NOVOSTI IZ PRO-BUDUCNOSTI - Mreža za izgradnju mira · jenje retorike o razdvajanju i vik-timizaciji u ciljanim lokalnim za-jednicama. Pojedinci i zajednice nisu jed-ini koji su

januar/siječanj 2015

NOVOSTI IZ

PRO-BUDUCNOSTI Broj 1

GDJE ŽIVI MIR?

`

Impressum:

Izdavač: Catholic Relief Services U.S.C.C.B.

Redakcija: Catholic Relief Services BiH i Helsinški parlament građana Banja Luka

Dizajn: Goran Marković

Tiraž: 2000 primjeraka

januar/siječanj 2015.

Fotografija na naslovnici: OLJA DABIĆ, pobjednička fotografija na takmičenju za najbolju fotografiju na temu “Gdje živi mir?”u okviru obilježavanja Sedmice mira 2014.

S A D R Ž a j

str. 6

str. 10

str. 25

UVODNIKZašto PRO-Budućnost?David Barth

Naša dobra strana

PRO-Budućnost u 12 mjeseci

NAGLASCI

RAZGOVORVinko kard. Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski

BROJKEŠta kažu građani BiH

NAŠE TEMENerzuk Ćurak - Nestali

IZGRADNJA MIRAGlossary

ŽENE IMAJU PREDNOST

RAZGOVORDragan Bursać, novinar

TO SMO MIPriče iz zajednica

KAKO POSTIĆI CILJ?Javno zagovaranje

PRIČATuđe cipele

PROĐOH... BiH

NAŠA ŠANSAŠah za mir

DRUKČIJE Otisci multioriginalne Bosne i Hercegovine

PRO-Budućnost pitanje

STRIP


1

Rat u Bosni i Hercegovini os-tavio iza sebe strah, nepov-jerenje, traumu i predrasude.

Različiti i međusobno suprot-stavljeni politički i istorijski nar-ativi koji utiču na gotovo sve aspekte svakodnevnog života predstavljaju jednu od najvećih prepreka za proces pomirenja. U javnom prostoru BiH, posto-ji beskonačan broj tumačenja događaja koji su doveli do rata i koji su se dešavali za vrijeme rata. Ljutnja i nepovjeren-je koji vriju tik ispod površine su glavne prepreke za društ-veni i ekonomski napredak.

Povratnici i građani koji pripada-ju etnički manjinskim grupama često se osjećaju isključeni od strane lokalnih ili opštinskih vlasti. “Ostali” (oni koji jasno ne pripadaju ni jednom od tri kon-stitutivna naroda) su potpuno marginalizovani i isključeni iz svake rasprave o svojoj zemlji. Mladi ljudi u BiH odrastaju u mono-etničkim zajednica-ma i rijetko imaju priliku da se sreću sa vršnjacima iz drugih dijelova zemlje. Ova “društve-na distanca”, u kombinaciji sa

slabim ekonomskim prilika-ma, te fragmentiranim obra-zovnim sistemom, učinio je da su mladi ljudi postali cinični i većinom apatični, a mno-gi imaju potencijal koji nagin-je ka nasilju i agresiji. Njiho-va generacija je raspuštena.

Uprkos velikim stranim inves-ticijama u poslijeratni opo-ravak, BiH je i dalje podijelje-no i nestabilno društvo čiji su građani rastrzani između za-jedničke evropske budućnosti i drevnih etničkih identiteta. Pitanje društvenog i političkog konsenzusa ostaje neriješeno, prije svega zbog toga što BiH tek treba proći kroz smislen proces nacionalnog pomirenja.Suživot nije pomirenje. Is-tinsko, željeno pomirenje je delikatan, težak i dugotrajan proces koji zahtijeva hrabre li-dere sa vizijom, lidere koji su posvećeni izgradnji povjeren-ja i boljih odnosa među građ-anima iz svih etničkih grupa.

Naš projekat Povjerenje, Ra-zumijevanje, Odgovornost za Budućnost (PRO-Budućnost) se temelji na pretpostavci da

izgradnja trajnog mira zahtijeva aktivno učešće lidera u smislen-om dijalogu o najtežim temama. U proteklih godinu dana pro-jekat je uspostavio partnerstva sa 30 načelnika opština i pred-stavnika vlasti, obrazovnim i vjerskim institucijama, vjerskim zajednicama, organizacijama civilnog društva, medijima, udruženjima žrtava i građani-ma. Svi oni igraju ključnu ulogu u procesu pomirenja. Svi oni imaju ulogu u promociji univer-zalnih ljudskih vrijednosti, kao što su pravda, ljubav i oprost.

Vjerujemo da su građani BiH spremni da preuzmu rizik za bolju budućnost. A mi ćemo podržati svakog iz bilo koje sfere života koji dijeli tu viziju.

David Barth,direktor misije USAID-a u BiH

Zašto PRO-Budućnost?

U v o d n i k

PRO-Budućnost

2

SANIRANE ŠTETE OD POPLAVA U KINO SALI DOMA KULTURE U PETROVU

Zahvaljujući projektu PRO-Budućnost, kino sala Doma kulture u Petrovu zablistala je novim sjajem. Naime, poplave koje su napravile ogromne štete na teritoriji opštine Petrovo, nisu zaobišle ni objekat Doma kulture, a najviše je stradala upravo kino sala. Uništen je pod na bini, kao i parket i donji dijelovi zidova u sali. Sanacioni radovi, koji su podrazumi-jevali zamjenu brodskog poda na bini, nabavku i ugradnju keramike umjesto parketa u sali i sanaci-ja oštećenja na zidovima, koštala su 6.586,15 KM i sve je završeno u roku predviđenom projektom.

Projekat je finansiran Fondom solidarnosti, us-postavljenim u okviru projekta PRO-Budućnost, kao doprinos obnovi poplavom pogođenih područja Bosne i Hercegovine. U novembru 2014. u obnovljenoj sali je održa-na konferencija mladih iz Petrova i Gračanice koji su razmijenili ideje o projektima koje će realizo-vati u naredne tri godine, do kraja projekta PRO-Budućnost, u kome su Petrovo i Gračanica partner-ske opštine.

OBNOVLJENI VRTIĆI U MODRIČI I GRADAČCU

Dva obdaništa iz Modriče i Gradačca odluči-la su zajednički aplicirati za fond solidarnosti PRO-Budućnosti.Kiše u maju su napravile mnoge probleme na nji-hovim zgradama. Na obdaništu u Gradačcu je oštećen krov koji je prokisnuo i napravio štetu na plafonima, zidovima i podu, a u Modriči su kiše i poplava oštetili prilaz obdaništu, pločnik je bio po-pucao, tako da nije bio siguran za igranje djece, a u rupama koje su tada nastale se skupljala voda.Dobri ljudi iz ova dva obdaništa su se sastali i za-

jedno dogovorili projekat, sanirali su nastalu štetu, a u narednom periodu planiraju održati priredbu sa djecom iz oba vrtića. Najbolje od svega je što saradnja neće stati na sanaciji obdaništa, jer se već razmišlja o narednim projektima i aktivnostima koje mogu skupa uraditi.

FOND SOLIDARNOSTI: Pomoć poplavljenim područjima

Dobra strana

MODRIČADjeca ispred obdaništa

Prvo ih treba (mlade) naučiti tol-

eranciji, dobroj komunikaciji i šta

je slušanje drugoga. To treba radi-

ti i u školi, na časovima.

(Gračanica)*

*Građani BiH o povjerenju i pomirenjuIstraživanje Prism Research, mart/ožujak 2014.


3

KLADANJ/VLASENICA

USAID-ovim projektom PRO-Budućnost od početka su postavljeni visoki ciljevi, kojima se želi unapri-jediti kvaliteta života u zajednicama bosanskoher-cegovačkoga društva, s posebnim naglaskom na izgradnju mira. Povjerenje, Razumijevanje i Odgov-ornost za Budućnost su proželi zajednice Kladanj i Vlasenicu, te u duhu zajedništva odlučili su aplici-rati s projektom sanacije dvije škole (OŠ Stupari – Kladanj i OŠ Vlasenica), u sklopu Fonda solidarno-sti. Značaj formalnog obrazovanja, naročito za najm-lađe uzraste, od posebne je važnosti za mir na jed-nom području, uzimajući u obzir obrazovno-odgo-jnu komponentu kao jednu od najznačajnijih u

procesu izgradnje ličnosti. U sklopu USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, predstavnica Općine Kladanj, Merisa Gurda i pred-stavnik Opštine Vlasenica, Slaviša Mazić, s poseb-nim su entuzijazmom pristupili projektu sanacije dvije škole, poštujući značaj ovih ustanova i važnost u sklopu cjelokupnog pristupa izgradnji povjerenja u jednom društvu.

„Na mladima svijet ostaje“, rečenice su koje smo mogli čuti od direktora ove dvije škole, Dževada Mešanovića i Ljubiše Popovića, bez čije pomoći ovaj projekt ne bi bilo moguće implementirati.

Prije

Poslije

PRO-Budućnost

4

Projekat PRO-Budućnost (Povjerenje, Razumijevanje, Odgovornost za Budućnost) Američke agencije za međun-arodni razvoj (USAID) imple-mentiraju Catholic Relief Ser-vices u saradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom BK BiH, Foru-mom građana Tuzle, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, te organizacijama: Caritas biskupije Banja Luka, Caritas Vrh-bosanske nadbiskupije, Fondaci-ja za kreativni razvoj, Inicijativa mladih za ljudska prava, Media-centar, Međureligijsko vijeće BiH, Udruženje za saradnju roditelja i škola u BiH i Vive žene. Radi se o četverogodišnjem projektu koji je počeo u septembru/rujnu 2013. godine.

CILJ projekta je izgradnja pov-jerenja i pouzdanosti među građanima svih nacija. Sa javljan-jem rastućeg osjećaja povjerenja u društvo će i građani biti više u stanju prihvatiti da će im solidar-ni rad pomoći da riješe zajedničke probleme, traže prihvatanje odgovornosti od političkih lidera i stvaraju političku, ekonomsku i socijalnu stabilnost u svojim za-jednicama.

SVRHA projekta PRO-Budućnost je da se ponovo izgradi povjeren-je i pouzdanost među građani-ma svih nacija. Ako građani BiH, vođeni od strane ključnih uti-cajnih aktera, promijene svoje stavove i održe pozitivno promi-jenjeno ponašanje jednih pre-ma drugima, onda će postepeno početi vjerovati namjerama dru-gih i biti podstaknuti da se dalje angažuju i bave pitanjima koja ih se zajedno tiču. Kroz takav kon-tinuirani angažman će se javi-ti i rastući osjećaj povjerenja u

društvu. U rezultirajućoj atmos-feri solidarnosti i konsenzusa, građani će utvrditi da će im sol-idarni rad pomoći da riješe zajedničke probleme, traže odgovornost od političkih lidera i stvaraju političku, ekonomsku i socijalnu stabilnost u svojim zajednicama. Takve promjene bi doprinijele dugoročnom cil-ju dovođenja BiH bliže euroat-lantskim integracijama.

Kada građani shvate i prihvate opise događaja iz prošlosti jed-ni od drugih, biće više u stan-ju da zajedno rade u atmosferi povjerenja i pouzdanosti jednih u druge. Ako pojedinci i zajed-nice prihvate postojanje opisa političkih i istorijskih događa-ja svojih susjeda, vjerovatnije je da će tražiti jedni druge da rade zajedno i druže se; da će se os-jećati sigurnijima u navođenju ar-gumenata protiv govora mržn-je ili negativnih stavova prema “drugima” unutar svojih zajedni-ca; kritički razmišljati o društven-im, vjerskim ili političkim poru-kama koje dobijaju od ključnih uticajnih aktera (uključujući i medije); i definisati pozitivniju viziju za budućnost na bazi zajed-ničkih stvari sa svojim susjedima. Promjene ponašanja predviđene tokom PRO-Budućnosti obuh-vataju međunacionalne inici-jative civilnog društva u cilju rješavanja zajedničkih pitanja, organizovanje i prisustvovanje društvenim ili kulturnim deša-vanjima (sportski turniri, filmski ili umjetnički festivali itd.) i sman-jenje retorike o razdvajanju i vik-timizaciji u ciljanim lokalnim za-jednicama.

Pojedinci i zajednice nisu jed-ini koji su odgovorni za prom-

jenu stavova i prihvatanje opisa događaja. Drugi ključni element jačanja društvenog povjerenja u BiH je da ključni uticajni akteri po-drže lokalne inicijative pomirenja. Projekt PRO-Budućnost će pod-staći ključne uticajne aktere da demonstriraju takvu podršku tako što će, npr. voditi ili se an-gažovati u međureligijskim dešavanjima, promovisati pomirenje u govorima i kroz medije, te sponzorisati ili sufi-nansirati inicijative koje obuh-vataju sve nacije ili političke partije u cilju rješavanja lokalnih pitanja. Osjećajući se ohrabreni pozitivnim porukama svojih vođa, građani će pronaći vrijednost u učestvovanju u građanskim inici-jativama među svim nacijama da pristupe lokalnim problemima i riješe ih.Tokom prve godine projekta smo imali veliki broj aktivnosti koje vode ka izgradnji povjerenja u lokalnim zajednicama, dio kojih će biti prezentiran na stranicama ovih novina, a više infomacija o projektu možete pronaći i na:

Web stranicawww.mreza-mira.net/kategori-ja/pro-buducnost

Facebookwww.facebook.com/probuduc-nost.bih

Twitterhttps://twitter.com/ProBuduc-nost

Flickrw w w . f l i c k r . c o m / p h o t o s /pro-buducnost

YouTubehttps://www.youtube.com/user/PROBuducnost

o projektu


5

U oktobru 2014. u posjeti Bosni i Hercegovini bo-ravila je delegacija iz nadbiskupije Milano (Italija). Delegacija se sastojala od stotinu mladih svećenika uz pratnju biskupa mons. Maria Delphinija. Svake godine nadbiskupija organizira slična putovanja za mlade svećenike kako bi upoznali susjedne zemlje i aktivnosti koje se provode u cilju poticanja dijaloga, tolerancije i izgradnje mira u regiji. Kada su organi-zatori iz Milana došli u BiH da bi započeli pripremne posjete, bili su impresionirani javnim govorenjima kao aktivnosti projekta PRO-Budućnost i izrazili su želju da poslušaju priče bivših zatočenika logo-ra u Bosni i Hercegovini. Uz mnogobrojna pitanja, komentare i gromoglasan aplauz zahvalnosti za hrabrost i važnost ovakvih dijaloga, u Sarajevu su

svoju priču podijelili Stanislav Krezić, Janko Samou-ković i Amir Omerspahići. Događaju su prisustvovali i vjerski lideri iz Bosne i Hercegovine.

• U prvoj godini projekta PRO-Budućnost, 1088 osoba je prisustvovalo na 27 “javnih govo-renja” bivših žrtava/stradalnika rata koji već dugi niz godina u sklopu svog mirovnog djelovanja javno govore o vlastitim iskustvima u ratu• Kroz individualno prevazilaženje trauma, govornici pokušavaju potaknuti razmišljanja pri-sutnih i otvoriti nova polja dijaloga • “Kada oprostiš, nećeš promijeniti prošlost, ali ćeš promijeniti budućnost”, poručuju govornici.

„MOJA PRIČA“

NAGLASCIDa bismo imali povjerenje mora-

mo raščistiti prošlost. Moramo

stati i izviniti se jedni drugima. Mi

ne živimo suživot već život jedni s

drugima. Kad odeš dati krv, ne pi-

taš kome treba već daš ako treba.

(Mostar)*


PRO-Budućnost

6

- Vaša Uzoritosti, ima li u našoj zemlji dovoljno ljudi koji nam mogu biti “svjetlo”?

Nadbiskup: Sigurno da ima mno-go ljudi koji su istinski svjetlo ljudskosti, poštenja, radinosti i odgovornosti. Oni ne uspijevaju probiti “magluštinu” prljavih inte-resa koji se jače nameću a oni su i za medije zanimljiviji. Budući da ih mediji više prate ispada kao da su oni većina.

- Projekt PRO-Budućnost je pre-poznao čelnike vjerskih zajed-nica (između ostalih) kao one koji mogu ohrabriti ljude u našoj zemlji da zagovaraju za prom-jene. Koja je uloga vjerskih za-jednica na putu pomirenja i koji je utjecaj vjere općenito na ljude koji trebaju snagu za suočavan-je sa prošlošću, liječenje svojih rana i iskorak prema drugima, koji nose iste takve rane?

Nadbiskup: Prošlost ne smije-mo nijekati. Nju moramo nazvati pravim imenom: ono što je zlo uvijek nazvati zlom, a ono što je plemenito to uvijek znati cijeniti. Zato je ona evanđeoska: istina

će vas osloboditi. Važno je doći do istine i tako kroz svjetlo is-tine gledati prošlost. Ne smijemo se zaustaviti na prošlosti, nego tražiti uporište da iz sadašnjo-sti gradimo budućnost. Vjerske zajednice trebaju odgajati za moralne vrijednosti, odgovor-nost u društvu i komunikaciju s ljudima i s Bogom. Ako čovjek istinski s Bogom računa, taj će ozbiljno i s čovjekom surađiva-ti. Najsnažnije treba zlo osuditi i opredijeliti se za dobro.

- Kako se nauk katoličke Crkve može primijeniti na jačanje pomirenja u našoj zemlji?

Nadbiskup: Proces pomirenja ima svoje temelje na istini i na pravdi. Nakon toga slijedi proces praštanja, pomirenja i povjeren-ja. Za svakog čovjeka je važan proces praštanja, jer se time oslobađa u duši svakog otrova, posebno otrova mržnje. Jer taj otrov nagriza čovjeka iznutra. Praštanjem ne skidamo odgov-ornost počinitelja zla. Ta odgov-ornost ostaje pred Bogom i lju-dima, a posebno pred njegovom savjesti. Proces pomirenja ide iz

prihvaćanja istine, praštanja, te prihvaćanja jednih od drugih u izgradnji dobra.

- Vjerske zajednice u Bosni i Her-cegovini surađuju na najvišoj razini, kroz Međureligijsko vi-jeće BiH, ali postoji i suradnja na terenu. Da li ljudi znaju dovoljno o tome? Može li i ovo biti jedno od “svjetala” na putu pomirenja?

Nadbiskup: Naša suradnja na na-jvišoj razini vjerskih poglavara, kao i ona u bazi je vrlo važna. Ona ne probija u javnost, jer to medi-jima nije zanimljivo. Oni se redo-vito bave negativnim stvarima i time “truju“ javnost. Zato nam je javno mnijenje opterećavajuće i vodi u beznađe. Mi moramo biti uporni na tom putu dijaloga i suradnje, i to je istinsko svjetlo za život.

- Projekt PRO-Budućnost radi sa najugroženijim skupinama ljudi, udruženjima logoraša, ženama, mladima… Svi ljudi u BiH su izrav-no ili neizravno pogođeni ratom. Da li je moguće nadići mržnju prema onima koji su prouzročili zlo? Da li govor o istini produblju-

Vrhbosanski nadbiskup i metropolit Vinko kard. PULJIĆ

Razgovarala: Renata Dlouhi-Kastelic

razgovor


7

je rane i koji je prvi korak do sus-reta s drugima, do razumijevanja da su i drugi propatili?

Nadbiskup: Da bi se pristupilo liječenju, prevažna je ispravna dijagnoza. Ako nema prave di-jagnoze nije moguće ispravno liječiti. Svaki bolesnik prvo mora priznati svoju bolest, kako bi pri-hvatio i liječenje. Tako i u društvu nema katarze, ako se svaka stvar ne nazove pravim imenom. Zato sam u više navrata govorio, kako svaki narod ili zajednica mora sama pristupiti “čišćenju vlas-titog dvorišta“ ali to smeće ne smije bacati susjedu. Tada nasta-je prava katarza.Jedan od prvih humanih i vjerskih koraka jest da izgradimo pošto-vanje prema svim grobovima žr-tava rata. Treba onda pristupiti poštovanju svim živućim žrtvama

rata i te rane priznati i poštivati, kako bi ih što prije zaliječili. Samo optuživanjem drugih, ostaje žalac u vlastitom srcu.

- Mnoge zajednice su nakon rata ostale zatvorene. Ima mladih ljudi koji se nisu nikad susreli s ljudima druge vjere ili nacionalnosti. Da li je ovo prvi od izazova koji se treba nadići na putu do tolerancije, ra-zumijevanja i povjerenja?

Nadbiskup: Mi u našem MRV-u imamo baš programe susreta na razni različih uzrasta i zvanja. Jedan od zadnjih susreta je surad-nja studenata na teloškim škola-ma. Ipak mnogo ovisi od politike koja dominira medijima i tako prožima obiteljsko raspoloženje. Očekujemo formiranje zakonite države, u kojoj ćemo svi biti jed-naki pred zakonom. Ta jednako-

pravnost ulijeva povjerenje u so-cijalizaciju drštva.

- Koja bi bila poruka koju biste preporučili vjerskim službenici-ma svih konfesija za promoviran-je međuvjerskog dijaloga u nji-hovim zajednicama?

Nadbiskup: Ne umišljam si da je moja uloga takva da drugima poruke dajem, ali izričem svoje mišljenje te oni koji slično misle, vrlo brzo će me razumjeti i naći ćemo se na istom smjeru. Nama nema druge, nego tražiti najbolji put života na ovom kutku Zemlje i pod ovim Nebom. Kada shva-timo da nam je zajedno živjeti, ona ćemo pokušati iznalaziti put jednih prema drugima i to u ime Boga kojemu se molimo.

Halid Kasapović MOSTOVI SU MIR

brojke

3200 ispitanika 32 zajednice mart/ožujak 2014. Etnička pripadnost

Bošnjaci

Srbi

Hrvati

Ostali

47%42%

8%3%

Istraživanje uradila agencija Prism Research Sarajevo

92,8%

69% 96%77,5%

70,2% 30,2%

<30%

45% 46%

ispitanika nikad ranije nije učestvovalo u zagovaračkim aktivnostima za promjenu zakona ili regulative, usmjerenih prema institucijama vlasti, parlamentima, na loka-lnom ili višem nivou.

Procenat građana kojima je neprihvatlji-vo da članovi njihove uže porodice stupaju u brak sa predstavnicima druge nacionalnosti se penje čak do 75%, a u većini zajednica je to više od 50%.

građana BiH uopšte ne vjeruje političarima, a

Samo u nekim zajednicama 45% građana smatra da se interakcija između uticajnih ljudi povećala, kad je riječ o izgradnji mira i povjerenja.

Ali 46% građana smatra da je njihova interakcija ugrozila suživot u protekloj godini.

ispitanih građana uopšte ne vjeruju poduzetnicima.

ispitanih građana ima kontakte sa ljudima druge nacionalnosti.

Većini građana ne smeta da za susjede imaju predstavnike drugih etničkih grupa – u nekim zajednicama do 97% građana.

68%

barem jednom sedmično. građana procjenjuje te kon-takte pozitivnim (68,7% vrlo pozitivnim).

Generalno, ljudi nemaju povjerenja jedni prema drugima i vjeruju da treba biti oprezan sa drugim ljudima.

RAZLOZI

Generalni procenat

Od Do

Rezultat nekih općina

Nedostatak vremena 20%Starost 12%

Zdravstveni problemiNedostatak prilike ili inicijative

5%2%

61% ispitanika tvrde da nemaju vremena koje žele da provedu na unapređenje među-etničke saradnje u svojim zajednicama.

58% njih tvrde da nemaju �nansijskih resursa, koje bi željeli utrošiti u inicijative među-etničke saradnje.

U većini zajednica obuhvaćenih ovim istraživanjem, više od 60% ispitanika imaju povjerenja u svojesugrađane iz manjinskih grupa (negdje taj procenat dostiže i 92,7%).

Većina građana ispitanika je iskazala interes za poslovnu saradnju sa predstavnicima drugih nacionalnosti,čak do 99% u nekim zajednicama.

Građani najviševjeruju ženama

i mladima.

U nekim zajednicama

to niko ne misli!

U više od pola BiH zajednica u kojima se radilo ovo istraživanje, građani još uvijek nisu spremni da prihvate drugačije ratne priče i iskustva (manje od 30% ispitanika je reklo da su spremni).

ZATO NAM JE POTREBAN(projekat)PRO-BUDUĆNOST!

Šta vi planirate učiniti da ovo popravite i učinite Bosnu i Hercegovinu ljepšim

mjestom za život?!

Ipak, nije sve tako CRNO

93,4%

VEĆINA GRAĐANA BIH ŽELE DA IMAJU BOLJE ODNOSE SA DRUGIM ETNIČKIM GRUPAMA!

35% građana ispitanika je potvrdilospremnost za ulaganje

Dobrovoljanrad 18%

Rad zadobra ili

uslugu 13%Finansijskiresursi 3%

Drugidoprinosi 1%

brojke

3200 ispitanika 32 zajednice mart/ožujak 2014. Etnička pripadnost

Bošnjaci

Srbi

Hrvati

Ostali

47%42%

8%3%

Istraživanje uradila agencija Prism Research Sarajevo

92,8%

69% 96%77,5%

70,2% 30,2%

<30%

45% 46%

ispitanika nikad ranije nije učestvovalo u zagovaračkim aktivnostima za promjenu zakona ili regulative, usmjerenih prema institucijama vlasti, parlamentima, na loka-lnom ili višem nivou.

Procenat građana kojima je neprihvatlji-vo da članovi njihove uže porodice stupaju u brak sa predstavnicima druge nacionalnosti se penje čak do 75%, a u većini zajednica je to više od 50%.

građana BiH uopšte ne vjeruje političarima, a

Samo u nekim zajednicama 45% građana smatra da se interakcija između uticajnih ljudi povećala, kad je riječ o izgradnji mira i povjerenja.

Ali 46% građana smatra da je njihova interakcija ugrozila suživot u protekloj godini.

ispitanih građana uopšte ne vjeruju poduzetnicima.

ispitanih građana ima kontakte sa ljudima druge nacionalnosti.

Većini građana ne smeta da za susjede imaju predstavnike drugih etničkih grupa – u nekim zajednicama do 97% građana.

68%

barem jednom sedmično. građana procjenjuje te kon-takte pozitivnim (68,7% vrlo pozitivnim).

Generalno, ljudi nemaju povjerenja jedni prema drugima i vjeruju da treba biti oprezan sa drugim ljudima.

RAZLOZI

Generalni procenat

Od Do

Rezultat nekih općina

Nedostatak vremena 20%Starost 12%

Zdravstveni problemiNedostatak prilike ili inicijative

5%2%

61% ispitanika tvrde da nemaju vremena koje žele da provedu na unapređenje među-etničke saradnje u svojim zajednicama.

58% njih tvrde da nemaju �nansijskih resursa, koje bi željeli utrošiti u inicijative među-etničke saradnje.

U većini zajednica obuhvaćenih ovim istraživanjem, više od 60% ispitanika imaju povjerenja u svojesugrađane iz manjinskih grupa (negdje taj procenat dostiže i 92,7%).

Većina građana ispitanika je iskazala interes za poslovnu saradnju sa predstavnicima drugih nacionalnosti,čak do 99% u nekim zajednicama.

Građani najviševjeruju ženama

i mladima.

U nekim zajednicama

to niko ne misli!

U više od pola BiH zajednica u kojima se radilo ovo istraživanje, građani još uvijek nisu spremni da prihvate drugačije ratne priče i iskustva (manje od 30% ispitanika je reklo da su spremni).

ZATO NAM JE POTREBAN(projekat)PRO-BUDUĆNOST!

Šta vi planirate učiniti da ovo popravite i učinite Bosnu i Hercegovinu ljepšim

mjestom za život?!

Ipak, nije sve tako CRNO

93,4%

VEĆINA GRAĐANA BIH ŽELE DA IMAJU BOLJE ODNOSE SA DRUGIM ETNIČKIM GRUPAMA!

35% građana ispitanika je potvrdilospremnost za ulaganje

Dobrovoljanrad 18%

Rad zadobra ili

uslugu 13%Finansijskiresursi 3%

Drugidoprinosi 1%

PRO-Budućnost

10

Povijest našega svijeta je povijest nasilja. Nažalost, od kada je čovjek nastanio poljanu historije poka-zao je neviđeni talenat za proizvodnju zločina, za prolijevanje krvi u različitim dijelovima svijeta na različite, često veoma brutalne načine. Mnogi to-talitarni režimi ubili su na milione svojih ljudi na pravdi boga, samo zato što su javno dovodili u pi-tanje vlast ili samo zato što su nosili šešir, naočale, samo zato što su bili drugačiji. Od kambodžanskih i vijetnamskih polja, preko sibirskih gulaga i nacis-tičkih krematorijuma, od južnoamerickih diktatura do balkanskih nacionalistickih egzekucija Drugog, traje jedna tragična povijest ubijanja. Ta povijest šalje poruku da nema te ideje koja se može opra-vdati ako iza nje stoji smrt hiljada, stotina hiljada i miliona ljudi, da nema te ideje koja se može opra-vdati ako je iza sebe ostavila nestale, tu naročitu vojsku mira, tu nadajuću varijablu pomirenja, tu so koja nedostaje.

Prepustili smo nestale njihovim porodicama redu-cirajući odgovornost društva na nadu majki i očeva, na njihovo dugotrajno nepristajanje da je nesta-li sin, brat, stric, daidža, ujak, zauvijek nestao. Ali nestali ne mogu nestati. Njihovo odsustvo oblik je radikalnog prisustva, onog prisustva koje nam ne-dostaje.

Prisustvo odsustva koje zahtijeva promjenu naše socijalne paradigme, jednu novu autentičnu i kreativnu transformaciju socijalnog sukoba u kojoj se grupe prezrenih poniženih i odbačenih, a što su vrlo često porodice koje traže nestale, prepoznaju kao mogući akter iskrenog pomirenja jer izgubivši sve oni nemaju kuda da odu nego u mir i po mir.Ako šta zaslužuje prezir u ovoj zemlji koju šovinisti, mračni nacionalisti i korupcionaški nitkovi i lijevog i desnog spektra i političkog centra žele napraviti svijetom bez nade, onda su to političke igre sa po-

rodicama nestalih koje u ime svoje sopstvene nade da će neke poznate ruke zakucati na njihova vrata ili da će bar forenzika utvrditi da je nada završila svoje putovanje, ne smiju pristati na pojeftinjenje svoje tragedije, na instrumentalizaciju svoga neponovl-jivog bola u ime neke velike a lažne priče o naciji.

Tragajući za nestalima, uvodeći ih na ovaj naročit način u područje mira, mi molimo porodice nesta-lih da svojim izranjavanim stopalima zgaze nepod-nošljivu težinu historije zasnovane na mržnji prema drugome, na mržnji prema onima koji se mrze jer imaju ime slično imenu ubice.

Nestali ne mogu mrziti. U njihovim nepronađenim kostima nema mržnje, njihov DNK se ne pokreće na mržnju. Ako su živi, ako je bilo ko od nestalih došao u život i nije otišao u smrt, pozivam ga da izgrađuje mir. Kada porodice nestalih dobiju konačnu vijest, bilo da je ta vijest trijumf smrti ili trijumf života, oni pronalaze mir sa samima sobom. Najteži mogući mir je mir sa samim sobom. To je mir ravan miru među zavađenim narodima. I naše društvo mora naći mir sa samim sobom zasnovan na istini. Po-rodice nestalih ne mogu se tretirati kao ljudi izvan našega svijeta, kao duhovi koji koračaju nekim svo-jim planinama bola koje nas ne zanimaju i koje ne

Nerzuk ĆURAK

Nestali

naše teme

Mora svako u nešto vjerovati. Ja

vjerujem u Boga. Svako ima pravo

da vjeruje. Pod kapom nebeskom

svi smo mi jednaki.

(Nevesinje)*



11

želimo da srušimo. Mi se kao društvo moramo pop-eti do tih planina u kojima stanuje istina neponovl-jive boli. Zašto?

Zato što je Bosna i Hercegovina sebe položila u ra-zumijevanje Drugog. Napuštanje tog empatijskog obrasca u svim sferama društvenosti dovelo je do trijumfa volje najgorih među nama. Ali prezir na-jgorih među nama ne vodi nas nikuda; uzvišena ignorancija može biti samo luksuz pjesnika koji pje-vaju o cvijeću dok zlo maršira institucijama umorne i umorene zemlje. To zlo može se pobijediti novim načinima uvažavanja horizontalnosti kao nače-la razvoja. Načelo horizontalnosti podrazumijeva govorenje istine na forumima mišljenja i instituci-jama u kojima se donose odluke sa zaboravljenom idejom – da se istina može kazivati samo ako njen smisao nije povreda Drugog.

Istina koja vrijeđa nije istina, jer u sebi sadrži volju za trijumfom. Govor o zločinu čiji je cilj ponižavan-je zajednice u čije ime je zločin počinjen nije Istina, već neistina istine koja u sebi ne sadrži “obećanje budućnosti”, koja u sebi ne sadrži Bosnu i Herce-govinu. Vrijeđanje istinom nije bolje od laži na koju smo navikli kao način politike; vrijeđanje istinom afirmira tvorce laži koji dižu zidove među narodima spriječavajući materijalizaciju božanskog gesla – is-tina će nas osloboditi.

Istina ne stanuje u vertikalnim monoetničkim dubi-nama u kojima su rudari nacionalnog blaga pronaš-li dokaze da su naše vrle nacije starije od ameba i paramecijuma.

Zato plediram za Susret, za Zagrljaj, za milovan-je Drugog čija je egzistencija uvjet moje slobode. Milujem ovim svojim tekstom porodice nestalih i molim ih da ne bježe u neku svoju unutrašnju em-igraciju. Izađite u javni prostor i govorite, govorite, govorite... Ne dozvolite da Vas prekrije ogorčenost,

zahtijevajte da Vaša bol bude priznata kao bol Bosne i Hercegovine, jer ako naše boli ostanu samo hrvatske, samo srpske, samo bošnjačke, te boli bit će resursi nekog budućeg nasilja.

Zato je važno, u BiH najvažnije, graditi društvene odnose na slijedećoj premisi velikog filozofa Levi-nasa: “Moja sloboda počinje mojom obavezom pre-ma Drugom, obavezom koja je prije svakog zaht-jeva, prije svakog poziva”. Mi kao zajednica ljudi, primjera radi, imamo obavezu da se sjećamo. Niko nam ne može zabraniti kulturu sjećanja ako se želi-mo sjećati. Ali naše sjećanje mora biti odgovorno, to je ono sjećanje koje gradi budućnost na premisama slobode i pravde. To je ono sjećanje koje je sposob-no da se ogradi od zločina koji su počinjeni u ime zajednica kojima htijući i nehtijući pripadamo. To je ono sjećanje koje nazivamo sjećanje za budućnost. A budućnost je tu, samo je trebamo prepoznati. Ona je uvijek obojena bojama mira; ako nije, to nije budućnost već vječito vraćanje istog, onog istog koje će se, ako ga ne porazimo snagom mira, vrati-ti u novim formama zla, zločina protiv čovječnosti, iracionalne mržnje, stalnog etničkog nepovjerenja i nasilja.

Da bi budućnost prestala biti prošlost jedan mali veliki korak je pružiti pomoć porodicama nestalih tako što će se osjećati priznatima bez kalkulacija, ni naših ni njihovih, ma ko bio naš, ma ko bio njihov. To je ona priznatost koja okove nacije nadilazi imenom čovjeka. Dragane, Mesude, Zorane... Kako su lijepa Vaša neponovljiva ljudska imena. Imena nestalih. Imena onih koji ne mogu nestati. Sve dok nam ne-dostaju.

Nerzuk Ćurak je doktor politologije, redovni pro-fesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Renato Jurišić UNA JE MIR

PRO-Budućnost

12

Povjerenje je složena i osjetljiva veza, vrlo krhka, na kojoj treba ra-diti da bi se očuvala. Na povjeren-je utiču brojni faktori kao što su lične predispozicije da vjerujemo (drugom i drugačijem), odnosi sa drugim ljudima, te mišljenja o djelima i odukama koje su te druge osobe učinile u prošlosti.

Kako kaže jedna višedimen-zionalna definicija povjerenja (Tschannen-Moran i Hoy, 2000): Povjerenje je spremnost jedne strane – iskazano kroz namjeru i ponašanje – da bude ranjiva za drugu stranu, na osnovu kog-nitivno i afektivno razvijenog povjerenja da je druga strana (a) dobronamjerna, (b) pouzdana, (c) kompetentna, (d) iskrena i (e) ot-vorena.

Imati povjerenje (vjeru) u drugu osobu znači vjerovati u njegovu ili njenu dosljednost i dobronam-jernost u djelima. Vjerujemo da će se ta osoba ponašati u skadu sa našim očekivanjima, da nas neće iznevjeriti ili prevariti, i da ćemo imati stabilan odnos is-punjen povjerenjem. Sa ovakvim stavovima mi se u međusobnim odnosima osjećamo sigurnije, i bez bojazni da ćemo biti prevare-ni, te na taj način možemo graditi bolje odnose.

Mi smo u BiH vjerovali da imamo puno povjerenje jedni u drugi

(sintagma bratstvo i jedinstvo) koje je dobrim dijelom narušeno ako ne i potpuno urušeno tokom rata, no isto tako je cilj (re)izgra-diti međusobno povjerenje kako bi zajednički mogli graditi bolju budućnost za sviju nas. Da li je moguć dugotrajan mir i održiv razvoj bez međusobnog pov-jerenja? Naravno da ne.

Poplave, iako su bila najgora stvar koja se desila u BiH nakon rata su pobudile novu nadu, novu snagu, ulile su povjerenje u ljude. Ljudi su pomagali ljudima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripad-nost, i to je svorilo dobru osnovu za dalju izgradnju odnosa.

Izgradnja povjerenja srce procesa izgradnje mira.

Povjerenje se ne može nametnu-ti, uvesti ili kupiti. Ono se polako gradi kroz kolektivni angažman svih strana na brojnim pitanjima, i malim i velikim. Povjerenje se također gradi kroz dosljednu pre-danost zajedničkoj viziji i najteže je postignuće.

Više od obnove infrastrukture ili rada vlasti, povjerenje je ljepilo koje drži društvo zajedno na ne-materijalne, ali bitne načine. Pov-jerenje je to koje daje instituci-jama njihov legitimitet i pomaže osobama i grupama kao zajedni-ca, društvo, ostane angažirani na izgradnji trajnog mira.

Zato kroz projekt PRO-Budućnost i radimo na izgradnji povjerenja i smatramo da će to biti ključ us-pjeha. I vjerujemo, imamo pov-jerenje u ljude sa kojima radimo, koji su već uradili mnogo. St-voreno je međusobno povjeren-je među predstavnicima/ama ili liderima/icama u lokalnim zajed-nicama, zajednički radmo za do-brobit svih ljudi.

U svakom broju Novosti iz PRO-Budućnost-i donosimo objašnjenje termina iz oblasti izgradnje mira.

glossary

POVJERENJE

“Najbolji način da ustanoviš da li možeš nekome vjerovati je da mu

sam prvi povjeruješ.”

~Ernest Hemingway

Jednom su ljudi pitali čuvenog ki-neskog mudraca Konfučija:-“Šta je najznačajnije za dobru državu?”-“Hrana, oružje i povjerenje naro-da”, odgovorio je Konfučije.-“A kada bi država morala nečeg da se liši, šta bi bilo prvo?”-“Oružje.”-“A zatim?”-“Hrana?”-“Ali narod može početi da umire bez hrane!” Na to je Konfučije odgovorio:-“Smrt je oduvijek neizbježna sudbina ljudskih bića, ali narod koji nema povjerenja u svoje državnike zaista je izgubljen.”


13

Projekat PRO-Budućnost ima čast pohvaliti se sud-jelovanjem velikog broja žena u projektnim aktiv-nostima. Tako je u radnoj grupi za implementaciju projekta PRO-Budućnost ispred Općine Goražde i Opštine Novo Goražde angažirano pet žena. U ovom broju predstavljamo članice radne grupe is-pred Općine Goražde - Elviru Tirović, predsjednicu radne grupe i Azru Valjevčić, zamjenicu.

Elvira Tirović rođena je u Rogatici, osnovnu i sredn-ju ekonomsku školu završila je u Goraždu, a Pravni fakultet u Sarajevu. Trenutno je zaposlena u Općini Goražde na poziciji stručnog savjetnika za upravni postupak iz stambene oblasti. Učesnica je velik-og broja seminara i različitih edukacija, a takođe, učestvovala je u velikom broju različitih projekta od čega je naveći broj iz oblasti ostavarivanja prava raseljenih lica i povratnika. Azra Valjevčić rođena je u Goraždu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Goraždu, a Fakultet Političkih nauka, Odsjek za soci-

jalni rad, u Sarajevu. Trenutno je zaposlena u Općini Goražde na poziciji višeg stručnog saradnika za pi-tanja mladih i NVO. Učestvovala je u velikom broju različitih edukacija i projekata, od čega je naveći broj iz oblasti gender politike, mladih i saradnje sa domaćim i međunarodnim NVO sektorom.

“Općina Goražde pridaje veliku važnost projektu PRO-Budućnost, s obzirom na njegove osnovne postulate, a to je da se kroz različite aktivnosti doprinese razvijanju povjerenja, razumijevanja i odgovornosti među građanima dvije susjedne, po različitim aspektima povezane općine/opštine, koje se nalaze na području različitih entiteta. Što se tiče samog rada u grupi, sve dosadašnje aktivnos-ti su realizovane s lahkoćom jer se o svim preuzi-tim zadacima dogovaramo i nastupamo solidarno u duhu pomirenja i povjerenja” – rekla je Elvira za naše novine.

U maju 2014. u okviru projekta je odigran turnir za dječake i djevojčice u kategoriji do 12 godina pod na-zivom „Haj’mo lopte, BiH – Solidarni s prijateljima“. Pored okupljanja djece iz 12 općina BiH i solidarnog karaktera turnira (prikupljanje pomoći za poplavlje-na područja), ovo je bio prvi mješoviti turnir, tako da su dječaci mogli bodriti uspjehe svojih vršnjakinja.

U augustu 2014, u sklopu kvalifikacija UEFA žen-ske lige, koji je također podržan kroz projekat PRO-Budućnost, organizirane su radionice za ženske i muške fudbalske klubove iz osam općina uključenih u PRO-Budućnost (Sanski Most, Petrovo, Mostar, Teslić, Doboj, Foča, Srebrenica, Bosanska Krupa), koji su u maju sudjelovali na turniru „Haj’mo lopte, BiH – Solidarni s prijateljima“. Upriličeno je i družen-je bh. reprezentativki sa trenerima klubova koji su učestvovali na radionicama.

žene imaju prednost

Elvira TIROVIĆ, Općina Goraždepotpisivanje Memoranduma o razumijevanju

za projekat PRO-Budućnost

Projekat PRO-Budućnost je kroz svoje aktivnosti podržao ženski fudbal u BiH

PRO-Budućnost

14

Dobitnik ste novinarske nagrade Srđan Aleksić za 2014. godinu. Šta ona za Vas znači i šta ste prvo pomislili kada ste čuli da ste do-bitnik?

Prvo, ja mislim da je to najbitni-ja novinarska nagrada u Bosni i Hercegovini. Prije svega zato što je dodjeljuje mnogo jako bit-nih ljudi i organizacija, ali i zbog onoga što ime Srđana Aleksića simbolizuje i to je najbitnija i na-jdominatnija tačka koja bi svakog čovjeka trebala činiti ponosnim. Kad sam čuo da sam dobio na-gradu, nisam vjerovao, jer neko vas mora nominovati. I što je na-jbolje, a što se meni desilo, ja ni-sam ni znao da sam nominovan. Tako da sam prvo pomislio da je riječ o grešci. Ne zato što mislim da je to neka sistemska greška, nego zato što postoji barem jed-no pedesetak ljudi koji su mogli dobiti ovu nagradu ove godine na raznoraznim poljima u oblasti žurnalistike. Tako da sam zaista bio u nevjerici, a kasnije sam bio izuzetno ponosan.

Jedna od stvari koje se žele pro-movisati ovom nagradom je

društveno odgovorno novinarst-vo. Šta mislite da li ga ima kod nas i da li možemo uopšte govoriti o društveno odgovornom novi-narstvu u Bosni i Hercegovini?

Ja iskreno ne znam šta je društ-veno odgovorno novinarstvo kao masovni pojam! Ja znam kroz lični primjer i kroz primjer ljudi koje poznajem, šta znači društveno odgovorno ponašanje i djelovan-je, pa onda i novinarstvo proizi-lazi iz toga. Profesija novinara je da prenose istinu. Profesija nov-inara nije da sugeriše, a pogot-ovo ne da plaši. Međutim, kad pogledate pojedine režimske medije u Republici Srpskoj, to je sve samo nije novinarstvo! Ako izuzmemo te žute strane i bavi-mo se nečim što se zove političko izvještavanje, to je, zaista, puno ucjena, prijetnji, sublimiranih poruka, dvosmislenih poruka, koje ukazuju – a-ha, ako ste s nji-ma, onda ste protiv nas, a ako ste protiv nas, jede vas to i to.

Cilj novinarske nagrade Srđan Aleksić je da promoviše i afirmiše profesionalno izvještavanje o

različitim i ranjivim grupama u našem društvu. Da li je dnevna politika pojela priče o običnim lju-dima?

Evo najsvježiji primjer, a vezano je za marginalizovane grupe. Mis-lim da je vijest neki dan objavlje-na. Par dječaka je pretuklo Rašu Popova, našeg poznatog pjesni-ka. Međutim, tabloidni mediji su stavili naslove “Cigančad opet tuku!“. Vidite sada taj spin, pogot-ovo kroz komentare. Umjesto da se kaže da su to djeca, koja su vaspitana kako su vaspitana, pretukla čovjeka, ovdje se poziva na linč, prema i onako marginal-izovanoj grupi, i pri tom su djeca u pitanju. I sad kako da prosječan stanovnik Srbije ili Bosne i Her-cegovine, ili Hrvatske shvati to, nego da je to direktan poziv na napad prema Romima.Hoću da kažem da je kod nas ob-jektivno i pravo informisanje o marginalizovanim i manjinskim grupama incidentna pojava koja se dešava kada mi imamo obav-ezu da to uradimo da bismo za-dovoljili naručioca ili donatora. Što, nažalost, jeste činjenica! Ako možemo odraditi sponzorski

Dragan BURSAĆ, novinar i kolumnista portala buka.com, dobitnik novinarske nagrade “Srđan Aleksić“ za 2014. godinu

Razgovarao: Aleksandar Žolja

razgovor


15

priču o banci ili benzinskoj pum-pi, koja nas sponzoriše, ne znam zašto je problem odvojiti vrijeme i uraditi profesionalno priču o ne-koj marginalizovanoj grupi!Međutim, kod nas postoji mno-go ozbiljnija stvar. Ne da su te grupe marginalizovane, one su satanizovane kroz medije. A riječ je ne o nekoj politici, već o čistoj “klikanosti“, gledanosti ili prodaji. Da bi mediji imali što više “kliko-va“ ili što veću gledanost ili čita-nost, plasiraju kojekakve naslove i tekstove i dešava nam se to što nam se dešava.

Od rata je prošlo skoro 20 godi-na ali i dalje mediji u Republici Srpskoj i Federaciji BiH različito predstavljaju ili interpretiraju zlo-čine koji su se dogodili na ovim prostorima. Da li i koliko medi-ji mogu da doprinesu izgradnji povjerenja u BiH?

Na žalost, ja sam skeptičan! Svi ti skupovi o pomirenju, denacifik-aciji, a bio sam zaista na mno-go skupova, djeluju kao skupovi udruženja liječenih alkoholičara, gdje se mi između sebe svi poz-najemo i djelimo isto mišljenje, bez obzira na vjeru i naciju. I onda tako putujemo po Bosni i Herce-govini i ubjeđujemo sebe u šta smo se odavno ubijedili. Problem je, dakle, u 99,99% ostatka sta-novništva. Šta vi da radite? Ako izvještavate ovako kao što ja izvještavam, to je opet incidentna stvar. Ako bar jedan budući novinar od sto hil-jada, i bar jedan budući klinac od njih sto hiljada koliko ih ima na teritoriji BiH, ne samo krene mo-jim putem, nego krene razmišljati svojom glavom, to je već uspjeh. Teško je biti pozitivan i nadati se nečemu sa ovakvim univerzite-tima kakve imamo, pogotovo sa ovakvim fakultetima društvenih nauka i ovakvim studentima žur-nalistike, čije je znanje, mogu slobodno reći, kriminalno. Uvje-rio sam se u to. Radio sam sa tom djecom. Mi nemamo tu šta puno da se nadamo.I ta kompletna priča o pomiren-ju, to smo trebali uraditi ’96, ’97. Tada nismo uradili denacifikaciju i sada imamo prirodan rezultat. Pazi, rekao si da je skoro dvadeset godina prošlo od rata, a od Dru-gog svjetskog rata je prošlo 65! A mi i dalje pričamo o pomirenju, posljedicama rata i traumama. To je trebalo završiti do 2000. go-dine, po meni. I međunarodna zajednica tu ima bitnu ulogu. Ona je odigrala na tu kartu da niko nije

kriv i da smo svi krivi. I kad imate tu opciju - da niko nije kriv i svi smo krivi, onda će se i ratni zlo-činac osjećati podjednako kao i obični građani. Znate, ni ja nisam kriv. Ni moj komšija, koji je možda ubio nekog. Nije ni on nešto pret-jerano kriv, jer tako kaže međun-arodna zajednica. U principu, ovaj narod se zaista nikad nije suočio sa ratom, sa posljedicama rata. Izvukao je samo traume. A na žalost, te traume su pogrešno usmjerene i vlasti su vrlo dobro iskoristile najniže porive.

Nagrade za kontinuirano i profe-sionalno izvještavanje o marginal-izovanim grupama za 2014. godi-nu stiglo je 9 prijedloga, a odlukom četveročlanog žirija, nagrada je pripala novinaru i kolumnisti por-tala buka Draganu Bursaću. Žiri je u obrazloženju naveo da Bur-sać svojim tekstovima “ispoljava značajnu novinarsku i građansku hrabrost, suprotstavljajući se rela-tiviziranju zločina i stajući na stra-nu žrtve, ne odstupajući od načela dobrog novinarstva, kao ni od svog etičkog opredjeljenja da gradi bolje i humanije društvo u kojem ćemo svi bolje živjeti”. Bursaća je za nagradu predložio Centar za mlade Kvart iz Prijedora navodeći da je Bursaćevo pisan-je „konstantna kritika negativnih pojava u društvu, bez obzira da li se radi o civilnim žrtvama rata, iskorištavanju maloljetnika/ica ili nekim drugim društveno pogub-nim pojavama“, izdvajajući poseb-no tekst objavljen na portalu buka.com pod nazivom „Koliko košta smrt 6 sinova Have Tatarević“: h t t p : / / w w w . 6 y k a . c o m / n o -v o s t / 6 2 0 4 5 / d r a g a n - b u r -sac-koliko-kosta-smrt-6-sino-va-have-tatarevicTekst problematizuje oduzimanje prava na novčanu nadoknadu kao civilne žrtve rata Havi Tatarević, ženi koja je izgubila šest sinova i muža u proteklom ratu čija tijela su pronađena u masovnoj grobnici Tomašica.

Novinarsku nagradu “Srđan Aleksić” ustanovili su 2010. go-dine nevladine organizacije Hel-sinški parlament građana Banja-luka, Fondacija Cure iz Sarajeva i Udruženje mladih novinara RS, a nagrada je 2013. godine prešla u vlasništvo Mreže za izgradnju mira BiH. U 2014. godini nagrada je dodijeljena u okviru projekta PRO-Budućnost.Nagrada se dodjeljuje novinarima i novinarkama iz Bosne i Hercegov-ine čiji tekstovi ili prilozi afirmišu i promovišu profesionalno medijsko izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u Bosni i Herce-govini i rezultiraju konkretnim ak-cijama i pomacima u praksi.Prva nagrada u organizaciji Mreže za izgradnju mira dodjeljena je 21. septembra 2013., a nagradu je dobila Edina Fazlić, urednica doku-mentarno obrazovnog programa na Radio-televiziji Tuzlanskog kantona. Ono što ovu nagradu čini posebnom je činjenica da su nevla-dine organizacije te koje predlažu novinare i novinarke koje prepoz-naju kao angažovane i društveno odgovorne osobe koje svojim izv-ještavanjima skreću pažnju na kl-jučne probleme razlitičitih ranjivih i zapostavljenih grupa u našem društvu. I čije izvještavanje utiče i na percepciju javnosti, ali i na po-teze vlasti.

PRO-Budućnost

16

Rat je samo nastavljen verbalnim sredstvima. Tako da, ako na sto hiljada dobijemo jednog novinara koji će raditi i misliti svojom gla-vom, bit će sjajno.

Rekli ste da bi bilo ljudski i najnor-malnije da ste nagradu primili u ulici ili na trgu Srđana Aleksića. Koliko ste spremni da istrajete na toj inicijativi?

Ja sam spreman da uradim sve koliko mogu i šta mogu! Od onih pravnih regula, do ne znam čega još. Ali ima tu jedna zanimljiva st-var koju sam kasnije saznao. Prije nekih 14 ili 15 mjeseci, što je za-nimljivo, klub odbornika SNSD-a u Skupštini Grada Banjaluke je pokrenuo inicijativu da jedna uli-

ca dobije ime po Srđanu Alekisću. Bilo bi dobro podsjetiti odbornike da istraju na toj inicijativi. Nepo-trebno je praviti 70, dovoljno je jedna jaka incijativa. Ja ću ih podsjetiti na tu inicijativu, ako su zaboravili!

“Suočavanje s istinom nije samo suočavanje s velikim ratnim zločinima i genoci-dom.

Suočavanje s istinom je i pro-pitivanje gdje ste vi bili i šta ste radili tokom rata, gdje su bili vaši roditelji i šta su radili.

To je i pitanje da li ste mogli uraditi išta bolje i i ako niste, možete li uraditi išta bolje sada“,

Dragan Bursać povodom dodjele novinarske nagrade “Srđan Aleksić” 22. septem-bra 2014. godine u Banjaluci.

Dodjela nagrade Srđan Aleksić u Banja Luci


17

Nizom aktivnosti u 69 gradova BiH, brojne ogranizacije civilnog društva, okupljene u Mreži za izgradnju mira, obilježile su i ove godine Sedmicu mira i 21. sep-tembar – Međunarodni dan mira. Općine uključene u projekat PRO-Budućnost također su obilježile Sedmicu mira.

Program obilježavanja Sedmice mira trajao je od 13. do 23. sep-tembra i uključivao je organizaci-ju konferencija, javnih tribina, uličnih akcija, izložbi, okruglih stolova, filmskih projekcija, radi-

onica i sportskih manifestacija.Tako je CRCD iz Doboja orga-nizovao šahovski turnir za djecu do 15 godina iz Doboja, Doboj Istoka, Lukavca i Gračanice, pod-jelu letaka s mirovnim porukama, predstavljanje dječijih likovnih radova na temu “Za mir u svijetu”, te druženje sa književnicom i

pjesnikinjom Naidom Mujkić-Os-manbegović. Aktivisti “Oaze mira” iz Maglaja, Mladih volontera Crvenog krsta/križa Doboj i Omla-dinske novinske asocijacije u BiH organizovali su cjelodnevni pro-

gram posvećen Međunarodnom danu mira, uključujući mirovni defile kroz grad i okrugli sto na temu “Vjere i nacije u službi mira i tolerancije” sa kojeg je upućena inicijativa svim predstavnicima vjerskih zajednica u Maglaju i Doboju da organiziraju zajednič-ka molitvena okupljanja vjernika

sve tri konfesije. Fondacija Publika je, u saradnji sa vrtićem Creativus iz Sarajeva, or-ganizovala kreativne radionice za djecu “Edukacija za mir” u okviru kojih su sa mališanima razgovara-

Obilježavanje sedmice mirau Bosni i Hercegovini

to smo mi

Volite se

ljudi!

PRO-Budućnost

18

li o tome šta je za njih mir i dru-garstvo; šta znači biti solidaran i šta je nasilje, dok su volonteri UG DON iz Prijedora radili na uređen-ju prostora za predškolsku djecu u mjesnoj zajednici Prijedor III, koji je stradao u majskim i sep-tembarskim poplavama. BIRN je u suradnji s Međunarod-nom komisijom za nestale os-obe, povodom Međunarodnog dana mira, predstavio u Sarajevu dokumentarni film “Nedostaješ mi”, koji govori o borbi za istinu nekoliko obitelji nestalih osoba u BiH. Tokom rata u BiH nestalo je oko 30.000 osoba, za 8.000 njih još se traga. Cilj projekcije je bio podstaknuti razgovor o tome kako rješavanje pitanja nestalih osoba može doprinijeti izgradnji zdravog mira u BiH.U Srebrenici je Međunarodni dan mira obilježen simboličnom sadnjom Drveta mira i cvijeća u srebreničkom parku; u Osnovnoj školi Sokolac organizovano je lit-erarno takmičenje na temu “Ja volim mir”, a forum ZFD je u Ban-jaluci i Tešnju organizovao pro-jekcije video klipova “Memory

walk” i animiranog filma “MOn-uMENTImotion”- spomenici u pokretu čiji cilj je bio otvoriti de-batu sa mladima o kulturi sjećan-ja - šta nam znače spomenici, ko su nama heroji i da li trebamo

heroje? U Banjaluci je, u okviru Sedmice mira, organizovana svečana dod-jela novinarske nagrade “Srđan Aleksić”, a u Sarajevu, u Historijs-kom muzeju, dodjela Mirovne


19

nagrade Mreže za izgradnju mira. Nagradu je dobio istaknuti fud-balski stručnjak Ivica Osim, a na-gradu je, u Osimovo ime, preuzeo njegov sin Amar Osim. ”Kroz di-jalog, povjerenje, razumijevanje i odgovornost Ivica Osim nas je naučio da vjerujemo jedni dru-gima, što je rezultiralo ne samo sportskim uspjesima, nego i bol-jitkom svih nas”, istaknuto je na dodjeli nagrade, koju je uručio fra Marko Oršolić, njen prošlogo-dišnji dobitnik.

Različite aktivnosti organizo-vane su i u Teočaku, Foči, Modriči, Tesliću, Goraždu, Kladnju, Glam-oču, Mostaru, Petrovu, Nevesin-ju, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Drvaru, Bratuncu, Tuzli, itd.Program obilježavanja Dana mira odvijao se pod sloganom

“Građani/ke solidarni/e za mir” i bio je inspirisan hrabrošću i soli-darnošću građana i građanki koji su u uslovima prirodnih nepogo-da pokazali saosjećanje, solidar-nost i važnost zajedničkog djelo-vanja.

Međunarodni dan mira obilježavase širom svijeta 21. septembra.

Rezolucijom UN-a iz 2001. go-dine ovaj datum određen je kao dan nenasilja i prekida neprijatel-jstava u svijetu. U znak obilježa-vanja na ovaj dan oglašava se “Mirovno zvono” u sjedištu UN u New Yorku. Zvono je izliveno od novčića koje su donirala djeca sa svih kontinenata.

Volite se

ljudi!

PRO-Budućnost

20

Prva faza - Identifikacija cilja

• Identificirajte cilj• Identificirajte moguće no-sioce procesa• Sastanite se s potencijal-nim partnerima kako biste prov-jerili da li imate zajedničke inter-ese/ciljeve • Preradite ciljeve• Započnite sa prikupljan-jem podataka. Što trebate znati? Tko posjeduje informacije? Možete li ih dokazati? (Budite vjerodostojan i dobar iz-vor.)

Druga faza - Rad s partnerima

• Izgradite odnos s potenci-jalnim partnerima• Održavajte sastanke s partnerima koji vas podržavaju uključujući i udruge, udruženja/grupe• Formirajte jezgro koalicije, uključivši i vodeći tim od 2-5 oso-ba koji će predvoditi kampanju• Upotpunite istraživan-je – pripremite nacrt novog pro-grama/zakona koji predlažete• Napravite vašu poruku: neka bude jednostavna (u tri tačke!), mislite o vašoj publici, dopustite im da sami izvedu zakl-jučke, ponudite rješenje• Napravite plan sa određenim vremenskim rokom i sa raspoređenim odgovornosti-ma radi usklađivanja ključnih za-dataka

Ove upute vam prenosimo iz bro-ja u broj naših novosti, a prvi put su objavljene u priručniku o jav-nom zagovaranju koji je objavio CRS BiH.

Priručnik je napravljen s ciljem da vam pomogne da ojačate vješ-tine koje već posjedujete kako biste bili efikasniji u odlučivanju o ciljevima vaše kampanje i nji-hovom dostizanju. Čitajte i nas-tavite govoriti o tome!

Biti aktivist u vašoj zajed-nici je uzbudljiv posao. To znači pronalaženje vizije bolje budućnosti i rad s drugima da se ona dostigne.

Advocacy (zagovaranje) – pro-ces kreiranja promjena pravila ili zakona – to nije apstraktna nau-ka. Većina nas već posjeduje po-trebne vještine jer mi zagovara-mo svakodnevno.

Djeca to čine svojim roditeljima kad mole da im se produži izlazak petkom navečer. Supruzi vrše za-govaranje kod svojih supruga kad žele gledati utrke Formule radije nego da popravljaju vodovodni kvar.

U ovim situacijama, kao i u jav-nom zagovaranju, jedino oruđe koje nam treba jeste komunik-acija kombinovana sa mrvicom strategije.

kako postici cilj?

`

Kampanja javnog zagovaranja je napravljena kako bi se promi-jenili zakoni, principi ili institucije. Ona se sastoji iz više faza i te faze se preklapaju. Zagovaranje je dinamičan proces u kom se mogućnosti iskorištavaju onako kako dolaze, tako da se neke faze često ponavljaju. S druge strane, u nekim slučajevima nema dovoljno (ili uopšte) vremena za određene faze. Iskoris-tite oruđa koja odgovaraju vašoj situaciji i cilju.

Povjerenje kreće od kuće, znači

moramo vjerovati, uče nas kod

kuće da vjerujemo prijatelju u ško-

li, drugu u klupi, kolegi na poslu.

(Prijedor)*



21

Treća faza – Jačanje svijesti i izgradnja javne podrške

• Uputite vašu poruku. Raz-motrite medij: ko bi trebalo da distribuira vašu poruku? Koji je najbolji način da doprete do vaše ciljane publike?• Ponovite vašu poruku • Prilagodite je zahtjevima posebne publike• Koristite medije sa pozi-tivnim pričama, sastanke i javne rasprave, peticije, publikacije, postere, letke, sastanite se sa zakonodavcima• Nastavite surađivati s kl-jučnim akterima, čak i ako vas ne podržavaju• Proširite koaliciju. Pronađite organizacije koje će podržati vašu kampanju.

Kad je moguće, koristite slijedeće metode:

• Javne diskusije, sastanke i okrugle stolove• Organizirajte sastanke s medijima kako biste kreirali „pozi-tivnu priču“• Peticije i pisanje pisama ključnim osobama koje podržava-ju kampanju• Javnu umjetnost (ovo je izvrstan način da se angažiraju mladi ljudi)• Postere i plakate• Letke ili članke koje di-jelite na ulici• Džinglove na radiju ili TV spotove

Četvrta faza – Pritisak na opoziciju

• Posljednje sredstvo ko-jim se pokušava utjecati na ljude sa autoritetom koji i nakon svih vaših pozitivnih napora još uvijek pružaju otporu• Pokušajte da se putem medija eksplicitno objasne/imenuju prepreke• Legalne mjere, kao što je pravni postupak zasnovan na važećem lokalnom, državnom ili međunarodnom zakonu• Upućivanje pisama kl-jučnim ljudima sa autoritetom koji se protive kampanji• Demonstracije

Peta faza – Proslavljanje i eval-uiranje

• Proslavite uspjeh, makar bio i neznatan. Zapamtite da sva-ki razgovor stvara demokratijske navike• Evaluirajte što ste naučili i što ćete moći poboljšati sljedeći put

PRO-Budućnost

22

Jednom sam imala zadatak da napišem priču o Van Goghovim cipelama, odnosno priču koju bi one trebale ispričati. Radi se o paru starih zemljoradničkih ci-pela koje je Van Gogh kupio na buvljaku i na platnu ovjekovječio, ostavljajući jednima da promišl-jaju i pretpostavljaju, a drugima opet da “samo“ prime njihovu poruku. Pomno sam promatrala ovo Van Goghovo djelo, zamislila ko je mogao nositi ovakve cipele, napravila fabulu u glavi, napisala priču i – dobila jedan poprilično neistinit i vještački uradak. Ali i važnu lekciju. Kako mogu znati kako je u drugim cipelama? Pret-postavke ili analize, izmišljanje i dodavanje tu nisu dostatni. Po-trebno je saživjeti se s tim. Os-jetiti kako je u tuđim cipelama. Otvoriti oči i srce i osjetiti, pa tek onda znati. Ovoga sam se sjetila neki dan kad sam posudila svoje gumene čizme jednoj Amerikanki, djelat-nici humanitarne organizacije, koja se zaputila u neka područja u Bosni da bi razgovarala s lju-dima iz poplavljenih područja i klizišta, kako bi na temelju tih priča mogla u svojoj zemlji zagov-arati za prikupljanje sredstava za pomoć. Dan je bio sunčan i po sa-rajevskom asfaltu se moglo vrlo ugodno šetati i u sandalicama, no preporučila sam joj da ponese te gumenjake budući da je išla u Maglaj i Željezno Polje. A tamo, iako je sijalo isto sunce kao i u Sarajevu, i iako su u medijima bila već nešto prorijeđena izviješća s poplavljenih područja i klizišta, trebalo je obuti drukčiju obuću. Amerikanka je bila tamo, razgov-

arala s ljudima, ja sam pogledala i fotografije s terena, poslušala što su rekli tamošnji ljudi. Moja potresenost nije bila ni veća ni manja nego kad sam onih prvih dana gledala što se događa na svim TV postajama koje su imale program uživo i koje su pokaziva-le naizmjenično evakuaciju lju-di iz poplavljenih kuća, krovove koji vire iz vode, apele za pomoć, priče ljudi koji ne znaju kuda dalje, prizore iz kolektivnih smještaja... Čizme sam dobila natrag, ured-no spakirane u veliku plastičnu vreću, i neočišćene, jer sam joj rekla da ću se pobrinuti za to. Nije mi se moglo jasnije kazati nego kad sam ih pogledala onakve do pola ulijepljene nečim što nije ni blato ni prljavština već kao neka-kva vanzemaljska materija. Ve-oma banalno i konkretno, to se mora sastrugati, dezinficirati, to blato spakirati i negdje odložiti, a pri tom i sebe zaštititi od ko zna čega što se nakotilo u toj materiji, kako se preporučuje. To je samo jedan jeftini par gumenjaka oko kojih se ne vrijedi mučiti i koje mogu i baciti. Ali ne mogu da ne znam, u glavi i u srcu, da mi je cijela Bosna prekrivena takvom prljavštinom, da brda više nisu gdje su bila i da ljudi nisu tamo gdje su bili. Sve ono što se nanijelo, sve ono što je istrulilo, sve ono što nije ona naša gruda zemlje na koju smo navikli, sve ono otrovno što je izronilo, sva nesreća koja je time prouzročena, mora se sas-trugati, dezinficirati, spakirati i odložiti, a da se pri tom ne zaraz-imo ko zna čime. Mojim čizmama treba čišćenje, al’ hajde to. Mojoj

zemlji treba čišćenje, treba joj dezinfekcija, treba iz nje ukloniti prljavštinu, otrov, zarazu. Ljudima moje zemlje treba hrabrost. Treba im snaga, nada, treba im potpora. Treba im čista voda, treba im hrana, odjeća... Mnogima treba novi dom. A na-jviše od svega im treba da mi koji nismo izravno pogođeni ovog nesrećom i koji možemo pomoći na bilo koji način obujemo njih-ovu obuću, da budemo u njihovim gumenim čizmama (ako ih kojom pustom srećom imaju) i osjetimo šta im treba (šta bi nama treba-lo da smo oni). I da budemo tu za njih. I da ne dopustimo da nas za-vara zubato sunce. Jer, ono može radosno obasjavati šarene izloge i obnažena ramena djevojaka, može pozivati u šetnju i ljenčaren-je uz kavicu, ali ne donosi više ni ono ništa dobrog nikome od nas dok god u bilo koje kraju ove naše zemlje osvjetljava muku i izgu-bljenost, dokle god čini da izbija prljavština i zaraza, i dokle god ne bude ponovno, koliko-toliko, ono naše staro bosanskoherce-govačko sunce koje bi obično u ovo doba godine dirigiralo bolno lijepim ozelenjelim ravnicama ili se igralo skrivača po kakvom za-vojitom putu... I, danas jest drukčiji dan. Danas je dan kad ne želim pobjeći od ovog blata što nas je zakopalo i kad ne želim da mi ljudskost obamre na zubatome suncu. Dan kad znam da u tuđoj sreći i nesreći leže i moja sreća i nesreća. Dan u ko-jem, kad kažem „tuđi“, mislim - onaj netko drugi, tko je isti kao i ja.

pricaRenata DLOUHI -KASTELIC

Tuđe cipele

ˇ


23

proðoh... bosnom i hercegovinom

Kristina ŠEŠLIJA

Kada vidite ovu fotografiju vjerujem da pomislite na divne predjele neke daleke zemlje. U stvari, ovo su zemljane piramide koje se nalaze u našoj zemlji, tačnije 9 km od Foče. Piramide koje vidite su nastale erozijom i drugim vremenskim uticajima koje vjerujem naučnici mogu ljepše objasniti, a ja sam samo jedna od stanovnica naše lijepe BIH ponosna što se ovakve ljepote mogu vidjeti i kod nas. Ukoliko bu-dete imali priliku svratite na tren, ako ništa drugo, a onda zbog dobrih fotografija.

Na ovoj fotografiji mozete vidjeti prelijepo Ramsko jezero nastalo 1968. godine Vjerujem da većina nas tokom ljetnog perioda želi posjetiti mjesto gdje ima vode za osvježenje i gdje se duša može odmoriti. Ramsko jezero je pravo mjesto za to, a udaljeno je samo 110 km od Sarajeva i 80 km od Mostara.Najveća dužina Ramskog jezera je 12km, površina oko 1500 ha, najveća dubina oko 95 metara, dok su oscilacije vode i do 55 metara. Pogled na ovo jezero vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Mir i sloga kuću gradi. Mi živimo u

BiH, i to je naša kuća.

(Nevesinje)*


PRO-Budućnost

24

naša šansa

“Šah za mir”

Uputite vašu poruku. Razmotrite „Svi mladi ljudi koji žele da se ostvare na nekom planu, da uspiju u živo-tu i žive sretnije treba da budu oslobođeni bilo ka-kvih predrasuda“, riječi su šahovskog velemajstora iz Teslića Borkija Predojevića koji je fantastični us-pjeh u svijetu šaha izgradio, između ostalog, i zah-valjući životu oslobođenom od predrasuda o „oni-ma tamo“. Borki je rođen 1987. godine u Tesliću, opštini koja je kao i mnoge druge u Bosni i Hercegovini, bila zatro-vana ratnim dešavanjima, podjelama i negativnim pričama o „onima tamo“. Na sreću, još kao mlad počeo je da putuje i upoznaje različite ljude što mu je pomoglo da izgradi zdravo i pozitivno mišljenje o drugima i drugačijima i da donese važne odluke u vezi sa svojom šahovskom karijerom.

Šahom se aktivno bavi od 1995. godine. Ovome su umnogome doprinijeli njegovi roditelji, majka Živana koja ga je naučila prvim šahovskim potezi-ma i otac Borislav, koji je bio bezuslovna podrška na putu Borkijevog uspjeha. A njih je bilo mnogo. Već sa osam godina osvojio je IV kategoriju na ša-hovskom turniru u Sanskom Mostu, a sa 12 godina ovjenčao se titulom FIDE majstora 1999. godine u Grčkoj. Titulu velemajstor osvojio je na 36. olimpija-di u Kalviji na Majorci, koja mu je zvanično priznata

godinu dana kasnije – 2005. godine u Dohi u Kata-ru. Za selekciju BiH na šahovskim olimpijadama nastupa od 2004. godine.Njegov šahovski uzor je Gari Kasparov. „Kada sam kao dijete gledao njegove partije nisam uspijevao da uhvatim nit koju danas vidim. Tek sada mogu da shvatim njegovu pravu snagu”, kaže Borki.

Trenutno je član Upravnog odbora i kapiten četvo-rostrukog šampiona Evrope, šahovskog kluba “Bos-na” Sarajevo. Pored šahovskih uspjeha, Borki je učestvovao i u nekoliko projekata u saradnji sa Nansen Dijalog Centrom u Sarajevu i Lillehammeru u Norveškoj. 2002. godine predvodio je šahiste Bosne i Herce-govine u projektu “Međuetnički dijalog kroz šah 2002” u okviru kojeg su organizovane posjete ša-hista iz Norveške Sarajevu, Mostaru i Banjaluci i uz-vratna posjeta bh šahista Norveškoj. Kao učesnik u ovom projektu Borki je 2003. godine dobio plaketu “Chess for Peace” od strane Nansen Fredssenter.

Borki nastoji da promoviše šah širom Bosne i Her-cegovine kao sport koji spaja ljude i „podstiče is-traživački duh i uvijek vas nečem novom nauči“. Nedavno je, u oktobru 2014. godine, u okviru saj-ma „ZEPS 2014”, ponovo igrao simultanku sa sta-novnicima Zenice na 22 table. Konačni rezultat dvočasovnog nadmetanja sa Predojevićem bio je 20:2 u korist velemajstora. Najstariji učesnik simul-tanke imao je 72, a najmlađi 12 godina.

Sve ovo nam je Borki ispričao zato što je, kako kaže, svjedok mnogih podjela na teritoriji Bosne i Hercegovine i zato što želi da njegov primjer bude prepoznat kao jedan pozitivan primjer i doprinese izgradnji mira kojom se trenutno bavi USAID-ov projekat PRO-Budućnost, što smatra neophodnim za svaki dalji napredak naše zemlje.

Siniša Moreti


25

drukcije

“Otisci multioriginalne Bosne i Hercegovine”

“Dvadeset mladih umjetnika, zaljubljenika grafike, studenata dodiplomskog i postdiplomskog studija sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine, boravilo je ovog proljeća, 13-20. aprila, u prosto-ru Internacionalne umjetničke kolonije Počitelj, kako bi u okviru sedmodnevne umjetničke radi-onice pod nazivom Otisci multi-originalne Bosne i Hercegovine otisnuli utisnute tragove spost-venih umjetničkih nemira potak-nutih, ovoga puta, neposred-nošću međusobnog susreta i sugovorništva...”, riječi su doc. dr. Dubravke Pozderac-Lejlić o inici-jativi koja aktivno angažira mlade bh. umjetnike u zagovaranju i aktivnom učešću u promociji vrijednosti koje zagovara PRO-Budućnost projekat. Okupljajući pet akademija umjet-nosti i to iz Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Širokog Brijega, Trebin-ja, mladi umjetnici su svojim za-jedničkim radom i grafikama nas-talim tokom boravka u Počitelju, posvjedočili o vrijednostima različitosti i individualnosti, ali i snazi zajedničkog djelovanja. O istome danas svjedoči dvadeset djela koja su do sada predstavl-jena sarajevskoj i trebinjskoj jav-nosti. Zajednički izlažući svoje radove, studenti, profesori, graditelji mira i entuzijasti žele potaknuti dijalog šire javnosti o važnosti djelovanja prema boljoj i ljepšoj budućnosti. Svojim djelima i njihovim prikazi-ma, nastoje promovirati značaj

umjetnosti u današnjem bh. društvu, njenoj nezavidnoj poziciji, ali i važnosti stvaranja generacije koja promoviše kultu-ru mira naspram kulture netrpel-jivosti i mržnje. Izložba će se prikazati i u Mosta-ru, Širokom Brijegu i Banja Luci.

Na grafičkoj radionici Otisci mul-tioriginalne Bosne i Hercegov-ine učestvovali su studenti četiri akademije likovnih umjetnosti u BiH: Akademije likovnih umjetno-sti Univerziteta u Sarajevu, Aka-demije likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, Ak-ademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci i Akademije likovnih umjetnosti Trebinje Univerziteta u Istočnom Sarajevu, te studen-ti Odsjeka za likovnu umjetnost Nastavničkog fakulteta Univer-ziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Voditelji radionice u Počitelju su bili Amela Hadžimejlić Kečo sa Odsjeka grafika ALU Saraje-vo, uz stručne saradnike Admira Mujkića, Danisa Fejzića i Amera Hadžića.

Učesnici radionice su bili: Amir Ćatić, Taida Fitozović, Admir Ganić, Nikolina Gvozden, Džene-ta Hadžić, Nikola Iljkić, Tomislav Ivanković, Nataša Jovanić, Na-taša Konjević, Sabina Maslo, Mia Marić, Radivoj Milić, Davor Mu-lalić, Bojana Popara, Mirza Rah-manović, Nedim Šećeragić, Albi-na Tursunović, Jelena Udovičić, Saša Vasić i Igor Vučić.

ˇ

Nedim Šećeragić IZ VODE

Mislim da je ljubav ipak jača. Jer to

što nas povezuje je upravo to što

je jače i pokazuje da imamo isti

bol, iste rane. (Mostar)*


PRO-Budućnost

26

pitanje

Šta je ključno za jačanje povjerenja među građanima BiH?

U središtu jačanja narušenog povjerenja među građanima BiH stoji dijalog. Evidentno je da postoji potreba međusobnog priznavanja i prihvatanja sa svim našim različitostima, ali samo puko prihvatanje postojanja dru-gačijeg nije dovoljno za vraćanje narušenog povjerenja. Putem ot-vorenog dijaloga koji teži potrazi za društvenom i političkom pra-vdom građani će, uvjeren sam, jačati međusobno povjerenje.Dijalog zasigurno nema alter-nativu želimo li izgraditi bolju budućnost za sve nas i generacije koje dolaze.

Ja dolazim iz grada punog različi-tosti, od etničkih, kulturoloških, socijalnih. Stalna promocija za-jedničkih vrijednosti i aktivnosti, novo sklopljeni mješoviti brakovi, borba za zajednički život a ne samo suživot, nadjačali su “zvo-na” prošlosti i omogućili da među građanima vlada razumijevanje. Obični ljudi žive svoje živote, za-dovoljavaju se malim stvarima, ali im je potrebno vratiti vjeru da će imati posao, socijalnu i zdravst-venu zaštitu, da će im djeca imati besplatno školovanje… Povjeren-je se stiče, gradi korak po korak, ljudi se oslanjaju jedni na druge, ali je neophodna svakodnevna saradnja i veće razumijevanje od strane političara, koji treba da se bave prosperitetom ove zemlje a ne podizanjem nacionalnih ten-zija.

Moje mišljenje je da je za jačanje povjerenja među građanima BiH ključna izgradnja demokratsk-og društva uz jačanje institucija i funkcionisanje pravne države, integracija i učešće građana na svim nivoima - od mjesne za-jednice do lokalne samouprave, pomoć ugroženim socijalnim kat-egorijama, jačanje kvaliteta obra-zovnog sistema od predškolskog do univerzitetskog, eliminacija svih oblika korupcije i kriminala, demokratizacija unutar političkih partija uz poštovanje etičkih principa u obavljanju javne funk-cije kako bi se vratilo povjerenje među građane, kao i izvođenje odgovornih za ratne zločine pred lice pravde.

Murisa MarićIzvršna direktorica, DON Prijedor, članica Ženske alternativne vlade

Igor KožemjakinMeđureligijsko vijeće BiH

Lazar ProdanovićPolitičar

PRO - Budućnost vas pita:

Mir i sloga kuću gradi. Mi živimo u

BiH, i to je naša kuća.

(Nevesinje)*



27

PRO-Budućnost

28

pro-buducnosti vi

Dragi čitaoci, ovo je stranica na kojoj objavljujemo vaše priloge, tekstove, sugestije… Vaš doprinos našim i vašim novinama možete dati putem emaila: [email protected]

Učenik sam 4. razreda Gimnazije “Dr. Mustafa Kamarić“ u Gračanici i imam potrebu da ovo napišem iz pros-tog razloga što se u meni “skupilo” puno dobrih utisaka i iskustava. Naime, od 9. do 12. oktobra sam prisus-tvovao ITF MESS-u, najstarijem i jednom od najznačajnijih festivala u regionu. Dva mjeseca ranije (17-23. avgust) bio sam volonter Sarajevo Film Festivala na platformi/odsjeku za dokumentarne filmove (DOCU-corner). Takođe, sredinom aprila ove godine prisustvovao sam i petodnevnoj radionici o forum teatru (po-zorištu potlačenih).

Za sve to sam zahvalan USAID-ovom projektu PRO-Budućnost, sa kojim sam se upoznao ove godine, a već sam, zahvaljujući njemu, imao čast da prisustvujem, volontiram, edukujem se na tri važna događaja, posebno za mene jer se godinama amaterski bavim umjetnošću, tačnije glumom. Naravno, moram izdvo-jiti određene osobe ispred PRO-Budućnosti koje su me upoznale sa ovim projektom i koje su “krivci” da od tada, a i dalje pratim njihov rad i aktivnosti. To su Siniša Moreti i Edita Čolo. Njima sam duboko zahvalan što sam mogao, uprkos teškoj situaciji u našoj zemlji i društvu (naročito za mlade), da se upoznam sa pro-jektom koji vrlo uspješno i efikasno radi na pomirenju, razumijevanju i odgovornosti za budućnost, kako mu i samo ime govori. Kažem uspješno i efikasno, jer sam iz vlastitog iskustva primjetio koliko se i kako na navedenim radionicama i seminarima zaista radi sa mladima, koliko mi mladi tu učimo o pomirenju, miru, razvoju odgovornosti, te koliko shvatamo važnost ovih i sličnih projekata. Kroz ovaj USAID-ov projekat sam saznao i za YIHR BH, Caritas Banja Luka, Catholic Relief Services, Helsinški parlament građana Banja Luka i sl.

Moji prijatelji (koje sam upravo upoznao preko ovih aktivnosti) i ja smo zaista zadovoljni ekipom PRO - Budućnosti, jer ostvaruju i sprovode ono što obećavaju, a to su: odgovornost, sigurnost, kreativnost, efikasnost, učenje o razvijanju kritičkog mišljenja, sloboda govora i iznošenja stavova, mogućnost up-oznavanja mladih međusobno, druženje, itd. Zbog toga ću sigurno nastaviti aplicirati na daljnje aktivnosti PRO-Budućnosti. Ovo pišem zaista iskreno jer su mi upravo iskustva koja sam pomenuo dala zadatak da se ovim putem zahvalim svim onima koji vrijedno rade na ovom projektu i ovim organizacijama, a posebno gđi Čolo i gosp. Moretiju.

Tarik Džinić

`

U prvom broju Novosti iz PRO-Budućnost-i drago nam je da možemo objaviti pismo učesnika pro-jekta PRO-Budućnost Tarika Džinića.

Mi moramo uvažavati i različitosti,

i to je mir. (Prijedor)*


N O V O S T I I Z P R O - B U D U Ć N O S T - i

Emira Alibašić ZIMA JE MIR

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID). Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.

Documents

NOVOSTI IZ PRO-BUDUCNOSTI - Mreža za izgradnju mira · jenje retorike o razdvajanju i vik-timizaciji u ciljanim lokalnim za-jednicama. Pojedinci i zajednice nisu jed-ini koji su