Upload
vuminh
View
219
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
BRZO
Ven~ali se Eskim i Eskimka.
Posle prve bra~ne no}i
mlada je bila u {estom mesecu
trudno}e!
ZNAWE
Na ~asu anatomije:
- Koliko ~ovek ima vratnih pr{qenova?
- [est.
- Nabrojte ih.
- Jedan, dva, tri...
UMALO
Ka`e plavu{a drugarici:
- Jutros umalo da ustanem na
levu nogu!
Po{tovani ~itaoci, ako ste raspolo`eni za saradwu {aqite svoje priloge na adresu:
„Ve~erwe novosti“ Trg Nikole Pa{i}a 7, 11000 Beograd (za vedru stranu)
XEPNI KALENDAR
NOVOSTI • Nedeqa, 31. jul 2011. 19
e-mail: [email protected]
(Ne)honorarni saradnik
Афоризам недеље
Napredwaci su se radikalno demokratizovali!
Aleksandar ^otri}
NAJBOQA SATIRI^NA PRI^A
HUMOR
Pi{e Ranko GUZINA
PONEDEQAK
Oni misle da mi blefiramo i
da ne}emo upotrebiti sva
raspolo`iva diplomatska
sredstva.
UTORAK
Svi koji misle druk~ije
od mene, robovi su
jednoumqa.
SREDA
Da li je Sheveningen
srpska enklava ili
srpska dijaspora?
^ETVRTAK
Politi~ke emisije bile bi
popularnije kada bi atraktivne
voditeqke pratili
harmonika{i.
PETAK
Radio je vredno preko tri
decenije i ve} se nadao penziji,
ali ga je preduhitrila
otpremnina.
SUBOTA
Ko ne veruje statistici, taj
sumwa i u vladu.
Eto, takvih qudi ima!
NEDEQA
Kroz vekove Srbe su predvodili
Crnojevi}i, ^arnojevi}i,
Kara|or|evi}i, Karaxi}i,
Mrkowi}i...
I nije tako crno kako je moglo
da bude!
Stanojevi} je {utnuo praznu fla{u
sa vodom.
Nedeqko Koviwalo, komentator
RADNICI
Moju suprugu ne zanima
mnogo fudbal, a ipak tra`i
dosta pogodaka!
Veroqub Jovanovi}
Tarzan je Srbin.
Odalo ga je to {to je bio
go i bos!
Du{an Pua~a
Aleksandar Pe{kov
Nekoliko puta sam poku{ao da pobegnem iz ludnice.
Ali me svaki put uhvate grani~ari. \or|e Ota{evi}
Goran D
ivac
Crta i
pi{
e:
Sa{
a D
im
itrije
vi}
Pisma iz Srbije (42)
Dragi moji,
U Srbiji sam skoro godinu dana i
ve} sam usvojio mnoge ovda{we
navike. Kasnim na posao i sastanke,
psujem pe{ake i voza~e, jedem
pihtije za doru~ak, pijem rakiju
svim wenim agregatnim stawima,
nerviram se zbog fudbala. Ipak, jo{
uvek nemam utisak da sam se sasvim
integrisao u srpsko dru{tvo, to jest
da sam bar malo postao Srbinom.
Pitao sam svoje srpske prijateqe
za{to je tako, a oni su mi uzvratili
kontrapitawem:
- Jesi li bio u Gu~i?
- Nisam. [ta je to?
- Eto vidi{. Pa kako
misli{ da postane{
Srbin ako nisi bio na
saboru truba~a u Gu~i?!
- Ali ja pojma nemam o
trubi!
Samo su se nasmejali.
- Ko te to pitao! U Gu~u se ide zbog
svega drugog, najmawe zbog trube!
- Zbog ~ega se ide ako ne zbog
muzike?, pitao sam.
- Pa na primer, veliki Srbi idu da
bi postanu jo{ ve}i, a mali Srbi
odlaze da bi porasli.
- Zar se to mo`e?
- O, itekako! Mnogi nisu ni znali da
su Srbi dok nisu oti{li u Gu~u, a
odatle su se vratili kao Srbende!
Ima i onih koji su ~itavog svog
`ivota bili Srbi drugog reda,
kojima su vrata svih nacionalnih
institucija bila zatvorena,
patriotske novine su ih ismevale, u
Crkvu nisu smeli ni da privire, a o
tituli akademika ni da sawaju. I
wima je Gu~a pomogla.
- Kako? Zar se u Gu~i dobija
sertifikat da si Srbin?
Moji sagovornici su se samo
zgledali.
- Naravno da ne. Onaj ko ho}e da u
Gu~i postane veliki Srbin, to jest
Srbin sa pedigreom, mora za to sam
da se izbori.
- Kako to?
- Lepo. Uzmimo na primer nekog
lidera male srpske opozicione
stranke koji je ve} godinama na
glasu kao izdajnik, strani pla}enik,
jednom re~ju nedokazani Srbin. Kad
takvom politi~aru dosadi takav
status ili kad se u`eli novih
glasa~a on se sjuri niz Ibarsku
magistralu do|e u Gu~u i po~ne da se
posrbqava.
- Tad radi {ta?
- Najpre skine sako i kravatu i
obu~e majicu sa nekim
patriotskim motivom,
~etiri ocila, mrtva~kom
glavom ili ako je ba{
ambiciozan - likom nekog
ha{kog optu`enika. Potom
na iskap popije par rakija i pet,
{est piva, u|e u prvu {atru, naru~i
pola pe~enog vola i peva~icu da mu
peva u krilu. Kad iza|e napoqe,
najmawe dva puta padne u najve}e
blato i bar jednom se popne na
spomenik truba~u. Onda potra`i
prvu televizijsku ekipu i izjavi
kako je Gu~a du{a Srbije.
- I?
- I ni{ta. Tad mu je prelazak
cenzusa zagarantovan.
- Kad tako rade mali Srbi {ta li
onda rade veliki?
- Isto to samo dvaputa gore.
- A stranci?
- Stranci se prvog dana ~ude, drugog
se jedva bude, a posle tre}eg tra`e
srpsko dr`avqanstvo.
- Zna~i moram i}i?
- Mora{, nema ti druge.
- A ko pobedi na saboru truba~a?
- Pobednici su svi.
Svi koji pre`ive.
Va{
Bojan Qubenovi}
Visoki predstavnik Evropske unije
zadovoqno klima glavom.
– Gospodo, ispunili ste sve na{e uslove!
Premijer ne krije odu{evqewe.
Ministri za ekonomiju i evropske
integracije sna`no se rukuju i zvu~no
qube. Ministar kulture poput dirigenta
podi`e ruke i poziva sve ~lanove Vlade
da slo`no zapevaju himnu Evropi.
Radost i pesmu prekida predstavnikovo
trezveno upozorewe:
– Ostao je, ipak, jo{ jedan uslov. Poka`ite mi radnike!
Ministar privrede pqeska rukama, pozivaju}i qude u plavim
kombinezonima da stanu pred uglednog evropskog slu`benika.
Musavi mu{karci staju u vrstu. Lica im oka|ena izduvnim
gasovima servisiranih automobila, umazana uqima majstorskih
radionica, ogaravqena dimovima pekarskih i industrijskih pe}i.
Visoki predstavnik lako prozire naivan poku{aj izvrdavawa
pravila. Radnicima nare|uje:
– Poka`ite ruke!
Premijer pretrne. U Vladi muk. Ministar vera moli se
Svevi{wem.
– Ovo su va{i radnici? – zajedqivo pita visoki predstavnik i
pokazuje na ruke preru{enih ~inovnika. Odaju ih belina usisana sa
nebrojenih dopisa i re{ewa, meko}a upijena iz tapaciranih
stolica, nokti negovani u vi{e~asovnim pauzama izme|u po~etka
i kraja radnog vremena.
– A razvijena Evropa vrvi od radnika? – drzne se ministar
privrede. Dok ga dr`avni sekretari u}utkuju, a ministar policije
`e`e pogledom, premijer skru{eno odgovara:
– Svuda smo tra`ili.
Sve prevrnuli. Nudili povezan radni sta` na
nevi|eno. Ne na|osmo nijednoga.
– Ne mo`e tako, gospodo. Bez proizvodwe nema odr`ivog razvoja.
– Ali... Vi ste nas nau~ili da su usluge stvorile Evropsku uniju... –
pla~nim se glasom pravda ministar rada.
– Kod nas sve rade roboti – predstavnik hladno podu~ava
ministra privrede.
– Imate li vi tih robota... za izvoz? – poku{ava premijer da
premosti diplomatsku provaliju.
– Naravno. U svim oblicima. Za sve namene – likuje predstavnik.
Visoki.
– A... Skupi su?
– Prili~no.
– Pa... mo`e li jedan kredit? Ne pitamo za kamate! – odlu~an je
premijer.
Predstavnik lista odgovore na pitawa Evropske unije.
– Mo`e! Samo petnaest odsto kamate! Grejs period mesec dana! I
roboti su va{i!
– Bi}e proizvodwe! Bi}e! – ci~i ministar ekonomije i qubi
ministra za za{titu `ivotne sredine. Ministar vera zahvaquje
Svevi{wem.
Evropa nikad nije bila bli`a! Sa{a Toma{evi}
To{
o Bo
rkov
i}