili u prošlosti i da to možete ponovo učiniti i u budućnosti.
Bogati postaju bogatiji. Ne samo zato što imaju višak novca za ulaganje, već i zbog
ogromne emotivne slobode koju su osvojili stekavši bogatstvo. Čak i ako nemate
mnogo novca, možete u svome umu stvoriti iluziju da ono što posedujete
predstavlja ogromno bogatstvo. Um je prilično glup i često ne ume da razlikuje
iluziju od stvarnosti. To možete i proveriti. Zatvorite oči i zamislite da jedete
veoma kiseo limun. Počećete da lučite pljuvačku uprkos činjenici da vam limun
nije stvarno u ustima.
Na sličan način možete navesti svoj um da bogatstvo prihvati kao nešto prirodno,
da poveruje da ćete uvek imati dovoljno svega što vam je potrebno, jer upravo ono
što trenutno imate jeste dovoljno. Kada sebe ubedite u tu ideju, sve ostalo je prosto
ko pasulj.
Unutrašnja energija sveta je beskrajna, baš kao i vaš unutrašnji um. Na
unutrašniem nivou vi postojite u večnom obliku. Stoga, ukoliko ono što oko sebe
vidite »nije u redu«, svojim osećanjima stvarate ideju da vi večno »niste u redu«. I
potom se sve upinje da to i potvrdi. Ako svet smatrate užasnim, preuzimate na sebe
deo tog beskrajnog užasa. Isto tako, ako svoj život smatrate dobrim i bogatim, čak i
ako to nije, i ako svet sagledavate kao srećno i divno mesto, on i postaje takav.
17
Tada se oslobađate jačih oblika napetosti oko preživljavanja koje stvara um.
Iznenada, ulazite u lični raj u kome je sve lepo i sjajno.
Međutim, u početku ćete morati zavaravati um da je stvarno tako. Ali vremenom, u
skladu sa sopstvnim ritmom, on će od svih mogućih životnih okolnosti odabirati
upravo one usklađene s tom energijom ili osećanjem koje naglašava radostan,
oslobađajući deo života i odvojiti vas od ružnoće i oskudice.
Živimo u vremenima ispunjenim izuzetnim herojstvom. Kada se u budućnosti
budemo na njih osvrnuli, shvatićemo da su to najmoćniji, najzanimljiviji,
najduhovnijih dani u istoriji čovečanstva. Danas postoji više kreativnosti i
umetnosti, više mogućnosti, kapitala i finansija, više aktivnosti nego ikada pre.
Nikada nije bilo više stanovnika na planeti, a mnogi od njih su veoma bolesni. Njih
nikada nije bilo toliko, pa ako ste iscelitelj, verovatno ste njima i okruženi. Ukoliko
se bavite finansijama, svesni ste da novac teče svuda oko vas, na milijarde u
minuti. Ukoliko se bavite muzikom, svesni ste da je sve više orkestara, muzičkih
kompanija i studija. Šta god da je vaše interesovanje, pravo je vreme da mu se
prepustite. Potpuno sam zbunjen činjenicom da ljudi u društvu vide oskudicu, a u
njemu je toliko svega. To me podseća na priču o čoveku koji je ostao zaključan u
pekari i umro od gladi. To, prosto, nema smisla.
Sve je razrađeno do neverovatnih pojedinosti. Na primer, u neko prošlo doba,
ukoliko ste želeli da prodate neke akcije, vaš broker je morao da trči do određenog
stola, nađe veletrgovca i vaš zahtev fizički preda u obliku nekih papirića. Danas je
na Njujorškoj berzi, zahvaljujući kompjuterizovanoj trgovini, moguće za tri
sekunde obaviti transakciju za 550.000 trgovina - ne akcija, već trgovina. Tržište je
toliko složeno da je otvoreno svih dvadeset i četiri časa dnevno, svuda u svetu.
Moguće je da bogatstvo zaradite dok dremate uz voljeno biće. U svako doba dana
ili noći možete jednostavno ustati i viknuti: »Prodaj cink!« I neko će ga negde
prodati u vaše ime. Možda će se prodaja morati obaviti u Kuala Lumpuru jer je kod
vas duboka noć, ali možete se cinka oslobodite u svakom trenutku, za samo deset
sekundi.
U svesti masa, prisutne kod većine, novac predstavlja oblik božanske sile, osećanje
jače od bilo koje religiozne ili duhovne ideje, a često jače i od ljubavnih ili
porodičnih veza. Emocije vezane za novac gospodare ljudima. Zato svi ko bez
glave trče uokolo pokušavajući da »dođu do novca«. Obično novac nije taj koji u
ljudima pokreće tik-tak; u pitanju je zavisnička potreba da se zadovolje Bogovi
Preživljavanja.
Potvrdu toga naći ćete i u vlastitoj prošlosti. Emotivno ste pristupili ugovaranju
nekog posla ili ste napeto iščekivali uručenje nekog čeka, i zato ste emocionalno
sagoreli. Kada je ugovor konačno napravljen ili ček dobijen, u tome niste mnogo
uživali. I onda ste emocije uložili u ugovaranje nekog novog posla ili iščekivanje
nekog novog čeka.
18
Tik-tak se bavi samo površinskim, fizičkim nivoom, i baš zato je teško živeti samo
u njemu. Jer, iako se na površini može naći mnogo dobrih ideja i metoda, oni nisu
potpuni ako se u to ne uključi i metafizički pristup. Razmislite o sledećem: ukoliko
ste bili dosta uspešni u uobičajenim stvarima, dodavanje dve do tri metafizičke
ideje može biti sasvim dovoljno da vas izbaci na vrh.
Veoma mi je zanimljiv način na koji su se neki tradicionalni običaji izmenili kako
bi obuhvatili i misticizam i šire poglede na stvari. To je naročito vidljivo u velikim
korporacijama koje troše milione dolara na seminare o motivaciji, uvećanju svesti i
liderskih veština. Ljudi su to prihvatili. Logika i tehnički pristupi su u redu, ali oni
su dostupni svima koji su u stanju da kupe softver. Nešto malo metafizike daje vam
prednost u odnosu na ostale, a pojednostavljuje život.
Ljudi u tik-taku veruju da je ono što vide zaista stvarnost. To je smešno - strašno
smešno. Misle da je život ozbiljan, i na sve te papiriće zelene boje (ili već one koju
vlada odluči da koristi ove godine ne bi li ulepšala papir i stvorila utisak da nešto
vredi) oni gledaju kao na nešto zbog čega su spremni i da umru od raka, samo ako
će im to omogućiti da ga imaju u izobilju.
Ukoliko znate na koji način tik-tak izlazi na kraj s osećanjima prema novcu, treba
da budete samo malo lukavi i da iz njega iskoračite, pa da vidite kako ljudi u njemu
trče u krug poput ludaka. Trik je u tome da se oslobodite što više emocija, da
vibrirate jakom, stabilnom energijom i dozvolite prirodnim silama života da vam
isporuče sve što želite.
Jedan stari bik i jedan mladi bik stajali su na brdu iznad doline prepune veoma
zgodnih krava. Mladi bik je rekao starome: »Hajde da se sjurimo niz brdo,
ugrabimo par onih krava i vodimo ljubav s njima.« A stari bik, okrenuvši se ka
mladome i osmehnuvši se, reče: »Ne. Hajde da se odšetamo niz brdo i vodimo
ljubav sa svima njima.«
Napredujte lagano, ali postojanim ritmom, nemojte ni za šta previše mariti, motrite
na put pred sobom, predstavite jedan deo svoje budućnosti i iznenada ćete početi
da živite. Ne treba vam milion dolara niti gomila švajcarskih franaka u madracu da
biste se dobro osećali. To vam može pomoći, ali nije od bitne važnosti. Sve što
vam je trenutno potrebno jeste ono što će vam omogućiti da preživite u naredna
sedamdeset i dva sata. Ne pitajte: »A kako ću prcživeti kada dođe devedeset i
deveti sat?« Univerzalan zakon obilja će vam odgovoriti: »Lupaš gluposti. Tek si u
osamnaestom satu; zašto brineš?«
DRUGI KORAK DOLARSKOG PLESA
Čak i ako nemate dovoljno novca, u svome umu možete stvoriti iluziju
da ono što imate predstavlja ogromno bogatstvo.
19
Ako ste stigli dovde, zašto ne biste išli i dalje? Sigumo postajete svesniji, lukaviji i
razvijate sve jači osećaj vlastitog identiteta. Ukoliko održite ravnotežu i razvijete
smirenost kada su u pitanju finansije, suđeno vam je da imate sav novac koji bi
vam ikad mogao zatrebati. Sigurno će postojati vremena žetve i vremena setve, a
ponekad će i usevi biti slabi, ali to je prirodno. Već sada možete odlučiti da više
nikada nećete morati da brinete o novcu. Jer, on nije stvaran, on nije deficitaran, on
nije negativan. To je samo parče obojenog papira - potpuna glupost, ali tik-tak u
njega veruje. U stvarnom svetu, ne postoji ograničenje koliko tog papira možete
imati; potrebno je samo da se uključite u tok i na nivou unutrašnjeg sopstva
odlučite da se slažete s tom idejom.
20
3
Kako da prihvatanjem privučete ljude
Ego traga za odobravanjem. Ljudi tragaju za odobravanjem. Svi smo prošli obuku
koja decu uči da, pošto učine nešto što smo od njih tražili, dobiju odobravanje i
čokoladu. »Da li sam ovo dobro uradio, mama?« »Svakako.«
Upravo u porodici ego uči da traga za odobravanjem i kada dete postane odrasli,
otiskuje se u svet u potrazi za odobravanjem svih ostalih. Ego je pod uticajem
svega onoga što svi drugi žele. Zašto? Zato što je to glupo. Zašto bi pao na takvu
jednu glupost? Ali, on to neprestano čini.
»Želimo da uradiš to i to, u suprotnom nećemo te voleti. Želimo da opereš
sudove.«
»Misliš, moram?«
»Da. Želimo da opereš ove sudove.«
»Šta, danas?«
»Ne. Svaki dan.«
»Šta, samo jedan tanjir?«
»Ne. Dvesta devedeset i jedan tanjir, i to svakodnevno.«
»Šta, tokom nedelju dana?«
»Ne. Do kraja života!«
»I to moram da učinim da biste me voleli?«
»Da. Kada nam dokažeš da si toliko glupa, pristaćemo da te volimo.«
Muška verzija glasi ovako: »Želimo da izlaziš iz kuće deset minuta pre svitanja,
sedaš u kola i odlaziš na posao, da po devetnaest sati dnevno sebe opterećuješ
kojekakvim glupim shvatanjima o napornom radu i da kući donosiš dovoljno
bizona, ili novca, kako bismo se osećali bezbedno. A tada, ako se budemo osećali
sigurno i spokojno zbog svih bizona koje doneseš kući, tada ćemo te voleti.«
Muški ego pristaje: »Pa, u redu.« Kreće u naporan poduhvat i umire! A oni
objavljuju: »Hari je umro u četrdeset drugoj godini vozeći kola autoputem, sa tri
bizona na zadnjem sedištu.«
Suština je u tome da neprestano pokušavamo da od ljudi dobijemo odobravanje, jer
nismo naučili da ga sami sebi pružimo. I dok pokušavamo da to uradimo, obično
trošimo ogromne sume fanatično kupujući poklone i dajući novac drugima, u nadi
da ćemo time zaraditi odobravanje. Primetio sam da je prosečan muškarac u
Australiji opsednut idejom da ga drugi smatraju »dobrim momkom«. Pokušavajući
da osvoji odobravanje drugih, on se odriče dela svoje moći i postaje veoma
podložan manipulacijama.
21
Ljudi vas ili prihvataju ili ne. Niste ovde da bi se vama manipulisalo samo da biste
druge usrećili. Vi ste ono što jeste. Možete se i promeniti. Međutim, prvo morate
sebe prihvatiti takvi kakvi jeste. A da biste to učinili ne treba da dozvolite da vas
ego obmanjuje, već da dođete do tačke u kojoj ćete biti zadovoljni onim što jeste.
Niko od nas nije savršen; u suprotnom, ne bismo ni bili ovde. Osnovna privlačnost
traganja leži u onome što se nalazi ispred nas. Ali, dok god napredujete, možete
prihvatati činjenicu da niste savršeni. Možete biti srećni i ako ponekad zakasnite na
sastanak, ili povremeno izneverite ljude, ili odete u minus na tekućem računu, ili
bilo šta drugo.
Ipak, dozvoljavamo sebi da podlegnemo tuđim mišljenjima i poverujemo im kada
nam pričaju kakvi treba da budemo. Stoga, kada se sledeći put desi da zakasnite s
plaćanjem stanarine, umesto da se osećate grozno dok slušate kako vam
stanodavac drži lekciju o neodgovornosti, prosto se nasmešite, slegnite ramenima i
recite nešto duhovito. Vi ste večni, besmrtni i beskrajni. To što ste zaboravni
predstavlja samo zanemarljivu manu.
Kada budete sebe prihvatili i osećali se dobro u vezi sa sobom, tada će vas i svet
prihvatiti. I tada će vas, kada zakasnite s plaćanjem stanarine, stanodavac sam
pravdati, naglašavajući da se verovatno ne radi o vašoj grešci. Drugi vas neće
voleti ako se sami budete osećali nesigurno. Da li ste se ikada upitali zašto? Zato
što su ljudi koji sebe ne prihvataju u suštini veoma nesigurni. Ta nesigurnost izbija
na površinu i na nju ostali negativno reaguju. Ona ih podseća na vlastitu ranjivost.
To se jasno može videti kod ljudi koji igraju ulogu »žrtve«. Oni neprestano zrače
energijom »jadan ja«, nadajući se da će osvojiti naklonost drugih tako što će ih
dirnuti. Međutim, uloga žrtve nije baš najuspešnija, jer kada se desi da vam neko
prepričava horor doživljaje, često otkrivate kako u vama raste bes. Dobijate želju
da ga lupite po ustima i kažete: »Evo, dozvoli da ti pomognem. Dozvoli da ti se
popnem na glavu, da te izudaram - kako se sada osećaš? Srećan si, zar ne? Tek je
devet sati i petnaest minuta. Oko ručka bih verovatno mogao da uklopim još jedan
napad; da li ti to odgovara?«
Da biste se mogli obogatiti, morate postati veoma vešti u prihvatanju stvari -
veoma vešti. Ako prihvatite sebe, to postaje lakše. Naravno, postoje gomile veoma
bogatih ljudi koji sebe ne prihvataju ni na tren, ali zar je stvar u tome da se
poseduje novac i vodi nesređen život? Nikada mi nije bilo jasno iz kojih razloga
ljude muče razna osećanja krivice i neprikladnosti. Jasno mi je kako ih
proživljavaju i kako je do njih došlo, ali verujem da bi trebalo da sebi pruže šansu.
Nije baš tako teško osloboditi ih se.
Prihvatite li za istinu sve ono što drugi govore da bi trebalo da radite, gubite svoju
moć. I to vas stalno podseća da ne upravljate vlastitim životom. Stoga je bolje da
se otisnete u svet, živite podalje od društvenog pritiska i napravite gomilu glupih
22
grešaka, nego da živite u bliskoj zajednici u kojoj sebi dopuštate da upadnete u
zamku stavova ljudi kojima ste okruženi.
Može se desiti da je savet koji dobijete dobar, ali važno je da taj savet učinite
svojim. To mora biti ono što vi želite i mora se zasnivati na vašim idejama i
životnom stilu, a ne na pobudama drugih. Kada dostignete ravnotežu i otkrijete ko
ste, i osetite sreću zbog toga, počećete da se odvajate od opšte sudbine sveta.
Postajete istinski pojedinac i, da tako kažemo, počinjete da vozite sopstveni
metafizički autobus. To je od suštinske važnosti, jer svet tik-taka hrli ka propasti i,
ukoliko budete sledili masu poput morona, bićete deo kolektivne, a ne vlastite,
svežije i slobodnije sudbine. Ona vam omogućava da u svoj život unesete promene
bez uplitanja drugih. Vi ste ti koji ćete sebe za te promene osloboditi.
Ego se obično opire promeni. Zato nema dovoljno emocionalne čvrstine kada do te
promene ipak dođe. Često će ego biti toliko emotivno zainteresovan da održi status
quo da će početi da oseća kako on i jeste status quo. I tada, ukoliko dođe do
promene ili sloma stvarnosti, i njegov život doživljava slom. I tako se dešava da
posle propasti tržišta vidite trgovce akcijama u lastavičjem letu sa solitera.
U životnom dolarskom plesu, za najveći broj ljudi ključni problem predstavlja
prihvatanje. To je prepreka koja mnoge onemogućava da napreduju. Usporavaju do
puzanja. Kada budete mogli prihvatiti sebe, moći ćete sagledati do kog stepena
prihvatate druge. Važno je pri tome ne zauzimati negativan stav prema postupcima
drugih, čak i kada se s njima ne slažete. Naime, ispoljavanje agresije ometa
prirodan tok vašeg života. Nemoguće je da dvadeset minuta provedete psujući
svoga komšiju a da taj kriticizam ne postane deo vaše sopstvene stvarnosti. Vaše
unutrašnje sopstvo koje je ujedno i deo svih stvari, s mukom pravi razliku između
vas i komšije. Ono teži ka tome da poveruje kako je ono što govorite o drugome u
stvari ono sto mislite o sebi.
TREĆI KORAK DOLARSKOG PLESA
Prihvatanje (sebe) predstavlja osnovu primanja.
Zato bi trebalo da, baš kao što sebi pružate šansu, prema drugima budete još bolji,
jer oni možda nisu bili te sreće da budu suvi geniji poput vas. Osim toga, vežbajući
prihvatanje vlastite ličnosti, vežbate i davanje dozvole drugima da se ponašaju
blesavo koliko god žele. Vrlo brzo postajete mnogo popustljiviji i prema sebi.
Prihvatanje predstavlja osnovu primanja. Time privlačite ostale, jer kada ste u
stanju da prihvatite i sebe i druge, vi zračite smirenošću. Ta energija ima neobičnu
moć. Ljudi su njome opčinjeni. Ona im uliva sigurnost i automatski ih privlači.
Slobodoumnim stavom prema drugima oslobodićete sebe.
23
Zatim, da biste povećali finansijsku aktivnost, moraćete se otvoriti za primanje i
učiniti da nijedan deo vašeg uma ili unutrašnjeg sopstva ne bude protiv toga.
Onaj ko je napisao da je bolje davati nego primati, sigurno je dosta primio! U
okviru večne unutrašnje stvarnosti razlike ne postoje - ne postoje pojmovi »više« i
»niže«. Davanje i primanje predstavljaju energiju koja teče i deo su iste energije.
Mi je samo u jednoj određenoj tački preusmeravamo. Zamislite to ovako: ukoliko
biste uzeli pet miliona litara vode iz okeana uz kalifornijsku obalu, a onda tu vodu
preneli severno do Sijetla i tu je izlili u okean, to nimalo ne bi izmenilo ukupnu
količinu, kvalitet ili prirodu vode Tihog okeana.
Čak i da tih pet miliona litara vode prospete po samom gradu Sijetlu, ni to ne bi
ništa promenilo. Građani Sijetla navikli su na to! To je jedino mesto na svetu gde
oblaci lebde na nultoj tački nadmorske visine i kiša pada odozdo nagore!
Suština je u tome da prihvatite činjenicu da u svim stvarima postoji samo jedna
energija, a to znači da na energetskom nivou davanje i primanje ne postoje - radi se
prosto o kruženju energije unutar same sebe. Ego je taj koji u stvarima vidi razlike.
Ego će reći: »Hari je prodao Sali kadilak«. Međutim, na beskrajnom nivou, kadilak
nije ni Harijev ni Salin, već je deo svih stvari. On naprosto jeste. Gde se nalazi i
čije je ime napisano na saobraćajnoj dozvoli, potpuno je nevažno.
To znači da je, s obzirom na beskrajnost svih stvari, sav novac na svetu, u stvari,
vaš. Bar možete početi da ga osećate kao svoj. Možete se otvoriti prema ideji da je
prirodno da vam ljudi daju novac i stvari. Možete osmisliti vežbe koje vam mogu
pomoći da razumete prihvatanje. Želeo bih da, pre nego što stignete do poslednjih
stranica ove knjige, postanete tako dobri u primanju da vas možemo nominovati za
životni »Oskar Primanja«.
Vežba je neophodna. Započnite time što ništa nećete odbiti. Prihvatite sve što vam
neko drugi ponudi, čak iako vam to nije potrebno. Uzmite ga. Kasnije ga možete
baciti ili dati nekome ko prolazi obuku »prihvatanja«. To je važno. A kada
prihvatate poklon ili uslugu ili novac, posmatrajte svoju reakciju. Obratite pažnju
na to primate li prirodno, ili s nelagodnošću. Prema svojoj reakciji ocenite da li ste
otvoreni ili zatvoreni za primanje.
Zato, kada vam sledeći put neki prijatelj ponudi psihodeličnu, fluorescentnu
kravatu sa slikom nage žene, umesto da pomislite: »Da li da ovo bacim odmah ili
kasnije?«, primite je. Shvatite da nije važna kravata; važna je vaša sposobnost da
prihvatate stvari koje vam dolaze. Time potvrđujete da ste vredni poklona, da ste
otvoreni za primanje.
Međutim, morate biti dosledni kako ne bi došlo do toga da različiti delovi vaše
ličnosti budu rastrzani na razne strane. Odlučite da ćete prihvatiti sav novac koji
vam dođe. To znači da kada na ulici vidite deset para ne možete proći pored
novčića a da ga ne podignete. Potrebno je da budete dosledni u svojoj rešenosti i
pokupite svaki, i najmanji novčić koji pronađete - čak i onaj odvratan, ulepljen u
24
žvakaću gumu. To je neophodno, jer kolektivno nesvesno ili kako ga ja nazivam
Univerzalan zakon, nije svestan vrednosti. Ako ponavljate afirmaciju. »Ja sam
bogat; novac mi dolazi«, a potom na ulici spazite novčić i mrzi vas da ga uzmete,
poruka koju time šaljete nije u skladu s vašom afirmacijom; tako slabite svoju svest
o bogatstvu.
Može vam nekada biti i neprijatno da podignete novčić sa ulice, naročito ako ste u
društvu, jer drugi to ne rade. Suviše su važni da bi prihvatili nešto ni za šta.
Međutim, baš zbog toga što je ovakvo iskustvo neprijatno, odlično je za vežbu, jer
morate naučiti da prevaziđete takve stavove i zauzmete se za sebe, a ne za ono što
drugi od vas očekuju.
Pre nekoliko godina zabavljao sam grupu veoma važnih poslovnih ljudi koji su u
London došli iz Sjedinjenih Država. Odlučio sam da ih odvedem na baletsku
predstavu Kraljevske opere u Kovent Gardenu. Smatrao sam da bi to bio lep,
otmen način da im pokažem ono najbolje u Londonu. U to vreme, nisam imao
vozačku dozvolu, jer su mi je oduzeli zbog prevelike količine alkohola u krvi. Da
bih rešio pitanje prevoza, kupio sam rols-rojs i unajmio šofera.
Dogovorio sam da nas vozač, Slik Vik smo ga zvali, po završetku predstave sačeka
na uglu, kako bih goste potom odveo na kasnu večeru. Rezervisao sam sto za
petoro u restoranu »Trattoria Cost-a-Lotto«.
Dok sam po izlasku iz Opere prelazio ulicu idući ka kolima, s leve strane sam
ugledao novčić. Te večeri je padala kiša i peni se presijavao, odslikavajući ulična
svetla i senke, trepereći, odajući utisak kao da, u stvari, želi da prođem pored
njega. Oklevao sam, razmišljajući šta će drugi pomisliti ako se sagnem. I tada sam
doneo odluku: afirmacija je afimiacija, i pružio sam ruku da ga dohvatim.
Problem je bio u tome što sam to učinio na pola srca, i umesto da se prosto sagnem
i pokupim taj prokleti novčić, načinio sam poseban pokret - savio sam samo noge u
kolenima a ne i gornji deo tela, i spustio ruku. To rade kelnerice u Plejboj klubu
dok stavljaju piće na sto gostiju, kako ne bi isturale dekolte u prvi plan. Ne mogu
da se setim ko me je tom pokretu naučio - negde duboko imam maglovito sećanje
na taj trenutak - ali mora da sam vremenom nešto od toga zaboravio, jer sam te
noći potpuno uprskao stvar.
Ono što je trebalo da bude graciozan pokret, pretvorilo se u potpuni fijasko.
Nezgodno sam dokačio novčić i on je počeo da se kotrlja niz trotoar, ljupko se
provlačeći između skupih cipela. To je bio trenutak kada bi bilo bolje da sam od
svega odustao. Međutim, pošto sam bio veoma odlučan, odbio sam da se predam.
Izvio sam se ka novčiću i promašio ga, prućivši se po trotoaru koliko sam dug.
Samo bog zna zašto sam te večeri odlučio da obučem belo satensko odelo. Kada
sam konačno uspeo da podignem novčić, blato sa trotoara uglavnom je bilo na
meni. U međuvremenu, Slik Vik je uveo moje goste u kola, i oni su opušteno, s
uzdržanim zaprepašćenjem, posmatrali moju predstavu pantomime.
25
Stvarno mi je bilo neprijatno. Ušavši najzad u kola, morao sam im dati neko
objašnjenje. Svojim američkim prijateljima sam rekao da je podizanje novčića s
ulice drevni britanski običaj koji donosi neizmernu sreću. Bili su očarani time što
su saznali nešto novo o britanskoj kulturi, a jedan od njih je to čak i zapisao.
Sve je bilo u redu dok jedan od njih nije počeo uporno da traži tačno objašnjenje
kako je taj običaj dospeo u britanski folklor. E, tu sam počeo da preterujem. Rekao
sam im da on potiče još od elizabetanskog vremena. Da bih priču učinio što
verodostojnijom, izmislio sam ceo neverovatan scenario u koji su bili uključeni
Elizabeta i Lord Dadli. Čak sam ubacio i Voltera Rolija, smatrajući da moji gosti
verovatno nisu previše upoznati sa britanskom istorijom. Priča je veoma brzo došla
do tačke u kojoj su kraljica Elizabeta, Lord Dadli i Volter Roli puzali po podu
dvorca Hampton u potrazi za Plemićkim Novčićem.
Moje poznavanje neobičnih detalja engleske istorije ostavilo je ogroman utisak na
sve, pa i na mene. Nekako sam se osećao kao tvorac jednog istorijskog trenutka, jer
sam običaju podizanja novčića s poda vratio njegovo zasluženo mesto u slavnoj
prošlosti engleskog naroda. Već sam sve odredio:
1558: Elizabeta stupa na engleski presto.
1559: Nastaje običaj podizanja novčića s poda.
Pošto su moji gosti napravili pisane beleške o ovom događaju, hronološki ga
smeštajući u istoriju, nastupila je tišina. Dok su kola klizila kroz noć vodeći nas ka
restoranu, razmišljao sam o onome što se dogodilo te večeri. Moram vam reći da
sam potajno bio veoma ponosan. S vremena na vreme sam sujeverno otvarao šaku
kako bih bacio pogled na tu sjajnu, ali blatnjavu nagradu, razmišljajući kako ne
postoje granice obilja, samo ako ste rešeni da do njega dođete.
Uvežbavanje primanja predstavlja duhovno iskustvo, jer vas ono primorava da se
otvorite i omogućite sebi da uvidite kako ništa nije ograničeno. Razmislite o tome
na sledeći način: ukoliko ste spremni da se otvorite, oslobađaćete postepeno sve
veću energiju, a što više energije oslobodite, vaš poklon svetu biće veći. Jer, kada
dajete sebe, svetu nudite hrabrost, nadahnuće i radost. I kako se vaša energija meša
s okolnostima i ljudima koji vas okružuju, prirodno dolazi do poboljšanja. Iz toga
proizilazi da vi, kao predstavnik svetlosti, imate pravo da zauzvrat dobijete istu,
ako ne i veću količinu energije. Oni koji imaju, dobijaju još.
Energija koja vam se vraća može imati oblik ljubavi, mogućnosti i/ili, jednostavno,
lepih osećanja koje drugi gaje prema vama. Ali, jedan deo te energije biće čist keš.
I to je super. Međutim, treba da budete spremni da prihvatite sve, šta god da dođe,
ne postavljajući nikada nikakva ograničenja.
U tik-taku postoji običaj da stvari izjednačavamo sa njihovom vrednošću. To je
prirodan nusproizvod logičnog uma. On kaže: »Opravka ovih instalacija vredi
dvesta dolara.« Međutim, kada sebe i svoja dela počnete da sagledavate kao
26
energiju, a ona ima svoju vrednost (neospornu, rastuću, neograničenu), nema
razloga zašto vam neko ne bi platio i pet hiljada dolara za popravku česme.
Ovo vam može delovati nemoguće. Ako je tako, još uvek ste programirani na
strukturalan način razmišljanja. Oslobodite ga se i dozvolite sebi da sagledate veće
mogućnosti.
Kada sam se 1964. godine prvi put zaposlio, radio sam kao poštonoša za firmu
brodskih trgovaca u Londonu. Moja bruto zarada iznosila je deset funti nedeljno
(što je sedamnaest dolara po današnjim standardima). Od toga je trebalo da
odbijem jednu funtu i sedamdeset pet penija za porez, funtu i po za prevoz, funtu i
po za hranu i jednu funtu nedeljno za hemijsko čišćenje radnog odela. Moja
nedeljna neto zarada iznosila je četiri funte i dvadeset i pet penija za četrdeset sati
rada.
U to doba, britanske rokenrol zvezde zarađivale su oko hiljadu dolara za noć. Za tu
sumu ja bih morao da radim dve godine i sećam se kako sam tada razmišljao da su
te zvezde srećne. Počeo sam da razmišljam o časovima pevanja. Problem je bio u
tome što, prvo, nisam imao sluha i drugo, zvučao sam kao žaba u vreći. Međutim,
za to što nisam ušao u ligu onih koji zarađuju magičnih hiljadu dolara za noć nije
bio kriv nedostatak pevačkog dara. Moj problem je bio u tome što, tako mlad,
nisam osećao da imam energiju koju bih mogao ponuditi onima što bi bili spremni
da je bogato nagrade novcem. Moj um je bio ograničen na četiri funte i dvadeset
pet penija nedeljno, ili tu negde. Bilo mi je potrebno vreme da sazrim i promenim
način razmišljanja.
Pošto sam radio u srcu londonske finansijske četvrti, stekao sam osećaj za
zarađivanje. Imao sam običaj da tokom pauze za ručak stojim ispred Nacionalne
banke Engleske ili Berze i posmatram sve te važne ljude što ulaze i izlaze iz tih
zdanja. Svakodnevno sam pratio dešavanja na berzi iako nije bilo šanse da kupim
čak ni jednu jedinu akciju. Svemu tome sam se priključio na nivou osećanja, mada
moja trenutna stvarnost nije imala nikakve veze s tim svetom.
Ubrzo potom sam shvatio da meni nije mesto među pevačima, već među
poslovnjacima. Napustio sam posao u gradu i za manje od hiljadu dana započeo
sopstveni posao i zarađivao oko 20.000 dolara nedeljno. Počeo sam da upoznajem
mnoge poznatije britanske pop zvezde, i sećam se da sam razmišljao kako ti jadni
ljudi moraju da se ograniče na zaradu od samo hiljadu dolara za noć. Bilo je to
nekoliko meseci pred moj dvadeset i prvi rođendan.
Međutim, nije se sve tako lako odvijalo. Bilo mi je potrebno skoro petnaeset
godina da svoj um ubedim da bogatstvo prihvati kao nešto prirodno. Postojala su
razdoblja kada sam doživljavao fantastične uspehe i bio zatrpan novcem, ali bilo je
i onih kada sam imao ogromne teškoće i silne finansijske probleme. Međutim, u
lošim vremenima uvek sam u mislima bio usmeren na san koji sam imao i, mada
su me često jurili besni poverioci, uvek sam zadržavao pozitivan stav.
27
Nikada neću zaboraviti jutro kada me je posetio sudski izvršitelj. Prethodno veče
sam izašao s prijateljima, skitao i provodio se sve do zore. Nakon sat vremena,
neko je pozvonio na vrata. Ošamućeno sam se do njih oteturao i otvorio ih.
Ugledao sam tipa koji je delovao veoma zvanično, a u ruci je držao gomilu
nekakvih dokumenata. Tada su sudske pošiljke bile obmotane crvenom trakom, i
sam pogled na nju izazivao je oprez.
»Gospodin Vajld?« rekao je sudski izvršitelj zvonkim glasom. Međutim, i pre nego
što je uspeo da izgovori bilo šta drugo, a to bi nesumnjivo obuhvatalo žalbe onoga
ko me tuži i detalje te tužbe, prekinuo sam ga rečima: »Taj gad! Pobegao je ne
plativši mi stanarinu za tri meseca, kao ni račun za struju, a račun za telefon iznosi
trista funti jer je zvao inostranstvo.«
Sudski izvršitelj je počeo da saoseća sa mnom, potvrdujući kako su ljudi postali
veoma neodgovorni. Na kraju sam ga pozvao na čaj. Ćaskali smo o vrlinama i
manama britanskog pravnog sistema i on mi je poverio da nije baš dobro plaćen za
posao koji obavlja. »Pa«, rekao sam, »ukoliko uspeš da nađeš to đubre Stjuarta
Vajlda i kažeš mi gde je, platiću ti pedeset funti.«
Sudski izvršitelj je bio oduševljen mogućnošću ostvarenja dodatne zarade i obećao
je da će se baciti u ozbiljnu potragu. Ispratio sam ga ubacujući mu nekoliko
čokoladnih kolačića u džep i želeći mu sve najbolje. U međuvremenu su se moji
prijatelji, raštrkani svuda po kući, polako okupili u kuhinji. Ispričao sam im
događaj sa sudskim izvršiteljem i dobro smo se nasmejali. Čak i kada je lekcija o
bogatstvu negativna, sigurno nikada nije dosadna.
Suština je u tome da u svom načinu razmišljanja dođete do tačke kada će ono
prihvatati veće mogućnosti i da se, a to je vrlo važno, ne usredsređujete na
negativnosti. Rani neuspesi veoma lako poljuljaju samopouzdanje, a često ih
shvatamo mnogo ozbiljnije nego što bi trebalo. Na poraze bi trebalo gledati kao na
seminare koje ste platili da biste naučili igru života. Utešno je saznanje da su
mnogi milioneri bar jednom ili dvaput bankrotirali pre nego što su se obogatili. To
što imate hrabrosti da iskoračite i posvetite se zarađivanju novca podrazumeva i da
ćete s vremena na vreme doživljavati neuspehe. To je sasvim prirodno. Na kraju će
se sve dobro završiti. Treba da imate mnogo strpljenja i istrajnosti da izdržite do
onoga trenutka kada će Univerzalan zakon izvršiti svoju isporuku.
To je kao da sadite. Ako posle samo nedelju dana pogledate mesto na kome ste
nešto zasadili, imaćete utisak da se ništa ne dešava. Ali pustite energiju da raste i
izraste, a pošto se radi o unutrašnjoj energiji, nećete uvek imati očevidan dokaz
njenog delovanja. Naućite da verujete i nemojte emotivno reagovati. U
međuvremenu, menjajte svoj um učeći ga da prihvati više.
28
4
A kada se pojave, ispostavite im račun
Da biste im »ispostavili račun«, morate naučiti da ljudima naplatite svoj rad ili
proizvode koje prodajete. Deo životnog dolarskog plesa podrazumeva mnogo više
od čudnog odnosa ega prema naplaćivanju. Nekako kao da smo skloni mišljenju da
nas onaj kome smo ispostavili račun neće voleti ili da time možda oduzimamo deci
od usta.
To nas vraća na kompleks odobravanja, ali dosta je povezan i sa samopouzdanjem.
Jedna od stvari na koje ćete morati da obratite pažnju biće i jačanje i sakupljanje
energije, neophodne za stvaranje pozitivnog odnosa prema naplaćivanju.
Koliko puta ste obavili neverovatno dobar posao za nekog drugog, poklanjajući mu
i srce i dušu? U normalnim okolnostima, taj posao biste naplatili, recimo, sto
dolara, ali kada vas taj neko upita koliko sve to košta, vi odgovarate: »Ne, ne,
ništa.« Ili možda kažete: »Obično naplaćujem sto dolara, ali vama ću naplatiti
deset.«
Svi smo to bar jednom u životu učinili. I, mada je prijatno i lepo učiniti nekome
uslugu, važno je da to bude u skladu i sa vašim poslovima, a to znači da suma koju
naplaćujete bude pristojna U protivnom, vaša energija se širi samo do granice
podmirenja osnovnih troškova. a to vas lišava prihoda. Nedostatak prihoda vuče
nadole i, u jednom trenutku, ostaćete i bez mušterija kojima ste davali popust.
Mnogima je teško da naplaćuju svoje usluge jer ego okleva, smatrajući da će time
kod ljudi izazvati negativnu reakciju. U stvari, tačno je upravo suprotno. Ljudi vole
da im više naplatite. Tako se osećaju važnijima. Koliko uživate kada potrošite tri i
po dolara na buvljaku? Međutim, kada odete na večeru koja košta dvesta dolara,
sigurno se osećate posebno. Imate utisak da dobijate nešto vredno Osim toga, što
više budete naplaćivali, to će vas ljudi više poštovati. Ukoliko ste jeftini, ljudi
imaju običaj da nalaze zamerke onome što radite. Kada nešto dobiju nizašta,
počinju da traže još. Takva je ljudska priroda.
Još nešto je važno u vezi s naplaćivanjem, a to je naša sklonost da smatramo kako I
svet doživljava istu oskudicu kao i mi. To je velika greška. Činjenica da ste vi
švorc ne znači da je svet švorc - ne bi trebalo da svoju oskudicu projektujete na
druge. To sam naročito primetio u Australiji. Ukoliko uđete u prodavnicu i
posegnete za nekim skupim proizvodom, poslovođa pokušava da vas od njega
odgovori ili vas bar upozorava da ste odabrali skup proizvod. Kao da smatra da će
vas udariti struja ako dotaknete određenu konzervu ili pakovanje čaja.
Nedavno sam u Sidneju o ovoj osobini Australijanaca razgovarao s jednim
prijateljem i on mi je rekao da se »Twinings« čaj smatra najboljim i da je mnogo
29
skuplji od ostalih. Kada sam se sledeći put obreo u prodavnici, uzeo sam nekoliko
pakovanja ovog čaja, a kada sam došao na kasu, vlasnik radnje mi je, naravno,
rekao: »To je 'Twinings' čaj, znate. Veoma je skup. Koštaće vas dolar više nego
druge vrste čajeva.« Odgovorio sam; »Fantastično.« »Ne«, rekao je, misleći da ga
nisam dobro čuo, »ne košta dolar manje, već dolar više.« »Sjajno!« izjavio sam.
Poslovođa je bio veoma zbunjen. Shvatio je da svakako nisam Australijanac. Počeo
je da ponavlja, govoreći glasno i polako, kao da sam gluvi Eskim koji ne zna
engleski. Uzeo je u ruku pakovanje čaja, podigao ga i pokazao mi prstom na
nalepnicu s cenom. Nagnuo sam se i pogledao na uvredljivu nalepnicu, i rekao:
»Sada shvatam.«
Poslovođa se zadovoljno nasmešio, srećan što me je spasao grozne sudbine
preplaćivanja čaja za ceo dolar. Međutim, dok je još držao pakovanje čaja u
rukama, okrenuo sam se i lenjo prešao pogledom po policama u prodavnici. Potom
sam se veoma lagano ponovo okrenuo ka vlasniku, nasmešio i rekao: »Uzeću
šezdeset pakovanja.« Nije mi poverovao. I tako sam kupio samo dva, ona što sam
prvobitno uzeo, i izašao iz prodavnice razmišljajući o usponima i padovima na
tržištu čaja.
Na ovom primeru možete videti kako nesposobnost za ispravno naplaćivanje
potiče od uobičajenih emocionalnih konflikata koji se kod ljudi javljaju u vezi s
novcem. Mnogi imaju osećaj da naplaćivanjem usluge ili proizvoda na neki način
oduzimaju nešto kupcu, da time ugrožavaju njegovu bezbednost ili opstanak. To je
čist tik-tak. Morate kupcu dozvoliti da ima svoje mišljenje. On zna šta želi i ako
hoće, kupiće. Ako ne, neće.
Druga važna emocija koja je vezana za naplaćivanje jeste strah. Skloni smo da
smatramo da će, ako dobro naplatimo, naše tržište magično nestati i da ćemo do
sledećeg četvrtka svi bankrotirati. Međutim, uprkos svim usponima i padovima
ekonomije i neizvesnosti koju izaziva oskudica, kvalitetni svetski proizvodi večno
će trajati. Za rols-rojs automobile uvek će postojati odgovarajuće tržište, kao i za
francuski šampanjac, hotele sa pet zvczdica i vile s plažom. Treba samo da
donesete odluku da je i ono što vi nudite kvalitetno. A za to je vezana energija.
Tome ću posvetiti veći deo poglavlja, jer mi se čini da je od suštinskog značaja.
U tik-taku ljudi posmatraju tržište sa svim njegovim strukturama i cenama i
osećaju da ih ograničava. Vide konkurenciju, i osećaju da je njihova finansijska
budućnost neizvesna, što je u mnogim slučajevima i tačno. To se, međutim, dešava
zbog toga što tik-tak, iako ima proizvode i usluge, u najvećem delu ima veoma
malo energije. Svi kiosci za hamburgere liče jedni na druge, kao i sve benzinske
pumpe, praonice, avio-kompanije i tome slično. Tržište koje nije prožeto pravom
energijom jedino može da vam proda nekvalitetne proizvode a to često izaziva
nezadovoljstvo, jer intuitivno osećate da je beživotno. Proizvod je obično prost i
dosadan i jedan od milion sličnih.
30
Kada svoju životnu energiju prožmete oduševljenjem, stvaralaštvom i osobenošću,
ono što nudite svetu dobija drugačiji karakter. Više se ne takmičite s tik-takom i
možete naplatiti iznos koji god želite.
Zapamtite da duhovna energija zemlje, božanska sila - nazovite je kako god želite -
nije svesna vrednosti. Znam da ljudi često o bogu razmišljaju kao o tipu koji sedi
negde gore na prestolu i sve posmatra, vodeći računa o tome koju će cenu imati
Hondini proizvodi ove godine Ali, to nije tačno. Ukoliko uspete da shvatite
metafizičku istinu sveta, uvidećete da je bog pre energija nego osoba. Ono što
hrišćanin može smatrati milošću božijom, Azijat može nazvati večnim tao
proticanjem svime što postoji. Suština je u tome da cena predstavlja samo činilac
emocije, a božanska sila nema veze s ljudskim emocijama. Drugim rečima,
božanska sila nije emotivno vezana za posedovanje digitalne ulazne kapije. Bez
obzira da li je reč o deset dolara ili šezdeset miliona dolara, njoj je svejedno.
Vrednost je stvar emocija, i ničega više. Stvari koje ljudi vole, koje žele vrede više
od onih koje ne žele. Čini mi se da su božanska sila i životna sila jedno te isto.
Vaša životna sila je vaša energija, vaš zanos, ono što dajete od sebe. Stoga, ukoliko
energija koja održava svet nema predstavu o vrednosti, znači da ne postoji
ograničenje i duhovne energije vaše životne sile koju možete, ako želite, pretvoriti
u keš.
Pre svega, morate se osloboditi nelagodnosti pri određivanju svoje cene. Gledajte
na sebe kao na prenosioca energije. Stvari se mogu nabaviti bilo gde; energija se
mnogo ređe pronalazi. Energija koju prenosite nema određenu vrednost, tako da ne
postoji ograničenje u onome što vam ljudi mogu dati, a to znači da, posvetivši se
energiji, vi u stvari služite ljudima. Ne samo da ono što činite ima posebnu
vrednost, već drugima omogućavate da u tome otkriju viši ideal, ushićenje,
životnost, koji se ne nalaze u prosečnosti.
Ljudi imaju potrebe, a kada te potrebe podmirujete, vi im služite - ne samo zato sto
ih time oslobađate daljeg traženja - već i zato što vaša ponuda ima jedinstvenu
posebnost. Poznajem tipa koji ima malu radnju za popravku električnih aparata. On
je genije u svom poslu. Njegova energija je zrela. On je poput ostarelog mudraca.
Neprestano je zatrpan poslom, i obožava ga. Ljudi mu dolaze samo da bi bili u
njegovom društvu. Donose mu aparate za popravku. Nedelju dana po popravci
nekog uređaja, oni mu ga ponovo donose u savršeno ispravnom stanju i on im ga
ponovo popravlja. Zamolio sam ga da mi otkrije tajnu svoga uspeha. Rekao mi je
da aparati koje mu ljudi donose predstavljaju samo simbole njihovog života i da
on, popravljajući toster, zamišlja kako time isceljuje i njihov život. Mušterije se
zadržavaju u njegovoj radnji i on im često upućuje reči ohrabrenja ili pozitivne
afirmacije. Uvek im pokazuje šta je to kvalitet i, malo-pomalo, njegove redovne
mušterije uče više o sebi i svoj život sagledavaju u drugačijem svetlu.
31
Kada se to i vama desi, moći ćete se opustiti pri određivanju cene po kojoj ćete
naplaćivati i moći ćete jednostavno raditi na tome da ljudima dajete što je moguće
više energije i zbog toga se dobro osećati. Kada ljudi dođu kod vas zbog recimo,
isceljujuće masaže i vi kažete: »Sto dolara«, a oni kažu: »Zar nije bilo pedeset
prošle nedelje?«, prosto odgovorite, »Da, ali ove nedelje se osećam jako dobro
kada razmišljam o sebi. Sto dolara!«
Pokušajte da vežbate sledeće: narednih trideset dana nemojte nikome ništa učiniti a
da to ne naplatite. Naterajte sebe da sve naplatite. Kada vas neko zamoli da ga
negde prevezete, recite mu da će ga to koštati dvadeset dolara. Ovu vežbu je teško
sprovesti zato što ljudi očekuju da za njih mnogo toga učinite bez naknade. Kada
im kažete da će ih to koštati, oni reaguju.
Lekcija koju vi treba da naučite jeste da vi ne odreagujete. Takođe, obratite pažnju
na to da ne počnete sa pravdanjem.
»Moram da ti naplatim dvadeset dolara jer sam siromašan i jadan, i ne mogu da
preživim bez tvoga novca.« Prosto recite: »Želiš da te negde prevezem? Dobro.
Dvadeset dolara«. Ostanite pri tome. Nije bitno da li će vas oni unajmiti ili ne. Ono
što treba naučiti iz ove lekcije jeste da se ne osećate neprijatno govoreći ljudima
kako osećate da vredite.
U metafizičkim krugovima kojima pripadam, to se zove AŠJSM, što je skraćenica
za: a šta je sa mnom! Baš je lako zaboraviti na sebe, zar ne? Toliko vremena
provodimo posvećeno pomažući drugima da zaboravljamo da nešto uzmemo i za
sebe. Kao da postoji stalan sukob između poslovnosti i dobrote.
To ćete razrešiti ako ove dve stvari razdvojite. U privatnom životu možete biti
darežljivi i toplog srca, ali posao je posao. To nikada ne bi trebalo da zaboravite. U
svom poslovanju treba da nastupate sa energijom koja zahteva sve. Znam da se u
današnjem svetu kao pošteno rešenje dosta zastupa metod »ja pobeđujem/ti
pobeduješ«, koji podrazumeva da obe strane u pregovorima dobiju većinu onoga
što žele. Svi pobeđuju, bar teoretski.Problem ove ideje je u tome što na poslovan
sastanak odlazite unapred se odričući mnogo čega. Težnja da sve bude pošteno
ispravna je, ali vi isto tako imate pravo da razgovor započnete zahtevajući sve.
Ukoliko u razgovor o sklapanju posla uđete s rečenicom: »Uzeću pedeset posto«,
druga strana može, polazeći od toga, krenuti u cenjkanje, i na kraju možete dobiti
manje od pola. Zato je bolje da krećete sa AŠJSM stanovišta. Krenite s vrha brda.
Kada vas pitaju koliko želite, pogledajte ih pravo u oči i recite: »Sve«. Neće
verovati svojim ušima. To je u redu. Vi i niste tu da biste ih uveseljavali.
Ako su vaša osećanja usklađena sa AŠJSM, neće vam biti neprijatno da zahtevate
svih 100% od nekog posla. A ako druga strana zastupa metod »ja pobeđujem/ti
pobeđuješ«, tražiće 50 posto. To će vas dovesti u dobar položaj, jer možete reći:
»Vidite ovako, uzeću 25% manje od onoga što ja želim, a i vi se odreknite 25%
32
onoga što vi želite. To je pošteno, zar ne?« I sastanak ćete napustiti sa 75% u
odnosu na njihovih 25 posto.
»Pošteno« je ono oko čega se dvoje ili više ljudi slože. Nije moj stil da ljude
opelješim do poslednjeg cvonjka. Napor koji je za to potreban nije vredan toga; svi
imaju pravo da nešto zarade. Ali, ukoliko pri svom predstavljanju na tržištu od
početka ne krenete od toga da zahtevate sve, na kraju ćete dobiti manje no što
vredite.
Koliko čitalaca ove knjige danas radi na loše plaćenim poslovima samo zato što su
pre sedam godina, odlazeći na prvi razgovor o poslu, bili malo nervozni i
zaboravili da osećaju svoju vrednost, pa su propustili da zahtevaju sve? U stvari, to
je samo pitanje samopouzdanja.
Pokušajte da ovo ponavljate kao afirmaciju. Zbog toga ćete se osećati sjajno. »Šta
želiš?« »Sve!« »Šta želiš?« »Sve!« »Šta želiš…« Naravno, nije baš uobičajeno da
se ljudi slože i daju vam sve. Cenjkaće se. Ali, zahvaljujući ovom metodu, polazite
od celokupne teritorije, pa se jednog njenog dela možete i odreći.
ČETVRTI KORAK DOLARSKOG PLESA
Osnovni ključ bogatstva jeste dobro naplaćivanje.
Potvrdite da nikada nećete umanjivati svoju vrednost
naplaćujući ljudima manje nego što osećate da vredite.
Naravno, čak i u poslu ćete povremeno popustiti drugima. Ali, ukoliko u tome
budete preterivali, oslabićete sebe. Na kraju ćete biti besni zbog nedostatka novca.
On vam je potreban da biste krenuli u traganje. Morate naučiti kako da od života
zahtevate ono što želite, imajući na umu da niko drugi ne može znati šta želite ako
mu to ne kažete. Moraćete prihvatiti ono što vam dolazi i ljudima ispostavljati
odgovarajuće račune!
Tek kada se budete osećali potpuno prijatno dok naplaćujete, tek tada - i samo tada
- možete sebi dozvoliti da neke stvari radite i besplatno. U tom slučaju, kada
nekome nešto budete činili, znaćete da to radite zato što želite, a ne zato što ste na
to primorani ili zato što time želite da ga navedete da vas voli.
Najvažnije kod naplaćivanja jeste to što je ono dobro za vas. Ukoliko nudite neku
uslugu ili proizvod, kakva je zabava u tome da čineći to, od svoga života napravite
borbu za preživljavanje? Ako ono što radite budete naplaćivali pristojno i ako
budete radili kvalitetno i dobro, sasvim ćete prirodno, ne vređajući nikoga
napredovati na tržištu.
Kao što je rečeno, samo ograničeni ljudi sa ove planete veruju u postojanje
oskudiće i zalažu se za filozofiju »popusta«. Na takvom tržištu je veoma teško
33
finansijski uspeti. Osim toga, siromašni su obično veoma negativni i nastoje da vas
neprestano ubijaju u pojam, usredsređujući se na ono što nije, umesto na ono što
jeste. Naplaćujući svoje usluge i kvalitetno ih obavljajući, automatski ćete se
popeti stepenicu ili dve i približiti se ljudima koji imaju mnogo novca. Ne mislim
na megamilionere, već na imućne ljude u usponu. Činjenica je da postoji mnogo
ljudi (na milione njih) kojima cena uopšte nije važna. Oni žele energiju.
Ona se može ponuditi u obliku lepote, usluge, efikasnosti, pouzdanosti ili
vrednosti. Ovi ljudi u usponu obično su veoma zaposleni. Žele da stvari obave brzo
i uspešno, i žele da se proizvod prodaje, a usluga isplati. Pri izboru nekog
proizvoda ili usluge, cena im nije najvažnija.
Kada uložite svoju energiju u ono čime se bavite i to postane izuzetno, ne postoji
ograničenje u visini iznosa koji možete naplatiti. Ne mislim da treba pljačkati ljude
i naplaćivati više nego što treba. Hoću da kažem da na dnu tržišta svi znaju koliko
košta šargarepa. One na vrhu koji kupuju endivije1 uvezene iz Belgije, za to je baš
briga. Oni samo žele endivije.
Ne bi znali da vam kažu koliko koštaju, čak i da im život zavisi od toga. Trebalo bi
da se krećete u njihovom društvu jer i vi želite da postanete toliko bogati.
U svetu u kome je sve obično i dosadno i isto iz godine u godinu, ako ste originalni
i ako u nešto uložite energiju, ljudi će na to odgovoriti. Otkrivate stvari koje su
posebne prava je radost, zar ne? Prodavnice koje su drugačije, restorane koji imaju
dobru uslugu ili spremaju neobičnu hranu, mesta gde ljudi ulažu nešto više napora
- kada pronađete takvo mesto srećni ste da platite uslugu, jer znate da su kvalitet i
zabava koje za to dobijate sto puta vredniji od gluposti koje su ponuđene u
običnom svetu.
Nije teško biti originalan. Samo razmislite o tome šta ljudi žele. Uzmite za primer
hotele – ljudi u njih odlaze kako bi imali gde da se istuširaju i odspavaju. Međutim,
vlasnici hotela najmanje novca troše na spavaće sobe. Umesto toga, oni troše
neverovatne količine miliona da bi izgradili predvorje. To je sjajno za vlasnikov
ego, ali ko, zaboga, spava u predvorju? Nije li činjenica da ste, napuštajući hotel,
često osećali razočarenje i imali osećaj da hotel nije baš ispunio vaša očekivanja?
Druga stvar koju u hotelu želite jeste prava usluga. Za tako nešto morate otputovati
u Evropu ili na Istok. Služenje nije u američkom duhu - tako nešto im ne pričinjava
radost. Čak i u najboljim hotelima u Americi usluga je grozna. Zašto? Zato što
osoblje nije obučeno za pružanje usluge. Ceo sistem je osmišljen kako bi
odgovarao menadžerima, a ne mušteriji. Uskraćujući uslugu, oni smanjuju
troškove.
1 Endivija - vrsta salate (prim. prev.)
34
U par navrata imao sam tu nesreću da odsednem u nekim »Marriott« hotelima u
Sjedinjenim Državama. Jedan od njih postoji na aerodromu u Vašingtonu. Na
samom ulazu nalazi se fotografija starog Mariota lično, sa koje se smeška
nesrećnicima koji ulaze u hotel. Na recepciji se nalazi ogroman natpis koji kaže
nešto poput: »Posvećeni smo tome da vas uslužimo.«
Jednom prilikom sam iznajmio jednu od njihovih sala za seminar. Bio je zakazan
za šest sati popodne, te sam zamolio jednu službenicu da ostavim svoja dva kofera
u svojoj sobi koju sam morao napustiti u podne, budući da mi je već rekla da joj
soba neće biti potrebna do sutradan. Odbila je da mi izađe u susret. Istakao sam da
sam njihovom hotelu doneo posao od nekoliko hiljada dolara. I dalje je odbijala.
Napomenuo sam joj da sam u njihov hotel doveo dvesta pedeset ljudi, i da će svi
oni ručati u njihovom restoranu. Ni to nije dalo rezultata. Upitao sam je da li natpis
na zidu išta znači, ili tu stoji samo da bi zaklonio rupu na zidu? Kiselo se nasmešila
i nestala u kancelariji iza pulta. Taj kiseli osmejak do sada je starog Mariota koštao
između 20.000 i 30.000 dolara. Nikada više nisam ni jedan peni potrošio na tu
firmu, a ni osoblje moje kompanije ne odseda u tim hotelima.
Kada bismo vi i ja otvarali hotel, usredsredili bismo se na ono što ljudi žele. Ne
bismo se šalili s tim glupim natpisom na zidu pored recepcije. Pružili bismo
gostima pravu stvar. Najveći deo novca potrošili bismo na opremanje soba.
Predvorje bi bilo jednostavno i toplo, ali sobe bi bile raskošne. Da li ste ikada
primetili kako su hotelski peškiri izlizani? Uz to su i izuzetno mali i nikada ih
nema dovoljno. Ja bih naručio posebne peškire koji bi bili dugački dva, a široki
jedan metar. U svaku sobu bih stavio osam, deset, čak i više peškira. Takođe bih
ljudima obezbedio bade-mantile na kojima bi bili njihovi inicijali i ime hotela, i
dozvolio bih im da ih ponesu sa sobom. Ljudi vole da osete da dobijaju nešto
besplatno. Osim toga, kad god se budu tuširali u svojoj kući, reklamiraće vaš hotel.
Troškove nabavke bade-mantila uračunao bih u cenu sobe.
Zatim, na svakom spratu bih postavio recepciju i službenika odmah pored lifta.
Njihov posao bi bio da dočekaju goste i učine sve da im ispune bilo koju želju.
Nabavio bih pravu ćebad, a ne one smeđe, sintetićke prekrivače koje ima većina
hotela. Svaka soba imala bi krevet s baldahinom. Koliko bi to koštalo? Pa reč je
samo o četiri stuba i nešto malo platna. Ali, deluje kraljevski - naročito ljubavnici
vole takve stvari. Konačno, svako jutro bih kompletno osoblje doveo na parking i
naterao ih da skaču i viču: »Mušterija je uvek u pravu, čak i kada greši.« Terao bih
ih da to čine sve dok ne ukapiraju, pa makar mi to oduzimalo sat vremena svakog
jutra. One koji stvarno ne bi mogli da ukapiraju poslao bih Mariotu.
Život je tako jednostavan, zaista. Razmišljajte o tome šta ljudi žele, posmatrajte šta
drugi ne uspevaju da im obezbede i obezbedite im to vi. Zatim im ispostavite
račun.
35
U dolarskom životnom plesu postoji još nešto što želim da istaknem, jer će postati
veoma važno pri navikavanju vaše svesti na bogatstvo. Svet je bogat, veoma bogat,
naročito u zapadnim demokratijama. Ako čitate ovu knjigu, vrlo je verovatno da
živite u jednoj od tih bogatih zemalja. Ako ne živite, preselite se. Da biste bili
bogati, morate se vrteti u sredinama koje su bogate.
Stvar je u tome što su ljudi skloni da svoju pažnju usmeravaju samo na ono što im
nedostaje. Retko se usredsređuju na ono što im je dostupno, što je stvarno, što
poseduju. Zato, na primer, u Sjedinjenim Državama u ovom trenutku imamo oko
šest miliona ljudi na socijalnoj pomoći. Radni potencijal zemlje iznosti 105
miliona ljudi, što znači da 99 miliona nije na socijalnoj pomoći. Ti ljudi prosečno
zarađuju blizu 20.000 godišnje. Ali mnogi od njih zarađuju mnogo, mnogo više. U
suštini, ima više od milion milionera.
Recimo da je nacionalni prosek plate duplo veći od stvarnog, znači 40.000 dolara,
pa pogledajmo koliko ljudi zarađuje toliko. Zapanjilo bi vas otkriće da više ljudi
pripada onima što zarađuju više od 40.000 dolara, nego što je onih na socijalnoj
pomoći. To znači da na svakog nezaposlenog dolazi mnogo njih koji uživaju u
izobilju i zarađuju duplo više od prosečne plate.
Taj način razmišljanja možete primeniti na bilo koju zapadnu demokratsku zemlju.
Engleska je drugi primer. Ukoliko biste povukli liniju od Kembridža do Bristola,
oblast južno od te linije obuhvatala bi nekoliko stotina kvadratnih kilometara. U
njoj žive neki od najbogatijih ljudi sveta. Njihovo bogatstvo je ogromno.
Posmatrano iz ugla cele zajednice, oni poseduju veliki procenat sveta. Zanimljivo
je da su to i najveći strani vlasnici imovine u Sjedinjenim Državama. Ukoliko
čitate britanske novine dobićete utisak da sve ide naopako i da oni jedva sastavljaju
kraj s krajem. To nije tačno. »Aaaa, ali«, rekle bi negativno nastrojene duše, »šta je
sa severom Engleske? Tamo je takav očaj, siromaštvo i jad, a industrija je u
opadanju.« A ja bih im rekao. »Tačno.« Međutim, ono što je kod severne Engleske
pozitivno i dobro jeste to što nije tako daleko. Za 30 funti možete kupiti autobusku
kartu, preći granicu Kembridž/Bristol i obreti se usred obilja. Osim toga, ne postoji
razlog zbog koga ne biste mogli uspeti bilo gde. Radi se o tome da su neka
područja samo pogodnija za bogaćenje.
Ego teži da ostane na istom mestu, da bude okružen onim što mu je poznato, čak i
kada to što mu je poznato nije prijatno. Međutim, jedna od osobina bogatih je da
mnogo putuju. A pošto su prirodna bogatstva neravnomerno raspoređena, neki
predeli su zeleni i bujni, a neki pustinjski. Bogatstvo sveta teži gomilanju na
određenim mestima. Tržišta nastaju i nestaju, cene rastu i padaju. Da biste bili deo
današnjice, potrebni su vam veština komunikacije, pouzdane informacije i par
brzih nogu.
Uspešni ljudi su obično življi od neuspešnih. Njihov ubrzani duh proističe iz
njihove kreativnosti i uspeh ih odvaja od strogog pogleda na život - oni čine deo
36
toka. I tako oni koji se muvaju i sele, po prirodi stvari, napreduju brže, rizikuju i
investiraju više nego manje aktivni. Oni su, da tako kažemo, obezbedili
pristupnicu. Stoga su prirodno predodređeni za promenijiviji, slobodniji životni
stil. I to ne zato što im neko poklanja amajlije za sreću, već zato što će onima sa
energijom stvari prirodno priticati.
Odlučite da želite da im se priključite - i to je sve. Možda ste to već odlučili.
Možda još samo treba da usavršite par stvari i usredsredite se na cilj. Veoma je
verovatno da su mnogi od vas samo korak od zlatne žile. Izdržite. Ne gubite nadu.
Ukoliko budete dovoljno istrajni i energični, otkrićete da će vas sistem na kraju za
to napraditi. Previše je onih koji odustaju pre konačne isplate.
U međuvremenu, moraćete da poradite na svojoj energiji, jer je na ovom nivou
novac energija i ništa više. Sa podizanjem vašeg energetskog nivoa počeće da se
pojavljuju drugi ljudi. A tada vam neće biti neprijatno da im ispostavite račun. U
tome nema ničeg komplikovanog. Što budete bili jači, biće vam sve lakše i lakše.
Bacimo sada pogled na energiju i načine kako da je u sebi povećate.
37
5
Zarađivanje je prosto ko pasulj -
i to prebranac!
Ono što dajete vraća vam se, a razlog za oskudicu mnogih leži u tome što novca
daju malo ili nimalo. Ukoliko ste istinski posvećeni tome da učestvujete u
dolarskom plesu života, moraćete se privići na to da skoro neprestano stvarate
energiju.
Međutim, pre nego što bilo šta pokušate, hajde da proučimo kvalitet energije koju
odašiljete kako bismo ustanovili šta se dešava kada se ta energija pomeša s tržištem
života, kao i koliko ćete energije još morati uložiti da biste stvorili velike količine
novca koji će vam se vratiti. Ako to ne uradite, osudićete sebe na neprestanu
životnu borbu, na život u kojem ćete na svakom ćošku pronalaziti dokaze da vam
ništa ne daje, niti da, u poslovnom smislu, prihvata ono što mu nudite.
Imati svest o bogatstvu je prosto ko pasulj - i to prebranac. Ona je prirodno u vama
kao mogućnost. Potrebno je da proučimo sledeće tri stvari i vaš odnos prema
njima.
- intelektualno bogatstvo
- emocionalno/duhovno bogatstvo
- fizičko/materijalno bogatstvo.
Ukoliko razmišljate o našem društvu, uvidećete da starija generacija koja je
preživela teška vremena, često ima stav da se na oskudicu nailazi na svakom
koraku. Cela naša kultura, pa čak i narodne poslovice, podržavaju ovakvo gledište.
»Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.« »Zrno po zrno pogača, kamen po
kamen palača.« »Ko radi, ne boji se gladi.« »Blagi će naslediti zemlju.« (Jednom
sam upoznao jednog Blagoja. Bogat je ko Krez.)
Koliko puta ste čuli da morate naporno raditi da biste došli do novca? Ko vam je to
rekao? Ljudi za koje je život muka. Želeli su da ga i vi doživite na isti način i
priključite im se, kako ne bi bili usamljeni. Oni koji pokušavaju da vas ubede da je
život borba upravo su oni koji su videli malo od te borbe. Najbolje je da ih ne
uzimate za savetodavce.
Naravno, stav da su naporan rad i borba neizbežni, potpuna je glupost. Unutar
energije bogatstva nema borbe već samo proticanja. Osećate li da se borite, to je
znak da u vašem načinu razmišljanja postoji nešto što treba promeniti. Napor je
prirodan deo našeg fizičkog stanja, ali borba predstavlja napor prožet emocijom, a
to je neprirodno. To vam nije potrebno.
Međutim, nije čudo što se borimo, jer institucije koje kontrolišu protok informacija
- bilo da su te institucije religijske, birokratske ili medijske - moraju se uskladiti sa
38
zajedničkim imeniteljem. Nijedan političar ne može da stane za govornicu i kaže
istinu koja bi, otprilike, glasila: »Ova zemlja je stvarno bogata. Devedeset pet
posto zemlje je u izvrsnom stanju. Glupo je da se bavimo manjinom; ipak, radi se
upravo o - manjini.«
Dakle, deo vašeg intelektualnog bogatstva moraće da iskorači iz najvećih životnih
laži, onih koje su osmislili umovi iz tik-tak sveta. Takvi umovi nikada neće
prihvatiti činjenicu da su stvari, u suštini, dobre, čak ni onda kada bi im bilo dobro.
Koncepti tik-taka moraju neprestano održavati osećaj nelagodnosti kako bi sve
držali pod kontrolom.
Svetske institucije, baš kao i um običnog čoveka, imaju veliku korist od
negativnog pogleda na stvari. Na taj način niko ne mora baš mnogo da postigne da
bi se nazvao uspešnim. A ako one same pretrpe poraz, ni taj poraz neće biti velik.
Zamislite svetske vođe kako ustaju i kažu: »Hej, bogatstvo je prirodno, i svako ko
ne zarađuje 100,000 dolara godišnje biće kažnjen što nije uložio dovoljno napora.«
Taj slogan, ako bi se upotrebio tokom kampanje, ne bi doveo ni do kakvih rezultata
Ali, u metafizičkom smislu, činjenica je da se upravo to dešava. Oni koji stvaraju
malo, ili nimalo, kažnjeni su negativnim životnim okolnostima lišenim velikih
mogućnosti. Ukoliko želite, možete stvoriti lažne okolnosti u svome životu, ali na
kraju krajeva, istina je istina. I ona je lako uočljiva, baš kao i omlet prosut po
vama. Tako nešto je nemoguće ne primetiti.
Da biste se obogatili, prvo morate prihvatiti bogatstvo na intelektualnom nivou.
Morate razmišljati kao bogataš. To se postiže na dva načina. Prvo, nikada nemojte
razmišljati o bedi, potom, nikada nemojte razmišljati o siromaštvu drugih. Deo ove
promene svesti podrazumeva usklađivanje sa bogatstvom i njegovo uočavanje.
Zato, kada ulicom prođe limuzina, umesto da kažete: »Kapitalistički lakej, mora da
je neki prevarant«, kažite sebi da limuzine izgledaju sjajno i da je do njih lako doći.
Osim toga, važno je da nikada uspeh drugih ne posmatrate kao potvrdu svoje
nemaštine. Ukoliko čujete za prijatelja kome je dobro krenulo, veoma je lako taj
njegov uspeh uzeti kao primer sopstvene oskudice. To je stvar intelekta. Ukoliko
vašim prijateljima ide dobro, počnite da razmišljate o tome kako njihov uspeh
potvrđuje da je svet stvarno kreativno mesto. Njihov uspeh treba da vas ohrabri, jer
ako su oni mogli uspeti, možete i vi.
Međutim, morate dozvoliti da se vaš način razmišljanja proširi i tako prihvati da je
apsolutno bogatstvo prirodno, To može biti teško jer smo hiljadu i jednom
porukom programirani na nemanje i ono nam je priraslo srcu. Osim toga, na nas
utiče i neprestano bombardovanje stvarima koje prosečnost predstavlja za istinu.
Vi ne samo da ste proizvod svih primljenih informacija, već i proizvod mnogo toga
čega niste ni svesni.
Vaš um skuplja i arhivira sve događaje kojih ste svesni, ali on je vlasnik i onih
delića informacija koje je podsvesno pokupio. Često niste u stanju da se svesno
39
suprotstavite nečemu što je podsvesno ušlo u vaš um. Može se desiti da u
prodavnici stojite ispred prepunog rafa namirnica i taj prizor doživljavate kao
dokaz bogatstva, a da neko tri ili četiri rafa dalje, u tom trenutku uzima konzervu
pasulja, gleda je i kaže: »Dođavola! Sve je otišlo dođavola. Nema šanse da ovo
sebi priuštim.« Iako taj komentar može biti izgovoren i do četrdeset decibela niže
od uobičajenih zvukova koje slušate, on se utiskuje u vaš um i može stvoriti deo
vaše stvarnosti.
Prirodno je smatrati da na vaše razmišljanje ne utiče energija drugih, ali u
stvarnosti to nije tako. Vaše misli i osećanja uobličeni su vašim životnim
iskustvima, a ona su odraz vaše svesti u tom periodu. Ta svest je bila i još uvek je
proizvod onoga što verujete da je stvarno. Zato je glupo reći da na vas ne utiču
misli drugih, jer ukoliko biste proučili svako prošlo životno iskustvo, neizostavno
biste shvatili šta ga je stvorilo - i kako je nastalo u vašem umu. Pre ili kasnije
otkrili biste da je poteklo od nekog drugog.
Prosečna osoba svet doživljava kao veoma ograničen. Na primer, samo nekolicina
odlazi na put van svoje zemlje, a još je manji broj onih što posete više od, recimo,
deset drugih zemalja. Međutim, svi imaju svoje mišljenje o tome šta se u svetu
dešava, iako u stvari nemaju predstavu o čemu pričaju. Obožavam ankete u kojima
nekog tipa na ulici zaustave s pitanjem šta misli o situaciji u Persijskom zalivu ili
slično. Šezdeset procenata kaže kako vlada greši, 32 procenta podržava akcije
vlade, a 8 procenata odgovara: »Ne znam.« Duboko poštujem one koji odgovore
da ne znaju, jer jedino oni, u stvari, govore istinu. Preostali obično nemaju pojma o
čemu pričaju!
Isto je i sa razmišljanjem o bogatstvu. Sve što ste naučili poteklo je od nekog
drugog. Vrlo je verovatno da je ono što ste naučili izuzetno ograničavajuće i
obojeno mišljenjima drugih. Vi ste to prihvatili kao svoju stvarnost i kao takvu je
projektovali iz svoje svesti. Malo-pomalo, ono što u životu doživljavate počinje da
odslikava ono u šta verujete. Potvrdu za neka uverenja dobili ste zahvaljujući
ličnim iskustvima koja su ih potvrđivala - recimo uverenje da zarađivanje novca
podrazumeva naporan rad.
I tako se dešava da, kad god se približite mogućnosti da brzo zaradite gomilu para,
nešto iskrsne i onemogući vas, tako da i dalje živite u stvarnosti u kojoj konačna
isplata uvek kasni i nešto je manja od očekivane. Često je veoma teško
intelekualno razumeti razloge zbog kojih se to dešava. Kada se tako nešto desi tri
ili četiri puta tokom nekoliko godina, na smrt ste isprepadani - osim ako se iz
petnih žila ne suprotstavljate takvoj vrsti energije.
40
PETI KORAK DOLARSKOG PLESA
Pošto novac predstavlja osnovni psihološki simbol sigurnosti,
svaka misao koja potvrđuje bilo kakvu nesigurnost
utiče na vaše sposobnosti zarađivanja novca.
Novac teče ka stabilnosti, a zaobilazi nestabilnost.
Stvaranje mišljenja koje će biti dovoljno jako da vas zaštiti od bombardovanja
negativnom energijom i nije tako složen zadatak, ali zahteva mentalnu disciplinu.
Primoravaće vas da neprestano glumite policajca nad svojim mislima, ne biste li se
izborili sa sopstvenim negativnostima i negativnostima drugih Ako biste, na
primer, svakodnevno po sat vremena obraćali pažnju na svoje misli, zapanjilo bi
vas otkriće da u proseku svakog sata imate od pet do deset misli koje dokazuju
vašu nesigurnost.
One se mogu ticati vašeg zdravlja ili sigurnosti. Mogu biti i razne brige zbog
novca. »Ako ovde ostavim kola, da li će ih neko ukrasti?« Ili to prosto mogu biti
različite misli o opštim nesigurnostima za koje vaš um veruje da su stvarne. Dok
pažljivo budete motrili na te misli, obratite pažnju koliko njih je vczano za novac.
Primetićete da um neprestano brine da ćete biti opljačkani ili izgubiti ono što imate
- hoćete li imati dovoljno onoga što vam je potrebno? Šta ako se sve sruši, i tako
dalje.
Kada vam propadne neki pokušaj da napravite dobar posao, um ne shvata šta se
desilo, bar ne na logičnom nivou. Ipak, u vašoj svesti nalazi se na stotine, ako ne i
hiljade negativnih poruka koje su uzdrmale vaše samopouzdanje i poremetile vašu
psihičku stabilnost. Kada to oštećeno sopstvo uvedete u životne okolnosti one će,
prirodno, ubrzo početi da odslikavaju istu tu neizvesnost.
Ljudi teško shvataju da su ova dva odvojena aspekta njihovog života, u stvari,
povezana. Jer, novac predstavlja osnovni psihološki simbol sigurnosti i svaka
misao koja potvrđuje bilo kakvu vašu nesigurnost utiče na vaše sposobnosti. Te
misli stvaraju nestabilnost u vašoj energiji. Novac teče ka stabilnosti a zaobilazi
nestabilnost.
To pljačkanje samopouzdanja šalje signale koje drugi brzo pročitaju. Oni ih
podsećaju na vlastitu ranjivost. Ljudi se neće odvojiti od svog novca, osim ako se
ne osećaju bezbedno. Ukoliko imaju i najmanju sumnju, pobeći će glavom bez
obzira.
Da biste iscelili ovaj deo svoga života, trebalo bi da se uvežbate da osećate
sigurnost čak i kada ne postoji dokaz koji ukazuje da će to stvarno tako i biti.
Potrebno je da se i u nesigurnosti osećate prijatno. Nikada ne izgovarajte ništa
negativno, pa ni onda kada se sve ne odvija onako kako bi trebalo. Vaš svet se
41
menja, uvek će postojati sutrašnji dan i na kraju će se sve dobro završiti. Ukoliko
ste pretrpeli veliku finansijsku križu možete se utešiti razmišljanjem o tome da ste
bili dovoljno sposobni da izgubljeni novac pre toga zaradite. Sada se vaša energija
kreće naviše i začas ćete nadoknaditi ono što vam je izmaklo iz ruke. Moćna svest
o životu i novcu samo je navika. Odlučite da ćete promeniti svoje navike ukoliko
su one pogrešne. Vrlo jednostavno, zaista.
Da biste uspeli u životu, možda ćete morati uložiti mnogo energije jer je sistem
osmišljen tako da bude protiv vas. Da biste postali bogati potrebno je da voljom
probijete balon kontrole koji vas okružuje. Činjenica je da 96% radnika u Americi
u penziju odlazi s ušteđevinom od samo četiri stotine dolara. To je zapanjujuće. Od
preostala četiri procenta, dva procenta ima pristojna sredstva na raspolaganju, a
preostala dva procenta veoma je bogato. Zašto je to tako?
Zato što vam se novac oduzima na svakom koraku. Vi neprestano, dvadeset i četiri
sata dnevno, plaćate obavezne takse i poreze. Svaki je korak koji napravite
oporezovan. Sistem je tako osmišljen da niko ne može stvarno da otkrije koliko
poreza je platio. Nemoguće je da uđete u trag svakoj, i najmanjoj kupovini, niti da
otkrijete koji deo cene predstavlja obavezan porez.
Svaki put kada vam je oduzet neki dolar, vi ga nepovratno gubite. Sistem godišnje
usisava četrdeset do pedeset posto zarade svih nas. Znači, vlada kontroliše najveći
deo kapitala. Vlada i zapošljava najveći broj ljudi. Polovina zaposlenih radi u
vladinim službama ili kompanijama koje su pod direktnom kontrolom sistema.
Vlada poseduje skoro svu zemlju - samo je minimalan procenat u privatnom
vlasništvu. Osim toga, ona kontroliše i reguliše zakone tržišta na kojem građani
deluju. Sve to liči na mafiju. U tik-taku, ljudi su isuviše malodušni da bi se
suprotstavili ovoj gluposti i postali uspešni uprkos svemu ovome.
Zapadne demokratske zemlje najslobodnije su na svetu. Niko se ne bi usudio da
kaže da je američki Ustav nepošten, jer on predstavlja najsofisticiraniji politički
dokument na planeti. Međutim, iako imamo dobar pravni sistem i zaštićeni smo
Poveljom slobode, imamo malo ili nimalo finansijske slobode.
ŠESTI KORAK DOLARSKOG PLESA
Uspeh je najveća osveta.
Kako se prosečna osoba može osećati slobodnom i razviti svest o bogatstvu, kada
sistem uzima polovinu njene zarade i upravlja svakim poslovnim potezom? U
takvim uslovima, šta demokratija stvarno čini za vas. S vremena na vreme imate
pravo glasa, što je bolje nego nemati ga uopšte, ali ukoliko ne možete da
kontrolišete šta taj poslanik radi pošto postane član parlamenta, u čemu je poenta?
42
Ono što me opčinjava u američkom političkom sistemu jeste činjenica da osoba
koja je jednom izabrana za člana Kongresa, veoma retko u budućnosti gubi na
izborima. To donekle liči na Rusiju. Kada dođe vreme izbora, mnogi političari u
Sjedinjenim Državama bivaju ponovo izabrani, bez ijednog konkurenta ili bilo
kakvog stvarnog izazova. Preko devedeset posto njih je, nakon samo nedelju dana,
ponovo na svojim starim mestima. Razlog za to može se naći u čudnom običaju po
kome izabranom članu Kongresa možete dati veliku sumu novca kako biste
osvojili njegovu naklonost, a to se pri tom ne smatra podmićivanjem niti nečim
nelegalnim. Naravno, to pravilo su izglasali upravo političari. Slobodan novac, i
samim tim i moć, veoma su opojni. S tim se svi slažu. I kada član Kongresa prvi
put sedne u svoju fotelju, vrlo brzo kreće u misiju sakupljanja novca, kako bi na
sledećim izborima mogao pobediti bilo kog protivnika.
Drugi zbunjujući aspekt ovog čudnog običaja jeste činjenica da, kada dođe vreme
za penziju, političar ima pravo da zadrži dobijen a neutrošen novac. Mnogi u
trenutku odlaska u penziju imaju pripremljene milione dolara. Kako bi i zašto,
onda, onaj ko tako mnogo ima od tog običaja, ikada glasao protiv interesa onoga
ko mu je tako velikodušno obezbedio taj novac? Da li taj novac obezbeđuje običan
čovek? Ne, to rade oni koji upravljaju i kojima je potreban glas toga čoveka i
njegova moć.
Ako je neko u mogućnosti da nekom kongresmenu tutne sto hiljada dolara da bi
ovaj regulisao cenu teletine - tako da svi obični ljudi plaćaju po većoj ceni -
prirodno je da će to biti oni koji imaju kontrolu u svojim rukama. Šta je sto hiljada
dolara u poređenju s jednim do dva dolara po kilogramu sve one teletine koja se
proda na teritoriji cele zemlje? Nije ni čudo što ljudi tako preziru i mrze političare.
Priznajte - kada bi vaš senator pao s litice, u prvom trenutku bi vam moglo biti žao
što ga niste upravo vi gurnuli, ali vas sigurno ne bi mučila nesanica zbog nesreće
koja ga je snašla, zar ne? Naravno, političari to ne vide na taj način. Oni se
zavaravaju da ih ljudi vole - donekle kao što je to i Musolini verovao - i trućaju o
pružanju usluge i posvećenosti, a svakodnevno glasaju za povećanje raznih cena.
Konačno, prosečna osoba, shvatajući da ne može pobediti sistem, odustaje. Nije ni
čudo da je većina ljudi ravnodušna kada je u pitanju politika. A kakav izbor imaju?
Malodušnost je, na kraju krajeva, osobina koju vlade veoma poštuju, jer uspavan
narod ne čita između redova. Tada je veoma lako kontrolisati tik-tak.
Godinama su nas oni koji imaju moć cedili, određujući i oporezujući svaku našu
poslovnu aktivnost. Niko nema ništa protiv davanja određenog doprinosa za opšte
dobro, ali vremenom je sistem porastao, i sada postoje hiljade vladinih agencija
koje uzimaju plodove našeg rada i kontrolišu sistem. Slobodni ste kao ptica sve
dok ne poželite da nešto radite. Međutim, ako pređete ulicu i otvorite svoju
piceriju, istog trenutka će vas saleteti dvadeset vladinih zvaničnika. Najveći broj
43
poslovno nezavisnih ljudi u ovoj zemlji, u suštini, radi za vladu. Pola radne nedelje
rade ni za šta, to jest za ono što, navodno, »duguju« kao porez, a deo ostatka radne
nedelje gubi se na troškove popunjavanje raznih formulara i podnesaka.
Razmislite o sledećem: sav novac ovog sveta u stvari pripada vladama. On je
njihov. One su ga odštampale i, mada nam nešto tog novca mogu dati da se s njime
poigramo, dobro su se postarale da ga, na kraju, u punom iznosu dobiju natrag.
Ono što posedujete, samo je ono što vam je vlada pozajmila. To vam se u svakom
trenutku može oduzeti.
Najveći broj Amerikanaca ne seća se da je Ruzvelt doneo zakon o oduzimanju
zlata od stanovništva. U nešto skorijoj prošlosti, Meksiko je imao na čelu države
jednog obešenjaka koga su zvali Presidente Madrid. Iako je sebi izgradio bezbrojne
palate dok je narod gladovao, došao je trenutak kada mu je novca ponestalo.
Međutim, neustrašivi »Presidente« nije dozvolio da mu nedostatak keša pokvari
zabavu. Nacionalizovao je sve banke i doveo do propasti pezosa, čija je vrednost
pala sa 8 na 2.400 pezosa za jedan američki dolar, što je i njegova današnja
vrednost. Mnogi vredni Meksikanci preko noći su izgubili svoju životnu
ušteđevinu.
Oni koji su naslutili šta Madrid smera, prenosili su svoj novac u druge države, i to
na milijarde nedeljno. Naravno, dnevne novine pod kontrolom vlade nazivale su te
ljude pacovima i izdajnicima. jer nisu želeli sve da izgube. U međuvremenu, u
Sjedinjenim Državama, Kongres je mahnito podržavao Madrida. Naši domišljati
lideri izračunali su razliku između 8 i 2.400 pezosa i iznenada su na raspolaganju
imali 2392 dobra razloga da Madridu šalju milione i milione vlastitog novca, samo
da bi ga održali na vlasti. Što se Meksika tiče, posledice su bile uništenje strukture
kapitala i još veće osiromašenje stanovništva. Američki poslovni ljudi koji su imali
svoja preduzeća u blizini granice, u mestima poput Huareza, bili su oduševljeni.
Bili su u stanju da podmire kompletne troškove nedeljnog rada fabrike za cenu
jedne krofne. Posledica po američki narod bila je navala nelegalnih imigranata koji
su prelazili Rio Grande. Socijalne službe u velikim gradovima, poput Los
Anđelesa, odjednom su se našle pod velikim pritiskom, nemajući sredstava da
podmire ni potrebe legalnih građana, onih koji su plaćali porez i imali pravo na
pomoć. Međutim, konačni račun još nije ispostavljen. Jednoga dana će narod
Meksika potpuno popizdeti. Kada se to desi, okriviće Sjedinjene Države - i to s
razlogom, rekao bih - i napraviće lom. Ljudi koji plaćaju porez u Sjedinjenim
Državama neće moći da se naplaćaju novca potrebnog da se isprave nepravde
načinjene Meksiku. Nemoguće je ignorisati poludelog slona koji gazi vašom
baštom.
Nije ni čudo što prosečan Džo ne veruje da je svet bogat, jer je primoran da deluje
u okviru sistema koji ga i cedi i jedva mu nešto ostavlja. Naravno, oni na vlasti
nemaju tih problema. To je razlog što imamo svet u kome su mnogi neverovatno
44
bogati, dok ostatak ljudi tek preživljava ili možda je čak i dobrog materijalnog
stanja, ali mu je teško da ostvari neki veći višak novca.
Šta se tu može učiniti? Ništa. Stvari su takve kakve jesu. Ako se budete zbog toga
uznemiravali, izgubićete mnogo energije. Imate četiri mogućnosti. Prvo, možete
biti točkić u sistemu i zadovoljiti se time. Drugo, možete se priključiti
privilegovanim klasama i dopreti do slobodnog novca, isporučujući Pentagonu
račune za kafu od 1.000 dolara po kilogramu. Treće, možete živeti »na rubu«
sistema i raditi izvan njega. Ili, konačno, možete prihvatiti činjenicu da živite u
nepovoljnim okolnostima, a ipak uspeti. Uspeh je najveća osveta.
Međutim postoji izlaz iz ove glupe situacije. Iako vlada uzima polovinu vašeg
novca, još uvek je moguće da napravite neverovatno bogatstvo sa preostalom
polovinom. Porezi i uredbe samo odlažu trenutak postizanja finansijske slobode,
ali vas ne mogu potpuno zaustaviti. Dakle, stvar je u tome da ne dozvolite situaciji
da previše utiče na vas, i da nastavite da idete ka cilju uprkos svemu. Kao što bi
Rimljani rekli: »Non illegitimati carburundum«, ili, u slobodnijem prevodu: »Ne
dozvolite gadovima da vas samelju.«
Baš kao što je potrebno da se osećate sigurni i kada okolnosti nisu takve, ova
dimenzija zahteva i da se osećate finansijski slobodni iako, bar na početku karijere,
to obično nije slučaj. Morate shvatiti da u životu ništa nije izvesno, da ne postoji
apsolutna sigurnost kao ni jednostavan put do finansijskog uspeha. Moraćete da
uložite određeni napor. Suludo je umu dopustiti da trči za sigurnošću: nikada je
neće stići, a napetost neprestanog traganja za njom uništava i onu stabilnost koja
postoji.
Stoga je jednostavnije odlučiti da vam sigurnost nije potrebna. Nije vam potreban
ni sistem koji vam je naklonjen. Sve što će vam ikada biti potrebno vi već
posedujete, a to su kreativnost i energija. Nije potrebno da postanete besmrtni da
biste osetili sigurnost. Treba samo da prihvatite da je ono što ste trenutno sasvim
dovoljno da vam obezbedi sigurnost, a više nego dovoljno da vas održi u bogatstvu
do kraja života, uprkos bilo kakvim okolnostima. Vama ste potrebni samo vi, vi
koji se osećate udobno u svojoj koži.
Sledeći korak je da otrgnete svoj um od ogromnog nezadovoljstva životom, a onda
ćete uvideti da je Univerzalan zakon koji upravlja našom sudbinom, u stvari
potpuno fer. Život je fer, čak i kada nije. I bez obzira što će se um tik-taka upinjati
da dokaže kako je loša sreća stvarna, to mišljenje, samo po sebi, bez obzira što ga
ima nekoliko miliona ljudi, nije dovoljno da bi se dokazalo kao istinito. To je samo
mišljenje. Jasno mi je da na nekim nivoima tik-taka ljudi nemaju skoro nikakvu
vlast nad onim što im se dešava, i stoga osećaju da su prepušteni vetrovima
sudbine. Međutim, postoji jedan nivo delovanja, donekle izvan tik-taka, na kome
osoba preuzima potpunu odgovornost za svoje životne okolnosti i shvata da,
ispravnom projekcijom svesti i akcija u stvarnost, može zagospodariti tom
45
stvarnošću, prevazići njena ograničenja i krenuti u bilo kom željenom pravcu.
Činjenica da ste okruženi milionima ljudi koji ne znaju kako to da urade ne znači
da su oni u pravu, a da vi grešite.
Nadalje, projekcija moćnog sopstva obezbeđuje vam jedinu sigurnost koju imate i
koja će vam ikada biti potrebna. Tada metafizički Univerzalan zakon postaje fer,
jer počinjete da živite u mentalnoj, emocionalnoj i duhovnoj projekciji onoga što
jeste. Ono što dobijate je vaše. Događaji su lično vaši i, na tom nivou, život postaje
jednostavan, jer ne trošite energiju i misli pitajući se zašto je ovo ovako a ono
onako. Sve je očigledno. A u skladu s prirodom stvari, očigledno je i šta treba da
uradite. Život dobija novo značenje, jer vi to želite.
Da biste zaradili mnogo novca, biće potrebno da donesete odluku o tome da ćete
postati delimično nenormalni. Normalni ljudi su retko uspešni, a ako jesu, taj uspeh
je često zaprljan njihovim nezadovoljstvom životom. Zato, kada zarade gomilu
novca, ne vide ništa korisno u tome i to ih često još dublje gura u geto uma.
Kada kažem »nenormalni«, ne mislim da treba da postanete čudak, već da treba da
stvorite svest o bogatstvu drukčiju od one koju većina ljudi ima. Vi pokušavate da
promenite svoja osećanja i ponašanje - posmatrajući ih ne samo iz monetarnog -
već i iz duhovnog i fizičkog ugla. Pokušavate da postanete istinski nezavisno biće -
a bogatstvo je jedan vid te nezavisnosti. Kada se u duhovnu potragu uključi i
sticanje novca, ona dobija na ubrzanju. Zarađivanje novca radi samog zarađivanja
može postati isprazno i dosadno, ali kada vam je finansijski uspeh povezan s
duhovnom željom za istinskom nezavisnošću, vaši napori da zaradite novac postaju
nekako sveti.
Ljudi često to previde. Tako se vraćamo na ono o čemu smo vcć pričali, na to da su
ljudi skloni razmišljanju o neduhovnosti novca. To je zato što su, naročito u starim
vremenima, velike religije propovedale da je siromaštvo sveto, a bogatstvo ne. Pre
mnogo godina, kada su sve velike rcligije bile tek u povoju, društvo je bilo
sačinjeno od kraljeva, plemića, i tek potom svih ostalih. Religijama su za njihov
opstanak bili potrebni sledbenici pa su se morale dopasti običnim smrtnicima od
kojih je većina bila očajno siromašna. Da bi pridobile naklonost masa, morale su
siromaštvo učiniti prihvatljivim - i boljim nego prihvatljivim. Siromašni bi pitali:
»Hej, kako to da tvoj Bog dopušta da gladujem?« Nije bilo odgovora na to. Zato su
religije siromašnima obećale posebno mesto u raju, što je bilo jednostavnije nego
razbijati glavu popravljanjem sveopšteg beznadežnog stanja.
Ukoliko pogledate našu planetu, naročito u savremeno doba, videćete da živimo na
veoma raskošnom mestu. Kao što sam već rekao, postoji višak svega. Klima je
uglavnom umerena, mora su prepuna bogatstava, a pod našim nogama nalaze se
svi minerali, rude i nafta koji će nam ikada zatrebati. Sunce sija nad našom
Zemljom i obezbeđuje nam ogromna bogatstva. Postoji više hrane nego što bi se
46
ikada mogla pojesti. Postoji više bogatstava, kreativnosti i sredstava nego što ikada
možemo iskoristiti.
A sada razmislite o sledećem: zašto bi nas bog ili božanska sila smestili na tako
neverovatno bogato i raskošno mesto - u istinsku rajsku baštu - a potom očekivali
da budemo siromašni i živimo u oskudici? To nema nikakvog smisla. Prirodno je
da koristimo sredstva koja nas okružuju i postepeno se bogatimo. Bog mora da je
to predvideo kao ogromnu mogućnost. Ako imamo na umu mesto na kojem
živimo, bogatstvo je nešto prirodno.
Učiniti tu filozofiju pogrešnom, a siromaštvo - koje je tako neprirodno - ispravnim
znači obrnuti istinu naopačke. To može služiti određenim interesima, ali ne može
biti istina u Univerzalnom zakonu kpji upravlja prirodnošću stvari. Zamislite boga
koji socijalnu pomoć i redove za hranu smatra dobrim i, u skladu s tim, boga koji
će otvaranje fabrike, čijim će se radom obezbediti bogatstvo za recimo, stotinu
porodica, smatrati pogrešnim. Nema šanse da tako nešto bude tačno!
Ali, sve su nam to prodali kao istinu, i nivo do koga su uspeli to da nam prodaju
verovatno određuje i nivo na kome se danas nalazimo kada su u pitanju finansije.
Uzmite kao mogućnost da je ono što ste naučili, i čega se tako čvrsto držite u
svojoj svesti, u najvećem delu, verovatno u dve trećine ili četiri petine, potpuna
glupost.
Međutim, te gluposti i slabosti koje ste prihvatili u stvari su dar, jer vam
omogućavaju uspon. One su izazov koji treba da savladate. U okvirima takve
svesti vi možete napredovati i promeniti je, kako bi vaš život postao izraz ogromne
energije. Zadovoljstvo traganja daje vam razloga za život, što je mnogo drugačije
od prostog preživljavanja.
Razmišljanje o velikim stvarima i bogatstvu pomoći će vam da prevaziđete
siromaštvo sveta, ali to neće biti dovoljno. Da biste stvarno razvili finansijsku moć,
verovatno će biti potrebno i da živite u stvarnosti koja se razlikuje od status quo-a.
Status quo je zainteresovan da vas i ostatak sveta održava na istom. Morate izaći iz
njega.
Kada iskoračite na tržiše i pogledate cene, ono što vidite samo je oblik misli,
mišljenje drugih ljudi. To nije nužno i stvarnost. Tržište je stvoreno jer se uzimanje
vašeg novca trgovcima čini razumnim. I zato su tržišta uvek donekle protiv
potrošača. Postoji nepisan dogovor među proizvodačima, distributerima i
prodavcima o tome koliku cenu mogu naplatiti, a da zbog toga nikome ne
odgovaraju. Tržišta su osmišljena tako da uspostave i održavaju status quo.
U gradu u kome živim postoji oko desetak benzinskih pumpi. Svaka od njih
prodaje benzin po potpuno istoj ceni. Ne postoji ni 10 centi razlike. Slučajnost?
Teško. Ovde se benzin prodaje po, otprilike, 10 centi višoj ceni po litru nego bilo
gde drugde u državi. Da bi se tako nešto moglo sprovesti, svi trgovci moraju doći
do posebnog dogovora, jer je obično nemoguće da desetak ljudi sasvim slučajno
47
ima istu ideju. I tako stanovnici ovog grada stalno plaćaju veću cenu benzina, jer
kartel podržava i brani ovaj oblik razmišljanja.
Čak su i na slobodnim tržištima cene relativno fiksne. Kada uđete u radnju koja
nudi 20% popusta, samo na površini postoji utisak da vam oni daju nešto nizašta.
Na šta to dobijate popust? Na uobličenu misao koja postoji na tržištu. Cena
predstavlja proizvod emocije. Ništa nema pravu vrednost. Međutim, tržištima se
upravlja tako da, kada se vremenom uspostavi neka cena, to mišljenje, ili oblik
misli, postaje striktno. Izazvanje ustanovljenog »mišljenja« smatra se jeresom i
nečim što ugrožava opstanak. Ukoliko se usudite da se suprotstavite onome što
obično predstavlja emotivnu manipulaciju potrošača, obično nailazite na oštru
reakciju. To se dešava zato što se, po uspostavljanju trzista i ponavljanjem
određene prakse, određena cena utiskuje u um onih koji su vezani za tržište,
maltene u obliku bogom datog prava. Ona postaje deo sveukupne šeme koja
garantuje opstanak. To smatraju razumnim, i stoga suprotstavljanje status quo-u
predstavlja tabu.
Ukoliko biste, na primer, otišli do komšijine kuće u petak u podne i dali mu hiljadu
dolara, on bi bio oduševljen. Recimo sad da to ponavljate svakog petka u narednih
devet nedelja. Na taj način, uspostavili biste status quo u njegovim emocijama.
Nakon toga vaš komšija je u svoje planiranje budžeta već uračunao ovaj
»besplatan« novac. Desetog petka vi, bez reči, odlučujete da mu ništa ne date i ne
pojavljujete se na njegovim vratima. Vaša odluka bi izazvala negativnu reakciju.
Više je nego verovatno da bi vas on nazvao komunjarom i pacovom, jer ste se
poigrali sa njegovim mehanizmom opstanka.
Ne smete se nervirati oko cene za sto grama čokolade. Ako to učinite, uništićete
svoju ravnotežu. Ali, s vremena na vreme možete izazvati neku normu, kako biste
potvrdili da je vaša stvarnost jednako ispravna kao i stvarnost bilo koga drugog. Na
svojim seminarima imam običaj da učesnike zamolim da odu u prodavnicu,
odaberu neki relativno skup proizvod, recimo televizor, a potom počnu da se
cenjkaju s vlasnikom radnje da im da popust od 80 posto.
Pokušajte. Činite to svakodnevno tokom nedelju ili dve, sve dok ne osetite
prijatnost u izazivanju ustanovljene norme. Ta vežba vas uči dvema stvarima: ona
potvrđuje vašu predstavu o sebi i dozvoljava vam da vežbate neuključivanje
emocija, dok će vlasnik verovatno biti emotivno izbačen iz ravnoteže. Eto
njegovog televizora, novog i sjajnog, s oblikom misli od 800 dolara zalepljenom na
njemu. A vi se okrećete ka vlasniku, pogledate ga pravo u oči i kažete: »Hvala
vam, uzeću ga. Evo 160 dolara u kešu!«
Sledeća dva minuta pretvaraju se u neverovatnu metafizičku pantomimu. Čim date
svoju ponudu, počnite da brojite novac. Prva misao vlasnika biće da se sigurno
šalite. Dok brojite novac, držite oboren pogled. To vas štiti od psihičke snage
njegove reakcije. Bez obzira na to što vam bude rekao, nastavite da se ponašate
48
kao da je sve to već gotov posao, i priupitajte ga da li radnja nudi uslugu
besplatnog prevoza. Svim tim podržavate svoj prvobitan oblik misli koji glasi: Daj
mi ovaj televizor za 160 dolara. Njegova reakcija će biti prilično predvidljiva. Ne
obazirite se na to. Odšetajte do televizora i, smešeći se, donesite ga do kase.
Ukoliko svoju nisku ponudu podržite akcijom, metafizički ćete pokušati da
probijete oblik misli, a ne samo da ga izazovete. Ako vlasnik radnje bude reagovao
negativno, usmerite se na sebe i posmatrajte kako vi reagujete. Uvežbani smo da
druge sledimo poput ovaca. Kada to ne uradite, iz podsvesti počinju da naviru
uspomene iz detinjstva, i počinjete da osećate kako ste bezobrazni i loši zato što ste
se uopšte usudili da predložite popust od 80 posto. Ostanite pri svome stavu.
Kada potpuno ovladate ovom igrom, pokušajte sledeće: Pođite s prijateljima u
restoran na večeru i naručite sve što je na jelovniku. Kada konobar bude doneo
račun, odbijte da ga platite. Jasno i glasno kako bi svi mogli čuti, kažite nešto
poput. »Smatram da hrana nije bila tako dobra. Krompiri su bili hladni.« Navedite
prijatelje da vas podrže. Da bi vam tako nešto pošlo za rukom, potrebno je da imate
određenu snagu volje, jer pravnom smislu, potpuno grešite. Međutim, u strateškom
smislu, vi ste u prednosti, jer restoran ne može da vam oduzme proizvod.
Ovim vežbate kako da zadržite svoje mišljenje onda kada se ono razlikuje od
norme, i kako da ga branite bez emocija. Vi ovde ne pokušavate da ratujete. Prosto
vežbate zauzimanje za stanovište koje je potpuno suprotno od status quo-a.
Poigravanje sa status quo-om može biti veoma zabavno. Iako verovatno nećete
dobiti besplatnu večeru, verovatno ćete se na kraju izboriti za priličan popust.
Potvrdićete svoj imidž, a on predstavlja osnovni ključ za zarađivanje novca.
Takođe, time podsećate sebe da je vaša stvarnost jednako ispravna, ako ne i
ispravnija od stvarnosti ostalih. Tako vežbate da se čvrsto zalažete za ono što
želite.
Malo-pomalo, način vašeg razmišljanja menjaće se od tik-taka ka neobičnoj
originalnosti. To se naziva kritičkim razmišljanjem. Kada se nađete u nekoj
poslovnoj situaciji, imaćete um koji je uvežban da primeti na desetine mogućnosti
koje drugi ne vide. Ukoliko ste izvan norme, imate kreativnu slobodu koju možete
pretvoriti u novac.
Međutim, kako vam razmišljanje o bogatstvu bude postajalo sve prirodnije,
moraćete povesti računa o par stvari. Razmišljanje o velikim stvarima je u redu i
često donosi velike rezultate. Ali u veličini postoji i mogućnost propasti. Dozvolite
da vam to pojasnim.
Recimo da trenutno zarađujete 100.000 dolara godišnje. Sada počinjete da
razmišljate o milionima. Na putu od sto hiljada ka milion dolara, biće potrebno da
ostanete uravnoteženi i strpljivi, usredsređeni na svakodnevne stvari, kako biste se
na kraju mogli osvrnuti na obavljen posao i ugledati taj milion.
49
Međutim, često se dešava da oni što razmišljaju o velikim stvarima, kao prvo, trče
pred rudu, a kao drugo gube se u fantaziji. Kada ih mašta izvede van granica onoga
čime mogu upravljati, postoji tendencija da se sve raspadne. Dok se penjete,
morate biti koncentrisani jer je tada mogućnost gubljenja ravnoteže veća. Ukoliko
vaš um ide mnogo ispred vas, skloni ste prenebregavanju trenutnih događaja i
odgovornosti, a budući da na njih niste usredsređeni, oni često dovode do loših
rezultata.
Kad god se nađete na tački promene, trebalo bi da budete svesni da prelazak iz
tačke A u tačku B zahteva dodatnu ravnotežu i još veću usredsređenost. Poznatim
okolnostima - recimo, zaradom od 100.000 dolara - možete upravljati i vladati jer
ste na njih navikli. Ali, na putu ka milion dolara, okolnosti će se menjati, a vi ćete
im se morati postepeno prilagodavati, razvijajući u sebi energiju koja će moći
upravljati deset puta složenijim okolnostima.
SEDMI KORAK DOLARSKOG PLESA
Usredsredite se na ono što znate ili na ono što daje rezultate.
Ne dozvolite da vas okolnosti namame na područje u kome
se ne osećate sigurno i koje ne možete kontrolisati.
Često ćete biti svedok toga da neko ima neku dobru ideju. On otvara piceriju i
uspeva u poslu. Potom pokušava da se proširi i otvara još tri picerije, obično od
pozajmljenog novca. Nove picerije mu oduzimaju svu energiju i prva picerija
počinje lošije da radi. Sada čovek radi šesnaest sati dnevno, a pošto to iziskuje
ogromne napore, on biva izbačen iz ravnoteže.
U tom trenutku, postaje hipnotisan sopstvenom aktivnošću. Odlučuje da želi
zaradu od deset miliona dolara, pa otvara kompaniju za transport hrane na veliko,
iako o tom poslu zna malo ili čak nimalo. Iznenada se svake noći na putu nalaze
četiri kamiona s paradajzom, i taj čovek je zadovoljan sobom. Sada može raditi
dvadeset i četiri sata dnevno i stvarno osetiti da se taj napor isplati. U
međuvremenu, prva picerija se raspala, dok ga u drugoj menadžer potkrada. Zatim
jednoga dana posao sa paradajzom propada i taj čovek shvata da je sve propalo.
Gotovo je.
Trik za razmišljanje o velikim stvarima jeste u tome da svom umu dozvolite da vas
vodi sve više, dok su vaše oči čvrsto prikovane za zemlju kojom gazite.
Usredsredite se na ono što znate ili na ono što daje rezultate. Ne dozvolite da vas
okolnosti namame na područje u kome se ne osećate sigurno i kojim ne možete
upravljati. Zapamtite, nema potrebe za žurbom. Do miliona možete doći za šest
50
meseci ili šest godina. To nije toliko važno sve dok osećate uravnoteženost i usput
uživate u životu.
U suštini, ako napredujete lagano i usput uživate u životu, vaše će putovanje biti
značajnije. Jurcanje brzinom munje ponekad takođe može biti zabavno. Međutim,
ono mora biti ublaženo periodima zastoja, procenjivanja onoga što je stvoreno i
posvećivanju svoga vremena razvoju kontrole nad njima, kako budući poduhvati
ne bi bili na klimavim nogama.
Poslednje što treba imati na umu kada su u pitanju svest o bogatstvu i razmišljanje
o velikim stvarima, jeste da um ne veruje u sopstvenu fantaziju. On je navikao da
luta, zamišlja sve i svašta, i pri tom zna da to nije stvarno. To je jedan od načina na
koji se on zabavlja. Zato, pregaze li vas sopstvene fantazije, vaš um će biti isuviše
zabavljen njima da bi se mogao usredsrediti na ono što je zemaljsko i stvarno.
Postepeno će ego početi da umanjuje vrednost onoga čime se bavite i preneće vas u
izmišljenu projekciju intelekta. Zbog toga ćete biti nezadovoljni onim što jeste i
onim što imate i počećete da se skoro isključivo usredsređujete na ono što nemate.
Što se više budete usmeravali ka onome što je nestvarno, to će vam biti teže da to i
postignete, jer um zna da niste ozbiljni kada je vaš cilj u pitanju. Misli su vam
prosto sanjarenje i služe samo kao potvrda da svoje zamisli i ciljeve smatrate
nedostižnima. To vas postepeno od njih udaljava i dolazi do zastoja. Energiju
onoga što imate vaš um nije ni osnažio ni priznao, pa se i njena životnost
postepeno gubi. Ono što oko sebe vidite postaje isprazno i beživotno. Naknadni
pokušaji da se izvučete iz tog mrtvila koje ste sami stvorili i da se prepustite mašti,
ne uspevaju. Naravno osim ako vaša svest nije spremna na zaokret od 180 stepeni,
što obično nije.
S odumiranjem nastaju malodušnost i negativnost. Oduševljenje ciljem slabi i
nestaje, delom zbog neuspeha, a često i zbog zbunjenosti. Prošli uspesi se
zaboravljaju, trenutne teškoće deluju stvarnije, i vremenom utvrđujete ono za šta
verujete da je istina o vašcm životu. S postepenim opadanjem energije ponovo se
pronalazite u tik-taku i shvatate da ste njegova žrtva.
Budite oprezni. Širenje je poželjno, ali i razorno. Ukoliko do njega dolazi
postupno, a vama je pri tom prijatno, stvorićete radost i zadovoljstvo. Ukoliko je
prebrzo, duh biva preplavljen i vremenom pronalazi načina da se rastereti. I tada ili
bankrotirate ili umirete, ili vaš cilj uništava samog sebe. To vam nije potrebno.
Pogledajte ekonomsku istoriju sveta od Drugog svetskog rata. Desila se ludačka
ekspanzija. Nije bilo bitno da li smo imali novca za njeno plaćanje. Stvorili smo
društvo koje je nemirno, koje stalno želi još. Zato naše vlade dele papirni novac
kako bi svi bili srećni i zadovoljni. Niko ne brine o tome da je posleratna vrednost
dolara pala na samo četiri centa. Sva ta neravnoteže moraće da se razreši u jednom
trenutku. Nekontrolisano širenje predstavlja siguran način za izazivanje kraha.
51
Ukoliko imate dobru ideju, usavršite je. Zatim je iz tog mikrokosmosa prenesite u
makrosferu. Ponovo uradite isto, i onda još jednom, pa još jednom i – bum.
Iznenada imate osamsto hamburgerdžinica. Čisti tik-tak, stvarno, ali morate u
njega ući da biste ga se oslobodili: jedini put izlaska iz tik-taka vodi kroz njega.
Dok njime putujete, možete svoj način razmišljanja odvojiti od uobičajene svesti i
delovati na način koji će tik-tak ceniti. A to će biti slobodno razmišljanje.
Dok se teturate kroz tik-tak stremeći konačnom oslobođenju, moraćete pristati na
to da preuzmete na sebe odgovornost za određene stvari, uključujući, naravno, i
odgovornost za sebe. Malo je bogatih ljudi koji ne prihvataju odgovornost kao
nešto prirodno. Ukoliko ste u životu od nje bežali možete krenuti od toga da
razmislite koliku ste količinu odgovornosti spremni na sebe preuzeti. Jer, iako na
prvi pogled deluje da je odgovornost teret koji treba izbeći, siromaštvo je mnogo
gori usud.
Ako u odgovornost uključite emocije onda će njeno preuzimanje postati zamka.
Postoji način za odgovorno ponašanje prema mnogo čemu, a da se pri tom ne oseća
emocijalna uključenost u to. Za to je, naravno, neophodno samopouzdanje. Čini mi
se da je glavni razlog za odbijanje preuzimanja odgovornosti u tome što nemaju
samopouzdanja ili su uplašeni ili smatraju da će, obavezavši se na nešto, biti u
tome zarobljeni do kraja života.
Ukoliko ne volite da preuzimate odgovornost, spustite na trenutak ovu knjigu na
krilo i odlučite da ćete preuzeti odgovornost, prijalo vam to ili ne. U suprotnom,
osudićete sebe na večnu borbu. Nije potrebno da odjednom preuzmete na sebe
veliku odgovornost. Prihvatite se odgovornosti za, recimo, jednu do dve nove
stvari. Valjano izvršite svoje obaveze koje iz toga proističu, postanite svesni da ste
to uradili i da je bilo lako, a potom se otvorite za veću.
Biti odgovoran za velike sume novca ili biti odgovoran za male sume novca i nije
neka razlika. U oba slučaja neophodna je usredsređenost i posvećenost - razlika je
u tome što, odlučivši se za preuzimanje odgovornosti u mnogo čemu, zarađujete
više. Zato, ukoliko ste spremni da budete odgovorni za sve, onda odaberite nešto
veliko, jer ćete od toga da imate veće koristi.
Ako odlučite da vodite jednu hamburgerdžinicu, možete odlučiti i da vodite računa
o osam stotina njih. Jer, dok vas upravljanje jednom nikada neće osloboditi,
preuzimanje odgovornosti za osamsto hamburgerdžinica hoće. A da biste došli do
tog nivoa odgovornosti, treba samo da sa svojim umom sklopite sporazum o
spremnosti za to. Prosto ubacite sebi u svest da ste spremni da prihvatate sve veću
odgovornost i, pre ili kasnije, ona će se pojaviti. Preuzimanje odgovornosti nije
nešto u čemu većina uživa. I, kada neko počne da je priziva, ostali je munjevitom
brzinom prebacuju sa sebe na njega. A kada vas pretrpaju odgovornošću, nasmešite
se i ispostavite im račun.
52
OSMI KORAK DOLARSKOG PLESA
Dok se leturate kroz tik-tak stremeći ka konačnom oslobođenju, moraćete pristati
na preuzimanju odgovornosti za određene stvari, uključujući, naravno, i
odgovornost za sebe. Malo je bogatih ljudi koji ne prihvataju odgovornost
kao nešto prirodno.
Sledeći ključ za razmišljanje o bogatstvu je posvećenost. To je osobina koja ide
ruku pod ruku s odgovornošću. Često ćete otkriti da kreativni ljudi pružaju otpor
da se nečemu posvete. Smatraju da će time nestati njihova kreativnost i da više
nikada neće uspeti da ispravno stupe na tržište života. U daljem toku knjige
razmotrićemo najvažniji ključ uspeha koji nazivam »usklađena akcija na tržistu«.
Za sada je dovoljno da vam kažem da, želite li u životu napredovati ili samo
zarađivati više nego do sada, morate se prvo na to obavezati na nivou mišljenja.
Drugim rečima, to mora da vam postane važno. Nema svrhe da kažete kako želite
veću zaradu, a da potom i niste baš sigurni da li je to stvarno tako. Želite li više
moraćete toj ideji posvetiti energiju, a nju ćete razmeniti za novac. Neretko će vas
užurbano tržište dodatno opteretiti. To može podrazumevati veću odgovornost, o
čemu smo već pričali, ili prosto zahtevati veću koncentraciju na ono što radite. Ali,
sve potiče od mentalne ideje da ćete se posvetiti cilju.
Često ćete čuti žalopojke ljudi na svoje finansijsko stanje, a u istom dahu će vam
reći i da ih novac ne zanima. Istina je da mnogi ljudi stvarno nisu zainteresovani da
se obogate i nemam ništa protiv toga. Mnogi su srećni živeći onako kako žive, pod
uslovom da im ostaje dosta slobodnog vremena za pecanje ili slično. Ali, ako ste vi
odlučili da želite više, moraćete toj ideji uliti energiju. Ako samo kažete: »Voleo
bih da dobijem na lutriji«, to obično neće dovesti do rezultata, jer nivo energije i
entuzijazam te misli sami po sebi govore da niste spremni da mnogo toga učinite
za poboljšanje svog finansijskog statusa. Ako kažete: »Želim više. Posvećen sam i
odlučan da imam više. Dvostruko ću povećati svoju energiju i napore, a ujedno ću
kupiti i nekoliko lozova«, iznenada imate plan koji će dati rezultata.
Do sada ste, možda, već razvili višu svest i prevazišli bezumni ritam tik-taka, ali
važno je zapamtiti i da ćete se, da biste tu višu svest pretvorili u keš, verovatno
morati vratiti u zemlju tik-taka kako biste prodali ono što nudite. Kada se ponovo
tamo nađete, nećete smeti prekršiti uobičajeno stanje stvari. Moraćete igrati igru i
poštovati pravila. U suprotnom, odbićete od sebe upravo one koji su na granici da
predaju svoj keš u vaše ruke. I, bez obzira što vi na to gledate iz potpuno druge
perspektive, moraćete se tome prikloniti, kako ne biste sabotirali sopstvene
planove. Stoga će deo vaše posvećenosti biti i rešenost da se priključite sistemu,
makar i na ograničeno vreme. Veoma je teško doći do velikog novca bez ovog
priključenja. Nije nemoguće, ali je teško.
53
Recimo da ste dobar rokenrol pevač i da tezgarite za nekoliko stotina dolara za
veče. Da biste došli do pravog novca, biće potrebno da potpišete ugovor za
snimanje albuma. To znači da će negde neko morati da tresne gomilu para na sto i
time podrži snimanje vašeg albuma. Najbolje bi bilo da to bude velika
producentska kuća. Čim prođete kroz vrata kompanije, srešćete se sa:
računovođama, advokatima, menadžerima prodaje, stručnjacima za odnose sa
javnošću i tako dalje. Moraćete igrati kako oni sviraju. Iako, zbog sopstvene
kreativnosti, možete osećati da ne pripadate tom svetu, u tom trenutku bolje bi vam
bilo da mu se priključite. Ukoliko je vaša energija isuviše oštra ili potcenjivačka u
odnosu prema drugima. producentska kuća se može povući. Oni ne žele da ulože
nekoliko stotina hiljada dolara za stvaranje svog emocionalno-finansijskog
zoološkog vrta.
Često kreativni ljudi zbog svog talenta osećaju da ne pripadaju tom svetu. I zato
postaju teroristi. Kritikuju i uništavaju sve što im se nađe na putu. A potom, kada
pokušaju da svoju kreativnost prodaju na tržištu, susreću se sa negativnim
reakcijama. Uviđaju da se, kad god budu nadomak velikog novca, nešto desi i sve
propadne.
Ono što treba da zapamtite jeste da je za prevazilaženje takvog života neophodno
prvo mu se priključiti, i pri tom obratiti pažnju da se poštuju oblici, misli ili merila
onih što će vam pomoći da dospete do konačne slobode. To znači da sebe treba
disciplinovati za dovoljno dug opstanak u sistemu, kako bi vam pošlo za rukom da
izvršite naplatu.
Naravno, postoje razna jezivo bogata mesta koja su potpuno izvan sistema. Ali,
većina ih je i izvan zakona. Kada se radi o poštenim delatnostima, otkrićete da su
one sa ruba sistema ponekad finansijski ograničene.
Jedna od stvari koje ćete otkriti približivši se velikom novcu jeste da su na vrhu
mnogi koji su tamo već dugo. Oni su obično stari, konzervativni i kruti. Da biste ih
privoleli na svoju stranu, morate biti predani sebi i svojim idejama. U suprotnom,
oni će se unervoziti a vi ćete se morati posvetiti njima. Ukoliko im direktno u lice
kažete da nisu u pravu, napravićete fatalnu grešku. Pri usponu sa, recimo, 100.000
ka 300.000 dolara, bićete u mogućnosti da manje-više radite šta god želite, ali dalji
uspog ka milion dolara i više podrazumeva da ćete morati igrati igru.
Pozajmite li 5.000 dolara, niko ne mari jeste li ludi ili ne, pod uslovom da su
prilično sigurni da će svoj novac dobiti natrag. Ali kada se približite ligi milionera,
potencijalni gubici usled pogrešne investicije u vas ogromni su. Osim toga, ljudi s
kojima ćete poslovati biće veoma, veoma bogati.
Većina smatra da bogati žive opuštenim, lagodnim životom, bez briga i
opterećenja. To je daleko od istine. Što više novca imate, tim više će vas ostatak
sveta saletati u pokušajima da vam ga oduzme. Jedna od čestih žalbi imućnih jeste
da su zgroženi činjenicom da svi nešto žele od njih. Zbog toga je bolje da,
54
približavajući se tom svetu, odajete utisak posvećenosti i stabilnosti; u suprotnom,
suočićete se sa mnogim odbijanjima.
Usput - i potpuno nevezano za temu posvećenosti - dozvolite mi da vam ponudim
nekoliko saveta kako da se ponašate sa ljudima koji su veoma bogati. Pošto oni
neprestano osećaju pritisak da svi nešto žele od njih, jedini način da im ispravno
pristupite jeste da stvarno, iskreno ne želite od njih ništa do njihovog društva.
Upoznajući vas, počeće da vam veruju, a činjenica da ništa od njih ne želite,
učiniće vas osvežavajuće drugačijima od ostalih. Moguće je da vam ponude savet
ili podršku, ali kada to učine, biće to njihova ideja, ne vaša. Time ćete ojačati svoj
položaj, a oni će se osećati opuštenije u vašem prisustvu.
Druga stvar koja će vam biti od pomoći jeste da imate na umu da su se mnogi od
njih obogatili jer su osećali potrebu da utiču na svet. Tragali su za prihvatanjem i
većim značenjem života, pa su se posvetili delatnostima koje su ih dovele do
bogatstva. Mnogi od njih su, nažalost, otkrili da im nikakav novac na svetu ne
može kupiti ni trunku prihvatanja ukoliko prvo ne prihvate sami sebe. Oni žele da
se prema njima odnosite kao prema pravim ljudima, a ne kao prema
pedesetomilionskom bankovnom računu.
Dalje, nisu im potrebni sledbenici koji im se ulaguju i crpu energiju. Potrebni su im
iskreni prijatelji koji im daju energiju i priznanje, ohrabrenje, s kojima je zabavno
biti u društvu. Bez obzira koliko malo novca imate, kada ste u društvu veoma
bogatih ponašajte se kao da ste s njima jednaki. Ophodite se prema njima kao
prema sebi ravnima, s postovanjem, i oni neće obraćati pažnju na to da li nešto
imate ili nemate - i oni će se prema vama ophoditi kao prema sebi ravnima. U tom
trenutku, ući ćete u njihov svet, a oni će dobiti iskrenog prijatelja.
Meni veoma prija društvo mojih veoma bogatih prijatelja. Svi su istinske ličnosti
koje su prošle mnogo toga u životu. Zanimljivi su i ja uživam da učim od njih.
Kada iskreno niste usredsređeni na njihov novac, oni se opuštaju i dozvoljavaju
vam da uđete u njihov svet. Osnovna korist od njihovog društva je osećaj koji u
sebi stvarate, osećaj i razumevanje da oni u suštini uopšte nisu drugačiji od vas. A
ukoliko su oni mogli da za dve godine zarade pedeset miliona dolara. onda to
možete i vi. Te osobe su obično u žiži dešavanja i, samo zahvaljujući tome što ste s
njima u društvu određena količina te energije prelazi i na vas. Dakle, iako možda
neće biti spremni da vam tokom zajedničke večere ispišu ček na određenu sumu,
ukoliko budete stalno aktivni to vam neće ni biti potrebno. Jer, dok budete s njima
pili kafu, povešće se razgovor o radu preduzeća ABC Finance Inc. I glavni
deoničar, koji slučajno sedi preko puta vas, vrteći kafenu kašičicu u ruci, slučajno
pominje kako će ABC učetvorostručiti svoj profit i duplirati dividende. Bingo!
Razmišljanje o bogatstvu vas navodi da budete u pravo vreme na pravom mestu
kako biste dobili pravu informaciju. I ništa više - jer zarađivanje novca nema skoro
nikakve veze s napornim radom. Dobro, naporan rad jeste jedan od načina, ali
55
postoje mnogi jednostavniji. Dok budete proučavali svoj način razmišljanja u
odnosu na novac, počećete da obraćate pažnju na područja u kojima postoji obilje,
i navići ćete se na to da tumačite energiju situacija i sebe dovodite uvek u onu u
kojoj ste korak ispred drugih. I to vam donosi trenutnu nagradu.
Da zaključimo, razmišljanje o bogatstvu predstavlja samo naviku. I kako budete
proširivali krug mogućnosti koje sebi dopuštate, malo-pomalo, Univerzum će
početi da reaguje. Razmišljanje o bogatstvu predstavlja osnovni, prvi korak, jer na
osnovu kolektivne energije ovih oblika misli vi stvarate sveukupno osećanje u
sebi. A upravo tom osećanju – osećanju da vam je bogatstvo nešto prirodno -
pripada zasluga za privlačenje mogućnosti koje su vam u životu potrebne.
56
6
Osećajte se kao bogataš i uživajte u tome
Oduvek sam bio uveren da je metafizički pristup životu i zarađivanju novca
najmoćniji. Možda se slažete sa mnom, a možda imate neki svoj sistem koji daje
iste, ako ne i bolje rezultate. Ne želim da vas ubeđujem da je moj pristup ispravan,
već samo da vas navedem da pogledate nudi li vam metafizički pristup neke
dodatne dobrobiti ili životne uvide.
Međutim, kakvo god mišljenje da imate, jedno je sigurno; događaje u životu
stvarate sami i oni u vaš život ulaze zahvaljujući vašim osećanjima. To znači da će
događaji koji vam se dešavaju biti potpuno u skladu s ukupnim zbirom
raspoloživih i ispoljenih osećanja.
Ljudi koji su radili na sebi, koji su se istinski zagledali u svoje srce, svesni su, do
najintimnijih detalja, svih aspekata svojih osećanja. Oni znaju ko su, i neprestano
se preispituju šta osećaju, kako bi mogli više naučiti o prirodi stvarnosti i
mogućnostima upravljanja njome. Nesvesni ljudi su skloni poricanju svojih
osećanja i traganju za značenjem života izvan sebe, u stvarnosti. Oni će, na primer,
imati negativna osećanja prema crncima i u sebi će ih gajiti godinama.
Pošto to mišljenje postaje sastavni deo njihovih osećanja, oni će prelaziti preko
svih pozitivnih iskustava s crncima, a naglašavati i pamtiti sva negativna. A onda
se jednog dana dešava da ih, dok u svom novom mercedesu čekaju na semaforu,
jedna crnkinja u kamionetu iznenada udari sa zadnje strane i gume kola u obližnju
praonicu. Logično, oni ne mogu da shvate zašto se to dogodilo, i reći će: »Danas
sam imao baš loš dan. Zaustavio sam kola na semaforu i tada me je ta nesmotrena,
neodgovorna crnkinja udarila sa zadnje strane i ubacila u praonicu. Dvaneaset
vatrogasaca me je otuda oslobađalo čitava tri sata.«
Naravno, žena koja je vozila kamionet ima potpuno drugačije viđenje događaja.
Ona kaže: »Probudila sam se jutras s osećanjem da bi trebalo da učinim više za
svoju lokalnu zajednicu. Zato sam odlučila da ovaj dan ne posvetim vođenju svog
carstva međunarodne trgovine kozmetikom, već da se spustim do grada i osmotrim
šta se tamo dešava. Kada sam ušla u garažu sa šestoro kola, intuitivno sam osetila
da ne treba da uđem u svoj kadilak. Umesto toga, odlučila sam se za stari kamionet
koji ima čelični prednji branik. Ne znam zašto sam se za njega opredelila; tada mi
je to delovalo kao ispravan izbor.
»Dok sam vozila glavnom ulicom, naišla sam na nekog tipa u mercedesu čijim
osećanjima je bio potreban konkretan dokaz da su svi crnci čudaci, pa sam, u
skladu sa svojom željom da učinim nešto dobro za čovečanstvo, kamionetom
udarila njegova kola sa zadnje strane. Mogla sam ga udariti tako da se zaustavi na
autobuskoj stanici, ali mislila sam da je uletanje u praonicu prikladnije, s obzirom
57
na njegovu simboličku potrebu da spere sa sebe neke negativnosti. Pošto sam
ispunila svoju želju da nekome pomognem, otišla sam kući, sela u baštu i
razmišljala o tome kako je život divan.«
Kada pokušavamo da intelektualno razumemo život, suočavamo se s raznim
događajima koji prkose logičnim objašnjenjima. Nije li čudno što, uprkos tim
stalnim podsetnicima da život nije uvek logičan, još uvek ima na milione onih što
uporno ostaju pri tome da bi trebalo takav da bude. Pomislili biste da će, posle
suočavanja sa, recimo, desetak nelogičnih situacija, konačno odustati i prihvatiti
činjenicu da postoje životni obrasci koje prkose logici. Ali ne, oni se drže svog
strogog intelektualnog pristupa u nadi da će se problem »nerazumevanja« rešiti
nešto kasnije.
Uvidećete, naročito kada su finansije u pitanju, razne obrasce koji intelektualno
nemaju nikakvog smisla. A ipak se sve dešava s razlogom. Zato, iako objašnjenje
intelektu nije očigledno, ono može postojati i biti potpuno jasno osećanjima ili
intuiciji. Ukoliko pogledate uspešne ljude koje poznajete, često ne možete da
utvrdite zašto im tako dobro ide u životu. Učiniće vam se nedovoljno pametni i
talentovani za tako nešto. Međutim, čega god se dotaknu, pretvore u zlato. Gde god
da odu, ljudi na njih čudesno reaguju.
Odgovor, naravno, ne leži u tome šta ti ljudi rade, već šta osećaju. Pošto su sigurni
u sebe, moćni i pozitivni i, ne dopuštajući da ih išta ometa, oni se posvećuju onome
što postoji, što je stvarno, što im pruža zadovoljstvo i dobrobiti na putu ka cilju.
Svoj život jačaju usredsređivanjem na cilj, a ta se usredsredenost rada iz zanosa,
harizme i istinskog uživanja u onome što rade. Malo-pomalo, njihova osećanja se
usklađuju sa svim tim pozitivnim osobinama. Vremenom njihova potraga biva
ovenčana uspehom, i to tolikim, da nisu ni svesni da su ga sami postigli. Oni prosto
svako jutro ustaju živahni, zadovoljni i povezani sa svim što postoji. A onda ih
neko pozove telefonom i obavesti da su upravo zaradili još novca. Nisu iznenađeni,
jer to i očekuju. Oni razumeju svoj svet i u njemu predstavljaju glavnu silu. Pošto
su takvi, oni prirodno očekuju da im stvari pristižu. Koriste svoju intuiciju kako bi
izbegli situacije i ljude koji bi negativno uticali na priticanje tog bogatstva.
DEVETI KORAK DOLARSKOG PLESA
Vi imate božansko pravo da izaberete s kim ćete igrati igru i pod kojim uslovima.
Uklanjajući sve one koji crpu vašu energiju, vibracija pozitivnih stvari u vašem
životu bivaće sve jača.
Razlog zbog koga je novac tako duhovno važan onima koji hrle ka cilju jeste u
tome što vam on daje trenutnu povratnu informaciju o tome na šta trenutno
usmeravate svoju energiju. Zato je i toliko lažnih takozvanih duhovnih tipova.
58
Kada se pretvaraju da mrze novac, živeći izvan njegovog domašaja i odbijajući ga
kad god je to moguće, lakše im je da se zavaraju da će živeti svetačkim životom.
Neusklađenost između onoga u šta um veruje i onoga što je stvarno, veoma jasno
možete videti na primeru zabluda o novcu. Za intelekt je veoma jednostavno da
zauzme potpuno suprotan stav prema unutrašnjim osećanjima. Upravo zato se
dešava da i oni koji godinama razmišljaju o bogatstvu, i dalje ostaju švorc. Da biste
sazreli kao ličnost i zarađivali novac zahvaljujući plodovima svoga rada morate biti
svesni svojih osećanja, a ona moraju biti čvrsto prožeta bogatstvom.
U suprotnom, vaši napori da zaradite novac neprestano će biti ometani onim u šta
veruje vaše unutrašnje ja. Zbog toga i tvrdim da je za zarađivanje novca
neophodno imati novac. Jer kada stvorite malo bogatstvo ono postaje potvrda
vašeg uspeha i nadalje, omogućava vam da se otrgnete od negativnih osećanja u
vezi sa finansijama.
Ukoliko uopšte nemate novca, vrlo jednostavno možete izgraditi osećanja koja će
potvrđivati da je ono što imate obilno i da je svet, u stvari, bogat. Kada počnete da
afirmišete imanje umesto nemanja vaša osećanja će vas, malo-pomalo, navoditi
na mesta na kojima je imanje prirodno, i iznenada ćete i vi imati. I to ne samo na
nivou svesti, već i bukvalno.
Vratimo se na trenutak ESP-u o novcu. Dok budete menjali svoja osećanja,
uvidećete kako slobodan ili lak novac postaje prirodan deo vaših očekivanja.
Osećajući energiju ljudi i okolnosti, jednostavno je preusmeriti se sa teškog
zarađivanja na laku zaradu. Da biste se navikli da koristite svoja osećanja, probajte
sledeću vežbu. Napravite spisak svih važnih ljudi u svom životu. Potom, u
meditaciji, zamislite kako stavljate svoju ruku na njihove grudi u područje srca.
Time se povezujete s njima. Zatim osetite u svom srcu energiju kojom oni zrače.
Vaš prvi utisak biće obično tačan, vaše unutrašnje ja će to osetiti. Ono ne laže.
Neka sve bude jednostavno. Odredite da li vas energija tih ljudi “podiže” ili
“spušta”. Zapišite svoja zapažanja pored njihovog imena. Potom, ispišite kao
naslove sve trenutne važne poteze koje prcduzimate na polju finansija.
Vizuelizirajte ih u svom umu i pružite ruke ka centru tih događaja. Ukoliko su u
njih uključeni drugi ljudi, dodirnite ih. Ponovo zapišite šta vas “podiže”, a šta
“spušta”. Potom pogledajte svoj spisak i dajte sebi rok od 60 dana da se oslobodite
onih kojih vas “spuštaju” One koji vas “podižu” pozovite na ručak u narednih
mesec dana.
Vi imate božansko pravo da izaberete s kim ćete igrati igru i pod kojim uslovima.
Uklanjajući sve one koji crpu energiju, vibracija pozitivnih stvari u vašem životu
bivaće sve jača. Lakše je uništavati nego stvarati, i zato ono što “spušta” neće biti
jednako onome što “podiže”. Ono što vas spušta nastoji da poništi ono što vas
podiže, pa na kraju ostajete bez ičega Ukoliko se oslobodite onoga što vas spušta,
preostaće samo ono što vas podiže i predstavljaće solidne oslonce svuda oko vas.
59
Naravno, razvijanje čvrstog, vibrirajućeg osećanja bogatstva podrazumeva da ćete
morati da prevaziđete strah vezan za novac. Svaki strah koji postoji u vašim
osećanjima određeno vreme, brzo će uništiti pozitivne dobrobiti stvorene
afirmacijama o bogatstvu. U tome je, u stvari ceo trik, jer nekako morate prevazići
neizvesnost onda kada se u njoj stvarno nalazite.
Ponavljam. kakva god oskudica ili neizvesnost da postoje, one predstavljaiu samo
plod vašeg mišljenja. Koliko ćete napora uložiti da biste to mišljenje promenili,
zavisi samo od vas, a zavisi i od okolnosti, načina vaspitanja i sto i jedne druge
stvari. Ali, kad jednom uvidite da je bogatstvo samo mišljenje, i to onakvo kakvo
imaju svi bogati ljudi, biće vam jednostavno da ga i vi steknete, prvo na nivou
svojih misli, a potom i osećanja.
Kada tome priključite i svoja osećanja, lako ćete uvideti šta to pobednike izdvaja
od drugih.
Započinjući menjanje svojih osećanja, moraćete veoma pažljivo da motrite na
svaki svoj korak. Verovatno ćete isprva preterivati s ispitivanjem svoga života, ali
to nije greška. Jer, sagledavajući svaki, i najmanji detalj, nadoknadićete to što u
prošlosti ni na šta niste obraćali pažnju. Kada u dobroj meri shvatite ko ste i u šta
verujete, promena će postati postupan, prijatan proces u kome svaki napredak
stvara naredni.
Simboli vaših osećanja o bogatstvu nalaze se svuda oko vas. Ukoliko pogledate
kvalitet svog načina života, lako možete ustanoviti živite li u obilju ili ne. Pri tome
ne mislim da odgovorite na pitanje koliko ste bogati. Hoću da vas navedem da
procenite jesu li stvari koje vas okružuju kvalitetne, i kreativne ili su jednolične,
ružne i mrtve. Možete živeti u jednoj sobi na kraju grada i ipak biti okruženi
bogatstvom.
Da biste spoznali ko ste, obratite pažnju na to šta osećate za stvari koje vas
okružuju. To će vam, takođe, veoma dramatično pokazati i da li investirate u sebe
ili ne. To je od suštinskog značaja, jer time potvrđujete da verujete u sebe i zato
trošite na sebe. Ako nije tako, drugi će to primetiti i to će samo po sebi umanjiti u
njihovim očima sliku o vama. Dalje, teško je druge moliti za podršku ukoliko sami
sebe ne podržavate.
Kada su u pitanju osećanja, važno je da svaki deo vašeg života bude u skladu s
onim što želite da postanete. Ne možete očekivati da bogatstvo nađe put do vas
ukoliko ste okruženi simbolima oskudice, jer svaka zarđala kada koju čuvate u šupi
šalje poruku. “Bez bogatstva, molim vas.”
Stoga je bolje da se okružite manjim brojem kvalitetnih stvari, nego da svoj život
pretrpate gomilom dubreta. Ne želim da kažem kako ne treba iskoristiti priliku i
kupiti nešto jeftinije ukoliko naiđe povoljna prilika, ali ako se budete
usredsređivali samo na jeftine stvari, oslanjaćete se isključivo na njih. Jedan dobar
60
par skupih cipela bolji je od tuceta onih od dva dolara po paru, koje su izradili
zatvorenici iz Brazila.
Ukoliko trenutno niste bogati, moraćete stvoriti atmosferu koja će odisati težnjom
da postanete bogati - da napredujete. Ne predlažem vam da gomilu novca kojeg
nemate potrošite na pozlaćivanje tostera, već da počnete da tragate za kvalitetnim
stvarima u životu i u njima uživate, a mnoge od njih su čak i jeftine, ili besplatne.
Možete otići u najskuplji hotel u gradu i samo sedeti u predvorju i posmatrati
glavonje kako promiču pored vas. To vas neće koštati ni peni. Ukoliko vam
konobar bude dosađivao, možete naručiti kafu i lagano je pijuckati. Ako vas, nakon
tri sata, konobar bude učtivo upitao da li ste za još jednu kafu, možete mu
odgovoriti: “Ne, hvala. Volim da uživam u laganom pijuckanju. Osim toga,
pokušavam da se se odviknem od kofeina.”
Zanimljivo je da kvalitetni proizvodi često ne koštaju mnogo više od običnih
stvari. Naročito ako uzmete u obzir činjenicu da traju duže i da vam omogućavaju
da se dobro osećate. Ipak, često se dešava da odustajemo od kvalitetnih stvari, jer
na prvi pogled nije očigledno šta dobijamo za svoj novac. To se dešava zato što
nismo naučili da kao deo vrednosti nekog proizvoda primećujemo i njegovu
energiju. A nekada se plašimo i da će račun biti previsok.
Daću vam jedan primer. Na najvećem broju aerodroma u Sjedinjenim Državama
postoje redovi »Žutih taksija« koji će vas u centar grada odvesti po ceni od trideset
do četrdeset dolara, u zavisnosti od kilometraže. Vozači su obično jezivi tipovi,
krajnje negativni, a taksi vozila energetski odaju utisak mrtvačnice u kojoj se,
usred leta, pokvario sistem za hlađenje leševa.
Takođe, na većini aerodroma ne postoji servis za iznajmljivanje limuzina. Ljudima
uglavnom ne pada na pamet da naruče šofera i limuzinu, jer pretpostavljaju da to
košta čitavo bogatstvo. Činjenica je, pak, da ta usluga često ne košta mnogo više
od običnog taksija.
Na primer, na aerodromu u Dalasu vožnja taksijem ovih dana košta oko trideset
dolara, dok iznajmljivanje limuzine košta trideset i pet. Zašto ne biste potrošili
dodatnih pet dolara i vozili se sa stilom, osećajući se dobro u društvu vozača koji
vas poštuje i vodi računa o vama, umesto da svoj život predate u ruke gada koji će
vas truckati po gradu u limenoj konzervi i pri tom vas vređati. Čudan je taj sistem
»Žutih taksija« - godinama sam bio ubeđen da je to firma za rehabilitaciju
mutanata! Naravno, nisu svi gradski vozači taksija odvratni, ali mnogi jesu, pa
zašto biste uopšte rizikovali?
Pošto tragate za najboljim i za kvalitetom, prirodno menjate osećanja oko sebe.
Ako počnete da primećujete lepotu, i vaš život postaje lep. Da biste to postigli,
možda ćete morati da počnete da kupujete nešto skuplje stvari, jer je za
imaginaciju isuviše naporno da u ružnim stvarima neprestano sagledava lepotu.
61
Međutim, kako budete podizali svoju energiju i postajali veštiji, svaki će aspekt
vaše ličnosti to emitovati ka drugima i oni će to primećivati, svesno ili nesvesno.
Uzdižući svoja osećanja lepše ćete sebe doživljavati i bićete u stanju da svoje
usluge i proizvode naplaćujete po višoj ceni. To će biti potvrda vaših osećanja i,
pre ili kasnije, vaše mušterije će biti samo oni iz više klase. A vi ćete obavljati
manje posla za veći novac.
Sada odložite na trenutak ovu knjigu i odlučite da ćete udvostručiti svoje cene.
Kada u tome uspete, odvojte trenutak za prihvatanje činjenice da je bogatstvo samo
oblik misli, i da ste vi u svoju svest upravo usadili vrlo dobru ideju o zarađivanju
novca. I stvari kreću nabolje... ha, ha!
Ukoliko vam ideja o udvostručavanju cene nije baš privlačna, onda je podignite za
20 do 30 posto i ispitajte kako se povodom toga osećate. Kod nekih će prva
reakcija biti strah, jer smatraju da će sa podizanjem cena ostati bez posla ili da niko
neće plaćati za njihove proizvode ili usluge. To je prirodna reakcija, i veoma je
moguće da će tako i biti ukoliko iza toga stoji vaša ista stara energija. Afirmacija
udvostručavanja cena daće rezultata ako počnete da u ono što radite ulažete sve
više i više energije. Tada udvostručite cene.
Šta god prodavali, radili ili znali, kakav god proizvod ili uslugu nudili, možete biti
i bolji. Siguran sam da bismo, pažljivije posmatrajući ono što radite, pronašli u
tome nešto što je negativno ili beživotno ili lošije od izvrsnog. Neizbežno mora
postojati nešto što se može poboljšati. Osim toga, skoro sve što na tržištu viđamo
nezanimljivo je i dosadno. Možete upotrebiti svoj kreativan um kako biste svoj rad
proželi kreativnošću i udahnuli mu život. Kad svoju stvaralačku energiju ispunite
zanosom i stvorite nešto podsticajno i neobično, ljudi reaguju jer 99% stvari koje
se nalaze na tržištu nisu zabavne. Otkriće vodoinstalatera koji peva ispunjava ih
radošću i srećom.
Zamislite da imate vodoinstalatersku radnju, vaš kombi se presijava, alat vam je u
besprekornom stanju, a radno odelo ispeglano i čisto. Zamislite da uvek dolazite na
vreme, ili čak deset minuta ranije. Zamislite da stvamo poznajete posao i da ga
obavljate brzo, i u roku. Recimo da ste u bilo koje doba dana ili noći na
raspolaganju za popravku instalacija i da, dok radite, pevate arije iz »Travijate«.
Zamislite da je pevanje nešto prelepo i da inspiriše ljude. Zamislite da stvarno
vodite računa o potrebama klijenata i da ste pozitivni, učtivi, spremni da
pomognete i pružite odgovarajuća obaveštenja. A kako bi bilo da imate i mobilni
telefon tako da, kad god vas neka mušterija pozove, uvek možete na licu mesta dati
odgovore na pitanja koja ima?
Ako drugi vodoinstalateri naplaćuju svoj rad trideset dolara na sat, zar ljudi ne bi
platili više za vaše usluge? Budite sigurni da bi. Vaša usluga je neobična i jeftina -
ulaznica za operu košta četrdeset i pet dolara. Mušterijama se isplati da vas unajme
i po nešto većoj ceni, samo ako znaju da neće morati da prolaze kroz probleme
62
koje donosi unajmljivanje običnih vodoinstalatera koji se uopšte i ne pojave. Osim
toga, ukoliko ne vole »Travijatu«, vi znate na stotine melodija najvećih muzičara
svih vremena. »Šta biste želeli, gospođo? 'Oklahomu', 'Zvuke muzike', ’Mačke’,
’Evitu’? Samo recite, i ja ću to otpevati. Pored toga, nivo vode u dnevnoj sobi za ta
tri minuta opašće za pola metra. Prepustite to meni. Vi idite kod frizera.
Telefoniraću vam kada završim posao.«
Sve je tako jednostavno. U pitanju je samo osećanje. Ono se jača usredsređivanjem
na posao. Ukoliko ste talentovani, iskoristite to. Napravite od svog posla nešto
posebno, i vaša vodoinstalaterska radnja biće prepuna mušterija. Vidite, u životu
možete raditi šta god želite, sve dok se razlikujete od drugih. Kada je energija koju
nudite uobičajena, ljudi neće novcem podržati vaše napore. To se dešava zato što
nemaju s čim da vas uporede. Osim toga, ne mogu da odrede koliko vredite, jer je
najveći deo vaše vrednosti u obliku osećanja, a ona u ljudima podstiči pozitivan
emocionalan odgovor koji prevazilazi tržište, a njihovu vrednost svako određuje
drugačije.
Dozvolite da vam dam još jedan primer. U Londonu postoji radnja za hemijsko
čišćenje, čiji moto glasi: »Mi čistimo u skladu sa standardom, a ne sa cenom.«
Radnja je potpuno drugačija od bilo koje druge radnje za hemijsko čišćenje koju
ste videli. Nema pulta, nema redova smrdljive odeće natopljene u hemikalije, nema
kase, nema oglasa kojima se nude dodatne usluge neprimetnog krpljenja odeće.
Radnja u stvari liči na veoma elegantnu prijemnu prostoriju. U njoj su lepe stolice i
uglancani stolovi s mnogo modnih časopisa, cveća, slika i kvalitetnih tepiha.
Kada sednete za sto sa smrdljivom starom košuljom u rukama, pojavi se lepo i
zvanično obučen tip koji vas pita imate li nekih posebnih zahteva. Tada odnosi vaš
veš u zadnju prostoriju i daje vam račun. Možete misliti kakve su im cene!
Međutim, zauzvrat dobijate besprekornu uslugu i sve u radnji vibrira kvalitetom i
brigom za klijenta. Znate da je njima vaša košulja nešto posebno, kao i da ste vi
posebni. Oni čine da se osećate kao da su počastvovani time što će dan-dva imati
vaš prljav veš. Da li radnja posluje uspešno? Naravno. Prepuna je.
Siguran sam da ste do ovog trenutka već počeli da osećate uzbuđenje izazvano
pozitivnim doživljajem sebe, i da taj osećaj prevodite u osećanja o bogatstvu koja
će duboko u vama vibrirati, stvarajući vam raskošniji i uravnoteženiji život. Kada u
svom srcu spoznate bogatstvo sveta, ta spoznaja i usklađivanje uticaće na
pomeranje vaših granica - ne samo u obliku gotovog novca, već i u duhovnom
smislu. Jer, kada prihvatite činjenicu da ne postoji ograničenje u dotoku dobrih
stvari, počinjete i sebe da sagledavate kao bezgranične. Vaš pogled na svet
postepeno se menja od ograničenog ka širokom i beskonačnom.
Kada se oslobodite emocije koja okružuje vas život, on kao da ulazi u vaše srce i
više nemate utisak da događaji postoje izvan vas. Kao da postajete veći od života, i
više ne živite sa osećanjem da je život izvan vas i da ste prepušteni na milost i
63
nemilost okruženja. Prvi korak internalizacije stvarnosti je, naravno, preuzimanje
potpune odgovornosti za sebe i događaje u sopstvenom životu. Na taj način stupate
u intimni odnos sa simbolikom svoga života i u stanju ste da uvidite na koji je
način ova simbolika povezana s nekim vašim unutrašnjim osećanjima. Na primer,
ukoliko osećate da za vas granice ne postoje i da ste deo svega što postoji, dok
posmatrate pticu u letu, ona leti u vašem srcu. To možete i osetiti. Svaki, i najmanji
udar krila utiče na vas. Vi postajete ptica i ta ptica ste vi.
Kada se u vaše srce usadi osećanje da ste veći od života, nesigurnosti počinju da se
tope. To dvoje ide ruku pod ruku i "zavise jedno od drugoga. S početka vam je
teško da sebe vidite većim od života, jer smo vaspitavani da dozvoljavamo svetu
da nas vuče za nos. Decu smo učili da budu žrtve sudbine. Međutim, proširujući to
osećanje unutrašnje bezgraničnosti, sve ćete manje biti u rukama sudbine. Kada
osetite da ste bcskrajni, svet se smanjuje i vi možete gospodariti svojim životom.
Pre dvadeset godina, jedan prijatelj mi je poklonio model zemljine kugle u maloj
kutiji od oniksa. Izvesno vreme sam je nosio svuda sa sobom. Nikada je neću
zaboraviti. Pomagala mi je da uvek imam na umu da je svet stvarno veoma mali, i
da na tom malom svetu ima života. Nije mi bilo teško da zamislim da sam veći od
te predstave. Kada sledeći put budete meditirali, zamislite planetu Zemlju na dlanu
svoje ruke. Zamislite, sve ljude na toj maloj Zemlji. Potom prenesite tu sliku i to
mesto u svoje srce. Oživite je, zamišljajući kako se vrti oko Sunca. Neće vam
trebati mnogo, a svet i događaji će se smanjiti na svoju pravu veličinu i vi ćete se
proširiti kako biste popunili beskonačnost koja i jeste.
Vremenom ćete doći do tačke u kojoj ćete znati da sve pripada toku i da ste
savršeni, iako imate i nedostataka. I zahvaljujući tome što ćete biti u skladu s
tokom života, bićete uvek u pravo vreme na pravom mestu. Kvalitet vašeg života
biće osiguran upravo činjenicom da ste u stanju da prihvatite stvari koje vam
pristižu i da sve držite pod kontrolom. I tada će vaš život tu kontrolu ispoljiti bez
napora i prirodno.
Kao poslednju stvar u vezi sa bogatstvom osećanja, pogledajmo na trenutak
osećanja grčevitog držanja za nešto i puštanja. Može se desiti da uđemo u carstvo
čiste metafizike, ali od suštinskog je značaja da to shvatite, kako biste mogli
materijalizovati stvari koje želite.
U knjizi Sila sam napisao da, ukoliko neko od vas nešto zatraži, treba to i da mu
date. Možda je trebalo da to podrobnije objasnim, jer je ta rečenica prouzrokovala
veliku zbrku. Polazište glasi, ako istinski osećate da predstavljate deo svega što
postoji i da se život nalazi u vama, a ne izvan vas, onda na nivou osećanja sve
bogatstvo sveta pripada vama, lako se može desiti da vam svi njegovi delovi
trenutno ne stoje na raspolaganju. I tako vam osećaj da ste vi sve i da sve jeste vi,
dozvoljava da verujete u postojanje neograničenih mogućnosti i da u svakom
trenutku možete primiti neograničene količine stvari iz svih izvora. Da biste i vi
64
ovako primali, kada se radi o onome što posedujete, morate usvojiti stav da sve
teče. To znači da, iako možete imati nešto što vam koristi i pruža zadovoljstvo,
okružite li ga osećanjima grčevitog držanja, bićete izbačeni iz toka i neograničenog
osećanja da se bogatstvo nalazi svuda oko vas, i da vam sve dolazi prirodno i bez
napora!
Ideja da se ne treba grčevito držati stvari, već ih se oslobađati, ne znači da time
treba poremetiti svoju ravnotežu Na primer, ukoliko imate dve hiljade dolara u
banci i znate da će vam taj novac trebati sledeće nedelje, a neko vas zamoli da mu
taj novac date, ne morate to učiniti. Nema potrebe da vi upadate u neravnotežu da
biste ostali deo toka, jer bi vas upravo ta neravnoteža iz njega izbacila.
Sve što imate u suštini ste pozajmili od božanske sile. U jednom trenutku će sve to
biti oslobođeno, ili zbog toga što ćete umreti i više vam neće biti potrebno ili zato
što ste ga istrošili ili dali nekome drugom. Mnogo toga predstavlja deo vaših
potreba, i imali biste problema kad biste ga se odrekli. Na primer, ukoliko se
nekome svide vaše pantalone i da li to znači da ih se odmah morate odreći, a kući
vratiti u gaćama? Ne, to bi vas uvelo u određenu neravnotežu. Međutim, ukoliko
imate šezdeset pantalona u ormanu, a neko vas zamoli da mu date jedne, učinite to.
Jer, u tom trenutku, te jedne pantalone ne spadaju u kategoriju vaših neposrednih
potreba. A ukoliko se ne držite grčevito stvari, možete se odreći tog dela vaše
garderobe, potvrđujući time da verujete da će se bogatstvo božanske sile postarati
da vam, ako vam ikada budu potrebne, nabavi nove.
Hoću da naglasim da treba biti oprezan, kako vam se ne bi desilo da ono što imate
uložite u emociju koja šalje ograničavajuću poruku tipa: »Ovo je sve što imam i
bolje da to dobro čuvam.« Jer, drugi će to osetiti, i teško da možete od njih
očekivati da se dobrovoljno odreknu svog bogatstva u vašu korist ukoliko se i vi ne
ponašate na isti način. Smatrate li izvor nepresušnim, vaše emocije će biti
uravnotežene, jer ćete uvek znati da vas čeka još veće bogatstvo na budućem putu.
I tako, primajući i dajući, postajete slobodni. Možete i davati i primati bez emocija.
Šta je to duhovno bogatstvo? Ne može se reći da je to samo dobrovoljan prilog za
gladne u Etiopiji. Ono je više od toga. Ono predstavlja stanje zrele svesti u kome
uviđate da sve stvari imaju vrednost. Postoji duhovni potočić energije koji
određuje sve, a pošto protiče kroz stvarnost, podupire je i daje joj vrednost. Kada
biste se uskladili s takvim shvatanjem, živeli u skladu s njim i verovali u njega, to
bi, po meni predstavljalo duhovno bogatstvo.
Da biste proširili svoju svest i vežbali osećaj za bogatstvo koje teče, pokušajte da,
bar na neko vreme, ljudima ne govorite »hvala« kada vam nešto daju. Samo uzmite
i prihvatite, baš kao što bi tigar uzeo svoj ručak u šumi, bez mnogo »ako biste bili
ljubazni« i »da li bi vam smetalo ako bih«. Iza ovoga stoji ideja da na dolazak i
odlazak stvari treba gledati kao na nešto prirodno, ne uključujući osećanja. Vi ste
65
to očekivali. Zbog toga, takođe, kada vi nešto dajete, ne bi trebalo da zauzvrat bilo
šta očekujete. Prosto dajte i nastavite dalje.
Tako će se u vašem životu uspostaviti ravnoteža između davanja i primanja. Što
manje otpora budete pružali, tu će bujica koja teče biti sve veća. To je, naravno,
ključ života. Kada prestanete da se opirete, možda ćete u početku biti ranjivi, ali
vremenom će odsustvo otpora dovesti do toga da uđete u tok. I tako, ne držeći se
grčevito ni za šta, dobijate sve.
Toliko o razmišljanju i osećanjima. Usmerimo svoju pažnju na ono bez čega bi
vaša svest u mnogome podsećala na dva skeleta koji vode ljubav u limenoj
konzervi - mnogo buke, a nigde suštine.
»Na tržište.« Pozabavimo se poslovima i uđimo u obilje!
66
7
Usklađena akcija na tržištu
Osnovni fizički aspekti bogatstva jesu važe akcije na tržištu života. Univerzalan
zakon ne može vam poslati ček s neba. U jednom ćete se trenutku morati pojaviti
na tržištu, pronaći druga ljudska bića. nekako zadovoljiti njihove potrebe i navesti
ih da prebace nešto simbolike na vaš račun u banci. To je poznat i priznat način.
Kada počnete da se otvarate prema novim mogućnostima i proširite se, moraćete
da zakoračite »tamo« i otkrijete šta se stvarno dešava u svetu. Nema nikakve svrhe
podizati svoj energetski nivo i privlačiti gomile ljudi ukoliko nemate šta da im
prodate.
To, u osnovi, znači da ćete morati da posedujete određenu veštinu, znanje ili
proizvod. Ljudi žele samo to i ništa drugo. Od ova tri pojma koji imaju široko
značenje, posedovanje veštine deluje mi najmanje primamljivo. Problem je u tome
što to podrazumeva svakodnevno pojavljivanje na poslu i njegovo lično obavljanje.
To vam može oduzimati mnogo vremena, a vreme može ograničiti i sumu novca
koju možete dobiti u zamenu za korišćenje svoje veštine. Međutim, posedovanje
veštine ima i pozitivnu stranu, naročito u svetu u kome su svi skoro beskorisni
kada se radi o nekom umeću. Ukoliko je vaša veština vrhunska i drugima od
pomoći, ukoliko je oni razumeju i cene, sigurno nećete gladovati. Jer vaši
konkurenti, zabavljeni prosečnošću, omogućiće vam da se istaknete u gomili, a da
vi u to ne uložite nikakav poseban napor. I dokle god ste efikasni i ulažete u to da
ljude obavestite ko ste i čime se bavite, vaša budućnost je čvrsto zagarantovana.
Ponovo se vraćamo na pitanje obaveznog ulaganja u sebe. Mnogi su patetični samo
zato što ne ulažu vreme u razvijanje i usavršavanje svoje veštine. Takva je trka za
uspehom u životu, za brzim dostizanjem raskošnog života, da ljudi posrću i
pokušavaju da se prodaju pre nego što steknu pravo iskustvo i dovoljno znanja o
poslu kojim su odlučili da se bave.
Na taj način osuđuju sebe na neprestanu borbu, jer se u svojim naporima zaglibe u
istu onu prosečnost koju nude i drugi. Smatram da je stari evropski sistem, po
kome su zaposleni sedam godina morali biti pripravnici pre nego što steknu
određeni status, imao svojih dobrih strana, jer iako su tokom tih godina živeli
prilično skromno, iz tog iskustva su izlazili ponosni i kao pravi stručnjaci. Taj
talenat je poštovan i priznavan od strane društva i oni su se smatrali posebnima.
Važno je imati na umu da će kvalitet uvek opstati. Obavljate li posao dobro, ne
samo što će vam saznanje da se prokleto dobri u onome što radite pričiniti
zadovolistvo, već ćete vremenom i zauzeti svoje mesto na tržištu s kojeg vas niko
neće moći pomeriti.
67
Da biste postali posebni, moraćete da se okrenete i krenete u susret plimi. Mase
koje su zaronile u apatiju, koje žive otupljujućim načinom života bez imalo uspeha
u sebi, zahtevaju neprestana uzbuđenja i trenutna zadovoljenja. Ulazeći u
tinejdžersko doba, njihova deca prirodno počinju da reaguju na isti način, ne
mareći mnogo za vrhunsko i, na duge staze, počinju da žive od trenutnih
zadovoljstava koja u sebi nemaju ničeg suštinskog. A i zašto ne bi? Ukoliko nešto
nije u redu, neki anonimus će to popraviti postane li isuviše loše.
U staroj Kini veštine su veoma poštovane, i bez obzira što je baštovan na
društvenoj lestvici bio ispod cara, on je svojom sposobnošću da vodi računa o bašti
potvrđivao sebe i postizao svoj životni cilj. Iz stare taoističke filozofije razvio se u
Japanu zen, po kome se svako delo ili red rađa iz uskladenosti čoveka s tokom svih
stvari. Skup određenih okolnosti, ili čak neka veština, sami po sebi su savršeni, a
krajnji proizvod te savršenosti se poštuje zbog toga što pomaže u očuvanju
sveukupne ravnoteže stvari. I zato je zen grnčarski majstor poštovan, jer on stvara
lepotu. A ta lepota, pošto je savršena, pomaže ljudima da u svim stvarima vide
božansku silu. Stoga je njegov rad večan i božanski - on ima duh i značenje.
Njegovu vrednost svi prepoznaju, jer se u obliku i kvalitetu njegovog posuda nalazi
dokaz besmrtnosti i beskonačnosti svih stvari.
Međutim, za većinu ulaganje vrhunske energije u sve što rade predstavlja samo
intelektualni pojam. Vrhunska veština mora se steći vremenom. Većina ljudi
nikada neće uložiti neophodno vreme i napor, jer ne uviđa da rezultat njihovih
veština ima određenu vrednost za koju bi se mogla prodati. Duhovna božanska sila
prirodno postoji u svemu što čovek radi, ali je vidljiva samo ukoliko se tokom rada
ona ima na umu.
Ukoliko na tržištu života ponudite neku svoju veštinu, a ona je beživotna i
oskudna, njenom svakodnevnom primenom celokupna vaša energija počeće da
pulsira u ritmu dosade. Postepeno će vas ta dosada primorati da krenete u neku
drugu potragu i vi ćete se neprestano menjati, nikada ne postižući vrhunsku veštinu
ni u čemu. Stoga je bolje da svoj rad prožmete duhovnim gledištem i uvidite da sve
sto radite ima kvalitet koji obezbeđuje duhovni razvoj, kao i finansijsku
nadoknadu. Na taj način vaša dela postaju sveta i dobijaju značenje. Koliko će to
trajati nije bitno, pod uslovom da se očuva sveukupna ravnoteža. Ljudima je teško
da vide posebnost u nečemu što u najvećem delu izgleda ovozemaljsko i turobno.
Ipak, zar se božanska sila ne nalazi u ljudima? Ako je tako, gde je dokaz te
božanske sile ako ne u delima i proizvodima tih ljudi?
Ukoliko niste zainteresovani za sticanje neke veštine, možda raspolažete nekim
znanjem koje možete ponuditi drugima. Živimo u dobu informacija. Postoje
milijarde ljudi koji vape da nauče kako se nešto radi. Stoga, ako vi znate kako
nešto treba raditi ili gde se može pronaći, ili šta s tim nečim raditi nakon što se
nabavi možete te informacije podeliti s drugima.
68
Kod znanja je dobro to što se može prenositi na mnogo načina. Nakon prvobitnog
perioda, najveći broj tih načina uopšte ne uključuje vaše prisustvo, naročito u
današnje vreme kada postoje tako sofisticirani metodi beleženja znanja i njegovog
prisećanja. Znanje možete preneti na stotine načina: putem televizije, audio-kaseta,
knjiga, priručnika, disketa, kompakt diskova, mikrofilmova, seminara i, naravno,
ličnog kontakta. Znanje je neverovatno vredno. Ipak, ljudi to često ne uviđaju jer
ne mogu da zamisle da bi im neko platio za oblik misli. Međutim, znanje je roba i
vi ga možete prodati. »Znam kako to da uradim, plati mi i pokazaću ti« »Znam gde
se može naći poslednja vekna hleba u Njujorku, daj mi stotku i reći ću ti.«
Ukoliko nemate informacije koje svi žele, primorani ste da uložite u njihovo
pribavljanje. Neki ljudi veruju u nadmoćnost obrazovnog sistema i smatraju da bez
fakultetske diplome čovek ne može da uspe u životu. Problem je, pak, u najvećem
delu u tome što se na fakultetu uče stvari koje niko ne želi. Osim toga svi na
fakultetu uče isto, tako da svi to znaju. Jasno mi je na koji način fakultetsko zvanje
može pomoći da pomognete drugima da dođu do istog znanja koje ne mogu
upotrebiti. I mogu da shvatim na koji način fakultetsko zvanje može da vam
pomogne ukoliko se nadate da ćete u budućnosti raditi operacije mozga i tome
slično. Međutim, verovatno polovina od tih zvanja koja se dobijaju na fakultetu
neće vam pomoći da nađete posao ni u hamburgerdžinici. Stoga je potrebno da
odlučite želite li rizikovati da tri ili pet godina provedete učeći nešto što niko neće
hteti da kupi.
Jednom sam upoznao nekog čoveka kome je odobrena stipendija za proučavanje
jedne vrste buba koje žive u Južnoj Americi. Upitao sam ga šta se nada da će
postići, jer sam osećao da za takvom vrstom posla ne postoji neka velika potreba.
Rekao mi je da istraživanje obavlja samo istraživanja radi. Rekao sam mu da, ako
je već bio dovoljno pametan da navede gomilu idiota da mu daju stipendiju da ide
da proučava neke glupe bube, onda je sigurno i dovoljno pametan da zaradi gomilu
novca. Čemu, onda, bube? Na kraju sam shvatio. Razlog njegovog proučavanja
buba za koje niko nije mario leži u tome što je želeo da još nekoliko godina
izbegne izlazak na tržište života. Bube su dobile na značaju ne zato što je bilo ko
mario šta kog đavola bube rade ili ne rade, već zato što je to njemu bilo potrebno.
Nema sumnje da se popeo na neku palmu i brojao bube sve dok nije potrošio
»besplatan« novac koji je dobio. Kakva šteta.
Naravno, nije potrebno da imate zvanje da biste bili bogati. Potrebno je samo da
imate ideje. Možda vas zvanje samo ometa jer vas gura u tik-tak, a možda to
ograničava vaš kreativni um. Činjenica je da mnogi milioneri imaju veoma malo
zvaničnog obrazovanja, a neki ga uopšte i nemaju. Međutim, oni ipak poseduju
znanje. Razlika je u tome što oni imaju znanje koje mogu prodati, a drugi imaju
»obično znanje« tik-taka koje ne vredi mnogo, ako uopšte i vredi.
69
Što se tiče znanja, ako ga možete prodati u nekom obrazovnom ili informativnom
obliku, možete ga iskoristiti i za stvaranja profita, ili ga prodati kao gotov
proizvod. Na primer, ako odvojite vreme da se informišete o uslovima na tržištu,
brzo ćete otkriti razlike u cenama koje ponegde postoje. Ta informacija je vredna,
jer možete krenuti da transportujete proizvode tamo gde ih ljudi traže, po ceni koju
žele da plate. Međutim, sve se ipak uvek svodi na to šta ili koga znate, a drugi ne
znaju.
Druga stvar koja me kod znanja opčinjava jeste činjenica da vam ne treba neka
neviđeno dobra ideja da biste ušli u svet trgovine znanjem. Dovoljno je da samo
napravite pregled onoga što je već poznato i potom to upakujete na novi način, i
ljudi će odreagovati. U suštini, kada prodajete znanje, ne bi trebalo da budete
previše originalni, jer u protivnom liudi neće shvatiti šta to kog đavola pokušavate
da im prodate.
Ukoliko znanje nije ono što vas zanima, možda ste trgovac u duši. Onda je
proizvod prava stvar za vas. Naravno, pri njihovoj prodaji zabavno je to što
količina koja se može prodati nije ograničena. Kada vaš proizvod na tržištu
postigne uspeh, potrebno je samo da ga iznova pravite i prodajete sve većem broju
ljudi. Dobro je to što ne bivate plaćeni u skladu sa tim koliko radite, već koliko
možete da prodate. I tako dospevate na energetski nivo na kome ne postoje
ograničenja.
Kada se radi o kupovini i prodaji proizvoda, trik je u tome da odaberete nešto što
vas zanima. Odaberite ono što istinski volite, jer ukoliko budete prodavali nešto što
vas ne zanima, pre ili kasnije vaša motivacija će izbledeti. Tada će negativnosti i
borba na tržištu početi da vas vuku nadole, i u jednom trenutku više nećete moći
prodati dovoljno proizvoda kako biste sebi obezbedili pristojan život. Sve će upasti
u beskrajnu spiralu »lošeg koje postaje sve gore«.
Dakle, ako prodajete plastične daske za WC šolje koje, nakon što mušterija sedne
na njih, počinju da »pevaju« temu iz filma »Most na reci Kvaj«, vi morate voleti tu
melodiju. Čim začujete zvižduk iz »Marša pukovnika Bogija«, cela vaša aura mora
biti obasjana poštovanjem i oduševljenjem, a vi morate početi da cupkate u ritmu
muzike. U suprotnom, ta sedišta će postati nešto dosadno, a njihova prodaja samo
način da zaradite za život, jednoličnost zbog koje će vam mozak istruliti.
Naravno, daske za WC šolje ne moraju biti vaš izbor, ali to nije važno. Neko će i to
raditi, i to dobro. Dozvolite mi da vam ispričam nešto o izvesnom engleskom
gospodinu koji se zove Tomas Kraper. Stari Tom je živeo u prošlom veku.
Sredinom pedesetih godina, stari gospodin Kraper je proizvodio i distribuirao
toaletne činije (danas poznate kao WC šolje), koje su postale izuzetno popularne u
viktorijanskoj Engleskoj. I to toliko popularne, da je skraćena verzija Tomovog
prezimena ušla u sleng kao izraz za izmet. I Tomas Kraper je svoje ime toliko
čvrsto ugradio u ovu industriju da je ono postalo osnova korena jedne nove reči.
70
Više od sto godina kasnije, kompanija koja još uvek nosi njegovo ime, i dalje
proizvodi raznu opremu za toalete za kupce širom sveta. Za svaki proizvod postoji
kupac. Sve što treba da uradite jeste da pronađete ono što ćete vi ponuditi, unesete
u to stil, i to je sve.
Ako budete voleli svoj proizvod, deo vas biće utkan u svaki komad koji budete
ponudili na tržištu. Proizvod tako dobija sopstveni život, oblikovan u skladu s
vama. Kada ga ljudi budu kupovali, kupovaće i deo vas. Odnoseći taj proizvod
kući, kao da odnose i vaše osećanje. Da li ste se ikada zapitali kako je moguće da
se turistički suveniri tako dobro prodaju iako su jeftini i nikakvog kvaliteta? Zato
što je suvenir prožet emocijama i sećanjem na srećan period. I to više nije smešan
plastičan bik usred pepeljare već simbol pozitivnih, bezbrižnih dana - medenog
meseca, na primer. Princip plastičnog bika možete primeniti na bilo šta što
posedujete, potrebno je samo da se mentalno projektujete u to. Možete to učiniti
svesnom meditacijom ili nesvesnom energijom koju dajete proizvodu jer ga volite i
cenite.
Poznajem jednog ogavnog pokvarenjaka koji vodi radnju za prodaju zdrave hrane
u Kaliforniji. Ukoliko ste dobro raspoloženi kada uđete u radnju, njega tamo neće
biti. Sem toga, od ovog tipa sam naučio i neke veoma zanimljive trgovačke
trikove. Susret s njim podsetio me je na jednu važnu životnu činjenicu - čak i kada
vam je neko skoro nepodnošljivo odvratan, i on ima svojih pozitivnih strana i može
vas naučiti nečemu. Ako ništa drugo, naučiće vas tome od koje vam se vrste
energije povraća!
U svakom slučaju, ono što je zanimljivo kada je njegova radnja u pitanju jeste
muzika, jer pušta klasičnu, a ne »new age« muziku, i pušta je veoma glasno. To
vas odmah opčini. Ta muzika ima moć da vam podigne energiju, privuče pažnju, a
to potpomaže prodaju. Osim toga, primetio sam da povremeno šeta uokolo i
dodiruje proizvode na policama. Naročito mnogo pažnje poklanja proizvodima koji
su na rasprodaji ili se slabo prodaju. Objasnio mi je da to utiče na prodaju jer,
nokoliko dana nakon što ovako dodirne proizvode, oni neizostavno bivaju prodati.
Davanjem energetske injekcije, vi menjate proizvod.
Pre nekoliko godina, putujući po zapadnim državama Amerike, naišao sam na
radnju koja je prodavala ukrase za domaćinstvo - porcelanske figure, obojeno
staklo, cvetne mirisne mešavine i slično. Radnja je bila veoma lepo uređena.
Atmosfera je bila tako čudesna da su svi želeli samo da uđu u nju kako bi
razgledali proizvode. I tako je vlasnik počeo da naplaćuje ulaznice.
Kakva fantastična ideja, i vrlo metafizička! Ukoliko od svakoga ko uđe u radnju
dobijete, recimo, jedan dolar, onda nećete imati nikakvih emocija vezanih za
prodaju proizvoda, jer ćete biti u stanju da mesečno zaradujete 30.000 dolara, a da
ne prodate ništa. U suštini, sve što postoji u radnji može biti pokradeno; šta vas
briga. Kada nemate nikakvih emocija u vezi s prodajom, odvajate se od nje. I tada
71
oko sebe stvarate energetski vakuum koji prirodno uvlači ljude u sebe. A pošto
niste mentalno uključeni u to hoćete li prodati nešto ili ne, musterije su opuštenije.
One mogu uživati u magiji vaše radnje a da pri tome ne osećaju nikakav pritisak.
Opčinjene energijom toga mesta, kupuju duplo više nego što su nameravale, bez
obzira da li su kupljenu robu želele ili ne. I tako vi prodajete magiju, a ne proizvod.
Vraćao sam se više puta u tu radnju, uglavnom da bih shvatio sistem. Primetio sam
da su mnoge mušterije turisti. Platili bi ulaznicu, ušli u radnju i prosto razgledali,
bez nekog određenog cilja na umu. Zahvaljujući mirisu i muzici u radnji, koji su
stvarali atmosferu bajke, ulazili su u neku vrstu meditativnosti stanja. Proizvod koji
su se prodavali bili su veoma neobični. Svakako nisu ličili na nešto što bi vas
navelo da ujutru, po buđenju, ustanete i kažete. »Potrebno nam je porcelansko jaje
od pola metra, jer bez njega nećemo moći da živimo.« Ipak, eto vas, šetate radnjom
i, pre nego što se osvestite, izlazite iz nje, noseći keramičko jaje od 600 dolara
nazad za Detroit, ne znajući zašto ste ga kupili. Muž vas pita: »Šta će nam, kog
đavola, ovo jaje?« A vi odgovarate. »Ne znam. Opčinila me je magičnost te radnje.
Htela sam da deo te atmosfere ponesem kući. I tako sam kupila ovo jaje.« A vaš
muž sleže ramenima i pomišlja: »Opet su je prešli!«
Nikada nisam upoznao vlasnika te radnje, ali saznao sam dve stvari o njemu. Kao
prvo, imao je dara da vam proda atmosferu, a ne proizvod, i drugo, bio je stručnjak
za ono čime se bavi. On je poznavao svoje proizvode.
Kada se radi o prodaji, treba zapamtiti da osim stvaranja atmosfere i uzbuđenja oko
proizvoda, morate i poznavati ono što prodajete. I morate znati posao. Veoma je
važno da postanete stručnjak za proizvod za koji ste se oprcdelili. Da bi se ljudi
odlučili da nešto kupe, biće im potrebne informacije, a što ih više možete ponuditi,
naročito onih objektivnih, to će veći broj odreagovati. Tada se razvija poverenje, i
oni se ponovo vraćaju za dodatne kupovine.
Zapamtite da će vas, pošto ste trgovac koji prodaje proizvode ili usluge, ljudi uvek
gledati sa određenom nevericom i prezirom. Razlog za to leži u činjenici da se na
trgovce često gleda s visine, kao na varalice gladne zarade. Ipak, ako malo
razmislite o tome, svet može opstati i bez nekih naročitih veština, a svakako bez
većeg dela znanja, ali teško može da opstane bez proizvoda. Tri nedelje bez
benzina, piva, sijalica ili bilo čega drugog, i sve bi se vrlo brzo raspalo. Zanimanje
trgovca veoma poštujem. Lako mi je da u poslu čiji je cilj podmirivanje potreba
čovečanstva vidim dobro.
Običaj da se na trgovce gleda sa visine nasleđe je iz starih vremena. Aristokratija je
smatrala da je ispod njihovog nivoa da rade ili trguju. Inteligencija i sveštenstvo
zadovoljavali su se umnim dostignućima, i tako je briga o podmirivanju potreba
ljudi prepuštena trgovcima. Preduzetnici su smatrani društvenim otpadnicima i
jedinima koji su se uzdigli iznad seljaka, najnižih od najnižih. Vremenom,
aristokratija je ostala bez novca, inteligenciji nije padalo na pamet da se spušta na
72
nivo onih koji bi ga zarađivali, a sveštenstvo je opstalo, manipulišući narodom koji
mu je omogućavao da bude oslobođeno proizvodnje. Jednoga dana, svi su uvideli
da trgovci vladaju svetom.
To ih nije učinilo baš najomiljenijima, ali im je svakako obezbedilo veliku
slobodu. Sada su mogli sebi kupiti izlaz iz ograničavajućih životnih uslova. Volim
trgovce, naročito one koji znaju svoj posao - one koji pružaju stručne usluge na
polju kojim se bave. Sama činjenica da su predani onim aspektima života koji
mene uopšte ne zanimaju, omogućava mi da se koncentrišem na ono što me
zanima.
Gvoždarske radnje mi se uopšte ne sviđaju. Ima u tim zelenim kutijicama i masnim
delovima nečeg što me odbija. Možda je u pitanju moje nesnalaženje, jer se uopšte
ne razumem u bilo kakvu mehaniku. Kad se nađem u jednoj takvoj radnji, ne
umem da se snađem i to u meni stvara osećaj bespomoćnosti. Uđem i kažem;
»Treba mi ono što se uglavi u kazanče u kupatilu«, a prodavac me pita; »Da li
želite ručicu koja se povlači ili izvlači, višestruku ili običnu, za levoruke ili
dešnjake...«, a ja ne znam da mu odgovorim. Nije li sjajno kada u radnji postoji
neko ko zna sve o ručicama i tim stvarima, ko vam može reći sve što je potrebno
da o tome znate, i pomoći vam da napravite pravi izbor? Tada osećate sigurnost.
Činjenica da nemate pojma o tim stvarima, da jedva umete da ukucate ekser u zid,
iznenada nestaje iz vaše svesti i vi već vidite sebe kao stručnjaka.
DESETI KORAK DOLARSKOG PLESA
Da biste uspešno služili ljudima morate psihološki biti ispod njih, što znači da,
pružajući im uslugu svoj ego morate podrediti njihovim potrebama.
Trik je, naravno, u tome da - bez obzira da li prodajete veštinu, znanje ili proizvod,
ili čak kombinaciju ove tri stvari - održite nivo kvaliteta i usluge. O kvalitetu se
nema šta reći osim da ga mora biti - i to što više. Ljudi kvalitet stalno iznova
kupuju.
A sad, evo u čemu je trik sa uslugom. On nije tako očigledan, ali ako ga dobro
savladate, dobro će vam poslužiti za stvaranje profita u nastupajućim godinama.
Pre svega, ljudi uopšte ne znaju kako da usluže druge, jer uloga sluge danas nije
baš u modi. Svi žele da istaknu svoju ličnost i nezavisnost. I tako se dešava da
uđete u restoran i, kada vam konobarica priđe, umesto da se posveti ispunjenju
svake vaše želje i hira, ona počinje da priča o sebi: »Zdravo, ja sam Mejsi. Moram
da vam kažem da sam upravo završila kurs transcendentalne meditacije. Ne mogu
da vam objasnim koliko mi je to pomoglo da ublažim predmenstrualne tegobe.
Konačno sam počela da doživljavam orgazam. Povrh svega, za nedelju ili dve,
dečko će me odvesti na Maui. Da li ste ikada bili na Mauiu?« A vi sedite i
73
razmišljate: »Šta sam ja? Zid? Psihijatar? Prokleti turistički prospekt? Došao sam
samo zbog kajgane i tosta. Kakve sad veze s tim imaju PMS, orgazmi i Maui?«
Stvar je u tome da se, ako želite da služite ljudima, morate psihološki postaviti
ispod njih. To ne znači da ste vi gori od onih koje služite; to samo znači da dok ih
služite morate svoj ego i ličnost podrediti njihovim potrebama. To mnogima teško
pada, jer imaju potrebu da budu iznad ili - u najmanju ruku jednaki mušteriji.
Međutim, u toj razmeni je potpuno nebitno ko je iznad koga, ko je pametniji, a ko
bogatiji. Podređivanjem, ćutanjem i koncentrisanjem na potrebe kupca, vi dajete
sebe. Mušterija oseća taj prenos energije i reaguje. Jedan od najvećih trikova za
zarađivanje novca podrazumeva upravo učenje služenja drugome. Vi podređujete
svoju napetost i bes, a svoje potrebe stavljate u službu mušterije - dok ne obavite
posao. Služenje vam može pružiti zadovoljstvo. Naučićete se poniznosti i zaraditi
gomilu.
Prilikom boravka u jednom luksuznom hotelu u Vašingtonu, čekajući da počne
seminar koji sam držao, naručio sam piće od konobara, a on je iskoristio priliku da
mi postavi pitanje: »U čemu je tajna kada je bakšiš u pitanju? Jedan dan prođem
sjajno, a drugi očajno.« Ispričao sam mu kako je potrebno da podredi svoj ego.
Ukapirao je, ali ne potpuno. Zamolio me je da mu dam primer. Rekao sam mu:
»Zamisli muškarca i ženu kako ulaze u tvoj bar. Zašto su tu? Prvo i osnovno, život
plaši ljude. Većina se neprestano nalazi u nekakvom strahu. Tvoja mušterija ulazi u
ovaj miran i elegantan bar da bi tu pronašla utočište od zastrašujućeg sveta.
Potrebno joj je da od njega pobegne, da se opusti, da proživi smiren trenutak i
osveži se pre povratka u borbu.
»Kada uđe u bar, odmah joj priđi. Reci joj samo: ’Dobro jutro gospodine. Čime
mogu da vas uslužim?’ Dok primaš porudžbinu, slušaj. Ako išta kažeš, neka to
bude samo ako ti se on prvi obratio, ili ako to ima neke veze s njegovim
potrebama. Recimo da je naručio votku i tonik. Upitaj ga: 'Da li biste želeli i led,
gospodine? Ili limun, dodatnu salvetu, činiju s kikirikijem? Šta mogu da učinim za
vas? Hoćete li da vam donesem još jedan jastuk za stolicu? Ili jutarnje novine? Šta
bi vaša dama želela? Sok od paradajza, đus, spisak frizerskih salona? Da li biste
voleli da izvedem vašeg kanarinca u šetnju?’ Drugim rečima, konobar mora da
bude koncentrisan, podređen i spreman da pruži kompletnu, neograničenu uslugu.
Ništa ne sme da mu bude teško. Mušterija je uvek u pravu, čak i kada greši. Dok je
u tvome baru i na tvojoj brizi, moraš biti spreman da za nju uradiš sve «
Mladić je shvatio poruku i ja sam ušao u salu da održim seminar. Četiri sata
kasnije, vratio sam se u bar. Isti konobar mi je ozareno prišao - sijao je od
uzbuđenja. »Fantastično!« rekao je »Uradio sam ono što ste mi rekli. Potrudio sam
se da se podredim mušterijama. Prosto ne mogu da verujem! Do sada je moj rekord
u visini bakšiša za četvoročasovnu smenu iznosio 42 dolara. U ovoj sam zaradio
162 dolara. Jedan čovek mi je ostavio čak 40 dolara bakšiša!«
74
Služiti je časno. Ali i mudro. Život može biti težak kada se osećate nesigurno i
primorani da od drugih tražite odobravanje i ljubav? A može biti i lak, ako se
osećate dobro u svojoj koži.
Možete tiho biti na usluzi drugima, a da to ne utiče na vašu sliku o sebi. Možete
biti ponosni na uslugu koju pružate i raditi dobro svoj posao. Nije vam potrebno
nikakvo priznanje, jer ste ga već dovoljno sebi dali. Ne želite ništa za sebe. A ne
želeći ništa drugo do da uslužite mušteriju, dobijate sve, i više od toga. Život je
jednostavan. Obično je potrebno samo da postupate suprotno od onoga kako se
ponaša prosečna većina. I ništa više.
Pre mnogo godina imao sam poslovnog partnera po imenu Dejvid. Radili smo kao
veletrgovci konfekcijom. Jedan od poslova podrazumevao je obilazak fabrika radi
otkupa robe s manjim greškama. Cilj je bio platiti fabrici što je moguće manje,
kako bismo, bez obzira na loš kvalitet robe, prilikom prodaje uspeli da ostvarimo
bar neku zaradu.
Jednog dana smo ušli u kancelariju nekog tipa iz fabrike i ja sam počeo da
pregovaram o kupovini. U tom trenutku je Dejvid, koji je inače veoma krupan -
ima preko 100 kilograma - legao na pod ispred njegovog radnog stola. Pokušavao
sam da ga ne primećujem, međutim, s obzirom na njegovu masu, to je bilo veoma
teško. Nekoliko trenutaka kasnije, pridružio sam mu se legavši pored njega na pod.
Nekako mi se činilo da je to potrebno. Obojica smo nastavili da ugovaramo posao
sa te »nulte« pozicije ispod stola vlasnika fabrike. Ugovorili smo posao i izašli na
parking. Tada sam upitao Dejvida šta je to, kog đavola, radio, a on mi je objasnio
da umetnost suptilnog pregovaranja podrazumeva spuštanje na niži nivo od
prodavca i održavanje pozicije koja ga ne ugrožava. Dva ludaka koji leže na vašem
tepihu svakako vas ne mogu ugroziti. Ironija je da smo taj dan ugovorili fantastičan
posao. Fabrika je imala gomilu farmerki sa izvnutim bočnim šavovima na
nogavicama od kolena naniže. Otkupili smo kompletnu količinu, odsekli nogavice
iznad kolena i prodali gotov proizvod kao šorts. Bingo! Za kreativan um ne postoje
granice.
75
8
Originalnost:
recept za brzu zaradu
Dok razmišljate o tome šta biste mogli prodavati, mislim da bi bilo dobro da za
trenutak porazgovaramo o originalnosti, jer ona predstavlja recept za brzu zaradu.
Malo je originalnih stvari, a ukoliko ljudi nešto smatraju istinski neobičnim - pod
uslovom da dobro funkcioniše - poželeće da budu deo toga. Pogledajte Diznilend.
Postoji mnogo zabavnih parkova širom sveta, ali ovaj je nešto posebno. Ljudi
putuju i po nekoliko hiljada kilometara samo da bi u njemu proveli nekoliko sati.
Jeste li ikada primetili da mnoge stvari uopšte ne odgovaraju potrebama korisnika?
Stiče se utisak da one proizvodaču koji donosi odluke o dizajnu proizvoda uopšte
nisu važne. Na primer, koliko ste puta videli slavinu na kadi koju možete otvarati i
zatvarati stopalima? Potpuno je logično da nećete želeti da ustajete iz tople kupke
kako biste rukom dohvatiti slavinu na suprotnoj strani kade. Ipak, skoro sve kade
na svetu imaju upravo takvu slavinu. S nasapunjanom rukom veoma je teško
odvrnuti slavinu, a tek stopalima... zaboravite. I čovek od gume bi to teško uradio.
Prvi čovek koji započne proizvodnju slavina za kade koje će moći da se koriste
stopalima, postaće trenutni milioner.
Kada posmatram stvari koje ne funkcionišu dobro, to me uzbuđuje. U tome vidim
moguću laku zaradu. Tokom proteklih nekoliko godina mnogo sam putovao.
Primetio sam da u aviokompanijama postoji mnogo toga što emocionalno ne
zadovoljava mušterije.
Kada se radi o putovanju avionom, ljude ne zanima s kim će leteti, već da stignu na
svoje odredište. Problem je u tome što mnoge avio-kompanije ne brinu o
klijentima. Kada uđem u avion koji je mastan i prljav, istog trenutka se zabrinem.
Jer, moj um prirodno počinje da brine jesu li svi šrafovi i poluge u avionu u
ispravnom stanju. U Sjedinjenim Državama, dobar primer za to je kompanija
»Continental Airlines«. Iz nekog meni nerazumljivog razloga, njihovi avioni su sa
spoljašnje strane užasno masni. Kada čovek tu vidi toliko ulja, prirodno počinje da
se pita ostade li od njega išta u motoru. Šta bi ih koštalo da jednom nedeljno operu
avione? Skoro ništa. Koliko mušterija avio-kompanije gube zato što ljudi ne žele
da se voze u prljavoj kanti?
Kod »Continental Airlines«-a sam primetio još i da na priboru za jelo imaju
ugraviranu reč KAKA. Nema sumnje da je to skraćenica nekog logičnog naziva
poput: »Ketering administracija Kontinental avio-kompanije«, ili tome slično.
Međutim, kaka većinu ljudi asocira na »sranje«. Voleo bih da upoznam genija koji
76
radi u toj avio-kompaniji i zarađuje po 100.000 dolara godišnje za to što po
kašikama štampa reč kaka!
U svakom slučaju, kada se udobno smestite na svoje sedište, sledi stjuardesino
predavanje o ponašanju u slučaju opasnosti. Užasno se uznemirim kad god
posmatram tu mladu damu kako uokolo maše plastičnom karticom. Znam da daje
sve od sebe, ali dok maše rukama, pokazujući pomoćna vrata i izlaze u slučaju
nužde, ja jedino vidim putnika od 150 kila koji bi mogao zakrčiti prolaz u slučaju
bilo kakve opasnosti, i znam da nikada ne bih stigao do izlaza. Potom sledi
prikazivanje žutog pojasa za spasavanje, što samo uspeva da vas podseti na neke
od loših mogučih završetaka leta. Za pojas je zakačena zviždaljka, objašnjavaju
vam. E, sad, ukoliko budete plutali u mraku nekih hiljadu kilometara istočno od
Fidžija, bar usput možete odzviždati i neku veselu melodiju za podizanje
raspoloženja.
Dok stjuardesa naspram vas nastavlja s pantomimom, povremeno bacate pogled ka
podu i primećujete šrafove kojima je vaše sedište pričvršćeno za avion. Šraf je
veličine nokta na vašem malom prstu. Prvo što veoma uznemirava u vezi sa tim
malim šrafovima jeste njihova veličina, drugo, spoznaja da je taj mali šraf jedino
što drži vaše sedište za pod aviona.
U međuvremenu, dama ispred vas je ceremonijalno prešla na objašnjavanje
zakopčavanja i otkopčavanje sigurnosnih pojaseva i vi se, prirodno, pitate kako bi
vas taj pojas, kada bi avion udario u nešto neobično, uopšte mogao spasti. Kada
sledeći put budete leteli avionom, pogledajte te male šrafove. Možda biste mogli
da uzmete papir i olovku i napravite njegov otisak. Kada dođete kući, primetićete
da je otprilike iste veličine kao i šraf kojim su pričvršćena vrata frižidera, a malo je
verovatno da će vaš frižider bilo gde leteti brzinom od 650 kilometara na čas!
U slučaju opasnosti, avio-kompanija vam savetuje da skinete cipele, savijete se i
obuhvatite članke na nogama. Uopšte mi nije jasno čemu bi to služilo. Ukoliko bi
se desilo da počnete da letite po kabini sa sedištem koje je zalepljeno za vas,
poslednje što biste želeli je da pri tome izgledate i glupo. Na kraju sam zaključio
da time žele da vam slikovito predstave da ste na putu da prdnete u čabar. Koliko
bi ih koštalo da nabave neke pristojne šrafove? Par tričavih penija. Da li će to i
uraditi? Verovatno ne.
Teško je nekome reći: »Budi originalan«. To je kao da kažete: »Budi sjajan
pevač.« Ili znate da pevate ili ne znate. Ipak, postoje načini da osmislite bolju
prezentaciju svoje usluge, ili sebe samih, tako da ona privuče pažnju ljudi. Često je
dovoljno da samo razmislite šta bi to drugi mogli želeti i date sve od sebe da im to
i obezbedite. Jedna mala promena može biti dovoljna.
Na primer, neki su restorani ispunjeni zelenilom i cvećem. Ne pričam o cvetiću
ovde i drvcetu onde. Oni cvećem prave atmosferu. U njima je bukvalno na stotine
visećih korpi, drveća i tome slično, i to posvuda. Nikada nisam video jedan takav
77
restoran prazan. Ljudi vole zelenilo i cveće. Oni zrače svežom, čistom i
obnavljajućom energijom, i to je glavni razlog zašto ljudi odlaze u te restorane.
Ponekad se vaša originalnost može ispoljiti i samo ukoliko ne činite ono što i svi
ostali. Na primer, koliko puta ste bili u nekom restoranu u kome su konobari i
konobarice izgledali kao da se nisu prali mesec ili dva? Kada samo bacite pogled
na te likove i njihovo ponašanje, automatski postajete napeti. Posmatrajući svoju
supenu kašiku, razmišljate: »Ako samo liznem ovo, umreću.« Možda bi izraz vaše
originalnosti bilo otvaranje restorana u kome je sve uvek besprekorno čisto.
Meni se sviđaju pomalo čudne stvari. Volim da izmišljam scenarija koja niko ne
razume. U suštini, često je korišćenje čudnih prizora u reklamiranju proizvoda
dobro za maštu, jer podstiče pamćenje kod ljudi. Reklamna kampanja za
»Hajneken« pivo, koja je u Evropi trajala godinama, jedna je od najuspešnijih
kampanja svih vremena. Slogan je glasio: »Hajneken osvežava delove do kojih
druga piva ne dopiru.« Slika koja prati tekst obično je čudnovata, recimo tip kome
iz glave raste ružin žbun. Niko nema pojma šta sve to treba da znači, ali svi to
pamte.
U zapadnoj Kanadi postoji mala pivara koja pravi pivo pod imenom Kokani. U
televizijskoj reklami glavni lik je pas po imenu Bru. Vlasnici tog psa su neki moji
prijatelji. U reklamnom spotu, pas zaustavlja taksi i dovozi se do prodavnice
alkoholnih pića, a potom trči preko brda s pakovanjem od šest konzervi piva u
ustima, noseći ih svome gazdi koji kampuje u šumi. Prizor je emotivan i smešan.
Za manje od godinu dana, Kokani je od male pivare prerastao u jednog od većih
proizvođača piva u Kanadi.
Originalnost vam omogućava da se istaknete u gomili. U Americi, ljudi su
bombardovani sa više od šesto reklamnih poruka dnevno. Ono što nudite može biti
fantastično, ali kako ćete to istaći i uzdići se iznad mase? Nešto malo originalnosti
na početku može vam uštedeti mnogo truda kasnije. Veoma je skupo usaditi
ljudima misao o nekom dosadnom proizvodu.
Imam ideju za jedan restoran ispred čijeg bi se ulaza nalazio ogroman jarak. U
njega bih ubacio nekoliko aligatora. Velikih, sa oštrim zubima i ogromnim
čeljustima. Potom bih napravio most koji vodi preko tog jarka. Da bi došli do stola
u restoranu, sve mušterije bi morale da preko njega pređu. Most bih namerno
napravio nešto klimavijim. Ne isuviše, ali taman toliko da ljudima ne bude
svejedno da preko njega pređu. Potom bih unajmio nekog radnika iz zoološkog
vrta da proceni dokle aligatori mogu najviše skočiti. Most bi bio nekoliko
centimetara viši.
Ljudi bi dolazili sa svih strana samo da vide jarak s aligatorima. Prišavši mu,
upitali bi: »Nije li to opasno?« »Da, već smo izgubili nekoliko mušterija«, rekao
bih, »ali ostali strašno ogladne kada pređu most.« Koliko bi koštalo nekoliko
aligatora? Nekoliko hiljada dolara. Možda biste mogli da napravite i jarak s
78
aligatorima koji bi išao kroz restoran. Gosti bi uživali da im bacaju hleb koji bi ovi
proždirali u jednom zalogaju.
U podsvesnom smislu, ovo je sjajna ideja. Postoji li prikladniji simbol gladi od
razjapljene čeljusti aligatora koji pokušava da vas uhvati za nogu? Ljudi bi dolazili
u taj restoran da jedu i kada bi hrana bila loša. Tu je akcija i dešava se nešto
zanimljivo. Mogli biste da im naplatite koliko god želite.
Povremeno biste mogli da priredite malu predstavu i bacite lutku u vodu, a da niko
ne zna da se radi samo o lutki. To bi sigurno privuklo pažnju ljudi i podiglo im
nivo adrenalina, povećavajući apetit. »Šta se dešava?« pitali bi vas. »O, ništa
naročito. Upravo smo ostali bez jednog konobara. To je već treći ovog meseca.«
Kad samo pomislite na to koliko novca ljudi troše kako bi uredili restorane! I to za
hromirane, staklene i uglavnom dosadne stvari. A dovoljno je samo okačiti
nekoliko boa na plafon, i to je sve.
Da bi privukle pažnju ljudi, stvari moraju biti zanimljive. Oni žele da nešto nauče;
žele da im pružite neki izazov, ili omogućite da u nečemu učestvuju. Kad god
možete, potrudite se da ih uključite u ono što radite. Oni to obožavaju. Ukoliko ste
vlasnik fotokopirnice, verovatno razmišljate: »Kako da od fotokopiranja napravim
nešto originalno i zanimljivo?« Uvek postoji način. Pričvrstite za plafon jednu od
svojih starih mašina za fotokopiranje. Kada ljudi uđu u fotokopirnicu i zamole vas
da im kažete gde je mašina za kopiranje, pokažite im prstom na mašinu na plafonu.
Kada vam budu postavili očekivano pitanje: »Šta će fotokopir mašina na plafonu?«
recite im da ste razmišljali da, kad već plaćate iznajmljivanje cele prostorije, pa i
plafona, onda je bolje da i njega maksimalno upotrebite. »A koliko biste kopija
želeli, gospodine?«
Smatram da će ljudi odreagovati na zabavne i smešne stvari. Naravno, ne možete
imati direktora banke obučenog u klovnovsko odelo, jer su ljudi u svetu finansija
stvarno ozbiljni. To je isuviše važno za opstanak da bi se s time zbijala šala. Stari
Rokfeler je jednom rekao: »Zarađivanje novca je ozbiljna stvar.« Mora biti da je
znao o čemu priča; bio je basnoslovno bogat. Zato, kad poslujete sa tik-tak svetom,
morate biti ozbiljni. Međutim, svemu ostalom možete dati notu ludosti.
Imam i jednu ideju za uređenje lekarske ordinacije. Odlazak kod lekara nije
prijatan. Najbolji deo celog doživljaja je trenutak izlaska iz ordinacije. Nema ničeg
lepšeg nego kada, nakon toga, prolazite parkingom poskakujući od sreće, jer znate
da još izvesno vreme nećete odapeti papke. A sve ostalo je maltretiranje puno
napetosti. Kako uneti zabavu u to? Od celog iskustva trebalo bi napraviti malu
predstavu.
Pacijent bi ušao u ordinaciju i legao na sto. Lekar bi ga pregledao. Pored stola bi se
nalazio mali miš koji bi trčao unutar jednog točkića. Na točkiću bi bili prilepljene
ceduljice s različitim lekovima ili terapijama. Kada bi lekar završio pregled,
pogledao bi miša i rekao. »Šta ti misliš?« Miš bi stao i tekst sa najbliže ceduljice
79
predstavljao bi njegov odgovor. Miš bi tada otišao na zasluženi odmor, a lekar bi
se nagnuo nad pacijentom i rekao: »Ah, da, ovde piše da vam je potrebno sto
miligrama toksi-poksi-tetraciklina.«
To bi svakako zainteresovalo pacijenta. »Kako miš zna kada treba da stane?« pita
pacijent. »O, on ima visoke kvalifikacije«, kaže lekar. »Zapanjujuće«, kaže
pacijent, »nikada nisam video da neko to tako radi.« Naravno, pacijent koji leži na
stolu ne bi bio u stanju da pročita mnogo toga sa ceduljica, pa bi lekar mogao da se
pretvara kako čita ono što piše na papiru, a u stvari bi mu odredio pravu terapiju. I,
to bi bilo sjajno. Vremenom, miš bi postao slavan. Ljudi savršenog zdravlja
dolazili bi na pregled kod tog lekara, samo da bi videli kako to miš određuje
terapiju.
U svakom slučaju, ako vam se ne sviđa ta ideja, imam još jednu. Šta kažete na
prodavca osiguranja koji ide od vrata do vrata na slonu? Ljudi vole da kompanije s
kojima potpisuju polise osiguranja budu stabilne ko stena. Šta je stabilnije od slona
teškog dve tone?
Na kraju se sve svodi na entuzijazam. Vaša kreativnost je, u stvari vaš izraz
božanske sile. Nema ništa lepše nego raditi ono što volite i dobijati novac za to. To
onda prestaje da bude posao, novac, napor, a postaje zabava vaš način radovanja
životu. Oduvek sam se trudio da sve što radim pretvorim u igru. Ljudi mogu
pomisliti da je to detinjasto. Ali, što bi vas za to bilo briga ako imate milion dolara
i sjajno se zabavljate? U svetu u kome su svi tako prokleto ozbiljni, potrebno nam
je nekoliko pouzdanih, veselih ludaka da nam olakšaju život.
U svakom slučaju, smatra li neko život izuzetno ozbiljnim, obično govori: »Ne
mogu da se izborim. Preplavljen sam problemima«. I oseća nesigurnost. To možete
videti po kancelarijama u kojima je neki nezreli mladić postavljen za menadžera. I
taj uštogljeni glupan počinje da zagorčava život svima ostalima, samo zato što je
nesiguran u sebe. Ukoliko radite za nekog takvog, sutra se poslu pojavite sa
ogromnom tortom od limuna. Kažite: »Dobro jutro, gospodine«, najozbiljnijim
glasom. Potom mu zavalite tortu u lice. Naravno, može se desiti da to bude vaš
poslednji kreativni doprinos u tom preduzeću, ali bolje je da odete negde drugde i
živeti i raditi sa ljudima koji su srećni i puni života, nego da svoju energiju ulažete
u podržavanje nekog sarkastičnog ludaka.
80
9
Snaga usmerene volje
Kvalitetom vaše »usklađene akcije na tržištu« u suštini dominira snaga vaše
namere. Većina ljudi smatra da namera jednostavno znači reći: »Daću sve od
sebe«. Poludim kada čujem ljude da to kažu. »Daću sve od sebe« način je da
kažete: »Odgegaću se tamo i raduckati sat-dva, a kada projekat propadne ili se ne
ostvari u potpunosti, neće mi to teško pasti jer već imam smišljeno opravdanje.«
Vaš um vam je najbolji prijatelj ali i neprijatelj. Ne samo zato što mu je jako stalo
da ograniči vašu veru u sebe, već i zato što ima načina da vas jeftino proda. Nije li
zanimljivo da kad god neka grupa ljudi osmisli razvoj nekog projekta, realizacija
obično ne ispuni ničija očekivanja? U stvarnom životu stvari se skoro nikada ne
odvijaju onako kako smatramo da bi trebalo.
Zašto je to tako? Zato što ego uživa da četiri sata na sastanku razgovara o izgradnji
apartmana na plaži, ali nije isto toliko srećan kada treba da provede po osam sati
dnevno noseći cement ili ubeđujući druge da te apartmane kupe. Mašta i
»usklađena akcija« žive u dva različita kraja grada.
Zato, kada osmišljavate plan bitke, pažljivo unapred ispitajte svoje namere.
Ukoliko su u pitanju puke želje, stvarnost će se postarati da vaš projekat ne uspe.
Dok razmišljate, namere vam moraju biti u prvom planu, i moraju biti podržane
pravovremenom akcijom usklađenom s njima.
Vidite, možete maštati i reći sebi: »Nadam se da ću danas prodati par automobila.«
Ili, možete na posao doći petnaest minuta ranije, srediti svoj radni sto, pripremiti
brošure i narudžbenice, zaoštriti olovku i reći sebi: »Očekujem da ću prodati
najmanje šest automobila. Ništa manje od toga me ne bi zadovoljilo.« Neki drugi
prodavac automobila mogao bi reći da je nemoguće prodati šest automobila za
jedan dan, jer je, u proseku, za prodaju jednog automobila potrebno dva sata. I zato
se, u najbolju ruku, možete nadati da prodate četiri, ali ne i šest automobila.
Međutim, oni polaze od toga da se jedan automobil prodaje jednoj osobi i to im se
čini normalnim, a vi polazite od namere koja nema nikakav stav o tome koliko se
automobila nekome može prodati, niti koliko je vremena za to potrebno. Namera
kaže samo: šest ili više automobila!
Do ručka uspevate da prodate dva, a onda se u naredna tri sata ništa ne dešava.
Tada u radnju ulazi neki tip i pita: »Koliko košta onaj rols-rojs?« Vi kažete: »Sto
dvadeset hiljada dolara, gospodine.« On kaže: »Uzeću četiri. Jedan ružičast, jedan
plavi i dva zelena.«
81
Vidite, postoji tik-tak i postoji namera. U tik-taku su stari izgovori dobri sve dok
niste primorani da nešto radite. Namera kaže: nema nikakvih ograničenja. Ništa me
ne može zaustaviti. Osećam to. Vidim to na nivou uma. Moja volja je usredsređena
poput laserskog zraka namere. Uključio sam se. Istrajavam. Ništa mi nije teško.
Moja namera se mora ostvariti, jer pri njoj ostajem. Neću odustati dok se ne
ostvari. Naravno, nekada će okolnosti biti protiv vas. Uprkos vašoj spremnosti i
nameri, kiša će padati celog dana i nećete prodati svojih šest automobila. Međutim,
bili ste spremni i otvoreni. Da je bilo ko ušao u radnju s makar polovičnom
namerom da obavi kupovinu, iz nje bi izašao sa jednim od vaših automobila. I to je
jedino važno, jer kada izoštrite snagu svoje volje i istrajavate u svojim akcijama,
život će u jednom trenutku morati da vam isporuči ono što želite!
JEDANAESTI KORAK DOLARSKOG PLESA
Na putu ka svome cilju razmišljajte o simbolici detlića. Pojedinačni udarci
kljunom ne čine ništa naročito, ali vremenom obaraju celo drvo.
Istrajnost i strpljenje su ključ namere. Ali, da bi dali rezultata, moraćete biti u
stanju da se usredsredite i usmerite na cilj. Mnogi odustaju pre konačne isplate, što
je tužno, ali takav je život. Posetio sam jedan rudnik srebra u kome su stari vlasnici
kopali i kopali godinama, a pronalazili su samo male količine srebra. Kada su
konačno odustali i prodali rudnik, bili su na samo 35 metara od multimilionske
žile. Novi vlasnik je samo pomerio kopače nekoliko metara dalje i - bingo!
Oduvek me je privlačila filozofija Mongola. Ti momci su nas, sviđalo se to vama
ili ne, učili o snazi namere. Kada bi odlučili da će negde stići, stizali su. I ne samo
da su osvajali teritoriju, već su je nosili nazad sa sobom. Mongoli su bili fantastični
organizatori. U stvari, njihova reč orda je osnova reči order*. Oni nas uče kako da
istrajemo na nekom projektu, uprkos svemu. Putovali su i kada su ih razdirali bol i
tuga. Uslovi im nisu bili važni. Važna im je bila jedino namera.
Često očekujemo da nam život bude udoban i siguran. Zahtevamo da se sve odvija
na određeni način, ili u skladu s unapred osmišljenim planom; u suprotnom,
smatramo se poraženima. Možete imati svu nameru sveta, stvari će ponekad
pristizati iz različitih pravaca. Namera je tu da se usredsredite na svoj cilj i nikada
od njega ne odustanete, ma koliko dug bio put do njega. Velika bogatstva nisu
zarađena preko noći. Potrebno je vreme da se stvari razviju i zato morate biti
strpljivi i čekati.
* Order - na engleskom: red, uređenost (prim. prev.)
82
Ukoliko vam to ne ide od ruke, počnite da se učite. Još jedna od velikih životnih
tajni jeste spremnost da duže čekate od protivnika. To je u duhu taoizma. A uz to je
i veoma mudro. Kada znate da ceo svet nekuda žuri, vi se samo držite suprotnog
stava.
Volim simboliku detlića. Od pojedinačnih udaca kljunom ne dešava se ništa
naročito, ali posle nekog vremena celo prokleto drvo pada. Kada se usredsredite na
svoj cilj, imajte uz sebe i detlića. Postaće vam dobar prijatelj. Ako na umu imate
celokupni plan, a usrcdsređujete se na pojedinačne udarce kljunom, vremenom ćete
ostvariti željeno. Kad malo bolje razmislimo, a i čemu žurba? Ukoliko ste
uravnoteženi, nema razloga za žurbu. Ukoliko niste, ona će, sama po sebi,
odgurnuti od vas ono što želite. Korak po korak. Primoraite se da pravite pauze
kako biste se osvežili, a potom se vraćajte u borbu.
Od evropskih okultista sam naučio da je najveća moć koju kao ljudska bića imamo
upravo moć naše volje, ali samo ako je pravilno usmeravamo. Verovatno niste
mnogo razmišljali o snazi svoje volje. To je ista ona moć koju su drevni čarobnjaci
koristili za izazivanje natprirodnih događaja u svom životu. Razlika između volje i
namere je u tome što namera za mnoge predstavlja mentalni čin - neku vrstu
nadanja - dok snaga volje, proistekla iz vaše savesti, u sebi sadrži ne samo vaše
misli i želje, već i zanos vaše životne sile. Usmerena na pravi način, volja će u sebi
imati onaj preko potreban sastojak - vaš duh, vašu suštinu.
Snaga toga duha, jasno određena, omogućiće vam da usmeravate svoju volju, jer će
vaša usredsređenost biti tolika da će preseći put kroz stvarnost, i svom svojom
snagom pucati na bilo koji cilj. Zapamtite da se vaša svest nalazi u moru svesti, u
moru svih energija i svih oblika misli sveta koji vas okružuje. Uglavnom će
energjja ljudi kojima ste bili okruženi biti slaba i loša. I ono malo snage što imaju,
često još više umanjuju svojim emocijama.
Usred te supice žalopojki i jadanja, pojavljuje se čarobnjak: moćan, vedar i
rasterećen čežnji ili nadanja mašte. Odvojivši se od emocija čovečanstva, on stoji
na lansirnoj rampi podignutoj iznad gomile. Odatle ispaljuje svoju volju na životne
okolnosti, znajući da je njegova snaga nezaustavljiva.
Kako bi Univerzalan zakon života mogao ne priznati ovog čoveka? To je
nemoguće. Njegova snaga je isuviše velika. Njegova volja je oslobođena bilo
kakvih misli o zaslugama, dobru ili zlu, imanju ili nemanju. Usredsređena je
isključivo na ono što on želi. Želja mu se ne ispunjava zbog nekih viših sila, već
zbog snage njegovog zahteva. Želja mu ne može ostati neispunjena, zato što je ta
misao utkana u njegovu volju i osnažena duhom njegovog bića.
Kada sam se po prvi put suočio s ovom idejom, kod mene se javio prirodan otpor
prema nasrtljivosti koja je neophodna da bi namera toliko očvrsla. Delovalo mi je
nekako »pogrešno« jačati svoju moć u okultnom smislu, primoravati život da
ispunjava svaku moju želju ili hir. Međutim, vremenom sam se navikao na tu ideju
83
i razvio teoriju o moralnosti toga metoda. Brzo sam shvatio da su mi važna moja
dostignuća - ono što sam znao da moram završiti tokom ovog života. Kako ću do
njih doći potpuno je nevažno, pod uslovom da nije na štetu drugih.
Treba razmisliti o sledećem: Šta želite i koliko energije ste spremni da uložite kako
biste to i dobili? Ukoliko oduševljenje koje treba da unesete u postizanje svoga
cilja nije veliko, očigledno je da ne želite ono što mislite da želite ili vam to i nije
tako važno. Međutim, ukoliko vam je nešto veoma, veoma važno, ono vam postaje
sveto. Do koje mere ste posvećeni tom idealu od suštinske je važnosti, jer tada
znate da je sav smisao vašeg života sadržan u tom cilju ili postignuću.
Ako je to tako, morate uposliti svaki, i najmanji delić svoga bića, kako biste
fizičkim zalaganjem, mentalnim aktivnostima ili okultnim moćima, usmerili svoju
nameru. U nekom delu vašeg života nalazi se tema vašeg cilja - neki deo vaše želje
kojeg se ne možete odreći, a da to skupo ne platite gubitkom same suštine svog
bića. Hoćete li preko ove želje preći, ili imate dovoljno hrabrosti i posvećenosti i
samopouzdanja da od života, čovečanštva ili okolnosti, zahtevate da vam isporuče
ono što želite? Da zahtevate, bez ikakvih pravdanja, objašnjenja ili izvinjenja?
Ukoliko je vaša namera ovako čvrsta, uspeli ste da shvatite ideju o snazi volje.
Ukoliko, međutim, vaša posvećenost i nije baš velika, život vam neće dati željeno,
jer on ne brine o vašem blagostanju, niti zna šta je to što želite. Morate izraziti
svoju želju, držati je neprestano u svojim mislima i agresivno zahtevati - ili još
bolje, insistirati da vam je život ispuni.
Neki bi mogli reći da ovo nije duhovno, da liči na otimačinu. Možda je to, u nekim
slučajevima, i tačno. Međutim, da li to što ćete od života nešto zahtevati,
podrazumeva i da ne smete biti dobri i puni ljubavi za druge? Ne. To samo znači
da u jednoj ili dve životne oblasti nećete praviti kompromise. Čini mi se da vaš
život pre ne bi bio duhovan kada biste, shvativši važnost nekog cilja, ipak odlučili
da ne uložite dovoljno napora u jačanje svoje namere da ga ostvarite. Moglo bi se
desiti da se u poznim danima svog života osvrnete unazad i spoznate kako ste bili
dobri, velikodušni i puni ljubavi, ali potpuno nesrećni kada je u pitanju
podmirivanje vaših ličnih potreba. Mogli biste shvatiti da ste stvarno naučili kako
da volite druge, ali da ste usput dozvolili da vas svet pregazi. Niste uspeli da
ostvarite svoje snove zbog lošeg stava prema sebi. Voleći svet, zaboravili ste da
volite sebe. I tako ste naučili pola lekcije, a druga polovina ostaje za kasnije.
Kakvo mučenje.
Nezaobilazan problem u vezi sa snagom usmerene volje jeste pitanje: šta je
prekršaj. Na primer, ukoliko biste svoju misao ispalili ka umu druge osobe,
primoravajući je da vodi ljubav s vama protiv svoje volje, to bi bio prekršaj, jer je
stepen manipulacije neophodan za ostvarenje ove vaše želje prevelik. Međutim, šta
se dešava kada vaša volja (zbijena energjja koja vas okružuje) tako snažna da kod
drugih izaziva ogromnu potrebu da budu s vama, da učine sve samo da bi bili u
84
vašem društvu? Kada vam neko priđe i kaže: »Sve ću učiniti da budem s tobom«,
mogli biste reći: »U redu. ali pod uslovom da u četvrtak ceo dan vodimo ljubav.«
To, po meni, nije prekršaj, jer vi imate puno pravo da za sebe zahtevate sve što je
razumno. Činjenica da se ispred vas nalazi neko ko ima ogromnu emotivnu potrebu
da bude s vama, ne znači da vi morate ispuniti tu njegovu potrebu. Niti da morate
izaći u susret toj želji, a da pri tome ne dobijete ništa zauzvrat. Nekima bi ceo dan
vođenja ljubavi predstavljao samo omanju neprijatnost u poređenju s onim što
smatraju da bi dobili ukoliko biste pristali da budu u vašem društvu. Ukoliko ih ne
pitate da li vaš zahtev smatraju razumnim, nikada nećete ni saznati da li bi mu se
usprotivili. Međutim, u svakom slučaju, vi ste bili jasni, saopštili svoje uslove i
sada druga strana može doneti odluku o tome šta će učiniti.
Kada snagu svoje volje usmerite na život, on ljude dovodi u čudne situacije. Time
ih primorava da preispitaju svoje potrebe u odnosu na vaše. Prirodno je da ostali od
vas očekuju da s njima besplatno podelite svoju energiju ili znanje ili fizičko
prisustvo, bez obzira odgovara li to vama ili ne. Smatramo da neprestano moramo
davati. To nije neophodno niti tačno, jer i vi imate svoje potrebe.
Kada je vaša volja jasna, snažna i usredsređena, ostali se često od nje odbijaju.
Primorani su da prihvate uslove o kojima ranije nisu razmišljali. Možda očekuju od
vas da se besplatno družite i s njima provodite svoje slobodno vreme. Oni to od vas
potpuno prirodno očekuju, jer ste im to nudili u prošlosti. Zašto bi išta plaćali ako
ne moraju? Međutim, kada je nešto besplatno, to obično znači da ga i drugi
smatraju bezvrednim. Ako je, znači, vaše društvo za njih bezvredno, pa zašto biste
uopšte trošili svoje vreme na njih?
Dakle, važno je da vaša volja ne primorava druge na nešto što vređa njihov moral
(čak i kada je taj moral donekle nerazuman) ili se protivi njihovim željama. Sve
dok im nudite izlaz, oni imaju mogućnost slobodnog izbora. A ukoliko im
»celodnevno vođenje ljubavi« deluje neprihvatljivo, uvek mogu da vas odbiju ili
kasnije dođu s nekom novom ponudom.
Kod evropskih okultista sam primetio da je njihova magija tek hokus-pokus. Pas
koji laje ne ujeda, a ja sam naišao samo na gomilu smežuranih čovečuljaka koji su
se razmetali svojim magijskim moćima, dok u stvarnosti nisu imali ni cvonjka.
Međutim, s vremena na vreme sam sretao pravog profesionalca, nekoga ko je bio
bogat, moćan i uspešan. Međutim, takvi tipovi su veoma tajnoviti i bilo je veoma
teško izmamiti od njih bilo kakvo objašnjenje njihove metodologije. Jednoga dana
prisustvovao sam ručku u nekom luksuznom restoranu, kada je jedan od tih
čupavaca pravio društvo svome bankaru. Okultista je naručio bocu »dYqucm«-a,
što je na mene ostavilo snažan utisak, jer je »d'Yqucm« jedno od najboljih i
najskupljih belih vina na svetu. Nakon što je poslužen ručak, razgovarali smo o
raznim stvarima, i tada sam primetio da se okultista poigrava sa bankarovim
85
umom. Ubrzo potom, prekrio ga je ćebetom energije prepune okultnih moći - i
svoje volje.
Izveo je to tako što je misli s područja srca prebacio preko bankarove glave, poput
ćebeta. Energija ovih misli bila je sivo- plave boje. Njena moć je određena snagom
nečije volje i jasnoćom namere. Bankar je na ovo reagovao tako što se malo
odmakao od stola, dok su mu oči poprimile pomalo odsutan i zamišljen izraz.
Izgubio je koncentraciju i počeo da zamuckuje. Oborio je hleb na pod. Činilo mi se
da nije u stanju da pruži nikakav otpor. U sledeća dva minuta, čupavi okultista ga
je naveo da mu odobri kredit od 300.000 dolara bez pokrića. Nekoliko meseci
kasnije, kada sam se već preselio u Ameriku, telefonirao mi je taj bankar iz
Evrope, žaleći se na čupavca koji je nestao s novcem. Prilično očekivani ishod
događaja, pomislio sam.
Međutim, čudno je to što, iako je okultista bio prevarant u pravom smislu te reči,
on sebe nikada nije smatrao lopovom. U potpunosti je verovao u svoju moć (a
imao je i zašto) i svoje je prisustvo smatrao pravim darom. To mišljenje su
potvrdili skoro svi koji su ga upoznali. S uživanjem su mu davali svoj novac, a
tokom vremena provedenog s njim, gledao sam kako mu ljudi daju i do dva i po
miliona dolara. Dok su se odvajali od novca nisu se žalili. Tek kasnije, kada bi on
nestao sa scene, a darodavci više nisu bili u dosegu njegove moći, u njima je
počinjala da se rađa sumnja.
Prevarant ili ne? Na neki čudan način, on je najduhovnija osoba koju sam ikada
upoznao, jer je istinski bio ono što jeste. Svidelo se to nama ili ne, imao je
metodologiju, pravilo, kodeks po kome je živeo. Snaga njegove volje zahtevala je
od života da mu obezbedi sve što mu je potrebno kako bi mogao da živi onako
kako je navikao, a ljudi su na to reagovali. On je, zauzvrat, bio velikodušan. Dao bi
vam i košulju s leđa jer je smatrao da je izvor koji ga snabdeva neograničen.
Nikada ni na trenutak nije pomišljao da postoji bilo kakva mogućnost da ostane
bez ičega.
Ako je u ma čemu grešio, bilo je to u tome što je dopuštao da se ljudi, omađijani
njegovom energijom, odreknu svoje volje. Da je bio umereniji i uzimao malo ovde,
malo onde, nikada se nikome ne bi zamerio. Međutim, tipa je malo zaneo sopstveni
ego i počeo je da veruje da su ga Natprirodne Moći izabrale za neku veliku misiju
koja bi mogla promeniti sudbinu sveta.
Prirodno, tako velika karmička obaveza zahteva ogromne sume tuđeg novca, kako
bi se mogao ostvariti plan prihvatljiv samo bogovima. I zato je on, umesto da se
zadovolji sa pet do deset hiljada, od ljudi uzimao po sto hiljada dolara, pa čak i
više. Jedan idiot, farmer iz Oregona, dao mu je 700.000 dolara. Kako su se sume
povećavale, ljudi su sve glasnije zahtevali svoj novac nazad. Neko vreme je
postojao čitav tim koji je, uz pripadnike policije, tragao za tim tipom. Međutim,
mali duh je bio isuviše brz. Vremenom je bes splasnuo, a ljudi su prihvatili svoje
86
gubitke kao »loše investicije«, one koje, učeći se igri života, svi mi pre ili kasnije
doživljavamo.
Stvar je u tome da će, ukoliko je vaša namera snažna. a vaša volja jasno određena,
ljudi čekati u redu da vam daju ono što želite. Morate imati samopouzdanja.
Morate biti sposobni da verujete u sopstvenu moć. Ukoliko imate i najmanju
sumnju u svoju vrednost, to vas istog trenutka preusmerava s neograničenih
mogućnosti na ne baš tako sjajne rezultate.
Zamislite tigra u šumi. Da li se on pita je li jelen koji mu se našao na putu njegov?
Postavlja li se pitanje o vrednosti tigra? Kako su sve stvari međusobno povezane,
večni Tao opstaje. Mala stvorenja predaju se tigru, jer priroda daje sebe kako bi
vrste opstale. Održava se savršena ravnoteža.
Um stvara lažne i nebožanske granice. Ako prema onome što posedujete ne gajite
osećanja, i ako se za život ne držite grčevito i očajnički, iz vas zrači Tao. Dar koji
nudite je ravnoteža. Šta dakle, učiniti kada, ubedivši se u obilje, naiđete na torbu
prepunu para? Recimo da na njoj nema nikakvih podataka o vlasniku. Morali biste
prihvatiti to bogatstvo kao prirodan produžetak svoje energije, jer biste u
suprotnom potpuno porekli svoju usklađenost s beskrajem.
Jedino treba da se čuvate preterivanja, iskorišćavanja drugih, i ne dozvolite svome
egu da se zanese. U svetu gde svako nekim manipuliše i upravlja, zar ne bi bilo
lepo kada se vi ne biste služili tim užasnim tehnikama?
Meni se čini da smo mi, u najboljem slučaju, samo čuvari te moći. Mi nismo ta
moć, i to bi trebalo dobro zapamtiti. Kada je uravnotežena, moć teče spontano i
potvrđuje nam čistu duhovnost stvari. Međutim, ponekad ta energija u nekome
postane tako moćna i jaka da on izgubi osećaj za skrušenost i dozvoljava egu da ga
zavede na pomisao kako je on tu da bi popravio svet, postao božiji izaslanik ili
slično.
Takve gluposti možete sresti i u pokretima novog doba i u velikim svetskim
religijama. Vođe počinju da veruju da su oni božiji izabranici. U Americi živi
nekadašnji prodavac polovnih automobila koji je počeo da se predstavlja kao guru,
i sada pored njega uvek šetaju dve osobe kako bi onemogućile njegove sledbenike
da ga slučajno dotaknu i tako mu ukradu nekoliko volti njegove novootkrivene
božanstvenosti. Ono što sledbcnici ne znaju, to je da je njihov guru prodavac
polovnih automobila homoseksualac. Ništa mu ne smeta da ga neki tipovi po celu
noć dotiču po božanskom telu. Ah! Podmuklost ljudskog uma nema granica.
Usredsredivši se na sebe i svoj život, vrlo brzo ćete postati moćniji od 99% ljudi s
kojima dolazite u dodir. Povedite računa da obuzdate svoju energiju i da vas ne
zaslepi bogatstvo ili položaj koji budete zauzimali. Ukoliko ne budete pažljivi,
verovatno ćete pre ili kasnije dovesti sebe do samouništenja. Ili, još gore, mogli
biste doći do tačke u kojoj će svaka vaša želja i hir biti ispunjeni, ali ćete se
osvrnuti na svoj život i videti da je ružan, da ste materijalne ciljeve postigli, ali da
87
niste uspeli da te materijalne dobrobiti pretvorite u častan način života ili duhovnu
suštnu. To bi bilo tužno. Moje je mišljenje da bogatstvo radi bogatstva predstavlja
samo zabludu ega, iza koje stoji želja da se odagnaju brige o preživljavanju. U
svom najgorem obliku, novac predstavlja način na koji ego bespomoćno poseže za
svojom besmrtnošću. To je razlog zbog koga veoma bogati ljudi dižu spomenike.
Kao prvo, to usrećuje njihov ego; a kao drugo, oni budalasto pokušavaju da
ciglama i malterom održe sopstveno postojanje.
Morate sebi oostaviti pitanje: »Da li iskreno želim da budem bogat?« Ukoliko je
vaš odgovor »Da«, sledeće pitanje glasi: »Zašto želim novac?« Šta biste uradili
kada biste se obogatili? Kada ova pitanja raščistite u svom umu, cilj će od vas biti
udaljen svega nekoliko godina. Ukoliko je vaša potraga za bogatstvom motivisana
egom, i ako istovremeno pokušavate da razvijete duhovni aspekt svoga života,
otkrićete da vaši pokušaji da zaradite novac neprestano propadaju. Vaše unutrašnje
biće će vas štititi od mogućnosti samouništenja, od mogućnosti da zbog izazova
ega izgubite kompas u potrazi za istinskim ciljem.
Ukoliko nemate sveopšti duhovni cilj, verovatno ćete brže zaraditi novac, ali će
ono što budete postigli biti isprazno. Potrebno je da se zagledate u svoje srce i
odgovorite na ova pitanja, jer će sva namera i snaga volje ovoga sveta biti
beskorisna ukoliko ne budete srećni, ili ukoliko vaš svesni um bude u potpunoj
suprotnosti s vašom unutrašnjom potragom.
Postavi li neko pitanje: »Da li iskreno želiš biti bogat?« većina će odgovoriti:
»Da«, ali samo će nekolicina to stvamo i misliti. Oni su u stanju da zamisle
bogatstvo i raskošan život ali istinski ne veruju da to mogu postići, ili ne veruju da
su vredni toga ili su srećni da to budu samo fantazije i da se ne moraju mučiti.
Želite li biti veoma bogati, moraćete na sebe preuzeti odgovornost i to veliku.
Moraćete se uključiti u život. Bogaćenje predstavlja izuzetno aktivan proces. Ono
podrazumeva neprestano primanje i davanje. I određen nivo stresa i pritiska. Želite
li to? Ljudi obično zamišljaju kako bogati žive bezbrižnim, opuštenim životom i
pijuckaju koktele na plaži dok ih iza ugla šofer čeka s kolima. Tačno je da neki
zaista tako žive, ali većina mora da stvara svoje bogatstvo. Nakon toga, mora da
brine o njemu, da ga ulaže, a ponekad i brani. Za to je potrebna ogromna energija
ili vaša rešenost da ćete dati sve od sebe i stvoriti toliku energiju. Ukoliko
odgovorite: »Pa, učiniću sve što je potrebno« i to stvarno i mislite, onda ste već
prešli pola puta do cilja. Ali ukoliko niste baš tako sigurni, morate zastati i o tome
dobro razmisliti.
Možda, zagledavši se dublje u sebe, otkrijete da želite samo malo više novca kako
biste osetili donekle veću slobodu u životu. Možda bi vas ogromno bogatstvo
odvelo u bolest. Možda vam treba samo malo više novca. Ako je tako, upitajte se
zašto ga već nemate. Zašto ste u škripcu? Odgovor leži negde duboko u vama.
Možete ga pronaći brzo i rešiti problem, ali pod uslovom da ste iskreni prema sebi.
88
Možda se plašite obavezivanja. Ili, možda vam ne polazi za rukom da se potpuno u
nešto udubite. Ili, možda ste - a to se često dešava, osmislili prilično slobodan
životni stil, jer nikada niste postali deo sistema. Međutim, ako mu niste pristupili,
verovatno ste ga s mukom naterali da vam da sve što vam je potrebno. Možda ste
time osudili sebe na životarenje u predgrađu velegrada, umesto da ste se posvetili
ulasku u maticu.
Mnogi nailaze na isti problem. Ipak, ponekad, da bi se neko uzdigao iznad mase
treba samo da joj se priključi. Iako vam »priključivanje« možda i nije priraslo k
srcu, igrajući igru, bar možete od sistema dobiti ono što želite. U svakom slučaju,
želite li od života samo malo više, bilo bi dobro poistovetiti se s tom namerom i
onda je jedini zadatak raditi na ostvarenju toga cilja.
Kada imate »nameru« i kada ste spremni da uključenjem na tržište saznate šta se
na njemu dešava, nije teško razviti male mašine za pravljenje novca. Razmislite li
o tome malo bolje, uopšte nije važno kako ćete doći do tog dodatnog novca. Ako
morate, možete i prodavati kondome u toaletu motela. Važno je samo da stvorite tu
malu mašinu i ona će vam obezbediti ravnotežu za kojom tragate. Ili, možda je
rešenje u tome da ono što već radite radite bolje i naplaćujete više.
Ceo trik u vezi s novcem je u ravnoteži. Ravnoteži od hiljadu dolara mesečno ili
ravnoteži od milion dolara mesečno. Njena ogromna vrednost počiva u tome što u
vama budi duhovnost i omogućava vašoj unutrašnjoj lepoti i kreativnosti da se
izraze. Zbog toga je upravo novac jedna od dve lekcije - druga je ljubav - koju na
ovoj planeti većina ljudi treba da nauči.
Bilo bi neophodno da stvarno sednete s voljenom osobom i porazgovarate o svojim
finansijskim potrebama, kako biste oboje odlučili šta želite i koje su vaše
pojedinačne namere. Tada možete krojiti svoje nade i snove u skladu sa svojom
namerom razabrati da li će jačina vaše volje biti dovoljna za obezbeđenje onoga što
želite.
U slučaju da vaša namera nije tako čvrsta, moraćete to prihvatiti kao činjenicu i
tome prilagoditi svoja očekivanja od života. Drugo rešenje je da svoju nameru
ojačate koncentracijom i disciplinom. A kada u tome uspete, usmeravanje snage
vaše volje na život obezbediće vam ispunjenje onoga što želite.
Naravno, ponekad je finansijska ravnoteža toliko poremećena da izgleda nemoguće
krenuti iz početka. Problem je u tome što se danas veoma lako dobijaju krediti.
Kada sam prvi put došao u Ameriku, bio sam zapanjen činjenicom da mogu ući u
neku radnju i samo na osnovu potpisa nešto kupiti, iako njeni nameštenici pojma
nemaju ko sam.
89
DVANAESTl KORAK DOLARSKOG PLESA
Ukoliko vam je nešto veoma, veoma važno, ono vam postaje i sveto.
Tada nivo posvećenosti tom idealu postaje od vitalne važnosti, jer vi znate da je
kompletan smisao vašeg života sadržan u tom cilju ili postignuću.
S toliko dostupnih kredita lako je shvatiti zašto ljudi tako lako upadaju u nevolje.
Ukoliko svojim dugom ne možete upravljati, vi ste bolesni, bolesni od finansija. To
će, više od ma čeg drugog, prouzrokovati neravnotežu. Osećanja vezana za
dugovanja predstavljaju siguran način da sprečite pristup mogućnostima.
Ako upravljate svojim finansijama, vratite novac svima kojima dugujete. Ako su
vam izmakle kontroli, moraćete izvesno vreme odležati u bolničkom krevetu
finansija; u suprotnom, nikada nećete biti izlečeni. Potrebno je da odmorite i
povučete. U stanju neravnoteže, najgluplji način rešavanja problema jeste borba da
isplatite ljude. Nijh će to samo ohrabriti da traže još više, a vas potresti još više, pa
od toga ni oni neće imati koristi. Odmor je jedino rešenje.
Naravno, sve zavisi od toga koliko dugujete. Ukoliko ste tek neznatno izgubili
kontrolu, možete smanjiti troškove i malo-pomalo isplaćivati ljude. Međutim,
recimo da ste u debelim dugovima. Prvi korak je da to priznate sebi. Sledeći
podrazumeva da osobama kojima dugujete novac stavite do znanja da ga neće
skoro dobiti. Kada im to jasno saopštite, oni će vas izbrisati s liste onih od kojih
očekuju novac odmah, a vi ćete osetiti popuštanje emocionalnog pritiska.
Prva reakcija vam može biti: »Ali, ako ne vratim novac ljudima, neće li to uništiti
moju reputaciju i kreditnu sposobnost?«
Činjenica je, prijatelju, da je tvoja reputacija već uništena, a tvoja kreditna
sposobnost smrdi. Šta imaš da izgubiš? U svakom slučaju, u budućnosti ti kredit
neće biti potreban. Kredit služi samo kao način da zadovoljiš svoje čežnje u
trenutku u kome nisi u stanju da to uradiš kešom.
»Ali, šta ako ostanem bez kreditnih kartica?« Pa šta. Ukoliko imaš novca, nije ti
potreban kredit. »Da, ali kreditne kartice su zgodne prilikom putovanja i
iznajmljivanja automobila.« Nema problema. Postoje banke koje su se
specijalizovale za davanje kartica ljudima koji imaju lošu kreditnu sposobnost.
Garancija je štedni ulog u banci. »Ali, ako ne budem platio svoje dugove, ljudi me
više neće voleti.« Glupost! (Vrati se na treće poglavlje i ponovo iščitaj deo o
prihvatanju sebe.)
Bolje je proglasiti bankrotstvo nego pokušavati da se održi pozicija koja je
neodrživa. Kada raščistite situaciju morate promeniti način ponašanja - nema više
nikakvih kredita - ili su, kao druga mogućnost, dozvoljeni samo manji, koje lako
možete podneti. Ukoliko raščistite prethodno stanje, a potom se opet zadužite, niste
uspeli da se (na energetskom nivou) iz njega izvučete, jer ponovo upadate u iste
90
gluposti. To karmički ne bi bilo pošteno. Međutim, svi imamo pravo da ponekad
pogrešimo u životu i počnemo iz početka. Za vaše dugove su podjednako
odgovorni i kreditori. Nema nevinlh žrtava. Oni su doneli poslovnu odluku da vam
daju kredit nadajući se zaradi i vi se ih izneverili. To se stalno dešava.
Pretpostavimo da već dvadeset godina imate neku kreditnu karticu i da ste tokom
tog perioda, povrh godišnjih troškova, plaćali i 19% kamate. Kompanija za
izdavanje kreditnih kartica zna tačno koji procenat ljudi ne plaća svoje obaveze
svake godine. Recimo da je to 2 posto. Kreditna kompanija računa da sve njene
mušterije bar jednom u svakih 50 godina neće platiti svoje obaveze (2% x 50 =
100%). Ti troškovi dodaju se godišnjim kamatama i troškovima koji se naplaćuju.
Znači, već 20 godina vi plaćate za moguću buduću situaciju u kojoj nećete biti u
stanju da platite svoje obaveze. Zašto biste onda imali želju da ih ne razočarate?
Ukoliko se ne desi da jednom na svakih 50 godina ne možete da platite svoje
obaveze, pomrsićete im račune. To bi izazvalo paniku!
Kada nekome dugujete novac, on vas može proganjati i to vas može opterećivati.
Tada zaboravljate da ste božije stvorenje, besmrtni i slično. Težite da se ubijate u
pojam i verujete u sve ono što vam kreditori o vama govore. U početku vam može
delovati da su oni u pravi, a da ste vi nemoćni. U stvari je obrnuto. Kreditori jesu u
pravu, ali oni su i nemoćni. Kao dužnik, vi držite sve konce u svojim rukama i to
nikada nemojte zaboraviti.
Kreditore preplave emocije i potom pokušavaju da i dužnika uvuku u isti
emocionalni bazen. Međutim, šta ako odbijete da uđete? Činjenica da dugujete
nekome novac i da niste u stanju da mu ga vratite, ne treba da bude razlog vaše
uznemirenosti. Ne može se desiti ništa ozbiljno. Ukoliko imate neku imovinu,
kreditor može posegnuti za njom. Neka mu je sa srećom! A ukoliko nemate
imovinu, slobodni ste.
Osim toga, vreme je obično na vašoj strani. Pošto su moguće gubitke već unapred
uračunali u kamate, kreditori će samo neznatnu energiju ulagati u pokušaje da
izmuzu nešto od mrtvog konja. Na kraju će shvatiti da je mnogo bolje da svoje
vreme potroše na neke unosnije poduhvate. Vremenom, dugovi se gube.
Konačno, u bilo kojoj transakciji postoje troškovi vezani za nju i nada za
ostvarivanjem dobiti. Početni trošak je stvaran, ali očekivani profit je samo oblik
misli. Kao dužniku, to vam daje dodatnu moć. Poslovni ljudi mrze da gube početni
ulog, jer onda ti dolari bivaju zauvek izgubljeni i ne mogu se upotrebiti za
stvaranje dodatnih poslova u budućnosti. Ali, isto tako su spremni da izgube ili ne
ostvare profit kome su se nadali. To vam omogućava da s njima sklopite dogovor o
vraćanju samo dela onoga što im dugujete. Osim toga, imate mogućnost i da im
dug ne vratite u novcu. Možete ugovoriti trampu. Možete im ponuditi da za njih
odradite neki posao i na taj način isplatite dug.
91
Možete ih navesti da, kao isplatu vašeg duga preuzmu dug nekoga drugog ko
duguje novac vama. Imate mnogo izbora.
Usput, popričajmo za trenutak o novcu koji možda dugujete članovima porodice ili
bliskim osobama. Porodica predstavlja moćnu metafizičku jedinicu u koju
dolazimo u skladu sa svojom karmom, kako bismo učili lekcije o životu. Njena je
vrednost u tome što oko nas stvara zaštitu i omogućava nam da razrešimo tu karmu
u prijateljskom okruženju. Ja verujem u reinkamaciju. U bilo kojoj porodici, u
metafizičkom smislu, postojaće eoni nagomilane karme i situacija koje se mogu
razrešiti za samo nekoliko godina. Lepota porodične jedinice je u tome što ona
predstavlja mesto na kome se učimo ljubavi. A ljubav, na kraju, jeste ono što će
spasti čovečanstvo.
Polazeći od toga, kako možemo dozvoliti porodičnom dugu da se ispreči između
nas? Ja verujem u to da članovima porodice ne možete dugovati ništa, niti oni išta
duguju vama. Ma kakvi da su finansijski dogovori sklopljeni, oni su deo velikog
karmičkog lonca u koji ste stavljeni vi i članovi vaše porodice. Ukoliko prihvatate
teoriju reinkarnacije znate da ne postoji način da se odredi ko kome šta duguje.
Zato je tužno ako svoju majku ne posećujete jer joj dugujete hiljadu-dve dolara.
Porodični kreditor je zarobljen koliko i porodični dužnik, jer emocije o dugu često
stvaraju tu zamku. Da biste svi bili slobodni, potrebno je da to razrešite. Najbolje
rešenje je da svi članovi porodice oproste jedni drugima. Zato otidite do svog
bliskog rođaka i otvoreno mu recite: »Volim te, ali nećeš dobiti novac. Moraćeš da
mi oprostiš dug. Ova porodica mora biti slobodna.«
U svetu u kome sistem toliko manipuliše i upravlja običnim ljudima, porodica bi
trebalo da bude simbol duhovnosti i oslonca - trebalo bi da bude puna ljubavi,
snažna i slobodna. Važno je da udružene snage te jedinice njeni članovi koriste
kako bi se oslobodili, a ne ograničili jedni druge. Kada bi svi bili velikodušni i na
stvari gledali iz beskrajne perspektive pune ljubavi, mogle bi se dostići duhovne
visine i radost. I, bez obzira da li ćete oprostiti svoje dugove ili ne, ja ću ih oprostiti
sebi.
Naravno, ne stvaraju sve porodične transakcije probleme. Ukoliko je dogovor
prožet ljubavlju i od pomoći, i svi su srećni zbog toga, ostanite mu verni. Međutim,
često to nije slučaj. Deo vaše namere mora biti usmeren ka tome da se s tim suočite
i to rešite!
Morate se isceliti pre nego što se razbolite zbog pritiska svoj finansijskih obaveza,
jer ćete u tom slučaju biti beskorisni i sebi i drugima. Ovaj život je kratak – traje
možda nekih 23 000 dana. Zašto biste želeli da bilo koji provedete u očajanju zbog
nečega što uopšte nije ni stvarno? Novac je oblik misli, a isto to je i dug. Zašto
biste se svađali pokušavajući da promenite nečije mišljenje. Banka tvrdi da joj
dugujete novac; to je njeno mišljenje. Vi imate drugačije mišljenje koje glasi: » Ja
92
dugujem novac, ali nećete ga dobiti.« S aspekta beskonačnosti, ove sitne razmirice
su nevažne.
Naravno, kad niko ne bi plaćao dugove, svet bi stao. Međutim, činjenica je da
samo mali broj ljudi ne izmiri svoje obaveze. Šta ako se i vi nađete među njima?
Ukoliko izvesno vreme odležite u bolničkom krevetu finansija. moći ćete se izlečiti
i nastaviti život. Snaga vaše volje istog trenutka će ojačati i vi ćete uspostaviti novu
ravnotežu. Zatim, ukoliko finansijskom disciplinom održite tu ravnotežu, to će vam
doneti bogatstvo. Ono će od vas i onih oko vas verovatno zahtevati rad, energiju I
entuzijazam. Dakle, ono što ste neplaćanjem svojih dugova uzeli iz bazena (na
energetskom nivou), kasnije možete vratiti tako što ćete postati uspešni.
U narednih deset godina bićete svedoci temeljnog preuređenja svetske ekonomije.
Od Drugog svetskog rata zemlje zapadnih demokratija štampale su novac kao lude.
Vlade raznih zemalja dobijale su različite kredite koje nikada neće vratiti. Jednoga
će dana svi morati da prestanu da lažu sebe i sve će to morati da se razreši. A kada
dođe taj dan, doći će i do poremećaja stabilnosti i svi ćemo doživeti dramatičan
nedostatak gotovine. Doživećemo ono što ekonomisti nazivaju stagnacijom, što je
inflacija s nultom ili negativnom godišnjom stopom rasta. U toj situaciji, ko god
bude imao gotovinu, istog trenutka će postati kralj. Dok će cene nekih proizvoda
rasti, hrane na primer, cene drugih će se stropoštati. Tokom tridesetih godina
dvadesetog veka, vrednost nekretnina u nekim područjima pala je i za 90
procenata. Zašto biste danas potrošili pet miliona dolara na vilu s plažom, kada
ćete za pet do sedam godina biti u stanju da je kupite za pedeset ili sto hiljada
dolara?
Ukoliko izađete iz dugova i ustremite se na keš, nećete pogrešiti, keš vam daje
mogućnost izbora. Ukoliko vam je u bankama zarobljena celokupna imovina, ili
nemate gotovinu, to vas ograničava. Kada dođe vreme keša, imaćete fantastične
mogućnosti i nećete morati da strahujete. Mnoga bogatstva u Americi stvorena su
tokom tridesetih godina. Kompletne industrije su izgrađene za veoma male pare.
Naravno, sve se ponovo svodi na vašu nameru. Ukoliko se finansijski oporavite i
opredelite za sticanje keša i budete strpljivi, za nekoliko godina sve o čemu ste
oduvek sanjali biće vaše. Ali morate imati viziju i biti sposobni da čitate između
redova. Ranih tridesetih godina, kada su nacisti dolazili na vlast, mnoge bogate
porodice Nemačke i Austrije predosetile su šta će se desiti. Svu svoju imovinu su
prodale po punoj ceni i iselile se. Kada dođe do promena, ne morate biti primorani
da budete njihova žrtva. Uvek postoji mnoštvo upozorenja. Metafizički
sofisticirani ljudi uvek će u tom trenutku već biti daleko odatle.
Jedino što vam stoji na putu, a što ćete ubaciti u svoj plan akcije, jesu jasnoća vaše
namere i oko sokolovo. To ćemo razmotriti u sledećem poglavlju.
TRINAESTI KORAK DOLARSKOG PLESA
Bogaćenje je aktivan proces
93
10
Ratnikovo oko sokolovo
Jasnoća namere vam omogućava da svu svoju energiju usmerite u ispravnom
smeru, kako biste se celim bićem usrcdsredili na svoju volju. Čini mi se da je
većina ljudi sposobna da lako materijalizuje ono što priželjkuje. U tome ih
sprečava samo nedostatak jasnog cilja.
Život nam je pretrpan. Zato naša svest, električna centrala naše sudbine, mora
ulagati energiju u mnogo toga. Ništa se ne može postići brzo ni lako.
Imao sam čast da razgovaram s izuzetno velikim brojem ljudi, bukvalno milionima
njih, i nadam se da sam uspeo da im ukažem na neophodnost snažne namere i
nepomućene jasnoće. Mongole je tako prokleto uspešnima činila upravo jasnoća
cilja kome su bili stvarno posvećeni. Njihove trupe su išle u rat noseći sa sobom
sve što imaju, praćene ženama i decom. I zato je svaka bitka vođena kao da je
poslednja. Greška se nije smela dogoditi, jer nije bilo lako povlačiti se sa kozama,
ženom i decom. Ratnici su sebi postavili uslove koji im nisu dozvoljavaji da budt
poraženi i nikada nisu ni bili.
To sam naučio čitajući i proučavajući njihovu istoriju. Opčinila me je časnost
života ratnika, jer je to bio život pojedinaca. Ratniku nije bila potrebna podrška.
Njegova snaga ga je činila dovoljnim samom sebi. Pomislio sam da, kada bismo
bili u stanju da ljude naučimo jednakoj jasnoći i snazi volje, i proželi to modernom
magijom (s obzirom da ljudski um razumemo mnogo bolje nego ljudi iz
dvanaestog veka), stvorili bismo tiho carstvo pojedinaca koji bi, na energetskom
nivou, osvojili zemlju. Ne mislim pri tom da bi oni opustošili planetu ili njome
zavladali, već da bi koristeći svoju moć, konačno oslobodili sebe i druge.
I tako sam osmislio intenzivan petodnevni seminar pod nazivom »Mudrost
ratnika«. Seminar je napravljen tako da ego, ili ličnost učesnika nema načina da se
odupire. Shvatio sam da je za stvaranje jasne ličnosti neophodno prethodno srušiti
postojeće okvire. Umesto da se nadomeste dogmom ili kojekakvim glupostima, oni
ne dobijaju nikakvu zamenu, ostavljajući osobu skoro potpuno ogoljenu u okviru
slobodne zone neopterećene energije. Ukoliko ih tada prisilite da uvide da njihov
strah u najvećoj meri predstavlja iluziju, kao i da taj strah mogu koristiti kao svog
saveznika, oni postaju okretni i jaki. Kada im postane jasno šta nameravaju u
životu, ne treba im ništa drugo. Postaju poput nindža ubica, za koje ne postoji ništa
drugo do cilja.
Srećom, moje pretpostavke su se pokazale kao tačne i tehnike iznova donose
rezultate. Seminar »Mudrost ratnika« postao je jedan od najneobičnijih i
94
najmoćnijih seminara na svetu. Vama nisu neophodno potrebni »ratnici«; potrebno
je samo da imate želju da postanete više nego što ste trenutno.
Evo jedne analogije koja mi se sviđa. Zamislite kako vas, dok ronite u bazenu,
iznenada nešto ščepa za nogu i drži ispod vode. Imate samo minut-dva da se
oslobodite tog stiska ili ćete se udaviti. Kolika bi bila vaša želja da se dokopate
površine vode? Koliko biste napora uložili da se oslobodite stiska i ponovo
udahnete vazduh? Zamislite to. Potom se osvrnite na svoju želju da se oslobodite
trenutnih životnih okolnosti i utvrdite da li je i ona tako jaka. Jer, često mi se čini
da takve promene zahtevaju ogromnu ličnu snagu i hrabrost.
Kako se emocionalno budete udaljavali od života, prirodno ćete se udaljiti i od
nekih ljudi koje poznajete i volite. Ostaćete sami. To može biti zastrašujuće. Ljudi
bi radije živeli u zatvoru sa svojim partnerima i poznatim stvarima, nego bili
slobodni a sami.
Ukoliko se ne oslobodite većine emocija, biće vam teško da jasno sagledate šta ste
i koji je vaš pravi poziv. Upečatljivo je koliko su ljudi, uopšte gledajući, zbunjeni,
što potvrđuje - bar meni - koliko malo njih razume ideju jasnoće.
Vi ste samostalna jedinka i došli ste na ovaj svet sami, a i umrećete sami. To što
živite u zajednici ili porodici ne menja činjenicu da ste na duhovnom putovanju
usamljeni. Kada svoj život pretrpate, brzo gubite spoznaju o tome ko ste i zbog
čega ste došli na ovaj svet.
Sokolu moć daje njegov izuzetan vid, a ne kandže. Vaš entuzijazam i energija
predstavljaju vaše kandže, ali bez »izuzetnog vida« bićete nemoćni – samo ćete
tumarati šumom, očajnički tražeći sočiva. Vizija predstavlja sposobnost da se
uzdignete iznad situacije i ispravno je »pročitate«.
U bilo kakvom trgovinskom sporazumu postoji ono što ljudi čine i govore, a
postoji i energija tog sporazuma. Energija potiče iz duboko usađenih osećanja i
misli koje imaju učesnici nagodbe. Energija se takođe stvara i na osnovu skrivenih
motiva ljudskih postupaka. Često se ono što ljudi govore veoma razlikuje od onoga
što misle, pa čak i od onoga što žele. Ukoliko sebi budete jasni i uzdignete se iznad
dešavanja, bićete u stanju da vrlo brzo uđete u srž stvari. Sledstveno tome, možete
uvideti kuda one stvarno vode, pa možete pregrupisati svoje trupe kako bi bile
spremne kada drugi izvršc napad.
Recimo da ste jedan od potpisnika složenog ugovora i niste sigurni kako se ostali
učesnici stvarno osećaju u vezi s njim; takođe, niste u stanju da procenite kako će
se sve završiti. Pokušajte sa slednćim malim trikom: lezite na pod okrenuti glavom
ka severu i opustite se, ulazeći u meditativno stanje – u tome vam može pomoći
audio-kaseta sa snimljenim zvukom metronome koji podržava teta moždanu
frekvenciju. Kada se opustite, nekoliko puta duboko udahnite i izdahnite. Dok
udišete, zamislite kako celo vaše biće raste poput balona. Zamišljajte kako taj
balon postaje sve veći.
95
Postepeno, zamislite kako se podižete sa tla i izlazite iz svoga tela, uzdižući se sto i
više kilometara iznad zemlje. U tom trenutku pomislite na ličnost ili osećanje
osobe koja ima glavnu ulogu u ugovorenom poslu i tada, s te visine, strmoglavo
poletite nadole, zaustavljajući se tik iznad događaja. Pažljivo pogledajte šta se
stvarno događa. Naročito se potrudite da uočite osećanje koje okružuje događaje.
Potom, uđite u glavnu osobu i neka vam ona ispriča kakav je njen pravi stav u vezi
s tim dešavanjima. Postavljajte joj pitanja koja se na njih odnose. Nemojte se
mešati i pažljivo slušajte šta vam govori. Zapamtite odgovore. Vrativši se u budno
stanje, razmislite o informacijama dobijenim tokom ove vcžbe. Vodite računa da
ne odbacite ono što ste saznali samo zato što se razlikuje od onoga što biste voleli
da čujete.
Svaka osoba ima svoje intelektualno ja koje predstavlja njen reklamni materijal za
odnose sa javnošću i u koje ona želi ostale da ubedi. Međutim, svi imamo i
unutrašnje Ja koje se nalazi duboko u nama i sadrži prave motivacije i sve one
arhetipske motive koje čine osnovu našeg bića. Ulaskom u meditativno stanje i
prodorom do osećanja i ličnosti druge osobe, vi dotičete njenu unutrašnju dušu.
Ona ne ume da laže niti da glumi.
Da biste uspešno uradili ovu vežbu, trebalo bi da ste prethodno radili na sebi, tako
da vam jasnoću opažanja ne zamuti mnoštvo vaših sopstvenih misli i osećanja.
Dok sagledavate osobu u njenom unutrašnjem stanju, zamislite sebe unutar nje,
licem u lice s onim što postavlja pitanja. Kada osoba bude davala odgovore,
postanite svesni bilo kakve promene osećanja. Kod kojih se reči dogodila ta
promena? Da li je bila pozitivna, negativna ili nešto između? I u budnom stanju
telo šalje određene signale koji odaju osećanja te osobe a u unitrašnjem stanju
njena osećanja daju iste informacije, ali još tačnije.
Ponavljanjem, doći ćete do tačke u kojoj neće biti potrebno da ležite i meditirate da
biste izveli ovu vežbu. Naročito ako se osoba koju želite da ispitate nalazi ispred
vas. Dok priča, vi se opustite: zamislite neki poznat, opuštajući prizor - ja sebe
zamišljam kako plutam na jezeru koje veoma dobro poznajem.
Potom, zamislite sebe kako stojite unutar osobe koja je ispred vas - sada ćete pred
sobom imati sopstveni lik. Zatim, potpuno usredsređeni i ničim neometani,
zagledajte se svojim levim okom u njihovo desno i, zamišljajući i nadalje da stojite
u njoj, postavite svoja pitanja. Ukoliko u tom trenutku osoba priča o zajedničkom
poslu, to je odlično, ali čak i ako ne, to vam neće smetati.
Pitanje počnite rečima koje će potaknuti uspomene u njihovom unutrašnjem umu.
Recimo da je poslovan razgovor vezan za izgradnju mosta preko lagune, na oko
dvadesetak kilometara od Lagosa u Nigeriji. Vaše pitanje će početi trima rečima:
»Lagos, most, laguna.« One će vam omogućiti pristup onom delu njihovog uma u
kome se nalaze njihova osećanja vezana za taj projekat. Na trenutak napravite
96
pauzu, a potom postavite svoje pitanje. Odgovor dobijate kao njihove reči u vašem
umu.
Ukoliko se, međutim, ta osoba nalazi na nekom drugom mestu, vratite se tehnici
balona. Vežbu je najbolje raditi dok osoba spava. Ukoliko na spavanje odlazi u
deset sati uveče, a budi se u šest ujutro, najbolje vreme za ovu vežbu je četiri sata
ujutro. Tada je njena moždana aktivnost najsporija. Osoba je bliža svome
istinskom ja, jer REM ciklus spavanja, koji obuhvata sanjanje, a koji se javlja
neposredno pred buđenje, još uvek nije otpočeo. Ukoliko ste, pak, u žurbi,
upotrebite tehniku balona u bilo koje vreme. Samo obratite pažnju da,
usredsređujući se na cilj, vaš um bude čist i jasan, kako biste mentalnu vezu održali
dovoljno dugo da postavite pitanja i dobijete potrebne odgovore.
Koristeći ovaj metod, otkrićete da ste u stanju da uhvatite misli drugih ljudi.
Dozvolite da to objasnim. Hoću da kažem kako ćete biti u stanju da uhvatite osećaj
koji te misli izazivaju u toj osobi. Nećete biti u stanju da tačno saznate njene misli,
ali možete otkriti kakav uticaj one imaju na nju.
Ovakve tehnike (a postoje i druge, opisane u mojoj knjizi »Ubrzanje«)
omogućavaju vam da postanete lukav ratnik. Mnogi će smatrati da lukav znači i
»nepošten«. Ne slažem se. Biti lukav znači koristiti sve što vam je na raspolaganju
kako biste ojačali svoju poziciju. To ne znači da ćete varati ljude. To samo znači da
posedujete moć i jasnoću cilja koje poseduje tek nekolicina.
Ovim ezoteričnim evropskim tradicijama privukla me je činjenica da u njima
postoji moć koju druge nemaju. Nije me podstakla mogućnost da upravljam
drugima, već da oslobodim sebe. Čemu ulagati napor u postizanje nekog cilja, ako
rezultati tih napora vama ne donose ništa naročito? Zato nisam previše oduševljen
religijama. Iako imaju neka veoma dobra učenja, ne uspevaju da ljudima objasne
kako da postanu stvarno moćni. Štaviše, većina religioznih ljudi pokazuje znake
slabosti jer se odriću svoje moći u korist neke simbolike koja je izvan njih. Religija
postaje važnija od njih samih, a to je recept za sigurnu, dugu i tešku borbu.
Svi okultisti koje sam upoznao, oni pozitivni, imali su veoma moćnu, ničim
opterećenu koncentraciju. Znali su kako da svoj um pretvore u savršeno oruđe
svoje volje. Uz pomoć vizije, dobijali su ono što su želeli ulažući neznatan ili
nikakav napor. Bogatstvo im nikada nije predstavljalo problem, jer su svakoga
mogli tako dobro pročitati da uvek pobede. Zato su namera, jasnoća i
jednostavnost vaše koncentracije tako važni. Možete voditi komplikovan život, a
ipak uživati u jasnoći i jednostavnosti, jer složene situacije savladavate snagom
svoje koncentracije. Da biste dostigli tu vrhunsku moć morate se osloboditi svih
predašnjih gluposti.
Zamislite to ovako - zamislite da vam je pri rođenju neko vezao za nogu beskrajan
konopac. Tokom vašeg životnog putovanja, taj konopac se obmotava oko svih
događaja u kojima učestvujete, mrseći se i praveći čvorove. Da biste se oslobodili,
97
morate prvo odvezati konopac sa svoje noge, što podrazumeva da ćete se obreti u
praznini u kojoj postojite u večnom stanju »neznanja«, gde ne postoji ništa drugo
osim vas. Potom ćete morati da unazad sledite trag konopca, odvezujući čvorove i
oslobadajući ga svih stvari za koje se zakačio.
U početku ovo može delovati kao nemoguć zadatak, jer je taj konopac pratio vaš
život nekih trideset ili četrdeset godina. Ali, putujući unazad, otkrićete da se, pošto
odmrsite konopac obmotan oko neke situacije ili prepreke, on istog trenutka
odmrsi i u svim sličnim situacijama. Veliki delovi konopca se istog trenutka
oslobađaju i odvezuju.
To je priča o našem životu. Provodimo godine vezujući sebe u čvorove, a potom
jednog dana shvatamo da nam je dosta toga i oslobađamo se, ili pak to nikada ne
shvatimo. Konopac nam postaje prijatelj i umiremo zarobljeni u njemu, poput ribe
u mreži.
Možda sam se udaljio od glavne teme ove knjige, a to je zarađivanje novca. Ali,
ako razmislite o tome, namera i jasnoća cilja predstavljaju osnove vaših napora da
zaradite novac. Bez njih, skoro sigurno ste osuđeni na neuspeh. Zanimljivo je da
60% privatnih firmi male privrede u Americi ode pod stečaj u prvih deset godina
postojanja.
Taj podatak nam govori da su vlasnici bili neiskusni ili nisu imali dovoljno
kapitala, ali u pričama o tim neuspesima vidimo i da nisu imali dovoljno jasan cilj.
Veoma je lako pokrenuti privatan biznis ne sagledavši prethodno na šta se stvarno
obavezujemo, ili ne ispitavši postoji li dobro tržište za uslugu ili proizvod koji
nudimo. Nakon početnog uspeha, našu usredsređenost je lako skrenuti sa samog
posla. U svakodnevnom poslovanju, zaboravljamo da brojimo zarađeni novac.
Brojanje novca je jedini razlog poslovanja. Smatram da svaki poslovan čovek treba
da urami ovaj natpis i okači ga na zid svoje kancelarije. Proizvodnja, stvaranje,
prodaja, odnosi sa javnošću i špedicija nisu biznis; biznis je skupljanje i brojanje
novca. Možda ne zvuči sjajno, ali ako vam je jasan cilj, znaćete da je to srž. Ne
usredsredite li se na brojanje novca, ljudi će brzo shvatiti da on nije u žiži vaše
svesti, pa će vam davati sve drugo osim njega: slavu, priznanje, hvalu, itd. itd. I pre
ili kasnije bićete u nevolji.
U još nešto sam siguran da je tačno, a to je da mnogi vlasnici malih privatnih
preduzeća nikada nisu dobro razmislili u šta se uopšte upuštaju. Ne mogu ni da
nabrojim koliko mi je ljudi reklo da žele da otvore knjižaru. Osim ako ne volite
knjige i niste spremni da živite s njima i udišete ih, otvaranjem knjižare stvorićete
zatvor za sebe. Moraćete svakodnevno u nju odlaziti i sedeti tamo od devet do pet,
s gomilom buđavih knjiga vaših prijatelja. Ukoliko se radi o maloj knjižari,
verovatno nećete biti u mogućnosti da zaposlite mnogo ljudi, pa ćete biti vezani za
to mesto. Zamislite posao koji podrazumeva skladištenje 20.000 različitih
proizvoda. Samo naručivanje knjiga predstavlja celodnevan posao. Da biste to
98
mogli svakodnevno raditi, morate to voleti. Zato, pre nego što se posvetite nečemu,
mora vam biti vrlo jasno u šta se upuštate. A da bi vam to bilo jasno, morate znati
šta stvarno želite.
Na seminarima sam pravio ankete, pitajući učesnike: »Šta želite u životu?«
Zapanjilo me je otkriće da 70% nije znalo šta želi. Dobijao sam mnogo
neodređenih odgovora poput: »Želim da budem srećan«, »Želim da budem bogat«,
»Želim da nađem idealnog partnera«, i tome slično. Ali, veoma mali broj ljudi u
sali tačno je znao šta želi i kako to može dobiti.
U suštini, rezultati tih anketa svode se na 70% onih koji nemaju pojma šta žele,
20% onih koji prilično dobro znaju, šta žele, ali nemaju pojma kako to da ostvare i
samo 10% onih koji znaju i šta žele i imaju dobar plan da to i ostvare.
Razmislite sada o Univerzalnom zakonu. On tačno i jasno odražava ono što od
sebe emitujete. Ukoliko vaša misao glasi: »Nemam pojma šta želim«, Univerzalan
zakon će reći. »Slušaj, prijatelju, ako ti nemaš pojma, ja imam još manje.«
Znam da je u drevnim religijama popularno o bogu razmišljati kao o nekome ko
sedi tamo gore i povlači konce, odlučujući ko će uspeti, a ko ne. Ali, ta ideja je
primitivna i detinjasta. U stvari, Veliki duh je nepristrasan i dozvoljava nam da se
budalasto ponašamo koliko god to želimo. On ne odlučuje u naše ime. Ljudi sa
jasnim ciljem i namerom uspevaju u životu, oni kojima te osobine nedostaju,
obično ne uspevaju. To je tako jednostavno.
Prvo, potrebno je da odlučite šta stvarno želite? Napravite kratkoročan,
srodnjoročan i dugoročan plan. Potom, odlučite da ćete se odreći svega u životu što
nije deo toga plana. To vam omogućava da prikupite moć, jasnoću i usredsređenost
kako biste osnažili svoj plan. Oslobađajući se vezanosti za stvari i zbunjenosti,
plan dobija na važnosti. Da biste uspeli, od vitalne je važnosti da svu energiju
usmerite na jednu stvar.
Prirodno je da će potom, kad god se usredsredite na svoj plan, on dobijati na svojoj
snazi. Ako pažljivo posmatrate svoj život, ubrzo ćete uvideti da li imate neophodnu
jasnoću ili ne. Na primer, recimo da je vaš današnji cilj da prodate pet frižidera.
Ulazite u svoj stari, zarđali auto i on neće da upali. Potom sat vremena pokušavate
da očistite karburator, i kada konačno stignete na odredište, potpuno ste iscrpljeni.
Očigledno, takva kola nisu deo vašeg plana. Bacite ga u staro gvožde. Nabavite
mali, jeftin auto - ali auto koji će raditi. Ma kakva sredstva da vam stoje na
raspolaganju, ona moraju biti uložena u vaš plan. Ako vi ne ulažete u sebe, ko će?
Potom, preispitaite vrednost ljudi koji vas okružuju. Pružaju li vam emotivnu
podršku? Ukoliko je ne pružaju, da li su bar pasivni?Ukoliko nusu, oslobodite ih
se. Ponekad je veoma teško ostaviti prijatelje na velikoj autobuskoj stanici života.
Ali, zapamtite, rast vaše energije direktno je povezan s brojem stvari kojih ćete se
otarasiti - a ne s brojem stvari koje stičete. Oslobađanjem od stvari, tereta i
prepreka bilo koje vrste, počinje let.
99
Potom, ukoliko vaš plan podrazumeva neophodnu pomoć drugih, podrobno im
objasnite kakve su njihove dužnosti i šta se dešava. Nemojte zaboraviti das u ljudi
obično uspavani. A osim toga. nisu ni vidoviti. Morate im dati do znanja šta želite i
morate biti dosledni i jasni. Ako kažete: »Stavi ova dva sanduka uz kapiju«, oni će
klimnuti potvrdno glavom i reći: »Da«. Ali, to ne znači da su razumeli šta ste im
rekli, niti da će valjano obaviti ono što ste od njih tražili. Osim toga, dešavaće se da
od ponedeljka do četvrtka stavljaju sanduke uz kapiju, a da potom u petak otkrijete
da su ih stavili na krov.
U odnosima s ljudima nikada nemojte pretpostavljati da oni znaju šta rade.
Povremeno ćete pogrešiti i naići ćete na genija.
Međutim, ljudi se većinom kreću od prilično nesposobnih do potpuno beskorisnih.
To se odnosi i na profesionalce i na običan radni narod. To što neko ima vizitkartu
na kojoj stoji da je položio ispit za računovođe, ne znači da treba uzimati zdravo za
gotovo da on i zna sta radi. Mnogi ne znaju.
Kada budete otpočinjali privatan posao, ljudi će vam reći da su vam potrebni dobar
advokat i dobar računovoda. Oni su, verovatno, poslednje što vam je potrebno. Još
nisam upoznao računovođu koji zna o mom poslu bar polovinu onoga što znam ja.
A kako bi i mogao? Ukoliko ćete krenuti u privatni posao, osmislite plan, testirajte
tržište, nekoliko puta proverite svoje ideje, i krenite u akciju.
Kada budete počeli da zarađujete novac, biće vam potreban računovođa. Medutim,
njegova će uloga uglavnom biti sabiranje cifara i popunjavanje formulara koje
zahteva tik-tak. Razmislite o sledećem - da su računovođe tako dobre u razvoju
bilo kog posla, zašto bi onda sedeli u kancelariji i popunjavale formulare? Pa, ne
bi. Dobre računovođe imaju svoje privatne poslove i bogate se. Ostali popunjavaju
formulare. U jednnm trenutku, ali tek kada zaradite mnogo novca, biće vam
potreban dobar računovođa. Zaposlite najboljeg, bez obzira na cenu. Svaki dinar
koji na njega potrošite, isplatiće vam se. Zarađivanje novca je prosto ko pasulj.
Očuvanje tog novca i njegovo ulaganje, pak, predstavljaju veliki problem skoro
svima.
Treba zapamtiti da se u odnosima s ljudima nikada ništa ne podrazumeva. Jasna
komunikacija je od životne važnosti. Pravilo glasi: sve ponovite tri puta, a četvrti
proverite. Postepeno poveravajući drugima delove svoga plana, osećaćete se
sigurnijim.
S razvojem vašeg plana i uključivanjem sve većeg broja ljudi u njega, vaša
osnovna uloga biće motivaciona. Prosečna osoba se na jednu stvar može
usredsrediti otprilike dva minuta. Ne budete li pratili situaciju iz sata u sat, iz dana
u dan, vaši radnici će veoma brzo upasti u »zaposlenost« koja se sastoji od traćenja
vremena ni na šta. U svakom biznisu postoje unosni, a ponekad i teški poslovi, i
oni predstavljaju test za vas. Pored toga, postoje i gomile drugih poslova koji ne
100
donose nikakav novac. Ljudi beže od teškog, produktivnog posla što više mogu, a
teže »zaposlenosti« kao da ona predstavlja gomilu besplatnih krofni.
Stoga je veoma važno da održite vezu ne samo sa sobom i svojim ciljem, već i sa
ljudima oko vas. Potrebno je da im date do znanja šta vam je važno i morate se
postarati da se što više usredsrede na unosne poslove. Problem je u tome što će,
poput dece, neprestano od toga bežati. I tako će deo vašeg vremena i napora morati
biti utrošeni na to da ih uhvatite za uvo i iznova date do znanja šta je bitno, a šta
ne.
Ne iznenađuje me što toliko talentovanih ljudi propada pri pokušajima da prošire
posao. Kada se posao tek pokreće, vi ste prepuni kreativnosti, ali vremenom će
vaša sposobnost da motivišete i nadgledate druge ljude postati važnija. Nema
nikakvog smisla biti veliki biohemičar ukoliko niste u stanju da zaposlite
sposobnog računovođu. Nažalost, naš obrazovni sistem ne uči ljude onim
veštinama koje će im biti potrebne u životu. Prosto je nemoguće naći daktilografa
koji kuca sto reči u minuti. Nekoliko puta mi se desilo da zaposlim računovođu i
otkrijem kako ne ume da koristi najobičniji digitron. Nisu dugo zadržali posao. Sve
je to, zaista, zbunjujuće, naročito kada razmišljate o tome kako neko treba da vodi
računa o tim ljudima. Ukoliko stvorimo društvo mentalnih paraplegičara, to će u
potpunosti potkopati temelje zemalja zapadne demokratije. Lako je shvatiti zašto
Japan napreduje.
Čini mi se da je veoma važno da, s proširenjem posla, usavršite veštinu odabiranja
jakih ljudi. Nemam odgovore za sve ove problem, ali ja radim tako što se okružim
samo nekolicinom ljudi, a potom njima prebacim odgovornost za ostale poslove.
Na taj način možete voditi i nekoliko velikih kompanija, a svaku pojedinačno uz
pomoć pet-šest ljudi. Uvek biram Mongole, kako ih nazivam. Nije mi toliko bitno
šta osoba zna. Tragam za ljudima koji su nezaustavljivi. Sviđaju mi se oni koji su
spremni da podnesu bol i nelagodnost kako bi dostigli svoj cilj. Oni, pre svega,
moraju biti posvećeni sebi, a potom zajedničkom cilju - a u našem slučaju, to je
izdavaštvo. Ukoliko, bukvalno, nisu u stanju da prođu kroz vatru, ja ih ne želim. I
tako mi zapalimo veliku logorsku vatru, sačekamo da se temperatura popne na 650
stepeni Celzijusa i potom svi članovi kompanije bosi prolaze kroz nju, kako mladi,
tako i stari. To radimo nekoliko puta godišnje. Kada je osoba u stanju da pređe
preko užarenog ugljevlja i pri tome ne ustukne, neće imati nikakvih problema ni da
otpremi šezdeset kutija pre 11 sati pre podne. Potrebni su vam ratnici – snažni,
jasni ljudi - i sa njima ćete moći osvojiti Zemlju. Potrebna vam je usredsređenost.
ČETRNAESTI KORAK DOLARSKOG PLESA
Ne postoji nijedan drugi razlog poslovanja osim brojanja novca.
Proizvodnja, stvaranje, prodaja, odnosi s javnošću i špedicija
ne predstavljaju biznis, biznis je skupljanje i brojanje novca.
101
Kada sam krenuo u izdavaštvo u Sjedinjenim Državama, istovremeno sam otvorio
i jednu izdavačku kuću u Australiji i jednu u Engleskoj, kao i nešto manju u
Kanadi. Telefonirao bih svojim saradnicima u inostranstvu i oni bi mi po dvadeset
minuta pričali kako su obojili krov u zeleno. U početku sam bio ljubazan. Slušao
sam. Međutim, kasnije sam želeo da sve zaposlene usredsredim na cilj, pa sam
razgovore započinjao pitanjem. »Koliko?« Ukoliko ste izdavač, to je sve što je
potrebno da znate. Jer, biznis ne podrazumeva ništa drugo osim količine izrađenih
proizvoda i cene po kojoj su prodati.
Mojim saradnicima, blagosloveni bili, trebalo je izvesno vreme da to shvate. Ali na
kraju svi su razumeli igru. Što smo se više usredsređivali na »koliko«, to smo bili
uspešniji. Nakon prilično sporog početka nalik teturanju kroz parking života s
jednom nogom sa, a drugom bez cipele, konačno smo sve razjasnili. Razvili smo
skoro jedinu međunarodnu New Age izdavačku kuću na svetu. Nije mnogo trebalo,
možda tri godine, i kompanija je postala najveća te vrste u svetu.
Gledajući unazad, jasno uviđam da stvarni naprcdak nismo ostvarili sve dok svi
zaposleni nisu jasno shvatili cilj. Kada smo tek počinjali, svi smo osećali da naš
cilj predstavlja služenje zajednici — pomoć ljudima. Međutim, nakon izvesnog
vremena, shvatili smo da postoji ogroman broj ljudi kojima je potrebna pomoć i da
im svima nikada ne možemo pomoći. Naši ograničeni izvori prihoda koristili su se
za komunikaciju s ljudima. Ali, od njih nismo stekli profit, već samo zahvalnost.
Želite li da pomognete svetu, to će se verovatno i vama desiti. Samo ćete pokriti
troškove ili ostvariti neki manji profit, i to će biti sve.
Međutim, kada smo se moji saradnici i ja zagledali u sopstveno srce, uvideli smo
da želimo da budemo bogati, isto onoliko koliko želimo i da pomognemo ljudima.
Ubrzo smo shvatili da će nam novac - velike količine novca - u tome pomoći. Kao
prvo, novac će nam pomoći da se osećamo dobro u svojoj koži, drugo, što više
sredstava budemo imali, to ćemo bolje obavljati posao. I tako smo se usredsredili
na novac i dobili ono što smo želeli. Kada smo imali jasnu predstavu o cilju, nismo
se više osvrtali za sobom.
Zato je veoma važno da neprestano preispitujete svoje unutrašnje motivacije kako
bi vaš put ka uspehu bio ojačan istinom. S promenom tih unutrašnjih poriva lako
ćete izgubiti iz vida svoj krajnji cilj. Ukoliko isuviše iskočite iz koloseka, to će vas
odvesti u očaj. Sav uspeh ovoga sveta je beskorisan ukoliko ste nesrećni.
Recimo da želite biti milioner. To može biti vaša istinska želja. Međutim, ako
podrobno o tome razmislite, stvarajući milion dolara, takođe ćete stvoriti i mnoge
obaveze koje će vas zarobiti. Možda želite slobodu. Može vas veoma razočarati
otkriće da danas milion dolara i ne prcdstavlja bogzna kakav novac, i da možda
neće biti dovoljan da vam obezbedi ono što želite. U stvari, deset miliona je
minimum koji vam je potreban da biste sebi obezbedili slobodu za kojom tragate.
102
A loša strana svega je da će deset miliona stvoriti i mnoge brige vezane za njihovo
čuvanje.
Možda vam samo treba da sebi dokažete da vredite, da ste dobri, da možete svetu
dati svoj doprinos. Za to vam nije potrebno milion dolara. Treba samo da u onome
što radite počnete da uviđate vrednost i, bingo, vaše emotivne potrebe su
zadovoljene. Usredsređivanje na vrednost svoga postojanja i vrednost sopstvenih
dela predstavlja molitvu za spokoj sopstva. Težak rad i uložen napor moraju postati
vredni, a nažalost ništa ih ne može učiniti vrednim dok vi to sami ne učinite.
Zato ljude učim da se usmere na sebe, a ne na druge, jer nećete biti u stanju da se
opustite i osetite sigurni ukoliko ne postanete snažni, vrlo snažni. Sav novac ovoga
sveta ne može vas učvrstiti duhovno ili emotivno, niti može umanjiti vaše strahove.
Jedino vam može obezbediti udobne uslove u kojima ćete se i dalje plašiti. Ništa
drugo.
Potrese me i sam pogled na ljude koji pričaju o spasavanju sveta, a pri tome su u
potpuno beznadežnom stanju. Kada bi samo uvideli da oni jesu božanska sila i da
je najveća molitva kojom mogu dati svoj doprinos svetu upravo lična odlučnost i
snaga. Sve te gluposti o kojima se priča, bog hoće ovo, bog hoće ono, potpuno su
besmislene. To je hrana za slaboumne. Vaš je put ka ostvarenju cilja častan. U
njemu je duhovna lepota koja potiče od večne nesigurnosti života. Kada se s tim
suočimo nema nam druge nego da prihvatimo da je to tako i ponizno se tome
povinujemo. Ako se usredsredimo na svoje mesto u svetu i učinimo ga časnim i
vrednim, bićemo u stanju da prihvatimo činjenicu da je neverovatno putovanje na
kome smo puno značenja. Možemo se nadati da ćemo se, stigavši na kraj toga puta,
moći na njega osvrnuti i konačno razumeti njegovo značenje. Zašto smo uopšte
dospeli na ovu čudnu kamenu gromadu negde u uglu univerzuma i kakvo značenje
to ima?
Ukoliko sami ne poštujete svoj život, telo i um i ne smatrate ih posebnima, onda se
celo to putovanje pretvara u protest. Život postaje sukob, a ne miroljubivo
pokoravanje kojim prihvatate svoje mesto u velikoj postavci svih stvari.
U svetlu toga sve ostalo je nevažno, zar ne?
103
11
Plan bitke
Predivno je sanjati velike snove kada ste jasno odredili cilj i uvideli vrednost onoga
čime se bavite. Sada se suočavate sa zadatkom pretvaranja tih snova u stvarnost.
Zamislite sebe u ulozi mongolskog generala. Današnji cilj je pokrenuti 120.000
ljudi i napasti Moskvu. Kako ćete to uraditi? Potreban vam je plan bitke. Znate da
imate sredstava. Poslali ste izvidnicu kako biste utvrdili najbolji pravac napada. Na
osnovu dobijenih informacija znate da Moskva ima odbrambene trupe od 40.000
ljudi. Takođe ste saznali da u gradu ima dovoljno hrane za 23 dana. S obzirom na
sveopštu moć koju posedujete i snagu vaše namere, da biste osvojili Moskvu
potreban vam je samo dobar plan. Napad i osvajanje današnjeg cilja teći će
prirodno, pod uslovom da dobro osmislite svoj pristup. Nakon hiljadu kilometara
jahanja, 120.000 Mongola je osvojilo Moskvu usred zime, za manje od nedelju
dana. Bilo je to januara 1238. godine.
Cilj
Sada zamislite i svoj život na isti način. Napravite plan bitke. Stavite ga na papir.
Prvo, šta je cilj? Napišite naslov koji će iskazati vašu glavnu želju. Ispod njega,
sitnijim slovima, zapišite sve manje želje ili potrebe koje želite da se ostvare.
Zapisivanjem plana, učinili ste ga svetim. Plan u pisanoj formi služi istovremeno i
kao način da pojasnite cilj i zavedete red, kao i neka vrsta molitve. Pronađite neko
mesto u svome domu na kome ćete čuvati taj plan. Neka to mesto postane
svetilište. Možda ćete poželeti da nabavite posebnu kutiju u kojoj ćete ga držati.
Pored plana, u tu kutiju stavite i nekoliko stvari koje za vas imaju religioznu ili
duhovnu vrednost. Kristal, orlovo pero, sliku majke Tereze, poklopac rezevoara za
benzin sa rols-rojsa vašeg gurua, bilo šta. Time na simboličan način izražavate da
se prilikom postizanja cilja u fizičkom svetu nećete odvojiti od sveukupnog
duhovnog traganja i putovanja. Bez obzira koliko današnji događaji mogu delovati
ovozemaljski, oni ipak predstavljaju deo sveukupne slike. Veoma je važno da to
nikada ne zaboravite.
Usput - a to nema nikakve veze s planom - mislim da je svaki guru bez rols-rojsa
poslednji ološ. Dok s teškom mukom koračamo putem jačanja, biće nam potrebni
simboli, simboli veći od života Kako da poverujete u uspešnost nekog onemoćalog
tipa s krpicom sukna oko bedara, koji se klati uokolo na biciklu? Da biste bili
uspešni, morate sijati. Guru mora simbolizovati »uspešnost u životu«. Ukoliko
104
sledite nekog siromašnog idiota, može se desiti da umanjite svoje ambicije kako ne
biste pretekli svog duhovnog učitelja. Umesto da uspete, završićete kao vlasnik
radnje za krpljenje rupa u sporednoj ulici Karačija. Nema šanse! Želim da moj
guru bude debeo, bogat i srećan.
Vratimo se planu bitke. Da bi on bio dinamičan i živ, moraćete svakodnevno da
mu se vraćate. To će, vremenom, postati jedan oblik meditacije, pri kojoj ćete moć
svoga uma koristiti za jačanje plana. Sve glavne događaje koji predstavljaju delove
plana, treba uočiti i zapisati. Povremeno ćete morati izvršiti neka prilagođavanja,
kao i zabeležiti te uspehe. Razmišljajte o tome kao o pesmi koju svakodnevno
nudite bogovima likvidnosti. Ta pesma treba da odjekuje vašim bićem, tako da vi
budete plan, a plan vi. To postaje najvažnija stvar u vašem životu, jer ste vi tako
odlučili. Neprestanim iščitavanjem plana, nikada nećete izgubiti iz vida svoj cilj.
Sredstva
Sledeći korak je da sednete na neko mirno mesto i stvarno napravite spisak onoga
čime raspolažete. Možda bi bilo dobro da na papiru s planom bitke to zapišete
olovkom neke druge boje, kako bi se isticalo i onemogućilo vas da zaboravite.
Nemojte na sredstva koja posedujete gledati samo iz finansijskog ugla, jer ono što
ste vi mnogo je više od novca koji imate ili nemate.
Razmišljajte o ukupnom zbiru energije koja vam stoji na raspolaganju. Ta sila koja
protiče kroz vaše telo i vaš um najmoćnija je i najvrednija stvar koju posedujete.
To je bogom dato sredstvo koje se može pretvoriti u uzbuđenje, čast, istraživanje,
sreću. Neki njegovi delovi mogu se iskoristiti za dobrobit sveta, a drugi plasirati na
tržištu i razmeniti za keš.
Razmišljajte o tome kakvo sve znanje posedujete i neprestano se preispitujte kako
ste iskoristili to znanje. Više je nego verovatno da posedujete talente i ideje koje
nikada niste ostvarili. Možda je tajna vašeg uspeha u tome da prestanete s
obavljanjem nekog ponavljajućeg, besmislenog posla koji vam omogućava samo
da platite stanarinu, i otisnete se na put razvoja i prodaje talenta koji leži u vama.
Ukoliko možete osetiti uzbuđenje zbog svoje kreativnosti i svoga života, možete
stvoriti oko sebe energiju dovoljnu da se izvučete iz sadašnjih okolnosti i stupite u
potpuno nov život. Da biste iskoračili i posvetili se tome, moraćete imati hrabrosti,
ali na kraju će se ona isplatiti. Hrabre sreća prati.
Ako pažljivo pogledate energiju koja vas okružuje, otkrićete da ste mnogo bogatiji
nego što mislite. Deo te energije obuhvata vaš entuzijazam i prošla životna
iskustva, ali tu su i veze i prijateljstva koje ste ostvarili. Veze treba gajiti, učiniti ih
posebnima. Pre ili kasnije, biće vam potrebna pomoć u životu, a neke od tih osoba,
ili onih koje ćete tek sresti, biće tu da vam je pruže.
105
Ukoliko nemate prijatelja ili veza, onda bih vam savetovao da ih pod hitno nađete.
Ukoliko vam je neprijatno da upoznajete ljude, predlažem vam da savladate tu
neprijatnost. Ovladajte tom veštinom kao novom vrstom discipline. Ulažući napor
u negovanje veza, time u stvari dokazujete svoju spremnost da u ime svoga cilja
proširite energiju i potvrđujete da tragate za ostvarenjem cilja. Ako to budete stalno
radili, promeniće se energija koja vas okružuje i vremenom će stvarnost odgovoriti
na vaše napore, šaljući vam neočekivane šanse. Nažalost, u današnjem svetu pravi
uspeh ne zavisi toliko od toga ŠTA znate ili koliko to dobro znate. Umesto toga
važno je KOGA znate. To je činjenica.
Od vitalne je važnosti da se povremeno vraćate spisku svojih sredstava, jer vam to
omogućava da ih se podsetite i živite u skladu s istinom. Ali, to vam takođe
pomaže i da od sredstava koje posedujete učinite nešto posebno. Duhovna snaga se
ogleda u odavanju zahvalnosti za ono što imate. Naša mašta teži tome da
neprestano živi u budućnosti, usredsređujući se na ono što nemamo i potpuno
zaboravljajući da oda priznanje onome što smo pustigli ili stekli. Ono što ste
trenutno i gde se nalazite trenutno morate ceniti, sviđalo vam se to ili ne. To ste,
ipak, vi. Kritikovanjem i poricanjem trenutne situacije u stvari govorite da vi niste
u redu. Ono što se nalazi oko vas predstavlja samo produžetak onoga što ste vi.
Pogledajte to i prihvatite ga onakvim kakvo je, makar bilo i nesavršeno.
Prihvatajući istinu, krećete se ka boljim okolnostima. Opirući se, živite u
neprestanoj negativnosti sopstvenog nezadovoljstva. Kome je to potrebno?
Da biste svaku, i najmanju stvar smatrali posebnom, morate stvoriti magiju u
svome životu. Kada ga ovako začarate, šta god da vam se u prošlosti preprečilo na
putu, to će se istopiti na svetlu te unutrašnje energije proistekle iz vašeg srca. S
tačke gledišta poslovnog čoveka to je predivno, jer sve čega se dotaknete postaje
zlato. Osim toga, pomaže vam da verujete u sebe. Kada u svemu oko sebe vidite
vrednost, svaki vaš potez predstavlja potvrdu te snage.
Konačno, u sredstvima koje posedujete možda imate i određenu količinu kapitala.
Novac je poput stajskog đubriva: morate ga posipati uokolo želite li da nešto
izraste. Ako svoj kapital čuvate iz straha da ćete ga izgubiti, u životu ćete postići
veoma malo ili nimalo. Izvestan rizik će uvek biti prisutan. Ne možete se nadati
velikoj pobedi ukoliko se ne odreknete određenog dela gotovine - a povremeno i
celokupne. Razmišljajte u svojim dolarima kao o trupama. Koristite ih pametno.
Izgubite li neke od njih na putu ka Moskvi, pa šta? Ukoliko se plašite gubitka ili
niste sigurni u uslove na tržištu, provedite neko vreme procenjujući, proveravajući,
i ponovo proveravajući i doći ćete do odgovora. Nedostatak znanja stvara strah.
Kada jednom stvarno budete znali ono što radite, pošto proučite tržište ili posao u
koji se upuštate, sav strah će se istopiti pod svetlima razuma.
Poznajem ljude koji žive tužnim, sumornim životom, iako na računu u banci imaju
stotine hiljada dolara. Takve likove uopšte ne poštujem. Strah ih paralizuje do
106
bespomoćnosti. Morate do određenog stepena imati poverenja u ljude, inače ćete
živeti u trajnoj negativnosti. Bolje je i da vas s vremena na vreme opljačkaju nego
da sebe osudite na zatvor oskudice. Rizikujte. Pokušajte. Samo uzbuđenje koje
prati aktivno učešće često vredi više od izgubljenog novca. Sve dok u najvećem
broju slučajeva pobeđujete, šta biste drugo mogli želeti?
Teren
Mongolski general nikada ne bi negde poslao svoie trupe a da prethodno ne prouči
teren. Slično tome i vi treba da proučite svoj plan bitke, kako biste proverili jeste li
sebe stavili u najpovoljniju moguću situaciju. Kakvi su uslovi u kojima se nadate
da ćete raditi?
Pošto sve posmatram sa metafizičkog aspekta, pri odlučivanju o svojim
investicijama veću pažnju poklanjam energiji stvari nego što se oslanjam na
logiku. Osećam stvari. Ukoliko postoji neka neravnoteža, postajem veoma oprezan.
Obično intuiciju koristim kako bih utvrdio hoće li ljudi u koje ulažem ispuniti
svoje obaveze. Ukoliko je posao častan i dobar, oseća se pozitivnost i obično se
ispunjava. Možda će biti nekih manjih problema, ali ako postoji osećaj za tok,
posao će uspeti. Ukoliko se suočavate s preprekama i teškoćama, to i dalje može
značiti da posao uspeti. Međutim, koliko ćete emocionalne energije utrošiti samo
da bi ego mogao reći da ste ih savladali, da ste pobedili? Potpuno je glupo pucati
sebi u nogu samo da biste dokazali da možete uspeti u životu uprkos tome što
hramljete. A izbaciti sebe iz ravnoteže samo da biste nešto dokazali, potpuno je
beskorisno. Bolje bi bilo da se povučete i posvetite nečemu što vašem umu pruža
zadovoljstvo.
Dok budete posmatrali okruženje u kome ćete raditi, procenite uslove koji u njemu
vladaju. Da li će mi oni pomoći da povećam svoju slobodu ili će me uništiti i
sahraniti? Za plan bitke potrebna vam je široka i prohodna teritorija, sa što manje
ograničenja. Dovedete li sebe u situaciju kada je povlačenje nemoguće, bićete u
zamci.
Već smo govorili o pravom trenutku za delovanje. Da vas podsetim, pravilno
određivanje vremena je ono u čemu najveći broj ljudi greši. Povučete li poteze
prerano, izgubićete veliki deo svoje moći, jer ćete se naći u situaciji u kojoj ćete
morati da čekate. Pokušaji da se nešto na silu obavi u pogrešno vreme stvaraju
užasnu frustraciju. Bolje je da provedete i godinu dana na plaži, ali da nakon toga,
po povratku prvog dana sve teče bez ikakvog napora.
Ja volim da nove poslove pokrećem u proleće, jer je tada prisutna metafizička moć
rasta. U leto razvijam i širim posao, a u jesen smanjujem troškove i uvodim
ograničenja. Zimi odlazim na piće s prijateljima i iznova gledam sve filmove u
kojima glumi Džindžer Rodžers.
107
Kako da odredite pravo vreme? Pre svega, ukoliko trenutak nije pravi, odsustvo
toka biće očigledno. Drugo, u odnosima s drugima bićete u stanju da pročitate jesu
li u tom trenutku dorasli projektu ili se premišljaju. Ukoliko deluju nesigurno,
povucite čisto mongolski potez. Testirajte ih. Navedite ih da pristanu, upitavši ih:
»Da li si spreman da ovaj posao uradimo danas, ili ti sledeći četvrtak više
odgovara?« Ukoliko nisu spremni, bar ćete to znati. Koliko stotina sati godišnje
uludo potrošimo, dopuštajući spoljašnjim silama da upravljaju nama? Sasvim
jednostavno prekinuti tu glupu manipulaciju nenasedanjem na te obmane.
Možete posmatrati amatere kako iznova prave istu grešku. Uđu u posao i pošto im
se čini da je to jedino što postoji, sve svoje emocije tako snažno uključe u celu
stvar da drugi u potpunosti osete njihovu slabost i do besvesti manipulišu njima.
Ne možete materijalizovati svoj plan ukoliko se odreknete svoje moći. Ukoliko
imate malo emocija, a drugima date do znanja da možete otići u bilo kom trenutku,
postaćete snažni. Ljudi se ne usuđuju da se kače s vama. Svi ljudi i poslovi tada su
vam dostupni. Ne postoje ograničenja. Testiranjem ljudi - i nikakvim, nikakvim
nenasedanjem na njihove obmane - kontrola je u vašim rukama na svakom koraku.
»Pokaži nam sise«. Tako smo to zvali u starom kraju. Logika je bila u tome da,
ukoliko devojka s kojom ste izašli u subotu uveče ne želi da vas udostoji te
malenkosti koju od nje tražite, šanse da postignete neki veći uspeh su, u najmanju
ruku, minimalne.
Nemojte emocije mešati s namerom. Namera je sila vaše projektovane volje. Ona
je skoro potpuno oslobođena emocija. Vi ste ti koji od života jasno zahtevate da
vam da ono što želite. Problem je u tome što, zahvaljujući mašti, imate sposobnost
da svoje nade i snove proživite i pre nego što se one u potpunosti ispune na javi.
To je, u metafizičkom smislu, naginjanje unapred. Ukoliko u tome preterate, vaša
moć će se izgubiti usled neravnoteže. Osećanje koje stvara vaša mašta sagoreva
psihičku napetost u vašoj želji. I tada se moć, koja bi trebalo da obezbedi
ispunjenje svake vaše želje, gubi. Ništa se ne materijalizuje. I vi se morate ludački
boriti da na silu privedete stvari kraju.
Kao što sam rekao na početku ove knjige, zarađivanje novca je deo vašeg životnog
puta. To je igra koju igrate sa sobom. To je jednostavna misaona forma i, u
zavisnosti od njene jačine i stepena njenog zadovoljstva vama samima, rezultati će
prirodno priticati. To zahteva i određenu agresivnost, kao i preduzimanje
odgovarajućih koraka na tržištu, ali to je sve. Ne postoji nikakvo ograničenje u
količini novca zarađenog za ma koje vreme. Ako postoji neko određenje, ono
postoji samo u vašem umu i vašim emocijama. Kada se promeni, doći će do takve
poplave obilja da ćete ostati zapanjeni. Pitaćete se šta ste radili celoga života i kako
je moguće da ste u prošlosti projektima prilazili iz tako pogrešnog ugla.
108
Kada se radi o zarađivanju novca, trik je u tome da ga morate imati u izvesnoj meri
ili bar zavarati svoj um kako bi poverovao da je ono što imate bogatstvo. Kada se
odvojite od emocija u vezi s novcem, ruši se prepreka koju je ta emocija stvala.
Istog trenutka, do vas počinju da dolaze šanse. Nije teško doneti odluku o
odvajanju od emocija; uostalom, prošle borbe predstavljaju samo mišljenja koja ste
imali. To mišljenje se može promeniti bez ikakvog napora. Ukoliko »kliknete« na
svoj um i on počne da na novac gleda kao na energiju, a ne kao na simbol
preživljavanja, odvojićete se od osnovnih osećanja običnog čoveka i steći
perspektivu po kojoj sve bogatstvo sveta postaje vaše.
Sveti put - put na kome ste - tada biva osnažen energijom, koja automatski počinje
da teče iznutra. Vaš beskrajan pogled na stvari prevazilazi ograničen pogled ega i
stoga otkrivate da vaš život postaje čaroban. Sve čega se dotaknete magično se
pretvara u osećanje većeg bogatstva.
Na kraju, zar vam je potrebno išta više do da se osvrnete na svoj život i u njemu
vidite dobrotu? Ostvarene ciljeve? Da vidite da u svemu postoji više značenje i
svrha?
Šta će vaš uspeh i bogatstvo učiniti za vas? Omogućiće vam da provedete više
vremena s prijateljima i voljenima. Omogućiće vam da radite na sebi i postanete
bolja osoba. Izvešće vas iz zatvora u kome se nalazi najveći broj ljudi, i stajaćete
slobnog duha izvan granica sveta u kome postoji vrlo malo slobode. Taj čin
ponovnog uspostavljanja slobode vašeg istinskog ja inspirisaće druge da i sami
krenu u ispunjenje istog zadatka.
Kada je prvi čovek počeo da čita i piše, otpočeo je novu evoluciju čovečanstva.
Slično tome, ukoliko nekoliko pojedinaca ima snage i moći da iskorači iz
ograničenja sveta i hrabro stane izvan njih, vremenom, u nekom dalekom budućem
milenijumu, celo čovečanstvo će doći do iste vrste slobode. A vi ćete imati
posebno zadovoljstvo da se osvrnete na prošlost, staloženi, sa nekog večnog mesta
na kome ćete se nalaziti, i znaćete da ste bili tamo kada je sve počinjalo. Vaš dar je
u tome što ste vrlo rano shvatili da ste stvarno večni, besmrtni i beskonačni, i što
ste imali hrabrosti da sa tom idejom u srcu postojite u trenutku u kome je ostatak
čovečanstva verovao da tako beskonačan pogled na stvari nije ispravan, a ni
moguć. A šta je s drugima? Kakvi su, takvi su. A svet je takav kakav jeste.
Promeniće se kada bude na to spreman, i ni dan kasnije. Kada to prihvatite,
osetićete slobodu da se usredsredite na to da ojačate sebe. A to je i osnovni razlog
zbog koga ste došli na planetu Zemlju zar ne?
109
DODATAK
Strategije za novi milenijum
Na kraju, popričajmo o mogućoj strategiji za kraj ovog i početak novog
milenijuma. Ali pre toga mi dozvolite da kažem nešto o sebi što bi trebalo da znate.
Ja nisam ekonomista, niti imam bilo kakvu kvalifikaciju iz oblasti finansija. Nisam
ni računovoda ni berzanski stručnjak i nemam nikakvu zvaničnu kvalifikaciju,
bogu hvala. Ipak, imam dosta iskustva. Skoro da ne postoji pozitivno ljudsko
iskustvo koje nisam imao. Do danas sam devedeset sedam puta obišao našu planetu
i shvatio kako da uđem u društvo onih koji su u žiži događaja. U poslovnom smislu
mogu se smatrati uspešnim. Po mojim stanardima, pak uspeh predstavija energiju.
Ne postoji način da odredim nivo energije koji sam dostigao, a i ne želim to da
znam, ali pošto sam dvadeset i tri godine proveo radeći na sebi i razvijajući se,
stekao sam oko sokolovo, i moj život teče, manje-više bez napora.
Na narednim stranicama pročitaćete moje viđenje sadašnje svetske situacije i moje
omiljene strategije. Možda će vam odgovarati. Ali, možda ćete vi i vaši savetnici
razviti neke bolje. Želim samo da kažem da nisam kvalifikovan da vam govorim
kako treba da vodite svoje finansije. Ja se razumem u ono o čemu govorim, ali mi
je neprijatno da ljudima govorim šta oni treba da rade. Umesto toga, volim da
predlažem ideje koje će oni sami proceniti. Mogu reći: »Koristim ovu ili onu
tehniku. U mom slučaju ona daje rezultate. Ukoliko želite, probajte i vi.«
Konačno, svi se mi nalazimo u različitim situacijama. Kako bilo ko može
predložiti jedno rešenje koje će odgovarati svima?
Verujem da će svet pri kraju ovoga milenijuma doživeti velike privredne nemire.
To ne ocenjujem ni kao negativno ni kao pozitivno - uvek postoje razdoblja uspona
i razdoblja padova. Osnova taoizma podrazumeva usklađenost sa udisajima i
izdisajima Univerzalnog uma.
Da bismo formulisali strategiju za novi milenijum, moramo prvo pogledati šta se u
svetu desilo od kraja Drugog svetskog rata. Nakon razaranja, vlade raznih zemalja
bile su okupirane obnovom. Razvile su liberalnu novčanu politiku kako bi
stimulisale ekonomiju - Amerika je, na primer, dala milione dolara za Maršalov
plan koji je pomogao obnovu Evrope. U prošlosti se novac pravio od zlata ili
drugih plemenitih metala, ili je papirni novac imao podlogu u zalihama zlata. Tako
su vlade mogle štampati samo ograničenu količinu papirnog novca. Novčanica od
jedne funte ili jednog dolara u stvari je priznanica za određenu količinu zlata. Na
starim novčanicama u Britaniji pisalo je da će Engleska banka donosiocu te
110
novčanice dati onoliko zlata kolika je njena vrednost. Brojnim međunarođnim
ugovorima potpisanim početkom veka, vlade su oslobođene pridržavanja standarda
zlata. Osim toga, u prošlosti su mnoge male banke štampale sopstveni novac.
Malo-pomalo, moćnici su odlučili da je štampanje novca prevelika povlastica da bi
se predala u ruke običnog naroda. I tako je to pravo ukinuto, a uspostavljen je
monopol na štampanje novca. Njega su držale sile koje su bile politički i
finansijski dovoljno moćne da ga uspostave i održe.
U Sjedinjenim Državama, nekoliko banaka se ujedinilo kako bi osnovale Federalne
rezerve. Potom su privolele Kongres da im da ekskluzivno pravo štampanja novca
za celu američku privredu. Nadali su se da će na taj način saterati finansijska tržišta
u ćošak, jer će biti u stanju da štampanjem novca upravljaju njegovim tokovima.
Taj cilj je, manje-više, postignut odmah i taj isti privatni klub štampa taj novac i
danas, više od 80 godina od uspostavljanja monopola. Začuđujuće je koliko je
dugo postojala disciplina štampanja i trošenja novca. Međutim, izbijanje Drugog
svetskog rata dovodi do promena. Nakon rata, ljudi nisu bili spremni da prihvate
uslove koji su postojali pre 1939. godine. Oni su želeli i zahtevali bolji život.
Političari su na te zahteve odgovorili štampanjem novca. U isto vreme, Sjedinjene
Države su se uključile u Korejski rat, što je izvršilo dodatan pritisak na državna
sredstva u trenutku u kome se svet još uvek oporavljao od ratnih razaranja.
Metafizički, u svakoj snazi postoji sklonost ka slabosti i propadanju. Amerika je
upravo pobednički izašla iz Drugog svetskog rata i izborila pristojan nerešen
rezultat sa Severnokorejeima. Najveći deo političke i vojne, kao i skoro sva
ekonomska snaga sveta, nalazila se u Sjedinjenim Državama. Da biste razumeli
svetsku ekonomiju kasnih devedesetih godina dvadesetog veka, moramo pogledati
šta se u Americi dešavalo od 1945. godine.
S obzirom na američku snagu nakon Drugog svetskog rata, ne čudi što je
predsednik Kenedi po izbijanju vijetnamske krize smatrao da će biti lako pojaviti
se tamo i isprašiti im tur. Kenedi je bio ekspanzionista u srcu. Napao je Kubu i
uvalio se u zbrku, da bi, opametivši se preokretom situacije, prirodno težio da je
popravi. Kenedi je imao toliki ego da biste ga teško mogli ukrcati i u kamion. I
tako je ekskurzija u Vijetnamu prodata američkom narodu kao izuzetno dobra
ideja. Teorija je glasila: nekoliko hiljada marinaca će zarežati šunjajući se po
žbunju i divlji Severnovijetnamci će pobeći nazad u šumu. Problem je bio u tome
što niko nije čitao knjige iz istorije. Ova ideja je bila smešna. Samo jedan
telefonski razgovor s Parizom otkrio bi činjenicu da je 15.000 Francuza u
D'jenbjen Fuu pokušalo da učini isto - i mali broj njih se vratio kući. Istorija je
zanemarena i američke trupe su krenule.
Nije prošlo mnogo, a američki je narod postao potpuno ogorčen zbog Vijetnama.
Problem je trebalo da reši Nikson. Za to vreme, momci u žbunju su davali sve od
sebe, ali im je bilo već dosta zabave u džungli. Smatrali su da nisu dobro
111
pripremljeni da uspešno dovrše posao. Taoistička filozofija savetuje izbegavanje
borbe, nesuočavanje. Ali kaže i da, ukoliko je sukob neizbežan, morate u
potpunosti biti ubeđeni u pobedu - i to brzu. Što se Megi Tačer tiče, voleli je ili ne,
činjenica je da se nije zavitlavala. Kada je osamdesetih godina izbila mala svađa sa
Argentinom oko Foklandskih ostrva, poslala je kompletnu britansku mornaricu -
uključujući i dve nuklearne podmornice - kako bi razrešila situaciju. Svi su se
sjajno zabavili. Momci su lepo pocrneli ploveći južnim Atlantikom punih mesec
dana. Kraljica je poslala i jednog svog sina i sve se završilo za samo nedelju dana.
Sledeće subote, u doba ručka, svi su ponovo bili u istom pabu u Britaniji.
Ali, Vijetnamski rat je bio drugačiji. Razvlačio se u nedogled. Amerika je morala
da pozajmljuje sve više novca kako bi podmirila troškove svoga učešća u ratu, i do
kraja sedamdesetih godina nacionalni dug je porastao skoro na petsto milijardi
dolara. Sa svim tim viškom dolara rasturenim uokolo došlo je do ogromne inflacije
koja se, tokom mandata predsednika Kartera, otela kontroli.
Ukoliko posmatrate ekonomsku istoriju Sjedinjenih Država, videćete da je sredina
šezdesetih godina predstavljala vrhunac američkog ekonomskog uspona.
Vijetnamski rat je predstavljao prekretnicu. To je najvažniji događaj ovoga veka.
Bila je to prekretnica za Ameriku i, stoga, za ceo svet. Milijarde dolara, koliko je
rat koštao, dodate su milijardama koje su se trošile u zemlji. Vlada je počela da
pozajmljuje novac od svih i svakoga, neverovatnom brzinom.
U međuvremenu su se i korporacije uključile u celu stvar. Stvoreno je mnoštvo
instrumenata koji su jako lepo zvučali: obveznice, zajednički fondovi, menice ove
ili one vrste, pravo preče kupovine, terminski poslovi, deonice i žiranti. Šta god bi
moglo da vam padne na pamet, oni su se toga već setili. Pošto su vlade imale
dozvole da papir smatraju bogatstvom, iz toga je proizašlo da bi za svetsku
privredu bilo dobro kada bi ih imali i poslovni ljudi. Najzad, posao se morao
razvijati da bi se platile kamate i sve veći dug Amerike i ostatka sveta. Što su ljudi
više radili i plaćali poreze, to su se vlade sve lakše hvatale u koštac s onim što je
vremenom postalo krajnje uznemiravajuće.
Važnost Vijetnamskog rata za američku ekonomiju ne može se zanemariti. U
međuvremenu, manji narodi su počeli sa uvođenjem zakona koji su išli na ruku
građanima, a radnim ljudima davali razne vrste povlastica, ne razmišljajući pri tom
ko će to da plati. Papir je stvarao dobrobiti. Političari su bili srećni, a ljudi su počeli
da povlastice smatraju svojim pravom, a ne izborom. Metafizički, ljudi su donekle
zaštićeni jer, da bismo iskusili neke događaje, naša mašta mora biti fizički preneta
u stvarnost. Stoga se negativno razmišljanje ne ispoljava istog trenutka. Loša strana
ove zaštite je u tome što se i pozitivna iskustva moraju graditi postepeno. Ali,
dolaskom papirnog bogatstva, korporacije, banke i vlade mogle su zaobići našu, od
boga datu, metafizičku zaštitu i istog trenutka svoju maštu i misao pretvoriti u čvrst
112
keš. Prava vrednost bez ikakvog većeg napora. I tu je kraj prvog poglavlja ove
priče.
Kada vaš osvajački um ode mnogo ispred stvarnosti, umanjuje se njegova
sposobnost upravljanja događajima i koncentrisanja na njih. Postoji tačka u kojoj
vučna sila misli prelazi kritičnu liniju. Za Hitlera, ta kritična linija bio je napad na
Rusiju. Za Sjednjene Države - a samim tim i svetsku ekonomiju - Vijetnam je
predstavljao taj katalizator. Kada se ta linija jednom pređe, samo je pitanje
vremena kada će doći do skupljanja. U njemu se nalazi seme metafizičke sigurnosti
i opstanka. Kolektivni um planete zna šta treba da radi kako ne bi uništio sam sebe.
Iznenada, bez ikakvog logičnog razloga, svi se manje-više u isto vreme slažu da je
vreme za povlačenje.
Verujem da ljudska bića sve vreme međusobno komuniciraju na unutrašnjem
nivou. Koncept stotog majmuna nudi se kao dokaz da takva vrsta komunikacije
postoji i u životinjskom svetu. A ako je to tačno, kako li je samo istančana naša
međusobna ljudska komunikacija na unutrašnjem nivou. Oko nekih stvari se svi
slažemo. Na intelektualnom nivou, to se naziva javnim mišljenjem. Na
unutrašnjem nivou, to je poput kolektivnog sna iz koga se svi budimo istog jutra.
Iznenada, bez nekog očiglednog razloga, neka nova ideja obuzima svetski um. Iako
može proći nekoliko godina pre nego što ta ideja donese konkretne promene, kada
jednom nastane i pusti koren, postaje moćna sila u opštoj psihi.
Za mnoge, naša planeta predstavlja samo komad kamena koji šeta svemirom. Za
metafizičara je živi organizam koji zna šta mu je potrebno da bi prošao razne
cikluse i stigao do ispunjenja svoje sudbine. Ona evoluira sama po sebi i reguliše
sama sebe. Ona ima duh, kao što i fizičko telo ima svoj duh. Kada se ljudi poigraju
s prirodnom ravnotežom planete, recimo zagađujući ozonski omotač, moraju
pretrpeti odgovor prirode na taj napad. I ovde počinje drugo poglavlje ove priče.
Vratimo se ekonomskoj istoriji Amerike. Proučavajući period od rata za
nezavisnost do sredine šezdesetih godina dvadesetog veka, uviđamo da je
ekonomija doživljavala uspone i padove u redovnim razmacima. Širenje i
skupljanje predstavljali su deo ekonomske ravnoteže. Bez obzira da li pratite
Kondrotiefovu krivulju ili Eliotovu teoriju talasa ili Fibonačijeve brojeve, nije
potrebno da budete genije da biste uvideli da ekonomija diše kao i sve ostalo. Na
kraju krajeva, a šta je ekonomija? Skup oblika misli i ljudskih delatnosti, ništa
drugo. Očigledno je da će slediti ritam kao što to čine i ljudska bića.
Tokom šezdesetih godina, u Sjedinjenim Državama je došlo do velikog preokreta -
u kolektivnom snu pojavio se hipi pokret. Nova duhovnost i viša svesnost počele
su da se pomaljaju. U Engleskoj, Bitisi su osvojili svet molitvom i pesmom o višim
idealima, novom individualizmu, lepšem pogledu na svet.
Hipi pokret šezdesetih godina bio je jednostavan i šarmantan. Pogledajte poniznost
njegove molitve za svet: »Sve što želimo reći je: dajte šansu miru.« Sve, ponizna
113
reč iza koje sledi molba potekla iz kolektivnog uma, upućena silama koje
upravljaju stvarima, nudeći novu ideju, izražavajući sebe poput deteta. Taj veliki
preokret bio je zapanjujuće lep i, kao što je slučaj sa mnogim nežnim i nenasilnim
preokretima u svetu, doveo je do revolucije u svetu. Vremenom je
transcendentalizam počeo da menja ekonomsku scenu.
Došlo je do sukoba međunarodnih sila koje su težile globalizaciji i sve većoj
kontroli vlasti i unutrašnjih transcendentalnih sila koje su ljude izvlačile iz tik-tak
sistema i upućivale na veću duhovnu i finansijsku slobodu. Pokret za proširenje
svesti uz pomoć droga i pokret ekstatičnog plesa u Evropi, doveli su do
antievolucije u odnosu na stari, patrijahalan, vojni sistem. Sajberspejs i Internet
predstavljaju dodatne manifestacije nezavisnog globalnog uma koji pokušava da se
oslobodi institucionalizacije. U narednih dvadeset godina doći će do ogromnog
sukoba između starog i novog poretka. Zbunjenost i nedostatak cilja ili vizije
dominiraće globalnim umom.
Zemlje južno od ekvatora predstavljaju ravnotežu planetarnog organizma. One su
se odmarale u nekoj vrsti sna, kao kontrateža mahnitim aktivnostima severne
hemisfere. Međutim, tokom šezdesetih godina, te zemlje juga počele su da se bude.
I poput neke ogromne praistorijske životinje zamrznute u glečeru milijardu godina,
iznenada, nakon topljenja snega, ta životinja se podigla na noge. Ponovo, prvo što
od njih dolazi jesu pevači i glumci. Poput minezengera u Evropi, preteča
renesanse, koji su išli od krčme do krčme pevajući o novom viteštvu i poštenju
sadržanim u legendi o Kamelotu, sada Australija šalje svoje minezengere da svetu
poruče da se uspavani džin probudio. I južna Amerika se u međuvremenu
probudila i istakla na nov način. Pošto je hipi pokret stvorio ogromno tržište za
transcendentalnost, a kako su droge nusproizvod te transcendentalnosti, Južna
Amerika se probudila i počela individualni razvoj. S obzirom da nije imala bogzna
šta da ponudi svetu, posvetila se proizvodnji i isporuci droga za potrebe onih sa
severa.
Drogirana osoba ne nastoji da uništi status quo. Umesto toga, ona želi da se izdvoji
iz evolucionog toka običnog čoveka.
Ona nije duhovno usklađena sa status quo-om i oseća se nemoćnom za promene. I
tako, možda na pogrešan način, juri za svojim božanskim sopstvom, nadajući se da
će dotaći novu stvarnost - transcendenciju - korišćenjem droga. Teoretski, to
nikoga ne bi trebalo da zabrinjava. To se ne razlikuje od opijanja. Međutim, u
praksi, to izluđuje one na vlasti. Zašto? Zato što je ilegalna industrija droge
podjednako razorna za status quo kao i za običnog pojedinca. Takođe, ona
predstavlja i masovnog proizvođača koji ostvaruje veliki prihod, a nalazi se izvan
sistema, potcenjujući tako one koji imaju kontrolu.
Trenutni prihod od droga u Sjedinjenim Državama iznosi između 400 i 500
miliona dolara dnevno - ili preko 150 milijardi godišnje. Taj novac se ne nalazi u
114
rukama status quo-a, već u rukama ljudi izvan sistema, koji ne bi trebalo da imaju
pristup bogatstvu. Još je gore što se na sve to ne plaća porez, tako da je uticaj na
ekonomiju ogroman. Droge su izvukle umove ljudi iz status quo-a. Gotovina
stvorena trgovinom drogama oslobodila je ljude nižih klasa, uzdižući ih iz često
beznadežnih ekonomskih okolnosti i stvarajući od njih velike ekonomske moćnike
- toliko da je industrija droge sada izvan vladine kontrole.
Kada stvorite okolnosti u kojima milioni ljudi nemaju mogućnosti za ekonomski
uspeh, a onda ih oporezujete, donesete uredbe i zakone kako biste ih obespravili,
ne treba da vas iznenadi kada vam okrenu leđa i izmisle neki sopstveni sistem.
Industrija droge je samo još jedan primer preobraženog uma čovečanstva koji se
opire ograničavajućoj kontroli i stavovima vladajuće elite - stavovima nasleđenim
iz doba industrijske revolucije tokom prošlog veka.
U južnim zemljama Afrike, narodi su se probudili i traže svoju nezavisnost. Crnci
iz južne Afrike takođe su se probudili. Na Istoku, Indonežani su pijucima i
lopatama vodili grozan rat i uspeli da isteraju holandske kolonijaliste. Evropske
sile su se povukle sa tuđih teritorija, a i došlo je pravo vreme za to. Kolonizacija
plemenskih naroda tokom osamnaestog i devetnaestog veka predstavljala je
metafizički most, starateljstvo. To je te uspavane narode postepeno uvelo u novu
metafiziku individualizma. Ali, lekcije su naučene i testovi položeni, pa lokalni
narodi zahtevaju da ih učitelj prepusti njihovoj sudbini. U međuvremenu,
transcendentalnost hipi pokreta skinula je okove svetskom umu. Napravili smo
kvantni skok u tehnologiji.
Usudili smo se da sanjamo o novim mogućnostima i tehnologija nam je otkrila
kako živeti sve brže. Napravljeni su kompjuteri koji su mogli da za samo nekoliko
sekundi pročitaju sve stranice enciklopedije od dvadeset tomova.
Transcendentalnost je proširila unutrašnji um, a tehnologija intelektualno sopstvo.
Žensko je uvek bilo oznaka jina, unutrašnje energije sveta, dok je muško bilo
odgovorno za ekspanzionistički jang. Međutim, medicinska tehnologija nam je
dala pilulu za kontracepciju. Žene su oslobođene mnogih ograničenja koja su je
primoravala na disciplinu jina i porodice. Zbog ckonomskih potreba i prirodne,
spontane reakcije na svoje oslobođenje, žena je izašla iz svoje jin baze i osvojila
seksualne slobode, koje su u prethodnom patrijarhalnom sistemu, kao jang
iskustvo, bile rezervisane za muškarce. Ponovo je došlo do promene u ravnoteži
globalnog uma. Ono što je porodicu držalo na okupu počelo je da slabi.
Japanci su svojim intelektom zaronili u tehnologiju kao patke u vodu. Time su se i
oni pokrenuli iz jina, zena, ostrvskog društva, ka jang ekspanzionizmu zapadnog
sveta. Pogledajte kako sjajno svi ovi događaji ukazuju na obrazac koji predstavlja
ključ mogućih budućih događaja. Uočite kako je sve to u savršenoj simetriji s
razvitkom sveta. Kako su se zemlje južne hemisfere probudile, ravnoteža planete
se promenila. Više nema jina na jugu koji će pružiti ravnotežu jangu na severu.
115
Iznenada, u svetskom umu vlada večni jang - neprestana aktivnost i na severu i na
jugu - bez odmora, bez protivteže.
Hipi pokret, štampanje papirnog novca, transcendentalizam, droge, Vijetnam,
kompjuteri, pilula za kontracepciju, razvoj azijske privrede i buđenje južne
hemisfere - sve je to poremetilo smirenost uma unutrašnjeg sveta. Previše se toga
desilo. Dalje, energija nagomilana ovim ekspanzionizniom toliko je uzdrmala
vladajuću elitu da je ekonomijom sada mnogo teže upravljati. Svi se, na
unutrašnjem nivou, slažemo da želimo mir - kako unutrašnji mir, tako i mir među
narodima. Dosta je bilo! Osnova našeg duševnog zdravlja je uzdrmana.
Eksplozija svemirskog broda predstavljala je odraz prevelikog širenja - isuviše
janga i nedovoljno jina. Pogledajte koliko taj događaj dobro odražava današnju
situaciju u svetu. Paralele su zapanjujuće. NASA je žurila da proširi svoj svemirski
program. Bila je prisiljena na neprekidnu delatnost, ne bi li od Kongresa dobila
potreban novac. S tim je stvorena i neravnoteža, ispoljena pritiskom unutar rakete
(unutrašnji um) koji je udario na najslabiju tačku, »0« prstenove (fizičko telo).
Telo je popustilo. Svemirski brod, plod svetske tehnologije, bio je uništen. Sada
pogledajte posadu koja je poginula: naučnik, ponos naših tehnoloških dostignuća
(jang); nekoliko oficira američke vojske (jang); muškarac japanskog porekla (jang)
i savremena žena, nastavnik, što je jang profesija. Izvrsno, zar ne? Jesu li ljudi
razumeli šta im je ta katastrofa poručivala? Neki jesu, neki ne. Da li je to shvatio
unutrašnji um sveta? Sigurno. To nam je potvrdilo kuda ide svet. Svi smo se
približili metafizičkoj saglasnosti.
Potom, samo da bismo utvrdili gradivo, došlo je do eksplozije na tržištu akcija 17.
oktobra 1987. godine. Smanjilo se (jin) za 500 poena za samo 360 minuta. Kada
bih pravio pregled, rekao bih da smo imali jednu tehnološku eksploziju, jednu
finansijsku, jednu seksualnu (SIDA) i još nam je samo ostalo da doživimo prirodnu
eksploziju i time zatvorimo krug. Možda je razaranje planine Sveta Jelena prvi u
nizu sličnih događaja koji će tek uslediti, možda je u pitanju samo slučajnost, a
fizička ili prirodna eksplozija prirode tek treba da se desi. U svakom slučaju, znaci
su veoma jasni.
U doba skupljanja, krajem osamdesetih godina, američka privreda je delovala
prilično loše. Nije postojao način da se političari odgovore od stvaranja deficita.
Mašine su štampale novac i za Vol Strit i za Vašington, dok je još bilo onih koji su
kupovali. Ali, sa smanjenjem inflacije i vraćanjem kamatnih stopa na prethodni
nivo, Dau indeks je porastao vrtoglavom brzinom. Amerika je zemlja sa najviše
pronalazaka i tehnološka osnova ju je izvukla iz nevolje u koju je upala zbog duga
stvorenog Vijetnamskim ratom. Zahvaljujući američkim tehnološkim izumima
stvoreno je na milione radnih mesta, deficit je opao, a Amerika je ponovo
uspostavila prevlast na svetskom tržištu. Tako je devedesetih godina ekonomska
situacija delovala dobro, a američka berza je izuzetno dobro poslovala, donoseći
116
dobrobit i ostatku sveta. Japan se još uvek nije oporavio od krize, a azijska tržišta
se smatraju nestabilnim, pa su tako Sjedinjene Države na vrhu - bar trenutno.
Taj tehnološki bum je veoma zanimljiv; on delimično predstavlja odraz uma koji
nastoji da dostigne besmrtnost, pokušavajući da održi vodeću ulogu u krojenju
sudbine sveta. Svetski ego kaže: budemo li imali sve pametnije ideje, vremenom
ćemo postati besmrtni i imaćemo utopiju u kojoj će um i ego moći da vladaju
zajedno.
Problem ove teorije, u metafizičkom smislu, leži u tome što se, s prevlašću uma, u
igru sve više uključuje ego, a tada se ljudi odvajaju od svog istinskog unutrašnjeg
sopstva. Zato svi tehnološki napreci sveta ljudima neće ništa značiti ukoliko u sebi
budu osećali duhovnu prazninu. Tada počinju da se čudno ponašaju. Život postaje
haotičniji, a moral se gubi. Bizarni seksualni odnosi postaju normalni. Sve dobija
na žestini. Postajemo manje humani i duhovni, a sve više roboti kojima upravlja
sistem. Vremenom, ekonomska stabilnost biva poljuljana jer, stvorivši svet kojim
dominira um, postajemo uplašeni. Kada osetimo strah, krećemo u napad. I
uništavamo sami sebe.
Šta će se desiti u novom milenijumu? Unutrašnji um, kolektivni duh čovečanstva,
želeće da se vrati jinu, da otkrije sebe i podigne svoju energiju. Spoljašnji,
intelektualni um i elitne sile koje gospodare svetom zahtevaće neprestano širenje. I
tada će se stvoriti praznina. Unutrašnja stvarnost koja podupire intelekt sve više će
se udaljavati od događaja. Vremenom, ponor će biti sve veći i izgubiće se prirodna
sigurnost i duhovna podrška intelekta koji će se tada oslanjati na prazninu, sve više
se udaljavajući od unutrašnje istine. U toj tački propast je neizbežna.
Kada će se to desiti? Nemoguće je tačno odgovoriti na to pitanje, jer se ono odnosi
na psihologiju i duhovnost svetskog uma. Važno je samo to da je recesija
neizbežna. Na šta biste se kladili? Da li će pobediti prirodna duhovna težnja za
skupljanjem? Ili će, možda, neprirodna, neprestana aktivnost ekspanzionizma
opstati zauvek? Ja znam u šta sam uložio svoj novac.
Dozvolite mi da vam još nešto kažem pre nego što pređemo na plan Vremena
ekonomskog skupljanja nisu negativna. Činjenica da je neko odlučio da taj
fenomen nazove »depresijom« odražava samo njegovo viđenje. U svemu tome ne
bi trebalo bude ničeg depresivnog. Vi ste na svom putu. To je uzbudljivo. Ukoliko
ste u ravnoteži, vaš čamac će plutati i kad je oseka kao i kada je plima. Čak i bolje,
rekao bih, jer vremena skupljanja manje zamaraju od vremena širenja.
Plan stoga predstavlja strategiju koja se tiče nivoa svesti i, opšte uzev, preporučuje
neke posebne ideje. Nemoguće je nekome reći: »Kupuj zlato, prodaj akcije«, jer se
situacija na tržištu iz dana u dan dramatično menja. Osim toga, ukoliko ne znate
kakvo je finansijsko, emotivno ili duhovno stanje toga čoveka, kako ga uopšte
možete savetovati? Naše potrebe su različite, kao i naše ličnosti. I finansijska
sredstva sa kojima radimo takođe se razlikuju.
117
Osnovna tačka plana je dobrovoljno skupljanje ka većoj jin energiji, pre nego što
vam sistem nametne to skupljanje. Kako ćete izvesti povlačenje zavisi od vaših
sredstava i potreba. Morate shvatiti da ćete, zadovoljivši svoje potrebe i imajući
dovoljno novca za ispunjenje željenog, doći do tačke u kojoj možda više nećete
morati da ulažete nikakav napor. Sjajno je obogatiti se, ali to morate raditi
umereno, ne gubeći ravnotežu, i nikako ne na svoju štetu ili na štetu kvaliteta
svoga života. Ništa nećete postići ako dođete do gomile novca, a vaš duhovni život
predstavija pustinju, ako nemate slobodu, već ste osuđeni na stalnu jurnjavu za još
većom količinom novca. Kvalitet života jednako je važan kao i novac.
Nadalje, moramo imati na umu da smo na ovaj svet došli kako bismo naučili da
volimo u veoma zastrašujućim okolnostima. To je lekcija broj jedan. Vi ne želite
da se obogatite na račun svoje dobrote i ljubavi za druge. To je beznadežno i na
kraju vas nikuda neće dovesti. Zapamtite, novac vam nikada ne može kupiti
sigurnost - postoje gomile bogataša koji su uplašeni i nesigurni. Osećaj sigurnosti
vam daje vođenje računa o sopstvenim potrebama, iscelivanje svoje ličnosti i
poštovanje svoga životnoga puta - kako spolja, tako i iznutra, ne ponižavajući ga i
ne vređajući. Voleći i poštujući sebe, i okrećući se božanskoj sili u unutar sebe,
dostići ćete sigurnost i smirenost koje novac ne može da kupi.
Dok svet prolazi kroz jang eksploziju koju ne može podneti, videćete kako tuga i
bol obuzimaju globalni um kao nikada pre - ljudska psiha biće uzdrmana, i biće
mnogo teže održati sopstvenu ravnotežu ako ne vladate sobom, ako se preopteretite
ili se izgubite u moru globalnog tržišta. Tržišta će nicati i javiće se mnoge
mogućnosti - može se desiti da vrlo brzo postanete veoma bogati. Međutim, u
svemu tome, osmislite strategiju koja uključuje i vas i vaše najbliže i najdraže, kao
i sve ono što vam je u životu važno, i nemojte gaziti preko leševa, jer ljubav
predstavlja jedinu večnu duhovnu valutu. Ukoliko ne volite i niste voljeni, vi ste
švorc.
U svetu traje rasprava o tome šta bi se moglo desiti sa svetskom ekonomijom pri
prelasku u novi milenijum. Sve se svodi na Ameriku. Jedna teorija kaže da će se
tehnologija sve više razvijati, i da će s tim razvojem rasti i bogatstvo sveta. Druga
kaže da su američki dug (koji sada iznosti preko tri hiljade milijardi dolara) i
dugovi ostatka sveta u ovom trenutku preveliki i da su izmakli kontroli, te da
nikakav razvoj ne može da spreči propast. Moja pretpostavka je da ne možemo
imati stalnu ekspanziju koja u korenima ima dug – ne samo zbog toga što je to
nemoguće u ekonomskom smislu, već i zbog toga što bi se, i kada bi to bilo
moguće, vremenom sama planeta, kao organizam, pobunila protiv zagađenja i
lošeg odnosa prema njoj usled globalizacije i međunarodne trgovine koji je
opterećuju. Promena klime može uticati na proizvodnju useva i zalihe hrane, a
prirodne katastrofe mogle bi se javiti kao protivteža neprestanog jang osećanja koje
dominira globalnim umom, jer je nametnut od strane vlada i uspešnih poslovnih
118
kompanija. Smatram da je duša naše planete povezana s kolektivnim nesvesnim
(globalnim umom) čovečanstva. Smatram da planeta zna šta se dešava u našim
umovima, kao i da ona predstavlja deo našeg uma, baš kao što mi predstavljamo
deo njenog tela.
Jedino što sa sigurnošću možemo tvrditi jeste da ekspanzija ne može trajati večno i
zbog toga svaka strategija mora uključivati i odbranu, jer šta ako svi odjednom
odluče da krenu u napad? Druga strana novčića je da ne biste želeli ostati po strani
dok ekspanzija još traje. Ne biste želeli da, poput onih ljudi u Oregonu, živite u
atomskim skloništima, čekajući dolazak kataklizme, propuštajući život koji u
međuvremenu protiče.
Ukoliko dođe do korekcija na berzi ili pojave depresije, cene će pasti. Ipak, vlade
mogu kao protivmeru započeti štampanje još veće količine novca ne bi li ojačale
posrnulu privredu, tako da u trenutku te korekcije uđemo u razdoblje stagnacije i/ili
inflacione depresije, ili možda samo ozbiljne deflacije. To nije moguće odrediti,
bez obzira koliko se astroloških karti koristilo - sve je to puko nagađanje.
Ukratko, Amerika je ključ svega, a nalazi se u dugu većem od tri hiljade milijardi
dolara, s pasivom procenjenom na više od dvanaest hiljada milijardi. To ne može
naplatiti. Najveći broj zemalja nije u stanju da otplati svoj dug. Jednog dana, doći
će do velikog praska svetskog duga. Ne verujem u teoriju da će nas tehnologija
izvući iz škripca, jer postoji granica u količini informacija koje su potrebne
ljudima, kao i u količini tehnologije koju mogu da kupe. Potom, tu je i sukob
između transformacionih jin sila rastuće svesnosti i jang sila globahzacije i
patrijarhalne baze moći. Institucije će tokom godina sve više gubiti moć kontrole, a
njihova sposobnost da upravljaju životima ljudi promeniće se. Narcdnih dvadeset
godina, sve će se vrteti oko igre povuci-potegni između dve osnovne sile - jina i
janga, tananosti i kvalitetnog života naspram teškoća i kontrole, a sve će to biti
propraćeno protestima planete kao organizma izraženim na sve moguće načine.
Evo šta ja mislim o svemu:
Keš je car
Keš u ruci predstavlja jin; dug predstavlja jang, Ukoliko počnete da prodajete
imovinu, podmirujete dugove i zasnivate sve na gotovini, imate mogućnost izbora.
Ukoliko ste trenutno došli do granice širenja, a imate malo keša, vi odražavate
stanje ostatka sveta. Bilo kakav preokret nadole u ekonomiji i ljudi će početi da vas
proganjaju za novac. Izgledaće to kao da hiljadu ljudi istovremeno trči ka vratima
hotela.
Štednjom i pretvaranjem imovine u gotov novac steći ćete slobodu. Ma šta da se
desi, biće na ovom svetu mesta na kojima će ekonomija cvetati, a šanse za uspeh
biti ogromne. S novcem u ruci moći ćete veoma povoljno kupovati imovinu. Banke
119
će biti kao supermarketi. Oduzeće ljudima toliko imovine da ćete se moći pojaviti
u banci i za samo deset sekundi dobiti avion, voz ili stambenu zgradu. Nakon kraha
1987. godine, mogli ste da kupite celu zgradu budzašto. Kada zagusti, gotovina je
najvažnija i najunosnija.
Drugi razlog za posedovanje keša jeste nezaposlenost. Ukoliko ostanete bez posla,
biće vam potrebna određena količina novca da preživite. Koliko će to novca biti,
zavisi od vašeg budžeta. Predlažem vam da ta suma bude bar u visini vašeg
šestomesečnog prihoda. Neko je pitao: »Ukoliko će doći do inflacije, zašto bi ste
želeli da imate keš?« Pošto će vrednost novca opadati, pre svega, kao što sam već
rekao, nećemo znati da li će korekcija ići ka inflaciji ili deflaciji. U međuvremenu
morate nešto jesti. Takođe, s parama u džepu jačate svoju svest i osećate veće
samopouzdanje. Ukoliko imate mnogo dugova, nešto imovine i nimalo keša, neće
vam biti lako. Na kraju krajeva, najvažniji je gotov novac, ili kreditna ravnoteža u
stabilnoj banci. S kešom u ruci bićete u mogućnosti da izaberete u šta ćete ga
uložiti i to unosno, a ne da se danas uvalite u nešto što će u budućnosti možda
propasti. I, konačno, ne postoji ništa što vas može sprečiti da taj keš ponovo
pretvorite u imovinu u bilo kom povoljnom trenutku.
Šta da radite sa gotovinom? Nešto od toga bih stavio u sef u banci. Za ostatak bih
vam savetovao da ga kratkoročno oročite u nekoj stabilnoj međunarodnoj banci ili
kupite državne obveznice. To vas, međutim, može dovesti u nezgodan položaj
ukoliko vlada odluči da reorganizuje svoj dug. Bar nešto novaca treba da držite u
slamarici. Nikad se ne zna kada vam hitno može zatrebati keš za neku sočnu
mogućnost, koja ne bi mogla da čeka do sutrašnjeg otvaranja banke. Takođe, često
mi se dešavalo da iznenada moram negde da otputujem. Zapamtite, slobodu čine
brojni izbori koji vam stoje na raspolaganju i stepen vaše pokretljivosti.
Nekretnine
U vremenima skupljanja cene nekretnina vrtoglavo padaju. Posao s nekretninama
nije sazdan od cigala i maltera. To je industrija koia se oslanja na finansije. Veoma
mali broj ljudi kupuje kuće za keš. Obično im je za to potreban zajam. Kada dođe
do krize poverenja, novac je teško pozajmiti, bez obzira na visinu kamate. Kako
ljudi ne uspevaju da plate rate za hipoteke, tržište nekretnina postaje prezasićeno
oduzetim kućama. Stoga cene prosečne kuće tokom perioda skupljanja mogu lako
pasti za pedeset, pa i više posto.
Da li to znači da treba odmah da prodate kuću? Sve zavisi od toga da li imate bilo
kakvu drugu imovinu. Ukoliko nemate, definitivno je prodajte, ili bar izdajte.
Međutim, ukoliko živite u lepom kraju i ne želite da se selite, zadržite je. Negde
morate živeti, a možda je vrednost kuće nevažna, jer i ne želite da je prodate.
120
Tokom vremena skupljanja, cene za izdavanje nekretnina mogu pasti i do 90
procenata. Da li prodati ono što posedujete ili ne? Pre svega, kakvo je stanje s
otplatom? Ukoliko je pri kraju, možda ne bi bilo loše da zadržite posed i sačekate
kraj lošeg perioda. Ako je zgrada čiji ste vlasnik u veoma dobrom stanju i ako
imate odlične stanare, a potpisali ste ugovore o izdavanju koji se ne mogu
raskinuti, onda bi se ovaj posed mogao pokazati kao izvor stalnih prihoda u
narednim godinama. Međutim, ako nije tako, onda se što pre toga otarasite.
Sigurno ne biste želeli da vam sav novac bude zarobljen na jednom mestu.
U kriznim vremenima, ljudi će se okretati svojim porodicama. Sve više ljudi će
živeti u istoj kući, objedinjujući svoja sredstva. Cene za izdavanje stanova će pasti,
jer će ljudi tražiti jeftiniji smeštaj. Međutim, oni ipak moraju negde živeti. Ukoliko
posedujete stambenu zgradu u dobrom stanju i uspešno je vodite, čak i sa nižim
cenama, možda ćete želeti da je zadržite. Naravno, ako je prodate danas za tri do
pet godina verovatno ćete biti u mogućnosti da je kupite za mnogo manje novca.
Želim da vam kažem da pažljivo posmatrate tržište i da se ne uplašite da prodate
imovinu ukoliko stvari počnu da izmiču kontroli. Uvek sve to ponovo možete
kupiti. Zapamtite, čak i ako morate dati popust na tržišnu cenu, keš vam
omogućava slobodu.
Na porast cena nekretnina uticaće manja potražnja pri niskim kamatama i, naravno,
visoka inflacija takođe podiže cene. Međutim, posao sa nekretninama predstavlja
neku vrstu igre »dodavanja« za odrasle. Kada se muzika zaustavi, onaj kod koga se
nađe predmet koji se dodavao, ispada iz igre. Znači, postoji rizik. Međutim, na
svetu ima više milionera u poslu s nekretninama nego u bilo kojoj drugoj industriji.
Zato, ukoliko se bavite nekretninama, morate biti hitri i sposobni da imovinu
prodate u pravom trenutku. Uvek sam živeo u skladu s poslovicom da zarađivanje
novca nikad nije pogrešno.
Zemljište
Tokom devedesetih godina, zemljište je u Evropi predstavljalo odličnu investiciju,
jer je Evropska unija poljoprivrednicima bacala novac kao da su u pitanju konfete.
Ne zna se koliko će to potrajati. Problem sa zemljištem je u tome što od vas
zahteva ulaganja, a često ne uspeva da vam donese zaradu. Vrednost zemljištu daje
ljudska želja za izgradnjom. Međutim, savremena građevinska pravila i uredbe sve
su striktniji, pa je neophodno da li ćete imati problema ukoliko kupujete neko
zemljište u tu svrhu. U Evropi i Australiji to je veliki problem, dok se u Americi
građevinske dozvole dobijaju mnogo lakše.
Bavljenje poljoprivredom je još jedno područje koje bih ja izbegao jer o njoj ne
znam ništa, a nikako ne bih voleo da bacim na stotine hiljada dolara da bih na kraju
otkrio da efekat zelene bašte moju investiciju pretvara u pustinju. Takođe, postoji
121
svetski pokret za reorganizaciju poljoprivrednih subvencija, tako da se može desiti
da po njihovom smanjenju vrednost useva bude onolika koliku ste očekivali.
Međutim, ljudi moraju da jedu, te sam siguran da će neki poljoprivrednici proći
veoma dobro, naročito ako budu imali zdrave useve u trenutku podizanja cena.
Međutim, ne bih se u sve to upuštao ne poznajući u potpunosti celu igru.
ldeji o posedovanju male farme od, recimo, osam hektara plodne zemije i
sopstvenim izvorom vode mnogo toga ide u prilog. Teoretski, moguće je da tokom
dana depresije gradsko stanovništvo pobesni i dovede do nereda po gradovima.
Mala oaza na rubu šume, podalje od sukoba, omogućiće vam da uzgajate
sopstvenu hranu i budete bezbedni. Ne protivim se tome, ali nisam od onih koji
životare. Smatram da negativnost takvog načina razmišljanja samo privlaći još teže
uslove. Ukoliko zakopate u zemlju godišnju zalihu suve hrane, time, u
metafizičkom smislu, kažete da je vaša energija tu zakopana. A to postaje potvrda
oskudice i bespomoćnosti. Ova misao dobija na snazi i desiće se nešto što će
dokazati da ste u pravu. Recimo, na mesto na kome je zakopano vaše blago može
doći los i popišati se. U metafizičkim krugovima to se zove Sindrom losovog
zapišavanja.
Najjača odbrana je čist keš. Neko će negde imati mnogo hrane I bez obzira na
mogući rast cena, keš će vam omogućiti da kupite tu hranu. Prosto ne smatram da
će depresija ili vreme korekcija biti toliko loši da će biti neophodno povući se u
brda. Ukoliko volite prirodu i uzgajanje povrća, slobodno se upustite u kupovinu
manjeg imanja u prirodi. Ja bih, pak, u doba krize svakako bio u centru grada. S
obzirom na haos u gradu, sigurno će iskrsnuti šansa da se zaradi neki novac u
nekom poslu s gradskim vlastima koje će želeti da reše nastali problem.
Na kraju, par reči o teoriji nemira i društvene krize: siguran sam da će do njih doći,
ali ne u većoj meri nego što se to i danas dešava. Tokom poslednje depresije,
Amerika je imala prosečnu stopu nezaposlenosti od 25%, što znači da je 75%
stanovništva imalo posao i bilo u stanju da prevaziđe probleme. U malom gradiću
Novog Meksika u kome sam živeo, stopa od 25% nezaposlenosti bila je uobičajena
tokom svih godina mog tamošnjeg boravka. I nije bilo nikakvih protesta na
ulicama. Ljudi su snalažljivi, mnogo snalažljiviji nego što im to birokratija
priznaje. Oni osmišljavaju način da prežive krizu i usput uživaju u tome. Pošto je
grad veoma lep i ima čarobnu atmosferu, ljudi iz svih krajeva Sjedinjenih Država
dolaze da žive u njemu, naročito kako bi sami iskusili nezaposienost. Oni ne žele
da previše rade, a i zašto bi, ako mogu da prođu i bez toga.
122
Devize
Ukoliko nemate mnogo veza s drugim državama, promene na tržištu deviza ne bi
trebalo da vas mnogo zabrinjavaju. Uglavnom će vam biti potrebne velike količine
domaće valute. Međutim, u slučaju uvoznih i izvoznih poslova i ulaganja u
inostranstvu, odnos valuta je od izuzetne važnosti.
Želim da vam dam jedno opšte upozorenje: kada dođe do bilo kakve ekonomske
krize, prvo što će vlada uraditi biće ograničavanje izlaska novca iz zemlje. Tada se
donose zakoni o kupoprodaji deviza, kojima se građani te države primoravaju da se
drže lokalne valute koja gubi na vrednosti. Nemoguće je znati koliko je to očajna
situacija ukoliko je niste sami doživeli. Ušteđevina jedne meksičkc porodice, koja
je pre kraha domaće valute, u pezosima odgovarala iznosu od, recimo, 100.000
dolara, posle kraha u trenutku stabilizacije, iznosila je svega 330 dolara. Kontrola
deviznog tržišta je prilično predvidiv fenomen. U suštini, najjače zemlje sveta već
sada primenjuju neku vrstu kontrole nad deviznim tokovima, čak i ako situacija
nije tako kritična.
Spreman sam da se kladim da će Sjedinjene Države i mnoge druge trgovački jake
zemlje, u narednih deset godina uspostaviti kontrolu nad deviznim tokovima.
Predlažem vam da deo svog imetka pretvorite u strane valute, jer će vam to,
ponovo, pružiti mogućnost izbora Izuzetno je lako otvoriti račun u nekoj
švajcarskoj banci, a ono što najveći broj ljudi uopšte ne zna jeste da se to može
učiniti i da nikada ne kročite nogom u Švajcarsku niti u ma koju švajcarsku banku.
Devizni račun sa švajcarskim francima možete imati u skoro svakoj banci na svetu.
Kada otvarate devizni račun, određujete u kojoj valuti želite da taj keš bude
izražen. Ta banka bi trebalo da bude izvan vaše zemlje, kako novac koji u njoj
imate ne bi bio zarobljen lokalnim zakonima o kontroli devizne razmene. Devizni
račun sa švajcarskim francima u nekoj banci u Njujorku ne bi doneo nikakvih
dobrobiti nekom Američkom građaninu, jer ukoliko bi poželeo da ih promeni u
dolare kako bi ih mogao potrošiti, ti dolari bi se nalazili unutar Sjedinjenih Država
i samim tim bili predmet ogranićenja zakona o kontroli deviza. Zanimljivo je da
zakon obavezuje američkc banke da svoje mušterije ne smeju obavestiti o
mogućnostima otvaranja deviznih računa kod njih. Takvi računi nisu nezakoniti.
Radi se o tome da američkim bankama nije dozvoljeno da nude devizne račune
svojim američkim klijentima. E, to vam već nešto govori, zar ne?
Račun koji u banci ima neko ko nije građanin te zemlje, recimo Francuz koji ima
nemačke marke u holandskoj banci, nije pod udararom ograničenja koje bi
Francuska mogla postaviti svojim građanima. Naravno, kada evro postane jedina
evropska valuta, stanovnici Evrope imaće na svojim računima u drugim zemljama
novac u bilo kojoj drugoj valuti sem evra. Taktika se sastoji u tome da otvorite
račun negde drugde, dok je to još legalno. Potrebno je samo da telefonirate
123
predstavništvu neke strane banke u vašem gradu i zamolite ih da vas upute na neku
svoju poslovnicu u njihovoj zemlji.
Za koju valutu se oprcdeliti? Mnogo je lakše odgovoriti na to pitanje ukoliko prvo
isključimo valute koje sigurno ne biste želeli da imate u izobilju. Trenutno se
američki dolar izuzetno dobro kotira, ali je neizbežno da uskoro bude izložen
pritisku i tada će njegova vrednost znatno pasti. Valuta koja dosta zavisi od njega,
kanadski dolar, isuviše je povezana sa Sjedinjenim Državama, tako da u stvari i
nema sopstvenu sudbinu. Stoga, ukoliko ste se opredelili za dolare, isto vam je
imali američke ili kanadske. Iako je Australija napredna, a australijski dolar već
izvesno vreme dosta stabilan, vlada veoma loše vodi zemlju. Da bih vam dao
primer, reći ću vam da Brazil sa 110 miliona stanovnika ima dug od 100 milijardi;
Australija, sa 16 miliona stanovnika ima dug od skoro 200 milijardi dolara.
Australijski dolar će biti stabilan oko 2000-te godine, jer je domaćin Olimpijskih
igara, ali dugoročno gledano, australijski dolar nije najstabilniji.
Što se tiče Australije, uvek me je privlačila činjenica da je to bezbedna i udaljena
zemlja. Kada bi se desilo da u Evropu ili Americi dođe do neke ozbiljne nevolje,
Australija je prijatno, sunčano mesto za vaš novac. U međuvremenu, Novi Zeland
je bezbedan i miran i dobar za ulaganje. Međutim, ni novozelandski dolar nije
suviše stabilan jer je prilično vezan za australijski.
Švajcarski frank je veoma bezbedna i jaka valuta, i trenutno ne postoje planovi da
Švajcarska usvoji evro, te zato smatram da je švajcarski franak u stanju da preživi
skoro sve. Ono što ne valja jeste činjenica da na švajcarske franke na računu ne
dobijate skoro nikakvu, ili sasvim malu kamatu. Međutim, ukoliko se u novom
milenijumu desi da dođe do problema na deviznom tržištu, a švajcarski franak
ostane stabilan, eto kako ćete ostvariti zaradu. Posedovanje računa u nekoj drugoj
zemlji nije toliko motivisano željom za stvaranjem profita, koliko željom da se
osigurate kako ne biste ostali zarobljeni u valuti svoje zemlje.
Dok ovo pišem (kraj 1997. godine), Japanci se još uvek nisu oporavili od udara na
svoju ekonomiju i vrtoglavog pada cena. Veoma je teško predvideti kako će se,
dugoročno, kotirati jen. Pošto novac ima sve manju vrednost jer vlade povlače
poteze da bi situaciju usmerili u svoju korist, u pitanju je čisto nagađanje. Ukoliko
se budete kladili na pravu stvar, mogli biste zaraditi milione. Međutim, po meni,
treba imati izvesnu količinu novca i na nekom drugom mestu, sigurnosti radi.
Tokom šezdesetih i ranih sedamdesetih godina, britanska funta je izgubila na
vrednosti usled problema s raznim laburističkim vladama. Međutim, poslednjih
godina je veoma ojačala. Trenutni problem je u tome što funta predstavlja odbranu
od evra, a britanska laburistička vlada je obećala da ga još uvek neće prihvatiti.
Međutim, vremenom će Britanija prihvatiti evro i odgovarajući ugovori su već
potpisani, te ćete biti u situaciji da prilično jaku funtu zamenite za izuzetno
sumnjivi evro.
124
Cilj svih tih ugovora je slabljenje nacionalnih država i podvrgavanje svih
anonimnom birokratskom carstvu koje određuje sve i upravlja svakim, cedeći pri
tom obične ljude kako bi održali svoj mehanizam kontrole. Isti princip funkcioniše
i kod demokratskog sveta. Jednog dana moraćemo da imamo sistem koji će
poštovati pravo čoveka da zaradi i zadrži novac, a ne sistem u kome možete da
glasate ili za vuka ili za lisicu, ali ne i za predstavnika prava pilića. Ali, naše vreme
će doći, budite sigurni u to.
Akcije i obveznice
U poslednje vreme berze stoje bolje nego ikada. Kamate su niske, a samim tim i
inflacija, i to je bilo dobro za vrednost akcija. Međutim, postoji čitava industrija
čiji je posao podizanje vrednosti akcija, tako da je vrednost kompanija čijim se
akcijama trguje na berzi – prenaduvana. Odnos visina zarade premašuje 15 poena,
što znači da se akcija prodaje po petnaest puta većoj ceni. Međutim, ako izračunate
koliko akcija košta u odnosu na dividende koje ćete primiti nakon oporezivanja,
videćete da se mnoge akcije prodaju i po ceni od 40 ili više puta većoj od čiste
dividende koju dobijate. Znači, biće vam potrebno 40 godina da vratite svoj novac.
Teorija glasi da kompanije vremenom postaju vrednije i da će uvek biti onih koji
će akcije kupiti i po višoj ceni, iako time neće ostvariti nikakav prihod, a pri tome
će preuzeti ogroman rizik. Recimo, ukoliko kompanija plaća dividendu nešto veću
od 3%, što je na današnjem tržištu uobičajeno, dobili biste oko 2% nakon plaćanja
poreza - a to nije mnogo. Sada uzmite u obzir nekoliko procenata inflacije i, nakon
plaćanja poreza i uračunavanja inflacije, vaš prihod je, manje-više, jednak nuli.
Nikada mi nije bilo jasno kako taj sistem opstaje i čudi me da niko nije primetio da
vlasnici akcija ne dobijaju ništa, dok vlasnici i direktori kompanija zarađuju
bogatstvo na račun akcionara. Jednog dana, taj balon će pući. To se jednostavno
mora desiti.
Smatram da razumna dividenda mora biti oko 10, a odnos zarade oko 6 ili 8 odsto.
Time bi se preko noći skoro prepolovilo svetsko tržište akcija. To je, po mom
mišljenju realno. Međutim, dok cene na tržištima vrtoglavo rastu, šteta je što niste
u igri. Da biste pobedili, morate biti u igri, međutim, morate biti prirodno oprezni i
brzo pobeći iz nje ukoliko se ispostavi da se stvari odvijaju onako kako izgleda da
se odvijaju. Dau indeks održava novac koji se ubacuje iz penzionih fondova
Amerike. Međutim, iako su berze promenljive, i amater ih može lako prozreti.
Kada su kamate niske, nemate gde uložiti novac osim na berzi, a kada kamate
skoče, akcije će se prodavati, a novac prebacivati na obveznice ili bankovne
račune. Dakle, ukoliko kamate počnu da rastu, videćete kako berze propadaju. To
može svako da razume.
125
E, sad, može se nekada desiti da saznate nešto o nekakvoj kompaniji koja se
sprema da napravi veliki proboj na tržište i budete u situaciji da zaradite ogroman
novac, pa vam zato neću savetovati da se u potpunosti klonite berze. Jednom sam
za tri nedelje zaradio 500.000 dolara ulaganjem u dve akcije rudnika, ali takve
prilike su retke. Berze predstavljaju kockarnice, osmišljene tako da od malog
čoveka uzmu novac. Međutim, kao i u svim kockarnicama, postoji šansa i da
pobedite. Ključ su informacije i nemojte nasedati na priču da će vrednost akcija
biti večna, jer će se jednoga dana svi akcionari probuditi i shvatiti da rizikuju
veliku količinu novca radi veoma malog profita, a kada više ne bude bilo velikih
šansi na pomolu, stvari će se morati uskladiti s onim što je realno.
Obveznice
Odgovor na pitanje da li treba biti u poslu s obveznicama opet zavisi od toga šta
smatrate da će se dešavati s kamatama. Kada one rastu, vrednost obveznica pada, i
obrnuto. Obveznice su, opšte uzev, sigurnije od akcija i donose veću zaradu.
Ponovo je neophodno da tačno pogodite kolike će biti inflacija i kamate.
Ukoliko ljudi počnu da gube poverenje i to se odrazi na valute, onda će kamate
morati da porastu kako bi se sprečilo izlivanje valuta na tržiše devizama. Vlasnici
obveznica bi, zbog mogućeg rizika, mogli poželeti da ih se oslobode i njihova
vrednost bi mogla drastično opasti. Dakle, pitanje glasi: šta će vlada učiniti ukoliko
dođe do neke krize? Ukoliko joj novac bude očajnički potreban kako bi održala
svoj položaj i dugovanja, kamate će prisilno porasti. Tu je i faktor uticaja ljudi koji
beže od propalog tržišta akcijama što se može odraziti na obveznice, jer se oni
tradicionalno okreću obveznicama radi sigurnosti u vremenima krize. Ja smatram
tržište obveznica veoma nepredvidljivim, jer papir je papir, pa bih se klonio
obveznica tokom vremena korekcije ili depresije.
Izuzetak je posedovanje vladinih obveznica. Naravno, morate nastaviti da verujete
da će vlada ispoštovati svoje dugove. Vlada Sjedinjenih Država, ili Britanije,
možda nikada neće pokleknuti - ako bude potrebno, samo će odštampati dodatan
novac. Međutim, može se desiti da restrukturiraju dugove i odugovlače s
plaćanjem i tome slično. Sigurno ne bih posedovao nikakve obveznice gradskih
vlasti ili korporacija, čak ni onih koje se smatraju jakima – ne zato što će velike
kompanije propasti, već zato što oni koji izdaju te obveznice svoje obaveze plaćaju
štampanjem i prodajom novih obveznica.
Ako se izgubi poverenje u tržište, ko će kupiti nove obveznice kako bi se isplatili
oni koji obveznice već poseduju? U takvoj situaciji se može desiti da korporacije
ili čak vlade, odbiju da otkupe obveznice. Iako ćete i dalje primati ugovorenu
kamatu, nećete biti u situaciji da uloženi novac vratite kada poželite. Osim toga,
126
ukoliko je tržište ukoliko je tržište obveznica slabo, može se desiti da pretrpite
veliki gubitak pokušavajući da nađete bilo koga ko bi želeo da otkupi vaše
obveznice.
Zašto biste ulagali u parče papira čija je vrednost promenljiva? Poslednjih godina,
cene mnogih obveznica su umnogome pretrpele uticaj ludila koje se zove otkup.
Situacija je sledeća: kupac opterećuje kompaniju ogromnim dugom. To utiče na
trenutnu cenu obveznica. I tako oni koji su u prošlosti pozajmili novac kompaniji,
gledaju kako vrednost tog novca opada samo zato što je neki klinac preuzeo
kompaniju i hoće da zaradi sto miliona dolara na brzaka. Ne vidim u tome nikakvu
pravdu i ne bih svoja sredstva izlagao takvom riziku. Nikako se ne može predvideti
šta će kompanija uraditi kako bi ostala likvidna tokom perioda deflacije. Vlasnici
obveznica uvek su u vlasti članova upravnog odbora kompanija.
Ponavljam, ukoliko se bavite trgovinom obveznicama, pametan potez bi bio imati
samo određeni procenat sredstava uložen u obveznice vlade ili korporacija, u
slučaju da se desi da vam se oduzme pravo na taj novac. Što se svih ostalih
obveznica tiče, zaboravite! To je tržište koje će bespoštedno biti uništeno. Možda
grešim, ali kvalitet i količina tog papira su takvi da stvarno ne vidim ko bi te
obveznice otkupio u vremenima depresije.
Bankarska štednja
Bolja od ulaganja u obveznice jeste štednja u banci, jer su tu promene vrednosti
male: šta uložite, to ćete i dobiti. Skoro sve najveće banke će preživeti bilo kakve
korektivne mere, jer će im vlade pritrčati u pomoć. Manje banke se mogu naći u
nevolji. Teoretski, vlada Sjedinjenih Država garantuje depozite u bankama.
Međutim, ukoliko vlada ostane bez para a banke upadnu u krizu, ne vidim odakle
bi se mogao nabaviti novac da se svi podmire. Moguće je da će vlada kupovati
vreme i ljude isplaćivati obveznicama ili na rate. Dakle, klonite se malih banaka.
Najbolji izbor je neka velika međunarodna banka.
Nisam od onih koji stavljaju novac u banku, naročito s današnjim niskim kamatnim
stopama. U prošlosti sam više ulagao kao kamikaza: sve ili ništa. Odabirao sam
izuzetno riskantne strane akcije na kojima sam očekivao zaradu od sto do trista
odsto veću od uložene sume. U doba skupljanja to ne možete uraditi. Kada porastu
kamatne stope, novac na računu u banci predstavljaće defanzivnu igru u odnosu na
nestabilnost berze i kriznog perioda. To nije previše uzbudljivo, ali je bezbedno.
Smatram da će s početkom novog milenijuma doći do velike nestabilnosti, a budu
li preduzete bilo kakve korektivne mere, igra će se sastojati u tome da odbranite
svoj imetak i da, po prestanku pada cena, budete u mogućnosti da se vratite na
tržiste i kupite šta želite po mnogo nižoj ceni od prethodne. Ukoliko porastu
127
kamatne stope, štednja u međunarodnim bankama može postati veoma dobro
rešenje.
Oročena štednja nudi više kamatne stope od obične štednje, ali problem je u tome
što ne znate u šta se ulaže taj novac. U godinama koje dolaze predviđam razne
probleme s oročenom štednjom. Izabrao bih bezbedniju varijantu i držao se podalje
od ulaganja gde nemam glavnu reč prilikom odlučivanja.
Zlato, srebro i plemeniti metali
Pošto su plemeniti metali vezani za inflaciju, ponovo morate da pogađate da li će je
biti. Međutim, zlato i srebro su jedine dve valute za koje se ceo svet slaže da imaju
stvarnu vrednosi i ukoliko dođe do bilo kakve krize poverenja, ljudi će posezati za
plemenitim metalima, bez obzira na nivo inflacije.
Poslednjih godina cena zlata je oslabljena niskim kamatama, niskom inflatornom
stopom i prodajom preko centralne banke. Po današnjim cenama (314 USD) i ne
postoji tržište zlata, a deluje kao da ga neće biti sve dok ne dođe do inflacije ili do
neke veće krize koja će sve prodrmati. Zanimljivo je, pak, da se veoma mala
količina svetskog zlata nalazi u rukama malih ulagača. Uglavnom ga poseduju
kompanije koje upravljaju rudnicima, centralne banke i velike institucije. Kada bi
obični ljudi masovno pokušali da kupe zlato, zalihe bi ubrzo presušile. lako se
svetska proizvodnja zlata brzo širi, morate imati na umu da se radi o retkom
metalu, tako da postoji ograničenje u količini koja bi se mogla proizvesti u slučaju
da ga iznenada svi odjednom požele.
Južna Afrika i Rusija dominiraju na svetskom tržistu zlata. Ponovo je potrebno da
pogađate šta će se desiti s tim zemljama u narednih nekoliko godina. Ukoliko
Rusija bude pod ekonomskim pritiskom, da li će početi da smanjuje cene zlata? Ili,
da li će društveni nemiri u južnoj Africi učiniti zlato deficitarnim? Nemoguće je
tačno predvideti tok događaja. Međutim, trenutno troškovi iskopavanja unce zlata
iznose 250 i više dolara, tako da ne vidim da cena zlata može pasti mnogo ispod
300 dolara, ma šta da se desi. S veoma malom mogućnošću pada cene, a velikim
potencijalom njenog rasta, rekao bih da zlato predstava odličan izbor. Svakako da
bih dobar deo svojih sredstava pretvorio u zlato. Štaviše, čak i preterujem u tome.
Uglavnom ulažem u zlato i akcije zlata, i znam da će jednog dana postojati samo
samo zlato. Međutim, do toga verovatno neće doći u narednih pet do deset godina,
a postoji mnogo toga drugog što se u međuvremenu može kupovati.
Najveći broj analitičara preporučuje da oko 5% svoje imovine imate u plemenitim
metalima. Međutim, to što se vlade i institucije trude da smanje cenu zlata i oslabe
njegovu vrednost, trebalo bi da vam govori nešto. Njima se ne sviđa što građani
mogu da kupe zlato i nosaju ga uokolo, a da niko ne zna ništa o tome. To je još
veći razlog da ga kupite.
128
Akcije zlata su nešto posebno, te morate znati šta radite. Pravilo po kome se
vladam jeste da nikada ne kupujem akcije zlata, osim ukoliko lično ne poznajem
vlasnika rudnika. Upravo sada akcije zlata imaju veoma nisku cenu, tako da
postoje dobre šanse za zaradu u naredne dve do tri godine. Ukoliko ste
zainteresovani za akcije zlata, preporučio bih vam pre australijske nego američke,
kanadske ili južnoafričke rudnike. Razlog je u tome što su akcije australijskih
rudnika jeftinije od ostalih, a ipak je reč o politički stabilnoi zemlji.
Srebro je druga priča. Njegov dobar deo dolazi iz zemalja Trećeg sveta, a zapadnu
li one u krizu, što je vrlo verovatno, počeće da smanjuju cenu srebra kako bi
njegovom prodajom izašle iz nevolja. Međutim, promenljivost tržišta srebra ista je
kao i bilo kog drugog tržišta, tako da to ne bih potpuno otpisao kao investiciju,
naročito u teškim vremenima. Radi se, jednostavno, o tome da ja više volim zlato.
Penzioni fondovi i anuiteti
Novac iz penzionih fondova i anuiteta obično se ulaže ili u nekretnine ili u akcije.
Već mogu da vidim kako brojni penzioni fondovi odlaze dođavola nakon što se
bude ispostavilo da su sredstva uložena u pogrešne poslove. Neki privatni penzioni
fondovi osigurani su od strane vlade, ali s njom niste načisto šta bi mogla uraditi u
slučaju krize. Ukoliko imate mogućnost da povučete svoj novac iz penzionog
fonda, učinite to. Biće sigurniji u vašim rukama nego u rukama nekog stranca čije
motivacije ne moraju obuhvatati i brigu o vašim interesima.
Zaključak
Ukoliko na vremena korektivnih mera ili depresije gledate prosto kao na energiju -
kao na disanje svetskog uma - već ste u povoljnijem položaju, jer niste emotivno
uključeni. Ne smete dozvoliti strahovima i emocijama drugih da poremete vašu
ravnotežu. U svetu u kome se može desiti da svi odjednom dožive potres, bićete
uveliko u prednosti ako ne izgubite glavu. Bude li vaš plan defanzivan, ili shvatite
li da ne možete uticati na događaje jer nemate mnogo sredstava, čak i tada možete
promeniti svoja osećanja i zauzeti stav kojim ćete stvoriti energiju potpuno
drugačiju od energije svih ostalih.
U teškim vremenima osrednjost će pretrpeti poraz, a kvalitet će uvek preživeti.
Ukoliko danas krenete u akciju i učinite sve što radite »posebnim« i uložite
vrednost i napor u svoj rad, ne samo da ćete preživeti teškoće, već ćete i ostvariti
napredak. Prvi koji će dobiti otkaz biće oni beskorisni. Istinski nadarene i
posvećene industrija će zadržati. Dakle, treba samo da podignete svoj energetski
129
nivo i time osigurate mesto, tako da niko neće ni pomisliti da vas otpusti, jer
previše vredite.
Zapamtite, vremena krize su samo vremena zarađenog odmora. To ne moraju biti
olujna vremena. Posmatajte ih kao dar i mudro iskoristite. Radite na ličnom
usavršavanju, provodite više vremena sa svojom porodicom, ojačajte telo i
razmislite o smeru u kome vaš život ide. Vremena skupljanja sagledajte kao dar
koji će spasti svet i omogućiti mu da se oporavi. Kada svetski um reši da je odmor
gotov, stvari će se postepeno, ali sigurno, vraćati na normalan kolosek. Kada se to
desi, vratićete se na tržište još jači.
Konačno, recesija, depresija, inflacija, korekcija i stagnacija samo su termini koje
koristi zvanična ekonomija. Nezvanična ekonomija ima sopstveni um. Iako
proizvodnja automobila može opasti za 25% postojaće nelegalne industrije koje će
preko noći procvetati. Budete li otvoreni za mogućnosti i budete li se muvali na
tržištu, lako ćete naći načina da zaradite neki dolar. Ništa neće stati. Samo će
usporiti ili otići u ilegalu.
Ljudi su skloni tome da o depresiji razmišljaju kao o holokaustu, nekoj vrsti
pustoši nakon nuklearne eksplozije. To je daleko od istine. Zlatne godine
američkih bioskopa bile su tridesete. Tokom poslednje depresije, oni koji nisu
vodili računa o svojim poslovima zbrisani su, ali su zato drugi fantastično dobro
prošli, a njihovi sinovi i kćeri danas su multimilioneri. Sve je samo stvar stava.
Kriza za mase je šansa za pojedinca. Nikada to nemojte zaboraviti.
Ako ste puni života, aktivni i spremni da uložite dobru energiju u svoj rad,
opstajaćete na promenljivim tržištima. Moć koju u sebi otkrijete biće više nego
dovoljna da vama i vašim voljenima obezbedi sve što vam je potrebno, pa i više.
Osim toga, ukoliko dođe do krize, ljudi će se okretati jedni drugima. Moraće da se
udružuju. Porodica će ponovo biti ojačana a svi ćemo morati da naučimo da
volimo jedni druge i budemo tolerantni.
Verujem da će period promene doneti veliko buđenje, duhovnu renesansu.
Radujem se tome. Ukoliko ostanete smireni i ne izgubite iz vida svoj cilj, i vi se
možete radovati.
www.skripta.info
130
Sadržaj
Veština zarađivanja
Tik-tak: sudbina masa
Kako da prihvatanjem privučete ljude
A kada se pojave, ispostavite im račun!
Zarađivanje je prosto ko pasulj - i to prebranac!
Osećajte se kao bogataš i uživajte u tome
Usklađena akcija na tržištu
Originalnost: recept za brzu zaradu
Snaga usmerene volje
Ratnikovo oko sokolovo
Plan bitke
Dodatak: strategije za novi milenijum
www.skripta.info