OBJEDINJENA (1)

7/25/2019 OBJEDINJENA (1)

1/40

1. Lik uitelja Historijski presjek (Drevne civilizacije); slinosti sa

Islamskonekom civilizacijom

Odgoj i obrazovanje su doivljavali svoju evoluciju samim napretkom ovjeka i

njegovih potreba. Kao uvertira za ovaj rad posluit e krai osvrt na odgoj i obrazovanje u

nekim drevnim civilizacijama. Ovdje napominjem da se samim govorom o odgoju i

obrazovanju dotiem i uitelja koji je uvijek bio nosilac tog tereta. Naime, na nekoliko

slijedeih stranica e biti prikazan krai osvrt na obrazovanje, odgoj, te funkciju uitelja, to

e biti ujedno i uspore!eno sa pogledom islamske civilizacije na obrazovanje i lik uitelja.

1.1. Odoj u prvo!itnom dru"tvu

Odgoj je jedan od najvanijih faktora u razvoju i odrastanju djeteta i danas mu se

pridaje velika panja te se on smatra vrlo bitnim, no nije uvijek bilo tako. Ovaj dio rada

obuhvata razdoblje od "tarog vijeka do #$. stoljea, gdje se nastoji prikazati kako se odgoj

sukcesivno razvijao kroz historiju, od gotovo nevanog do danas, kada je neizostavan dio

drutvenog ivota. No, unato svim razdobljima i njihovim obiljejima kroz koja se razvijao,

odgoj se i dalje ne moe tano definirati i smatra se vrlo irokim pojmom.%pak, neki su se strunjaci odvaili definisati odgoj. %zme!u ostalih, zanimljiva je

definicija koju nudi &olfgang 'rezinika, a prema kojoj( )Odgoj ine socijalne radnje kojima

ljudi pokuavaju u bilo kojem pogledu poboljati sklop psihikih dispozicija drugih ljudi, ili

pak odrati vrijedne komponente tih dispozicija.)*

+ poetku ovjekova ivota na zemlji njegovo je iskustvo bilo malo i jednostavno, pa

su ga i djeca mogla lako usvojiti oponaanjem. otaknuto gla!u dijete je videi druge, rukama

ili tapom iskoavalo korjenje, skupljalo plodove i postepeno se privikavalo radu. roces rada

poinje izradom oru!a, a izrada oru!a je ve umijee. renoenje tog umijea zahtijevalo je

da stariji iskustva prenose mla!ima, to spada u odgoj i obrazovanje.

-animljiv je i detalj iz Kurana /asnog koji, tako!er, govori o poeecima ovjeka na

zemlji i skromnim potrebama, ali i o oskudici znanja i vjetina. O tome 0llah, d.., kae( 1%

ispriaj im o dvojici 0demovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica rtvu prinijeli,

pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao( "igurno u te ubiti2

0llah prima samo od onih koji su dobri, ree onaj. % kad bi ti pruio ruku svoju prema meni

13evdeta 0janovi, 4dina 5ejo,Pedagogija, -enica, edagoka akademija, *667. godine, str.( *8.

1


2/40

da me ubije, ja ne bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim 0llaha, 9ospodara

svjetova. :a elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri. 0 ona je kazna

za sve nasilnike. % strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od

izgubljenih. 0llah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da

zakopa mrtvo tijelo brata svoga. ;eko meni2< povika on, zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran,

da zakopam mrtvo tijelo brata svoga2 % pokaja se. -bog toga smo =i propisali sinovima

%srailovim( ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na -emlji nered ne ini

> kao da je sve ljude poubijao< a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva > kao da je

svim ljudima ivot sauvao. Nai poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i

poslije toga, na -emlji sve granice zla prelazili.)#

Ono to ovdje nastojim iskoristiti za svoju tvrdnju jeste sluaj brata ubice koji je bio

oskudnog znanja po pitanju ta uraditi sa mrtvim tijelom ovjeka. 3akle, bila je to prva smrt,

tako da nije imao priliku nauiti o tome. O ovom doga!aju e se opirnije govoriti na mjestu

gdje je predvi!en vei prostor za ovaj sluaj.

1.#. Odoj i o!razovanje u stari$ istoni$ naroda

" napretkom ljudske civilizacije stvara se i sve vei jaz izme!u pojedinih lanova

prvobitne zajednice, sve su se vie razdvajali na bogatije i siromanije. ;ada se poeo javljati

sloj ljudi koji su ivili od tu!eg rada. %zum pisma je doprinio da pojedini lanovi postanu

obrazovaniji od drugih, a samim tim i uticajniji. + tom periodu se intelektualni rad odvaja od

proizvodnog i postaje sredstvom moi i upravljanja. Otvaraju se prve kole u kojima e se

djeci bogatijih obezbijediti vee obrazovanje pomou kojeg e upjevati upravlajti drugima.

rema novijim istraivanjima prve kole otvaraju "umarani 8?$$ godina prije nove ere. rvi

uitelj je nosi naziv 1umia), to znai brat, prijatelj, onaj koji pouava.8

"umerani su osnivali dravu u prorjeju rijeka ;igrisa i 4ufrata. Osnivali su kole u

kojima su djeca pisala klinastim pismom na glinenim ploama. +ili su botaniku, zoologiju,

mineralogiju, matematiku. @kolovali su se pisari, sveenici i inovnici koji bi obavljali

razliite poslove u dvorovima i hramovima. @kole su mogli posjeivati sinovi koji potiu iz

bogatih porodica. @kolovanje se plaalo a disciplina je bila vrlo kruta. +ilo se ponavljanjem i

prepisivanjem.

2Kuran, sura 4l>=aida( #7 A 8#.3Nedeljko Kujundi,Homo educator, -agreb, *6B$., godine, str.( 6.

2


3/40

"umarani su mnogo uvaavali znanje i uena ovjeka. Kasnije kod 'abilonaca rije

1sumaranin) oznaava uena ovjeka. -vanje uena ovjeka i pisara smatralo se veoma

uglednim i vanim.C

erzijanci su ivjeli u planinskim predjelima i visoravnima, neprestano izloeni

prirodnim silama i borbi s prirodom. rema njihovom vjerovanju, bogovi Ormuzd, bog

svjetlosti i 0hriman, bog tame u stalnoj su borbi koja e zavriti s pobjedom svjetlosti. ;aj

optimizam odre!uje njihov odgoj. Dilj odgoja su vidjeli u fiziki vrstoj i jakoj linosti, pa su

omladinu podvrgavali fizikim naporima, jahanju, rukovanju lukom i strijelom, borilakim

vjetinama. Dijenili su pravdu, istinu, i hrabrost, kao i druge ljudske vrline. %ntelektualni

odgoj prepustili su sveenicima.

Kinezi su veoma dugo bili izolirani od ostatka svijeta. Karakteristinost Kineza je

sistematinost, krutost i strogost. + kolovanju se primjenjivala selekcija. @kolovanjem se

trebao pripremiti dobar inovnik za dravnu slubu. + kolama se nije pridavala panja

djevojkama i nisu se uile prirodne nauke. Kultura i odgoj Kineza bili su pod jakim utjecajem

uenja filozofa Konfucija i Eao>cea. Kunfucije potjee iz ugledne porodice i mladost je

proveo u siromatvu. Eao>ce je kineski filozof i osniva taoizma, Konfucijev jr savremenik.

+ drevnoj Kini sutina odgoja bila je etika, a posebno je bio razra!en porodini odgoj.

Filozof Kunfucije poduavao je harmoniji izme!u dijelova i cjeline, tj. ovjeka i svijeta.

rema njegovom poduavanju svaki je pojedinac trebao poznavati mjeru koju ine prava i

obaveze. Osim toga, odgojem se trailo izvravanje porodinih obaveza, pridravanje

dravnih zakona, potivanje vladara. ;ako!er, teilo se i postizanju potivanja uitelja i

uspostavljanju dobrih odnosa me!u lanovima porodice. Odgojem se trailo i pomaganje

drugih, sticanje duhovnih dobara i da se ne koriste privilegije i ne odaju tajne drugih ljudi.?

Naelno posmatrajui ciljevi odgoja u drevnoj Kini u velikoj mjeri odgovaraju

naelima koja propagira islam. osebno kada je rije o odnosu izme!u lanova porodice, te

me!uljudskim odnosima gdje se od pojedinca trai da krije sramotu drugih. ;ako!er, i uislamskoj tradiciji se teilo potivanju uitelja i poznavanju dunosti i prava.

=e!u stare civilizacije koje su pridavale panju odgoju i obrazovanju svakako spada i

egipatska. Na elu drave je bio faraon. "amo odabrani su mogli stei znanja iz medicine i

arhitekture, dok fiziki odgoj, muzika i pjesnitvo nisu bili dostupni prosjenom 4gipaninu.

4gipani su svoja saznanja pisali na papirus, ali se hijeroglifi Gegipatsko pismoH teko uilo.

44duard Kale,Povijest civilizacije, -agreb, @kolska knjiga, *66$. godine, str.( #8.

5=arko "tevanovi, Iefik /ati,Pedagogija, -enica, edagoki Fakultet u -enici, #$$8. godina, str.(8B.

3


4/40

:edna vrsta pisma je postojala za narod a druga za kastu sveenika. "tara egipatska kultura

postigla je velianstvene rezultate, no nije bila sposobna za razvoj i napredak, jer je zbog

smjenjivanja dinastija, ratova i ustanka sve vie postajala pasivna i kruta.

rvenstveni cilj odgoja u 4giptu bio je pomla!ivanje sveenikog i inovnikog kadra,

tako da su kole osnivane uz hramove u veim gradovima.J

1.%. Odoj u staroj &rkoj

"tara 9rka se sastojala od nekoliko manjih drava, koje su se razvile u toku

raspadanja rodovskog ure!enja. Od tih dravica najpoznatije su "parta i 0tena. + njima su se

u petom stoljeu pr.n.e. razvila dva odgojna sistema( spartanski i atenski. Oba odgojna sistema

su bila organizirana samo za robovlasniku klasu. 3jeca robova nisu smjela poha!ati odgojne

ustanove.

"partanski odgoj obuhvatao je samo djecu sparijata. Dilj mu je bio da pripremi

vojnike, ratnike koji e uvijek biti spremni za borbu s neprijateljima. 3a bi ostvarili takav

odgoj, sparijati su poslije ro!enja odabirali samo zdravu djecu, a ostalu su izlagali na gori

;ajgetu. 3ijete se do svoje sedme godine odgajalo u porodici, a nakon navenih sedam godina

djeca se odvode u odgajne ustanove do njihove punoljetnosti. Navikavali su ih na hladnou,

glad, e! i bolove i teke ivotne uslove.7

+ "partisu se i djevojke pod nadzorom dravne uprave fiziki i vojniki odgajale.

"matrali su to potrebnim zbog ra!anja zdravog potomka ali i zato to su ene branile grad kad

su mukarci bili u ratnim pohodima.

@to se tie odgoja u "parti, vrijedi istai nekoliko pozitivnih stavki koje je on

podrazumijevao. rije svega, odgoj se shvata kao najvanija drutvena i dravna funkcija i

pridaje mu se velika vanost. ;ako!er, osnivaju se javne dravne ustanove za odgajanje

mladei, to je rijedak sluaj u to doba u svijetu. % na kraju, odgoj i obrazovanje se pruaju i

enkoj omladini, to tako!er nije bila svkidanjica tog vremena.

0tena je bila glavni grad drave 0tike. 5rlo rano je postala trgovaki centar 9rke u

starom vijeku. 0tena je od istonih zemalja primila prirodne nauke. 5rlo razvijen politiki

ivot, visoka ekonomska razina i visok razvitak kulture rezultirali su veoma kvalitetnim i

uinkovitim sistemom odgoja i obrazovanja u periodu od estog do etvrtog stoljea pr.n.e.

;rebalo je podii budue generacije koje e biti sposobne nositi se sa svim tim ivotnim

6%bid, str.( 86.73ragutin Frankovi, Opa pedagogija, -agreb, K-, str.( 6

4
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/ISTORIJA/Sparta-i-Atena.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/ISTORIJA/Sparta.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/ISTORIJA/Sparta.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/ISTORIJA/Sparta-i-Atena.htm


5/40

zahtjevima. 3jeaci su se do sedme godine odgajali u porodicama, pod budnim okom robova

pedagoga. 5elika panja se posveivala djejim igrama u toj dobi. 0tenske kole, u kojima su

se kolovali djeaci od sedme do etrnaeste. godine, bile su kole gramatista i kole kitarista.

@kole su bile privatne i plaale su se, drali su ih ratni invalidi ili bivi robovi puteni na

slobodu.

+itelji su se zvali 1didaskali), to na grkom jeziku znai uim, poduavam. rema

nekim izvorima u koli se primjenjivalo tjelesno kanjavanje uenika. "a trinaest godina

djeaci su prelazili u palestru, kolu borenja, gdje su se bavili gimnastikom pod nadzorom

pedotriba. 5jebali su pentatlon, tj. etoboj, tranje, skakanje itd. Najimuniji djeaci

nastavljali su kolovanje u gimnazijama. 3jeaci od *B. do #$. godine prelazili su u efebe

gdje su polagali zakletve da e se hrabro boriti za domovinu. 4febi su se obuavali za

vojnike dunosti.B

Odgojne ustanove u "partisu bile dravne. + 0teni su kole gramatista i kitarista bile

privatne, a palestre i gimnazije javne ustanove. %deal odgoja izraavali su sloenim pojmom

kalokagatija, ljepota i dobrota.

9rka civilizacija je iznjedrila i nekoliko filozofa koji su se istakeli mislima i

promiljanjem o odgoju i obrazovanju. %zme!u ostalih, najupeatljiviji su bil "okrat, laton i

0ristotel. Njihove ideje su vrijedne spomena, tako da e im i ovdje biti posveeno neto

prostora.

"okratovo je shvatanje i tumaenje bilo da je ovjek kao misaono bie mjera svih

stvari. On je zagovarao duboko razmiljanje i moralno savrenstvo, esto ponavljajui "tepen asocijacije, najprije valja jo izolirane, pojedinane dijelove prispojiti,

pojedinani elementi se me!usobno udruuju.

> "tepen sistema, novozapaeno se povezuje s ve postojeim krugovima predodbi,

ono biva sistematizirano.

> "tepen metode, rezultat uenja se primjenjuje, postupak postie svoj cilj.*8

Merbartovi osnovni element, opaanje, miljenje, prerada sve do primjene, zajedno

predstavljaju razumni opis stepena usvajanja koji vrijedi za spoznajni proces. ;o je

ralanjivanje koje se naziva i artikulacija nastave( tj. njezino jasno stepenovanje u slijedu

odre!enih koraka. Merbartovi uenici su dalje razvili temeljnu misao o planu poduavanja po

stepenima kulture, pri emu je starosna dob uenika dovedena u svezu s stepenom

napredovanja ovjeanstva. No oni su Merbartovo otkrie, po sebi genijalno, potpuno

formalizirali pa je, na kraju, svaka nastava planirana prema istoj shemi.

Fridrih Frebel je smatrao da odgoj djeteta treba biti u skladu sa njegovom prirodom.9lavno mu je djelo 1Odgoj ovjeka), napisao ga je *B#J. godine. + 'lankerbungu je osnovao

zabavite za djecu, *BC$. godine, koje je dobilo naziv 13jeiji vrti). ;emeljno je obradio

sistem predkolskog odgoja, a posebnu panju je posvetio izradi djeijih igraaka. oznati su i

popularni Frebelovi darovi.*C

Nakon pobjede oktobarske socijalistike revolucije u Iusiji govorei o odgoju i

obrazovanju postalo je nezaobilazno ime 0ntona "emjonovia =akarenka. =akarenko je

13=arko "tevanovi, Iefik /ati,Pedagogija, str.( ?C.14%bid, str.( ??..

8


9/40

napisao nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija edagoka poema, pria o odgoju u sirotitu

Kolonija 9orki, -astave na kulama, =etodika nastavnog rada. Iazradio je teoriju i

metodologiju odgoja djece u kolektivnom duhu, a jedan je od utemeljitelja uvo!enja

svrhovitog rada u odgojno>obrazovniproces. 'avio se i porodinim odgojem, gdje je posebno

naglaavao znaaj roditeljskog autoriteta.*?

3on 3jujia je ro!en u'urlington*B?6. godine, a umro uNe orku*6?#. oznati

0meriki filozof, pedagog i socijalni reformator. :edan je od glavnih predstavnika moderne

filozofije u 0merici. riklonjen je idealizmu novokantovskog smjera, zatim empirizmu, a

kasnije upsihologijizastupabiheviorizam. "matra da je zadatak filozofije pedagoki jer ona

treba sluiti stvaranju boljeg ovjeka i pravednijeg drutvenog poretka. Njegova koncepcija

odgoja saeta je u maksimi( uenje kroz rad.

rema njegovom uenju ne postoji objektivna istina, ve je istina samo ono to je za

ovjeka korisno. "vaka ideja je dobra ako se moe u praksi primjeniti za rjeavanje nekog od

ivotnih problema. rema njegovom miljenju odgoj treba zasnivati na praktinim

aktivnostima uenika u neposrednoj ivotnoj stvarnosti, pri emu e se uvaavati djeije

sklonosti, interesi i nagoni. Odgojna sadraji se realiziraju u stvarnom ivotnom okruenju,

poput labaratorija, kuhinja, radionica, polja, vonjaka i drugih mjesta, zavisno od toga emu

se dijete eli poduiti.

+loga uitelja je da organizira rad i stvori povoljan ambijent za slobodno razvijanje

uenikove linosti. ;o e uiniti tako to e ga savjetovati i otklonjati eventualne smetnje u

uenikim slobodnim radovima.*J

Na nekoliko prethodnih stranica predstavljen je odgoj i obrazovanje prvobitne

zajednice, nekih drevnih civilizacija, te miljenje i ideje o odgoju, obrazovanju i uitelju

nekolicene kasnijih mislilaca. odjseam, govoriti o odgoju i obrazovanju kroz historiju

ovjeanstva je veoma obiman poduhvat, stoga je nemogue na ovako skuenom prostoru

prikazati potpunu sliku istog. Ovdje je obra!en tek toliki dio materije koji je potreban kako bise zaokruila tema koja se nastoji obraditi ovim radom.

%. *tika de+inicija eksplikacija

15Iefik /ati,Pedagogija, str.( ?C.16%bid.

9
http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pedago%C5%A1ka_poema&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Odgojno-obrazovni&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Burlington,_Vermont&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/1859http://hr.wikipedia.org/wiki/New_Yorkhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1952http://hr.wikipedia.org/wiki/Filozofijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Idealizamhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Empirizamhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Psihologijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Biheviorizamhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pedago%C5%A1ka_poema&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Odgojno-obrazovni&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Burlington,_Vermont&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/1859http://hr.wikipedia.org/wiki/New_Yorkhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1952http://hr.wikipedia.org/wiki/Filozofijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Idealizamhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Empirizamhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Psihologijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Biheviorizam


10/40

Iije etika nastaje od grke rijei ethos, to znai obiaj, navika, karakter, prebivalite.

4tika ovjeku prua znanje o tome kako valja ivjeti, to initi i kakav treba biti. + 0ristotela

se ethos povezuje s navikom djelovanja, obiajnou koja razvija dobre osobine, karakter.

5ano je ukazati i na to da etika i moral nisu pojmovi istog znaenja, to e se potvrditi neto

kasnije.

4tika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije naela< u njoj promiljamo

svoj vlastiti moralni in da bismo vidjeli to je s naom moralnou uopte i kako se ona

uklapa u nae ivotne stavove< ta je norma uopte, naelo, ili dobro djelovanje.

s druge strane, moral moemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju

ljudskim djelovanjem.

+ toj odredbi su dva aspekta( spoljanja moralnost i unutarnja moralnost.

"poiljanja moralnost. kao skup pravila moral je drutvena institucija, koja je po svom

obiljeju neto izme!u zakona i konvencija. =oral tei biti openito vaei pa su stoga mnoge

moralne norme postale i zakonskima. =e!utim, moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile ili

oduzimanja slobode. Konvencije, isto tako, nisu zakoni, to znai da nemaju obvezujue

znaenje i ne propisuju sankcije. =ogue ju je opisno injenino istraivati da bi se otkrila

njezina normativnost.

@to se tie unutarnje moralnosti, ona se odnosi na pravila, norme, obveze, motive,

vrline, moralna svojstva koja su pounutrena iz vanjske moralnosti ili morala kao drutvene

institucije. Iije je o moralnome subjektu, od pojedinanoga stava o nekome moralnom

pitanju do savjesti.

Pasno dobro ima svrhu samo u sebi, ono je dobro zato to postoji. 0ko je nae

djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu, u inu dobra. ;o znai da se dobro ne

smije izjednaiti ni sa kakvom pojedinanom ili posebnom svrhom, ugodom, koristi ili tome

slino. +pravo je zbog potrebno oistiti pojam dobra od svih onih svrha koje bi bile vanjske

samome dobru. =e!utim, postavlja se pitanje moemo li uopte odrediti dobro. Ne moramosamo utvrditi injenice, nego prosuditi stvarnost u vrijednosnom smislu.

Iazlika izme!u injenica i vrijednosti je u tome to injenicama opisujemo, a vrijednostima

prosu!ujemo stvarnost.

4duard "pranger razlikuje nekoliko prevladavajuih oblika ivota koji su obiljeeni

ethosom pojedinca ili neke zajednice( ekonomski, estetski, intelektualni. socijalni, religiozni,

oblik stjecanja moi. + razmatranju vrijednosnoga odnosa moemo imati u prvome redu

osobu, onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono to se zahtijeva od osobe. Na prvome setemelji etika vrlina, na drugome etika dunosti.

10
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htm


11/40

+mjesto da na moralnost gledamo pozitivno, kao na trajno traenje dobra, mi je esto

osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograniavajui njeno znaenje na situacije koje nas

posramljuju. red moralom se osjeamo posti!eni kao da nam nita u njemu ne otvara

perspektivu. 4dmund incoffs to naziva 1etikom neugodnih situacija) u kojima etiku, moral

trebamo samo za vrijeme krize. Njezin je glavni posao to da rjeava probleme. "misao je

etinosti, morala neto drugo, poticanje dobrote ljudskoga ivota i ostvarivanje dobre

osobnosti.*7

+ sreditu etike vrline jest osoba koja djeluje. 4thos se prepoznaje po nainu

djelovanja, po navici, obiaju postupanja koji je relativno trajan, postojan. ;a je trajnost i

postojanost kao pravilo djelovanja u razliitim situacijama znak karaktera, obiljeje steenih

dispozicija linosti koje imaju moralnu vanost. ;e dispozicije moemo nazvati vrlinama.

ojam vrline zajedniki je pojam za odre!ene standarde koji trebaju biti ispunjeni da

bi smo neki predmet ili osobu nazvali dobrom.

5rlina nije samo jedno od moguih obiljeja, ve bitno obiljeje. -a"okratai latona

istinsko je znanje znanje ideja, od kojih je vrhovna ideja ideja dobra. rema njoj se sve mjeri i

odre!uje. 0ko znamo ta je dobro, init emo dobro naprosto stoga to je dobro najbievitije

bie Gontos onH A ideja dobra najjaa je u hijerarhiji ideja. Nema nita jae od same istine to

bi moglo pokrenuti volju.

0ristotel tako!er smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra, ali ne kao

ideje, ve dobra pojedinane stvari. =e!utim, on govori o vrlini razboritosti. Iije je o

praktinoj razumskoj moi, koja se razlikuje od teorijskoga uma i logike spoznaje. ;o je

vrlina izbora. 5rlina je izborno stanje. a ako elimo stei vrlinu hrabrosti, nastojat emo

izabrati ono to e nam pomoi da izvjebamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje

postane navikom.*B

Odre!ujui strast kao neko kretanje koje je u nama uro!eno, 0ristotelpridaje veliku

ulogu odgoju kojim se ono to nam nije uro!eno estim ponavljanjem GnavikavanjemH inistalno djelujuim.

"trast je moralno indiferentna, prema tome ona nije ni vrlina ni porok, ali moe,

pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja, voditi do vrline ili poroka. 5rlina je

dispozicija za dobro djelovanje. Kada je jednom stekne, ona je postojanija i od znanja.

0ristotelje uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju. ;e su krajnosti manjak

17%van Koprek,Mala povijest etike, -agreb, Filozofski fakultet drube %susove, #$$C. godina, str.(

*#.

18%bid.

11
http://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Sokrat.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Platon.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Sokrat.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Platon.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htmhttp://www.besplatniseminarskiradovi.com/FILOZOFIJA/Aristotelova-filozofija.htm


12/40

ili viak u osjeanju ili djelovanju i vode do poroka. Iazboritost kao praktina razumna

sposobnost vodi do sredine za nas, do sredine izme!u manjka i vika. ronai i izabrati tu

sredinu jest vrlina.

%.1. ,antova etika

osebno mjesto u Kantovoj koncepciji ima ljudska voljna djelatnost u kojoj su

skoncentrisani svi ovjekovi praktini problemi. Povjek je prije svega praktino bie i njegov

odnos prema sebi i drugima u tom svjetlu se pokazuje kao pitanje od najveeg znaaja. -toga

praktini um treba da ima prednost nad teorijskim umom. "redinje mjesto u Kantovom

shvatanju praktinog uma ima moralna praksa. + tom pogledu njegovo djelo 1Kritika

praktinog uma), 1Osnovi metafizike moralnosti) kao i druga praktiko>filozofska djela u

prvom redu zasnivaju Kantovu etiku.

+ Kantovoj etici nema formi novog morala, niti moemo naii na propisivanje novih

moralnih principa. Kant se interesuje za nain spoznaje u oblasti ljudske moralno>praktine

sfere, kao i na koji nain je mogue vrednovati moralno djelovanje. 4tiko zakonodavstvo je

unutranje i nema spoljnu sankciju. =e!utim, ono mora imati odre!eni oblik podsticaja i

mjerila to znai djelovati moralno. Kant je nastojao da prevazi!e skepticizam u pogledu

postojanja univerzalnih vrijednosti i principa. -adatak koji je postavio sebi jeste upravo

traganje za najviim principom moralnosti i njegovo utvr!ivanje.

Kljuni pojmovi kod Kanta su volja, dunost, legalitet, moralitet, princip, praktini

um, interes, imperativ, svrha i sloboda.*6

3a bi neki zakon imao apsolutnu vanost mora u sebi da ima apsolutnu nunost.Kant

je goorio da ispunjenje moralne dunosti zahtjeva prevladavanje ulnih nagona, i po Kantu je

princip zadovoljstva suprotan principu morala, to podrazumijeva da ovjek moe biti sretan

samo uz odricanje od prijatnih iluzija i slije!enje kategorikih imperativa. 5rlina i srea su

dvije nespojive stvari. =e!utim, djelujui po moralnim zakonima ovjek moe imati posebno

uzvieno osjeanje, i potovanje moralnog zakona prostire se u tom sluaju i na njega samog

ukoliko on taj zakon slijedi, ali to osjeanje nema nieg zajednikog sa sreom, kako su to

mislili prosvjetitelji.#$

'udui da je u pitanju moralno djelovanje, odnosno ovjekova praktina sfera, zakon

bi morao da ima apsolutnu praktinu nunost. %spunjenje tog uslova zahtijeva da moralni

19=ilenko 0. erovi,Istorija filozofije,Novi "ad, 9rafomedia, *667. godina, str.( #86.

20=ilan +zelac(Istorija filozofije od Dekarta do Eugena inka,Novi "ad ,"tQlos, #$$C, godina, str.(6C.

12


13/40

sudovi moraju imati a priori vaenje, ne mogu se utemeljiti iz neega ulno opipljivog, to

znai da moraju biti utemeljeni u istom umu.

+ moralnom prosu!ivanju nekog djelovanja mi prosu!ujemo samo htijenje koje

odre!uje to djelovanje, dok ne prosu!ujemo posljedice tog djelovanja. Kriterijum vrednovanja

moralnih postupaka je u samoj volji, jer ako nema dobre volje sve moe biti tetno. Dilj koji

elimo postii svojim djelovanjem nije mjerilo djelovanja, mjerilo je motiv djelovanja, tj. ono

zbog ega smo se odluili na odre!eni in. oeljne posljedice mogu izazvati i drugi uzroci.

;o nije neto za to bi bila potrebna volja razumnog bia.

-a Kanta moralnost poiva na slobodnoj volji uma, pa je sama sebi svrha i cilj.

"matrao je kako mjerilo moralnog djelovanja, ne moe biti ovaj ili onaj uinak, nego motiv

kojim je ono pokretano. Njezin je motiv dunost, te po njoj ovjek ostvaruje svoju vrijednost i

dostojanstvo. Kantova je etika A etika iste dunosti.#*

=oralno djelovanje i moralni principi ne slue niemu izvan sebe, oni imaju svoju

svrhu samo u sebi, u dunosti, koja je opet unutranja. 3jelovanje iz dunosti ne moe imati

svoju moralnu vrijednost u namjeri koja se time treba postii. 3obro je samo ono to nam je

dunost. =e!utim, moemo razlikovati djelovanja u skladu s dunosti i djelovanja iz

dunosti. Kant navodi primjer trgovca kao onoga koji djeluje u skladu s dunosti. On poteno

obavlja svoj posao, ne iz toga to je poten nego to se eli tako predstaviti drugima. Njegova

namjera je koristoljublje. =e!utim, dobro je samo djelovanje iz dunosti jer u tome sluaju

ovjek djeluje poteno radi samog tog djelovanja, a ne zbog neke druge svrhe koju eli

postii. "ve ono to uinimo iz dunosti, dakle, moe se nazvati moralnim bez obzira na

posljedice. "ve drugo, ma koliko pozitivan bio njegov ishod, Kant naziva legalnim.

5olja je slobodna i odre!uje je samo zakon. ;om zakonu treba se pokoravati bez

obzira na sve drugo. ;aj zakon zahtijeva da nae principe kojima se rukovodimo u djelovanju

moraju biti uopteni. rincipi koje ne mogu izdrati tu probu moraju biti odbaeni, i to ne iz

bilo kojih drugih razloga osim navedene nemogunosti uoptavanja. "amo optezakonodavstvo zasluuje potovanje.

Kant je tvrdio kako smisao i vrijednost ljudskog djelovanja nije u prinu!enosti, bilo da

se radi o prirodnim nagonima ili nekim utilitarnim vrijednostima, nego u ostvarivanju slobode

i s njom vezane odgovornosti ovjeka. Einost je svrha svakoga ljudskoga praktikog

djelovanja. + tom pogledu moralnost jeste uvijek individualna, lini je in, djelo i

21=ilenko 0. erovi,Istorija filozofije, str.( #C$.

13


14/40

odgovornost ovjeka kao slobodnog pojedinca. =oralnost je odre!ena trebanjem, a ne

moranjem.##

Povjek ne moe moralno djelovati prema maksimi koja se ne moe uoptiti jer, bi u

tom sluaju dolo do kontradikcije volje, istovremeno bi htio davati i kriti obeanje, lagati i

smatrati da je nemoralno lagati.

Povjek se razlikuje od svih bia po razumu koji odvaja ulni svijet od razumskog.

+mna bia pripadaju posebnom svijetu i nezavisna su od zakona koji vladaju prirodom i

drugim biima. Iazumna bia moraju sebe i druge posmatrati upravo u tom smislu njihove

pripadnosti i podlonosti zakonima uma. rema ovim zakonima mogu djelovati samo umna

bia, a ono to im to djelovanje omoguuje jeste volja. +mna bia imaju volju, odnosno

praktini um, to znai da su sposobna djelovati u skladu sa zakonima.

Objektivni princip koji zapovijeda volji da uini ili izostavi neto jeste zapovijest uma.

Ona je izraena u obliku naredbe. ostoje razni imeperativi( tehniki, praktini, moralni, koji

zapovijedaju hipotetiki ili kategoriki. Mipotetiki imperativ ukazuje na nunost neke radnje

kao sredstva za postizanje neeg drugog to se karakterie kao dobro. Kategoriki imperativ,

me!utim, nalae vrenje radnje bez veze sa bilo kakvom svrhom. Mipotetiki imperativ kazuje

da je neka radnja dobra radi neega, a kategoriki imperativ nalae radnju kao nunu

neposredno. Mipotetikim imperativima odgovara po jedan prirodni zakon, dok kategorikom

imperativu ne odgovara nikakav prirodni zakon.

o pitanju mogunosti imperativa, tako!e, moemo uoiti vanu razliku izme!u

kategorikog i hipotetikog imperativa. itanje je kako je mogue prinuditi volju, kako je

motivisatiR Kod hipotetikih imperativa to nije problem, jer se kod njih pretpostavlja neka

svrha, a onaj ko eli odre!enu svrhu nuno eli i sredstvo pomou kojega e je ostvariti.

otovanje zakona nije dobijeno spoljnim uticajem ve ga je sam ovjek proizveo.

5olja se potinjava bez posredovanja drugih uticaja i predmet potovanja je samo zakon. ;aj

zakon sami sebi nameemo jer smo slobodni. Kant kao klju za mogunost kategorikogimperativa naglaava pojam slobode. Ono to je za bezumna bia prirodna nunost to je za

umna bia sloboda.

"lobodu Kant shavata kao postulat praktikog uma, kao ideju koja nije data, pa se

utoliko ne moe ni dokazivati niti pobijati teorijskim putem. 5eliina moralnog zadatka, po

Kantu, takve je prirode da se ne moe do kraja realizovati u konanosti ljudskog ivota, pa se

stoga mora pretpostaviti besmrtnost ljudske due. " druge strane svetost moralnosti

22%bid, str.( #C$.

14


15/40

pretpostavlja postojanje jednog svetog bia, kao i realizaciju ovjekovih moralnih svrha samo

1progresom u beskonanost.#8

Kant u svojoj etici ne postavlja pitanje i ne daje odgovor na to to je najvie dobro, niti

mu pridaje neke konkretne odredbe. Kant samo pronalazi osnovno naelo koje regulie

moralno djelovanje. ;emeljni zakon se pokazuje kao nuan zbog prevladavanja sukoba

izme!u osnovnih naela koja pretenduju na to mjesto. On je mogu jer je formalan i ne uzima

u obzir ono to bi bilo dobro za pojedince ili za izvjesne grupe. On ne nalae postupke koji

vode posebnim vrstama dobra nego zapovijeda ono to je ispravno.

Kantova etika predstavlja ogroman napredak u odnosu na cijelu tradiciju

novovjekovne etike, jer je slobodu postavila kao sredite ovjekovog ivljenja, tako da je sada

svaki heteronimni autoritet morao odstupiti pred autoritetom slobode. Ona je odredila i

polazite miljenja tematike praktikog u njemakoj klasinoj filozofiji. Megelov prigovor

Kantovoj praktikoj filozofiji kao 1gnijezdu protivurjeja) poga!a u samo sredite svih

njezinih tekoa. Naime, njegova je etika u svojoj biti protivurjena, kao to stoji u

protivurjeju t.j. u dualistikom odnosu s njegovom teorijskom filozofijom.

' Izvori islamske etike ,ur-an kao +undamentalni izvor

ostati ovjekom u pravom smislu te rijei zasigurno je elja svake osobe koja ima

normalne poglede na ivot. =e!utim, ostvariti tako neto nije jednostavno, jer je to najvii i

najvelianstveniji stepen koji jedno ljudsko bie moe postii. Onaj koji stvarno eli postati

23%bid, str.( #C*.

15


16/40


17/40

0hlak predstavlja sadraj one duevne i duhovne ljepote i dobrote koja se u Kuranu

opisuje kao sklad najljep(i. O tome 0llah, d.., kae( Mi "ovjeka stvaramo u o#liku

najljep(em.#BOva duevna ljepota i visina koju Kuran preporuuje postie se injenjem dobra

u predanosti 'ogu, na putu ovjekova samosavla!ivanja, voljnim, emotivnim i intelektualnim

naporom i unutarnjom borbom sa samim sobom.

+ izvorima %slama, Kuranu i Madisu, ahlaku se pridaje odluno znaenje i velika

vanost. 0hlak se tako, kao lijepa ljudska ud, usavrena ljudska priroda, plemenitost, dobrota

i krijepost, poistovjeuje s vrhuncem vjere.

=nogobrojni su hadisi koji u usku vezu dovode vjerovanje sa ahlakom, ili nekim od

segmenata lijepoga ahlaka. %zme!u ostalih ovdje emo se zadovoljiti sa navo!enjem nekoliko

takvih predaja.

0bdullah ibn 0mr prenosi da je uo oslanika, s.a.v.s., kako kae( Musliman je onaj

od "ijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani, a pravi mu!ad)ir je onaj koji je uspio

napustiti ono (to je +lla!, d)%(%, za#ranio.#6

Od 4bu Murejreta, r.a., se prenosi da je 0llahov oslanik, s.a.v.s., kazao( Potpuno

vjerovanje se sastoji od (ezdeset i nekoliko ogranaka, pa i stid je jedan od ogranaka imana.8$

4bu @urejh, r.a., prnosi da je 0llahov oslanik, s.a.v.s., rekao( -ako mi +lla!a, ne

vjeruje. -ako mi +lla!a, ne vjeruje. -ako mi +lla!a, ne vjeruje./+ ko to, +lla!ov Poslani"e0/,

upitali su. Onaj od "ijeg zla nije po(te$en njegov kom(ija., odgovorio je.8*

"ve navedene predaje ponaanje opisuju kao sutinu vjere islama. +redan odnos me!u

ljudima openito, stid, odnos prema komiji itd., dakle ahlak openito, nalazi svoje uporite u

navedenim, ali i mnogobrojnim drugim hadiskim predajama koje su ovdje izostavljene radi

skuenosti prostora.

'udui da je moral temeljna vrijednost linosti svakog vjernika, ona je bila i

dominantno obiljeje linosti pemenitog oslanika =uhammeda, s.a.v.s., koji je sluio kao

uzor. O njegovom karakteru i moralu 0llah, d.., kae( + ti si, zaista, na najvi(em stupnjumorala.8#

28Kuran, sura 4t>;in( C.

29=uhammed ibn %smail el>'uhari,1u!arijeva z#irka !adisa, % tom, "arajevo, 5"K za pomo 'iM,#$$B. godina, str.( ##.

30%bid.

31%bid, %5 tom, str.(8?C.32Kuran, sura 4l>Kalem( C.

17


18/40

+ =uslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kae(Poslanikov a!lak #io

je Kur/an. Eijepa ljudska ud, plemenite osobine, dobrota i krijepost odre!uju se pojmom

dobrog ahlaka, a loa ljudska ud, negativne osobine i sklonost ka porocima odreduje se

pojmom loeg ahlaka.

%slam nas ui da je najbolji onaj iji je moral najljepi. 0llahov oslanik, s.a.v.s., svoju

misiju svodi na usavravanje plemenitih osobina, kao da je samo radi toga poslat. On, s.a.v.s.,

kae(2a Dan su$enja na mizanu vjernika nee #iti ni(ta te)e od lijepog a!laka.88

Iije ahlak predstavlja kuranski termin za ljudsku ud. O ahlaku se u Kuranu govori

tako da ga se dovodi u vezu s vjerovanjem. itanje ahlaka je preraslo u zasebnu islamsku

znanostIlmula!lak, dakle islamska etika, ili islamska nauka o moralu.

+ klasinoj islamskoj literaturi za ilmula!lakse kae da je to nauka o vrlinama i

sredstvima kako da ih se njeguje, uva i unapre!uje, o porocima i sredstvima kako da se od

njih sauva.

+ islamskoj filozofskoj literaturi gotovo redovno se navodi da islamska etika ima za

predmet uro!ene sklonosti, steene vrline, te razumnu duu, u mjeri u kojoj one na nju utjeu.

+ takvim odre!enjima islamske etike do izraaja dolazi uticaj grke filozofije morala, u

prvom redu 0ristotelove etike. Ovdje treba naglasiti i to da etika nije nauka, ve jedna od

filozofskih grana. Iazlika je u tome to nauka prouava ono to postoji, a etika traga za onim

to ne bi trebalo da bude. redmet prouavanja etike je jedan od glavne tri vrijednosti za

kojima traga filozofija( istina dobro i ljepota.8C

+ klasinim islamskim klasifikacijama nauka u literaturi sufijske provenijencije

islamska etika se odre!uje kao nauka koja se odnosi na drugi, unutranji svijet. ;ako 4l>

9azali kae da se zadaa islamske etike sastoji u tome da definira znaajke i sastavne moralne

elemente due, te sredstva da ih se obuzda i nadzire.

4tika tretira dobre i loe osobine koje ovjek moe zadobiti svojim voljnim,

slobodnim djelovanjem. ;e osobine su predmet njezina prouavanja. Pini se da pod predmetizuavanja etike, pored osobina i kvaliteta udore!a, moemo podvesti i ljudsko miljenje,

djelovanje i govor.

Najznaajniji cilj znanosti o moralu je promjena ovjekove udi i njegova duhovna

preobrazba. 3rugim rijeima, svrha etike je sauvati ljudska ponaanja od devijacija i

33 )bu Isa *u%a!!ed ibn Isa et-+ir!iij, El-Dami'u es-sahih, air(, aru-l-%adis,

s$a$, I. t(!, str$ 362$34:usuf el>Karadavi,Kulturna nao#raz#a daije, Konjic, K3 "vjetlost, #$$$. godina, str.( *8J.

18


19/40

grijeenja, na nain da ovjek u svojim djelima i naumima zadri umjerenost, klonei se

slijepog slije!enja i oponaanja drugih i ostajui imun na egoistine prohtjeve i nagone.8?

@to se tie islamske etike i morala, odnosno ahlaka, ona svoje uporite nalazi u 'oijoj

objavi. Kroz historiju islama nastao je veoma dobro razra!en sistem moralnih vrijednosti.

%slam moralne vrijednosti zasniva na vjeri u jednoga 'oga, na predanosti i pokornosti Njemu,

te na odgovornosti na "udnjem danu.

%slamski moral izvodi se iz Kurana i "unneta, oslanikove, s.a.v.s., prakse. Ova dva

glavna izvora islama oblikovala su islamski moral i odredili moralne tokove unutar kojih se

duhovno oblikuje muslimsnski ovjek i razvija zajednica muslimana. Neke od hadiskih

predaja koje govore o moralu smo ve naveli, a i ajet koji govori o oslaniku kao osobi koja

je dostigla najvei stepen ahlaka. reostalo je jo da se navede nekoliko ajeta koji govore o

utemeljenosti ahlaka u kuranskim ajetima, a zapoet emo ajetom koji govori o ovjeku kao

fenomenalnom stvorenju.

Odgovor na pitanje od ega se sastoji ovjekovo savrenstvo i emu on treba teiti u

ostvarenju svoga savrenstva nai emo u nekoliko kuranskih ajeta. +zvieni 0llah apsolutno

je savrenstvo i na Njegovu prijestolju nema mjesta nikakvom nedostatku. otvrdu ovoga

nalazimo u sljedeim ajetima( On je +lla!, -vorac, Onaj koji iz ni"ega stvara, Onaj koji

svemu daje o#lik, On ima najljep(a imena% 2jega slave oni na ne#esima i na 3emlji, On je

4ilni i Mudri%56

Pinjenice je da izme!u ;vorca koji stvara i onog to stvara postoji povezanosti

zajednika nit koja spaja sutinu ;vorca i Njegova djela. 0ko se uzme u obzir da On sve

stvara potpuno i na najljepi nain, moe se rei da u Njegovoj kreaciji nema mjesta nikakvoj

manjkavosti ni zlu. Naprimjer, u sljedeem ajetima stoji( -i u onome (to Milostivi stvara ne

vidi( nikakva neslaganja, pa ponovo pogledaj vidi( li ikakav nesklad, zatim ponovo vi(e puta

pogledaj, pogled e ti se vratiti klonuo i umoran%57

Ovi ajeti govore da u stvaranju nema mjesta nedostacima. "am ovjek je 'oije djelo,pa prema tome, on po svom ro!enju nije manjkav i u njemu nema nikakvog nedostatka ni zla.

=e!utim, s obzirom na posebne karakterisitike ovjeka u odnosu na ostala stvorenja, njegovo

stvaranje ima odre!eni smisao i svrhu. +zvieni skree panju na tu injenicu i sljedeim

ajetima trai od nas da tome posvetimo posebnu panju( Mi "ovjeka stvaramo u o#liku

354bu 'ekr 3abir el>3ezairi, O pravilima lijepog pona(anja i o naravi, "arajevo, Oko, #$$*.godina, str.( 66.

36Kuran, sura 4l>Mar( #C.37Kuran, sura 4l>=ulk( 8 A C.

19


20/40

najljep(em. 8B, zatim(-i e(, o "ovje"e, koji se mnogo trudi(, trud svoj pred 8ospodarom

svojim nai%59

3akle prvi ajet govori o prednostima koje ovjek ima u odnosu na ostala stvorenja, jer

je estvoren u najljepem obliku, kako fiziki tako i mentalno. =e!utim taj dodatak blagodati

nosi sa sobom i odre!ene posljedice, jer je zacijelo da ovjek kao takav ima i veu

odgovornost, to potvr!uje drugi citirani ajet.

" obzirom na to da e se ovjek u konanici sresti sa svojim "tvoriteljem, potrebno je

pripremiti se za taj susret. Neophodno je da priskrbi odre!ene vrline da bi bio dostojan

susreta. ;e vrline, svakako, jesu ono to nam nalae na lijepi islamski ahlak ili etika.

rvim korakom te pripremene smatra se znanje. Eijep ahlak koji je potreban za susret

sa 0llahom, d.., prije svega mora biti potkrijepljen znanjem, jer bez znanja se ne bi spoznalo

ta to spada u lijepo ponaanje, a ta ne. 0llah, d.., nas poziva i stimulie nas da

poveavamo svoje znanje( ..%I reci' /8ospodaru moj, -i znanje moje uveaj.:;

"a stanovita %slama, svako znanje i promiljanje to zadovoljava ljudske potrebe koje

vode ovjekovoj srei i svaka misao koja vodi zdravom drutvu dobri su i prihvatljivi.

Naravno, znanje mora biti popraeno djelovanjem, a o toj tezi nema nikakve potrebe da se

govori, jer je opte poznato da znanje, samo po sebi, bez primjene, nema vrijednosti po

islamskom uenju.C*

3akle, ovjekovo savrenstvo sastoji se iz znanja i primjene tog znanja. KurSan

ljudsku vrlinu vidi u znanju, djelovanju po takvom znanju, kao i u prisjeanju na grijehe, jer

zaborav ovjeka odvodi u zabludu, dok ga prisjeanje na grijehe pribliava njegovom

savrenstvu.

@to se tie utemeljenosti etike u izvorima islama, posebice u Kuranu kao njenom

fundamentalnom izvoru, o tome nam jasno govore i islamski arti, koji su odre!eni

kuranskim ajetima u kojima se jasno vidi etiki razlog njihove propisanosti. +zmimo za

primjer propisanost namaza, drugog islamskog arta i ajeta koji o njemu govori(2amaz zaistaodvraa od razvrata i od svega (to je ru)no< a sjeanje na +lla!a je jo( vee od toga.C#

38Kuran, sura 4t>;in( C.

39Kuran, sura 4l>%nikak( J.

40Kuran, sura ;a>ha( **C.

41=erzuk Madihuridovi,Islasmko znanje, "arajevo, Oko, #$$*. godina, str.( #B7.42Kuran, sura 4l>0nkebut( C?.

20


21/40

Ova obaveza propisana je svakom od nas, a cilj joj je da u ovjeka utisne osjeaj

podsticanja dobra. Kada ovjek shvati ispravnost ove obaveze, saznat e da u samom

njegovom biu treba postojati neto to e mu nare!ivati dobro, a odvraati ga od zla. rema

tome, namaz oivljava i budi tu instituciju u ovjeku. Nare!ivanjem namaza i pojanjavanjem

razloga jasno upuuje na etiku nit koja se time uspostavlja i uvruje.C8

-bog svega navedenog, ovjeanstvu je potreban moral koji propisuje =ilostivi 0llah.

'ez njega je nemogue uspostaviti ravnoteu izme!u potreba due i tijela, pojedinca i

zajednice, linog i drutvenog interesa. 9dje su granice moralnog i nemoralnog, dobrog i

loeg, ispravnog i pogrenogR Ko je kompetentan da na to pitanje da odgovorR +movi,

potrebe, htijenja i interesi se razlikuju. 0ko se u tome ne prihvati 'oiji sud, ljudi se nikada

nee sloiti. -dravo drutvo moe postojati samo kao zajednica moralnih linosti, i zato nam

treba moral s boanskim izvorom.

=oral je u vezi sa imanom i od njega je nerazdvojan. %man potie na injenje dobrih

djela. 0llah, d.., "voje robove nije prepustio same sebi, nego je u njih usadio moralni zakon

koji se najee definie kao savjest.

Norme ponaanja i moralne kriterije u islamu ne odre!uje ovjek, nego ovjekov

"tvoritelj. Povjek to ne moe uiniti, jer ga sputavaju lini interesi, interesi porodice, nacije,

ideologije i zajednice kojoj pripada. %slamski moral ne da se racionalno objasniti, jer on

nadrasta vrijeme, prostor i sva ovozemna mjerila. ruanje podrke defektnim i neizljeivim

bolesnicima nije koristan, ali jeste moralan in. Pinjenica da je moralno ponaanje nekada i

korisno ne znai da je odre!eni postupak moralan zato to je koristan. + mnogim prilikama su

korisni la i nepravda, ali moralna osoba ne lae i nije nepravedna, jer je svjesna da je njena

vjera vea od toga da se podvrgne mjerilima ovozemne korisnosti.

/rvi kur-anski imperativ43=uhammed el>9azali,Hulukulmuslimi, 3amaskus, daru>l>Kalem, *66B. godina, str.( 6.

21


22/40

'oiji zakon na zemlji je da 0llah, d.., ni jedan narod nije ostavio da da im nije

dostavio svoju volju preko nekog od svojih poslanika, a.s. Osim to su poslanici dostavljali

objavu od 0llaha, d.., koja se ogledala u pravilima po kojima se ljudi odre!enog vremena i

prostora trebaju vladati, poslanici su obavezno imali i nadnaravne moi kojima su dokazivali

istinitost svoga poslanstva. "vaki prijanji poslanik je bio lokalni poslanik, koji je poslan

svome narodu, tako a su i njihove mudize bile takvog karaktera.

@to se tie naeg oslanika, =uhammeda, s.a.v.s., njegov sluaj je drugaiji. On nije

lokalni poslanik, niti je poslan odre!enom narodu, niti njegova objava vrijedi za odre!eni

vremenski period. +zimajui to u obzir, jasno ja da i nadnaravnost kojom dokazuje svoje

poslanstvo, tako!er, mora biti neto specifino, trajno i univerzalno. Nadnaravnost koja

dokazuje njegovo poslanstvo mora biti nadnaravna za sva vremena i prostore. "vaki realan

posmatra u nadnaravnosti koju donosi mora pronai dokaz istinitosti njegova poslantva, u

protivnom, bilo bi izgovora za one koji ga odbiju slijediti.

0llah, d.., je odredio da ta nadnaravnost bude Kuran. -a 0rape, narod u kojem je

oslanik, s.a.v.s., zapoeo ono to e kasnije bljesnuti u cijelome svijetu, Kuran je sam po

sebi, kao govor, predstavljao nadnarvnnost, i kao takav dokazivao istinitost poslanstva. 0rapi

toga vremena su bili poznati kao izvanredno dobri govornici i pjesnici, i kao takvi su odmah

uvi!ali da Kuran nije ljudski standardni govor. @to se tie naroda koji nisu 0rapi, ili samih

0rapa koji ne uvi!aju u kuranskom govoru ono to su nekada 0rapi uvi!ali, svi oni, tako!er,

u Kuranu mogu pronai dokaz nadnaravnosti. ;o se lahkoom pronalazi kroz koncept ivota

koji nudi Kuran, ili na neke druge mnogobrojne naine, koji su naprosto neiscrpni.

+vaeni dr. 0id el>Karni je to sroio u nekoliko reenica( Ova knjiga je opovrgla

pjesnike, u(utkala govornike, nadvladala retori"are, porazila "istokrvne +rape u govorni(tvu,

zadivila knji)evnike i u"enjake i zaprepastila mudrace.CC

"ve navedeno su islamski uenjaci zaeli kada su nastojali definisati Kuran. 3a bi

stvar bila jasnija, prije nego li se otpone sa tumaenjem ajeta iz prvog perioda objave, ovdjeemo ponuditi najpoznatije i najrasprostranjenije definicije Kurana. :edna od poznatijih i

frekventnijih definicija Kurana jeste definicija koju zagovaraju "ubhi "alih i =usa @ahin,

prema kojoj bi Kuran bio( 1o)iji govor, nadnaravan, o#javljen Mu!ammedu, s%a%v%s%, zapisan

u z#irkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo recitiranje je po#o)no djelo .C?

440id ibn 0bdullah el>Karni,Mu!ammed, a%s%, kao da ga vidi(, 4l>kelimeh, Novi azar #$$6.

godine, str.( #$.

453emaludin Eati, &vod u tefsirske znanosti, F%N u "arajevu, "arajevo *666. godine, str.( *?.

22


23/40

+z spomenutu definiciju vrlo esto se spominje i tefsirska definicija Kurana, prema

kojoj je Kuran( 1o)ija Knjiga, koja je preko meleka D)i#rila o#javljena posljednjem

Poslaniku Mu!ammedu, s%a,v,s% Ona je 1o)iji govor koji nadma(uje ljudsku mo i snagu%

=itanje te knjige i izgovaranje njeni! rije"i je 1ogu milo i vjerom preporu"eno djelo > i#adet%

-a je knjiga potpuno sa"uvana i do nas je do(la pouzdanom predajom > tevaturom% 3#og toga

u njenu autenti"nost nikako ne sumnjamo% 2apisana je u Mus!afu, koji je cijelu sadr)i.CJ

Navedene definicije se me!usobno dopunjavaju, ali svaka od njih nam jasno govori o

prirodi kuranskog govora. On je boanstven, nedokuiv, nadnaravan. rema tome, kuranski

govor treba detaljno istraivati. "vaka njegova rije nam alje odre!enu poruku.

ostoji i klasina definicija Kurana, koju je dao sam =uhammed, s.a.v.s., a koju je

korisno ovdje spomenutu. Naime, 0lija, r.a., prenosi hadis u kojem stoji da je 0llahov

oslanik, s.a.v.s., rekao( Doista e se pojaviti smutnja. 0lija ree( T+ koji je izlaz, +lla!ov

Poslani"e0S oslanik ree( +lla!ova Knjiga je izlaz% & njemu je izvije(e o onom (to je #ilo

prije vas i vijesti o onom (to e #iti poslije vas% & Kur?anu su presude za va(e sporove%

Kur?an je govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija on nikakva nije% Koji silnik ga

napusti +lla! e ga uni(titi, a ko #ude tra)io uputu izvan njega, +lla! e ga u za#ludi ostaviti%

Kur?an je "vrsta +lla!ova spona, i mudra opomena, on je pravi put% 2jega strasti ne mogu

iskriviti, niti ga jezici mogu izmijeniti% &"enjaci se od njega ne mogu nikada zasititi, niti on

zastarijeva s tim (to se mnogo ponavlja% 2ema kraja njegovim ljepotama% Kada su ga d)ini

"uli, kazali su' @Mi smo doista Kur/an, koji izaziva divljenje slu(ali, koji upuuje pravom

putu% Ko po njemu govori, istinu govori, ko po njemu radi, #ie nagra$en, ko po njemu sudi,

pravedno postupa, a ko poziva njemu, upuen je na pravi put.C7

"vaka od navedenih definicija Kurana jasno upuuje na injenicu da je Kuran

nadnaravan. 3akle, radi se o 'oijem govoru, nepogreivom, neiscrpnom. rema tome, sve

to je u Kuranu spomeuto od velikog je znaaja, a sve to je izostavljeno, s ciljem je

izostavljeno, nikako iz zaborava.Kuran svojom unutarnjom snagom plijeni srca miliona ljudi muslimana irom svijeta.

'udui da se radi o boanskom nadnaravnom govoru, svaki kuranski takt i momenat su jako

bitni. 'ez ikakve sumnje u Kuranu je svaka rije na svome mjestu, a sama pozicija odre!ene

rijei uvijek neto govori. Neke od tih pokazatelja razumijemo mi sada, a druge e shvatiti

neko kasnije, ko se susretne sa Kuranom, pa e ga zapahnuti ljepota kuranske nadnaravnosti.

46 %bid.47Madis biljei ;irmizija.

23


24/40

Od njegove objave pa do danas ni jedno slovo nije doivjelo promjenu, niti je i jedan

dio izgubljen kao to je bio sluaj s ranijim objavama. =uslimani se razlikuju po rasama,

jezicima, obiajima, nainu javnog i privatnog ivota. =e!utim, kada je u pitanju Kuran,

upravo on predstavlja duhovnu nit koja ih sve spaja i svojom privlanou objedinjuje bez

obzira gdje, kako i kojim nainom ivota egzistirali i ivjeli. Otkako postoji svijet, nije bilo

niti e biti bolje i vrednije knjige.

rva i najvrednija taka u Kuranu je vjerovanje u 'oije jedinstvo i =uhammedovo,

s.a.v.s., poslanstvo. Kuran nalae vjerovanje u 0llaha, potpuno predanje 0llahovoj volji,

pokornost 0llahovim zapovijedima, dobroinstvo, potenje, umjerenost, toleranciju i

potovanje drugog i drugaijeg.

Kuran je izvor islamskog odgoja. =uslimani koji ele nai svjetlo ivota, pravi put,

pronalaze to prouavajui Kuran. On je osnovni, glavni izvor islamskog uenja. + njemu su

sadrani osnovni principi vjere, morala i prava.

Kuran ure!uje sve poslove od vjerskih dunosti pa do dnevnih poslova, od spasa due

do zdravlja tijela. "ve dogme koje je =uhammed, s.a.v.s., prenio ovjeanstvu iste su od

sumnje i dvolinosti. Kuran je najasniji spomenik jednobotva. Kuran spominje i priznaje

sve prijanje poslanike. 'oija objava upuivala je ljude od 0dema, a.s., pa dok Kuran nije

potpuno objavljen, a =uhammed, s.a.v.s., je uio da treba i ranije poslanike potovati.

Kuran osu!uje nemoral, razvrat, svakovrsno pretjerivanje, kamatu, niskost, oholost,

la, potvaranje, zavist, licimjerstvo i pohlepu, tranje za ovozemaljskim stvarima. " druge

strane, Kuran zahtijeva potovanje, milostinja, potovanje roditelja, zahvalnost 0llahu,

stalnost na rijei, iskrenost, pravednost, stid, strpljivost, izdrljivost, dobroeljivost, krijepost,

pratanje. "ve navedeno se radi samo za 0llahovu volju ne ekajui da se uzvrati.

rema tome, Kuran nije samo vjerska knjiga, ve i gra!ansko pravo za pripadnike i

potovaoce Kurana.

"ada kada imamo definiciju Kurana i kada smo naveli opte odrednice kuranskogteksta, moemo govoriti i o nauci, koju Kuran, tako!er, zagovara. "ve kuranske odrednice su

od velike vanosti, ali ipak neke me!u njima imaju vei znaaj od drugih.

Kuran sadri mnoge propise i odredbe, mudrosti i kazivanja, ali je injenica da je

izme!u svega toga ipak prva objavljena rije bila ona koja poziva nauci, to nam dovoljno

ukazuje na mjesto koje nauka uiva u islamskom uenju. rethodno je spomenuto da je

Kuran nadnaravan u svakom smislu te rijei, a to implicira da se nunu krije poruka ak i u

tome to je ba rije u"iodabrana da bude prva objavljena. Ovaj imperativ =uhammedu,s.a.v.s., je ujedno imperativ i svim ostalim sljedbenicima islama.

24


25/40

rvo to je =uhammedu, s.a.v.s., objavljeno od Kurana bili su ajeti iz sure 4l>0lek.

reciznije reeno, prvi kuranski imperativ, oslaniku i svim ljudima, cjelom ovjeanstvu,

obavezuje ovjeka da stie znanje, da radi po znanju, i druge pouava znanju. 0llah d..,

kae( &"i, "itaj, u ime 8ospodara tvoga, koji stvara stvara "ovjeka od ugru(ka. =itaj,

plemenit je 8ospodar tvoj, koji pou"ava peru, koji "ovjeka pou"ava onome (to ne zna.CB

Mafiz %bn Kesir tumaei ove ajete sure 4l>0lek, kae( rvo to je od Kurana

objavljeno su navedeni asni ajeti. Oni su prva milost kojima se 0llah smilovao prema "vojim

robovima i prva blagodat koju im je dao Gizriito naglaavajui vanost i potrebu itanja i

uenja za ovjeka, koji je razumno bieH. + njima se ukazuje kako je ovjek stvoren od

ugruka. + blagodat +zvienog spada i to to je ovjeka pouio onome to nije znao i na taj

nain ga odlikovao i poastio znanjem. ;o je ono ime je 0dem, otac ljudskog roda, odlikovan

nad melekima... -ato +zvieni kae( /=itaj, plemenit je 8ospodar tvoj, koji pou"ava peru,

koji "ovjeka pou"ava onome (to ne zna.C6

3akle, prve kurSanske rijei objavljene posljednjem 'ojem poslaniku =uhammedu,

s.a.v.s., odnosile su se na itanje, razmiljanjeUrazumijevanje, znanje i spoznaju< na sve one

sloene kognitivne procese koje obrazovanje u sebi involvira. Nabrojane mogunosti odlike

su kojima je jedino ovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u univerzumu. -nati itati ili

prepoznavati znakove iz prirode, dokuiti svojim ulima i razumom, ali i srcem, da je sve oko

nas, kao i nas same, stvorio 0llah, d.., moe se samo pomou adekvatnog znanja.

Povjek moe slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim znanjem ovjek

dokuuje pravi smisao vjerovanja a time i pravi smisao ovozemaljskog, prolaznog, postojanja.

Kada ovjek istinski spozna 'oga i prizna 9a za svoga "tvoritelja, tj., kada iskusi pravo

znanje tek e onda dokuiti smisao vjere i smisao cjelokupnog ivota. 0 znanje je, kao i ivot,

dar 'oji, mogunost da ovjek iri svoje vidike, spoznaje ivot u njegovoj punini te ga sebi i

drugima olakava i ini kvalitetnijim. ;akvo znanje, koje je plod obrazovanja, rada,

istraivanja, eksperimenta i iskustva, islam uvaava i potie, i ono moe pomoi u spoznaji'oga i svega to ovjeka okruuje.

%stinsko znanje ima veliku motivacijsku snagu na vjerniko ponaanje i djelovanje, ali

u isto vrijeme podrazumijeva i ovjekovu odgovornost da svojim ponaanjem i svakodnevnim

ivljenjem odraava 'oju 5olju2 % zato dva puta u imperativnoj formi, sadranoj u prvoj

kurSanskoj naredbi &"i, "tvoritelj svjetova "vome oslaniku, s.a.v.s., ali i svim muslimanima

48Kuran, sura 4l>0lek( * A ?.

49=uhammed Nesib er>Iifai, -efsir I#n Kesir, skraeno izdanje, 5"K za pomo u 'iM, "arajevo,#$$#. godina, str.( *?*8.

25


26/40

nare!uje da itaju, studiraju, istrauju, obrazuju se, stjeu i ire znanje. Naalost, visok je

procent dananjih muslimana koji su potpuno zanemarili prvu kurSansku naredbu, to je oit

razlog zbog kojeg se nalazimo u nezavidnom poloaju danas u svijetu.

Ovo su ajeti prve objave KurSana koji rasvijetlie put ljudskom rodu kroz tmine

neznanja u koje je bilo ogrezlo, nakon to izgubie originalne 'oije poruke koje ih vodie

pravim putem kroz vremena i prostore. Ovo nas upuuje na razmiljanje o vanosti poetka

Objave i o njenom uticaju kao i o znaaju i znaenju ovih asnih ajeta ija je poruka trajna.

=i nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti vanost ovog doga!aja sve dok se ne

prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je ovjeanstvo u to doba bilo

duboko ogrezlo u poroke, ve se nije, to je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti. Pak i one

kulture i civilizacije koje su se tada isticale Grimska i perzijskaH ne mogu se pohvaliti

drutvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i ouvanjem ljudske asti i

prava. -akon sile je prevladavao sve druge norme i principe.

'oija milost je bila da pone dostavljati ovjeanstvu savreni zakon i uputu kako bi

znali ko im je istinski 9ospodar Koji jedini zasluuje da bude oboavan i ije odredbe i

principi vode sigurnoj srei i uspjehu. Iazliita ljudska miljenja i naga!anja, filozofije i

pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrjeivom 'oijom +putom.

Objavom KurSana preciziran je nain i sistem ljudskog ivota i data su trajna rjeenja

za nedoumice i probleme na koje ovjeanstvo nailazi. Povjek nije preputen samom sebi da

u tminama neznanja, zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju moda nee ni

nai. rvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja ivota, njegovih zakona i pravila, prihvaanje

+zvienog "tvoritelja za svog jedinog istinskog 9ospodara.

rema tradicionalnim islamskim izvorima objava Kurana je zapoela dok se oslanik,

s.a.v.s., nalazio u peini Mira blizu =ekke, gdje je u samoi provodio veinu svoga slobodnog

vremena neposredno prije poetka same objave. ;ako je jedne prilike njegovu samou

prekinula pojava meleka 3ibrila. Naredio mu je u"i, i upravo to bijee prva rije kojom jezapoeto rasvjetljavanje tmnina i neznanja u koje je svijet bio potonuo. Na ovaj nain su

nauka i knjiga postali vrhovnim simbolima islama, u drugim religijama siilazaki ukazivanje

apostola je poprimilo neke druge forme, ali u islamu je naglaeno da se objava vee za knjigu

i nauku.?$

KurSanski imperativ &"i, ukazuje i na sistem spoznaje istine. Na ovjeku je da prihvati

Objavu i da dobro upozna njena znaenja i poruke. Koliko je to vano, vidimo iz injenice da

prva rije u prvoj objavi nije bila dozivanje niti predstavljanje ve upravo naredba A vrijeme504nes Kari,Kur/an u savremenom do#u, "vjetlost, "arajevo, str.( #B.

26


27/40

je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode propasti i nesrei, i nema vremena za rasprave.

Ovo je usmjeravanje ovjeka da se okrene Objavi i da upozna 'oiju oruku, te da na tome

gradi ostala svoja saznanja. Nakon toga rad po uputama %slama je neminovan jer u njihovu

ispravnost nema nimalo sumnje, a sa druge strane vjerniku daju takvu snagu i poticaj za

radom da jednostavno za to ivi i umire.

%z ovog moemo zakljuiti jednu veoma vanu karakteristiku %slama, a to je lahkoa i

jednostavnost. +zvieni 0llah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz

svakom. Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela.

-atim nas +zvieni upuuje na nain uenja da bi na trud bio plodan i svrsishodan.

"vaki posao koji radimo mora biti iskljuivo u ime Njega i u tom sluaju on postaje ibadet.

;ako je cijeli ivot jednog vjernika ibadet i za sve to radi na ovom svijetu imae nagradu kod

"veznajueg. 3akle, ako se ak obini dunjaluki poslovi rade u ime Njega, oni su ibadet, a

kako je tek sa uenjem KurSana koje je u sutini ibadet kad bude ura!en samo u ime

+zvienog.

rvi kuranski ajet nije jedinstven primjer podsticanja na nauku. Naprotiv, cijeli Kuran

je proet ajetima koji implicite ili eksplicite podstiu na nju. 3akle, 0llah, d.., i na drugim

mjestima u KurSanu, osim u poglavlju 4l>0lek, potencira znanje i vrijednost umnih ljudi.

-adovoljit emo se sa nekoliko primjera(

On daruje znanje onome kome On !oe, a onaj kome je znanje darovano > darovan je

#lagom neizmjernim% + s!vatiti mogu samo oni koji su razumom o#dareni.?*

I reci, 8ospodaru moj, -i znanje moje pro(iriABC

I +lla! e na visoke stepene uzdignuti one me$u vama koji vjeruju i kojima je dano

znanje% + +lla! zna ono (to radite.?8

*eci' /3ar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju0 4amo oni koji pameti imaju pouku

primaju./B:

4avjetujem ti da neznalica ne #ude(.??

%z ovih ajeta se vidi koliku vanost islam pridaje nauci. =e!utim, i pored toga postoji

mnogo onih koji tvrde da je islam nazadan i da se ne moe uklopiti u savremeni svijet. ;akvi

51Kuran, sura 4l>'ekare( #J6.

52Kuran, sura ;a>ha( *C.

53Kuran, sura 4l>=udadele( **.

54Kuran, sura 4z>-umer( 6.55Kuran, sura Mud( CJ.

27


28/40

su, naravno, u velikoj zabludi jer ne znaju, ili se prave da ne znaju, koliki je bio doprinos

islama u razvoju nauke. %pak, pored toga to su u polju nauke muslimani dali najvie, za njih

se govori da su nazadni. Osim toga na raun islamskih uenjaka, mnogi zapadnjaci su postali

slavni fiziari, matematiari, hemiari i drugo, dok se islamski uenjaci i ne spominju. "

druge strane, mogue je i to da je momentalna situacija muslimana, koji su se udaljili od svih

kuranskih imperativa, a time i prvog, zasjenila nekadanji napredak islama i muslimana koji

su islam slijedili.

Nadahnuti kuranskim ajetima i prvim imperativom ovjeantsvu, muslimani su

utemeljili mnoge znanosti. Ovdje treba spomenuti i to da se ne radi samo o islamskim

znanostima. %mperativ &"ije opteg znaenja, moe se odnositi na bilo koju znanost.

%lustracije radi, navest emo nekoliko znanosti i nauka koje svoje postojanje duguju

islamu i prvoj kuranskoj naredbi.

-ahvaljujui sveobuhvatnom karakteru Kurana, pravna nauka se brzo razvila kod

muslimana. isani ustav potie od muslimana. rvi takav ustav je sastavio sam 0llahov

oslanik, s.a.v.s., kada je osnovao prvu islamsku dravu u =edini, koji je i do danas sauvan,

=edinska povelja.?J

Modoae u =ekku i trgovina uticali su na razvoj komunikacija kroz prostrano

islamsko carstvo. Najstarije muslimanske geografske karte predstavljale su -emlju u krunom

obliku. %bn =adid, koji je bio kormilar na brodu 5aska da 9ame do %ndije, ve tada spominje

kompas, kao poznatu stvar. Iijei admiral, arsenal, ka#l, tarifaitd. koje su izvorne arapske,

jasno govore o uticaju muslimana na modernu zapadnu civilizaciju.

% na polju astronomije muslimani daju veliki doprinos. =noge zvijezde i danas u

evropskim jezicima imaju arapska imena. Ieforma kalendara koju je izvrio drugi halifa

Omer ibn el>Matab, r.a., prevazilazi po svom savrenstvu reformu gregorijanskog kaledara. -a

vrijeme halife =emuna, izmjeren je opseg -emlje, sa iznena!ujuim stepenom tanosti.

isana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku "unca, o sutonu, a naroito o kretanju"unca i =jeseca.

'otanika je kod muslimana bila posebno istraivana. %zuzev imena nekih biljaka, koje

nisu rasle u tadanjem muslimanskom svijetu, nije bilo nijednog naziva stranog porijekla.

=edicina je kod muslimana doivjela veliki napredak u anatomiji, farmaciji,

organizaciji bolnica, obuavanju medicinskih kadrova itd. =edicinska djela islamskih

lijenika ostala su temelj cjelokupne medicine, ukljuujui i zapadnu.?7

565ehbi islamil,Mu!ammed alej!i selam, 5id, "arajevo, *6B*. godina, str.( ***.57=ustafa "ibai,enomeni islamske civilizacije, %F u 'ihau, 'iha . #$$?. godine, str.( *J?.

28


29/40

Optika ima naroito mjesto u islamskoj nauci. oznato je djelo Knjiga o zracima od

4l>Kindija, koja je uveliko prevazilazila u tom podruju grku nauku.

=ineralogija je privlaila panju naunika, koliko zbog medicinskih svrha, toliko zbog

poznavanja dragog kamenja koje je bilo veoma traeno. 3jela 'irunija i drugih se koriste na

tom polju. %bni Finas je izumio aparat za letenje. oginuo je nesretnim sluajem, ne

ostavljajui nasljednika, koji bi usavrio njegovo djelo.

Kuran trai da ljudi razmiljaju o stvaranju svemira i da prouavaju kako su nebo i

zemlja podre!eni ovjeku. =uslimani su se vrlo rano poeli baviti ozbiljnim prouavanjem na

podruju hemije i fizike. Karakteristika njihovog rada jeste eksperiment. "vojim

prouavanjem i posmatranjem oni su sakupili ogroman broj injenica. Njihovim uticajem i

stara alhemija se preobrazila u nauku zasnovanu na injenicama koje se mogu dokazati.

3abir je poznavao hemijske procese kalcinacije i redukcije. On je, tako!er, razradio metode

evaporizacije, sublimacije i kristalizacije. =nogi latinski prevodi 3abira i drugih mogu

pokazati koliko moderna nauka duguje muslimanskim naunicima i kako za svoj razvoj moe

prvenstveno zahvaliti arapsko>islamskoj metodi eksperimenta.

=atematike znanosti imaju neizbrisive tragove arapsko>islamskog doprinosa. Iijei

alge#ra, zero, cifra, (ifra, ta/rifa, itd. arapskog su porijekla. -asluga za otkrivanje

trigonometrije pripada muslimanskim matematiarima. Na kraju treba znati da su ovo samo

neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske

civilizacije.?B

rvi kuranski imperativ ima velikog udjela na sveukupni napredak ovjeanstva. :ako

je vano ovdje kazati i to da je Kuran iao jo jedan korak naprijed, kada je u pitanju nauka.

;aj korak je svakako moral kojeg Kuran zagovara uporedo sa naukom i naunim

dostignuima.

Naime, neposredno nakon imperativa &"i, "itaj, dolazi u ime 8ospodara tvoga.?6

Nauka u islamu nije cilj, ve sredstvo pomou kojega spoznajemo 'oga i Njegovu volju.Ovakav pristup nauci jami sigurnost od zloupotrebe naunih dostignua.

J Oda!rani ajeti koji ovore o liku uitelja

5eoma je veliki broj ajeta iz kojih se moe izvesti lik uitelja kojeg preferira Kuran.

Naime, svako mjesto u Kuranu gdje se govori o poslaniku ili nekom drugom pozitivnom

kuranskom liku koji prua znanje, nudi nam sliku o tom ovjeku i neto od njegovog

58%bid, str.(C6.59Kuran, sura 4l>0lek( *.

29


30/40

karaktera i lika. 3a bi se dobio potpun lik uitelja o kojem govori Kuran, neophodno je

obratiti panju na nekolicinu takvih sluajeva, te ih objediniti u jednu verziju, iz koje se moe

dobiti ablon idealnog uitelja prema kojem treba strijemiti u svom ivotu i radu svaki kasniji

uitelj.

+ ovom istraivanju posebna panja se posveuje poslanicima( Nuhu, Mudu i :usufu,

a.s., te dvojici kuranskih uitelja koji nisu bili poslanici, to su Midr i lukaman.

0jeti o Nuhu(

/ :;?@;:CDE=F;G@;CJE:?K;L=M;N=O;P=Q; @;R;$D;LS@T UV CT=RP??W=X;UV YO

;


31/40

protiv volje va(e priznate0 O narode moj. 3a ovo ja od vas ne tra)im #laga, +lla! e mene

nagraditi% I ja neu otjerati vjernike, oni e pred 8ospodara svoga izii< ali, ja vidim da ste vi

narod koji ne zna% O narode moj. Ko #i me od +lla!a od#ranio kad #i i! ja otjerao0 3a(to se

ne urazumite0 a vam ne ka)em' ?& mene su +lla!ove riznice? niti' ?Meni je poznata

#udunost? niti ka)em' ?a sam melek? O 2u!u, reko(e oni ti si )elio da se s nama

raspravlja( i dugo si se raspravljao% Daj neka se ostvari ono "ime nam prijeti(, ako istinu

govori(. -o e vam u"initi samo +lla! ako #ude !tio re"e on i vi neete moi umai%

+ko vas +lla! !oe ostaviti u za#ludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko vas ja )elio

savjetovati% On je 8ospodar va( i 2jemu ete se vratiti%6;

Nakon to su navedeni ajeti sure Mud koji govore o Nuhu, a.s., slijedi kratak osvrt na

zapaanja o samom lku Nuha, a.s., koji je ovdje u ulozi uitelja. 3akle, akcenat se stavlja na

one momente koje Kuran navodi o doga!aju, a koji se stovremeno mogu iskoristiti za

upotpunjavanje slke o lku utelja kojeg zagovara Kuran.

I 2u!a poslasmo narodu njegovu, a sam tu govorio je on da vas otvoreno

opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim +lla!u< ja se, zaista, pla(im za vas patnje

na 2esnosnom danu%

%z dva navedena ajeta se zakljuuje da uitelj mora imati jasan cilj i zadatak i da

otvoreno i jasno poziva u njega. ;ako!er, ovdje je zanimljiv i Nuhov, a.s., odabir prve lekcije

u poduavanju( da se ne klanjate nikome drugom osim +lla!u, ovo upuuje na prioriteti pri

poduavanju. Nuh, a.s., kao i svi ostali poslanici, bio je iz svoga naroda, i poznavao je prilike

i stanje u kojem njegov narod ivi. %mao je Nuh, a.s., mnogo emu da podui svoj narod, ali

poeo je od najvanijeg problema.

;ako!er, primjetna je i ljubav Nuha, a.s., prema svome narodu. On je strahovao od

posljedica njihova neznanja, i otvoreno im je to saoptio( zaista, pla(im za vas patnje na

2esnosnom danu. 4mocija je prisutna, povezanost izme!u uitelja i onoga koga se nastoji

poduiti je vidjljiva. Nuh, a.s., ovdje jasno istie jedan od motiva koji mu daje vjetar u le!aprilikom obavljanja ove plemenite aktivnosti, on strahuje za njih, a nikako mu nije stalo do

neke line korsti koju eli sebi prskrbiti prilikom pozivanja u istinu i rasvjetljavanja pravoga

puta.

Na sve to, sljedi odgovor naroda, koji e biti stalna praksa svih kasnijih naroda. ;aj

odgovor sadri uglavnom neprihvatljive izgovore poput( ti si ovjek poput nas, slijede te samo

oni koji nisu uvaeni itd. Nakon ovih odgovora do izraaja dolazi jedna veoma vana

karakteristika poslanka, a ona je upornost i istrajnost u ostvarenju cilja.60Kuran, sura Mud( #6 A 8C.

31


32/40

+pornost i istrajnost su osobine koje mora posjedovati svako onaj ko stremi nekom

cilju. Odlune osobe ulau veliku snagu i energiju da bi ostvarili svoje ciljeve. Nuh, a.s, je bio

svijetli primjer kakav uitelj mora biti eli li ostvariti svoj cilj. 'io je obdaren velikom

upornou( pozivao je blizu hiljadu godina u islam, preko stotinu godina je gradio la!u, a

kako to navodi %bn Kesir u svom tefsru, na la!i se zadrao od desetog redepa do desetog

muharrema, dakle, punih est mjeseci.J* ;a njegova upornost bila je snano proeta

ogromnom strpljivou.

;ako pribran, razborit i strpljiv, Nuh, a.s., daje odgovor koji nas ui da poduavanje

zahtjeva blagost i razumjevanje. Nuh, a.s., poruuje da nema prisile i nametanja. 0 nakon toga

otkriva moda i najbitniju crtu svoga lika( O narode moj. 3a ovo ja od vas ne tra)im #laga ,

dakle, ono emu vas elim poduiti je od srca, a moj cilj nije da me zapahne neto od vaih

dobara. Onaj koji eli na druge prenositi znanje, posebno kada je u pitanju vjersko znanje, ne

smije u prvi plan stavljati sticanje materijalnih dobara.

-a posljednju reenicu koja opisuje Nuha, a.s., u svojstvu uitelja koji nastoji poduiti

svoj narod odabirem rijei +zvienog(+ko vas +lla! !oe ostaviti u za#ludi, nee vam savjet

moj koristiti, ma koliko vas ja )elio savjetovati . Ovdje nas KurSan poduava jednom veoma

bitnom principu kad je u pitanju bilo kakvo djelovanje. Naime, dunost ovjeka je da radi, a

rezultate daje 0llah, d.. Onaj ko se bavi poduavanjem, duan je to raditi na najbolji mogui

nain, a rezulatati e doi kao posljedica kvaltetnog rada.

Nuhovo, a.s., portvovanje, blagost, ustrajnost, mudrost i ostale karakteristike koje su

krasile njegov karakter u poduavanju i pozivanju drugih e biti slka i kasnjih 'oijih

poslanika. %sto tako, odgovor Nuhovog naroda, njihova tvrdoglavost i neposlunost bit e

praksa koju su slijedil i kasniji narodi u raspravi sa svijim poslanicima. %lustracije radi, ovdje

emo navesti nekoliko ajeta o Mudu, a.s., i njegovom narodu 0d, te pruiti krai historijat o

njihovom doga!aju.

Naime, nakom to su prole mnoge godine od kada ovaj svijet bijae napustio poslanikNuh, znanje koje je ostavo za sebe sve je vie blijedilo i njegovo svjetlo sve vie je prekrivala

tama neznanja. % opet se desilo isto( ba kao i poslije 0dema, a.s., neki ljudi pokuali su

sauvati uspomenu na one ljude koje je 0llah spasio u Nuhovoj la!i i napravili su spomenike,

kako bi uspomena na njih ostala trajno. 0 onda, nakon nekog vremena, ti kipovi su postali

predmetom oboavanja. ;ako se opet zagubila ista vjera, vjera koju je 'og objavljivao

ljudima. ;ada je 0llah ljudima poslao poslanika Muda. On bijae pripadao narodu 0d, koji je

61=uhammed Nesib er>Iifai,Kur/an u savremenom do#u, 5"K za pomo '%M, "arajevo, *667.godna, str.( *$?B.

32


33/40

ivio u brdovitom pustinjskom podruju 0hkaf, na obali mora. 'ili su ogromni rastom, i

njihove kue bijahu velike i vrste. Na zemlji im nije bilo ravnoga. 0 Mud je bio uporan u

svom pozivu. odsjeao ih je ta se desilo s onima koji nisu vjerovali iz Nuhova naroda, da

su, svi do jednoga, potopljeni bili, da e 'og unititi i druge narode koji ne budu vjerovali, i

koji budu nasilje inili, ma kako snani bili... ;ako je sukob me!u njima bivao sve jai,

razlika sve vea. )Niko nam nita ne moe2V, govorili su prkosno. )Na zemlji nam nije niko

ravan. "mrvit emo svakog ko udari na nas2V %, kad je Mud izgubio nadu da e se njegov

narod odazvati njegovom pozivu, odrekao se i njih i njihovih boanstava. % najavio im kaznu

koja e, neminovno, uslijediti. ;u kaznu stao je iekivati i on i njegov narod, divovski narod

0d. On sa zebnjom i strahom, oni s podsmijehom i bezbrinou, sigurni u svoju snagu. ;ako

je nastupilo vrijeme iekivanja...

Y= Cv??=; DZ@;C/= ?@;; D;LS@T T=RP??]= T [E=F;;; F;TgJE? ?X?{=V:;UV CD:F;;=X?[ W;; c;>?X{

=;U; ; F;

DLS@hY;EK?=?UV [ZE=F;w;LV ?=;X;:ChN;Kc;LV]; cV c;>?@;c;>?X{=;YO;Y;R?;


34/40

p?? {=;; ?L;= ?; ?_;T V O;R; TJc=_; D?hVN;Q= ;; c;? P?; O;V O;/|=@T ; ;Y ;`= ;= X;Df@VT ?=; T ;q F?DM O=NV/ ?=~V @T

0jeti o =usau i Midru

cJL=] :VP?@V/ v? K;c=LV];R;:;PK] /= wJc;=N;v? K;=X;x :;g;] /= TPJ=]; TP;z;E;;TPJ=N?;c=L]? cV /c;LW;X?YO

;GL;]; ;W?XVO;p=; GM;E? D?@;; F;/@;;:VC; F;TJ=; ;W; ;~ ;= X;TJ=_? Dh= X??=;c;:V;=>?=;/;R;DLV@=>?= T Y O;w;c;>=@=T Y; c;Q= @?K;=X;x P=Q; @;R;

Pc; K; D;LV@T YV ;;`;; /;R;U;VK;h?;D?o? W;E;?R;DKh=UY? c;Q= @?; F;= CR;


35/40

Poslanikove metode u poduavanju ashaba

Doista Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, nain prenoenja znanja i poduavanje ashaba se ne razlikuje odKur'anskog naina. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je svojim poduavanjem ashaba dostavljao i prenosio

Allahovu Knjigu drugima, pojanjavao njene propise i objanjavao njene ajete. Kur'an je sputen postepeno, tokomdvadeset i tri godine, pa ga je tokom tog perioda Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, prenosio svome narodu i onima okosebe, detaljno pojanjavajui islamska naela i propise a istovremeno prakti!irajui ih kroz "ivot i doga#aje.

$toga je i bio, sallallahu 'alejhi ve sellem% uitelj, sudija &kadija, mu(tija i vo#a kroz itav svoj "ivot. $ve to je bilovezano za islamski ummet u svim njegovim s(erama, bilo da se to tie pojedina!a ili itave zajedni!e u razliitimoblastima njihovog "ivota, a nije dolo u Kur'anu dok je isto to dolo od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, smatra se$unnetom, bilo to njegovim, 'alejhis-salatu ves-selam, odobrenjem &potvrdom, rijeima ili djelom. $toga nailazimo iimamo propise, adabe i ibadete koji su odre#eni i praktikovani kroz otprilike etvrtinu stoljea, odnosno kroz periodPoslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, "ivota, od samog poetka objave. Ako pogledamo u taj period vidjet emo vrloogromnu kolu u kojoj je nadzornik bio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, nadzirui i pratei odgoj uenika u njoj, injihovo obrazovanje. )eni!i te kole su bili ashabi, radijallahu 'anhum, a izvor njihovog uenja je bio Kur'an i $unnet.Kao to Kur'an nije sputen !jelokupan istovremeno i odjednom, isto tako ni $unnet nije doao kao jedna !jelina u oblikuskupljenih i postavljenih pravila ili vjerozakona koja bi izdao vladar &poglavar onima koji ga sluaju ili svojim podani!ima,nego su to propisi koji imaju za svrhu odgoj islamskog ummeta, bilo to% vjerski, so!ijalni, moralni, politiki, u miru i u ratu,u blagostanju i tekoi, obuhvatajui u svemu spomenutom i nabrojanom, znanstvene a ujedno i praktine oblasti. *adanije bilo za oekivati da ljudi olahko ostave svoje vjerovanje, svoje obiaje a da prihvate islam, njegovu, -za njih novu-,akidu &vjerovanje, njegove ibadete i zakone. Poslije ovoga uvoda, mo"emo prei i spomenuti Poslanikove, sallallahua'lejhi ve selleme, metode u sljedeim takama%

Postepeno poduavnje

+aista je Kur'an Plemeniti postepeno isupao iz sr!a ljudi neispravna uvjerenja i vjerovanja, loe i tetne obiaje, boriose za uklanjanje ru"nih i razvratnih djela koja su ljudi u d"ahilijetu inili, dok je tako#er istovremeno usadio i uvrstioispravno vjerovanje, ibadete, propise, pozivajui u lijep moral i hrabrei one koji su se okupili oko Posalnika, sallallahu'alejhi ve sellem, na strpljenje, ustrajnost i vrstou. ) svemu ovome Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pojanjavaoKur'an, izdavao (etve, presu#ivao u parnienju, uspostavljao i sprovodio eri'atske propise i kazne, praktikovao

Kur'anske prin!ipe i naela, a sve to spada i ubraja se u $unnet.

jesta poduavanja

Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, je u vrijeme kada je pozivanje bilo tajno, odnosno u poetku islama, uzeo iodredio kuu l-rkam ibn Abdul ena(a u ekki kao !entar za irenje islama, islamskog misionarstva i pozivanja uislam, stoga je ta kua i dobila naziv kua islama. ) toj kui su se okupljali prvi muslimani, sklonuti i daleko od oijumurika da bi izuavali i itali Allahovu Knjigu, uili islamske temelje i napamet uili to je bilo sputeno i objavljenouhamedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije odre#enog perioda Poslanikova, sallallahu 'alejhi ve sellem, kua jepostala !entar okupljanja muslimana, njihov institut na kojem su uili i uzimali Kur'an, kao i hadis sa njegovog direktnogizvora, tj. od samog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Poslije toga su se ashabi me#usobno presluavali, na bilokojem mjestu i kada bi im se ukazala prilika, te ponavljali ajete, kako bi time uvrstili ono to su zapamtili i uli odPoslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. *ada je pamenje hadisa zajedno teklo sa pamenjem Kur'ana Plemenitog. /akon

toga dolazi period gdje mesd"id biva i postaje mjesto u kojem se tra"i znanje, tra"e odgovori na vjerska pitanja, daju(etve na ista, dok je to istovremeno i mjesto obavljanja ibadeta. )nato svemu tome, Poslanikovo, 'alejhis-salatu ves-selam, misionarstvo nije bilo odre#eno za jednu oblast niti jedno mjesto, nego je bivao pitan i u hodu i na putu pa je

35


36/40

odgovarao, kao to je dostavljao islam kad god bi mu se ukazala prilika za to i u svakom mjestu gdje je imaomogunosti. Dodajui svemu ovome imao je, sallallahu 'alejhi ve sellem, nauna ili znanstvena sijela na kojima je dr"aogovore svojim ashabima, pa kada bi sjeo i ashabi bi posjedali oko njega u halku. &0idi% ed"me'uz-+evaid, 12134. 5dnesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je &tj. nes rekao% Kada bi klanjali rani namaz &tj. sabah sjeli bi u halke, itali biKur'an i uili (arzove i sunete. &0idi% ed"me'uz-+evaid, 12134.

6ijep odgoj i poduavanje

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio iskreni odgajatelj, uitelj koji upuuje, a kako i ne bi bio takav kada ga je Allahposlao da upotpuni lijep moral7 Prema drugima se lijepo odnosio. 8io je skroman i ponizan. 8io je mudar i milostiv uitelj.Kada bi htio da podui ashabe nekoj stvari, nekom adabu, obratio bi im se blagim govorom i uinio bi sluao!a da zavolitaj govor, obratio bi im se npr. rijeima% Doista sam ja vama kao ota! &roditelj, pa kada obavljate nu"du ne okreite seprema Kibli li!em niti le#ima. &usned imama Ahmeda, 32199. Kada bi govorio Allahov Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam, lijepo bi se izjasnio, jasno bi i detaljno objasnio, a nekada bi govor i nekoliko puta ponovio, pa bi ga upamtio onajkoji ga je sluao. 5d Aie, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla% Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne biizgovarao rijei jednu za drugom kao to to vi inite, nego bi govorio razdvajajui rijei, pa bi ih zapamtio onaj koji bi gasluao. &:ethul-8ari, ;24


37/40

ranije ili je u ranijim lozama dolo do parenja sa sivom ili sme#om, mo"da je i tvoje dijete isto tako, u tvome porijeklu ilimajinom bio netko !rn, pa je povuklo tu krv. 5braao se Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, osjeanjima iulima ba kao to se obraao i umovima, pa je uzbu#ivao ljudske osjeaje kao to je budio due iz njihove nemarnosti.@jeavao je probleme mudro i pa"ljivo stavljajui mehlem u kojem je lijek tamo gdje treba da bude stavljen. Primjer zaovo imamo u hadisu kojeg nam prenosi bu )mame l-8ahili gdje je rekao% Doao je mladi od Kurejija Poslaniku,sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao% 5 Allahov Poslanie, dopusti mi da zinaluk inim Pa su se ljudi oko njega skupili,ukorili ga i rekli mu% )uti, uuti7 Pa je rekao &tj. Poslanik, 'alejhis-salatu ves-selam% Pribli"i se Pa se pribli"io. @ekaomu je% A da li bi ti volio da to neko ini sa tvojom majkom @ekao je% /e, tako mi Allaha, Allah me za tebe zalo"io.@ekao je% *ako ni drugi to ne vole svojim majkama. @ekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ponovo% A da li bi tivolio da to neko ini sa tvojom kerkom @ekao je% /e, tako mi Allaha, Allah me za tebe zalo"io. Potom mu jePoslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, spomenuo sestru, tetku po o!u, tetku po maj!i, i svaki puta bi mladi odgovaraoistim odgovorom% /e, tako mi Allaha, Allah me za tebe zalo"io. Pa je stavio svoju ruku na njega i rekao% Iospodarumoj, oprosti mu gijehe i oisti mu sr!e. F sauvaj mu polni organ. Poslije toga mladi se nije ni na to osvrtao.&$ilsiletus-$ahiha, 12?C, Albani je o!jenio hadis da je sahih, vjerodostojan. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi vesellem, je upotrijebio metodu ili nain na koji je mladi shvatio posljedi!e zinaluka &prostitu!ije po ljudsku zajedni!u, ikako niko nije zadovoljan da mu neko od bli"njih "ena njegovih to ini kao to i on sam nije bio zadovoljan.

Drugi dio

Allahov Poslanik, sallallahu Jalejhi ve sellem, je podsti!ao ashabe da shvate i razumiju vjeru i njene propise, nare#ivaoim je da pitaju ono to ne poznaju, a zabranjivao im je da daju (etve, odgovore i (ikhska rijeenja na pitanja, bez znanja.5vo jasno nalazimo u hadisu kojeg nam prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu Janhuma, da je ovjek bio ranjen uvrijeme Poslanika, sallallahu Jalejhi ve sellem, pa je polu!irao u snu, pa su mu naredili i rekli da se okupa, pa je umro odtoga. $ve je to preneeno i stiglo do Allahovog Poslanika, sallallahu Jalejhi ve sellem, pa je rekao% )bie ga, Allah ihubio, ako nisu znali zato nisu pitali, zar nije lijek bolesnog u pitanju, bilo mu je dovoljno da uzme tejemmumL>

$pomenuli smo u zadnjem naem pisanju, a na temu o hadisu i hadiskim naukama, neke Poslanikove, sallallahu 'alejhive sellem, metode koje je koristio prilikom poduavanja svojih ashaba, od tih metoda je% postepeno poduavanje,koritenje odgoja prilikom poduavanja, razliitost i promjene, iskoritavanje pogodnih trenutaka i mjMsta zapoduavanje, sprovo#enje u praksu ono ime ih je poduavao kao i posveivanje pa"nje razliitim nivoima i stepenimakod poduavanja ili kod uenika. 5vdje emo nastaviti sa tim metodama kako bismo imali jasnu predstavu i sliku o

samom poetku ili zaetku hadisa kao nauke, a potom emo navesti i spomenuti naine na koje su ashabi nauili, primilii prihvatili $unnet ili hadise od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. 5d tih metoda su%

5lakavanje i neote"avanje

Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je brzo radio na irenju i dostavljanju Fslama ljudima. /a tom putu izabrao jenajlake i najbr"e metode, kao to je birao posebne lahke naine i metode u poduavanju muslimana njihovoj vjeri,metode koje su ljudskim duama odgovarale i prijale. *ime je "elio olakati poimanje i shvatanje vjerskih propisa, kao toje savjetovao da se koriste olaki!e u tim propisima. $ve ovo jasno nalazimo u Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem,

siri ili biogra(iji, u njegovoj ljubavi prema )mmetu i sljedbeni!ima Fslama, u njegovom strpljenju, njegovoj dobrodunosti ina kraju i samoj njegovoj ljutnji kada je u pitanju istina. /a ovu temu prenosi bu Burejre, radijallahu 'anhu, hadis gdjeka"e% '')ao je arap &beduin u mesd"id, klanjao dva rek'ata, a potom rekao %''Iospodaru moj, smiluj se meni iuhamedu i nikome drugom sa nama'', pa se Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, okrenuo ka njemu i rekao% ''Doista siskuio ono to je iroko7'' /edugo potom, beduin se pomokrio u mesd"idu, a ljudi su pohitali ka njemu, pa im je rekaoAllahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem%''0i ste poslani da olakavate, a niste poslani da ote"avate, prospite na to&mjesto mokrenjenja ko(u vode.> &Badis bilje"i t-*irmizi i Fbn ad"e, a Albani ga je o!ijenio da je sahih-vjerodostojan.0idi ''$ahihu 0e Dai(u $unenut-*itmizi 121?;'' i ''$ahihihu 0e Dai(u $unenu ibn ad"e ;21=C'' Allahov Poslanik, sallallahu'alejhi ve sellem, je uvijek pozivao na olaki!e i olakavanje, stoga se prenosi od Fbn Abasa, radijallahu 'anhuma, odPoslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao% Poduavajte i olakavajte, a ne ote"avajte, a ako se neko od vasrazljuti neka uuti.'' &''usned'' imama Ahmeda 4214 i 1=1 hadis br. 413 i 4CC, Alabani ga je o!ijenio da je sahih,vidi%''$ahihul-D"ami'i br. hadisa ?94;, i ''$ilsiletul-$ahiha

Documents

OBJEDINJENA (1)