OŠ Nikole HribaraDošlo je vrijeme za povratak kući. Bilo mi je jako zanimljivo i poučno te sad imam razlog da se učlanim i u ovu knjižnicu. Petra Anić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Velika Gorica • Studeni 2019. • Godina 29 • Broj 70 • Cijena 6 KUNA

List osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko, Kravarsko i Orle

Dora Lacković, 2.e,

OŠ Nikole Hribara

Lana Išek, 2.e, OŠ Nikole Hribara

Jana Valpotić, 2.e,

OŠ Nikole Hribara

IMPRESSUM

list osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko, Kravarsko i Orle

NAKLADNIKPučko otvoreno učilište Velika Gorica

Odjel za kulturu

ZA NAKLADNIKAAnita Pišković

UREDNICAMirjana Marković

REDAKCIJADubravka Adžaga, Goranka Braim-Vlahović, Antonina Briševac, Tajana

Brnić, Lidija Detelić, Goranka Dimoski, Ivana Dubovečak, Danijela Gašpar,

Jasna Gazdić, Josipa Gršetić, Zrinka Hačić, Alina Haraminčić, Irena Ivančić,

Marija Janković, Melita Jurilj, Lidija Klarić, Ivana Zagorec Kolarić, Anastazija Komljenović, Ivančica Kovačić, Zorica Kovačić, Snježana Kovčalija, Ksenija Lažeta, Erika Likan Kelentrić, Mirjana Marinčević, Jasenka Medved, Tamara Kordić Mišković, Marina Mužek, Jasna

Pletikapa, Jasminka Podlejan, Blaženka Prvonožec, Jasminka Tihi-Stepanić,

Ivančica Strgar, Tihana Strmo, Marina Šilović, Danijel Šokec, Tamara Špehar,

Nada Tomašić, Lidija Tomić, Divna Topolnjak, Nada Vidaković, Snježana Vlahović, Davorka Facko-Vnučec, Vid

Vučak, Marina Zorić

FOTOGRAFIJEFoto arhiva Pučkog otvorenog učilišta

Velika Gorica i novinarske skupine osnovnih škola

UNOSNikolina Landeka

GRAFIČKA PRIPREMA I DIZAJNTomislav Haraminčić

Rukopisi se šalju na adresuPučko otvoreno učilište Velika Gorica

(za “Žir”),Zagrebačka 37,

10410 Velika Gorica

TELEFON:6259-808 fax: 6259-818

IBAN:HR6624020061854100005

uz poziv na broj HR 63 7803-24213-1112

[email protected]

www.pouvg.hr

TISAK: Domagraf d.o.o.

NAKLADA: 1000 primjeraka

ISSN 1332-3695

2

Emanuel Grgić, 3. b, OŠ Eugena Kvaternika

Noa Gabriel Muratović, 4.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Sabir Mardunović, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Noa Krajna, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Pavel Karas, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Petar Lovreković, 4.razred, OŠ Pokupsko

Roko Bedeković, 2.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Roko Fabečić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Sara Kovačić, 4.razred, OŠ Pokupsko

Valerija Muža, 7.razred, OŠ Pokupsko

Paola Gospodinović, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Juraj Mioč, 3. b, OŠ Eugena Kvaternika

3

MODA

Ivana Gusak, 7.b, OŠ Velika Mlaka

Laura Dubravac, 8.b, OŠ Velika Mlaka

Dorotea Berković, 5.a, OŠ Velika Mlaka

DječaciOdjeća kod nas je dosta jednostavna. Što se tiče cipela, najviše se nose Nike, a njihovi najpopularniji modeli su: Nike AIR FORCE, Nike AIR MAX 270 i 97. Što se tiče hlača najviše se nose poderane uske traperice i Adidas trenirke. Gornji dio odjeće, npr. majice najpoznatije su Nike, Adidas i Black Squad hoodice. Kratke majice su većinom Adidas.

DjevojčiceKod cura se moda dosta razlikuje od muške mode. Cure od obuće najviše nose Fila tenisice s visokim đonom. Od hlača se najviše nose tajice i uske traperice. Što se tiče odjeće za gornji dio tijela, nose široke majice i hoodice. Muške hoodice nose da bi izgledalo kao da imaju dečka.

Gabriel Šafranko, 7.b,OŠ Velika Mlaka

Lea Oreški, 7.b, OŠ Velika Mlaka

Magdalena Cedermas,

7.b, OŠ Velika Mlaka

Marijeta Pevčin, 7.b, OŠ Velika Mlaka

MLADI NOVINARI JAVLJAJU...

VIJESTI IZ OŠ ŠĆITARJEVOPREDSTAVA - Prvi dan listopada su učenici od 5. do 8. razreda posjetili Gradsko kazalište Žar ptica i pogledali predstavu „Ako kažeš, gotov si!“. 153. BRIGADA - 3. listopada učenici četvrtih razreda osnovnih škola Velike Gorice obilježili su dan osnutka 153. brigade Hrvatske vojske. Iz naše škole su sudjelovali učenici 4. b razreda sa svojom učiteljicom Renatom. DAN KRUHA - Učenici nižih razreda obilježili su 4. listopada Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje prigodnim programom. Postavljena je izložba kruha, peciva i jesnskih plodova, a nakon blagoslova svi su uživali u blagovanju. „NITKO DA NE DOĐE DO PRIJATELJ DRAG“ - 13. listopada Turopoljska udruga skauta Tur organizirala je memorijal „Nitko da ne dođe do prijatelj drag“. Sudjelovali su i učenici 6. c razreda iz naše škole sa svojom razrednicom, sjajno se zabavili i osvojili 1. mjesto. KROS - 15. listopada sudjelovali smo na krosu učenika osnovnih škola Zagrebačke županije. Naši su učenici postigli izvrsne rezultate, ali najbolji je bio učenik 6. a razreda Stipe Orešković koji je postigao 2. mjesto i osvojio zasluženu medalju i pehar. DAN KRAVATE - 18. listopada obliježili smo Dan kravate.

Novinarska skupinaOŠ Šćitarjevo

VIJESTI IZ OŠ VELIKA MLAKA

„JABUKA“ NA GASTRU TUROPOLJA – I ove je godina naša Učenička zadruga „Jabuka“ sudjelovala na manifestaciji Gastro Turopolja koja je održana 13. listopada u Velikoj Gorici. Jak osmo sretni što smo svake godine sa svojim proizvodima na ovom lijepom obilježavanju turopoljske tradicije. Osim što su se na sajmu kuhala različita jela i prodavali različiti proizvodi (med, ulje, pekmezi, rukotvorine i dr.), pjevalo se i plesalo cijeli dan. Zahvaljujući

Dan 153. brigadeDana 3. 10. moj razred i ja bili smo na obilježavanju 153. brigade u Spomen parku. U 9,30 sati svi smo se okupili ispred Škole. Oko 10,40 sati krenuli smo busom prema Velikoj Buni gdje se nalazi vanjski muzej i Spomen park. Tamo nas je dočekao profesor Nikica, koji je član 153. brigade te nam ukratko rekao što ćemo sve razgledati. Nakon toga smo krenuli prema prvom oružju. Gospodin koji nas je tamo dočekao

rekao je da taj top može ispaliti 12 raketa odjednom. Zatim smo vidjeli minobacač. Iz njega je pucao moj deda Slavko. Krenuli smo prema haubici. Nakon toga vidjeli smo avion. Taj avion zove se Mig-21. I zadnje smo vidjeli ogroman tenk. Na njega smo se svi popeli, čak i učiteljica. Nakon svega toga nas je pozdravio zapovjednik 153. brigade koji nam je pričao o Domovinskom ratu. Bilo je jako zabavno! I nadam se da ću jednom ići i sa svojom obitelji.

Ana Pauk, 4.b,OŠ Eugena Kvaternika

4

Međunarodni Dan mira Opća skupština UN-a, u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira, uspostavila

je 1981. godine vrijeme obilježavanja Dana mira među svim narodima i državama. Dvadeset godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujna kao datum globalnog prekida neprijateljstva i nenasilja. Međunarodni dan mira omogućuje svim pojedincima, organizacijama i nacijama da svojim jednostavnim djelima zajednički šire poruku mira. Tako smo i mi u petak, 20. 9. prigodnim programom, kojeg su izveli učenici 5. razreda te ispisi-vanjem poruka mira na bijelim helijevim balonima, obilježili taj dan te na isti način po-taknuli sve učenike, djelatnike škole i roditelje, na izgradnju i održavanje mirnih putova pri-jateljstva, ljubavi, poštivanja i zajedništva koji su temelj opstojnosti našeg školskog i izvanškolskog društva.

Novinarska skupina OŠ Pokupsko


bogatoj ponudi i lijepu sunčanu danu, posjećenost sajma i našeg štanda bila je odlična. Na sajmu su vrijedno radili naši učenici i njihovi voditelji koji su uspješno predstavljali i prodavali predmete koje su sami izradili. Bilo je tu olovaka, ukosnica, ruža od ovčje vune, kućica i ukrasa od gline, broševa i privjesaka… Zahvaljujemo organizatoru, ali i svim našim učenicima, roditeljima i ostalima koji su posjetili naš štand. DAN ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE – U našoj školi je je 11. listopada svečano obilježen Dan zahvalnosti za plodove zemlje (popularno: Dan kruha). Učenici razredne nastave jako su se potrudili kako bi priredbu učinili zanimljivom, veselom i razigranom. Bilo je tu puno pjesme, igrokaza i recitacija. Na kraju je naš župnik Anđelko Kufrin vodio molitvu i blagoslovio hranu koju su donijeli vrijedni učenici, a pripremili su je zajedno s roditeljima. Nakon zajedničke molitve i blagoslova, uslijedila je mala, ali slatka gozba i čašćenje. ČETVRTI RAZREDI U VELIKOJ BUNI – Učenici četvrtih razreda sa svojim su učiteljicama, Doris Lučan, Galjom Vlašić-Trbić i Andreom Ceković, 3. listopada posjetili Veliku Bunu povodom obilježavanja 28. godine osnutka 153. brigade. Nakon što su razgledali muzej oružja, poslušali su govor pojedinih pripadnika 153. brigade. Učenici su uživali razgledavajući vanjski muzej, a iako je vrijeme bilo loše i suteren blatnjav od kiše, to ih nije spriječilo da „isprobaju“ eksponate. Najviše su se oduševili tenkom na koji se nisu mogli popeti, pod budnim okom učiteljica i pripadnika brigade. MOJA PRVA KNJIGA – učenici koji su prošle školske godine uspješno sudjelovali u nagradnom natječaju „Moja prva knjiga, 26. rujna uživali su na završnoj svečanosti i dodjeli nagrada u Karlovcu. Tom je prigodom obilježena i petnaesta godišnjica ovog natječaja. Djevojčice i dječaci naše škole bili su presretni i oduševljeni.

5

Posjet knjižnici GalženicaDana 16. 10. moj je razred išao

u knjižnicu Galženica povo-dom Mjeseca knjige. Krenuli smo pješice tijekom petog školskog sata. Kada smo stigli dočekale su nas tete knjižničarke. Ušli smo unutra i sjeli za stolove. Knjižničarke su najavile da ćemo imati sat lektire na malo drugačiji način – uglazbljenu lektiru. Podi-

jelile su papire na kojima su bile pjesme Antuntun i Grga Čvarak. Otpjevali smo ih uz melodiju. Zatim smo mi odrepali pjesmu Antun-tun, koju smo uvježbali u školi te otpjevali i otplesali pjesmu Darko Indijanac. Baš je bilo fora! Nakon toga knjižničarke su nam rekle da možemo razgledati knjižnicu. Pokazale su nam gdje stoje lektire, slikovnice te mnoge druge knjige. Došlo je vrijeme za povratak kući. Bilo mi je jako zanimljivo i poučno te sad imam razlog da se učlanim i u ovu knjižnicu.

Petra Anić, 4.b,OŠ Eugena Kvaternika

Pozdrav učenicima prvog razredaKako bi našim učenicima prvog razreda uljepšali prve dane

osnovnoškolskog obrazovanja, za njih smo u utorak, 17. rujna, priredili glazbeno–scensku priredbu kojom smo ujedno i prezentirali neke od ovogodišnjih planiranih izvannastavnih aktivnosti. Tako su prvašići i ostali učenici mogli upoznati, čuti i vidjeti kako pleše plesno-scenska skupina, pjeva pjevački zbor mlađeg uzrasta i učenici 4. razreda te kako glumi i recitira dramsko-recitatorska skupina. Priredbu su za mališane priredili učiteljice Jasminka, Smiljana, Jelena i učitelj Marijo. Kroz program je vodila učenica šestog razreda Iva Skender koja je na kraju navela da u našoj školi postoji i niz drugih izvannastavnih aktivnosti koje vrlo uspješno rade. Što će se i ove godine pokazati i u čemu će moći vi učenici, pa i prvoškolci, sudjelovati i uživati.



Razgovarali su s likovnim i literarnim stručnjacima i dobili upute za daljnji rad. Upoznali su i dječju spisateljicu Sanju Pilić te dobili i njezin autogram i posvetu. Učenici su pogledali i predstavu „Jaje“ u izvedbi Gradskog kazališta Zorin dom.

Novinarska skupina „Periskop“

VIJEST IZ OŠ NIKOLE HRIBARA

IZLET U PARK MAKSIMIR - U srijedu 25. 9. 2019. godine 3.b razred išao je autobusom na terensku nastavu park Maksimir. Cilj tog putovanja bio je kroz potragu za blagom što bolje usvojiti ono što smo radili na nastavi. Čim smo ušli u park vidjeli smo vjevericu na udaljenosti 5-10 metara što nas je jako razveselilo. Uskoro je došla voditeljica i podijelila nam kompase. Odmah smo počelo tražiti blago. Vidjeli smo drveće prema kojem se možemo orijentirati jer na njemu mahovina raste na sjevernoj strani i ono prema kojem se ne možemo orijentirati, jer mahovina raste sa svih strana. Vidjeli smo i jedan panj na kojem smo gledali godove. Uz kapelicu sv. Jurja naučili smo da je Maksimir dobio ime po biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Nakon duge potrage našli smo blago. Bila je to mala škrinjica u kojoj je bila zlatna medalja za učiteljicu. Onda smo došli na Švicarsku livadu na kojoj smo jeli i igrali se. Vidjeli smo još i Švicarsku kuću, kornjače uz jezero i drvo staro 600 godina. Prije povratka smo pojeli sladoled. Mislim da smo se jako dobro zabavili.

Matej Marijetić, 3.b,OŠ Nikole Hribara

VIJEST IZ OŠ POKUPSKO

DAN BIJELOG ŠTAPA - Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, a bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućava samostalno kretanje na poznatom terenu. Ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Mladi knjižničari su 15. 10. godine izradili plakat te nas podsjetili da postoji Brailleovo pismo koje je sistem pisanja i čitanja namijenjen slijepim ili slabovidnim osobama.


6

Vanjska učionica OŠ Eugena KvaternikaPočetkom ove školske godine dočekala nas je u školskom parku nova učionica za izvan učioničku nastavu. Nalazi se u parku naše škole, a mi smo iskoristili Dan bez zvona i ocjena kao i lijepi sunčan dan za boravak vani. Osim matematičkih priča i zada-taka, koje smo veselo rješavali ispod zelenog drveća, imali smo razne sportske igre: badminton, stolni tenis, nogomet, odbojku i tjelovježbe. Odlično nam je bilo u prelijepoj drvenoj učionici!

Mali novinari, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Bili smo u Beču

Još jedan posjet Austriji protekao je u izvanrednoj organizaciji. Naime, u ponedjeljak, 7. listo-pada, učenici od 5. do 8. raz-reda u pratnji učiteljice Martine Sviličić, inače i nositeljice organizirane terenske nastave, vjeroučiteljice Sanje Milković, pedagoginje Anite Beganović i učitelja Marija Ožakovića, obišli su dio glavnog grada Austrije, prijestolnicu Marije Terezije, umjetnosti klasicizma i glazbe, Beč. Nakon malo dužeg puto-vanja i kraćih stajanja za odmor, stigli su oko 12 sati na odredište te se odmah uputili prema Trgu Marije Terezije od kud su, nakon fotografiranja, krenuli u obila-zak NHM-a (Natur Historisches


7

Dani zahvalnosti za plodove zemlje

I ove godine obilježavanje Dana zahvalnosti za plodove zemlje i Dana kruha završili smo u vedrom i veselom

ozračju. U utorak 15. 10. od samog jutra voditelj UZ Lajdica prof. Marijo Ožaković i vrijedna dva zadrugara Andrej Piculek i Petar Šestak, pripremali su ukusne i slasne palačinke punjene zadružnim pekmezom od šljiva i džemom od dunja. Nije na odmet spomenuti da su se mirisi širili cijelom školom tako da su učenici jedva dočekali da degu-stiraju primamljive slastice koje su bile samo dio onoga što

je izloženo u holu škole, a što su pripremili vrijedni učenici zajedno sa svojim ukućanima: od peciva, kolača, pletenica do kiflica i roščića. Prigodnim programom, kojeg su izveli mali i djevojački zbor, dramsko-scenska skupina, bibli-jska skupina i neizbježni tamburaši pod vodstvom svojih mentora vjeroučiteljice Sanje Milković, učiteljice Jas-minke Podlejan te učitelja Marija Ožakoviča, svečano smo obilježili jednu od najdražih godišnjih svetkovina, a nakon svega naš župnik vlč. Antun Pećar i vlč. Vedran Pejak-Pašić iz susjedne župe Bučica, blagoslovili su blagdanski stol te su učenici i učitelji s veseljem prionuli na zajedničko blagovanje kao simbol zajedništva i obiteljskog ozračja u našoj školi.


Museum) sa sjajnim evolucijskim izlošcima i vjernim kopijama te reparacijama biljno-životinjskog svijeta.Učenicima je najzanimljivija bila živa replika dinosaura, no vrijeme je brzo prolazilo pa su morali krenuti dalje kroz Dvorac Hofburg ulicom Kohlmarkt gdje se u davna vremena pro-davao ugljen. Nakon fotografi-ranja ispred katedrale te posjeta spomeniku kugi, koji ima na vrhu zlato, kao i jednosatne okrepe u McDonaldsu, slijedio je obila-zak Državne opere ili Statsoper kroz koju ih je vodila kustosica govoreći na engleskom jeziku. Učenici su se upoznali s prosto-rom koji je preživio 2. svj. rat, novijim, modernijim prostorom, popratnim prostorijama kosti-mografije, logistike, crvenim

salonom i dr., ali im je zaista iskreno dah zastao kad su ugledali monumentalnost ogromne i prekrasne dvorane u neorene-sansnom stilu.Sve u svemu, ovaj prvi dio projekta „19.

st. - vrijeme Austrougarske“ protekao je i više nego zanimljivo, edukativno i, što je najvažnije, u veselom i vedrom ozračju.


8


Obilježili smo svjetski Dan jabuka

Učenici razredne nastave OŠ Pokupsko povodom Dana

zahvalnosti za plodove zemlje obilježili su i Svjetski dan jabuka. Za tu prigodu kušali su različite slastice napravljene od jabuka koje su pripremile vrijedne ruke

Kao i do sada i ovogodišnja Međužupanijska suradnja učeničkih zadruga Zagrebačke županije protekla je u veselom, vedrom, za-

UZ Lajdica na međužupanijskoj suradnji učeničkih zadruga

nimljivom, edukativnom i nadasve prijateljskom ozračju, što je i cilj zadrugarstva. Ove godine naši zadrugari Petar Šestak i Andrej Piculek u pratnji voditelja knjižničarke Tihane Strmo i učitelja Marija Ožakoviča, proveli su nezabo-ravna tri dana druženja, s ostalim zadrugarima Zagrebačke županije, u Primoštenskom kraju. Zadrugari su sudjelovali u dvije radionice koje je pripremio za njih domaćin OŠ Primošten, gradnja suhozida i bakropis te su posjetili i upoznali grandiozne Slapove Krke, ljepote Primoštena te Baćulove i Jurlinove dvore. No svakako će svima u sjećanju ostati nezaboravna druženja, pjesme, kupanja u moru, zabave, igre i razonode koje su zadrugarima pripremili domaćini koji su ih zaista srdačno primili i ko-jima su se svi na kraju iskreno zahvalili na gost-oprimstvu. Naši zadrugari se također zahvaljuju i organizatorici svih dosadašnjih putovanja, višoj referentici za OŠ u Zagrebačkoj županiji Darinki Balen na još jednom u nizu, sjajno or-ganiziranom međužupanijskom projektu.


njihovih mama i baka. Učenici 2. razreda su se uključili i u eTwinning projekt Dan jabuka 3 pod sloganom „Po jedna jabuka svaki dan, tjera doktora iz kuće van!“ te

sami ispekli - jabuke u šlafroku.


9

Malo zrnoBok! Pogledaj ovamo. Slušaj! Imam priču po istinitom događaju za tebe.Ja sam malo zrno kukuruza. Ptice su me stalno napadale, ali lišće me je uvijek štitilo. Jednom sam pao u zemlju. Prolazili su dani. Ja sam se nadao da će me netko spasiti, no ništa. Kada sam se najmanje nadao počeo sam rasti. Rastao sam, rastao i narastao i vidio sve oko sebe. Dobio sam mala zrnca i štitio ih listovima kao i moja stabljika mene. A bio sam sretan kad sam vidio da moji potomci, ostale biljke iz mojega zrna, to nastavljaju.

David Večerić, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

DANI KRUHA

Mihael Pavlović, 1.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Dani kruha u našoj školiU petak, 4. 10. u OŠ Šćitarjevo, u 16,20 sati, održali su se Dani kruha.Djeca su na stolove poredala košarice sa raznim kolačima, pecivima i slasticama. Kruh je blagoslovio svećenik naše župe, velečasni Stjepan Tenšek. Bio je ovo događaj za mlađe razrede. Mnogi roditelji su došli na proslavu uživati u zajedničkom uživanju s djecom. Malo su i roditelji probali slastice, ali naravno, djeca su više. U 17 sati proslava blagdana je lagano završila. Većina djece je zajedno s roditeljima otišla kućama. Bilo je i par đaka kojima roditelji nisu došli, oni su išli školskim autobusom. Ovo je bio još jedan uspješan Dan kruha u našoj školi.

Amalija Vrhovac, 4.a,OŠ Šćitarjevo

Veselo sjemeJednog predivnog jutra farmer Filip je išao sijati kukuruz. Tamo sam bila ja, a ja se zovem sjemenka Dora. Kada nas je farmer Filip posijao svi smo se igrali po zemlji. Bilo je kao da skačemo po oblacima. Svakoga nas je dana farmer tuširao. Nekada je više otuširao Ivicu, pa Maricu, Lanu, Ivančicu i Dragana. Nakon par takvih dana svi su se povećali a ja sam još bila mala, ali me to nije povrijedilo. Kada su ptice dolazile po nas, samo sam ja mogla pobjeći, a svi ostali su bili zalijepljeni u zemlju. No, jednog me dana jedna ptica primila, ali sam joj ispala iz kljuna i pala na tlo. Onda je išao prema meni jedan veliki uređaj. Mislim da je to traktor. Zaustavio se i čovjek me vidio i uzeo u svoju prikolicu. Zatim smo se vozili jedan sat kada smo stigli do mlinara. Kada smo izašli iz prikolice ubacili su nas u mlin. Svi moji prijatelji kažu da te tamo sve boli, ali meni je bilo kao masaža. Kada su me samljeli nisam bila jadna, bilo me je više! Samljevenu su me, nakon jednog dana, pretvorili u čokoladnog mafina. To nisam osjetila jer sam spavala. No, kada sam se probudila bila sam na tanjuru.

Dora Huljina, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

ZRNO PŠENICENa jednom polju posijali su pšenicu. A vi ćete čuti priču malog zrna.Evo me! Dakle, prvo sam bila malo zrno koje je živjelo sa mnoštvom braće i sestara. Kad sam porasla po nas je došao veliki kombajn koji nas je odveo u mlin. Tamo su nas samljeli u brašno. Po nas je došao pekar. Odnio nas je u pekaru. Stavio nas je u zdjelu s vodom. Kad nas je zamijesio u tijesto, stavio nas je u neki solarij (pećnicu). Postali smo kruh. Nitko nas nije kupio, pa kad je pekaru završilo radno vrijeme, uzeo nas je i odnio kući svojoj obitelji. Stavio nas na stol, svakome odrezao krišku kruha i namazali su si maslaca. Pojeli su nas.

Ema Hudžber, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

Priča jednoga zrna, sjemenkeDobar dan! Ja sam sjeme Pero i čekam da narastem pa da me s kombajnom pokupe i da postanem kruh. Evo, narastao sam u prekrasnu pšenicu ! Došlo je vrijeme sjetve i došao je kombajn po mene. Odvezao me u mlin gdje su od mene napravili brašno. Pekar Mirko je došao u mlin kupiti brašno za kruh i u tom brašnu sam bio ja. Odnio me u svoju pekaru i zamijesio kruh. Kruh je kupila baka Marica i odnijela ga doma svojim unucima koji su ga slasno pojeli.

Mark Šneler, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

10

RITAM MLADIH

Blago na otokuBilo je to jako davno, dinosauri su još hodali po zemlji. Moji prijatelji i ja smo velikim brodom plovili preko oceana. Bila je noć i ništa se nije vidjelo. Odjednom se nešto zatreslo, pogledali smo ispred i ugledali pusti otok, odlučili smo pričekati jutro i istražiti taj otok. Sunce je izašlo, na otoku smo pronašli svašta čudno pa čak i pećinu, ugledali smo i veliki crveni X, jako nas je zanimalo što je ispod. Napravili smo plan kopanja i svatko je otišao po alat za kopanje. Nakon nekog vremena počeli smo kopati, kopali smo puna tri sata. Rupa je bila jako duboka. Skoro smo odustali i baš kada smo zadnji put zamahnuli lopatom, pronašli smo škrinju s blagom. Jako smo se iznenadili i bili smo sretni. Odjednom smo začuli neki glasan zvuk i u daljini ugledali gusarski brod. Nismo znali što bismo učinili, ali bili smo hrabri. Gusari s tog broda su vikali: „Vratite nam naše blago!“ Baš u trenutku kada su nas gusari htjeli napasti, iz pećine je izašao veliki crveni zmaj koji je je otjerao gusare. Jako smo se uplašili, ali nam taj zmaj nije htio nauditi, samo se želio igrati. Gurao nas je svojom velikom njuškom. Tada sam se probudio i shvatio da je to zapravo samo moj pas i da je cijela priča bila samo san.

Emanuel Banić, 4.a, OŠ Nikole Hribara

Moji susjediMoji najdraži susjedi su teta Ana, njen muž Josip te njihova djeca Ilija, Petar i Nikolina, ili kako ih mi svi zajedno zovemo, „Grbeše“. Oni su složna i vesela obitelj. Skoro svaki vikend odlaze roštiljati nekamo u prirodu. Ponekad im se moja obitelj i ja pridružimo. Svi se međusobno družimo. Otkad su se doselili u našu ulicu, sve je postalo zabavnije. Jako volimo provoditi vrijeme zajedno. Tako smo jednom prilikom otputovali na skijanje u rodni kraj tete Ane. Ona je kao domaćin željela da nam svima bude ugodno pa je i na skijaškoj stazi bila jako uočljiva. U želji da pokaže svoje skijaške vještine, izgubila je kontrolu nad skijama i velikom brzinom izletjela sa skijaške staze. Na svu sreću nije se ozlijedila, štoviše, jako se glasno smijala kad je ustala. Nama je jedino bilo žao što ju nismo uspjeli snimiti da vidi kako je smiješno izgledala. S našim susjedima uvijek je uzbudljivo!

Antea Tomić, 3.b, OŠ Velika Mlaka

Borna Cajner, 1.d, OŠ Nikole Hribara

Lota Poznić, 1.d, OŠ Nikole Hribara

Andrija Hrstić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Bruno Taradžić, 4.c, OŠ Nikole Hribara

Danijel Sivinjski, 3.a, OŠ Vukovina

Domače rečiI lepe i grube i smešne,pak navek naša prepoznatljivost.Meni čine sreču i znače mi lepotu zajedničkog pripovedanja.One su kak dobri prijateli.

David Jerleković, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

RiječiNeke su lijepe i blagesvim ljudima te su drage.One razvesele svei one koji ljute i dure se.Svi vole lijepe riječi, itekako,al´ postoje i ružne riječii šteta je, no to je tako.

Julija Framić, 5.b,OŠ Jurja Habdelića

11

Tajna potraga za blagomLea i ja igrale smo se na Tuđmanovcu, kad sam se spotaknula na veliki kamen. Lea mi je odmah priskočila u pomoć, a dok me pridržavala ugledala je škrinju koju sam slučajno gurnula nogom. Oprezno smo je otvorile i u njoj našle kartu. Odmah smo znale da je riječ o karti s blagom. Prepoznale smo otok s karte i zamolile mog uju da nas tajno preveze avionom. Sletjele smo i taman pogledale u kartu, kad smo ugledale

gusarski brod u daljini. Gusari su nas krenuli napadati, ali smo im nekim čudom pobjegle. Od silnog uzbuđenja bile smo umorne pa smo legle na ka-men pored pećine, samo da malo odmo-rimo. Tamo nas je dočekao zmaj. Jako smo se uplašile i krenule trčati. Zmaj je stao. Kad smo pomislile da će nas ispržiti, on je počeo rigati M&M bom-bone, a nakon toga i blago. Od sreće smo pohitale prema njemu i u tom tenu osjetile strašan potres. Otvorila sam oči i shvatila da me mama budi jer kasnim u školu. Šteta. Mia Vidović, 4.a, OŠ Nikole Hribara

To sam jaBok, ja sam Fabijan. Imam devet godina i idem u treći razred.Omiljeni predmet mi je matematika. Igram no-gomet i član sam KUD-a Nova Zora.Treninzi su mi tri puta tjedno. Nakon treninga trčim na probu KUD-a.Vikendom imam utak-mice. Nastupi s KUD-om me vesele. Volim obući turopoljsku nošnju.Želio bih naučiti svirati gitaru. To je moja velika želja.

Fabijan Jančić, 3.razred,OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

U svijetu knjiga Uđem u sobu i vidim dvije police s knjigama. Uzmem jednu knjigu i uđem u nju.Buumm!Stvorim se negdje i to je bila knjižnica, ma ne knjižnica, nego nešto još bolje.Ušla sam u svijet knjiga!Bila sam sama, nikoga nije bilo. Sama sebi sam rekla da mi to dobro dođe zato što ne volim pričati u društvu i ne volim kad moram glasno nešto pročitati. Ne volim ni kad me učiteljica prozove da glasno čitam, ne volim da me drugi slušaju. Imam tremu, bojim se…Znam da je čitanje moć i zato sam počela čitati. Čitala sam, čitala i onda se dogodilo ovo. Izašla su slova, izašli su likovi iz knjiga. Više nisam bila sama, ali se nisam bojala. Nisam imala tremu. Sjeli su oko mene, a ja sam im čitala najljepšu bajku o knjigama.

Dorotea Karačić, 4.d,OŠ Nikole Hribara

Elena Plehan, 4.a, OŠ Šćitarjevo

Filip Cundeković i Gezim Abdi, 7.b, OŠ Velika Mlaka

DeteTak malo i zaigrano,spije, igra se i smeje.Veselimo mu se si.Kak radost je vu dome.

Ivana Zlodi, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

DijeteVeselo, zaigrano, maštovito.Igra se, skače, a i plače.Dijete jako osjećaljubav i sreću i tugu.Mašta i zaigranost daju mu snagu za sve nove i sve loše stvari.

Josipa Jurič, 5.b,OŠ Jurja Habdelića

RITAM MLADIH

Vito Čabraja, 6.d, OŠ Velika Mlaka

12

RITAM MLADIH

Djeca mogu… Djeca mogu promijeniti svijet. Djeca znaju što smiju, a što ne. Ali to nekada prelazi granice. Djeca mogu skoro sve kao i odrasli, npr. djeca mogu trčati, hodati, govoriti, baviti se aktivnostima, ići u školu kao odrasli na posao… Postoji li nešto što dijete ne smije, ne može? Bio jednom jedan dječak koji je sanjao o tome da promijeni svijet. Htio je zaustaviti ratove i sukobe, krađe i otmice. Sanjao je o tome da postane predsjednik… ili možda nešto više. Rastao je, ali onaj san o mijenjanju svijeta nije zaboravio. Postao je punoljetan, završio maturu, nakon nekoliko godina postao je predsjednik. Organizirao je skup za predsjednike i dogovorio govor pod imenom „Djeca mogu…“. Pozvao je puno djece iz raznih zemalja i obećao im, ako dođu i pomognu mu s govorom i konferencijom, da će on toj djeci, koja imaju isti san kao i on, pomoći ostvariti ga.Tako je i bilo, djeca su došla i pomogla mu, a zatim je on za njih (tu djecu) organizirao dobrotvornu akciju pod imenom „Svijet može biti bolje mjesto“. Akcijom su prikupili dosta novca za udruge: za skrb, za izgradnju kuća, udrugu OPNND (obrana protiv nasilja nad djecom)… San im se ostvario. Svijet je postao bolje mjesto.

Mia Muhar, 5.b, OŠ Velika Mlaka

Kako riješiti problem govorenja ružnih riječiKraj ljeta, 2019. godina. Probudiš se, otvoriš prozor i čuješ pjesmu ptica koje se spremaju na jug, vjetar u granama i lišće koje pada. Ljude koji se spremaju na posao, smijeh dječice koja idu u vrtić, nečiju glazbu s mobitela. Jedan sasvim običan dan… I onda krene:„Glupačo, kasniš!“,„Baš si koza, lijepo sam ti rekla da mi doneseš bilježnicu!“,„Idiote glupi… pa treći sat je glazbeni!“,„Kakva ti je to majica, debilu jedan?“,„Kretenu, požuri!“… Gdje god se okreneš, ružne riječi: prije škole, u školi, u trgovini, na igralištu… Izgleda da još uvijek nismo ništa naučili, ili ne želimo. Nekima je čak i „fora“ drugima se obraćati s kretenu ili glupačo. No zamislite tog dječaka ili djevojčicu kada odraste – „Glupačo, tlak vam je povišen!“ ili „Debilu, molim vas dokumente!“ Nije lijepo ni ugodno, zar ne? I sad, kad smo mali, smeta nam da nas netko tako nazove, no i mi sami u ljutnji kažemo nešto takvo. Mislim da bi svi trebali početi razmišljati kako prvo promijeniti sebe. Kada smo ljuti, trebali bismo se uvijek sjetiti kako će ta ružna riječ povrijediti drugoga i da će onda on povrijediti nas. Ako nama netko kaže nešto ružno, trebali bismo vratiti lijepom riječi ili upozoriti ga. Ako takve riječi čujemo kod kuće, bez obzira što smo djeca, roditeljima trebamo reći da takve riječi nisu prihvatljive. Možda bi i neke radionice za djecu i roditelje pomogle. Uvijek treba znati da ono što izgovorimo više ne možemo vratiti. No potrebno je razumjeti druge, pomoći i oprostiti. Kada pokažemo ljubav i dobrotu, najvjerojatnije će i drugi. Tako ćemo širiti dobro. Zamislite, postoje i djeca koja ne mogu govoriti i ići u školu. Da mogu, oni sigurno ne bi izgovarali ružne riječi. Mi to sve možemo, ali još uvijek nismo zahvalni i ne znamo to na dobar način iskoristiti.

Tena Požežanac, 6.d, OŠ Velika Mlaka

Adam Jančetić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Josip Zidar, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Ema Berković, 1.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Ivan Šimić, 4.a, OŠ Šćitarjevo

Julija Beljo, 1.a, OŠ Nikole Hribara

13

RITAM MLADIH

Najbolji susjediMoji najbolji susjedi su bili teta Slavica i njena djeca Mijo, Eva i Ana. Oni više ne stanuju blizu mene, ali su ostali moji najbolji susjedi.Bili su vesela obitelj,

iako nisu imali tatu. Mijo i ja smo zajedno rasli, išli smo u isti razred i zajedno smo se igrali. Vikendom kada nema zadaće, sjedili bismo vani i jeli sladoled, a mame bi pile kavu. Bili smo jako bliski. Najljepši trenutak sa susjedima bio je dan

kad je moja mama imala rođendan. Teta Slavica je s nama pripremila rođendansko iznenađenje koje mamu jako razveselilo. Jednog dana morali su odseliti. Njihov odlazak jako me rastužio.

Mihael Barbarić, 3.b, OŠ Velika Mlaka

Šeširkina pričaBok! Moje ime je Šeširka. Dolazim iz malog grada, Jesengrada. Moj je grad okružen s još tri grada: Zimogradom, Proljećogradom i Ljetogradom. Svake se godine upravo u mojem gradu održava se Velika godišnja parada. Zimograd svake godine ima isti šešir. Bijeli s najljepšim pahuljicama snijega i sigama. Proljećograd svake godine na svom šeširu ima drugačije cvijeće. Ljetograd svake godine ima novu morsku avanturu koju mora staviti na svoj šešir. Jesengrad je poseban zato jer ima najviše boja i najviše plodova Majke Prirode dolazi upravo ujesen, upravo u naš grad. Ja ove godine imam najviše boja i plodova ikad. Naravno, očekujem nagradu!

Nika Cundeković, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

Što je pjesmaPjesma su plave oči tvoje,a mogu biti i moje iste boje.

Pjesma su crvene ruže u vazi,ako te netko uvijek pazi.

Pjesma je valovito plavo more,i žarko sunce u svitanje zore.

Pjesma je brza rijeka,što pozdrave nosi iz daleka.

Pjesma je duga poslije kiše,koja se na modrom nebu njiše.

Polako nestaje,kao da se briše,a sunce za njom tiho uzdiše.

Pjesma je mjesec među zvijezdama,i ptičji pjev u gnijezdima.

Pjesma je život tvoj,posvećen samo njoj.

Marta Lucija Marušić, 7.a,OŠ Jurja Habdelića

RiječiVesele, utješne, tužne i ružne.One nas čine veselima i tužnima.One nas oslobađaju i obogaćuju,ali čine i zamišljenima.One su misli izašle iz nas.

Matija Soldo, 5.b,OŠ Jurja Habdelića

Karta s blagomJednog dana pronašao dječak Marko u svom vrtu jednu kartu s blagom. Odmah je pozvao prijatelje Ivana i Mateja. Marko je znao da treba njih jer su obojica pametni i mudri. Tri prijatelja su se dogovorila da sutra u ranu zoru otiđu na taj otok i pronađu to blago. Kada su krenuli, odjednom su čuli BAM. To su bili gusari, ali naši mali prijatelji nisu odustajali. Marko je okrenuo brod na drugu stranu, a gusari su se izgubili u magli. Kada su pronašli X ispred pećine, mislili su da je sve gotovo i da je blago njihovo. Međutim, iz pećine iziđe zmaj, ali naši dečki nisu ga se bojali. Ivan, Marko i Matej srušili su zmaja. Kako? Tako što su timskim radom namamili zmaja u klopku. Kada su iskopali blago, Marko je čuo: „Buđenje! Buđenje! Propustit ćeš školu!“Marko je bio tužan što san nije bio stvarnost, ali ipak ga nikad neće zaboraviti.

Tvrtko Ivanišević, 4.a, OŠ Nikole Hribara

Matej Budak, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Nino Gršetić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

David Trčak, 4.c, OŠ Nikole

Hribara

14

Nika Matković,

4.b, OŠ Velika Mlaka

Niko Berković, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Sara Antolčić, 1.b, OŠ Vukovina

Željko Turković, 3.razred, OŠ Pokupsko

Petra Filipović i Mark Šneler, 4.razred, OŠ Jurja Hhabdelića, PŠ Velika Buna

JesenPosebna, žuta.Druženje, šetnja, gljivarenje.Volim miris plodova jeseni.Kiša.

Leon Klečić, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Jesen i jaJesen je stigla, ljude je na noge digla.Peku se pite, beru se jabuke, širi se miris pečenog kestenja. Životinje se za zimu spremaju,bake polako zimnicu pripremaju.Ujutro nam magla škaklja nos, majka viče sinu da ne hoda bos.Mraz se na travkama skuplja, vjevericama je skoro puna duplja. Jesen je živa, jesen je vesela, to je vrijeme mirisnih plodova.

Antea Risek, 8.c, OŠ Nikole Hribara

To godišnje dobaTo je ono godišnje doba kada je sve zlatno.Ono godišnje doba kada su listovi pokrili putove.

To je ono godišnje doba kad se magla svugdje raširila.Ono godišnje doba kada kiša lijeva dan i noć.

To je ono godišnje doba kada je zemlja postala blato.Ono godišnje doba kada su svugdje lokve, svakakvih veličina.

To je ono godišnje doba kada su sva djeca tužna,i ono godišnje doba kada je počela škola.

Ivan Mihaljević, 6.a,OŠ Šćitarjevo

Sjajna zlatna jesenDolazi polako noseći teško breme pozlaćenog lišća i zrelih sočnih plodova. U krošnjama joj se nude rumene jesenske jabuke i puca zrelo kestenje. Ljudi ju često češljaju grabljama, zapravo samo čiste uvenulo lišće. Ne znaju oni da joj je najljepši poklon za dolazak kad se mala razigrana djeca vesele i igraju u njenom zlatu, kad vjetar ponese oblake lišća koje djeca love malenim ručicama. Njena je omiljena boja zlatna i zato svake godine njome oboji lišće. Voli ona kad neki mali zlatni listić netko ponese u školu jer je prelijep i nacrta ga za sjećanje. Ah, ta sjajna zlatna jesen uvijek je puna iznenađenja.

Lorena Pisačić, 4.d,OŠ Nikole Hribara

ZAJESENILO U NAŠEM KRAJU

Željko Turković, 3.razred, OŠ Pokupsko

JesenNismo je primijetili,kako se uvukla među nas.Nismo je primijetili,sve dok joj nismo začuli glas.

Vjetar jaki,i teške kiše kapi,tresla je drveće,i otkidala lišćeu svojoj punoj moći.Zbog nje suptice morale poći.

Nazvali smo je jesen.

Lana Kerkez, 6.c,OŠ Šćitarjevo

15

Alan Horvat, 1.b, OŠ Vukovina

David Sopina, 3.b, OŠ Šćitarjevo


Kiša Tiha i beskrajna,Pada, sanja , klizi polako. Tužna, ohola, naivna, povrijeđena.Traži prijatelje.

Anamarija Ivezić, 6.c,OŠ Velika Mlaka

JesenDošla nam je jesen.Vidim šarene boje. Okružuju me razni mirisi dozrelog voća i povrća.Slušam kako ptice cvrkuću, sigurno o jeseni.Primijetila sam da trava još uvijek raste i zeleni se.Jabuke su sve crvenije.Promjenjiva je jesen, ali posebna.Osjećam radost u sebi.Volim jesen jer ima kestena, kiša i magle.

Ana Kolarec, 3.razred,OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

JesenLjetu je došao krajpočeo je jesenski raj.Na vinogradima se grožđe zeleni,a meni se obraz na licu rumeni.

Na podu se već ističe šareni tepihi žir na njemu koji upravo sleti.Sunce se polako iza oblačka sakriloi nebo se više nije modrilo.

Diva Petrović, 7.razred,OŠ Nikole Hribara

Boje i mirisi jeseni Čarobna jesen kuca na vrata. Vjetar skida šarena odijela s drveća. Izlazim iz kuće. Omamljuju me mirisi i boje jeseni. Jesensko sunce i moj pas pozdravljaju me za dobro jutro. Sunce mi grije lice dok se pas izležava i valja po suhom lišću prepunom boja. Više se ne obazirem na njegove nježne okice koje me pozorno gledaju. Upijam zadnje zrake sunca, sjedim i upijam boje, slušam cvrkut ptice koje pozdravljaju prirodu i odlaze na jug. Miris pečenog kestena širi se ulicom. Vlaga i hladnoća štipaju moj smrznuti nosić. Borovi izgledaju kao da lebde nad zemljom zbog magle koja je toliko gusta da se ne vidi deblo velikog, mirisnog bora. Vjeverica, koja neumorno skuplja kestenje, šišarke i lješnjake, veselo skakuće i penje se po boru. Također mi zaželi dobro jutro. U uživanju me prekida moj pas koji uskače u hrpu lišća. Traži malenoga miša koji se skriva od zime. Nastavljam s uživanjem na obazirući se na njega. Mama mi donosi vrući čaj od jabuke i cimeta da se ugrijem. Srčući vrući čaj grickam pecivo i primjećujem srnu koja dolazi do moje ograde. Njezine krupne, smeđe oči izgledaju gladno. Dotrčim do ograde s malo sijena i kukuruzom u rukama. Pružam joj oboje. Prvo uzima žuto-zlatno, hrskavo sijeno a zatim kukuruz. Vraćam se na svoju kukuruz. Vraćam se na svoju klupicu i nastavljam promatrati. Jesen je čudesna, uživam u njezinoj čarobnoj ljepoti. Možda joj nedostaje pokoja vesela boja, ali to joj ne zamjeram. Lijepa je baš onakva kakva jest, na svoj jesenski način.

Ema Karaula, 6.c,OŠ Nikole Hrabara

Ana Čelebija, 4. razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Bruna Blekić, 1.d, OŠ Nikole

Hribara

16


Jesen u vinogradu

Kroz vinograd jesen hoda i nosi košare pune grožđa.

Kroz trsje razbacano lišće leži dok ljeto polako od jeseni bježi.

Ema Čeple, 6.a,OŠ Šćitarjevo Domagoj Hapač, 3.b, OŠ Šćitarjevo

Doris Fadljević, 1.d, OŠ Nikole Hribara

Ema Brezić, 1.b, OŠ Vukovina

Fani Čabraja, 4.b, OŠ Velika Mlaka

Prvi dan jeseniJeseni draga, dobro nam došla nakon što je ljetna zabava prošla.

Bojaj nam lišće u razne bojedok padaju sa grane svoje.

Ima puno pjesama o tebi kao o nekoj lijepoj djevi.

Za svaki još zeleni list imaš šareni kist.

Budi sretna što si došlajer budeš i ti prošla.

Luka Jurak, 4.b,OŠ Eugena Kvaternika

JESENLjeto se pozdravlja svojim zadnjim toplim danima. Jesen dolazi i kišom sve pozdravlja.Kad kroz prozor gledam vrijeme se sasvim mijenja. Jesen govori djeci: - Za školu se spremajte. Ja školu jako volim !Laste male pjevaju i za ljetom jure. Pozdravljam se s pjesmom njihovom. Ja pjesmu njihovu jako volim i kad pomislim da ju neću čuti nekoliko mjeseci to me jako rastuži.Lišće u boje razne se mijenja. To je meni radost velika.A tek kada vidim vjevericu malu kako u lišću se valja, meni je to najveća jesenska radost.

Lucija Lovrić, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

Jesenja kiša Ima li što ljepše od jesenje kiše?Zbog nje, svježi zrak sve se osjeća više, lupkanjem pa prozoru kišne kapi nas jutrom bude.

Hladni vjetar skine i zadnji list s grane na kojima sjede ptičice pokisle. Po gradu šareni kišobrani iznad glava vire, nespretne nožice duboku lokvicu ugaze,pa se smire, smire jer svoje zapaziše odraze.

Jesen svoju priču piše, magla gustim plaštem prekrila grad. Rijetkima osmijeh izmamiše,ali otići, jeseni, ti nam nemoj nikada. Gabriela Orlovac, 8.c,OŠ Nikole Hrabara

Borna Šneler i Ema Lovrić, 3.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

17


I došla nam je ta lijepa jesen! Super!Sada više nama igranja do kasno navečer i nema kupan-ja u bazenu. O ne sada više ne smijem hodati po kući bosa! Uh, baš si prava jesen. No čekaj, sada kad padne lišće sa grana, moći ću skakati u njega ! Jesen je baš fora. Volim jesen. O joj sada će biti i prehlada. Pa što? Iako ima prehlada ništa me neće spriječiti da se igram vani. Nadam se da se neću ove jeseni razboljeti. Uskoro će i lišće pasti sa grana. Djeca će se vani igrati, a neki i poma-gati skupljati lišće. Želim vam sretnu i veselu jesen!

Leona Ivanković, 4.a, OŠ Šćitarjevo

JesenJedne olujne jeseni, mala djevojčica Mia i njezina prijateljica, išle su u školu i putem gledale tamne oblake. Izgledalo je kao da će padati kiša, a one su zaboravile kišobrane. Počela je padati kiša. Spasio ih je prijatelj Pero sa velikim kišobranom. Kada su stigli u školu, vjetar je otpuhao oblake i zasjalo je sunce.

Gentiana Tunić, 2.razred,OŠ Pokupsko

JesenJesen je stigla. Sunca je sve manje. Tmurni oblaci nam donose kišu. Vrijeme je sve lošije.Često uz kišu puše vjetar koji nosi lišće sa drveća. Ponekad zapuše i oluja koja nosi sve pred sobom. Nakon kiše i lošeg vremena, uvijek zasija sunce i jesen je opet lijepa.

Dominik Kaurić, 2.razred,OŠ Pokupsko

Tužan u jesenPočela je jeseni budi tugu u menijer znam da zbog kišene mogu ići na trening.

Ervin Muslija, 6.a,OŠ Šćitarjevo

Franka Štriga, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Prvi dan jeseni

Antonio Kovačić i

Ivan Filipović, 3.razred, OŠ Jurja

Habdelića, PŠ Velika

Buna

Josipa Šandor, 3.razred, OŠ Pokupsko

Josipa Žlebečić, 3.razred, OŠ Pokupsko

Elena Rakarić, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Lara Karatur, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Ines Barukčić, 2.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Lorena Bjelan, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

18


JesenŠarena, šuškava.Zabavljanje, šetanje, šaputanje.Jesen je ponekad tužna.Kišobrani.

Lejla Lea Kajfeš, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko Katarina Bedeković, 2.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Lana Skender, 2.razred, OŠ Pokupsko

Leon Hodak, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Gabriel Grahovac, 3.razred, OŠ Pokupsko

JESEN Tiha i čarobna dolazi na vjetru.Tužno tjera ptica na jug.I lišće tužno šušti.I zima se bliži.

Dora Bedeković, 6.c,OŠ Velika Mlaka

S prozora gledam jesenS prozora gledam vjetar kako njiše tanke grančice drveta.Kapljice kiše lupkaju naprozor moje sobe.Lišće je prostrlo tepihsvojim zlatnim bojama.Pozdrav jeseni i svim njenim vodenim barama,izgleda čarobno sa svim svojim šarama.

Vita Kunić, 6.c,OŠ Šćitarjevo

Jesen dolaziKiša pada, lišće šušti,ljeto već odlazi, a jesen dolazi.

Vjetrovita i jaka kao zvijer,a opet mirna kao sjena čovjekašto sijedi pored rijeke i gleda.

Osjećam se tužno i bespomoćno jer nema više kupanja i sunčanja,no sretna sam što će uskoro biti sanjkanja i grudanja.

Melani Grgić, 6.d,OŠ Velika Mlaka

Emanuel Vrpoljac, 1.b, OŠ Vukovina

Lana Godinić, 4.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

19


JesenJesen je maglovita.Jesen je vjetrovita.Jesen je kišovita.

Jesen zijeva.Jesen pjeva.Jesen lijeva.

Jesen je mirisna. Jesen je sjetna.Jesen je darežljiva.

Mihaela Malunec, 3.b, OŠ Šćitarjevo

JesenJesen je siva, jesenje boje magla skriva.

Jesen je mirna, nekad prevrtljiva, ali divna.

S jeseni se nikad nemoj šaliti, ona ti može od dvorišta lokvu napraviti.

Lovro Trupčević, 3.b, OŠ Šćitarjevo

JesenLjudi hodaju, a lišće šuška.Lišće u raznim bojama pada s drveća.Crveno, žuto i smeđe lišće puno je kapljica kiše.Pada kiša, sije sunce,magla je u zraku.Jesen je predivno godišnje doba.

Lana Borković, 4.a,OŠ Jurja Habdelića

JesenJesen je hladna, puna voća.Zlati se trava.Sunce se sjaji, voće raste i miriše.Vjetar puše, lagano.Želim skakati u lišće po cijele dane.

Ivona Bedeković, 3.c,OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Lili Šandor, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Mihael Gršetić, 4.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Monica Girotto, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Patricia Skender, 3.razred, OŠ PokupskoMagdalena Kosi, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Natalija Zovko, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Matija Kompes, 4.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Leonardo Lugarić, 3.razred, OŠ Pokupsko

Kvirin Antolčić, 1.a, OŠ

Vukovina

Luka Primorac, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Lucija Lovrić i Nikola Svekrić, 4.razred, OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika BunaLeon

Bobesić, 1.a, OŠ

Vukovina

20

ŠKOLA

Draga učiteljice,hvala vam na svemu što ste učinili za nas. Vodili nas na izlete, učili nas razne stvari, gledali crtiće i igrali razne igre. Vi ste kao jedna velika grana koja stalno potiče nova znanja. Vi ste najbolja učiteljica, nema bolje od vas. I kad ste tužni vi nas nasmi-jete, a najdraže kod vas mi je vaše čitanje. Vi možete glumiti dok čitate, možete pjevati, plesati i igrati se s nama, dok druge učiteljice to sve možda ne mogu. Sretan vam Dan učitelja!

Ana Pauk, 4.bOŠ Eugena Kvaternika

Za najbolju učiteljicuDraga učiteljice, želim vam sretan Dan učitelja. Hvala vam što ste divna učiteljica. Željela bih da je puno učitelja poput vas. Vi ste kao zraka sunca, a i cvijeće na livadi.Vi ste znanje koje prenosite nama. Želim vam puno sreće i uspjeha, želim i da ostanete ovako odlična učiteljica.

Ema Rogić, 4.b,OŠ Eugena Kvaternika

Školski vrt JanicaSjedim u školskom vrtu pokraj šume, i slušam pjev vjetra. Oko mene djeca se veselo igraju i smiju.Pčelice vode kolo dok cvijeće pleše.Na drvetu lišće šušti, a ptice zvonko pjevaju.Sve je neopisivo živo kad se djeca raduju.Školski vrt zove se Janica,U njemu je veselje dječjih srdaca.

Magdalena Dolački, 6.razred,OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Draga učiteljice,prije svega, sretan Vam Dan učitelja. Ovim putem želim Vam zahvaliti na svemu što ste me dosad naučili. Siguran sam da će mi sve to pomoći u višim razredima, srednjoj školi i fakultetu, kao što vidim da je pomoglo i mojem bratu kojeg ste učili , a koji upravo završava osnovnu školu s odličnim ocjenama. Iako se naše druženje, nažalost, bliži kraju, nikad neću zaboraviti svoju prvu učiteljicu.Vaš Niko.

Niko Cvitaš, 4.bOŠ Eugena Kvaternika

Pismo za učiteljicuDraga učiteljice Divna, sretan Vam Dan učitelja. Želim Vam da budete sretni i veseli. Hvala Vam na Vašem strpljenju i veselju, hvala na tome što nas učite, hvala Vam na svemu što ste učinili za nas. Vaše ruke tople su i meke te nas uvijek razvesele ili utješe. Srce vam je kipuće od vaše dobrote. Vaši zagrljaji uvijek mi uljepšaju dan. Usrećujete me bili tužni ili sretni. Čak i kad se naljutite u vama ima to nešto što me uvijek raz-veseli. Imate anđeoski osmijeh koji pokazuje koliko ste dobri. Volim vas i vi ste naj, naj, najbolja učiteljica na svijetu. Oprostite ako sam nekad bila nepristojna.

Petra Anić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Život bez školeŽivot bez škole ne bih nazvala životom. Nitko ne bi bio obrazovan, a bez obrazovanja nema posla, bez po-sla nema novaca. Ljudi bi bili siromašni i živjeli bi u siromaštvu. Većina ljudi ne bi preživjela. Bez škole ne bi bilo budućnosti, a tada ljudi zaista ne bi bili sretni. Ne bi znali čitati ni pisati i ništa ne bi imalo smisla. Škola je mjesto bez kojeg nitko ne može samo što većina nas to ne razumije. Ali u jedno sam sigurna, bez škole nema života jer škola je život!

Anja Matulin, 6.a, OŠ Šćitarjevo

Jana Đuretić, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

21

Marko Tkalec, 2.b, OŠ Jurja Habdeloća

Fabijana Trumbetaš, 1.a, OŠ Nikole Hribara

ŠKOLA

Peti razred – ta velika promjenaMnogi su mi stariji prijatelji pričali da se dobro pripremimo za peti razred. Govorili su mi koje ću nove predmete dobiti, koji će sve učitelji biti u školi, kako će biti puno napornije nego do sada u četvrtom razredu. Iako to nisam pokazivao nije mi bilo svejedno. Razmišljao sam hoću li se moći snaći u cijeloj toj zbrci od predmeta, ljudi i gradiva. Zapravo, koliko me bilo strah, toliko sam i želio upoznati sve te novosti: nove prijatelje, voziti se autobusom i jesti u školskoj kantini kao u TV serijama. Kad smo prvoga dana došli u školu, sve mi se činilo ogromno, nepregledno i zbunjujuće. Sada, nakon nekoliko tjedana, usvojili smo neka pravila i kućni red škole. Prijatelji su dobri, do sada smo se već i bolje upoznali i mislim da smo jedna super ekipa. Profesori su zahtjevni i pametni, a ja volim kad nemamo puno zadaće i petak jer znam da slijede dva dana bez škole. Ne volim kad je škola ujutro jer se moram jako rano dizati i onda još seliti iz razreda u razred svakoga sata. U četvrtom smo razredu imali smo samo jednu učiteljicu, jednu učionicu, a sada ih imamo i previše, a učitelji su stroži i nepopustljivi. Nadam se da ću se uskoro priviknuti na nove obveze, a novim bih petašima poručio neka se pripreme za više zadaća, učenja, predmeta i novih okolnosti.

David Kompes, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

Zadaća ta naša svagdašnjaDam ti svoju zadaću,ja ne dobijem ništati dobiješ svebez imalo truda,a u profesoričinim očimami smo jednako dugo u noć istraživali i radili.

Zar je tebi to u redu?Samo da bi danas dobio nekakvu dvojku.

Može jedanput tako ili dvaput,ali zašto i ti menine daš jedanput svoju zadaću?

Oh, pa da! U svačemu sam ti dužan,pa ti se iskupljujem...A i čemu služe prijatelji?!Moj rad, moj trud,a ti zapravo ucjenjuješ.

Zar je ovo prijateljstvo?Zar je ovo cijena druženja?

Ja ti više neću dati svoju zadaćuna bilo kakav „prijateljski“: Molim te!

Luka Cundeković, 7.b,OŠ Jurja Habdelića

U petom razreduPrije polaska u peti razred slušao sam svakakve priče. Pričali su mi kako će me stariji đaci gnjaviti, kako su profesori strogi i da ću imati puno jedinica. Osjetio sam nekakav strah, želio sam da što duže traje ljeto. Mislio sam da je peti razred težak jer ima puno za učiti, ali nije tako strašno. Škola mi se odmah svidjela, prostor je velik što je velika razlika od moje bivše škole. U petom razredu učim, lijepo se ponašam, a profesori mi u tome pomažu. Većina profesora je dobra. Stekao sam nove prijatelje i volim kada je veliki odmor jer tada imam vremena za druženje s njima. Ne volim pisati testove, iako sve na kraju prođe dobro. Razlika između petog i četvrtog razreda zapravo i nije tako velika. I u četvrtom i u petom razredu moram učiti da budem dobar đak. Sada kada idem u peti razred, mislim da su mi krivo govorili. Nadam se da ću u petom razred marljivo učiti i uzorno se vladati, a novim petašima poručujem da je najljepše đačko doba.

Karlo Hrkovac, 5.a, OŠ Jurja Habdelića

22

SVIJET MAŠTE

Moj vanzemaljac zove se Blobi i dolazi s Marsa. Jako je visok i mršav.Glava mu je čoškasta. Oči su mu velike i crne.Uši su mu dvije antene s krugom.Usta ima na sredini glave kao neki otvor.Ruke i noge su mu isto velike, ali zelene.On skakuće jako, jako brzo.Govori bli blo blibla i ne razumijem ga.Blobi je sramežljiv i voli se igrati.Želim da ostane i povela bih ga u školu.

Kristina Lindsay, 3.razred,OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

U vremeplovuJednog dana išla sam u Tehnički muzej. Tamo sam vidjela vremeplov i otišla u njemu na Saturn. Kada sam došla tamo, vidjela sam kako se mali vanzemaljci spuštaju na prstenu od Saturna. Vidjela sam kako neki i lete u svemiru. Izgledalo je tako zabavno da sam i ja htjela letjeti i spuštati se. Tamo sam srela jednog vanzemaljca. Bilo mi je jako zabavno. Odjednom sam se probudila u vremeplovu i shvatila da je to sve bio samo san.

Korina Jurica 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

U svijetu mašteMašta. Maštanje je jedna od najboljih stvari na svijetu. Kada maštamo, možemo biti tko god želimo. Moja maštanja su bolja od svega. Ja maštam o tome da sam superju-nakinja, no ne bilo kakva nego čuvarica Londona. Gotovo svake noći to sanjam, a kada imam slobodnog vremena, legnem u krevet i maštam. „Alarm ti je zvonio tri puta, zakasnit ćeš u školu!“ Derala se mama. „Prvi je dan škole, ne mogu vjerovati da nisam prije shvatila“ pomislih. Prvi dan škole!!! Skočila sam iz kreveta i obukla se za manje od minute. Kada sam došla u školu, odmah sam vidjela svoju najbolju prijateljicu Emu. Ona je oduvijek bila veliki obožavatelj superjunaka. Čim me ugledala, odlučila mi je ispričati o knjizi koju je pročitala, a zove se „Bananamen“. Superjunak, sigurno ste već pogodili! Nakon napornog dana ispunjenog učenjem odlučile smo posjetiti knjižnicu. Učile smo kada odjednom… buuuum! Srušile su nam se stolice. Otišle smo do školskih računala i vidjele smo Ve-likog kamenog čovjeka! Stajao je na ulazu u knjižnicu i vikao : „Osveta“ Pobjegla sam kući dok je Ema otišla snimiti tu…zlu stvar! Na vijestima sam gledala kako ga policija pokušava spriječiti od odlaska do Big Bena. Nije im baš uspijevalo. Ispred sebe sam vidjela crvenu kutijicu s tamnocrvenim crtama. Otvorila sam je i crvena iskra prošla je po cijeloj sobi. U kutiji se nalazila gumica za kosu. Pomislila sam da se netko zeza te sam samo zavezala rep njome. Pufff! Uh … opet to čudno crveno svijetlo. No zašto sad nosim crveni kostim sa šibom na leđima? U glavi čujem odjednom glas koji govori: „Crvenkušo… želim da odsada štitiš London i ljude u njemu. Ovaj štap povećat će se kada pritisneš gumbić na desnom rubu. Tvoja moć je da riječju Grogog možeš uništiti što god dodirneš. Spasi dobre ljude Londona!“ Sat i pol kasnije superjunak je spasio London. „London je spašen. Spasio ga je superjunak. Da, da, dobro ste me čuli“, kaže gosspođa na TV-u. „ Svake će nedjelje biti proslava u nadi da će se opet pojaviti.“ Ručak je gotov! Dođi prije nego li se ohladi“ vikala je moja baka. „Bako baš sam maštala…““Joj , ti i tvoje ludorije!“. „Ako ništa drugo, spasila sam London prije ručka“, promrmljah.

Tamara Klafurić, 6.c, OŠ Nikole Hribara

Moj vanzemaljacLeon Žagar i Mia Božičević, 1.a, OŠ Nikole Hribara

Stjepan Kolarec, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

23

SVIJET MAŠTE

U svijetu knjiga Dobila sam zadatak da pročitam jednu debelu kn-jigu. Nisam se nikako mogla primiti posla.Kad sam konačno odlučila krenuti i počela čitati, bila sam jako umorna. Zaspala sam.Sanjala sam knjige, velike, debele knjige.A onda se u mom snu stvorila jedna mala, malena knjižica. Uzela me za ruku i povela. Vodila me svijetom knjiga. Jako mi se tamo svidjelo i zamislite, od tada sam zavoljela čitanje.

Jana Lacković, 4.d, OŠ Nikole Hribara

Kirki je zvlpelaVanzemaljac je stigao! Stigao je s planeta Impi i zove se Kirki.Kirki je mršav. On je zelen i boja očiju mu je zelena.Ima dvije antene umjesto ušiju. Kirki je ćelav.Po zanimanju je zvlpela. Njegov posao je da otkriva Zemljane.Živi u Areni 51.Mislim da bi Kirki trebao ostati s nama jer je zabavan.

Karlo Rak, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Vanzemaljac FrčkoMoj vanzemaljac se zove Frčko i došao je s planeta Bunčeka.Jako je nizak i mršav. Oči su mu ogromne. Uši su mu jako male. Usta su mu nisko na glavi i uska.Trup, ruke i noge su mu malene jer je sav malen. Frčko ponekad hoda ali više skakuće.On govori sve riječi, ali ne kaže glas l.Jako je smiješan i luckast.Frčko mi se jako sviđa i ne želim da se vrati na svoj planet.

Lara Domitrović, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Moje putovanje na SaturnJednom sam s razredom išla u Tehnički muzej. Vozili smo se autobusom. Kada smo stigli ušli smo u neku prostoriju. To je bio planetarij. Tamo smo slušali tihu glazbu i počelo se smračivati. Pojavljivale su se neke planete i zvijezde. Ja sam zaspala! Kada smo krenuli u školu, meni se toliko svidjela jedna raketa da sam ušla u nju. Potiskala sam sve moguće gumbe. Uskoro sam poletjela! Počelo je odbrojavati. Došla sam na Saturn. Tamo sam se osjećala usamljeno i prestrašeno. Zatim su došle neke sitne mušice koje su puštale prah i onda se Saturn počeo vrtjeti. Okretali smo se i okretali! Odjednom sam se probudila i shvatila da je to bio samo san.

Mia Zajec 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Moja supermoćKada sam se probudila obasjala me čudesna svjet-lost od koje sam dobila super moći: letenje, snagu i struju. Mačak Sivko je zapeo na drvetu, poletjela sam i spustila ga. Ispod auta se zaglavio pas, podigla sam auto i izvukla ga van. Kiša je i grmi, nestalo je struje, a ja raširim ruke i dođe struja. Presretna sam što letim, što sam jaka i što radim struju. Sa snagom, letenjem i strujom pomagala sa životinjama i ljudima u nevolji.

Nila Bašić, 3.a,OŠ Vukovina

Iskra Strineka, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Tina Vukmanić, 3.razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

24

LjubavLjubav je kao bajka.Ljubav je kada te voli majka.Ljubav je kada nekoga voliš.Ljubav je kada se za nekoga boriš.Ljubav je poput procvalog cvijeta.Ljubav je poput sunčanog ljeta.

Isabella Marić, 5.d,OŠ Vukovina

Ta čudna ljubavŠto je to ljubav,pitam se.

Kad god me netko pita,ja ne znam što reći.Je li to kad je za nekog netko nikakav, a za mene je taj netko sve?

Ljubav je takva,da je ja jednostavno ne razumijem.Ona nam ponekad svakakva dođe, pomuti razum tolikoda i onaj tko je bio ikakav,postane nikakav.

Kako bilo, ja o ljubavi pojma nemam.

Iva Grahovac, 7.a,OŠ Jurja Habdelića

Tko je on?Tko je on?I po koji me putovako gleda?

Kakav samo osmijeh ima!Kome god se nasmiješi,ostane bez daha.

Eh, čiji li je? U kojem kvartu živi?Kakav je po karakteru?Koliko uopće ima godina?

Ipak, ne bih dopustila ni za štoda mi izmakne jerni s kim drugim više nisam zadovoljna.

Lucija Šešerin, 7.b,OŠ Jurja Habdelića

Bruna Markov, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Ema Vučenović, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Mihael Briševac, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Dorotea Berković, 5.a, OŠ Velika Mlaka

NAPIŠI JEDNU LJUBAVNU

Josip Vranešić, 3.razred, OŠ Pokupsko,

PŠ Hotnja

25

Moji susjedi Moji dragi susjedi su Karlo, Petar i Toni. Oni su dobri i pristojni. Pravi su prijatelji. Karlo i Petar su dva brata i dosta su stariji od mene, ali često igraju sa mnom nogomet i PS4. Toni je prvašić i živi odmah do mojeg dvorišta. S Tonijem igram nogomet i ponešto ga

naučim, onda on bude sretan. Jednog dana u Tonijevom smo dvorištu igrali nogomet. Odjednom sam pao i osjetio nešto mekano i smrdljivo. To je bila pseća kakica. Svi su se smijali. Brzo sam otrčao u kuću da se presvučem i nastavio veselu igru s prijateljima.

Gabriel Kelava, 3.b, OŠ Velika Mlaka

PrijateljTko je dobar prijatelj?Pitam se to često.Kako li se mjeri neko prijateljstvo?

Što je stvarno bitno:pažnja i veseljeili su to razgovori kad razumijevanje vas veže?

Kojem frendu mogu rećitko i što me muči, brine?Tko će tajnu čuvat´ znati,a i sa mnom se zabavljati?

Luka Đaković, 7.a, OŠ Jurja Habdelića

Moja prijateljica

Ona mi puno znači i najbolje smo

prijateljice, imale smo oko dvadeset prespavanaca. Nikada se ne brinemo hoćemo li se posvađati. Tko je ona, sada ćete saznati.Ima ravnu smeđu kosu i oči zelene poput trave. Njezin nos je malen, a na njemu jedva vidljive pjegice. Usne su joj roze kao orhideja. Niska je za mene, ali to je uredu jer ja sam ipak starija od nje. Govori mi sve kao da sam kraljica. Pomaže mi čak i kad mi pomoć ne treba. Vedra je svaki dan, ali još više je znatiželjna. Iskrena je kada ju nešto pitam. Kada sam tužna, ona me usreći.Prava je prijateljica, ali mi smo također sestrične. Ponekad kažem da joj nisam prijateljica, nego sestra.

Mihaela Cvetnić,OŠ Vukovina

4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Lorena Pavlović, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Jan Ocvirk, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Vida Tkalčić, 3.a, OŠ VukovinaVito Lokas, 3.a, OŠ Vukovina

PRIJATELJSTVO

26

RečiNajbolše su one blage, drage i veselepone ljubafi, veselja i znatiželje.One su kakti livada pona roži.Melania Zlodi, 5.b,OŠ Jurja Habdelića

Baba i dedaMoji baba i dedasu navek tu kad ti treba.Bila kiša ili snegoni budu pomogli navek.

Za nuke svoje bi život dali, a najsretniji bi bili kad bi saki dan pri njimaostali.To kaj dedu kičma boliza igru z bracom ga nikad ne koči.

Baba jedva čeka da mi dojdemo pa da zajedno kolače pečemo.Baku sem nvčila i igrice igrati, a deda ne zna ni poruku poslati.

Tak su kak pes i maček.Baba cucka pusti u ižu, deda ga tira van.Deda bi kolinje u petek, a baba za jen dan.Kak baba veli drugačije ni.

Mia Rebić, 7. razred,OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Berba grožđa u mome zavičajuU berbi grožđa sam bio samo jednom dok sam bio manji pa se baš se i ne sjećam.

Zato su moji baka i djed bili prošle subote. Pomogli su mi opisati kakvi su običaji u mome kraju kad se ide u berbu. Pozovu se dragi prijatelji i obitelj. Doručkuju i popiju po želji. Zatim se berači rasporede među redove trsja i tada može započeti berba. Muški dio ekipe nosi grožđe na leđima u posudama koje zovemo brenda i sipaju u velike bednje. Ti bednji su složeni na traktoru kraj koje se nalazi muljača. Muljačom se odvaja peteljka od grozda.Berači se povremeno odmaraju i krijepe slasticama i pićem te se zapjeva koja domaća pjesma. Berba traje ovisno o veličini trsja i broju berača. Nakon berbe se ide na obilnu gozbu koju je pripremila vrijedna domaćica. Nakon završetka posla i druženja obično se dogovori berba za drugu godinu.

David Zagorac, 4. razred, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

MOJ ZAVIČAJ

Ema Balić, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Lana Žerjav, 4.c, OŠ Nikole Hribara

Helena Humeljak, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

27

RečiKratke, spametne...Govoriju se, pišeju, čitaju.Reči pomažu spominati se.Tak su nam potrebne!

Nina Čermak, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

Domače rečiLepe, drage, tak domačezazivlju osmeh na licu, radost v srcu.Tak lepo zvoniju vu vuhui vrnu me v detinjstvopak se setim dede i babe starei stareh ljudi kojih više ni.One su sad kakti sunce kaj dušu mi greje.Tena Rak, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

MOJ ZAVIČAJ

RečiMoreju vam one bitilepe i dobre, al’ moreju biti mrske i zločeste.

Kad nekomu nekaj mrsko velimomoremo ga povrediti, pakkad nekomu nekaj lepo velimomam ga moremo usrečitii žnemi se veseliti.

Reči nam čuda značei zato moramo jako pazitikaj bumo komu i kak rekli.

One su vam kak reka,jednako nosi i cveče i smeče.

Veronika Gašparac, 5.a,OŠ Jurja Habdelića

Priča škrlaka PepeBog daj! Ja sem stari škrlak, zovem se Štef, a za kolege sem Pepa. Napravljen sem od slame i zato mog gazdu obožavaju mlade dame. Šarolikih sem boja i to je radost moja. S ponosom nosim hrastov list, bobice šipka, zrne kukuruza, zrna zobi i šenice jer su to plodovi moga kraja. Vidite li ovo pero? To sem pero dobil opd kolegice koke dok sem išel na snoboke. Puno put sem se ze šefom vozil na traktoru v šume, polja, ravnice. Moj gazda i ja smo išli kroz svakakve avanture. Jenput nas je u šume kad smo išli vrganje brat napala gujna, al’ smo uspeli na vreme pobeči do traktora. Ja volim svog gazdu, on je najbolši gazda na svetu. I na kraju sem vam štel reči fala kaj ste poslušali moju priču. Nadam se da se opet bumo videli uskoro. Pozdrav svima od škrlaka Pepe!

Gabrijel Zagorac, 5.a, OŠ Jurja Habdelića

Magdalena Muža, 3.razred, OŠ Pokupsko, PŠ Hotnja

Sara Veselić, 3.b, OŠ Eugena KvaternikaNiko Drašković, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

28

Lijepa moja domovino Lijepa naša domovino, zemljo moja predivna,pamtit ću te cijeli životkao prijatelja svoga!

Od lijepih ravnica do visokih gora, širiš se do Jadranskog mora!

Branit će te svaki Hrvatdok mu srce bije.Nikad nećeš umrijetidok Hrvati žive!

Predivno je sunce i plodovi tvoji.Hvala ti Hrvatsko, što uopće postojiš!

Maja Hruškar, 5.razred,OŠ Nikole Hribara

Zašto volim živjeti u HrvatskojMoja domovina Hrvatska malena je država. Iako je malena, za mene je najveća. Bogata je prirodnim ljepotama i dobrim ljudima. Najviše sam ponosna, a pomalo i tužna, što je u prošlosti pretrpjela velika razaranja i strahote rata da bi postala samostalna i slobodna država. Za njenu slobodu borili su se naši hrabri branitelji, od koji su mnogi dali živote za nju. Svaki dio moje Hrvatske za mene je poseban. Iako živim u središnjoj Hrvatskoj, svi su dijelovi na svoj način lijepi: Istra i Dalmacija, Jadransko more, Gorski kotar i Lika, Hrvatsko zagorje i naša ravna plodna Slavonija. Volim njene livade okupane rosom, velike zelene šume, brežuljke, planine, bistro more i suncem obasjana polja žita. Ima mnoge znamenitosti , bogatu povijest i kulturu. U njoj žive hrabri ljudi velikog srca. U najtežim trenutcima pokažemo koliko smo ujedinjeni i spremni pomoći jedni drugima. Posebno su uspješni naši sportaši koji pobjeđuju i postižu izvrsne rezultate u raznim sportovima. Zato volim živjeti u svojoj domovini Hrvatskoj.

Antonija Jankeš, 5.razred, OŠ Pokupsko

Moja domovinaIma jedna zemljana jugu Europe,na istoku Balkana.

To je zemlja mojih predaka, to je Hrvatska, moja domovina.

Mala je, znam, al’ je najljepša zemlja na svijetu.

Od ravnica Slavonije, do brežuljaka Zagorja,od gora Gorskog kotara i Likepa sve do Dalmacije…Volim je ja!

Bartol Stublić, 5. razred,OŠ Nikole Hribara

Moja domovina Moju domovina krasi plavo more, zelena prostranstva i visoke planine. Plavo more svojim valovima svakodnevno čini moju domovinu posebnom. Ona je drugačija od ostalih. Kroz nju teku dugačke i blistave rijeke koje izgledaju kao vlasi kose ispružene preko zelenih ravnica. Ona ima lijepe gradove u kojima svaki čovjek može pronaći svoj mir. Njezine planine krasi visoko drveće. U krošnji tog drveća svaka životinja može naći hlad. Promatrajući svoju domovinu shvatila sam koliko je lijepa. Shvatila sam koliko vrsta životinja u njoj živi. Jato ptica koje prolazi zrakom, iznenađuje svakog čovjeka. Moja domovina ima veliku ljepotu. Sva jezera, sve rijeke, životinje, ravnice i planine čime njezin veličanstven izgled. Izlazak i zalazak sunca svakog doma krasi nebo lijepim bojama koje izgledaju kao da se prelijevaju iz najsvjetlije u najtamniju nijansu boja. Moja je domovina posebna na svoj način.

Lana Oštarić, 7.b, OŠ Velika Mlaka

MOJA DOMOVINA

Moja domovinaDivna moja domovino,najljepša si mi ti.Plavo Jadransko morei zelene ravnice tvojeprirasle su u srce moje.

Lijepa moja domovino,kako lijepa si mi ti,svaki tvoj gradnajljepši je spomenik.

Ponosan sam na tebei tvoje vojnike hrabrešto su nas obraniliu one davne dane.

Uz tebe uvijek bit ćemo svii kao složni Hrvati za tebe navijati!

Vito Ismaili, 5.razred,OŠ Nikole Hribara

Kiara Antolčić, 3.a, OŠ Vukovina

29

Ništa joj nije ravnoU Hrvatskoj sam rođena, tu živim, hrvatski sam jezik prvi naučila. Tu su moja mama, moj tata, dvije sestre, dvije bake, dva djeda i puno prijatelja. Kada pričam, pričam na hrvatskom, kada pišem, pišem na hrvatskom. U svemu što radim, koristim se hrvatskim jezikom. Mome selu i cijeloj domovini ništa nije ravno. Nigdje nećeš naći ništa ljepše od Hrvatske, nema ljepšeg mora ni ljepše nizine. Nigdje grada lijepoga kao Zagreb, nema rijeke ljepše od Kupe ni narječja sličnoga kajkavskom. Nigdje planine široke kao Velebit. Nigdje nećeš naći livade velike kao ovdje. Nigdje nema prijatelja kakvi su ovdje ni tako pametnih učenika. Nigdje se nećete provesti tako lijepo kao u Hrvatskoj! Volim živjeti u Hrvatskoj jer su me roditelji učili da je svuda lijepo, ali doma je najljepše.

Marija Blažinčić, 5.razred, OŠ Pokupsko

Moja domovinaBogatstvo voda, šuma, i nizinasamo su neke od njezinih vrlina.More ju svojom modrinom krasidok sunce se u tišini gasi.Šume su guste,a životinja nisu puste.Ljepših nizina nitko nemakao ni žena.Moja domovina poput zlata sjai plodove svoje uvijek nama da.

Lorena Šereg, 8.razred,OŠ Nikole Hribara

Moja domovinaSjajna kao zlato, krhka poput cvijeta- to je Hrvatska!Ti bregovi, te planine dijelovi nje su.Te zlatne šume kao oči Hrvatske sjaje.Te kiše i to sunce kad se spoje,duga nju obasja.Ta godišnja doba krase ju.Rijeke zlatne i sjajne po njoj teku.To je moja zemlja Hrvatska!

Magdalena Rebernišak, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Magdalena Jurišić, 3.a, OŠ Vukovina

Patrik Fabijančić, 3.a, OŠ Vukovina

Monika Blažinčić, 7.razred, OŠ Pokupsko

Magdalena Muža, 3.razred, OŠ Pokupsko, PŠ Hotnja

Stjepan Radoš,3.razred, OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

MOJA DOMOVINA

Moj dom U Hrvatskoj je moj dom. Tu žive moji roditelji i prijatelji, tu sam rođen i tu bih volio ostati. Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu. Iako ima problema u politici i zapošljavanju, nadam se da će u budućnosti i ti problemi nestati i da mi mladi nećemo morati odlaziti, kako ljudi kažu, trbuhom za kruhom. Želim jednog dana, kad završim školu i odrastem, naći posao, zasnovati obitelj i živjeti u svojoj kući. Mislim da svaka zemlja ima nešto lijepo, ali nigdje cvijeće ne cvate kao tu, ljudi nisu dobri kao tu i stvarno se ovdje osjećam sigurno. Sretan sam što mogu vidjeti svoje prijatelje i uživati u igri s njima, pomoći susjedima i živjeti u toplini svoje obiteljske kuće. U Hrvatskoj je sve moje, moj jezik i moji ljudi i sve ljepote naše domovine. Ponosan sam što sam Hrvat. Volim Hrvatsku!

Matija Banić, 5.razred,OŠ Pokupsko

Moja domovinaHrvatska, mila i zlatna, lijepa i draga.Moje srce i tvoje je.Kad sam te vidjela, bila si mirisna kao livada, prebogata zlatnim lišćem, lijepa kao najljepši dragulj.O, domovino!O, domovino mila, volim te ja!

Petra Berković, 3.c,OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

30

MOJA OBITELJ

Sjećanje na tatuMoj tata se zove Mario. Imao je trideset godina kad je poginuo, a ja samo tri godine. Bio je visok i vitak. Kosa mu je bila smeđe boje. Sjećam se njegovih smeđih očiju koje su me nasmijano gledale. Uvijek je nosio traperice i majicu kratkih rukava. Bio sam malen kad sam ga izgubio, ali još se sjećam da je bio nježan, drag i lijep. Kažu mi da je sve svoje slobodno vrijeme provodio sa mnom i mojom sestrom Evom. Kad bismo nekamo išli, vozili smo se na motoru, još uvijek se toga sjećam. Tužan sam dok ovo pišem, ali rado ga se sjećam i lijepo mi je razmišljati o njemu.

Mijo Gogić, 2.b, OŠ Velika Mlaka

Opis mameOpisujem svoju mamu. Ona je mlada. Moja mama je visoka. Lice joj je nasmijano, simpatično i ljepuškasto. Oči su joj vesele i smeđe. Kosa joj je plava, dugačka i ravna. Voli nositi haljine. Ona je brižna, pažljiva, zaposlena i umorna. Meni je moja mama najljepša kad nosi crnu haljinu. Ja volim svoju mamu zato što kuha ukusna jela i zato što me nikada ne tuče.

Tomislav Šestok, 3.a, OŠ Vukovina

Moja mamaMoja mama se zove Marija. Ima 34 godine i jako je lijepa. Ona je debeljuškasta i visoka. Ponekad je nasmiješena, a nekad ozbiljna. Oči su joj kao nebo plavo, a kosa joj je tamno smeđa. Voli nositi crne i sive tajice, majice crne i bijele boje. Ona je brižna, pažljiva i zabavna. Mama mi je najljepša kada idemo na svadbe i krštenja. Svoju mamu volim zato što se brine za mene.

Tea Antolčić, 3.2, OŠ Vukovina

Greta Škorjanec, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Tena Nogić, OŠ Nikole Hribara

Patricija Maković, 7.b, OŠ Velika Mlaka

Laura Dijanežević, 3.razred, OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Paula Bendeković, 1.d, OŠ Nikole Hribara

31

Josip Marić, 3.a, OŠ Vukovina

Korina Kolak, 1.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Leona Kolak, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ MIčevec

Vedran Vrbanić, 3.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Luka Peterčić, 1.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

I mene su odgojili Roditelji imaju veoma važan zadatak: odgoj djece. Ja mislim da mogu biti zadovoljna kako me roditelji uče i odgajaju, jer do sada nikad nisam bila „odgajana“ na način da me se tuče ili nešto slično. U stvari se sjećam, dok sam bila manja, znala sam koji put dobiti „za uho“ zbog neposlušnosti. Znam samo da moji roditelji često kažu da sa mnom ima puno više „posla“ nego s mojim bratom. Što se može, nisu sva djeca ista.U odgoju mojih roditelja prevladavaju pravila za koja oni kažu da ih moram poštovati i da će tada sve biti u redu. Pravila su: biti pošten, pravedan, ne svađati se ili tući, pomagati drugima i slabijim od sebe, učiti i paziti na satu i postići što bolje rezultate i ocjene. Za sada moje ocjene u školi su sasvim dobre. Imam jako puno prijatelja pa mislim da je i zbog toga njihov način odgajanja sasvim dobar. Što se mene tiče, ja ću se i dalje truditi da moje djetinjstvo provedem sretno i veselo, da imam što bolje ocjene i da ne zadajem previše muke roditeljima. Nadam se da ću jednog dana, kada budem imala svoju djecu, odgajati ih na isti način kako moji roditelji odgajaju mene i brata.

Lorena Kliček, 6.a, OŠ Nikole Hribara

ObiteljMoju obitelj čine tata Luka, mama Katarina, brat Jošua, sestra Noemi, sestra Re-beka i ja. Živim u stanu na četvrtom katu. Ja i moj mlađi brat Jošua dijelimo sobu, a sestra Rebeka ima svoju sobu. Mala seka Noemi ima mali krevetić u maminoj i tatinoj sobi.Moja sestra Rebeka ide u četvrti razred, a mlađi brat Jošua ide u vrtić. Baka i djed ne žive s nama. U slobodno vrijeme putu-jemo. Živimo u Ulici Au-gusta Šenoe 103a. Nekad se znamo posvađati, ali se brzo pomirimo. Volim svoju obitelj.

Marin Ćaćić, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Svi su dobriVolim svoju mamu i svog tatu. Volim svoju sestru Niku.Volim svoje bake i djeda.Svi u mojoj obitelji su dobri i sa svima se dobro slažem.Samo ponekad se svađam sa sekom Nikom jer je još mala.

Tin Antolčić, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

Moja obiteljMoju obitelj čine mama, tata, brat i ja. Prije dva mjeseca moja obitelj je dobila novog člana. To je mala maca Nala. Svi ju volimo i dobra je za igru.U mojoj obitelji mama najbolje peče kolače, tata najbolje peče ribice, a brat i ja najbolje to pojedemo.U kući je uvijek veselo i lijepo. Braco se stalno šali, tata nas ganja da nešto radimo, a mama i ja se smijemo. Jedni drugima puno pomažemo. Mama i tata su uvijek tu za nas, a brat i ja smo tu za micu, ali i za mamu i tatu.

Tonka Haraminčić, 2.b, OŠ Jurja Habdelića

MOJA OBITELJ

Tomislav Šestok, 3.a, OŠ Vukovina

32

Knjige imaju skrivenu moćKnjige u sebi imaju skrivenu moć koja nas očara i privuče da pročitamo knjigu. Neće nam one odati svoju moć, ali mi možemo zamisliti kakva je i gdje se krije. Neće nam knjige odati je li ona šarena, ima li velika ili mala slova ili je to samo mašta i pjesma koja putuje dušom knjige.Ali će nam je tijekom čitanja rado pretočiti u misli i vezati nas uz sebe ljubavlju za čitanje do kraja života.

Eva Šiškić, 4.d,OŠ Nikole Hribara

(nakon čitanja ulomka roma-na „Psima ulaz zabranjen“)

Ljubav ili sanJednog neobičnog dana pas Oscar pob-jegao je iz svog dvorišta. Dječak David pisao je zadaću, a za lektiru je morao pročitati nekoliko priča Oscara Wildea. Budući da David ne voli čitati knjige, nije slušao ni znao što mora pročitati. David doziva psa Oscara, a on ne dolazi. Dječak je krenuo u potragu za psom. Tražio ga je po parkovima i livadama. Našao se u čudnoj ulici koju nikada nije vidio. Izlozi su bili puni knjiga, ne samo izlozi, nego cijela ulica. David je bio znatiželjan te je ušao u knjižnicu pod nazivom San. Ušao je i ostao bez daha. Police su bile pune knjiga, romana, pripovijetki, pjesama i raznih bajki baš poput ove. Na katu je našao bajkovitu prostoriju. Pronašao je i ploču na kojoj piše „ljubavni romani“. Knjige na tim policama slagala je djevojčica Nika. David je gledao Niku raširenih usta i očiju. Zaljubio se na prvi pogled. Pozdravio ju je, a Nika je sišla s ljestava i prišla mu: - Bok, ja sam Nika, drago mi je. I taku su se upoznali. Započeli su zanimljiv razgovor.Ovo je knjižnica mojih roditelja, kaže Nika. Ja slažem knjige na policama i pomažem im. David se lupi po čelu i sjeti se da je došao tražiti svog psa. Upitao je Niku je li ga možda vidjela. Ona mu je odgovorila da ne zna kako izgleda, ali da već godinu dana pušta jednog psa koji dolazi u knjižnicu. Nika otvori vrata tatinog ureda i pokaže košaricu na balkonu. A, tu si, mutikašo mali! Prepozna David psa, a onda ugleda još jednog psa u košarici s Oscarom. Bio je to Nikin psić Kira. A, sad znam, Oscare moj, zašto dolaziš ovamo već godinu dana! Pa ti se družiš s Kirom! Dođi, idemo kući – pozove David Oscara te se pozdravi s Nikom i ode. David se probudi i shvati da je sve to bio samo san u kojem se jako zaljubio. Počeo je čitati knjige te redovito odlaziti u knjižnicu, gdje je i upoznao djevojčicu koja se zove Nika, isto kao u njegovom snu.

Dora Ćurić Jazvić, 6.razred,OŠ Pokupsko

Moja knjižnicaZa knjige kažu da su zanimljive i poučne. Ako želite učiti knjiga je vaše rješenje. Iz knjige možete saznati puno novih stvari, na primjer mnogo izreka. Ako neki ne znate knjige vam se posuđuju u knjižnici. Naša školska knjižnica je nova. Ima jedan stol, stolice i mekane jastuke. Kad čitam osjećam se ugodno. Kad sam u knjižnici osjećam se lijepo, ugodno i zabavno mi je. Ja bih svima koji čitaju ili će čitati ovaj sastavak poručio da je bolje čitati knjige nego igrati igrice.

Borna Mandić 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

PREDSTAVA, KNJIGA, FILM

Viktoria Lugarić, 2.razred, OŠ Pokupsko

Gdje je taj pas?Štef! – dozivao je Josip ne vjerujući kako mu se pas ne odaziva. Štef je bio zai-gran, ali da se ne bi odazvao, to se nikada nije dogodilo. Ubrzo je Josip pošao u potragu za svojim psom. Prvo je krenuo u salon za pse, gdje Štefa nije bilo, no odjednom je začuo njegovo lajanje. Josip je trčeći krenuo u kino. Eureka! Na sjedalu broj 15 u drugom redu sjedio je buldog crne dlake i bijela repa. No ono što j Josipa začudilo više od psa koji sjedi u kinu, jest to što je njegov pas gledao film „Henry Opasan“, a svaki put kad bi se spomenulo ime Štef, pas bi zalajao. Josip je nakon dvije minute gledanja filma doslovno piškio od smijeha.Josipu je to postao najdraži film te je psa zavolio još više jer da nije bilo njega, nikada ne bi saznao da postoji film „Henry Opasan“.

Leon Bašić, 6. razred, OŠ Pokupsko

Korina Hasija, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

33

PREDSTAVA, KNJIGA, FILM

Viktorija Klarić, 2. e, OŠ Eugena Kumičića

Ako kažeš, gotov si!U mjesecu listopadu učenici 7. razreda OŠ Vukovina pogle-dali su u kazalištu “Žar ptica” predstavu redatelja Krešimira Dolenčića pod nazivom “Ako kažeš, gotov si!”. Predstava govori o sve češćem problemu vršnjačkog nasilja. Glumci su se jako uživjeli u svoje uloge učenika i svoje priče o različitim oblicima nasilja. Najviše me zaokupila prva od nekoliko priča koja govori o djevojci Eni koju su vršnjaci maltretirali zbog njene bolesti. Predstava je jako poučna i preporučila bih ju svima, a najviše djeci zato što ova predstava govori o tome kako se osjećaju djeca žrtve nasilja, saznajemo koliko vršnjaci mogu biti okrutni i kako je važno suzbiti ovaj problem.

Magda Knežević, 7. d,OŠ Vukovina

Moja knjižnicaMoja mala knjižnica se nala-zi u sobi moga brata i mene. Tamo stoje sve moje knjige, ima ih oko 42. Neke od njih su: Hans Christian Andersen – Bajke, Slikopedija, Biblija za djecu, Snjeguljica i sedam patuljaka i još mnoge druge. U mojoj knjižnici knjige nisu poslagane po abecednom redu već po veličini od najveće do najmanje. Svaka knjiga je drugog oblika i druge boje te je svaka lijepa na svoj način. Najdraža knjiga mi je Hans Christian Andersen – Bajke. Ona je puna zanimljivih i maštovitih bajki. Ta knjiga će mi uvijek ostati u sjećanju jer mi ju je poklonila krsna kuma. Budući da nemam sve kn-jige koje bih voljela pročitati ponekad odem u gradsku knjižnicu i posudim one koje mi se čine zanimljive. Jako volim čitati!

Lana Karatur, 4.b,OŠ Eugena Kvaternika

KnjigeKnjiga može biti velika ili mala, debela ili tanka. Početak knjige može biti dosadan, a kasnije ti ta ista knjiga može biti najbolja knjiga koju si do sada čitao. Nije uopće bitno kakav je izgled knjige, niti kakav je početak. Bitan je sadržaj, glavni dio i kraj. I svaka je knjiga dobra na svoj način, svaka u sebi skriva neki novi nepoznati svijet koji te zove da ga upoznaš i zavoliš.

Martin Bucina, 4.d,OŠ Nikole Hribara

Volim čitatiZa knjige govorimo da su poučne, da su zabavne i da su čovjekov najbolji prijatelj. Iz knjiga možemo naučiti nove riječi, nove izreke, pa čak i nove igre. Sve možemo naučiti iz knjiga. Knjige posuđujemo u knjižnici. Prošle školske godine smo u školi dobili novu fensi knjižnicu. Naša knjižnica ima police poslagane kao zgrade u ulici, a knjižničarka nam pomogne pronaći knjige, kao kad mi starijim osobama pomognemo prijeći cestu. U knjižnici osim što možemo čitati možemo raditi razne projekte i pisati zadaće. Najviše volim čitati…paaaaaa, zapravo sve volim čitati jer su knjige zabavne. U knjižnici se osjećam sretno i veselo i mislim da bi i drugi trebali maštati i biti sretni kao ja. Djeci koja ne vole čitati bih preporučila da pročitaju te zabavne i poučne kn-jige.

Mia Šoprek 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Emanuel Braim, 2.razred, OŠ Pokupsko

Kiara Bartolović, 4.c, OŠ Nikole Hribara

Porin Karačić, 1.d, OŠ Nikole Hribara

Mihaela Dujmović, 3.a, OŠ Vukovina

34

PRIRODA OKO NAS

Voćnjak pun jabukaBio jednom jedan čovjek Štef. On je imao voćnjak jabuka. Nažalost, došla je zima i cijeli voćnjak uništila. Štef je bio jako razočaran i tužan. Došlo je proljeće. Štef je i dalje razočaran i tužan. Sjetio se da može posaditi još jabu-ka. Bio je lijep sunčan dan. Štef uzme koštice jabuka i posadi ih u zemlju. Svaki dan je radosno dolazio u svoj voćnjak i zalijevao ga. Svakim danom jabuke su sve više rasle i razvijale se. Malo po malo stigla je jesen. Štefovoj sreći nije bilo kraja kada je u svom voćnjaku ugledao puno jabuka.

Lorena Kompes, 3.razred,OŠ Pokupsko

Šumski vrt3.a razred naše škole je bio u Vukomeriću na reciklažnom imanju ZMAG. Dočekale su nas Ivana i Sendy. Na reciklažnom imanju su kuće od slame i blata, veliki vrt i pas. Od Sendy smo saznali za neke vrste voća i povrća i za šumski vrt. Šumski vrt ima sedam slojeva, a to su: visoko drveće, niža drveća, grmlje, zeljasto bilje, pokrov, zona korijena i penjačice. Biljke se sade u šumskom vrtu tako da jedne od drugih imaju koristi. Najzanimljivije mi je bilo vidjeti neke neobične vrste biljaka, na primjer judino drvo i rabarbara jer nikad nisam čula za te biljke. Za sadnju smo odabrali: jagode, američku borovnicu, šljivu, rabarbaru. Od alata smo koristili: lopatice, grablje, motike. Kada smo išli saditi prvo smo iskopali rupu, u rupu smo stavili gnojivo, zatim smo stavili biljku i oko biljke smo okružili nekom posebnom zemljom. Biljku smo pokrili sijenom. Nakon sadnje smo pospremili alat. Na imanju sam se osjećala super. Preporučila bih prijateljima da u vrtovima posade biljke.

Mia Mareković, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Vrijeme u prirodiČovjek je dio prirode i svega stvorenoga svijeta. On djeluje na pri-rodu i prilagođava je sebi, a priroda zauzvrat djeluje na čovjeka. Ako čovjek čuva prirodu ona mu uzvraća čistim zrakom, kišom, mirisom cvijeća, cvrkutom ptica… Ako čovjek postupa loše, priroda uzvraća sušama, poplavama, uraganima… Moderna znanost dokazala je bro-jne dobrobiti boravka u čistoj, nezagađenoj prirodi. Boravak na sun-cu potiče stvaranje vitamina D koji je neophodan za zdravlje kože i kostiju. Sunce djeluje i na dobro raspoloženje. U krajevima u kojima sunce ne sije većim djelom godine, ljudi češće pate od depresije. Bo-ravak na čistom i svježem zraku smanjuje rizik od prehlada te je do-bar za zdravlje i disanje. Ja jako volim boraviti u prirodi. Sa svojom obitelji imala sam priliku više puta penjati se na Medvednicu i tamo šetati. U šumama Zagrebačke gore još uvijek živi mnogo različitih životinja koje također uživaju u tom prelijepom kutku prirode. Nakon takvih izleta, uvijek se osjećam radosno i ispunjeno, ne samo zbog svježeg zraka koji sam udisala, već i zbog prekrasnih boja i zvukova te zbog ljepote prirode. Da, svakako trebamo više vremena provoditi u prirodi i trebamo ju njegovati i čuvati kako bi i ljudi poslije nas mogli uživati u tom velikom Božjem daru.

Terezija Jaroš, 8.b, OŠ Nikole Hribara

Priča stare maslineNalazim se pokraj puta uz obalu Jadranskoga mora. Već sam stara oko sedamdeset godina. Moj me vlasnik voli, hvali se mnome, a ja njemu koliko mogu dajem plo-dove svoje. Mnogi dođu ispod mene sjesti i razgledati okoliš, odmoriti se malo, po-razgovarati… Mogla bih vam danima pričati kakve sam sve priče čula. Uglavnom su to bile svađe, izjave ljubavi, zaruke, kojekakve rasprave… Tako i ja tugujem i veselim se s njima. I tako dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom sve do dvjesto šezdeset i šeste godine. Vrijeme je da se i ja odmorim i odspavam. Neka na ovom lijepom mjestu izraste nova mlada maslina.

Gabriel Pejić, 7.razred, OŠ Nikole Hribara

JabukaBok! Ja sam Jabuka. Ispričati ću vam kako sam nastala. Prvo me jedan čovjek posadio i taj čovjek me svaki dan zalijevao. Sunce me uvijek grijalo i svaki dan sam sve više i više rasla dok nisam narasla velika kao kuća. Svaki dan su me pčelice i bumbari oprašivali, sve dok nisam postala crvena i rumena. Odmah drugi dan taj čovjek me ubrao i od mene napravio slatku štrudlu od jabuka.

Tara Kuzmić, 3.razred,OŠ Pokupsko

Antonela Klenović, 3.c,

OŠ Velika Mlaka, PŠ

Mičevec

35

Zaštita životinjaSvjetski dan zaštite životinja je 4. listopada. Životinje treba zaštititi od smrti. Ljudi ugrožavaju divlje životinje tako da ih ubijaju, da u šume bacaju smeće i vrećice pa se životinje uguše. Ljudi izazivaju požare pa mnoge životinje izgube svoj dom, a neke čak i uginu. Ja sam imao dva psa. Prvi pas je bio mješanac i zvao

se Tula, ali nažalost imao je šećernu bolest i uginuo je. Drugi pas je isto bio mješanac. Imala je 16 godina i zvala se Bugi Vugi. Nažalost, imala je bolesno srce i uginula je. Sada imam jednog žuto-bijelog mačka. On se zove gospodin Kme. Ja se brinem dobro o njemu, mazim ga i jako je sretan. Ja bih preporučio ljudima da se upristoje i da bolje brinu o ljubimcima.

Vito Floreani, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Moji kućni ljubimciJa imam dva ljubimca, psa. Prvi se zove Maksi. Ima crnu kratku dlaku. On je staford, jako agresivan prema nepoznatim ljudima. Ima smeđe oči. Jako je jak. Voli jesti, spavati, trčati, skakati i lajati.Moj drugi pas se zove Bea. Ima smeđe-crnu dugu dlaku, smeđe oči. Ona je njemački ovčar. Voli trčati, grliti vlasnike, jesti, igrati se i lajati. Ja se s njima igram, mazim ih, bacam im loptu.

Antonio Kovačić, 3. razred,OŠ Jurja Habdelića, PŠ Velika Buna

Nera i njena nova obiteljKujica Nera je živjela sa svojim vlasnikom Markom. Sve je bilo dobro do trenutka kad se Marko trebao odseliti. Bili su jako vezani jedno za drugo. Marko je trebao ići avionom pa je Neru morao ostaviti. Neru je udomila jedna dobra djevojčica Laura. Lara je imala lijepu obitelj. Na-kon par dana naviknuli su se na novog člana. Laura ju je svakodnevno šetala, Laurina mama hranila, Laurin tata vodio veterinaru kada je bila bolesna, a Laurina mlađa sestra se puno igrala s njom. Svi su joj pružali ljubav i pažnju. Jednostavno, koliko su vremena imali toliko su vremena posvetili Neri. Nera je sada veseli i zaigran pas. Osjeća se jako dobro uz svoju novu obitelj. Svi su se počeli vezati za novog člana. Laurina obitelj je vrlo ponosna na Lauru što je pronašla i udomila Neru.

Ana Črljenec, 4.a, OŠ Šćitarjevo

MOJI LJUBIMCIIvano Čale,

3.a, OŠ Eugena

Kvaternika

Laura Martinović, 4.c, OŠ Nikole Hribara

Dag Injić, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Mihael Šalčić, 7.b, OŠ Velika

Mlaka

36

Morska pjena na obaliPjeni se moreza vrijeme zore,

obala je budnakao zora burna,

more se budigaleb mu se čudi,

sunce sjaval se uvija,

ribe plivajuljudi u moru uživaju.

Dora Lisec, 8.c,OŠ Nikole Hribara

SJEĆANJE NA LJETO

Povratak s moraNakon dugog i lijepog ljetovanja krenuli smo kući. Željela sam što prije stići. Čim smo stigli, odmah sam izjurila iz auto i bila jako sretna. Htjela sam zagrliti baku, vidjeti ribicu, svoju preuređenu sobu… Kad sam ušla u kuću, nisam mogla vjerovati da sam doma. Uštipnula sam se za obraz – i ispostavilo se da sam se stvarno vratila u svoj dom.

Lucija Srbić, 4.d,OŠ Nikole Hribara

Ana Pauk, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika

Elena Serdarušić Radić, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Lea Miljak, 3.a, OŠ Eugena Kvaternika

Ivana Piškor, 4.razred, OŠ Pokupsko

Klara Cvetković,

5.a, OŠ Velika Mlaka

Petar Lovreković, 4.razred, OŠ Pokupsko

Povratak domaBili su ljetni praznici. Na moru sam bio dva mjeseca i jako sam se zaželio doma. Toga dana, kad smo se vraćali doma, bio sam jako sretan. Stigli smo u Veliku Goricu. Povratak doma! Kad sam ušao u svoj dom, osjetio sam ljubav, zaštitu i sigurnost. To su osjećaji koje mogu doživjeti samo u svom domu

Petar Ruškovački, 4.d,OŠ Nikole Hribara

Konačno doma!Na moru je bilo lijepo, ali nakon samo tri dana sam se već zaželio vratiti doma. I konačno smo krenuli doma. Pola sata nam je trebalo do trajekta. Trajektom smo se vozili još sat i pol. Puhao je jak vjetar pa nam je bilo hladno. Da nam ne bude dosadno, tata je s nama određivao strane svijeta.Po silasku s trajekta nastavili smo put kući. Dugo smo se vozili pa smo seka i ja zaspali. Putem nas je pratila kiša. Nakon šest sati stigli smo konačno – doma!

Tomislav Bendeković, 4.d,OŠ Nikole Hribara

Sretna zbog povratka domaVolinje – selo uz Hrvatsku Kostajnicu. Tamo je moja baka živjela i išla u 3. i 4. razred. Djed je iz Hrvatske Kostajnice. Danas baka i djed imaju vikendicu u Volinji. Meni inače, kad idemo tamo i nazad doma, nije dobro u vožnji zbog velikih brda. Zato svaki put stanemo na jedno ugibalište. Nikad se zbog tih mojih problema ne veselim putovanju u Volinje. Ali kad dođem doma, ne mogu ni sama sebi objasniti koliko sam sretna što smo se vratili doma.

Veronika Zubec, 4.d,OŠ Nikole Hribara

ENIGMATIKA I HUMOR

37Lara Paulinec, 3.b, OŠ Šćitarjevo

1. Igra o stvarnom životu 2. Igra s Lego kockicama3. Borba heroja4. GTA 5 Roleplay5. (Popularna) pucačina6. Preživljavanje na splavu7. GTA San Andreas multiplayer8. Popularna Battle royale igra 9. Novi GTA

KRIŽALJKA OIGRICAMA

PITALICE:

IZGOVARALICE: Lovro Dianić i Leo Žužić,, 7.b, OŠ Velika Mlaka

1.

2.

3.

4.

5. 6. 8.

7. 9.

1. Kada je 10 + 5 = 3Kada gledamo na sat.2. Kako se zove ovca koja pleše?Baalerina.

Marko i Marta su mučili Muju i Buju.Mujo i Dujo penju se na šarenu dugu.Sara Zbiljski, 5.b, OŠ Velika Mlaka

ENIGMATIKA I HUMOR

38

1. UMANJENICE2. ZAMJENICE3. GLAGOL4. DATIV5. PADEŽI6. KRATICE7. IMENICE8. GENITIV

9. PJESMA10. REČENICA11. ESEJ12. RIMA13. SINONIM14. IGROKAZ15. ŠUND

G

L

A

G

O

R

G

D

NJ

D

O

R

E

Č

E

K

R

Ž

N

I

A

V

I

T

A

Z

C

I

M

E

E

V

K

R

A

I

M

P

J

E

U

S

I

N

O

L J N N D

M E I U I

N

I

T

I

S

M

N

I

G S C A Š

E E A L A

C

E

C

E

A

Z

M

Z

OSMOSMJERKA

Paula Rajković, 5.a, OŠ Velika Mlaka

David Briševac, 7. b, OŠ Velika Mlaka

RJEŠENJE:

RJEŠENJE:3

3

34

11

11

5

Tri padobranaBili štreber, glupan, huligan i Mujo u avionu koji je pokvaren.Kaže Mujo: Imamo samo tri padobrana, a nas je četvorica.Štreber: Dajte meni padobran zato sto sam najpametniji.Daju oni njemu padobran.Huligan: Dajte i meni ili ću vas ubiti!Daju i huliganu padobran.Mujo: Sad smo u škripcu! Imamo samo jedan padobran, a nas smo dvojica.Glupan: Ma ne brini se, imamo mi dva.Mujo: Kako?Glupan: Pa dao sam štreberu ruksak, on je najpametniji, snaći će se do zemlje.

Filip Šumonija, 7.b,OŠ Velika Mlaka

Vicevi

Detektor lažiDošla Fata kući s novim detektorom laži.Pita ona sina: Koliko si jučer dobio iz testa?Sin: Dobio sam 5.Detektor: Piiiiiiiiiiip!!!Fata: Ne laži mi!Sin: Dobro, dobio sam tri.

Detektor: Piiiiiiiiiiip!!!Fata: Rekla sam ti ne laži!Sin: Dobro, dobio sam 1.Javi se Mujo odjednom: Znaš sine dok sam ja bio u školi…Detektor: Piiiiiiiiiiip!!!Sin: Tata, nisi išao u školu?Mujo: Šuti sine ja sam ti otac!Detektor: Piiiiiiiiiip!!!

REBUS

Filip Šumonija, 7.b, OŠ Velika Mlaka

39

21. prosinca 2019.

ENIGMATIKA I HUMOR

1. Blagdan 25.12. 2. Blagdan 1.1.3. Četiri nedjelje prije Božića4. Mlado od ovce5. Ime Isusove majke6. Zadnji obrok u danu7. Naš nebeski čuvar8. Gumena obuća koju nosimo po zimi 9. Prvi sakrament koji primamo10. Na čemu je marija jahala prije rođenja Isusa?

KRIŽALJKA

David Kuzminski i Benjamin Čačić, 7.b, OŠ Velika Mlaka

1.

2.

3.

4.

5.

6. 8.

7.

9. 10.

Filip Šumonija, 7.b, OŠ Velika Mlaka

TKO KAŽE DA MI NE ZNAMO

CRTATI STRIPOVE?

Josip Dolački i Renata Klasnić, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Documents

OŠ Nikole HribaraDošlo je vrijeme za povratak kući. Bilo mi je jako zanimljivo i poučno te sad imam razlog da se učlanim i u ovu knjižnicu. Petra Anić, 4.b, OŠ Eugena Kvaternika