LIEČNIČKI v je st n ikGOD. L X V . Z A G R E B , K O L O V O Z 1 9 4 3 BROJ 8

O d g o j djece.*Proh dr. Fr. H a m b u r g e r

Mi liečnici trebamo preuzeti vodstvo u pitanju narodnog zdravlja; prema tome moramo se brinuti ne samo za boleistnike, nego i za zdrave, da ljudi žive prirodnim i zdravim životom, da ne obole. A najveća naša briga ima biti ta, da mladi naraštaj, to najdragocjenije dobro naroda, odraste prirodno, zdravo i jako, tako da bude tjelesno i duševno spo­sobno za rad. Ako je izbor bračnog para već izvršen i diete se već rodilo·, stoji do liečnika, da -sve sile uloži u to, da djeca uzmognu odrasti zdrava.

Ovo predavanje, oienjeni slušatelji, nije znan­stveno u običnom smislu, nego je ono po mome mišljenju znanstveno u višem smislu, a uz to i po­pularno, jer za pravi odgoj djece potrebno je samo malo znanja.

Ovdje sam napisao, što dolazi u obzir: zrak, hrana, sunce, tjelesni rad, čistoća, a napose još i od­goj. Sve je to veoma jednostavno a ipak se to svagda zanemaruje. Baš takve jednostavne istine neprestano se zanemaruju, a do nas je, da te istine stalno po­navljamo, ustrajno i od srdca, jer se radi o zdravlju djeteta, a prema tome i o zdravlju odraslih za 30 do 40 godina.

Pomislite i na to, da se sve, što narod u zdrav­stvenom pogledu misli i čemu se mi često s pravom izrugujemo kao praznovjerju, temelji na tome, što su naše .kolege u prošlim decenijima i stoljećima rekli. Narodno mišljenje o zdravstvu danas je još uviek od- prilike takovo, kakovo je kod liečnika bilo prije kojih 30 do 40 godina, a na selu dapače i prije sto godina.

Tako je na pr. nastao· strah od prehlade i svj'e- žeg zraka iz tog krivog zaključka, što stari ljudi često obole od »reumatizma« uslied prehlade. No pri tom se ne misli na to, da je diete odpomije prema hladnom zraku, te mu je svaki dan potreban svježi zrak, kako bi ostalo i postalo zdravim.

Liečnici često nemaju te odvažnosti, đa ener­gično uklone u obitelji takove predrasude. Liečnik se zadovoljava, kad čuje, da su i onako »prozori otvoreni u pokrajnoj sobi, a i vrata«, mjesto da lieč­nik odredi »prozori u bolestničkoi sobi imaju biti sa­svim širom otvoreni!«. Često se liečnik i ne usuđuje, da to zatraži a najmanje ođ majke.

Ne znamo, gdje je tome uzrok, da je svježi zrak tako važan činbenilk zdravlia, no činjenica iest, da protiv tuberkuloze, pneumonije, hripavca i dobraca nema boljega sredstva od svježega znaka. Taj za­htjev, koji se tiče zdravlja naše djece, moramo svag­da ponavljati i to s punom odgovornošću. Samo u«z- gredice spominjem, da dobrac i gripa prolaze veoma

* Predavao· 27. II. 1943. na äzv. mjes. sfcupštini Hrv. lieč. zbora. Prevedemo na dječjoj klinici u Zaigretou.

lako u onim zavodima, gdje se djeca, izuzevši za vrieme jela, nalaze neprestano na svježem zraku, te što više i spavaju pod vedrim nebom. Spomenut ću još i to, da se upala pluća kod dojenčadi najbolje izlieči na svježem zraku.,

Baš g r a d s k a djeca izgledaju u prvoj godini života veoma dobro, a nviek je tome uzrok, što se gradski roditelji više brinu za svježi zrak od s e ­lja č k ih . Starija djeca opet bolje izgledaju na selu, jer u gradu nailazje na veće potežkoće pri izlaženju na svježi zrak. U školama moramo provesti to, da se više ne dogodi, da koji stariji ili mrzovoljast učitelj ne dopusti otvaranje prozora za vrieme odmora, kao ni to, da djeca za velikog odmora ne bi smjela izaći napolje na svježi zrak. Jer i tih 10 minuta na svježem zraku koristit će nešto. Danas još ne znamo, da li je to neka »toksička« tvar, koja se razvija u sobnome zraku, ili je to pomanjkanje neke tvari, koja se na­lazi samo u svježem zraku.

A sada još drugo: hr ana, . Bez zraka možemo poživjeti samo nekoliko minuta, a bez hrane ne­koliko dana, ali nipošto dulje. Kod hrane je glavna stvar količina i kakvoća živežnih namirnica. Ovdje moramo upozoriti na pogrješke, koje su vrlo razši- rene i koje suzbijaju već godinama dječji liečnici po taknuti od C z e r n y a . Često se događalo, da su se djeca preko mjere nahranjivala, tako da im se da­valo previše punovriednih tvari, te ne mogu ovdje prešutjeti činjenicu, da je čovjek jedini sisavac, koji je tako lud, đa sili svoje mlade na jelo. Takvim pri­silnim hranjenjem podražuje se živčani sistem dje­teta, te dolazi do odklanjanja hrane, do opiranja i do uzbuđivanja, što se po nekoliko puta na dan po­navlja i čini diete nervoznim. Mjesto da se držimo stare rečenice, da je glad najbolji kuhar, silimo diete da više jede nego li mu je to potrebno. Kako je jednostavna, a ipak i zgodna grubo-brutalna uzrje- čiea: »Žderi ili krepaj«. A li diete »ždere, a ipak ne krepa«, ako se pravilno postupa.

Primanje hrane regulira se po nekom čudesnom automatizmu samo po sebi u našem organizmu, ako naime dođe do gladi, t. j. do nedostatka hrane u krvi.

Primjerena hrana pripada zdravom razvitku. No to nipošto ne iznačii, da djeca moraju gladovati, ali diete neka jede tako malo a i tako mnogo, koliko hoće, dalkako pod uvjetom, da diete ne živi u prili­kama, koje dozvoljavaju razkošnu prehranu. Prehrana neka ne služi okusu, nego želudcu. Opet jedna obična istina, na koju se u životu često ne obaziremo. O mlieku samo toliko, da je za prehranu sigurno pri­kladno, ali nije prieko potrebno. Ta mi znamo, da Japanci uobće nisu poznavali kravlje mlieko. Mlieko

M A G N E S I U M -

P E R H Y D R O Loriginalni pripravak M g 0 2

već desetljećima u kliničkoj primjeni

Pločice po 0,5 g

Substancija s 15 i 25°|0

D A R M S T A D T K E M I J S K A T V O R N I C A · O S N O V A N A 182 7 .

Zastupstvo u N. D. H . : „ A l k a l o i d ” , Z a g r e b , M o š i n s k o g a ul. 1 4 .

NOVI PREPARAT ZA UMIRIVANJE BOLOVA SADRŽI SVE ALKALOIDE OPIJA*

Prašak, otopina 2%, ampule s 0.02 i 0.04 g, tablete s 0.01 i 0.02 g, supozitorije s 0.02 g

N E O P A N - K O M B I N A C I J E :Neopan - Atropin i Neopan - Scopolamin injekcije u dvie jačine.

Z a m o t c i

Preparat sveukupnih čistih glikozida crvene pustikare (Digitalis purpurea)

ZAMΟT C I : Digicor-liquidum, bočice s 10 i 100 ccm. Digicor-supozitorije, kutije s 3, 10 i 50 komada D i g i c o r - t a b l e t e , c jevčice s 10 i 20 Digicor-ampule, kutije s 3, 6,12 i 50 komada, komada, bočica sa 100 komada.

FABRIK CHEMISCHER PRODUKTE IN HRASTNIGG A. G. EICHTAL, UNTERSTEIERMARKZASTUPSTVO ZA NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU:

C P „Remedia“, Zagreb, Ilica 12 — Brzgl. 58-80

mjesto m edikam entoznih djelom ičnih mjera sposobnost

upijanja i dezinfektivna snaga ugljena, bolusa, raznih

kom binacija tanina i drugih per os ili rektalno upotreb-

Ijenih liekova brzo se izcrpljuje. A plona naprotiv - bez

loših strana sirovih jabuka - sjed in ju je u sebi specifič­

nost lieka s idealnim asimiliranjem prirodne ljekovite

hrane.

O r i g i n a l n i o m o t i : b o c e s a 5 0 i 1 0 0 g

»Rhenania«, farmaceutski odjel tvrdke Kaii-Chemie Aktiengesellschaft

Zaslupslvo za Nezavisnu Državu Hrvatsku: » Isis« d. d., Zagreb, Hatzova 14

SASTA V: B-tablete su dekstroza, vitaminizirana s skupinom vitamina B (B, — BG). Svaka tableta sadrži vitamine i djelotvorne tvari od 0,4 g kvasca, koji je naročito priređen po patentiranom postupku (ukupni sadržaj vitamina B-, 200 γ), osim toga 10 m g (200 i. j.) vitamina C , 0,2 g kalci-

jevog glicerino-fosfata i 28 m g prim arnog natrijevog fosfata.

INDIKACIJE: B-tablete su indicirane kod smetnja u prehrani i izmjeni tvari, kod hipovitaminoza, u rekonvalescenciji, za obćenitu zaštitu zdravlja i za jačanje sposobnosti i energije na potpuno fizioložki

način, brzo i sigurno.

UPOTREBA: Prema potrebi V2 tablete do 1 tabletu.

OMOT: 10 tableta po 5 g.

U ZO R KE I L ITERATURU NA Z A H T J E V Š A LJE Z A S T U P S T V O

Za naglo ublažavanje bolova, koje uzrokuju

CYSTITISPYELITIS

PROSTATITISi za brzo liečenje tih bolesti

a n a l g e t i č k i m o k ra ć n i an t i sep t ik u m

12 tableta (cjevčica) 25 tableta (bočica) 10 amputa (kutija)

C. F. Boehringer & Soehne G.m.b.H., Mannheim-WaldhofZastupnik: „ A L K A L O I D " , Zagreb 1, poSt. pregradak 4 9 4 .

216

je u velikim količinama česio i opasno, budući da kao piće ima razmjerno visoku hranljivost, a lako se guta, tako· da za drugu hranu, koja se ima žvakati, nema dovoljno teka.

Prije razmjerno kratkog vremena saznalo se, da je s u n č a n o s v i e t l o potrebno, da se sprieči rahitis i da se pri sunčanom osvjetljenju u našem tielu ergosferin pretvara u vitamin D, koji se nago­milava u jetrima. Tako razumijemo, zašto su djeca, koja su preko ljeta mnogo boravila na suncu (more ili gorski zrak), mnogo odpornija u zimi nego inače. Stoga se valja pobrinuti, da djeca budu mnogo na suncu. Sunčano svietlo nije toliko potrebno za život, koliko za zdravlje. Pomanjkanje sunčanog isvietla do­vodi kod dojenčeta i u drugoj godini života do ra- hitisa, a inače kod starije djece vjerojatno i do po­manjkanja teka, umornosti i sldbosti.

Sada ćemo još doći do važne točke, a to je m u š l k u l a r n i r ad. O inkretornom značenju mus­kulature, koja iradi,me znamo gotovo ništa. No mo­žemo logično rečenicu postaviti, da je i muskularni rad potreban za zdravlje čovjeka. Prije smo rekli, da su zrak i hrana potrebne tvari za život. Sunce i tje­lesni rad svakako su za zdravlje potrebni faktori. Čovjek, koji ne uživa sunca, postaje rahitičnim, ali i čovjek, koji ne upotrebljava dnevno svoje mišice u dovoljnoj mjeri, ne ostaje zdravim. Sasvim je oprav­dano da tražimo, da svaki čovjek vježba dnevno naj­manje dva sata svoje mišice.

Kod djeteta postoji naročito velika potreba za mišićnim radom. Diete nam to pokazuje sa svojim t. zv. motoričnim nemirom, kojega nalazimo ne samo kod čovjeka, već također kod svih kralježnjaka, pače i kod malenih riba. Diete osjeća potrebu đa uposli svoje mišiće, koji sačinjavaju polovinu nje­govog tiela. Zapamtite si i spomenite uviek u prigod­nim predavanjima ili u obiteljima gdje radite, da mišići sačinjavaju polovinu čovječjeg, a dakako i dječjeg tiela, i da diete imade naročitu potrebu upo­sliti svoje mišiće. Diete, ja mislim time prosječno diete, dnevno po više sati obavlja mišićni rad, t. j. polovina njegovog tiela živi fizioložki. Srdce djeteta može vrlo dobro svladati taj izdašan rad mišića, jer je ono naravno razmjerno mnogo izdržljivije negoli srce odrasloga čovjeka. No i za diete vriedi također zakon vježbe. Nenaviklo diete ntije sposobno za ve­liki napor, ako se već prije nije priviklo. Mi pro­vodimo vrlo jednostavnu gimnastiku već i kod do­jenčadi. U trećem i četvrtom mjesecu polegnemo diete potrbuške da vježba i jača mišiće vrata i šije, a kasnije držimo dojenče za ručice i dižemo ga iz horizontalnog u vertiikaln položaj. Te vježbe ponav­ljamo više puta dnevno. Diete se brzo priviikne na te vježbe i doskora se samo diže uhvativši se za prste svoje majke, svoga učitelja -tjelovježbe. Vidimo da tako vježbana djeca imadu liepo oblikovan grudni koš, pectoralis i biceps. Mii znamo iz našega izkustva, da to djeci dobro prija i da im pravi mnogo veselja.

Tjelovježba, odnosno mišićni rad, u ranome dje­tinjstvu je prilično zanemaren za sada, osobito u gradu. Dječji vrtići u Trećem Reichu su doduše već skrenuli pažnju na -mišićni rad djece. U obću na­obrazbu spada i spoznaja,, ođ kolike je važnosti ,za zdravlje mišićni rad, a konačno ćemo i doći do toga, da će u obću naobrazbu u prvome redu spadati po­znavanje biologije čovjeka. Za sad ne posjeduju tu obću naobrazbu niti učenjaci, a da ne govorimo o laicima. Uviek smo smatrali, da je za obću na­obrazbu potrebno znati strane jezike, grčku i rimsku

mitologiju, poviest umjetnosti i poviest književnosti, ali da je potrebno znati o svojoj vrsti-, o čovjeku, o tome ni govora.

Iz prirodopisa u školi uči se o vjeverici, lavu i drugim životinjama, ali o čovjeku još niti danas se ne uči tako, kako bi bilo poželjno.

Mišićni rad je od velilkog značenja za zdravlje i dječje tielo postaje sasvim drugačije, ako mišići rade dnevno po više sati, kako to većina djece hoće. Ja ne mogu prieči preko toga, a da i ovdje ne spo­menom kao liečnik, koji je upoznao značenje mišić­noga rada, da su nastanbe sa malim vrtićem abso- lutno potrebne za zdravlje i razvitak djece. Kako do­lazi obitelj gradskog radnika do toga, da ne može ostaviti svoju vlastitu malenu djecu u slobodi? M aj­ke, koje imadu više djece sigurno ne će svoju djecu cdnieti na dječje igralište i tamo ih ostaviti same, da kasnije dođu po njih ili da ostanu tamo zajedno sa njima. Što čini sretni stanovnik malih naselja? Majka pusti diete u vrt ili na ulicu, koje su u naseljima obično bez prometa. Diete se samo igra s drugom djecom. To je za zdravlje cieloga naroda od neiz­mjernog značenja. U Trećem Reichu je dnevna tjelo­vježba uvedena u školama. Sjećate li se, vi stariji, kako su u mimo doba prije svjetskoga rata, a i zad­njih godina, bliedi i nježni dječaci u voisci sasvim drugačiji postali, kako su se razvili i kako su postali snažni, ali ne uslied hrane, već uslied mišićnog rada, I sada već vidimo, da su 13- i 14-godišnjaci snažniji, zdraviji i poduzetniji. Mi moramo nastojati, da škole, baš taj rad još više njeguju nego li prije. Ali već u ranome djetinjstvu mora se nastojati, kako sam već prije rekao, da se mišići što više vježbaju. Tada će naša djeca već u 4. i 5. godini biti snažna i sposobna.

A sada o č i s t oći . Po mome mišljenju spada u znanstveno praznovjerje mišljenje, da je čistoća ne- obhodno potrebna za zdravlje. Jednom sam na ispitu pitao jednu sestru njegovateljicu: Što je najvažnije za zdravlje?«, na što je ona odgovorila: »Najveća čistoća«. To je naravno bezsmislica. Mi moramo da­kako razlikovati higienu zdravlja i obću higienu. Strah od prehlade je doveo do praznovjerja pred svježim zrakom, a strah od zaraze, dakle strah pred bakterijama je doveo do praznovjerja, kojega nazi­vamo bacilofobija.

Nema sumnje, da mi moramo čistoći osobito biti zahvalni, pogotovo tamo, gdje imade infekcioznih bolesti, To sam ja izričito zato rekao, da se ne bi krivo miislilo, da je moje mišljenje, da čovjek m o r a živjeti u nečistoći, Kako mi možemo uvjeriti seljaka, koji imade zdravi razum, da je pranje ruku i čistoća noktiju tako važno ili da si seljakinja mora prije do­jenja svoga djeteta oprati bradavice sa bornom vo­dom, kada oni vide, da u njihovim, a i drugim obi­teljima imade toliko zdravih i sposobnih ljudi, koji se toga ne drže. Treba dakle razlikovati jednu či­stoću od druge. Obća higiena nema ništa zajednič­koga s higienom, koja je potrebna za zdravlje. Obća higiena je potrebna u bolnicama i svagdje, gdje ima- de zaraznih bolesti, ali inače za razvitak djeteta je štetna, jer to nastojanje oko čistoće vodi do toga, da se diete ne smije odviše kretati, da se ne smije po podu valjati, već da mora paziti da mu nokti uviek ostanu čisti. Naprotiv, diete mora živjeti bez­brižno, tada će sve, što je potrebno za zdravlje i raz­vitak samo po sehi doći, Bojažljivost je najveća opas­nost za naš narod. Mi liečnici možemo na taj način u načem djelokrugu vrlo mnogo škoditi, kako smo

217

već i škodili u naobraženim krugovima zadnjih 30 godina. Ljudi sa strahom nastoje izbjegavati sve, što bi njihovom zdravlju škodilo. Oni međutim idu kri­vim putem, jer se ne brinu za svježi zrak, odgovara­juću hranu, i za izdašni mišićni rad, a čude se, ako oni sami ili njihova djeca često obole. Kod skrbi za zdravlje, najvažnije je ukloniti taj strah üslied ko­jega trpi naš najdragocjeniji organ, živčani sistem. Ako* je diete n a j d r a g o c j e n i j e d o b r o n ar o d a , onda je najdragocjeniji organ djeteta, a i sva­koga čovjeka, njegov živčani sistem. Zadaća odgoja je njegovanje, jačanje i očeličenje živčanog sistema. Živčani sistem u oielosti, dakle centralni i autonomni dio zajedno, instrumenat su naših duševnih i umnih jakosti. Kako vjera, odnosno duša, stoji iznad tiela, tako je za prirodoslovca živčani sistem najvažniji organ čovjeka. Svaki* pojedinac se zato mora brinuti i svaki liečnik mora ljude, koji su mu povjereni, u tom smislu podučavati i odgajati. To se može učiniti vrlo lako na pučki način, tada će liečnik postati od­gojitelj, a odgajanje će biti njegova najveća zadaća. Bioložka podloga odgoja je jednostavna, a temelji se na izkustvima, koja su stara više stotina godina, a izrečena su u poslovicama. Mislite na to, da poslo­vica u par rieči u jednoj rečenici često izriče veoma vriednu istinu. Čovjek nije po rođenju ni nasljedno grješan ni nasljedno plemenit, već obadvoje zajedno, On imade dobre i zle, sooialne i asocialne osobine za­jedno individualno jače ili slabije izražene. Ova pod­loga imade osnovu u živčanom sistemu, ona je osno­vana u njegovoj strukturi i arhitekturi i često su parno bipolarne. Dvie suprotne podloge nalaze se u većini ljudi jedna uz drugu. Radi se samo o tome, kako su jedna i druga jake. Prema prilikama je jedna naročita osobina tako jaka, da mora bezuvjetno doći do izražaja. Ove osebine mogu nestati, one mogu ojačati samo vježbom, zanemarivanjem zakržljaju, a to se dešava odgojem. Tako su majke kod svih na­roda kroz tisuću godina odgajale svoju djecu. M aj­čina ljubav, koja zapaža u svojoj djeci sve pogrješke i odlike iako su još prikrivene, uzima ih kod odgoja u obzir, i ta majčina ljubav je od svega, što mi po­znamo, najviše vriedna poštivanja. Takove majke svladavaju bioložke osnove odgoja, a da o njima uobće nisu podučene. Majke su ne samo rođene doj- kinje, već i rođene odgojiteljice.

Bioložke osnove odgoja su razmjerno jednostav­ne. Odgojitelj mora imati dvie osebine, koja su jedna drugoj protivne, a ipak dovađaju do sklada (har­monije). Ove dvie osobine su ljubav, dobra volja 1 pripravnost za pomoć, a s druge strane neumoljiva popustljivost. Ove dvie osobine moraju postojati, jer bez njih nema sklada. Diete traži ljubav, ali i čvrstu ruku, jer hoće da ga se vodi. Obćenito je slabo poznato, da čvrsti udarac kod 1 1/2 godišnjeg djeteta ne dovodi do antipatije prema odgojitelju. Ako ove dvie osobine ljubav i popustljivost uporedo postoje, onda ide odgoj sam po sebi. Izkustvo nas također uči, da se u dobrim odgojilištima svako diete može odgojiti. Iznimke potvrđuju pravilo, no te iznimke ne prelaze \% . Tako smo došli do pitanja »posluš­nosti«. Kako razlikujemo dvie vrsti čistoće, tako raz­likujemo i dvie vrsti poslušnosti: poslušnost zabrane i poslušnost zapovjedi. To možemo nazvati i posluš­nost popuštanja i poslušnost izvršenja, odnosno: t i ne m o r a š = p o s l u š n o s t i t i m o r a š = p o ­s l u š n o s t .

Ove obadvie vrste poslušnosti su sasvim protivne,

a postizavaju se i sa protivnim metodama. Ove dvie metode su dobro poznate: šećer i bič, ili prema Lu- theru jabuka i šiba. Naučno se kaže kazna i nagrada. Obje metode su pomagala za diete, jer i kazna po­maže, da diete shvati što ne smije učiniti. Glupo je mišljenje, da se maleno diete ne smije udariti, jer da ono još ne razumije. Naprotiv, baš udarac je jedino, što jednogodišnje diete raumije. Udarimo li jedno­godišnje diete po ruci, jer je majku čupalo za kosu, prestat će to činiti i dobro će si zapamtiti. Ne samo stariji, već i mladi čovjek, pače i sasvim maleno diete, uči samo izkustvom. Dobar odgojitelj ne govori mno­go, već radi. '

Najvažnije je, da se odgojitelj ne ljuti, evem tualno se može praviti da je ljutit. Tu osnovnu po­grješku u odgoju čine stalno i roditelji i odgojitelji, a kadkada i liečnici. Prva je zadaća nauke o odgoju, da potisne srčbu i kod kuće i u školi. Čovjek, koji se ljuti, radi često nerazumno*. On podražuje živčani sistem djeteta u posve krivom pravcu: diete postaje nervozno. Ovdje vidimo, kako je važno, da se odgo­jitelj vježba u svladavanju samoga sebe. Razum miv mora biti hladan, a srdce toplo. To su dva zahtjeva koja nisu nespojiva, iako ih je težko sjediniti,

Diete treba crpsti svoje znanje na osnovu izku- stva, koje stiče time, da ga odgojitelj dovađa u razne situacije. Poznavanje ove gore opisane primitivne tehnike, odgajan ja, zatim važnost uravnotežnosti i sa, mosvladavanje odgojitelja, te ogromno značenje izkrn stva trebali bi već jednom biti poznati svim majkama i otčevima, a pogotovo i svima učiteljima. Od toga smo dakako još prilično daleko. No i to ćemo jednom postignuti.

Ako hoćemo, da nam se diete n e prihvati za vruću peć, moramo ga ne odviše vrućoj peći voditi i dopustiti da se prihvati. Ako želimo, da diete ne uzi­ma u ruke iglu ili šikare, treba mu dati iglu ili škare i ostati kod njega, da ne bi povriedilo oko, a diete će tada već na drugim dielovima tiela steći izkustvo, da igla i škare mogu zadati boli. Djeca se izvanredno mogu poučiti i lako uče iz izkustva, Po tome se i raz­likuje čovjek od ostalih sisavaca, što je kadar u svom individualnom životu tako neobično lako stjecati indi­vidualna izkustva. Diete, dakle, uči propuštati ono što ne smije činiti, pa ako se sjetite na Deset zapo viedi, u njima se gotovo ništa »ne smije«. Ne ukradi, ne .ubij, ne sagrieši bludno i tako dalje. Tek onda dolazi veliki socialnii zakon, kome i nacionalni socia­li zampriznaje njegovu važnost i označuje ga kao po­zitivno kršćanstvo. Nije to ništa drugo nego Kristova nauka: »Budi prema svome bližnjemu ili svome su­narodnjaku takav, kako bi želio, da i oni budu prema tebi«. Tako dolazi u poviest čovječanstva tek vrlo kasno uz zabrane: »Ne smiješ« zapovjed: »M oraš« Kao što diete najprije uči, da se pökorava zabrani, a tek onda, da izpunjuje zapovjedi, tako je sa zabra­nama i zapoviedima i u razvoju i uzponu čovje­čanstva.

Pokoravanje zabranama postizava se u prvoj i drugoj godini života. Tko to izpravno čini, taj će s prosječnim djetetom jedva imati neprilike, težko da li će ga ikada više trebati iztući; dostatan mu je samo prvi akt »batina«-prietnja, dizanje ruke, pa ni to, dostatna mu je samo rieč, kojom je prvi put popra­tio »batine«. Upravo kao kod mladog psa, tako je i kod. djeteta. Samo što većina djece uči izkustvom mnogo lakše i brže nego psići.

218

Dok se pokoravanje zabranama može postići u kratko vrieme, postiže se ona druga vrsta posluha, is­punjavanje zapoviedi tek nakon više godina. Većinom to traje 5 do 6 godina. Kod toga treba sasvim su­protno postupati,’ što se nažalost tako često ne do­gađa. Obje te vrsti posluha brkaju se. Traži se od djeteta, da gostu kod dolazka pruži ruku. Diete na će, sliedi uzrujavanje i srčba. Diete je steklo ne­ugodno izkustvo i zapamtilo: ako netko strani dođe, onda je to nešto neugodno. Uđe li netko strani, diete smjesta pomisli: Jao, sad opet moram pružiti ruku, pokloniti se i slično. Ljudi, međutim, ne vide te od­nose, oni sile diete da pozdrave.

Umjesto da pozdravljanje vežu uz neko ugodno izkustvo i učine time djetetu pozdravljanje nečim ugodnim, stvaraju od toga nešto neugodno i tuže se onda na nepristojno diete. Tko hoće diete prerano odgojiti manirama, škodi živčanom sustavu, a sa živ­čanim sustavom treba ipak oprezno baratati i ako već mora to biti onda valja tamo, gdje je potrebno, krep­ko zahvatiti. Važno je znati, kako se te činjenice me­đusobno odnose.

Mi znamo, da smo i mi podvrgnuti razpolože- nju. Kadšto nam ne ide posao za rukom, a zna se, morao bi ići, pa ipak ne uspieva. U drugoj prilici ide sve izvrstno. Kad je čovjek u razpoloženju, lako je diktirati sastavke, ali kad nije onda ni to ne ide onako, kako bi trebalo. Kod djeteta se događa isto, a to bi odrasli morali znati i poštivati. Kao što se nitko ne može prisiliti na ljubav, tako se ue može iznuditi ni pravo razpoloženje, koje je spremno da izvrši neku zapovjed. Ono se može postići zaobilaz­nim putevima, samo diete ne smije opaziti naše na­mjere. Djeca su osobito pametna, a uz to ipak beza­zlena i nestalna u svom razpoloženju; naša je za­daća, da ih izprav.no vodimo. Naklonost i ljubav od­gojitelja prema djetetu izazivaju u njemu ugodno razpoloženje. Ugodno pak razpoloženje izaziva opet širenje krvnih žila u mišičju, u koži i u srdčanom mišiću. To treba da zna svaki obće naobraženi čo- vejk. Ljudi moraju znati, da i oni sami, a također već i djeca mogu više učiniti u veselom razpoloženju, nego li u tmurnom. I mišići i srdce, koji su bolje cbskrbljeni krvlju, sposobniji su za rad nego u stanju brige, straha i žalosti. Kod tih neugodnih osjećaja nastupa suženje krvnih žila u srdcu i muskulaturi, a time se zajedno umanjuje i radna sposobnost. Ove odnose razumije svaki priprosti čovjek, te ih stoga treba i u pučkim predavanjima neprestano raz­glabati.

Pomislite samo, da ugodno razpoloženje samo od sebe izaziva jači mišićni rad, pa ćete odmah ra­zumjeti, zašto diete, koje proživljava mnogo radost- nih časova hoće i može izvršiti više mišićnoga rada, da pojačani rad iziskuje bolji apetit, dublje disanje, da na taj način postaje izmjena tvari življom, mišići snažniji, kosti zbog mišića, koji se njih drže, jačima,a. prsni kos zbog dubljega disanja širim i svedenijim. Tako se nadalje može razumjeti, da majka svojom zabrinutošću i bojažljivošću može nepovoljno djelo­vati na razvoj svoga djeteta.

Na taj način nastaje nestašica radosti i ugodnih osjećaja, to koči nagon za kretanjem kod takove djece, ona se manje kreću, nastupa obća atrofija mi­šića, apetit je slab, prsni koš ostaje uzak i tiesao, kosti nježne i tako se razvija habitus asthenicus. Me­đutim, ako djeca dnevno dobro izmore svoje mišiće kroz nekoliko sati, postat će snažna i jaka. To se ra­

zumije samo po sebi tako, da je jedva potrebno za to gubiti rieči. Ovdje se opet pokazuje mišićni rad kao jedan od uvjeta zdravlja i tako se jasno vidi, da je radost sama po sebi dostatna za prirodni, snažni i zdravi razvitak djeteta.

Ja neprestano ponavljam u mojim predavanjima studentima, a htio bih to i ovdje ponoviti, sramim se što moram govoriti o tako priprostim stvarima. To je tako jednostavno, da se akademski naobraženim moz­govima uobće ne čini naučnim. Nauka o čovjeku i nje­govoj prirodi jest nešto, što mi predavači još nismo kadri analizirati. I to će jedanput biti moguće. Uvje­ren sam, da će jednom biti moguće proizvesti razli­čite kemij.ske tvari, koje djeluju u radosti i tuzi. Ne možemo međutim tako dugo čekati, dok se sve to ne dokaže, jer zasada propadamo zbog naše civilizacije, koja je učinila, da mi ne samo naopako i bojažljivo uzgajamo našu djecu, nego da uobće više ne želimo imati djece. Da Führer nije došao i uspio, mi bismo još uviek bili tako ludi i time neizbježivo srtali u smrt svoga naroda.

Izpravno uzgojiti i odgojiti djecu jest nešto, što bi svaka mati i svaki otac i dabome svaki liečnik mo­rao znati.

Mi se danas nalazimo na putu k novom jedin­stvenom uzgoju i odgoju djece. Naša je zadaća dušu, živčani sistem primjereno voditi i primjereno uskla­diti. To se dakako protivi starom nazoru o slobodi čovjeka i pravu, da može izživjeti svoju vlastitu im dividualnost. A li posljedica toga je kaos i propast nacije.

Mogućnosti uzgoja naše djece jesu u mnogo čemu podpuno nepovoljne. Nije li žalostno pomisliti, da se­ljak smatra potrebnim, da mu se mlada telad, ždrje- bad i prasad izskače, ali što se tiče odgoja vlastite djece, ne pada mu ni na kraj pameti, da stvori za njih priliku, da se protrče, a ipak je to u zdravom razvoju od prieke potrebe. Mi se liečnici moramo uviek u svim prilikama založiti, da porodice s malom djecom imaju stan s vrtom, gdje će se djeca slobodno izdovoljiti, svoje mišiće uvježbati i tako se dobro razvijati.

Škola je također, kao što svi znadete, od odluč­noga značenja za odgoj i uzgoj. Ovdje neka bude spomenuto samo ono najvažnije. U prvom redu tre­balo bi se pobrinuti, da djeca ne uče toliko toga ne­potrebno sa svih mogućih područja nauke. Na taj način trpi jednako mozak i živčani sistem Novo je doba dakako već mnogo dobro* učinilo, osobito obve­zatnim dnevnim satom tjelovježbe. Međutim, mnogo se još mora promieniti. U odmorima između škol­skih satova djeca ne dolaze na zrak. Školske su sobe često slabo zračene. Djeca se' još sada mnogo muče u školi, a mnogim zadaćama, koje moraju pisati, pjes­mama, koje moraju učiti, matematskim zadatcima, koji se odlikuju suvišnom nestvarnom zamršenošću, a škode dječjim živcima. Nepovoljno djelovanje na živčani sustav štetno je za čitavo tielo i cjeloviti tje­lesni razvoj. Tu trebaju iizkusni liečnici i učitelji ulo­žiti još vrlo mnogo posla. I ovdje se moramo javiti mi liečnici i tražiti, da nas na osnovu našeg izkustva slušaju i na nas obrate pažnju. Ne želim sad uobće govoriti o tome, kako se često dešava, da se kod djece razvijaju sve moguće neuroze zbog nesvladavanja, mrzovolje i srditosti učitelja i učiteljica. U svim slu­čajevima glavobolje, povraćanja, smetnje u mokre­nju, nestašice teka, zatvorenosti pa i kroničnih pro-

219

ljeva mora liečnik uviiek misliti na mogućnost neura­stenije s različitim organskim smetnjama, kojoj )e uzrok škola.

Odgoj dječaka ne samo za smionost nego i vi- težtvo od prieke je potrebe, i ovdje možemo mi lieč- nici također mnogo štošta učiniti. Upozorio bih Vas, a i po netko će se od Vas sjetiti, da ga je majka pi­tala, iako nije dječji liečnik, ovo ili ono, kako da po­stupa sa svojim zdravim djetetom. Majke očekuju upravo od liečnika, da on slvašta zna o vođenju dječjeg zdravlja, pa zbog toga treba da su i liečnici u to upućeni.

Još jedna rieč o o č v r š ć i v a n j u (»Abhär­tung«), Prije svega čuvajte se zastrašivanja. Mislite na to, da se svi dječji organi moraju prirodno držati, to jest očvrsnuti. Djeca su od druge godine života u svakom pogledu daleko sposobnija za napor, nego što mi mislimo. Ne samo što se tiče hrane, i mišićnoga rada, nego i krvni obtok. Sjetite se samo, što smo mi

liečnici od neliečnika, H. J.-vodjä* naučili. Što li se sve nije sa strane liečnika označivalo kao vrlo opas­no! Vidjeli smo međutim u Beču, da su tisuće i tisuće djece od 12, 13 i 14 godina u ožujskim danima 1938. za proslavu »Anschlussa« satima stajala po kiši i sniegu u lalkim odielima. Upale pluća, reumatizam nisu bile učestale.

Očvrsnuti treba i živčani sustav na taj način, da se djeca priviknu na razočaranja. Majka mora biti kadra svome djetetu s vremena na vrieme i neku ra­dost uzkratiti, to je kod odgoja od velike važnosti.

Govorili smo o najvažnijim zdravstvenim nače­lima uzgoja i odgoja djece. Ona su tako jednostavna, da ih može shvatiti svaki čovjek, tako jednostavna, da ih možete, poštovani kolege, i u jednostavnom obliku, u kojem sam Vam ih iznio, upotriebiti kod pučkih predavanja. To i jest dobro, što se načelima na isti način može okoristiti student, liečnik i laik, a jednako se tako na isti način mogu i prikazati.

L i e č n i k u n j e m a č k o m d r u ž t v o v n o m os iguranju .*Dr. Otto W a l t e r , vrhovni liečnik družtvovnog osiguranja u Njemačkoj, Berlin

Osobito me veseli, da mogu danas govoriti u Vašem krugu. Ja naime s osobitim zanimanjem pra­tim družtvovmo političke mjere mlade Nezavisne Države Hrvatske, ikoje povrh osebujnosti svojega tla pružaju upadne poredbene crte i dodirne točke k odgovarajućim mjerama nacionalsocialističke Nje­mačke.

Družtvovno osiguranje bilo je zaista jedno od prvih područja, na kome je putem formalnog držav­nog ugovora došlo do neposredne praktične suradnje na uređenjima među našim obostranim državama. Kako je ovaj ugovor već preko godinu dana na snazi, predpostavljam, da ste i Vi sami već došli putem svakidašnjeg rada u dodir s njemačkim družtvovnim osiguranjem. Radi toga vjerujem, da će Vas zanimati, da doznate pobliže o radu njemačkog družtvovnog osiguranja i o smjernicama, u kojima se kreće, kao i o radu njemačkog liečnika.

Cjelokupno područje družtvovnog osiguranja je, naime, preobsežno, a da bih ga mogao na ovom mjestu obraditi. Povrh toga izgledaju mi razlike, koije po­stoje između hrvatskog i njemačkog družtvovnog osiguranja obzirom na krug osoba, koje obuhvaća, visinu podpora i organizaciju uprave, manje znakom nekog temeljno različitog shvaćanja, a više posljedi­com povjestnog razvoja i sliedom raznolikosti na gospodarskoj i družtvenoj strukturi naših obiju ze­malja. Naprotiv, htio· bih različnost liečničke službe u našim družtvovnim osiguranljimla razmotriti kao nešto temeljitoga; osim toga vjerujem, da će Vas od cjelokupnog splleta pitanja družtviovnog o sigu rain ja ovaj problem kao liečnike osobito zanimati. Radi toga htio bih se usredotočiti na to, da Vam dadem pregled organizacije liečničke službe u njemačkom družtvovnom osiguranju i to prije svega u osiguranju za slučaj bolesti. Pri tome, ne gledajući na nevažne pojedinosti, htio bih se radije potruditi, da Vam objasnim temeljne zasade i predočim nadređene ci­ljeve, pod kojima se vrši naš rad.

*) Predavanje odtržaimo na izvanrednoj skupštini Hrv. lieč. zbdra dne 5. III. 1943.

Preveo dir Josip L j u b i n .

Premda sam kao dugogodišnji suradnik vođe zdravstva u Reichu oduševljeni borac temeljnih za­sada, ma kojima je oblikovana liečnička djelatnost u družtvovnom osiguranju, htio bih ipak da izbjeg­nem nesporazumcima — ,unapried naglasiti, da na ovome mjestu nema nikakove kritike o sasma drug- čije uređenoj strukturi liečničke službe u Vašoj do­movini, _kao što uobće držim, da međunarodna su­radnja može biti samo onda častna i plodoppsna, kad svatko stopostotno priznaje svoju zemlju, ali ne da svoju zemlju uzme za mjerilo vriednosti za druge, već da se trudi, da svaku drugu zemlju shvati po nje­zinoj vlastitoj zakonitosti.

Liečnička obskrba u -njemačkom bolestničkom osiguranju počiva na načelu slobodnog izbora lieč­nika. Svaki osiguranik može si izabrati iz ukupnog broja blagajničkih liečnika, kome se hoće povjeriti. U svome psiholožkome momentu odnošaja povjerenja između liečnika i bolestnika vidimo mi jedan važni činbenifc zdravlja. U prijašnjem vremenu postojao je slobodni izbor liečnika samo za osiguranika sama i za obće liečenje. Liečenje članova porodice kao i davanje liečničkih podpora u naravi*) osiguraniku i pripadnicma obitelji sliedilo je putem ambulanata i vlastitih ustanova, koje su bile podržavane od bo­lestničkih blagajna i u kojima su bili uposleni na­mješteni liečnici. Nacionalsocializam je tek uzdignuo slobodni izbor liečnika do jedino važećeg oblika liečničke obskrbe, kao što ga je i proširio na liečenje pripadnika porodice i na izdavanje podpora u naravi. Što više, bila su uklonjena i sva ostala ograničenja slobodnog izbora liečnika, koja su prije postojala. Temelj za to i cilj bio je taj, da se liečnik u slobodnoj praksi oslobodi svih veza s bolesničkom blagajnom. On ima biti odgovoran samo svojoj Hečničkoj savje­sti i, konačno, biti podvrgnut stručnom sudu lieč­ničke organizacije.

Ostvarenje ovoga cilja tražilo je stvaranje jedne oštre zajedničke organizacije za liečnike, koji su uposleni u bolestničkom osiguranju. To je usliedilo u uzpostavi »Đružtvo liečnika bolestničkih blagajna

*) Odgovara njemačkom pojmu: Sachleistungen,

220

Njemačke« skraćeno D.L.B.B.Nj.. {»Kassenärztliche Vereinigung Deutschlands« K.V.D.). Družtvo liečnika bolestničkih blagajna Njemačke je javno pravno tielo, praktično dakle, vlast i kao takova stoji kao jednakopravna pored bolestničkih blagajna D. L. B. B. Nj. obuhvaća sve liečnike, koji su pridieljeni bolestničkim blagajnama radi liečenja članova. Ovo pridjeljivanje sliedi prema po zakonu uređenim nor­mama preko D.L.B.B.Nj. Pravo sudjelovanja bolest­ničkih blagajna, koje je jednoć postojalo, ukinuto je. U pravilu može svaki svršeni liečnik i za razmjerno kratkog vremena uposlenja na klinici i u praksi biti priđieljen blagajničkoj praksi.

D.L.B.B, Njemačke može ipak odkazati prima­nje, ako već dovoljan broj liečnika stoji na razpola­ganju. Time je postignuto dvojako: jedanput se iz­bjegne nagomilavanje u pojedinim mjestima i s time opasnost, da tu 'liečnici ne nađu više zvanju odgova­rajućeg izlazka. S druge strane odvraćaju se time novopridošli liečnici napram takvim područjima, u kojima još nema dovoljno liečnika. Ovo posljednje stanovište, bit će od naročite važnosti za vrieme na­kon rata, budući da će se morati prekriti mrežom potrebnih liečnika nova područja, koja će doći u Njemački Reich. I rat je postavio velike zadaće na području pridjeljivanja blagajnama sa strane D. L. B. B. Nj. Ovo je radi odgovornosti za obsknbljivanje blagajna sa liečnicima ograničilo samo od sebe slo­bodan izbor liečnika, kad je to radi viših razloga bilo potrebno.

Kao nadomjestak za mnoge u vojsku pozvane blagajničke liečnike morala se je najprije u načelu podieliti dozvola za blagajničku praksu svim lieč­nicima, koji nisu bili liečnici slobodne prakse i prema tome niesu ni mogli biti pridieljeni blagajničkoj praksi. Povrh toga moralo je D. L. B. B. Ni. na vrlo mnogo mjesta postaviti od sebe liečnike, koji će raditi u prostorijama u vojsku pozvanih bolestničkih liečnika. Ovi t. zv. p o m o ć n i l i e č n i c i b l a ­g a j n a , koji potječu iz reda pomoćnih liečnika bol­nica, omogućili su tek obćenito po svuda liečničku obskrbu civilnog pučanstva. Svršetkom rata nestat će doduše ponovno uređenja s pomoćnim liečnicimab. b., ali će D.L.B.B.Nj. morati unapriediti još u većoj mjeri, nego što je to bilo prije smještanje liečnika u područja, koja nisu dovoljno obskrbliena liečnicima, stavljanjem na razpolaganju navjera za uređaj prak­se i jamčenjem s nekim određenim minimalnim pri­hodom.

D. L. B. B. Nj. kao predstavnik cjelokupnog blagajničkog liečničtva jest jedini partner po ugovo­rima s bolestničkim blagajnama. Ono prima od ovih paušalne iznose prema broju članova blagajne. Pri tome se ipaJk vodi računa o raznolikom gospodar­skom položaju pojedinih bolestničkih blagajna, tako da temeljni iznos nije jedinstven za čitavo područje Reioha, već je podieljen u stupnjeve prema plaćama osiguranika, dakle prema ubranim prinosima*] bo­lestničkih blagajna. Iz ovih paušalnih izplata hono­rira D. L. B. B. pojedine liečnike. U pravilu događa se to prema pojedinačnim radnjama pojedinog lieč­nika. Ovo pravilo ipak se ne upotrebljava sistemat­ski, već se modificira u raznim pravcima. Iz zajed­ničkog prihoda D. L. B. B. Nj. odvajaju se naime stanoviti iznosi u svrhu izpunjenja obćih i đružtvovnih zadaća. Tako plaća D. L. B. B. Nj. doplatke blagaj­ničkim liečnicima s obiljem djece, odštete za dopuste

*) Odgovara (njemačkom pojmu: Beitragseirmaihmen.

i za bolest i minimalni prihod starim blagajničkim liečnicima. Ono može i u vremenu manjih potraži­vanja zadržati prinose, koje će se za slučai većeg obterećeinja moći pridodati kao upodpunjenje hono­rara. D. L. B. B. Nj. može dakle tjerati dalekosežnu politiku honorara, pri čemu nije vezano na uzke gra­nice i oblike. Ono može uzpostaviti i obzirom na liečnike blagajne, koji su na bojnom polju, i sred­stva za demobilizacione mjere. Mislilo se je pri tome na to, da se ova sredstva ulože za takve liečnike, koji se vraćaju nakon ratnih napora kao nepodpuno sposobni za rad ili za takve liečnike, kojima će se morati staviti na razpolaganje sredstva za ponovnu nabavu iztrošenog namještaja.

Tome su uslied rata pridošle nove posebne za­daće, tako pruža D. L. Bi. B. Nj. ženama u vojsku po­zvanih blagajničkih liečnika nadoplatke kao pripo­moć uz onu, koju im na temelju obćih zakonskih od­redaba pruža država, kako bi ih se zadržalo na istome niveau-u kao i prije rata. Dalje mora D. L. B. B. Nj. plaćati iznose za pomoćne liečnike' bla­gajne, koje je namjestilo. Za buduće vrieme mira igrat će imenovane podpore veliku ulogu u svrhu na- seljenja liečnika u nedovoljno obskrbljena područja.

D. L. B. B. Nj. nije time samo kao neko mjesto za podjelu paušalnih iznosa izdatih od bolestničkih' blagajna, nego je ujedno vjerovnik i liečničtvu i bo- lestničkim blagajnama. Ono daje pojedinoj bolest­ničkoj blagajni jamstvo·, da će njihovi troškovi za Liečničku njegu ostati u okviru njihovih rizničarskih mogućnosti, ono jamči svakom pojedinom liečniku iz- pravnu izplatu za njegov rad i ujedno obćenitosti sigurnosti liečničke obskrbe. Povrh toga osigurava ovaj sistem održanje liečničkog staleža kao slobod­nog zvanja.

Oštra organizacija cjelokupnog blagajničkog liečničtva u D. L. B. B. Nj. ustrojila je temelje za bitnu promjenu položaja liečnika u družtvovnom osiguranju. U početku je liečnik bio neke vrste p o ­moćnik u bolestničkoj blagajni. Liečnik ie najprije bio izostao izvan sudjelovanja kod izgradnje druž­tvovnog osiguranja, naročito osiguranja u bolesti, iako je zapravo moralo biti u namisli družtvovnog osiguranja da putem liečnika i njegovih dužnosti vrši odgojni upliv na osiguranika.

Nosioci družtvovnog osiguranja, koje je država uredila kao samoupravna tiela, mogli su donašati odluke o primanju liečnika, njegovom položaju i od- pustu po slobodnom nalaženju, mogli su ga vezati uz napute i nametnute mu dužnosti, koje su ga dovodile u jedan težko podnošljivi odnošaj ovisnosti. Sukobi, koji su tako nastajali, bili su time nepodnošljiviji, čim je gospodarska ovisnost uslied proširenja družtvenog osiguranja obuhvaćala sve šire krugove liečnika. Ovaj razvoj morao je čak dovesti do zdravstvenog ugrožavanja naroda.

Novim poredkom u družtvovnom osiguranju lieč- ničtvo je napravljeno odgovornim sunosioeem bolest- ničkog osiguranja. Liečničtvo sudjeluje kod svih pi­tanja zakonodavstva i uprave kao punopravni part­ner. To dolazi primjerice do izražaja po tome, što mora biti zastupano putem jedinog liečnika u vieću svakog nosioca družtvovnog osiguranja kao i u sva­koj bolestničkoj blagajni. Ovaj zastupnik liečničtva poslan od vođe zdravstva Reicha u vieću družtvov­nog osiguranja, koji je ravnopravan ostalim člano­vima vieća, nema zadaću da čuva probitke lieč-

221

ničtva, već je što više odgovorni savjetnik u svim pitanjima narodnog zdravlja za nosioca družtvovnog osiguranja.

Ova suodgovornost liečničtva za zajedničku sudbinu bolestničkog osiguranja nameće dužnost sva­kom liečniku blagajne, da čuva probitke bolestničke blagajne, kao i probitke obćenitosti. Liečnik se ima brinuti na sasma drugi način nego prije za gospo­darski napredak družtvovnog osiguranja, jer je nje­gova odluka skoro izključivo mjerodavna pri upo­trebi sredstava, koja stoje na razpolaganju. On mora prema tome vrlo točno poznavati gospodarske te­melje, na kojima je izgrađeno đružtvovno osiguranje.

Blagajnički liečnik mora, dakle, u svom postu­panju dovesti do ostvarenja temeljnu zasadu nacio- nalsocializma, da obća korist ide izpređ koristi po­jedinca. Tako je blagajnički liečnik obvezan,· da gospodarski oblikuje svoj način propisivanja. On ima pravo i dužnost učiniti sve što je potrebno za zdravlje bolestnika i ima pri tome' uzeti u obzir i naj­novije tekovine medicinske znanosti. Ali s druge strane on ima dužnost, da ništa nepotrebna ne pro­pisuje. Tako na pr. mora kod medikamentoznog lie­čenja dati prednost jeftinijem od dvaju jednako djelo­tvornih sredstava, On ne smije propisivati preveć velike količine, od kojih bi ostatak bio odbačen. Pri liečničkim stvarnim davanjima ovo ograničenje leži u probitku samog liečničtva, budući đa se stvarna davanja moraju izplaćivati iz paušala. Prevelike bi dakle zasluge pojedinca išle na trošak ostalih lieč­nika. Nadzor ovog načina gospodarskog liečenja važna je zadaća D. L. B. iB. Njemačke. Ono može u danom slučaju obvezati na regres liečnika radi ne- gospodarske upotrebe sredstava blagajne. Ovu za­daću može D. L. B. B. Nj. izpuniti jedino preko ste­govnog prava. Ovo je preneseno na D. L. B. B. Nj. putem zakona i utvrđeno pravilnikom. Po ovome ima D. L. B. B. Nj. mogućnost posvuda doskočiti tamo, gdje liečnik ne izpunjava dužnost i zadatke, koje jc preuzeo prema D. L. B. B. Nj. Ono može izreći opo­mene, udariti novčane kazne, a u težkim slučajevima izricati čak privremeno ili trajno izključenie od posla.

Uredi su ustanovljeni podjelom u D. L. B. B. Nj. Ovo ima u 32 pokrajinska mjesta 159 kotarskih mje­sta. Voda državnih liečnika kao vođa D. L. B. B. Nj. postavlja voditelje ureda na upravna mjesta. Oni su predpostavljeni blagajničkim liečnicima na svome po­dručju. Voditelji ureda u kotarskim mjestima odlu­čuju u prvoj instanciji, u staležkiim stvarima voditelja ureda odlučuju pokrajinska mjesta. Državni vođa D. L. B, B, Nj. može stvorene odluke izmieniti ili doki­nuti. Temeljno značenje ovih odredaba nalazi se u tome, da upravljanje u poslovima liečnika ostaje izključivo stvar D. L. B. B. Nj.

Prije svega vezan je blagajnički liečnik da pro­pisuje bolovanje samo u zaista nužnim slučajevima. Upravo na ovome području najoštrije se kose pro­bitci obćenitosti sa željom pojedinog bolestnika. Za to je već oduviek postojalo sredstvo u obliku glavnog liečnika u bolestničkom osiguranju, kome je bilo u dužnosti iizpitivanje ustanovljenja radne nesposobno­sti. Ovi glavni liečnici bili su početno namještavani od pojedinih bolestničkih blagajna. Osjećali su se u svojoj biti kao organi uprave bolestničkih blagajna i promatrali su svoje djelovanje pretežno sa stanovišta štednje sa izdatcima u bolestničkim blagajnama. Pri­jašnja dakle služba glavnih liečnika imala je čisto ma- terialnu svrhu. Funkcije su mu se izcrpljivale u nad-

pregledbi radne nesposobnosti i u obređivanju pod­nesaka o stvarnim podporama i u bolničkom liečenju. Manjkao mu je unutarnji odnošaj prema samome osi- guraniku kao i prema uredovnom Liečniku, koji su ga radi nažalost često upotrebi javanih metoda opravda­no odklanjali.

Poslije nacionalsocialističkog preokreta bio je ukinut neposredni priključak glavnog liečnika bolest­ničkim blagajnama. Služba glavnog liečnika*) bila je iztrgnuta od bolestničkih blagajna i prenesena na po­stojeće pokrajinske osiguravajuće zaloge, koji su za veća prostorna područja nosioci osiguranja za izne. moglost i starost (Rentenversicherung). Namještenje glavnih liečnika slijedi u sporazumu sa D. L. B. B. Nj., njihovo plaćanje i njihov odnos službe, koji prije svega osigurava neodvisnost njihovog liečničkog mnienja, zakonski su određeni.

Kod pokrajinskih osiguravajućih zavoda bio je uređen posebni odio bolestničkog osiguranja, koji je uzput preuzeo i druge zajedničke zadaće za sve bo­lestničke blagajne svoga okruga, kao na pr. prova- đanje lječilištnih njega i mjere profilaktične zdrav­stvene skrbi.

Odio bolestničkog osiguranja pokrajinskih osigu­ravajućih zavoda sastoji se iz upravnog odsjeka i iz odsjeka za službu glavnog liečnika. Vodstvo službe glavnog liečnika leži u rukama glavnog pokrajinskog liečnika, ikoji ima da obrađuje sva pitanja glavno- liečničke službe i nadzire provođenje iste u okrugu pokrajinskog osiguravajućeg zavoda. Za svrsishodnu uporabu razpoloživih sila podieljen je pokrajinski osiguravajući zavod na podokruge, u kojima su prema obsegu na službi nadliečnici i liečnici-pouzdanici. Uobće odpada na jednog liečnika-pouzdanika za pro­vođenje njegovih zadaća oko 25 tisuća osiguranika.

Može biti i liečnika-povjerenika i mimouredskih, a pogotovo vriedi to za manje blagajničke okruge i za seljačke predjele. U većini slučajeva preuzima liečnik državnog zdravstvenog ureda službu liečnika-poiuzđa- nika za jedan ograničeni krug osiguranika. On je ipak kod ove zadaće vezan na napute vode glavno-liečničke službe zemaljskog osiguravajućeg zavoda. Poslove uredskih Liečnika-pouzdanika vrše napose i liečnici speoialisti, koji stoje na raspolaganje glavnoj liečničko pouzdaničkoj službi.

U svrhu provođenja i osiguranja njenih zadataka stoje glavnoj Heoničkoj službi na razpolaganju sve diagnističke naprave kao rentgenske aparature, labo­ratoriji sa potrebnim pomoćnim osobljem. Uzprkos osobnoj neovisnosti pojedinog liečnika-pouzdanika od bolestničke blagajne za koju radi, sliedi — što je posve razumljivo — suradnja s voditeljima bolestničkih bla­gajna u tiesnom osobnom saobraćaju.

Važniji, nego što je ova promjena u upravi, jest preokret u postavljanju zadataka glavnom liečniku. Glavni liečnik je danas ne samo nadzorni organ za sprečavanje zlouporabnih zahtjeva u bolestničkim blagajnama, nego je osim toga zvan, da unapriedi i poboljša zdravstvenu pomoć osiguranika. Samo po sebi je razumljivo, da glavni liečnik nije ovlašten da ulazi u liečenje blagajničkog liečnika, ali ordinira­jući liečnik bolestničke blagajne može zatražiti nad- pregled od glavnog liečnika. Time se je uzput razvio na mnogo mjesta oblik savjetovanja, koji se je poika-

*) Odgovara njem. pojmu: Vertrauenisarztlicher Dienst.*) Odgovara njemačkom pojmu: Betreuung.

222

zao osobito sretnim. Tim je u svim dvojbenim sluča­jevima ordinirajućem liečniku stavljena na razpola- ganje služba glavnog liečnika.

Nadalje je služba glavnog liečnika organ boilest- ničkog osiguranja za provadan je obćenito medicinskih mjera, koje nadilaze liečenje pojedinog slučaja obo­ljenja. .

Glavni liečnik mora se skrbiti i poslije izlječenja predstojećeg oboljenja za čim prije moguću uzpostavu obće radne sposobnosti, na. pr. započimanjem lieči- lištnih njega. Glavni liečnik mora nadalje uključiti u svoje djelovanje pripadnike obitelji.

Ovo djelovanje glavno-liečničke službe ukazuje se najvidljivije u svojoj djelotvornosti kod zaraznih bolesti u narodu, Tako se mora voditi briga o tom, da sušičav bude što prije priveden u jedno za njega po­desno lječilište i da budu poduzete zdravstvene i go­spodarske mjere za ugrožene članove obitelji. U čita­vom redu glavno-liečničkih postaja, napose u Berlinu i Hamburgu, priključene su i prihvatne središtnjice za sušicu. Pri tome je manje od značaja količina prihvat­nih slučajeva kao činjenica, da je više od polovice njih izmaklo dosadanjem promatranju. Na ovim se je mjestima razvio tiesan ođnošaj sa skrbilištima za su­šicu koja sa svoje strane preuzimlju daljnja izpiti­vanja, poimence izpitivanja okoline.

Vanredno su važne pretrage kod takvih neza­raznih bolesti, kod kojih prema izkustvu predleži di­spozicija za bolest i kod članova obitelj. Kao primjer za to spominjem šećernu bolest. U središnjici za še­ćernu bolest, koja je osnovana 1933. u Berlinu, postoje opažanja na okruglo 30 tisuća primljenih slučajeva, koja su pokazala obilno razjašnjenje o razvoju bolesti. Posljedice su za osiguranje u iznemoglosti i starosti za danas još neocjenjive.

Ovaj uređaj radi u tiesnom sporazumu s D. L. B. B. N»., koje stavlja na razpolaganje obilna sredstva za provođenje zadataka same središnjice. Pravovremen nim stavljanjem diabetičara na potrebnu insulinsku kuru i za njega podesnu hranu može više od 90% dia- betičara nesmetano nastaviti svoj obični posao. Lieče­nje u bolnici postalo je za diabetičara skoro nepo­trebno.

Ali i na drugim područjima narodnih bolesti, kao što su novotvorine, reuma, smetnje krvnog obtoka, spolne bolesti, zubni karies, ukazuju se vanredne mo­gućnosti savjetujućeg i posredničkog djelovanja. Time nije nipošto1 izcrpljena djelatnost ocjenjivanja lieč­nika u družtvovnom osiguranju. I osiguranje za izne­moglost i starost ne može biti bez liečničke sviedočbe pri svojim odlukama. I ono ima glavne i nuzuredske namještene liečnike u svojim vlastitim bolnicama, oporavilištima i lječilištima, koje je podiglo radi mjera za sprečavanje i za uzpostavu radne sposobno­sti. Za ovo stoje na razpolaganju napose izobraženl stručni' liečnici.

Mjere za zaštitu ozljedenika pojačane su već godinama. Ove traže sasvim osobito sudjelovanje lieč­nika, kako kod liečenja nezgode, tako i kod ocjenji­vanja. Osim toga pokazalo* se sve više potrebnim su­djelovanje stručnih liečnika kod izradbe i nadzora propisa za sprečavanje nezgode, nakon što se osigu­ranje za nezgodu proširilo na obrtne bolesti.

Odgovara bitstvu od države upravljanog rada, da svatko mora biti postavljen na mjesto, na kojemu pre­ma sklonostima i radnoj sposobnosti dospieva do naj­većeg razvoja svojih snaga. Danas se u brižnom sa­vjetovalištu za zvanja skreće pažnja iz škole ođpu-

štenoj mladeži na zvanje, koje je s obzirom na njene tjelesne i duševne osobine osobito podesno. Ne treba ni pitati, da pri tom izpitivanje sposobnosti vrši upliv putem temeljite pretrage poduprte sa strane glavnih liečnika radničkih ustanova. Ove pretrage preuzimaju liečnici iz prakse, iz državnih zdravstvenih ustanovai. glavni liečnici bolestničkog osiguranja pokrajinskih osiguravajućih zavoda. Ali i kod odraslih radi se o tome, da se marljivom pretragom tjelesne sposobnosti potraži radno mjesto, koje će se moći primiti bez štete za zdravlje,

Ovaj postupak pokazao se vanrednim, osobito od kada su u pojačanoj mjeri ponovno uzpostavljeni radni odnosi između glavno-liečničke službe u osiguranju za bolest i u osiguranju za iznemoglost i starost.

Pojačanje svih liečničkih zadataka i mjera, koje se je korak po korak razvijalo na raznim područjima družtvovnog osiguranja i rada, došlo je iz praktične potrebe. Danas je sasvim na dohvatu, da se poduzme uzko izpreplitanje i pojednostavljivanje rada oko ocjenjivanja na ovim područjima, koje služe različi­tim svrhama. To bi moralo služiti isto tako razboritom radu ̂ po broju ograničenih liečnika stručnjaka kao što i zajedničkom radu bez trvenja sa postojećim mjestnim vlastima i konačno na korist samog osigu­ranika, koji se ne riedko mora podvrgnuti višestru­kim pretragama putem raznih nadleštava. I ovdje je razvoj jako u toku. Vrši se u nastojanju čim daleko­sežnija pojednostavljivanja dosadašnjeg izkustva.

U ovome leži opet jedan od načela, kojim se da­našnje družtvovno osiguranje razlikuje od prijašnjeg. Prije je družtvovno osiguranje stajalo osamljeno p o r e d ostalih nosilaca zdravstvenih zadataka. Bilo se je pokušalo ovo razmimoilaženje pokriti osniva­njem radnih zajednica. Kako su se pak probitci svih ovih pojedinih mjesta često razilazili i svaki je mislio samo na svoje područje i na svoje vlastite kompeten­cije i na održanje svojeg stanovišta, mogli su ti poku­šaji postići samo* pojedinačke uspjehe. Danas je na­protiv družtvovno osiguranje i u njemu osiguranje za bolest dio obćenite skrbi za narodno zdravlje, koje pripada temeljnim zadatcima i ciljevima svakog stra­načkog i državnog rada. Ovaj zajednički rad je u razmjerno kratkom vremenu dobio nečuveni zamah. Cilj mu je č u v a n j e z d r a v 1 j a naroda i posti­zavanje jednog po mogućnosti velikog i nasljedno zdravog pođmladka. Tome pridolaze prema tome sve mjere za unapređenje braka i obilja djece, za spre­čavanje nasljedno oboljelog potomstva, za zaštitu majke i djeteta, za sprečavanje i ugušivanje priljep- čivih bolesti u narodu.

Temelj je na svim područjima, da ove mjere obu­hvate čitav narod, ni u jednom, dakle, slučaju ne pru­ža gospodarski položaj pojedinog sunarodnjaka spre­čavajući razlog, da se ne zbiva sve, što je mloguće prema sadašnjem stanju liečničke znanosti,

Nosioci pojedinih mjera čuvanja narodnog zdrav­lja jesu na sektoru države državni zdravstveni uredi i družtvovno osiguranje na sektoru stranke glavni ured za narodno zdravlje i nacional-socialistička narodna skrb. Kao što* će to još kasnije biti izvedeno svi se ti zadatci nalaze u rukama državnog vođe za zdravstvo dr. Cοn tija . Prije toga opetujem ustmeno na ovome mjestu nekoliko izvoda od dr. G r o t e a , koje je iznio u jednoj radnji »Stanje i zadaća liečnika u* društve­nom osiguranju«, »Nacional-socialistička država po­stavila si je za cilj jačanje i zdravlje cjelokupnog nje­mačkog naroda. Njezina briga ne počinje tek tada,

223

kada čovjek počinje bolovati i biti nesposoban za rad, nego njezin posao počinje od djetinjstva kod sva­koga, koji pripada njemačkom narodu. Upravljanje ži­votom nije više pojam u tome smislu da je ostavljeno svakome na1 njegovu volju, kako će urediti svoj život i kako bi mogao povoditi se za svojim osobnim želja­ma, nego država upravlja životom svakog pojedinca u cilju da uzmogne postići veliku korist za obćenitost i cielu narodnu zajednicu. Bitni dio ovog životnog upravljanja jest zdravstveno vodstvo1, koje nacional- socialistič'ka država osigurava svakom pojedincu i ob- ćenitosti. Već iz ovih misli izlazi, da su nacional-socia- lizam i njegovi ciljevi sveobći. Ovima je zahtjev za totalitarizam u životnom upravljanju osnovan i auto­ritet države podiže zahtjev na to, da spriečineku mo­guću zloupotrebu slobode pojedinca i da zahvati i vodi život pojedinca.

Ovo životno upravljanje, čiji dio predstavlja zdravstveno upravljanje, ne može biti upravljano samo zakonima države. Samo putem propisa ne da se voditi život pojedinaca ni provoditi odgoj pojedinog čovjeka. Politika populacije ne da se na pr. tjerati time, što jedan zakon kaže, da iz svakog braka mora izaći barem 5 djece. Volja za život i za izvršenje duž­nosti, volja za uklapanjem i podređenjem u zajednici može se probuditi i sačuvati samo putem neizostav­nog odgojnog rada, putem uzimanja učešća u zajed­ničkom životu naroda, putem vjere u vječne vrjed­note i u vječni život naroda i rase i putem zalaganja osobnosti pojedinaca za obćenitost.

Te zadaće ne može država sama izpuniti kao ta­kova. Njena zadaća može u vođenju zdravstva u bitnosti biti samo zdravstveno osiguravajuća. Njoj leži u dužnosti zaštita naroda od bolesti i pošasti- Iznad ove zdravstveno osiguravajuće zadaće države nastoji nacional-socijalizam, oko daljnjeg razvoja rase i naroda sve do najvećeg učinka porasta zdravog čovjeka. Za to je nacional-socijalistiička stranka uzela sama u svoje ruke kao svoju zadaću vodstvo cielog naroda i životno vodstvo pojedinca i mi vidimo pored državnih ustanova, koje su od prije preuzete i sada preustrojene i na novo uzpostavljene, jedno odluču­juće djelovanje nacional-socialističke stranke u životu naroda i pojedinca. Ovo vriedi i za zdravstveno vodstvo«.

Unutarnje jedinstvo i jednakomjerno uređenje svih mjera za narodno zdravlje osigurano je putem osobe vode državnog zdravstva. Neposredno od Füh­rern pozvani vođa zdravstva Reicha dr. C om t i je jedini odlučujući što se tiče duha i metode svakog zdravstvenog rada. Izvađanje ove silne zadaće bez trzavica osigurano je time, što dr. C o n t i udružuje u sebi sve, uredbe, koje imaju moć zapovjedanja preko svih službenih mjesta i organizacija u stranci i državi, koje su dužne da izvršuju narodno-zdravstvene mjere. Tako dr. C o n t i vodi unutar državnog vodstva na­cional-socijalističke stranke rada (N. S. D. A . P.) glavni ured za narodno zdravstvo i kao državni tajnik u ministarstvu za unutarnje poslove Reicha posao državnog zdravstva. On je i vođa Liečničke Komore Reicha. Kao vođa D. L. B. B. Nj. ravna konačno dr. C o n t i liečničkim radom u družtvovnom osi­guranju.

Istom putem spajanja najvažnijih funkcija na po­lju zdravstvenog vodstva bilo je moguće urediti po­jedina područja tako, da se ie rad razmimoilaženja razvio u pravcu međusobnog-shvaćanja, a ibez trza­vica i do pojačanja djeloyanja na svim poljima lieč­ničkog rada sa dalekosežnom uštedom snaga. Ali ni najbolja organizacija ne pruža sama za sebe još ni-

kakovu sigurnost za izpravno izvršenje svojih zada­taka. Odlučujući jest i ostaje čovjek. Ovo vriedi oso­bito na liečničkom području. Novo· uređenje njemač­kog zdravstva sa svojim visoko postavljenim i širokim ciljevima zahtieva suradnju takovog liečničtva, koje je ne samo stručno doraslo svojim zadaćama, nego je duboko prodrlo u postavljeni cilj skupnog zadatka,

Uza sve znanstveno slobodno uvjerenje i za ne samo razumnu već i osjećajnu ocjenu pojedinog zbi­vanja oboljenja, mora ipak liečničtvo predstavljati homogenu cjelinu s jednakim stavom u temeljnim pitanjima narodnog života i njegovog daljnjeg razvoja. Dužnost je Liečničke Komore Reicha, da oblikuje za to liečničtvo. Njena organizacija i rad počivaju na liečničkom redu Reicha. Svaki je liečnik po zakonu njezin član. Liečnički red u Reichu ne spaja samo liečnika u zajedničku organizaciju Liečničke komore Reicha i time mu stavlja potrebna ograničenja obzi­rom na cjelovitost naroda, već sadrži ujedno »Magna Carta« za održanje nezavisnog slobodnog liečničkog staleža. On označava zadaću liečnika kao poziv za zdravstvovnu službu pojedinog čovjeka i čitavog na- i roda. Liečnik mora djelovati na dobro naroda i Rei­cha za očuvanje i pridizanje zdravlja, nasljednog do­bra i rase njemačkog naroda. Liečnički red Reicha kao zakon objašnjuje rad liečnika prema javnom za­datku i utvrđuje izrično da poziv liečnika nije ni­kakav obrt. Kao voda Liečničke Komore Reicha vođa zdravstva u Reichu drži u ruci ne samo organiza­ciju, već i ljude, od kojih zavisi zdravstvena sudbina našega naroda.

Bila je to nečuvena sreća, da je ovaj novi uređaj i oštra organizacija cjelokupnog zdravstvenog rada bila provedena prije nego što je buknuo rat. Time je bilo omogućeno, da se rad brzo i bez trvenja prilagodi velikim preokretima i novim zadatcima, koje je rat sobom donio. Danas poslije tri i pol godine rata mo­žemo s ponosom priznati, da je novo njemačko zdrav­stvo izdržalo kušnju. Uzprkois snažnom radnom na­poru čitavog naroda i uzprkos jakom ograničenju hrane i ostalih životnih potrebština stanje zdravstva našeg naroda ima se obilježiti kao normalno. Kao jedan od najvažnijih dokaza za to jest činjenica, da slučajevi bolesti, t. j. stanje bolesti u bolestničkom osiguranju zauzima obseg, koji ne daje nikakovog povoda brigama ni poslije kao ni prije. Uzprkos pri­liva velikih masa ljudstva sa svih pravaca, ostao je naš narod pošteđen od epidemija. Uzprkos duševnim potresima ostaje nesalomljiva volja za život, veselje za rad i povjerenje u budućnost, kako se to napose dokumentira u volji za djecom. To se mora naravno u prvom redu zahvaliti duhovnoj budnosti i odgoju našega naroda sa strane N. S. D. A . P. U pojedinosti­ma i to dobrano pripada ova hvala njemačkom lieč­ničtvu i upravi njegovog rada k svjestnom cilju pu­tem vođe za državno zdravstvo.

Ali nije samo uspjelo izpuniti zadaću, koju je rat sobom donio, nego je i preko toga bilo moguće, da se znatno unapriedi izgradnja u družtvovnom osi ­guranju i u javnom zdravstvu, koju je započelo na- cional-socializam 1934. godine. Tako su u družtvov­nom osiguranju znatno izrađene mjere za predusre- tanje skrbi u oporavilištima. Pored dugoročnih lječi- lištnih i kupalištnih njega, koje služe za konačnu uz- postavu zdravlja oboljelih i za čuvanje prije vremene iznemoglosti, nastupile su kratke oporavilištne njege za priradnike, koji još nisu bolestni, nego samo po­trebni oporavka. Podpore za trudnice i rodilje znat­no su proširene i jedinstveno bogato oblikovane pu­tem zakona za zaštitu matera. Bolestničko osiguranje je bilo prošireno na sve rentnike u družtvovnom osi-

224

guranju. Prije svega bilo je ukinuto ukočeno vremen­sko ograničenje obveza na podpore u bolestničkim blagajnama. Do sada su bolestničke blagajne bile po zakonu obvezane u pojedinom slučaju oboljenja pru­žati podpore u trajanju od 26. nedjelja. Ovaj rok mo­gao je propisnikom biti proširen na godinu dana. Sada su već bolestničke blagajne obvezane pružati stvarna davanja, t. j. prije svega liečničku pomoć i liekove bez vremenskog ograničenja tako dugo, koliko to traži oboljenje. Kod nesposobnih za rad mogu i pod­pore u novcu biti pružane preko roka od pola godine, odnosno jedne godine, ako se u doglednome vremenu može računati s uzpostavom radne sposobnosti.

Ne trebam Vam naglasiti, kakovu važnost ima ovaj uređaj, koji praktično predstavlja uklanjanje odpravnine.

Ovo rješavanje problema odpravnine, koje je de­setljećima bilo mnogo pretresano u svim zemljama sa družtvovnim osiguranjem, pokazalo se do sada posve valjanim. U osiguranju za iznemoglost i starost bile su rgnte znatno povišene. Dalje je usliedilo te­meljito novo uređenje rudarskog osiguranja, koje obuhvaća rudarske radnike. Tu su ne samo znatno povišene podpore, nego je i utrt novi put u družtvov­nom osiguranju, da se tekuće počastne plaće dadu onim rudarskim radnicima, koji su ostali u svom tež- kom pozivu uzprkos poodmakloj dobi.

O osiguranju za nezgode bila je prije svega pro­širena zaštita u nezgodi na nove šire slojeve radnog naroda, tako da je sada praktično od toga obuhvaćen jednaki broj osoba kao i u osiguranju za iznemoglost i starost. Zaštita je dalje bila protegnula na šira obrtna oboljenja.

Na polju državnog zdravstva bila je osobito po­jačana borba protiv zaraznih bolesti u narodu. Za najvažnija područja poimence sušice i spolne bolesti poduzete su bile takve odredbe, da je svakome osi­gurano liečenje do ozdravljenja. Vi ćete sami moći odmjeriti, što ovo znači, jer se tu radi o bolestima, čije je liečenje osobito dugo i skupo. Pri tome je uspjelo pronaći na ovome području jedan organiza-

torski oblik, najjednostavniji, što se može zamisliti, Taj počiva na temelju, da pučanstvo osigurano u družtvovnom osiguranju bude sasvim obskrbljeno od družtvovnog osiguranja i ako podpore prelaze ono, što se daje kod drugih bolesti, dok za drugo pučan­stvo troškove preuzima država. Ovo vanredno jedno­stavno i jasno načelo bit će sigurno u budućnosti upo- trebljeno i na drugim područjima.

Na prostranom polju zaštite majke i djeteta no­sioci mjera su osim družtvovnog osiguranja i državnog zdravstva također nacional-socialistička narodna skrb i glavni ured za narodno zdravstvo N. S. D. A . P. Ovaj posao, čija važnost za budućnost našega naroda ne može još nikako biti sasma dovoljno ocienjena, mora se vršiti s najrazličitijih stajališta. Radi toga napose je važno, da se posao obavlja po jedinstveno postavljenom cilju i u harmoničnoj suglasnosti poje­dinačnih mjera. Radi toga moralo bi upravo ovo pod­ručje biti promatrano kao odlučujući dokaz za to, od kakove je važnosti jedinstveno izrađena volja jednog naroda i jedinstveno upravljanje rada.

Na svim gore imenovanim područjima zadataka stranke, države i družtvovnog osiguranja, odlučujući je rad liečnika. Što je veći zadatak, što su razgranje­n je sudjelujuće organizacije, to je za to veća važnost, da se liečnički rad jednakosmjerno odvija. Prema tome zapravo nije izpravno govoriti o liečniku druž­tvovnog osiguranja ili o liečniku javnog zdravstva. Jedno od takovog oblikovanja sadrži uviek nešto od suprotnosti ili u najmanju ruku neke različitosti na- pram drugim granama liečninčke djelatnosti. Ako se hoće izpravno shvatiti duh današnje Njemačke i nje­zinog liečničtva, smjelo bi se govoriti zapravo samo o posebnim zadatcima vodstva državnog zdravstva na svim povjerenim mu područjima. Osiguranje ovih obilatih zadataka postignuto je putem daljnjih poziva državnog vođe za zdravstvo od strane samog Fiihrera za sva zdravstvena pitanja građanske ob skrbe i od države i stranke osigurano je još jače obuhvatanje svih uređaja, koji stoje na razpolagariju za zdravlje naroda.

0 d r u ž t v o v n o m o s i g u r a n j u r a d n i k a u N e z a v i s n o j državi H r v a t s k o j (1941 — 1943 god.)*

Dr Josip Lj u b i n

Zamoljen od predstavnika našeg Zbora liečnika iznosim neke važne i temeljne promjene učinjene u našem družtvovnom osiguranju radnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj baš za vrieme, dok je liečnik bio na vrhu uprave tog družtvovnog osiguranja.

Prije nego se na te promjene osvrnem, ne će biti na odmet radi osvježenja dozvati u pamet stanje, koje se je prije tog vremena zateklo u našem radnič­kom družtvovnom osiguranju.

Osnutak Nezavisne Države Hrvatske zatekao je radničko đružtvovno osiguranje u Hrvatskoj u jednoj moralnoj, a može se reći i u materialnoi krizi, koja je dobrim dielom posljedica ove prve. Razlozi su mnogobrojni i bili bi predmet zasebne studije, i ako su dobrim dielom sadržani u razlozima obće moralne i materialne krize čovječanstva, koja je, kako se da­nas po svemu vidi, urodila strahovitim posljedicama

*) Predavanje održano na red-, mjes. skupštini Hrv. lieč. Zbora dne 29. IV. 1943.

uništavanja, ne samo svih čovjekovih vrjednota, vec i uništvanjem čovjeka sama.

Liberalni duh i poredak, koji se je razmahao na­ročito nakon francuzke revolucije sa svojim poslje­dicama među koje se napose ubrajaju kapitalizam i socializam, zaveo je na stranputicu i razne družtvov- ne tvorevine, koje su od njega potekle.

Đružtvovno osiguranje radnika, koje 'kod -nas baš ove godine slavi svoju petdesetgodišnjicu osnutka prve bolestničke blagajne u Zemunu, a koje je, kako već označismo, također posljedak liberalnog po- redika, razvilo se je kod nas iz Austro-Ugarske mo­narhije, a sliedeći primjer i uzor Njemačke iza dono­šenja »carskog manifesta« iz godine 1881.

Budući da je početak važan i često odlučan u daljnjem razvoju neke ustanove ne će biti zgorega i na to se samo u kratko osvrnuti. Odkriće pare i na­predak na polju elektrotehnike 19. stoljeća, koje se stoljeće može mirne duše okrstiti u znaku stroja, načinilo je veliki preokret u čovječanstvu. Uz slo­

225

bodnu misao razvio se je slobodan i veleobr-t, uz bratstvo ljudi i velegrad, a uz jednakost i kapital, što je sve skupa privuklo velike narodne mase iz svietle i zračne prirode u tamnu i zagušljivu tvor­nicu, iz sela u gradove, razbivši do temelja stare cehovske tradicije, njihovog bratstva, kršćanske so­lidarnosti, obiteljske povezanosti na račun materia- lizma, koji je uz stroj jedna od glavnih značajka toga i našeg vieka i koji danas na svom vrhuncu jedan je od činbenika, koji biju najstrašniji boj u poviesti čovječanstva. Spomenute radne mase, koje je pri­vukao veleobrt kao radnu silu, trebalo je obskrbiti za vrieme bolesti, nezgode u poislu, iznemoglosti i starosti, za vrieme radne nesposobnosti, jer je to pitanje u brzo postalo goruće pitanje osobito vele- obrtnih država i njihovih državnika. Ni do danas nije posvema objašnjeno, što je u prvom redu na­tjeralo velikog kancelara Bismarcka na donošenje zakona za osiguranje radnika u Njemačkoj. Neki tvrde da je po sriedi družtvovno· čovječanski osjećaj, drugi da je strah pred nastupajućim masama socia- lista, a vjerojatno bit će da je oboje po sriedi. Ovo je važino iztaći radi toga, jer se je radničko družtvovno osiguranje iz Njemačke i sliedeći primjer Njemačke razširilo po drugim državama Europe, zadržavši sve do dana današnjega svoj početni osigurateljno-mate- rdalistički značaj, dok su pokušaji i to ne baš mnogo­brojni, da se taj značaj ublaži, odnosno promieni u družtvovno-medicinski značaj, uvaživši pri tome sve komponente, ostali tako reći ne zamiećivani. Kako je ta temeljna značajka u materialističkom pravcu i kod nas bila u bivšoj Jugoslaviji, u kojoj valja pri­znati, da je družtvovno osiguranje radnika bilo dobro uređeno, najbolje znadu oni, koji su radili u tom osiguranju prošlih dvadeset godina.

Treba se samo sjetiti borbe radnika i posloda­vaca u bivšoj državi i u ustanovi družtvovnog osi­guranja, treba se sjetiti borbe radnika s upravom družtvovnog osiguranja i uzprkos tome što su pred­stavnici radnika pretežno tu upravu držali u svojim rukama, treba se 'sjetiti borbe liečnika s upravom osiguranja i t. d. Radnik je načelno morao stati na stanovište, da je izrabljivan u ustanovama radničkog osiguranja jednako kao i na svom poslu. Poslodavac se je ograđivao protiv novih zahtjeva radnika ku­šajući, koliko je moguće, da dio svog posla prevali i na družtvovno osiguranje. Uprava radničkog druž­tvovnog osiguranja branila je sebe i ustanovu protiv zloupotreba i izkorišćavanja osobito u zadnje vrieme nakon što su prinosi određeni zakonom bili već dostigli svoju krajnu granicu, a poslovni su se manjci sveudilj povećavali. Liečnik se ie borio pro­tiv izkorišćavanja sa strane uprave i sa strane rad­nika kao i protiv prebacivanja tereta sa strane svih ostalih činbenika. I baš ti tereti i tolika odgovornost mogli su kod liečnika poroditi misao o preuzimanju čitave ustanove u vlastite ruke i o prebacivanju iste na novi čovječnliji kolosje'k. Tako je liečnik druž­tvovnog osiguranja svojom dobrom voljom i natjeran silom prilika postao kod nas onaj činbenik. koji je jednog dana mogao i -morao preuzeti vodstvo usta­nove družtvovnog osiguranja radnika i -preuikopčati čitavo osiguranje iz opisanog kolosjeka materiali- stičko-osigurateljne naravi- na kolosjek druž-tvovno- meidicinski i time poduzeti pionirski družtvovni po­sao u novom poređku, koji sliedi.

Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske i do- lazkom na položaj ministra zdravstva gosp. dr. P e- t r i ć a bio je i pozvan da u najteže vrieme rata

p re o k re ta i svih sav e z n o s tim e sk o p čan ih te ž k o ća i n e d a ć a p reu zm e u p rav u n a še g h rv a tsk o g o sigu ran ja rad n ik a liečn ik u gore izloženom p rav cu .

N em a sum nje, da su m nogi od go sp od e liečn ika k a o i n e liečn ik a primili, tu v ie s t ugodno do znan ja, a m nogi, m ožda oni o sje tljiv iji n a p rom jen e u druž­tvovnom osigu ran ju prim ili su tu činjenicu sa sta n o ­vitim Oprezom, a li su s a svojim n asto jan jem dopri- nieli tom e, da je ta j p o k u s usp io i d a se niie č itav s ta le ž rad i toga iz ložio nepovo ljno j kritic i.

D a bi se sad m oglo u stan ov iti u čem u se je usp je lo , tre b a pred h od n o dati od go vor na p itan ja , što je treb a lo učiniti u radn ičkom družtvovnom osiguran ju ko d n as i š to je ο-d to ga z a is ta izveden o te sa k ak o v im p o sljed ic a m a je to izveden o.

U p rvom redu tre b a lo je izm ieniti zak on za o s i­guran je rad n ik a ođ 14. sv ibn ja 1922. u novom e duhu, a na tem elju stečen ih izk u stav a . T o ie izv ršen o z a ­kon sk om n ovelom od 28. trav n ja 1942. i to na*fi je već sv im a p ozn ato .

D a ne bi b ilo p red u go p o tan je n ab ra jan je , što je sv e i z a što je izm ien jeno ili nadopunjeno tom n o v e­lom od 28. trav n ja 1942. u zakon u za osiguran je rad n ik a od 14. sv ib n ja 1922. god . slobodan sam iz­m eti n ek o lik o glavnih m isli s ko jih se je pošlo .

U Z akon u od 14. V. 1922. god . -bila je p o § 45 Z or-a d a ta m ogućn ost liečen ja i b ran arin e svakom obolje lom i od u red sk o g liečn ik a za ra d nesposobn im pron ađen om osiguran om članu, ako je b o le st i s njom u vezi rad n a n esp o so b n o st tra ja la dulje od tri d an a.

Č lan je m ogao u ž iv ati te p o tp o re k ro z 26 n e­d je lja , ali je S red išn ji U red z. o. r. m ogao svojim č lan ovim a n a tem elju z ak lju čk a godišn je skupštin e, p rem a ko ličin i m aterialn ih sre d sta v a , s ko jim a raz- p olaže , pružiti i v eće p od p o re , no tak o d a bo lest- n ičk a p o d p o ra ne m ože tra ja t i -dulje od 52 tjedna.

U stv arn o j životnoj p ro v ed b i izg led a lo je to o v a k o :

A m bulan te liečn ik a rad n ičk og d ru štv en o g osigu ­ra n ja z a trp a v a le su -se -i to b a š na raču n tih k r a tk o ­trajn ih h ran arin a od p rv a če tiri dana. P rem a u jedno godini p rije r a ta sak u p ljen im p o d a tc im a od svo jih mje-stnih o rgan a u stan o v io je b iv ši S U Z O R d a su te k ra tk o ro č n e hranari-ne izn osile 16,000.000 d inara godišn je . P o sljed ice sv e g a to ga bile su d vo iake :

1) p o jed in i O kružni u red i tjeran i su bili u p o ­slovn e m an jke , k o je je tre b a lo sp a ša v a t i na način , da se p o v ise (prinosi u to j gran i o sigu ran ja iliii da se sm an je p od p o re član ovim a.

T ak o je i b ilo . P o v ećan a je b ila p rin osn a sto p a za gran u b o le sti, dok n ije d o seg la n a jveću zakonom dozvoljenu g ran icu od 42% osiguran e n adnice u tjednu (7% dnevno). Z atim nije p re o sta lo drugo, nego sm an jiti p o d p o re i to u p rvom redu, -produljene p o d ­p ore u § 46 Z or-a od 52 n ed je lje na 26 n ed je lja . K ak o uz to nije b ila p ro v ed e n a u život g ra n a za izn em o­g lo st i s ta ro st, d a bi p r isk o č ila u pom oć gran i o s i­gu ran ja za b o le st, izaz iv a lo se je k o d ra d n ištv a i u jav n osti ve lik o n ezad o v o ljstv o , ko jem u sm o mi sv je ­doci.

2) P o jed in e liečn ičke ord in acije p re trp an e č la ­novim a i sa p rav im i sa fingiranim član stvom , ko ji su traž ili b ran arin u bilo -radi odm ora bilo rad i p om an j­k an ja p o sla , n isu d op u šta le , da liečn ik družtvovn og osig-urnja m ože p o sv e tit i dovoljno pažn je o sob ito bo- lestn im a i za r a d n esp o so b n im a , v e ć ie liečn ik m orao gubiti, v riem e u o b ja šn jav an ja i sp r ječ av an ja od n a ­v a la i z lo u p o treb a onih, k o ji n isu z ap rav o sp ad a li u

226

ambulantu. Ove opet nije liečnik mogao lahko uvje­riti, da ne traže ono, što je neosnovano na zakonu i na propisima, a izlazio je iz ambulante zatučen, sre­tan što je -dobro prošao toga dana, a nesretan na po­misao, što ga čeka drugog dana.

Dolazilo je sve češće i do izpada, čak i tvome naravi, tako da je liečnik morao i oružje nositi sa sobom -u ambulantu Okružnog ureda, u koliko nije bio osiguran prisutnošću organa javne vlasti.

Dok je tako očajno -stanje radi tih triju dana hranarine bilo na jednoj strani, dotle s druge strane nije bolestnik, kako je već rečeno, dolazio do mirnog i savjestnog pregleda, već je bio prisiljen sve to trpjeti, ako nije imao sredstava za po-sebnički pre­gled. Uz to je iza navršene 26 nedjelje izpadao i ako bolestan i za rad nesposoban iz zakonske obveze, prepušten sam ili sa svojom -obitelju javnoj skrbi, jer mu ustanova družtvenog osiguranja nije mogla na temelju zakona dalje pružati pomoć.

Ovo smo nesnosno stanje riešili na tai način, da smo zakonskom odredbom od 28. IV. 1942. dokinuli primanje hranarine za prva tri dana bolovanja, i za ono vrieme, za koje po drugim zakonim ili propisima posloprimac prima plaću od svog poslodavca, jer smo se postavili na stanivište, da bolest ne treba biti izvorom dobiti..

Naprotiv -tome sve smo podpore od 26 nedjelja produljili na 52 nedjelje, a one iz § 46 ZOR-a od 52 nedjelje na 78 nedjelja, nakon čega opet sliede daljnje podpore na račun grane za iznemoglost i sta­rost.

Budući da je rok za sticanje prava na rentu iz grane osiguranja za iznemoglost i starost 260 nedjelja uplaćenih prinosa, znači da je radniku, za kojega je već uplaćeno 182 nedjeljnih prinosa u grani za izne­moglost i starost, poslije 78 nedjelja bolovanja na grani bo-lesiti osigurano liečenje od daljnjih 52 ne­djelja na grani za iznemoglost, a za koje čitavo vrieme ne treba uplaćivati prinose po zakonu ZOR-a, a nakon toga dopitanjem rente omogućena doživotna pomoć u radničkom družtvenom osiguranju.

Time smo dakle 1) oslobodili liečnika i ambu­lantu radničkog družtvenog osiguranja jedne suvišne prenatrpariosti i omogućili liečniku radničkog osigu­ranja mirniji, stručniji i savjestniji rad.

2) oslobodili smo mjes-tne organe od kritike, koju im je bilo težko izdržavati, a koja je bila neizbježiva radj pomanjkanja zakonske mogućnosti.

3) Postavili smo mogućnost smirenja u radničkom staležu, kad član zna da ga ustanova radničkog osiguranja ne će ostäviti na cesti jednoga dana, kad mu bude najgore, već će se za njega brinuti do ozdravljenja odnosno do osposobljenja za posao ili do smrti, a i nakon smrti za neobskrbliene članove njegove obitelji.

U zakonu od 14. V. 1922. godine grana za izne­moglost starost -i smrt bila je mrtvo slovo na papiru, koje je tek nakon punih 15 godina sa 1. rujna 1937. godine pokrenuto u život, da bi se izpunile praznine između grane za bolest ; grane za nezgodu.

U ovoj grani družtvovnog osiguranja učinjene su naročito važne izmjene i to:

1) povezali smo sticanje prava u ovoj grani s onima iz grane bolesti, kao nastavak iz grane bo­lesti u već prije izloženom smislu;

2) skratili smo granicu starosti od 70 na 65 godina;

3) unieli s-mo stepenovanje u primanju renta, tako da onaj član, za kojega je uplaćeno više pri­nosa, -dobije i odgovarajuću veću rentu.

Osim -dakle osmerostrukog odnosno dvanae-stero- strukog poprečnog godišnjeg iznosa od prinosa, koj-i bi se morao izpla-ćdvati kao renta obzirom na to, da li je bilo uplaćeno izpod ili znad 500 nedjelja pri­nosa po § 67, ZOR-a, povisuje se renta za svakih 200 nedjelja dalnje uplaćenih prinosa ioš za 10% njezine temeljne vriednosti sve do navršenih 1.500 nedjeljnih prinosa, kad dosiže osamnaesterostruki prosječni godišnji prinos.

4) Stvorili srno mogućnost da ova grana osigu­ranja može na širokoj' osnovici preuzeti liečenje kro­ničnih bolesti u -svrhu sprječavanja iznemoglosti. Znači, da ova grana osiguranja ne bi sanio davala rente za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti, već bi ulagala od svojih razpoloživih sredstava iz premijskih rezerva za spječavanje bolesti, koje vode do izne­moglosti.

Ovo je široko polje rada, koje — time što stav­lja na razpolaganje sredstava za sprječavanje naj­važnijih bolesti u družtvenom osiguranju, kao što su: tuberkuloza, reumatizam, bolesti srdca i krvnih žila i što veže ovu granu osiguranja sa granom osiguranja u bolesti odterećujući ju istodobno od snašanja su­višnog tereta, dovodi ovu granu osiguranja u središte cjelokupnog radničkog družtvenog osiguranja.

I na tako širokoj osnovi, gledajući otvorenim očima i držeći napose na urnu, da ova grana osigu­ranja radi naših posebnih prilika možda uzmlo-gne jednog dana da bude preteča jednog -obće narodnog osiguranja kod nas, posvećena je upravo ovoj grani osiguranja najveća pažnja te je noveliziranim zako­nom od 28. IV. 1942. ta grana osiguranja zapravo u cielosti prekrojena.

I u grani za nezgodu učinjene su nekoje izmjene obzirom na stečena izkustva i obzirom na stanje drugih država u tom pogledu.

Dokinuto je davanje renta u budućnosti onima, čija će radna nesposobnost iznositi izpod 20°/o. jer se time suviše preobterećuje obće poslovanje, a oz- lieđeni, čije posljedice nezgode ne dostižu 20% gu­bitaka radne sposobnosti, stvarno radi nesmetano svoj prijašnji posao.

I tu je naime prevladavalo stanovište, da se na račun neznatnijih stvari posveti veća briga ozbiljni­jima, t. j. u ovom slučaju ozljeđenicima sa težim po­sljedicama gubitka radne sposobnosti.

Osim toga izmienjena je u ovoj grani osiguranja i čitava glava VII. Z. O. R. od 14. V. 1922, godine, koja govori o prinosima za -osiguranje u nesretnim slučajevima i uvrštenju u razrede opasnosti i to u smislu pojednostavljenja poslova, a u duhu da obći probitci idu izpređ posebničkih.

Stanje centralizacije i unifikacije u družtvenom osiguranju radnika, koje kod nas uzdiše naše družt- vovno osiguranje nad druge velike i naprednije na­rode a koje smo mi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nasliedili od SUZOR-a, dolaze ovdje vrlo dobro na pomoć te predanost službe družtvovnom osiguranju s jedne strane, a briga brižnog gospodara s druge strane daju zapravo jedan od ključeva za izpravno vođenje i rizničarsko-gospodarske politike radnič­kog družtvovnog osiguranja. I daljnjih važnih pro­mjena sadrži novela zakona ZO R -a od 28. travnja 194-2. god., kako- smo već naglasili, a koje sve i nije moguće ovdje obraditi. Uz promjene zakona ZOR-a trebalo je izvesi i druge promjene u samom uztroj-

227

stvu radničkog družtvemlog osiguranja, naročito pro­mjene koje zasiecaju u kordinaciju rada i odnošaja glavnih činbeniika u družtvovnom osiguranju, a to su već prije spomenuti činbenici: radnici, činovnici i liečnici. I kao š'to je donesena zakonska novela kakvu imamo, donesene su i ostale mjere za uskla­đivanje međusobnih odnošaja u istome duhu i ne bi se smjelo smatrati pretjeranim ako se kaže, da je ta koirdinacija mogla i morala zapravo poteći iz lieč­ničkog kadra, obzirom na sve što je do sada ovdje izloženo.

Poznato je naime, da su i druga družtvovna osi­guranja prošla svoje borbene faze označenih činbe- nika u osiguranju, a osobito borbe liečnika sa upra­vom, dok se nije konačno ostvario posve slobodan izbor liečnika družtvovnog osiguranja, kako na pr. vidimo u velikom njemačkom Reichu. Kad se m e­đutim zna, da bi uz ideal posve slobodnog izbora liečnika morao postojati i ideal zasebnog liečnika družtvovnog osiguranja, onda je težko to dvoje uskla­diti, u koliko se čitavo družtvovno osiguranje ne pokrene u novome pravcu. I može se reći, da za ovo vrieme, o kom je rieč, i u kome je i to pitanje kod nas pokretano, nije zaista dolazilo do kakvih dishar­monija među tim čimbenicima, a sve naše brojne Upute, naredbe i promjene službovnih odnošaja kroz ova 22 mjeseca, kretale su se po načelima međusob­nog zbližavanja i što jačeg ujedinjenja.

Što se je dakle moralo i moglo u tako relativno kratkom vremenu u nepune dvie godine učiniti uči­njeno je. Što više pokrenuto je u život i jedno novo osiguranje tako zv. obiteljskih doplataka, a uza sve to dato jie središnjici osiguranja radnika u zadatak, da prikuplja i prinose za staležke i ine postrojbe, što je sve provela uzprkos pomanjkanju mnogih rad­nih sila, koje su na vojnoj i drugim, dužnostima.

I u organizaciji pojedinih podružnica za osigu­ranje radnika držali smo se smjernica, koje sam imao čast izložiti na mjerodavnim mjestima prije osnutka Nezavisne Države Hrvatske.

Da tu uz neke promjene učinjene u podružni­cama osiguranja radnika Osiek, Tuzla, Karlovac i Dubrovnik niesmo sproveli čitav idealno zamišljeni nacrt razdiobe ureda na čitavom području Nezavisne Države Hrvatske uzrok je u ovim težkim ratnim prilikama, koje su nalagale: noli me tangere.

Sve to zamišljeno i u djelo pokrenuto ne bi moglo biti ni izdaleka u toj mjeri provedeno, da se nisu od samog početka osigurala dva neobhodno potrebna činberika u toj ustanovi, a to su mir i po­redak. U ovim dvjema zadnjim riečima »mir, poredak jest zapravo i glavni ključ čitavog rada i uspjeha o kome je rieč, jer se pita: što vriedi čovjeku da zna što hoće, što vriedi čvrsta volja da uspije, ako tamo, gdje su potrebni mnogi ljudi za rad, a ovima je po­treban mir i red, ne bi se osigurao mir i red.

Uz dva već data odgovora i to, što je trebalo uči­niti i što je učinjeno dolazi još odgovor i na treće pitanje, s kakvim posljedkom je to izvedeno. O po­sljedicama iza našeg dvadesetdvo-mjesečnog rada imala bi govoriti djela, ali kod toga se moraju držati na pameti časomiični uspjesi i uspjesi od trajne vried­nosti s obzirom na zamašnost same ustanove i đale- kosežnost učinjenih izmjena. Što pokazuju u glavnom djela časojmličnog uspfje|ha? Središnjica osiiguranja radnika kao nosilac družtvovnog osiguranja radnika u grani za bolest, u grani za iznemoglost, starost i smrt te u grani za nezgode provodi osiguranje preko svojih mjestnih organa i to: podružnica.za osiguranje

radnika u Zagrebu, Osieku, Zemunu, Karlovcu, Ba­njaluci, Tuzli, Sarajevu, Dubrovniku i namještenič- kog osiguranja Merkur u Zagrebu.

Ukupan broj članova kreće se oko 225.000 a imamo oko 130.000 osiguranih članova u Velikom Njemačkom Reichu, kojih liečenje preuzesmo, dok su u našoj državi i čije članove obitelji obskrbljujemo jednako kao i naše članove obitelji po našem za­konu, a na temelju zasebnog ugovora sklopljenog u Berlinu koncem 1941, god.

Prinosi koji se propisuju u družtvovnom rad­ničkom osiguranju iznose oko jednu i četvrt miliarđu Kuna godišnje, ako se za osnovu uzme poprečna osigurana nadnica od 70 Kuna. Od te svote odpada na — uže da tako nazovemo— družtvovno osiguranje u grani za bolest, u grani za iznemoglost i starost te u grani za nezgodu nešto iznad polovine, dok se ostali dio te svote odnosi na obiteljske doplatke, radničku komoru, ustanovu posredovanja rada i na staležke postrojbe. Na samu granu osiguranja za bolest, za koju se propisuje prinos od 7“/o od osigu­rane nadnice odpada nešto više od 1/4 cjelokupnog gore označenog prinosa, a nešto preko V2 od prinosa, koji je propisan za sve tri spomenute grane užeg osiguranja, dok naprotiv grana za iznemoglost, sta­rost i smrt sa svojom 4 % prinosnom stopom te grana za nezgodu sa svojom oko 2 % prinosnom stopom iznose skupa tek oko 1 % manje od propisanog pri­nosa za bolest. Razumije se, da se ti propisani pri­nosi ne utjeruju sasvim. Prije se je smatralo, da je zaostatak na ubiranju prinosa do najviše 3 3% trpio i ako je bilo prigovora tome. Danas, uza sve težke poslovne i prometne prilike, ne iznosi taj zaostatak više od 25% . Treba uzeti u obzir, da su sve navedene brojke danas nestalne i izvrgnute promjenama uslied nestalnosti ciena i nadnica, te je družtvovno osigu­ranje prisiljeno ići za tim promjenama, što izazivlje u najmanju ruku mnogo više posla.

Prinosi grana za osiguranje za iznemoglost, sta­rost i smrt te grane za nezgodu idu na priplod po pra­vilima kod dugoročnih osiguranja utvrđenog premij­skog i glavničkog pokrića, kao matematske tehničke rezerve, dok se prinosi skupljeni na račun grane bolesti kao kratkoročnog osiguranja odmah i troše. Za ovo smo bili za vrieme bivše Jugoslavije vični slušati o manjcima, dok su sada u tom pogledu naši uredi aktivni i stvaraju svoje posebne pričuve.

Pitat će možda netko: otkuda sada ti višci?Odgovor u oielosti bio bi preobsežan, ali osim

već opisanog viška, koji nastaje ukidanjem hrana- rine za prva tri dana oboljenja, navest ću samo dvie upadljive stavke, a to su upravni troškovi, ljekarije i liečnici.

Vi se sjećate, da se je prije neprestano prigova­ralo birokraciji radničkih ustanova i tvrdilo, da je taj upravni aparat skup, iako baš činovnici radničkog družtvovnog osiguranja nisu bili baš zadovoljni sa svojim plaćama. Danas, nakon povišice beriva od 25%, 33% i konačno 25% te poslije raznih davanja u obliku pripomoći, božićnica i t. d., smanjio se .je izdatak na beriva namještenika družtvovnog osigu­ranja dosta osjetljivo i ako radi ratnih prilika mora to osiguranje uzdržavati uz one namještenike, koji su u vojsci i druge, koji ove u poslu zamjenjuju.

Ovaj veliki paradoks nalazi svoje rješenje u toj činjenici, što je Središnjica osiguranja radnika pri­mila na sebe druge poslove, kao na pr. oko ubiranja i izplate obiteljskih doplataka, skupljanja prinosa za radničke i druge staležke postrojbe, od kojih prima određene postotke, a koje bonifikacije osjetljivo sni-

228

zuiu postotak upravnih troškova. Znači, da se je i ovdje pokazala umjestnom centralizacija i unifika­cija našeg družtvovnog osiguranja, a nakon svršetka rata, kada se ne budu više plaćale zamjene odsutnih, već kada se bude i pravednije i svrsihodnije podie- lilo i namještenike u terete na sve grane osiguranja, naše će radničko družtvovno osiguranje biti jedno od najjeftinijih u svietu.

Druga je ušteda, kako označismo, u liekovima,Već 1925. god. napisao sam u »Radničkoj za­

štiti« kratki članak pod naslovom »Jedan od načina štednje u radničkom osiguranju«, u kome sam zago­varao osnivanje vlastitih ljekarna i središnjeg zdrav­stvenog skladišta za radničko osiguranje. Tek nakon nekoliko godina iza toga uspjelo je otvoriti prve ljekarne u smislu t. 5 § 122, Zak. ZOR., a tek osnut­kom Nezavisne Države Hrvatske osnovano je ko­načno i središnje ljekamičko skladište u Središnjici osiguranja radnika. I ako sve ovo nije utjecalo na sniženje ciena liekovima baš u onolikoj mjeri, kako je to u citiranom članku od 1925. god. bilo predvi­đano, ipak smanjenje i od nekoliko postotaka znači veliku dobit u osiguranju, jer taj postotak izlazi od velikih svota. Konačno i na liečnicima su uštede, ovaj put bez naše volje, jer liečnika nema dovoljno.

Što se konačno tiče naših zdravstvenih ustanova moram napomenuti, da smo tu slabije prošli. Opora­vilišta na moru smo izgubili od početka, male bol­nice i prihvatne stanice po Bosni, osobito pri drvar­skom veleobrtu, izgubili smo dobrim dielom, jer su uništene uslied nemira. Kasindol smo radi vojničkih razloga izpraznili, ali smo zato pojačali pogon u lje­čilištima Brestovca i Klemovnika. Naišavši i tu na sta­novite potežkoće, osobito kod prehrane bolestnika, bili smo prisiljeni da uzmemo· u zakup dobro »Okrug- lječu« u blizini Virovitice sa 320 katastarskih jutara obradive površine, gdje smo razvili veliko gospodar­stvo, odakle se obskrbljuiju spomenuta naša lječi­lišta.

Sve u svemu ustanova družtvovnog osiguranja radnika nalazi se sada u boljim moralnim prilikama nego ikada, a u vrlo povoljnim novčano-poslovnim prilikama. Eto tako na pr. vidimo·, da radničko druž-

tveno osiguranje završava svoje poslovanje u grani bolesti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sa poslovnim viškom preko 20 milijuna Kuna godišnje, te da ujedno izpravlja i poslovne manjke od vjerojatno preuzetih premijskih rezerva i kapitalnog pokrića iz ostalih dviju grana, t. j. iz grane za iznemoglost, starost i smrt kao i grane za nezgode.

Što to znači dovoljno je ako se napomene, da je zadnji izkazani manjak početkom 1941. god. iznosio za same urede u bivšoj Banovini Hrvatskoj preko 10 milijuna dinara u 1940. godini. Isto tako na pr. vi­dite da su prijašnje ozloglašene okružnice o štednji zamienjene okružnicama o proširenju podpora oso­bito u grani za bolest, konferencije o spašavanju ustanove zamienile su konfemcije o stvaranju novih davanja u tim ustanovama, poslovne su dakle manjke zamienili su poslovni višci, kakve ne pamti radničko osiguranje do danas. Povišene su rente za iznemog­lost i starost i rente za nezgodu. Uložci se penju u samim novčanim zavoidima iznad nekoliko stotina milijuna Kiuna, i ne računajući navjere državi. Svako­dnevno se je, može se reći, vodila bniga kao o gra­đevnoj tako i o ostaloj investicionoj politici osigu­ranja i na svakome polju učinjeno je, što se je moglo. Konačno se jie malko· smirila i vika na osiguranje, i ako osigurani član još nije ni tehnički mogao radi uobičajenih karenca da izkuša sve blagodati novih reforma, a nadat se je, da će se ta vika još više sma­njiti, ako se nastavi daljnim izpravnim provođe­njem osiguranja u ovom novom pravcu. Vidi se dakle u svemu skoro obrnuta slika od one slike, u kojoj smo bili vični gledati prije naše družtvovno osigu­ranje radnika do osnutka Nezavisne Države Hrvat­ske, a što su nam priznali naši predšasnici i priznati stručnjaci, koji su nam i to priznali, da je nama us­pjelo ono što njima nije uspjelo, a i preko toga i ono, na što oni nisu pomišljali.

To su ukratko iznesene sadanje posljedice i ča- somični uspjesi, a o trajnim posljedicama i uspjesima moći će svoj sud dati tek budućnost. Nadamo se, da ne će biti taj sud prestrog ni nepovoljan niti za lieč­nika niti za liečnički stalež, koji su radničkom druž­tvovnom osiguranju u našoj zemlji po svojim silama dali sve, što su mogli i bili dužni dati.

fg stomatoložke klinike Med. fakulteta u Zagrebu. Nadstojnik: Prof. Dr. I. Cupar.

D i a g n o s t i k a o đ o n t o g e n e ž a r i š tn e i n f e k c i j e .Dr. V. Rit t er ma n n ,

Pod nazivom žarištne infekcije razumievamo negdje u organizmu izraženo oboljenje, koje je na­stalo uslied daljinskog djelovanja nekog žarišta pu­tem izlučivanja bakterija, njihovih toksina, razpad- nih produkata organizma ili do sada još nepoznatih tvari.

Prije je bio veoma uveden naziv »oralna sepsa«, jer se mislilo, da se žarišta najčešće nalaze u ustima, a osim toga da oboljenje nastaje u obliku same sepse u smiislu S c h o t m ü l l er -a, t. j. da se same bak­terije izlučuju u krv i tada lokalizirajući se na jed­nom organu ili umnaižajući se u krvi prouzrokuju oboljenje. U istinu vilo se riedko mogu bakterije naći u krvi te je prema tome naziv sepsa u pravom smislu rieči neopravdan. Naprotiv, radi se u većini slučajeva o izlučivanju toksina ili inih produkata i tako dolazi do daljnjeg oštećenja tkiva ili uslied

asistent klinike,

obranbenih snaga organizma nastaje stanje preosjet­ljivosti kao alergije, hipalergije, metalergije i t. d. Naziv »oralna« ima naprotiv više opravdanja, jer se sve statistike slažu u tome, da je primarno žarište najčešće u području usta.

Spoznaja žarištne infekcije nije tako nova. Još mnogo prije t. zv. bakterioložke ere bilo je poznato liečnicima, da se ponekada razne bolesti mogu izlie- čiti vađenjem nekog pokvarenog ili mrtvog zuba. Tako se u literaturi spominje R u s h (1818), K o eck e r (1828), M i l l e r (1885) i drugi, koji su čistom empirijom došli do te spoznaje i ako o načinu nasta­janja nisu imali jasne predočbe. To ništa ne mienja na stvari i mi ih moramo smatrati pionirima, jer u koliko smo do danas stekli širi pogled i znanje o· biti žarištne infekcije, još smo vrlo daleko od rješenja mnogih problema. Zanimljivo je, da je mogućnost

229

žarištne infekcije bila vrlo dugo žučno pobijana pa i danas ima još mnogo liečnika i znanstvenih radnika, koji se prema tome pitanju drže virio sustezljivo. Sve do godine 1910. žarištna infekcija bila je tako reći spoznaja samo pojedinaca. Te godine održao je u Mantrealu atnerjikanski Iječoiik Wiilliiam H u n t e l r predavanje u kojem je najoštrije napao zubno lieč- ničtvo, nazvavši ga liečničtvom za konzerviranje oralne sepse. Naveo je cieli niz bolesti, koje nastaju od odontogenih žarišta. Na taj način razpirio je vatru, iz koje su se razvile vrlo žučne debate. Te su raz- prave ušle u sve stručne i mlnoge nestručne časopise i tako je pojam žarištne infekcije postao vrlo popu­laran. Danas su već riedki oni, koji ne bi nešto znali0 granulomima i na pr. njihovoj vezi s reumom. Ta­ko je H u n t e r stekao najveću zaslugu za poticaj1 rješavanja pojma žarištne-infekcije.

Nas sad na ovom mjestu zanima, koja su to mjesta, koja mogu biti žarišta i kao takova uzročnici oboljenja. Po Kl ess-u »kao čeljustna dolaze u obzir mrtvi zubi, granulom!,, ciste, kronični alveolarni abs- cesi i paradentoza«. Iz izkustva našega a i ostalih autora najčešće se žarište nalazi oko mrtvih zubi pod patoložkom slikom periodontitis apic. chrom. ili običnije »granulom«. Zašto se baš na tom mjestu najčešće nalazi žarište, proizlazi iz topografskog položaja, anatomske grade i konačno histoložke strukture zuba i njegove okoline. Pulpa uslied ka- riesa ili koje traume lahko propada. Njezino tkivo je idealno hranilište za bakterije. Uslied slabe pre­hrane i cirkulacije krvi, njezina obranbena snaga je minimalna, te otrovni produkti i same bakterije vrše stalan nadražaj na okolinu. Kako je zub sa perio- dontalnom pukotinom uzko povezan sa kosti, to ujedno biva i kost oštećena. Dolazi do upale resorb- cije i proliferacije vezivnog tkiva i tako relativno brzo stvara se granulom. Ako je imunitet organizma smanjen, onda i ta relativno slaba obrana ođpada i tako postoji mogućnost daljnjeg prodora. Iz tog raz­loga i većina kasnije navedenih metoda diagmoistike u glavnom se sastoji u provokaciji periapikalne zub­ne regije. Tom prilikom moramo podvući, da i ostala mjesta mogu biti uzročnici, a najmanje smijemo za­boraviti na duboke džepove kod paradentoze, kro­ničnih gingivitida ili sumarno t. zv. paradentopatija.

Najčešće se u predjelu usta nalaze primarna žarišta, t. j. ona koja su nastala direktnim putem. Rjeđe su sekundarna kao metastatična gniezda na pr. u limfnim čvorićima, ulkusima i t. d.

Na pitanje, koje bolesti mogu sekundarno na­stati uslied djelovanja žarišta, veoma je težko odgo­voriti. Razni autori sasvim se oprečno izražavaju. Najpoznatija je razdioba po Pässl er-u,, koji na­vodi:

Sva reumatična oboljenja ulc. ventrikuli et duo­deni, nephritis, neuralgija, urticaria, Quincke-ovi edemi, seborhoe, eccemi, acne, myocarditis, endo­carditis, srdčane neuroze i t. d. Za praksu dolaze u obzir u glavnom reumatična oboljenja, neuralgije, nephritisi,, myo-i endokarditisi i razne kožne erup­cije. S time ne želimo reći, da možda druga obolje­nja imaju manje značenje. U praksi ih samo rjeđe susrećemo.

Mi se ne želimo na ovom, mjestu upuštati u duga obrazlaganja o mogućnosti nastajanja koje bo­lesti kao posljedice žarištne infekcije. Svrha je ove radnje, da širim krugovima liečnika prikaže metode diagnostike, koje se danas najčešće upotrebljavaju.

Prije no što pređemo na same metode diagno­stike moramo napomenuti', da svako žarište može biti:

1. a k t i v n o , t. j. ono stalno luči o organizam svoje otrovne tvari;

2. m r t v o , u kojem je organizam uspio učiniti žarište neškodljivim;

3. l a t e n t n o , ono se nalazi u stadiju mirova­nja ali postoji mogućnost u svakom času aktiviranja.

Izgleda, da je ovo treće stanje najčešće. Većina metoda bazira na tome da se takovo žarište provo­cira, da bi mogli onda na osnovu reakcije promatrati tok zbivanja.

M etode diagnostike.

1. M e h a n i č k a m e t o d a t v r d o g u g r i ­z a p o K l u s s m a n n-u. Ona se izvodi tako, da se na sumnjivi zub dade ugrizti jedan tvrdi predmet. Na primjer komad drveta, kaučuka ili slično. Time se želi postići jaka mehanička kompresija tkiva u periapikalnoj okolini. Na taj način mehanički ošte­ćeno tkivo*, a naročito stvorena čahura oko samog granuloma, postaje lakše propustljiva za toksine i ostale štetne raspadne tvari i time se može aktivi­rati proces. Reakcija se obično očituje u povećanoj boli, eventualnoj povišenoj temperaturi ili pogorša­njem oboljenja. Metoda je sasvim jednostavna i može ponekad dati izpravan zaključak.

2. V i b r a c i o n a m e t o d a p o W a n n e n ­m a c h e r -u. Za to upotrebljava W a n n e n m a ­c h e r jedan koilječnik, na čijem se kraju nalazi umet­nuta uglata rašpa. Ona pri okretanju izvodi kratke vertikalne udarce. Ista se uvije u. dosta debeli sloj gutaperke. Tada se pusti, da rotirajući dio udara u točno aksialnom pravcu zuba u trajanju jedne do tri minute. Rezultat je sličan prvoj metodi. Prednost je ove metode, da se miože jačina udarca točno dozirati. Osim toga ne biva okolno tkivo tako jako oštećeno, te je reakcija time eksaktnija.

3. U literaturi, naročito internističkoj, često se spominje S l a n e k - o v f e n o m e n f i b r i l ira n ja . Sastoji se u tomu, da kod dobrog svietla položimo bolestnika na leđa. Tada isti savije ekstre­mitet u laganu rotaciju ciele noge u zglobu kuka. U slučaju fokalne infekcije vidi se tada lagano fibrilira- nje mišića. S l a u c k tumači to, da lučenjem toksini neuralnim putem dolaze do centralnog živčanog si­stema. Prodrievši u moždani liquor uslied sile teže dolaze u medulu, gdje se nakupljaju u donjim parti­jama. Tu također oštećuju nervna vlakna. Time je i mišićno fibriliranje najjače u donjim ekstremi­tetima.

4. P r o v o k a c i οn a m e t o d a v i s o k o - f r e k v e n t n i m s t r u j a m a p o M a y e r -u. On je za provokaciju upotriebio struju visoke frekven­cije. Ideja je svakako bila nova i na njoj se osniva daljnja metoda po G u t z e i t - u . Jedino struja vi­soke frekvencije nije za to podesna s razloga, jer je njezino djelovanje sasvim površinsko, te se samo ža­rište uobće ne provocira. Drugo, uslied preskakanja iskre može se lako okolno tkivo spaliti.

5. Kao što je rečeno, na istom principu temelji se i metoda po Gut z e it-u i Küc h l in-u. Oni su upotriebili u tu svrhu diatermiju kratkih valova. Po­znato je, da kod istih nije ovisno dubinsko djelovanje od gustoće tkiva, tako da se dobije relativno jedno­lika temperatura u svim đielovima, kroz koje ona prolazi. Time se može postići povišenje temperature na svakom željenom mjestu. Oni su za tu svrhu iz- konstruirali posebne male elektrode, koje se metnu

u predjel apeksa zuba sa lingvalne i bukalne strane. Radi lakšeg držanja ome su spojene gumom,, na koju može bolestnik zagrizti. Doziranje je slično uobiča­jenim terapeutskim dozama, t. j. jačina struje ide do osjećaja ugodne topline. Trajanje 10— 15 minuta. Tako provocirani fokus po njihovim navodima po­staje aktivan. Dolazj do reakcije obće i lokalne. Oni su radi točnije diagnoze kao test uzeli brzinu sedi- mentacije krvi. Sam postupak je sliedeći: bolest- niku, koji je na tašte, užme se krv za sedimentaciju. U krevetu se izvede gore navedena provokacija. Bolestnik ostane i dalje na tašte i u krevetu. Kon­trola krvi uzima se za jedan sat i opet za dva sata. Po njihovim navodima sedimentacija je uviek ubr­zana, ako postoji uzročna veza žarišta i oboljenja. B ö t t n e r i G r u m j b a c h potvrđuju njihove na­laze. P f a n k u c h i K o r p f smatraju, da reakcija nije točna, jer je po njihovim navodima moguća i kod podpuno zdravih osoba ubrzana sedimentacija. Naš sud ne možemo dati, jer dosad nismo dostatno mogli rezultate preizpitati.

6. Najčešća i svakako najpopularnija metoda je danas r e n t g e n o g r a m . Na osnovu snimke može se vrlo liepo prikazati stanje koje postoji u zubu kao i okolini zuba. Sa današnjem tehnički dotjeranom i veoma jednostavnom rentgenskom aparaturom, kao i naročito za to načinjenim filmovima, sasvim je lako načiniti dobru snimku. Veliki je pak nedostatak snimke u tome, da našavši na zubu granulom ipak nije moguće postaviti izpravan zaključak, da li je on u istinu i uzročnik, znači aktivan ili ne. U tom po­gledu se danas najviše i čine pogrješke. Mi svako­dnevno na klinici dobivamo bolestnike, koji nam se upućuju sa već gotovim, rentgenskim nalazom. Rent- genolozi kao i interuiste obično navode kao uzroč­nika fokalne infekcije jedan zub, koji na sebi nosi dobro omeđeno i vrlo dobro vidljivo žarište. To je vrlo lako razumljivo, jer se u stvarnosti na remtge- nogramu vrlo liepo i kontrastno iztiče žarište od sjene kosti. Želja je tada interni,sta, da se taj zub odstrani ili sanira, nadajući se, da će se time i dzlie- čiti bolest. No tome nije tako. Mi smo na našoj kli­nici učinili cieli niz histoložkih pregleda zuba, koji su na slici bili označeni kao nosioci žarišta. Točnim studijem na mikroskopu, kao i na mikrofotogramima, našli smo, da su na slici jasno vidljiva, dobro ome­đena žarišta uviek bila omeđena sa čahurom epi- telialne tvorbe. U tim slučajevima je i okolna kost pokazivala već gladku površinu novo aponirane kosti. U meduli nalazi se obično po koji limfocit inače je građa normalna. To znači, da je obranbena faza organizma prošla. Uz granulaciono tkivo i epi- telialnu čahuru organizam je ii prije resor biranoj kosti aponirao novu kost i na taj način on se je zaštitio od novog prodora bakterija. Ali ako promo­trimo histoložku sliku onoga zuba koji na svom vršku nosi jedno jedva vidljivo ali neograničeno ža­rište, tada je slika sasvim obrnuta. Granulaciono tkivo nalazi se obično samo. Čahure kao i epitelial- ne tvorevine ne mogu se vidjeti. Okolna kost p ok a-' zuje znakove resorbcije. Svuda se vide mnogobrojni veliki osteoklasti. U meduli se vide guste nakupine svih mogućih stanica, ponajviše leukocita. Kapilare su pune i proširene. Tu se radi o obrabnenoj fazi organizma. Vidi se, da se organizam bori i da je do­vukao ,sve svoje snage, u želji da uništi ili barem lo­kalizira napadača. Da li će mu to uspjeti težko je reći, ali iz mnogobrojnih statistika, koje bilježe če- stoću fokalne infekcije, dade se naslutiti, da mu to u relativno dosta slučajeva ne uspieva. Iz toga dakle

vidimo, da je rentgenogram baš u obrnutoj proporciji s histoložkom slikom. Što jie granulom, bolje i ljepše vidljiv, znak je, da je organizmu uspjelo lokalizirati infekciju. I obrnuto, tamo gdje se na slici vide mala žarišta, ali neoštro omeđena, a okolna kost poka­zuje ostitične simptome, tamo se miože prije očeki­vati prodor bakterija ili inih štetnih materija u orga­nizam. Ta činjenicu je već više puta naglašavana i najčešće se citira razdioba po P r i c e -u, koji na­laze na rentgenogramu dieli:

a) Na kosti jak ali oštro omeđeni defekt, znak je dobre odpomosti organizma i mogućnosti da se proces lokalizira i učini neškodljivim.

b) U apikalnoj zoni žarište je omeđeno sa zgus­nutom kosti. To je znak relativno- slabe odpomosti organizma. Infekciju nije u cielosti mogao da učini neškodljivom. Postoji sumnja i mogućnost žarištne infekcije.

c)Oko vrška zuba je veoma maleni defekt, ali okolna kost pokazuje ostitične promjene. To znači, organizam nije uspio ograničiti infekciju i žarištna infekcija vjerojatno postoji.

Ta klasifikacija je veoma gruba. Između nje nalazi se bezbroj prielaza, ali kako gore rekosmo, ona se slaže s histopatoložkom slikom i mi je u glav­nom možemo prihvatiti.

[J tom pogledu slažu se i bakterioložki nalazi. Naime, ako se uzme u pretragu tkivo dobro omeđenih granuloma, tada je obično bakterioložki nalaz ne­gativan. Niti se putem bojenja niti putem kulture bakterije mogu pronaći. T o moramo uzeti kao či­njenicu, đa je tkivo granuloma sterilno.

Kao zaključak iz toga moramo povući, da se rentgenska slika ne smije prosuditi po veličini gra­nuloma, već po reakciji tkiva t. j. okolne kosti, koja nam pokazuje, da li postoje ili ne postoje u njoj upalni simptomi.

7. Češće puta pokušala se izraditi jedna kutana metoda poput t u b e r k u l i n t e s t a . S c h i c k-a ili D i e k-a. Različiti preparati bili su izrađeni, koji su imali zadaću izazvati lokalnu reakciju, tako da bi se na osnovu reakcije mogao izvesti zakliučak, da li postoji ili ne postoji žarištna infekcija. Do danas ni jedna od tih metoda nije polučila uvjerljive rezultate, te se zato malo upotrebljavaju.

Radi boljeg razumievanja moramo se osvrnuti i na neke činjenice, koje su zadnjih godina naročito intenzivno iztraživane i paralelno tome u literaturi opisane. Kod žarištne infekcije ne radi se samo o di­rektnom oštećenju tkiva. Malenim i dugotrajnim iz­lučivanjem štetnih tvari dolazi do preosjetljivosti organizma, t. j. alergije. Reakcija koia je nastala, očituje se tada kao samo oboljenje. Već duže vre­mena školom C h v o s t e k -a i mnogih drugih došlo se je do uvjerenja, da se mnoge bolesti moraju sma­trati kao alergične i među te bolesti uvrštava se i reumatizam. Naravno, da je i u našoj struci pobudila ta činjenica pozornost i da se je tražilo sredstvo·, bolje rečeno tvar, koja bi se mogla uzeti kao uzroč­nik alergičnog stanja. Svima su dobro- poznate u medicini upotrebljavane k-utane probe sa najraz.no- vrstnijim genima. Osobito kod astme i kod peludne groznice uspjelo- je tim načinom u istinu -pronaći za pojedini organizam štetne tvari. Dovoljno je, da se iz blizine bolestnika odstrani recimo jedna anilinska boja i da se on od svoje težke astme izlieči, Is-to tako i naša je želja, da bi odstranivši na pr. jedan zub po­

231

stigli ozdravljenje. Naravno da bi puno lakše bilo pronaći jedan gen, koji bi apliciran dao stanovitu reakciju i time nam odkrio uzročnu vezu žarišta sa oboljenjem.

Polazeći sa stanovišta da je alergija uzročnik raznih oboljenja B o t t y a n je izradio svoj antigen. U samoj definiciji rečeno je, da oboljenje može na­stati i uslied daljinskog djelovanja razpadnih pro- duikata organizma. To znači, da se u organizmu u svrhu obrane stvara upala, a opet uslied upale stvaraju se u organizmu stanoviti produkti do sada nama još nepoznati, koji kao takovi mogu senzibilizi- rati organizam. Ta misao vodilja izgleda da je vodila i B o t t y a n-a. On je pronašao, da se može iz granu­loma načiniti suspenzija, ikoja pnimienjena na kuniće daje svojstva kao i svaki drugi antigen. Ta suspenzija pnimienjena na bolestnom čovjeku može dati reak­ciju i na taj način može nam odkriti sjedište žarišta kao i oboljenje.

Postupak za dobivanje antigena jest sliedeći: Sakupi se20—30 granuloma, koji nisu zaigmojeni. U 12% otopini kuhinjske soli sa primjesom 10 kapi 1% raztopine tripaflavinai oistave se na ledu. Dnevno se promućka i nakon par dana kad su se gra- nulomi seđimentirali uzeo je otopinu. Istu je razrieđio tada s vodom do 'gustoće fiziolotžke otopine. Ta otopina bila je ste­rilna, ali je pokazivala svojstva antigena. On je na kunićima, koji su ciepljeni svaki drugi dan s količinama 0,2—0,5 ccm, mogao nakon, tri tjedna izazvati ponovnom primjenom antigena .anafilaktični šok. Izipitivajući antigen na Ijuidlima mogao· je usta­noviti, da reumaticari na mijegia reagiraju i da je svaki, puta primjenom antigena kod istih nastupila specifična reakcija. Stoiga· je on preporučio, da po njemu opisani antigeni može po­služiti kao diaignostičko' sredstvo· kod žarištnih infekcija. On je đavao svoj antigen, subkutano po 0,3 ccm. Svaki puta prije Tmjekcilje uzeo je krv, ilzpiitao. sedimentaoiju i điferenciiaciju krvne slike. Nakon dva đo dvadeset i četiri sata *ponovio je isti pregled krvi. U slučaju pozitivne reakcije opisao je uz subjektivne simptome izraženu limfocitozu i ubrzanu, sedi­men taciju.

Njegovi radovi ostali su nezapaženi. Prvi se na njih osvrnuo P r o e l l iz Bonna, koji je sa svojim asistentom Kl a e s -o m preiizpitao njegove rezultate. Na obširnom. materijalu od 70 pacienata postigli su sliedeće rezultate. Antigen izradili su po izvornoj metodi po Bottyan-u. Davali su 0,3 ccm subkutano. Oni su paciente razdielili u 6 grupa:

1. Zdravi ljudi.2. Reumatičari sa zdravim zubima.

3. Pacienti, koji su imali negdje diagnosticirana žarišta, ali nisu pokazivali nikakovog znaka žarištne infekcije, prividno su bili zdravi.

4. Bolestnici, koji su imali izliečene zube, ali njihova bolest nije time prošla.

5. Bolestnici, koji su imali izliečene zube, a iz- liečenjem zubi su ozdravili od oboljenja, koie je bilo prouzrokovano žairištnom infekcijom.

6. Bolestnici, koji boluju ođ reume ili išijasa, imaju neuredne i bolestne zube te postoji sumnja na žarištnu infekciju.

U prve 4 grupe nisu dobili nikakovu reakciju aplikacijom antigena.

U 5, grupi svi isu pacienti reagirali pozitivno.U 6. grupi bilo ije 44 pacienata. Na primjenu anti­

gena reagirali su:16 pozitivno, što iznoisi 36%28 nisu reagirali, što iznosi 64%.Radi točnosti izpitivanja oni su izvršili sanaciju

svoj 28-morici. Od njih 28, 24 nisu ozdravila od reume ili išijasa, 4 od njih, premda je proba bila

negativna, sanacijom zubi ipak su ozdravili. Od 16, koji su odmah pozitivno reagirali, kad su im izliečili zube, svi su ozdravili. Kada se sve to skupa sabere, onda je iz grupe 6, izpravno reagiralo 40. bilo po­zitivnom ili negativnom reakcijom. Negativno re­agirali su 24 i nisu ni izliečenjem zuiba ozdravili.. To znači, da je reakcija u 90% dala izpravne rezultate.

Na osnovu toga oni također dolaze do zaključ­ka, da se antigen B o t t y a n može upotriebiti kao pomoćno điaginostičfco sredstvo kod reume ili išijasa. Što se tiče objektivnih nalaza u krvi, navode, đa ni­kada nisu mogli, pa ni u onim slučajevima, kada je proba izpala pozitivno ustanoviti ni limfocitozu ni ubrzanu seđimentaciju ni promjenu u broju eozino- fila. Prema tome oni smatraju antigen B o t t y a n , čisto subjektivnom metodom, ali kako ie reakcija uviek dovoljno jaka, smatraju da su rezultati ipak pouzdani.

Vlastita iztraživanja.

Uvidjevši važnost radova B o t t y a na i K l e e sa i mi ismo se odlučili, da poduzmemo vlastita iztra­živanja. Tim više, jer bi jedna metoda objektivnog dokaza žarištne infekcije bila od neprocjenjive prak­tične važnosti. Diagnozu fokalne infekcije nije tako težko postaviti, ali pronaći samo žarište često puta je nemoguće. A kako je tek onda, ako imamo više žarišta, a treba se odlučiti za sanaciju baš onoga ak­tivnog? To su ukratko· razlozi, ikoji nas nukaju, da i mi objelodanimo naše stanovište.

Prema osnovnim podatcima dali smo izraditi an­tigen po B o t t y a n-u. Antigen smo davali uodkožno po 0,3 ccm. Svaki puta pacienta smo upozorili na eventualnu reakciju, ali s napomenom, da će ona biti vrlo slaba i na neodređenome mjestu. Smatramo, da je to naročito važno napomenuti. Uviek moramo imati na umu, da imamo posla is bolestnim individu­umom, koji sve nastale promjene podpuno drugačije i eventualno izkrivljeno tumači. U slučaju đa nastupi i malo jača reakcija, bolestnik je ipak pripravljen na nju i na taj se macin mogu izbjeći neželjeni incidenti. S druge strane, mjesto reakcije ne smije se bolest- niku saopćiti, da si unapried ne sugerira stanovitu senzaciju ili bol. Moramo još naglasiti, da je proba s antigenom po navodu K l e e s-a sasvim subjektivne prirode i da mi jedino prema navodima bolestnika možemo izvesti zaključak, te prema tome moramo na sve navode bolestnika svratiti naročitu pozomoist.

Prije nego što apliciramo antiigen uzimamo uviek razmaz krvi za diferenciaciju krvne slike, kao i se- dimentaciju po W e s t e r g r e e n-u. Nakon 24 sata ponavlja se postupak sa krvi. Iz nastale razlike iz­vodimo zaključak. Za sva 24 sata tražimo da bolest­nik mjeri temperaturu svakog sata, koju bilježi na jedan papir. Od pacienta uzimamo točne podatke o stanju, koje je u to vrieme nastalo. Naravno, da prije toga tražimo od bolestnika točne anamnestičke po­datke kao i detaljan pregled usta i čeljusti sa rent- genskim pregledom svakog i najmanje sumnjivog zuba.

Kao material uzeli smo bolestnike, koi.i su po­slani s raznih klinika s napomenom, da postoji sum­nja na odontogenu žarištnu infekciju. Od tih bolest­nika odabrali smo samo one, čiji nalaz je u ustima za­ista opravdavao gornju sumnju. Prema razdiobi po K l e e s-u svi su pripadali 6-toj grupi. U svemu smo do sada pregledali 32 slučaja.

232

Po diagnozi podieljeni su ovako:

Rheumat chron 13

Laesio myocardi4

Nephritis4

Choreoretinitis4

Cholecystitis1

Neuralg. trigem.1

Ischias2

Sepsis oral.2

Lupus erithematodes 1

Od 32 bolestnika pokazivali su ubrzanu sedi- mentaciju njih 14 i to:

1. Onih kod kojih je razlika u prva 2 sata veća od 10 stupaca bilo je IO:

2. Onih, kod kojih je razlika u prva 2 sata manja od 10 stupaca, bilo je 4. Izraženo u postotcima daje 4 4 %

Što se pak tiče promjene u broju limfocita, to smo kod 15 našli uvećanje broja limfocita. a s uma­njenim brojem limfocita bilo ih je 17.

Znači, da smo u sva 32 slučaja našli promjenu u krvnoj slici. Taj nalaz razlikuje se od svih do sada opisanih. B o t t y a j i navodi, da je nakon 2 sata pa dalje našao limfocitozu. K l e e s opet tvrdi, da nije mogao ni kod jednog slučaja naći promjenu u krvi. Ovdje moramo navesti naše opažanje, koje se sa­stoji u tome, da je smanjenje broja limfocita brojčano bilo uviek izraziitije nego uvećanje. Time želimo' reći, da je limfopenija iznosila nekada čak razliku od 20% dok je limfocitoza u najvećem našem slučaju iznosila 10%.. U jednom slučaju sa kliničkom diagnozom polyarthritis chronica pao je broj limfocita od 29% na svega 6% . Na tu činjenicu želimo svratiti naročitu pozornost.

Eozinofilne stanice nisu u glavnom pokazivale nikakove promjene. S obzirom na njihov relativno mali broj težko je zaključiti nešto o njihovoj varia- ciji. Svega u 3 slučaja spao je njihov broi na polo­vinu. No, kao što rekosmo, ne bi smo iz toga mogli izvesti nikakav zaključak.

S povišenjem temperature reagiralo je 12 bolest­nika. U većini slučajeva bila su povišenja nakon 3 sata. U 2 slučaja povišenje je nastupilo tek 7 sati na­kon primjene antigena. Povišenje temperature nije nikad prelazilo 38 stupnjeva. Svi ostali nisu reagirali temperaturom.

Sa subjektivnim promjenama, t. i. navodima bo- iestnika, da su im se povećale boli bilo na mjestu oboljenja ili na mjestu žarišta bilo je svega 10.

Interesantno je spomenuti, da su u 2 slučaja pri­mjenom antigena reagirala sa bolima na zubu, koji zub do tada nije bio smatran kao nosilac žarišta. Tek nakon aplikacije antigena žarište se aktiviralo. Ki- ruržkim liečenjem u oba slučaja reumatične tegobe su prestale, i koliko se može iz vremenski kratkoga razmaka zaključiti, nastalo je izlječenje. U jednome slučaju polyarthritisa aktivirao se je proces u jed­nome zglobu koljena, koji do tada još nikada nije bio bolestan. U jednom slučaju neuralgije trigeminusa nastali su veoma jaki bolovi i bolestnik navodi, da do tada još nije imao nikada tako jake bolove.

Ostali navodi bolestnika, kao n. pr. zima, glavo­bolja, osjećaj klonulosti itd. bili su malo uvierljivi, te ih nismo u ocjeni uzimali u obzir.

Ako promotrimo diagnoze ovih 10 bolestnika sa pozitivnim subjektivnim navodima, onda ćemo vidjeti da su 9 uvršteni u rubriku reumatičara. a iedan u neuralgiju trigeminusa.

Ako na osnovu gornjih podataka sve sumiramo u jednu cjelinu, tada moramo povući sliedeći za­ključak:

Antigen priređen po navodima B o t t y a n-a pokazuje sva svojstva antigena, a nastale reakcije moramo smatrati kao uzrok primjene antigena. Za razliku od K l e e s-a, našli smo uviek reakciju u krvi, no koja nije pokazivala neku stalnost. U skoro 30% slučajeva bili su i subjektivno izraženi znaci reakcije. Ta reakcija nije pokazivala uviek iste pro­mjene, te je jednom bila izražena u limfociitozi, a drugi puta u limfopeniji. Nepravilnost i raznolikost reakcije tumačimo na ovaj način:

Za pripremu antigena uzima se veći broi granu­loma od različitih osoba. Naravno, đa će prema tome u suspenziji od tih granuloma biti različit sastav. In­fekcija pulpe, a time i sekundarno stvaranje granu­loma stoji pöd uticajem raznh sojeva bakterija. Na­ravno, da će i reakcija tkiva biti različita. Osim toga pod uticajem istih bakterija, razni individui različito će i reagirati. Prema tome bit će i različiti produkt: bakterija, a isto tako i heterogeni razpadni produkti upalnog tkiva. To znači, da je antigen B o t t y a rt jedan kompleksni spoj, koji primienjen koid raznih osoba mora pokazivati heterogenu reakciju. Ako po­gledamo kakova sva oboljenja nastaju kod prividno istog uzroka, tada možemo i razumjeti, da će se i reakcija kod tih individua različito očitovati. Da li pri tome poznata elektivna lokalizacija po R o s e η o w-u igra neku ulogu, do sada nije još dokazano. No postoji vjerojatnost, da različiti sojevi strepto­koka pokazuju određeni afinitet prema organima. Ako ipak još napomenemo, da u ustima postoji i sim- biotičan način života bakterija, onda si tek možemo predstaviti, kolika je mogućnost variacija. Osim toga ne možemo sva oboljenja, koja smo uzeli u iztraži­vanja, smatrati istovjetnim t. f. da će ona nastati uviek istim načinom. Dok reumatične pojave mo­ramo smatrati posljedicom alergije organizma, to u nefritisu gledamo bolest, koja je nastala direktnim oštećenjem bilo bakterija, bilo njihovih toksina, bilo pak većim količinama upaljivo razpadmh produkata.

To su dakle razlozi, ikoji traže, da reakciju na- stalu kod antigen B o t t y a n ne smatramo strogo specifične prirode. Već davno je poznato·, da primlje­nom stranih bjelančevina (polivalentnih vacpina] mogu nastati slične reakcije. Da li je stalnostde. reakcije kod antigena B o t t y a n - a veća ili nije, ne možemo zaključiti. No ipak moramo priznati, da smo ovim pokusima obogaćeni novim izkustvima. i da je na tom polju započet novi put. Sama pak spoznaja, da se u granulomu nalaze sastojci s antigenim svoj­stvima neosporno je nova. Usavršavanjem metoda izrade antigena, zatim odabiranjem granuloma po vrsti oobljenja i t. d. postoje izgledi za đaljna inte­resantna iztraživanja. U tom smiislu riastoiimo i mi nastaviti naše pokuse i time pridonieti nešto uspješ­nom rješenju diagnostike odontogene infekcije.

Literatura:

B o t t y a n : Zahnärztl. Bđisch. 1938/49; Z. Stomat. 1938/4; Zahnärztl. Rdsoh. 1940/32.— B o t t n e r : Dsoh. Zahnärztl.Rdlsich. 1937/343..— Gan s e l m a y e r : Zahnärztl. Rđlsoh. 1941/49. —· G r u m b a c h : Schweiz. Mionatsohr. 1942/52. — G u t z e i t und K ü h l i n : Dtsch. Zahnärztl. Wsebr. 1937/28. — H a e n d : 'Berichte d. Zahn, tagung 1939. — Ha i u s : Zahnärztl. Rdisch. 1942/834. — K l e e s : Z. Stomat. 1942/364. — P f an k u c h und K o r p f : Klin. Wschrf. 1939/25. — S l a u c k : Med. Welt 1938/23. — S t e i n : Scheff-Pichler, Handbuch Bid. VI.

233

Prosektura Bolnice milosrdnih sestara i Zavoda za patoložku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu(Nadstojnik: Prof. Dr. Lj. Jurak)

N e o b i č a n tok b o l e s t i i n e o b i č a n r a z u d b e n i nalaz k o d a k u t n e s a k a g i j e č ov je k a .

( M a l l e u s h u m i d u s a c u t u s h o m i n i s ) .Ujedno komaparativna patoložka-aaatomska pregledba slika sakagije.

Prof. dr, Lj. J u r a k(Svršetak)

B a c i m o l i r e t r o s p e k t i v n o p o g l e d na k l i n i č k u s l i k u i t o k b o l e s t i , a o s o b i t o n a u s t a n o v l j e n e p r o m j e n e u n o s u i k o ž i , n e t o m n a v e d e n o g s l u č a j a u z p r i m l j e n e p o d a t k e , d a j e b o l e s t n i k b i o p o d k i v a č i p o s v o m z v a n j u i z l o ž e n m o g u ć n o s t i d o ­d i r a s a s a k a g l j i v i m m a t e r i j a l o m , n a ­m i č e s e u p r v o m r e d u p o m i s a o n a z a r a ­ž e n j e s a k a g i j o m .

Imajući, za naše prilike u posljednje vrieme na razpolaganju razmjerno obilan materijal sakagije od spontano oboljelih i umjetno zaraženih domaćih i po­kusnih životinja, imajući i dovoljno prilike kod godiš- njh oko 2000 sekcija uzporedbe s drugim zaraznim bolestima i inim organskim patoložkim procesima kod domaćih životinja, manjkao nam je od sakagije čovjeka. Pa i tu nam se pružila prilika u proljeću godine 1941., tik pred slom bivše države. Iz Skoplja, odakle smo često primali pretežno material od ko­pitara sumnjivih na sakagiju. na histoložku pretragu, stigla je 8. III, 1941. pošiljka s ovim popratnim pis­mom:

Higijenski zavod br. 632

5. III. 1941.Skoplje

Zavod z-a patoložku anatomiju Veterinarskog fakultetaZ a g r e b

Ime i prezime: S. D., star 37 god.Mesto stanovanja: Skoplje — Hamrijevo.

Od kaida, boluje: 4. II. 41. poslat na Zarazno· o deljenje Skopske .državne bolnice zbog ozlede na prstu, nanesene od mazge, koja je uginula pod kliničkim simptomima sakagije.

Anamneza: 1. II. 41. god. ujeden je za prst od mazge, .koja je pokazivala kliničke simptome· sakagije. 4. II. upućen je u Skopsku dirž. iboinicu sa visokom temperaturom, koja je trajala svega nekoliko sati. Bosle toga bio je podpuno afebrilan, mala ozleda na prstu je zarasla, te je bio oidpušten iz bolnice. 23. II. 41. god. upućen je ponovno u bolnicu sa visokom temperaturom i bolovima u zglobovima. Kod pregleda u bolnici nađena je visoka temperatura, septične pojave, čvorovi po telu veličine leće dio lčšnifca, pustule veličine leće sa crvenilom naokolo, jedan veliki crveni otok na desnom obrazu sličan flegmom. Melsto ujeda na prstu podpuno zaraslo· i bez ikakvih promjena. Krv n ije uzeta, jer je bolesnik iznenada umro.

Mikroskopskim pregledom razmaze iz pustule n ije se m o­gao sa sigurnošću da utvrdi b. mallei.

Sekcioni nalaz: Na površini pluća i u unutrašnjosti mnogo čvorića veličine od prilike kukuruznog zrna sa sivkastim cen­trom i, hiperemičnim rubom naokolo.

Šalje se plućno· tkivoi sa molbom, da se pretraži na Malleus. Materitjial je stavljen u 3% formalin.

Molim izvestite o rezultatu pretrage.Za Sefa Bakteriološkog odelenja Hag. Zavoda:

Dr. BranovačkyOdgovor glasi:

Broj 584/41. — 10. III. 1941.Higijenskom Zavodu

S k o p l j eHistoložkom pretragom dvaju komadića pluća pok. D. S.,

37 god. starog, k o ji materijal nam je dostavljen pod Vašim

brojem 632., .ustanovljeno je: Pneumonia melleosa· acuta embo- lica loiburalis disseminata.

T o k p r e t r a g e i h i s t o l o ž k i n a l a z dvaju ko­madića- plućnog tkiva, fiksiranih u formaliinu. U jednom koma­diću plućnog tkiva nalazi se čvorić nešto manji od kukuruznog zrna, s tamno crvenom -periferijom i sivim središtem, u drugom se komadiću ne zamjećuje takav čvorić, nego· se mogu: siamo opipom. ustanoviti u punokrvnom parenhittnu pojedina nevid­ljiva, sitna reaistentnija mjesta.

U odrezcima prvog komadića, dobivenim rezanjem u smrznutom stanju, obojenim s H. E., opaža se pod lupom s de- seterostrufcim povećanjem jedno žarište, tik do poplućnice, na koijoj izgleda da se nalazi tanka, krvavo· crvena· vlaknata na­slaga·. Ovo žarište je nejednolične naročito periferno nepravilno krvavo crvene boje, i od toga područja protežu se posve nepra­vilni krvavi nastavci prema središtu, gdje limade pretežno· modro o'biojeiniih, ali opet nepravilnih mjesta. Ovo nejednolično žarište pokazuje u perifernom, a- i prema središnjem dielu, čas okrugle, čas ovalne šupljinice bez sad ržine, čas se sastaju taikve poje­dine šupljinice u nepravilne vaće prostore, te izgleda, ka-o da je neka· sadržina. izpala iz pojedinih, osamljenih ili skupina alveola. U središnjem dielu opažaju se 3 cjevčice: jedna je točno poiprieko rezom pogođena, a u veličini je od prilike jedne-oveće alveole, smještena nešto dublje od središta i pod- punio je okrugla. Stienka je njezina razmjerno, debela u pris­podobi s lumenom. Od te poprieko pogođene cievi pružaju se s jedne i s druge· strane po jedna·, počevši u udaljenosti od 2—3 alveole, dvie prilično uzdužno pogođene cievi1, kao dva kraka, jedina nešto koso, u smjeru prema površini pluća·, ali samo u duljini od cca. 2 mm., tako·, da ne prelazi izvan središnjeg po­dručja. Između ova dva kraka nalazi, se svjetla šupljina kruško- lika oblika s vrškom upravljenim prema površini, u kojem se lumen brzo suzuje i svršava samo još s paralelnim štapićastim stanicama· od inače nestale stienke (ogranak vene). (SI. broj 7.).

Mikroskopski se već kod slabog povećanja opaža, da prije navedena poprieko pogodena ciev sadrži· u svom lumenu poli­morfnu staničnu maisu, tamno modro· obojenu, koja prožima njenu cielu stienku ui cieloj cirkumferenciji, tako da se u njoj ne razabiru uobće sastavni· njezini dielovi· ii ciela je stienka proširena. Ovi stanični elementi, iako· su u glavnoj masi ogra­ničeni na lumen i· stienku, ipak se pojedini, od njih odjeljuju i ostavljaju stienku, šireći se u okolinu. Pod nešto jačim pove­ćalom razabire se da je ta stanična masa, koja izpunja lumen, posve nejedmoličnog sastava i tiesno -prianja u-z unutarnju po­vršinu stienke. (SI. 7a). S imarztjom se najbolje vidi, da· su tu pretežno elementi, koji odgovaraju polimuklearnim leukocitima, čije su jezgre dielom posve dobro uzdržane, a dielom se raz- tavljaju u nepravilne kromatinske odlomke raznih oblika i veličine, do polsve sitnih okruglih ili nepravilnih mrvica. Između toga nalaze se i ovalne stanice sa evietlom jezgrom i proito- plazmom ili viiše duguljasta oblika. Osim tih imade i većih gruda ili gromada posve nepravilna oblika, kao da su nastale od -ugrađivanja pojedinih uzdržanih ili deformiranih staničnih jezgara ili odlomaka·, a da se pri tom stanično tielo ili proto- plazma· ne razabire ili se ovakova nezgrapna· gruda nalazi u svietlo· crvenoj homogenoj protopalzmi. Nadalje se nalaze posve okrugle, kompaktne i homogene, gladke, tamno modro, skoro crno obojene, posve slobodne tvorbe u veličini od prilike jezgre montoeita, ili opet napadno velike kugle kao corpora amylacea. Tu i tamo· se nalazi i svietlo· crveno obojena·, homogena ploča, posve gladkoig ruba, bez hromatina. Često se opet nalaze ogromne gromade hromatina, što prelaze duljinu 15 mikrona, kadkada kobaeičasta olblika, nejednake gustoće i neravne po­vršine. Uzdržanih crvenih krvnih tjelešaca ii tom lumenu nema, nego· se samo uz stienu mjestimice opažaju još bliedo-crvene deformirane sjene lili sitno zrnata bliedo crvena masa·. Od same žilne stienke naziru se samo još pojedine, u hematoksilin- eosintom preparatu svietlo crvene nejasne cirkularne niti, koje većinom nakon duljeg ili kraćeg toka nestaju u gustoj masi od leukocita i· hromatina od razvaljenih staničnih jezgara (si. broj

234

7b). Izvan njezine stienke nalazi se prilično mnogo sitno zrnatog crnog ugljenog pigmenta, većinom ugrađenog u veće gruide i gromade; uzdržanog endotela nema uz stienu. One dvie uzdužno pogođene oievčioe s prilično širokim lumenom imadu sadiržinu jednakog sastava, a i stiena im je jednako ili još teže promie- njj-ena. Samo na pojedinim mjestima razabira se nejasni ostatci rilimdriičnog epitela·.

Onaj poprieko pogođeni tromboizirani arterijski ogranak skoro je sasvim obkoljem krvlju napunjenim alveolama, a· samo na jednom manjem dielu nalaze· se u alveolama polimorfne stanične nakupine u fibrinskoj vlafcnattoj mrežnici, gdje se samo - još mjestimice naziru ostatci alveolnih pretinaca, dočim je ve­ćina njih već sasvim izčezla u toj staničnoj i slobodno· hro- matinsfcoj skupini), kolja se proteže u bližu okolinu jedne od prije navedenih, uzdužno pogođenih cievči'ca — bnonhiola. I tu na vrbu, koji je bliži prije navedenom arterijskom ogranku, razorena je stiena odi polimorfnih staničnih elemenata, kakvi se nalaze i u arterijskom ogranku, i u većinom razorenim alveolama·.

Dalje periferno izmjenjuju se krvlju izpunjani kompleksi .razorenih alveola s pojedinim ili u skupini alveolama, dielom još uzidržanitm, a napunjenim staničnim· razvalinama· i fibrin- dkom masom ili pak pretežno s uzdržanim polinuklearnim leiu- kocitima. Samo malo alveola pokazuje još uzdizanu stienu, označenu osobito· s proširenim krcato punim kapilarnim krvnim žilicama, tam-ο, gdje je ii sadržina dielom o d eritrocita, dielom od fibrina f leukocita· dobro uzdržana. tako, da i leufcociti po­kazuju nepromienjene jezgre. Druge opet alveole, č ije s e % stienke jedva još u ostatcima vide ili' baš nikako više ne ra­zabira, bilo to· blizu središta ili daleko na periferiji žarišta, sadrže jednaku sadržinu kao i prvoi spomenuti ogranak arte­rijske krvne žilice, možda s nešto više fibrina. Primjećuje se, da se ove nezgrapne velike hromatinske grade i igromade nalaze i uz rub alveola i u središtu među· drugim elementima sadržine. OriijašMh stanica Lan-ghansovog tipa nigdje se ne vidi. Izvan ovog većeg žarišta, zamjećuje se i kod slabog povećanja u Ostalom plućnom parenhimu mnogobrojne, razasute, posve ma­lene stanične skupine u veličini jedne dio dvie ili tri alveole; ove se nalaze i u dragom komadiću plućnog tkivai, u kom nema većeg žarišta (si. hr. 8.). Pod većim povećanjem alveolne se stiene u tim sitnim žarištima; jedva razabira ili· samo još u nesuvislim ostatcima, negdje samo još po ovalnim stanicama sa svietlom ovalnom jezgrom, koje se redaju kao da su pripadale kapiiari u pretincu. Stanični elementi, koji sačinjavaju takve nakupine, su pretežno ovalna oblika sa svietlom, kadkada mje- hlurastom jezgrom, svietlom protoplazmom ili se protoplazma ni pod imerzijom uobće ne zamjećuje. Kraj toga se nalaze dosta malobrojni leukocita sa polimorfnom, često razdieljenom jezgrom. Mnogo,brojne su nadalje gromade hromatina razne veličine i raznog oblika. Mjestimice se kod ovih opaža, da· se sastoje iz cielih i uzdržamSh jezgara endotelnih stanica, udru­ženih u jedinu grudu bez zamjetljive protoplazme; mjestimice opet kao da su te jezgre izgubile svoj prvotni oblik, deformi­rale su se u nepravilne oblike i međusobno sljubile čineći tako posve nepravilnu gromadu, koja se ili iztiče tamno· modrom nejednako! gustom bojom ili pako boja te: grade postaje sve bljede modrom, pa· ljubičastom i konačno se gubi u nejasnoj ovalnoj ili nepravilnoj, ponegdje crveno sivoj ili više crven­kastoj sjeni. Između tih elemenata nalaze se razmjerno· mnogo­brojni) eritrociti, diielom još donekle uzdržani, većinom se pako slievaju u crvene homogene mase, a dielom se nalaze između staničnih elemenata fino· vlafcnata crvenkasto obojena tvar. Osim ovih tvorba imade još razpalih leukocita s raizpalim jez­grama, nadalje raznovrstne figure hromatina u obliku slobodnih niti, podkovastih tvorba, kijaičastih, pa· u obliku uizkličniika, upitnika i t. d. Mjestimice se nalaze po dva, daleko udaljena hromaitinška zrnca spojena s hromatskom tankom niti, ponegdje u dva kraka (si. br. 8a).

Pokraj toga se nalaze alveole prazne ili1 izpunjene s· posve blieido-crvenom homogenom masom bez unutarnje epitelne prevlake. Mjestimice se u toj masi nalaze pojedine deskvami- r.ame alveolne epitelne stanice dli po koji polinukleam i leukociit. Na drugom opet mjestu nailaze se alveole stisnute od proširenih pretinaca s proširenim punim kapilarama, a ne riedko i od infiltracije s prije opisanim staničnim elementima. Nigdje se ne opažaju oriijaške stanice Langhansova tipa.

Ovaj slučaj imade sve — [ kliničke i patoložko- anatomske i histoložke — osobine akutnog isakaglji- vog plućnog procesa, te predstavlja zajedno s anam- nestičkim podatcima tipičnu sliku akutne sakagije čovjeka, u trajanju svega od 1 mjesec dana, od čega s težkim pojavama oko 14 dana.

Histoložke promjene pokazuju eksudativni oblik plućne sakagije s alveolnom staničnom i fibrinskom upalom pluća i svim degenerativno regresivnim poja­vama na staničnim jezgrama u formi karioirekse po K l eb s u , hiperhromatoze iezgrinog ruba po S c h m a u s u i A l b r e c h t u, hromatotekse po Unni , sa stvaranjem bizarnih oblika hromatina i monstruoznih oblika staničnih jezgara, stanica s više i mnogo jezgara, kako smo ih imali do sada prilike vidjeti u preko dvie stotine slučajeva u sakagljivim promjenama raznih organa kod kopitara i kako se nalaze opisane i kod sakagljivog čovjeka od E hrich

a p a do v. Bal o g ha.Ove se promjene nalaze osobito izražene u sre­

dišnjem području ovećeg žarišta. Posebno treba još iztaknuti, da se one nalaze ne samo u alveolama nego i u onoj staničnoj masi, koja izpunja lumen poprieko prerezanog ogranka arterijske krvne žile istog ža­rišta.

Od ovog tako reći tipičnog slučaja akutne saka­gije čovjeka razlikuje se s posve neobičnom kliničkom slikom j tokom bolesti kao i s neobičnim patoložko- anatomskim nalazom sliedeći slučaj:

Početkom travnja· ove godine 1942. oboli podivornik Interne Klinike Veterinarskog fakulteta i1 zamoljen sam brzoglasom, da mu preporučim, najbližeg liečnika, jer da ga probada i boli, na lievo·: strani grudnoga, koša. Prva mi je pomisao bila, da se možda radi o upali porebrice i preporučim da se uputi naj­bližem izknsnom imtemiisti g. dir. Be l o š e v i ć u , koji ga nakon pretrage uputi u bolnicu.

Poviest bolesti, bodu mi je susretljivo ustupila gdja dr. Kasumovilć i za keju jo j i ovdje izričem hvalu, glasi:

B. Stj., 52 god. star, došao je na II. Interni odio 8. IV.4. IV. obolio s jakilm bolovima u predjelu lievoga bubrega

i u križima, te s visokom temperaturom. Boli su jake i nepre­stane. Mokrenje u redu. Stolica do pred dva dana, redovita, od tada proljev. Pac. navodno bio uviek zdtiav, jedimo ga kadkada bolio želudac.

Obiteljske anamneza· b. o.Pije, ne puši·. Inf. ven, negira.8. IV. S t a t u s p r a e s : Srednje visine, dobro uhranjen,

bl’ied, temper. 38,8° C., puls 90, pravilan. RR: 120/80 mm Hg.G l a v a : pravilna. Oči upale, pupile okrugle, reagiraju.

Jezik suh obloženi. Ždrielo b. o.G r u d n i k o š : simetričan, dobro sveden, respiratorne

obostrano· dobro· pomičan.P l u ć a : Perkutomo i auiskultatorno b. o.S r d c e : u normalnim granicama. Tonovi čisti, šumova

nema.T r b u h : osimj jake osjetljivosti i boli kod palpacije u

predjelu lievoga. bubrega i u lilevom kostolumbalnome predjelu nalaz b. o.

E k s t r e m i t e t i : ništa napadna.10. IV. temperatura· 39,8° C., pac. se tuži na žestoke boli,

nalaz isti kao 8. IV.13. IV. temperatura 40,0° C., tegobe i nalaz isti.;15. IV. temperatura 38,8° C., puls 100. Pac. se tuži na jake

holi u nogama, ne oriemtiiran o prostoru i vremenu, posve ne­suvislo· govori. U sredini desne podkotjenice nalazi se plosnata, kao omanja· jabuka velika oteklina, bezbolna kod palpacije, fluktuira.

Nalazi: 9. IV. Urin,; Albumen + + saccha-rum. — urofoiliinoigen. jako pozit. sediment: b. o.

9. IV. Leukocita: 7.300Krvna, slika: segment. 65% miono 4%

limf. 8% ml'f. 3%eoz. / štap. 20%sedimentacij a 57/82

(Westergreen)13. IV. Urin: albumen +

sacchar. — uirabilinog negat. biliir. —

Sediment: po koji leukocit i epit. eitam. te kristali oksalata.

235

13. IV. Leukocita: 13.000Krvna slika: segment 56% mono 12%'

limfoc. 5% mlad. f. 2%'i eozinof. — štap. 25%'

Sedimentacija, 52/80 (Westergreen)15. IV. Radi sumnje na aibces u kor; l. bubrega premje­

šten pacient na uroložki odio.15. IV. Bolestnik primljen na uroložki odio iste bolnice i to

kako se ovdje navodi u agonalnom stanju, septičan, s pulsom, koji se jedva pipa ođ 180 u min., visoko febrilan i cianotičan.

Zbog toga se očito nije mogla obaviti obća temeljita,pregleđba. Opazila se otekliina u području desne predušne žliez­de, điafragma slabo pomična i trbuh difuzno osjetljiv.

Temperat. 15. IV. u 12 h: 39,4, u 16 h: 40,0"16. IV. U 8 h: 39,1, u 16 h: 39,6°17. IV. u 8 h: 38,7"

U 7 + : 100 m&%'Urin: alb. + , sedim : mnogo granul. cilindr., po koji leu-

kocit i eritrocit.Krv: 16. IV. eritr. 4,480.000 leuk. mlađi 1%

leuk. 16.400 štap. 72%Sahli 58% segment. 20%Ind. boj. 0,65 limfoc. 2%

monocit. 5%Sedimentacija krvi 75/95 (Westergreen)Krv poslana na bakterioložku pretragu Hig. Zavodu.Hig. Zavod — Epidemiološki odio — Bakteriol. odsjek javlja

17. IV. Vidal na ty negat.javlja 20. 'IV. Haemokultura na ty negat.

17. IV. 1942. u 18 h exitus letalis.

U meni se već prigodom moga posljednjeg po­sjeta 17. IV. prije podne bolestniku na uroložkom odjelu, porodila sumnja na sakagiju, kada sam opazio na glavi bolestnika erupciju, boginjama sličan osip što se pojavila očito u vrieme premještanja s odjela u odjel j znajući da se približuje smrt u najkraćem vremenu, uzeo sam sterilne epruvete iz Zavoda za nauku o zarazama Veter. fakulteta još istoga dana, da mi budu pri ruci drugi dan kod razudbe. Sumnja se pojačala prigodom razudbe, obavljene 18. IV.· 1942., ali se s konačnim mnienjem čekalo do završetka svih potrebnih pretraga, a kao patoložko-anatomska dia­gnoza zabilježilo se u kratko: Phlegmone periostalis tibiae dextrae cum metastasibus abscedentibus mul­tiplicibus diaphragmatis lateris sinistri regionis dor­salis. Septicopyaemia. Pustulae multiplices dissemi­natae cutis praecipue capitis, colli, thoracis et extre­mitatum superiorum. Tumor lienis acutus septicus. Degeneratio parenchymatosa myocardii, hepatis et renum. Pneumonia lobularis lobj inferioris bilateralis hypostatica.

Još isti dan 18. IV. 1942. iza provedene razudbe obavljena je i mikroskopska pretraga prigodom ra­zudbe načinjenih razmazaka gnoja iz abscesa ošita, obojenih po Löffleru, Gramu i Giemsi s ovim rezul­tatom: Mmožtvo, većinom razpalih leukocita i stanič­nog detritusa. U tomu se nalaze prilično mnogobrojni, po Löffleru slabo modro obojeni štapići, u veličini od prilike kao bac. tuberkuloze, ali nejednake veli­čine i zdepastiji, te nejednolično obojeni. Pojedini individui su kao nabubreni, napuhnuti, često sa svjet­lijom, više ovalnom sredinom, kao da se spremaju na. sporulaciju. Štapići se ne oboje po Gramu; po Giemsi obojeni preparati pokazuju štapiće jače obojene na polovima. U razmazima nema nikakvih koka. Gnoj iz abscesa ošita i komadić slezene dostavljen je Za­vodu za zarazne bolesti Veter. fakulteta na bakteiol. pretragu.

Poslije nekoliko dana fiksiranja komada ošitnog mišića, poduzeta je i histoložka pretraga fiksiranih izrezanih komadića i to, najprije odrezaka dobivenih- u smrznutom stanju, dočim se drugi materijal uzeo u postupak za uklapanje u celoidin.

Već su prvi preparati pokazali sliku akutnog sa- kagljivog procesa, ali se s daljnjom pretragom čekalo na celoidinske preparate, osobito s razloga, jer je iz svježih, neuklopljenih odrezaka, dobivenih rezanjem u smrznutom stanju, izpadala umekšana masa iz malenih abscesića, tako da se nije mogla dobiti po­željna podpuna slika.

Međutim su nam dostavljene lješine 2 zamorca iz Straussovog pokusa izvedenog u Zavodu za nauku o zarazama Veter. fakulteta, komu je bio dostavljen gnoj iz abscesa i slezena pokojnika.

Pokusne životinjeDne 5. V. 1942. dostavljen je ovo-m Zavodu od Zavoda za

nauku o zarazama zamorac ciepljen dne 25. IV. intraperiton. s čistom kulturom uzročnika izfcultiviranih iz gnoja pok. B.

Razudbom je ustanovljeno; Nekrotizirajući periorchitis. Akutna upala jetre s krvarenjima izpod čahure. Akutno nate­čena slezena s pojačanim folikulima (?). Jaka punokrvnost i akutna nabuljica pluća.

Histološki nalaz (br. 251/42). Odresci rezani u smrznutom stanju.

1. Pluća: U plućima fcataraličma upala dišnih cjevčica i najbliže okoline bez ikakvih znalkova specifičnosti.

2. Jetra: Pojačana punokrvnost, slaba infiltracija u đifuz- nom obliku s polinuklea.nmim leukocitima u intersticiju. Raza­suta, dosta riedka inekrobiotična vanredno sitna žarišta s kario- reksom u središtu, mjestimice stvaranje jedva zamjetljivih čvorića s pretežno epiteloiđniim elementima. Na nekrobiotičnim mjestima opaža se vakuoliziranje, mastna infiltracija i otapanje jetrenih stanica, bljedilo središnjeg diela jezgara s hiperhroma- tozom jezgrina ruba, dosta malo polimuklearnih leukocita, te razni oblici slobđnog hromatina.

3. Slezena: Većinom u području sinusa pojedini ograničeni čvorići, koji se sastoje iz jasno izraženih epiteloidnih stanica i razmjerno malo leukocita, prilično mnogo slobodnog hromatina raznog oblika od najsitnijih mrvica i grudica do ograđivanja hromatina u posve osebujne nepravilne i nezgrapne formacije. Negdje se opaža skupljanje izbliedjeliih jezgara endotelnlh sta. nica u obliku vienca u velikoj, nešto mođrikastoj ili više crven­kastoj protoplazmi u perifernom dielu čvorića ili ugrađivanje jako tamno obojenih jezgara u, oskudnoj protoplazmi.

4. Testis i skrotum: U jednom se preparatu vidi dio testisa, čiji je paremliim! podpuno dobro uzdržain, a na to se na površinu njegovu nadovezuje dielom krvavi i punokrvni pojas ovojnice, a dalje gusti stanični infiltrati karakterističnog sastava u kojem se gube ovojnice.

U drugom preparatu uzdržana je na obim krajevima povr­šine epiđerrhis a prema sredini se sve više gubi, jer iz dubine prodire gusta' stanična masa na površinu. Ova se stanična masa prostire po cieloim koriumu u difuznom obliku, a sastoji se pre­težno iz hromatinskih'mrvica i grudica najraznovrstnijih oblika, nadalje polinukleamih leukocita i ovalnih ili oduljih protegnutih stanica sa svjetlijom jezgrom većinom ovalna ili vretenasta oblika. I kutane vene su u tom području pune dielom endotelnih stanica i1 leukocita, a većinom slobodnog hromatina raznog ob­lika i veličine. Ova stanična masa pruža se u dubinu razarajući mišičje i infiltrirajući podkožno tuično tkivo, dielom više u difuznom obliku, a dielom stvarajući abscesdma slična žarišta, zadržavajući uviek iste osebine sastavnih elemenata. Na. jednom mjestu u dubokom ‘dielu mišića se osobito jasno razabire ugra­đivanje hromatinskih masa u najraznolikije grabe formacije. Dne 15, V. 1942. dostavljen je na razudbu dragi zamorac. ciepljen 19. IV. 1942. intraperit. s 1 ccm. gnoja pok. B.

5. P. br) 560/42: Razudbom je ustanovljeno: Abscedirajući periorchitis s fistulom kroz kožu skrotuma. osobito na desnoj strani.

Absceđirajuća upala pluća ošitnog desnog režnja. Lo.bulama gnojna upala pluća srčanog i vršnog režnja desne strane. Gnojna upala nosne šupljine s pođsluzmekim absćesima.

H. P. 271/42: Histoložki nalaz: 1. Koža skrotuma: Na jednom mjestu defekt epidermsa s jednakim staničnim elementima kao u slučaju 251/42. Ovdje zaprema stanična masa jednakih osebina cielu debljinu koriuma ispod površnog defekta. U podkožnom mišičju i tučnom tkivu stvara ograničena žarišta kao da proiz­lazi iz preformiranih prostora i širi se u cirkularnom pojasu razstavljajući okolno m išičje odnosno mišićna i vezivno tkivna vlakna. Na drugom mjestu provaljuju abscesi, smješteni u pod- kožju i koriumu na površinu, a djelomice su obfcoljeni vezivno tkivnim širokim, stanično infiltriranim pojasom. Opet na dru­gom mjestu sjede takvi razno veliki abscesi (u promjeru 5 mm),

obkoljeni vezivno tkivnim pojasom i sadrže razpalu staničnu masu s ostatcima nekrotičnog vezivnog tkiva, u kome se raza- biru još konture krvnih žilica.

2. P l u ć a : Većim dielom atipična proliferacija cilindričnog ili kubičnog epitela u obliku raznovrstan pogođenih žljezđanih cievčica, dielom i solidnih pruga, koje zapremaju velike kom­plekse plućnog parenhima i čine dojam kao da proizlaze iz žliez- dica oko bronha. Na nekim mjestima nalaze se skupine alveola ispunjene polinukleamim leukocitima, čije se jezgre razpađaju u raznim oblicima u slobodni mrvičasti hromatin. Između toga nalaze se i odbijene, dielom dobro uzdržane, često i vakuolizi- rane alveolne epitelne stanice.

3. S l e z e n a : Ništa izrazita. Pošto je međutim završena svestrana bakteriološka pretraga· gnoja iz abscesa pokojnika, dostaovljen mi je od Zavoda za zarazne bolesti sliedeći nalaz:

Nezavisna· Država Hrvatska Zavod i klinika za zarazne bolesti

Veterinarski fakultet Hrvatskog sveučilišta

u Zagrebu Broj: 11-150/1942.

Priepis

Zavodu za patološku anatomijuZagr eb

Dne 18. travnja dostavljen je pod brojem 758/42 gnoj iz abscesa i komad slezene pokojnog B. S. podvornika Medicinske klinike s molbom, da se izvrši bakteriološka pretraga.

Dostavljamo· Naslovu tok i rezultat pretrage.U razmazu iz gnoja nađeni su Gram - štapići veličine 2—5

mikr., zaobljenih rubova·, a neki ovoidnog oblika. Većinom jed­nolično boijadisani, a nađeno je nekoliko štapića sa jačom tin- kcijom na polovima ili samo na jednom polu. Bilo je štapića, koji se djelomično nijesu bojadisali, što je davalo izgled sporula- cije. Drugi su opet štapići pokazivali involucione oblike, te su bili limunastog Ili vrefenastog oblika.

U slezeni n ije nađen nikakav mikroorganizam.Na anaerobno nasađenim krvnim pločama sa gnojem i sle­

zenom nakon 24 i 48 sati nisu razvile nikakove kolonije. Na agarskoj ploči nasađenoj sa sadržajem abscesa razvile su se u toku od 24 do· 48 sati mikroskopski promatrane sitne okrugle i prozirne kolonije glađkih rubova, a makroskopski sivkasto^bjel- kaste, dok su agarske ploče nasađene sa materijalom slezene ostale sterilne.

Bouillon se za 24 sata jednolično zamutio, a za 48 sati stvo­rio se sluzav talog na' dnu epruvete, k o ji se kod mućkan ja dizao u obliku pletenice prema vrhu bouillona.

U razmazu kolonija sa agarske ploče ustanovljeni su Gram- štapići veličine 2—5 mikr. U razmazu iz bouillona nađeni·, sa štapići· nešto vitkiji i dulji, a kadkađ su ležali 2—3 u; lancu. Na­kon daljnjeg kultiviran ja (48 sati i dalje) nađeni su razmazom iz bouillona involucione forme.

Izpitivanjem biokemijskih svojstava na šećernim gojilištima nađenog bacila, ustanovljeno je, da ne mienja· šećere za 48* sati, ali mliefco gruša zai 8—10 dana. Tretirani bacil ne stvara indol i negibiv je.

Bioložki poikus na zamorcima dao· je pozitivan rezultat na sakagiju (Straussov pokus).

Iz pokusnih životinja nakon provedbe biološkog pokusa bilo sa izvornim mater,ialom (gnoj), ili sa izkultivirandm bakte- irijem Izoliran je nakon uginuća jednaki bakterij kao i iz ori­ginalnog materiala. Sa serumom krvi pokusne zamorčadi dobi­venim punfecijom srdca provađana su vezanja komplemenata. Kao antigen upotriebljen je ekstrakt B. mallei. Vezanje kom- plememta sa serumom zamorčadi (0, 2, 0, 1, 0,05 ccm) inficiranih sa izhodnim materjalom (gnoj) kao i sa serumom zamorčadi in­ficiranih sa izkultivranim sojem iz izvornog materiala bilo je pozitivno kod sva tri razrjeđenja: jednako kao kontrolni pozi­tivni· serum sakagljivog konja.

Uzpoređha izpitivanja morfoloških, kulturelnih, biokemij­skih i seroložkih svojstava između soja Beljak i naših muzealnih sojeva sakagije konja dala su jednake rezultate.

Zaključak: na temelju morfoloških, kulturelnih i biokem ij­skih svojstava·, a naročito na temelju bioloških i seroložkih svojstava je mikroorganizam, koji je ustanovljen u gnoju abscesa pok. B. S., determiniran kao Bacterium mallei.

U Z a g r e b u , dne 20. svibnja 1942.(M. P.)

Nadstojnik:H u p b a u er , v. r.

Konačno se pristupilo detaljnom opisu histološke pretrage kod razudbe spremljenog materiala, koja je pružila sliedeći

Histoložki nalazZa histološku pretragu sačuvamo je skoro cielo· promiemjeno

područje ošita, osim onog velikog razpalog abscesa. a osobitim obzirom na dielove, koji su 'makroskopski pokazivali malene, po izgledu početne abscedirajuće infiltrate od 1 do- 3 m m prom­jera i to s razloga da se po mogućnosti zahvate najraniji od­nosno početni stadiji patoložkog zbivanja. Nakon fiksiranja u formalinu rezani su neki komadići -ošitaog mišića u smrznutom stanju i odresci obojeni sa Haemaitoxylin-Eosinom, po v. Giesonu, Sudanom III. Drugi su komadići nakon fiksiranja uklopljeni u celoidinu i rezani, te odresci obojeni po raznim metodama:H.-E., v. Gieson, Weigert-fibrimska metoda, Giemsa, van Gieson- Weigert-elastin, Methylgriin-Pyronin.

U preglednoj slici pod slabim povećalom iztiču se u prvom redu jako proširene i krvlju kroato napunjene krvne žilice u serozi grudne i trbušne površine kao i u samom mišićnom sloju i to većinom jače s abdominalne nego s grudne strane. (Si. 9.) Opaža se nadalje, da su vezivno tkivnai vlakna ispod seroze na jednoj i na drugoj strani, možda jače na trbušnoj strani, raz- rahljena·, mjestimice u većem opsegu sitno zrnata, kod čega· se više ne razabira konture fiibrila, ili su pretvorena u crveno obo­jenu rahlu mrežicu poput fibrinskih vlakana. Zapažaju se na­dalje mjestimice razgranjena oveća ili sitna difuzna krvarenja uz punokrvne žilice. Na abđonimalnoj površini nalazi se u od­rescima jednog komadića manje više debela fibrinska mrežolika naslaga, u kojoj se između vlakana nalaze razzasuti okruglo sta­nični elementi, koji se kod jačeg povećanja ukazuju kao leukocitd sa polimorfnom, većinom i razđieljemom jezgrom. Ova fibrinska naslaga je djelomice u nekim preparatima površno razkinuta i djelomično očito odkinuta i kao razčihana (si. br. 10.). U serozi s jedne i s druge strane, osobito s ^dominalne, opažaju se ta­kođer već kod slabog povećanja, osobito tamo gdje se na povr­šini nalazi fibrioeska naslaga, u razrahljenom vezivnom tkivu i između kolagenih vlakna, okruglo stanična, sad rjeđa, sad opet gušća infiltracija, a i očito umnožavanje staničnih elemenata, kod jačeg povećanja dugoljasta i vretenasta oblika. I tetivaste pruge, koje se nalaze na jednoj strani odmah do površine, na drugoj nešto udaljenije od površine, su mjestimice više ili manje razstayljene kao fibrinska vlakna, dielom homogene bez prave strukture, dielom kao isprekidane ili pako vakuolizirane, dielom pretvorene u grudaste tvorbe ili se mjestimice razpađaju u sitne bliedo crvenkaste mrvice.

U ođrezcima jednog komadića (Si. 11, 11a), nalazi se iz ­među površine i kompaktnog cirkularno položenog tetivastog traka jedna oveća grana venozne krvne žile izpunnjena dielom s razmjerno svježe ugrušanom krvi, gdje su crveni krvni elementi isprepleteni fibrinskim vlaknima. Na jednoj pako strani istog lumena· i to onoj okrenutoj prema površini, nalazi se uz stienu priliepijena masa od pretežno polinukleamih leukocita, pojedinih većih dugoljastih stanica sa svjetlijom ovalnom jezgrom, od staničnih sjena· i slobodnih hromatinskih staničnih odlomaka. Minogo imade i slobodnih jezgara, a i stanica sa svietlom Sredi­nom i s gustim tamno obojenim rubom. Hromatinske palko slo­bodne mrvice pokazuju najraznovrstnlje, esebujne oblike. Ova stanična masa· zaprema oko jedne četvrtine otvora ove krvne žile. Na strani, gdje visi ova stanična masa, je žiljna stienka skoro nestala i1 samo se još razabiru ostatci razmaknutih cirku- lam ih vlakana između kojih prolaze .polinuklearni leukociti u raznim smjerovima, te se nalaze.u priličnoj gustoći i izvan krvne žile između vezivno tkivnih razrahljenih vlakana sve do površine seroze. Kada se ta saidržina žiljnog otvora promatra s imerzi- jom, opaža se, đa se tu nalaze skupljeni naj razno vrst ni j i oblici stanica od! uzdržanih poiinuklearnih leukocita, pa nekako skvr­čenih, deformiranih oblika, skupljenih jezgra leukocita bez sta-

'ničnog tiela — protoplazme, posve deformirane slobodne stanič­ne jezgre, ili jezgre sa svjetlijim središtem i gustim, tamno modrim rubom, nadalje svjetle, bliedo modre, ovalne velike jez­gre, mjestimice slobodne, na drugim mjestima u dobro održanom staničnom tiefa, ali oboje veoma bliedo obojeno. Osim toga opažaju se osebujne formacije cilindričnog ili koibasičastog oblika, kao što znadu biti renalni . cilindri ili opet posve nepravilne, mođrikaste ili više zaoiazano crvenkasto sive, nejednolične boje, u kojima· se razabiru dielom još nejasne sjene bivših ovalnih jezgara, a jezgrovina kao da se razlila· po protoplazmi, od čega je ova· posljednja· poprimila nejasnu boju. To čini utisak kao da su se endotelne nabubrene stanice udružile, zatim s proto- plazmama stopile u jednu calindričnu ili kobasičastu tvorbu, stanične jezgre kao da su putem otapanja sve više nestajale i otopljena boja hromatina natopila stopljenu protoplazmu. Zato se na mjestima gdje je postojala jezgra opažaju svjetle vafcuole.I pojedinih odlomaka takvih formacija se ovdje nalazi., (si. brojII i 11a).

U drugom s© komadiću nalaze izpod ove iste površine, a iznad tetivastih valovitih trakova uz izvanredno punokrvne

237

arterijske i venozne krvne žilice u glavnom ograničena mjesta sa staničnim nakupinama u čijim se središtima razabiru dielom veoma: dobro, dielomj nejasno ili samo u pojedinim du'ljim ili kraćim cdrkullarno položenim trakovima i vlaknima uzdržani ostatci žilnith stienka. U tim staničnim nakupinama, koje izpu- njaju očito ©reformirane prostore, što odgovaraju vjerojatno ćfi- eloim ograncima vena, a dielom ,i limfnim cjevčicama, nalaze se jednaki stanični elementi kao u prije opisanom venoznom ogranku- Na: nekim mjestima nestalo je podpuno granice pre- fonmiranog prostora, te se opisana stanična masa proširila u većem obsegu uz nestajanje prije postojalog subseroznog tkiva ođ koga se razabiru još ostatci manje više razvaljenog, često i otopljenog -tkiva. Takve se promjene nalaze i na drugoj strani osobito tamo, gd je je na površini priliepljena fibrinska naslaga. Polazeći ođ| površine prema mišićnom sloju opaža se, negdje prije na jednoj, a negdje opet na drugoj strani jače edematozno stanje, koje -razsta-vlja vezivno tkivna vlakna mjestimice s više crveno obojenom homogenom masom, negdje opet više s nježno vlaknaitom fibrinslkom, u kojoj se nalaze razzasuti poltn-uklearni leu:kočiti. Ili se tu nalaze veće ili manje skupine infiltrata S prije opisanim polimorfnim elementima, na kojim su mjestima vezivno tkivna- vlakna podpuno nestala ili se nalaze samo još u neznat­nim izprekiđanim ostatcima. Izpod seroze s jedne i s druge strane, kao i dublje izpod tetivastog traka nalaze se mjestimice pojedinačno razzasuti eritrociti, a mjestimice i obsežnija i d ifu z ija krvarenja, smještena većinom paralelno s površinom. To se opaža osobito na granici mišićnog sloja.

Oibsežnije se pako promjene nalaze u mišićnom sloju. Tu se naime opažaju većim dielom velike plohe, okrugle, ai često nepravilna oblika, kadkada ograničene, većinom bez jasno od­ređene granice, označene ša staničnim infiltratima, pod kojima je nestalo mišićnih svežnjića, kako se to pod jačim povećalom irazabiire (SI. 10). Kod pomnijeg promatranja vidi se jasno, đa se ove stanične mase nalaze prvotno smještene u području krvnih žila i limfnih cievčica (vidi si. broj 12). Odatle se ove stanične mase šire bez točno određene granice u užu ili širu okolinu, a često se sastaju sa susjednim jednakim žarištima. Što veći obseg takva žarišta zauzimaju, to rahlije postaju ove stanične mase, osobito u središtu, gdje postaju i posve rieđke s mnogo­brojnim raznolikim prazninama. Opaža se dakle, da ove stanične mase proizlaze očito iz preformiranih prostora, cjevčica, čiji je lumen time posve izpunjetn. Po osebinama pako stienka mogu to biti ili ogranci vena ili limfne clevčice, u kojima se više ne razabire nutarnja jedinstvena endotelna prevlaka nego samo još - vise ili manje održane sastojine stjenki. Ove stanične

nakupine, koje sačinjavaju sađržinu žarišta, sastoje se iz jedna­kih staničnih elemenata kao one prije opisane. Tu se naime nalaze uz polinuklearne, razmjerno još dobro uzdržane leuko- cite i takovi, kojima se jezgra razpala u pojedine tamno modro obojene, dielom još na okupu, većim dielom posve slobodne grudice i mrvice, nadalje leukociti, u kojima su pojedine jezgre, zadržavajući još svoj prvotni oblik, u središtu postale svjetlije, kao da su providjene vakuolom, a rub im se iztiče gustim, tamno obojenim hromatinom (SI. 12). Imade ovdje međutim još i ovalnih stanica sa svietlom protoplazmom i svjetlom ovalnom jezgrom, po izgledu enđotelnih stanica. Osim toga opažaju se i pojedine velike stanice sa svietlo crvenom, u van Giesonu, žutkastom protoplazmom s podpuno gladkim rubom i mnogo­brojnim okruglim ili ovalnim jezgricama na okupu tako, da čine jednu kuglastu skupinu, kako se to može lakol razabrati kod pomicanja mikrometarskog vijka. Ova skupina jezgara u toj stanici smještena, je više na jednoj strani staničnog tiela dočim se druigi, kako se čini, veći dio- bez jezgara, sastoji odl podpuno homogene plazmatske mase. Slične formacije nalaze se još tu i tamo s po dvie ili po tri jezgre. I- takve su jezgre redovito jako tamno obojene (SI. 14). Isto tako kao u onim subseroznim žarištima, nalaze se i ovdje, možda još u većim masama prije opisane cilindrične ili ko-basičaste ili posve nepravilne tvorbe od udruženih stanica, izbljeđjelih cielih staničnih jezgara ili samo centralnog njihovog diela, dok im je periferija jače tamnije tingirana kao što se nalazi tingirana i okolina ovakvih jezgara, što čini dojam kao đa se jezgrovina otoipila i hromatinska otop­ljena masa poplavila ostatke stopljenih protoplazatoskiih maisa, Često se nalazi ova masa nehomogena, više sitno zrnata. Pokraj toga se nalaze u tim žarištima svi mogući, prije spomenuti oblici slobodnog h-romafiina odl Sitnih okruglih ili polimorfnih mrvica dd ugnuđenih većih gruda i giromađa. Na mnogim mje­stima ne razabiru se ni ovdje u takovim žarištima stienke prvotno- sigurno postoj alih preformiranih cievčica, jer su se sastavni dielovi stienki razrahlili, razstavili, prožeti sa staničnim elementima,, razkinuli i konačno sasvim propali ί nestali, kako se to iz raznih prelaznih stadija može zaključiti.

Kakogod su većihom -ogranci arterijskih krvnih žilica ođ. težih promjena pošteđeni:, naročito manjka-j-u u njima nakupine

opi-sandh staničnih m-asa-, ipak se često i oni n-a-laz-e u tim ža­rištima- promlienjeni. Opažaj-u se' naime tu promjene poglavito na stiienkama njihovim, čije set sastojine nalaze manje ili više razrahljene, razstavlj ene, često vakuolizirane, prožete s poli- nufclearhim leukocitima; myoplazma više nabubrena i homo­genizirana, enđoitel većinom odbijen od stienke, nalazi se razn-o deformiran u lumenu.. Negdje se -razpušta -proširena i tako pro- miienj-ena stienka sve više u pojedina, često nesuvisla i preki­nuta vlakna, koja nestaju u okolnim staničnim nakupinama. Što bliže su izrezani komadi oši-tne muskulature bili velikom a-bscesu uz hrbtenjaču, to gušća su opisana žarišta-ii sve češće -ona k-o-nfluiraju u nepravilne veće absces-e.

I okolna muskulatura pokazuje više ili- manje težke pro­mjene. U najbližoj okolini navedenih žarišta sa- staničnim infii- tratima su te promjene razumljivo većeg stupnja nego podalje. Tu. se opažaju mišićna vlakna raznoliko razstavljena, izbljedjela, često vaikuoli'ziran-a, negdje nabubrena i homogenizirana ili sta- hj-ena-, na ruibiu kao na-grižen-ai. U vaku-olama nalazi- se po- jedan p-olmukleami leukocit ili po- više njih. Između pojedinih vla­kana i njihovih odlomaka, i na mjestima gdj-e su vlakna nestala ili se -od njih raizabiru samo još .neznatni mrvičasti ostatci ili sitne homogene- p-airtikule, nalaze- se fitna, čas paralelna, čas mražolika vlakna ođ preostalog lsarkolema, -perimizija i endo- mitei-j-a,, mišićne staniice i stanice sarkolema, mjestimice i krvni izljevi većeg ili manjeg obisega ili pako i fibrinska vlakna. .M je­stimice se udružuju mišićne jezgre uz nestanak i- fibrita- i plazme ili pako neriedfco i na taj način, da homogenizirana mišićna tvar čini protoplazmu stanice- s više jezgara poput gi- gantocila neodređenog tipa (SI. 15), neriedko sličnih orijaškim stanicama -u karcdnomima- s veoma naglim rasom ili1 u nekim sarkomima, -dok s:u, druge stanice s više i s -mnogo- jezgara više slične Sternlbergovim -orijaškim stanicama i megakariocitima, a potječu -očito ođ enđotelnih stanica bilo krvnih žilica hi retiik-ula.

Pošto je kod pokojnika proces, koji je doveo do njegove smrti, i bakteriološki i histoložki, te pokusom na životinjama (Straussov pokus), nedvojbeno doka­zan kao sakagljiv, trebalo je pokušati rekonstruirati njegovu patogenezu.

Obsežnost razaranja i ostale osebine flegmone, ustanovljene razudbom na desnoj podkoljenici pokoj­nika, opravdavale su zaključak, da je upalni proces započeo na tom mjestu, a albsce diraju ča upala u -lde- vom kraku ošita nastala istom iza toga. Lokalizacija procesa u ošitu uz hrbtenjaču odgovara mjestu kuda prolaze važni organi — aorta, ductus thoracicus i vena hemiazygos. Na žalost se zbog obsežnog razo- renja ovog područja nije moglo potanje ustanoviti stanje ovih cievi osim aorte kao najodpornije. No po cielom obćenito-m nalazu dobiva se dojam, da su se zarazne klice iz flegmone desne podkoljenice proši­rile limfnim putem preko cisterne chyli na pogranični dio ductus thoracicusa i susjednu venu hemiazygos, te retrogradno u susjedne limfne i venozne cievčice, te po njima u o-šitno mišičje prouzročivši ovdje mno­gobrojna abscedirajuća žarišta. Iz tog područja spušta se s vremenom proces izpod ošita u obliku akutne serozne mutne otekline bez gnojnog razaranja u pod­ručje rahlog tkiva prema lievoj nadbubrežnoj žliezdi i lievom bubregu s lieve strane, dok su se uzročnici vjerojatno širili d dalje limfnim iputem, a i putem vena centripetalno, a zatim opet periferno prouzročivši obću infekciju s erupcijom kožnog osipa i konačno smrt za vrieme od 14 dana.

Dok je proces na desnoj podkoljenici do dva dana pred smrt bio bezbolan, drugi je u ošitu rano prouz­ročio žestoke boli s visokom septičnom temperatu­rom već zbog lokalizacije u području veoma osjetlji­vih živaca, podraženih još naročito pomicanjem ošita.

I u p r a v o o v a l o k a l i z a c i j a s a k a g l j i ­v o g p r o c e s a na o š i t u , odakle su potekle prve pojave bolesti, žestoke boli u kostolumbalnom pod­ručju, 'skopčane s visokom temperaturom i obćom slabosti, č i n i o v a j s l u č a j p o s v e n e o b i č n i m , i z v a n r e d n i m i d o s a d a u l i t e r a t u r i n e ­p o z n a t i m , pa ga je već stoga trebalo prikazati široj stručnoj javnosti,

Nastaje pitanje, kako je u konkretnom slučaju došlo do zaraze, na kojem je mjestu usliedila inoku- lacija mikroorganizama?

Pokojnik je bio podvornik Medicinske klinike Veterinarskog fakulteta, u kojoj se doduše ne zadr­žavaju konji s težkim zaraznim bolestima, kao što je sakagija, ali u čiju ambulantu dolaze ipak kopitari na pretragu zbog nutarnjih bolesti, pa se među takovim mogu nalaziti i sakagljivi konji. No propitkivanjem nije se moglo ustanoviti, da bi se u posljednje vrieme bila nalazila od te bolesti bolestna životinja u ambu- latnom liečenju ili bila samo pregledana, iako se to sa svom sigurnošću ne može izključiti, Međutim su dvojica podvornika, koja su s pokojnikom bila u službi, izkazala, da je pokojnika nekih 8 dana prije početka njegove bolesti udario jedan konj kopitom u noge. Od tih udaraca ili udarca nastala je vjerojatno kontuzija s krvarenjem u podkožje, možda i u mišićju, a eventualno i kakva ekskorijacija, kojim su putem mogli ući uzročnici sakagije i naći u sufuziji pogodno tlo za njihovo umnožanje i razorno djelovanje. To je vjerojatnije tim više, jer se prigodom razudbe nigdje u organizmu nije ustanovilo bilo kakovo starije sa- kagljivo žarište ili kakva zaraslica, koja bi mogla bila pobuditi sumnju na proces na putu izliečenja ili već podpunog izliečenja. Predstoje dakle samo prije na­vedena predpostavka najvjerojatnija za koju imade dovoljno sličnih primjera u literaturi, kako je to na- pried navedeno (W o ff, K o s t r z e v s ky, v. K or a n y i , A. M e y n i dr.). Ili su se možda nalazili uzročnici sakagije već prije toga u latentnom stanju u tom do tada obćenito odpornom organizmu, pa su se istom nakon kontuzije, dospjevši u to manje rezi­stentno i za njih povoljno područje, razvili u osobito virulentni soj. No za tu predpostavku ne nalazimo nikakva dokaza, a ni protudokaza. ,

Imajući pred sobom sliku cielog toka bolesti po­kojnika, razudbeni nalaz, te rezultate histoložke i bakterioložke pretrage, kao j pokusa na životinjama,' mogli smo podpuno mirne savjesti dati predpostav- ljenoj oblasti traženo mišljenje u svrhu određenja mi­rovine pokojnikovoj obitelji, da je bolest i smrt po­kojnika nastala u vezi s njegovom službom podvor­nika Medicinske klinike Veterinarskog fakulteta, ka­mo dolaze na pretragu kopitari, bolestni od raznih bolesti, pa među tima mogu biti i sakagljivi,

Uzporedimo li ova dva naša slučaja međusobno s obzirom na tok bolesti i s obzirom na razudbeni i histoložki nalaz, to vidimo, da među njima postoje stanovite razlike i stanovite sličnosti.

Razlika postoji već s obzirom na način zaraze: kod prvoga je način zaraze ustanovljen u ugrizu maz- ge, sumnjive na sakagiju; kod drugog našeg slučaja nije se mogao način ni mjesto zaraženja sigurno usta­noviti, nego se moglo samo s nekom vjerojatnošću zaključivati, da je usliedilo kroz kožu podkoljenice. Razlika postoji nadalje u lokalizaciji sakagljivih pro­cesa: kod prvoga se pojavljuju uz boli u zglobovima, čvorovi po tielu, oteklina poput flegmone i konačno pustule po koži, a razudbom se ustanovljuju još čvo­rovi u plućima; kod drugog je lokaliziran proces ne­određenog karaktera s pojavama žestokih boli i vi­soke temperature u kostolumbalnom području, a dva dana prije smrti ustanovljuje se istom do tada bez­bolna očito starija oteklina na desnoj podkoljenici, a istom jedan dan prije smrti osip u obliku pustula po koži.

Razlika postoji i u toku bolesti: kod prvoga se je odmah poslije ugriza pojavila visoka temperatyra s ograničenim gnojenjem od ugriza na prstu, povreda zaraste, a nakon toga izbiju čvorovi po tielu, pa fleg-

mone i konačno pustule po koži te uz septične tempe­rature nastupa smrt; kod drugog počinje bolest s žes­tokim bolima u kostolumbalnom području uz visoku temperaturu a da se ne može ni na što sigurno za­ključiti i to stanje sa septičnim temperaturama traje kojih 12 dana, a kada se bolestnik premjesti na drugi odjel u agonalnom stanju, nastupa smrt 14. dan bo­lesti, nakon što je jedan dan prije smrti izbio pustu- lozni osip po koži.

Sličnost pak postoji u tom, što je bolest i kod jednog i kod drugog bolestnika akutne naravi sa sep­tičnim temperaturama, da traje kod obojice 14 dana i da se kod obojice pod kraj života, kod prvog doduše prije, pojavljuju pustule po koži tiela.

Ali najveća sličnost do istovjetnosti postoji me­đutim u osobinama histoložkih promjena. Kod oba slučaja nalaze se u žarištima jednaki elementi. U nji­ma se nalaze kao izhodištna mjesta patoložkog pro­cesa žile i to u prvom ogranak plućne arterije, u dru­gom limfne cjevčice i ogranci vena. Sadržina žila je u oba slučaja identična: polinukleami leukooiti, od­bijene endotelne stanice u raznoj preobrazbi, a sve to pretežno u stanju regresivnog procesa, razpadanja putem kariorekse, hiperhromatoze na rubu jezgara i hromatotekse s najraznovrstnijim slobodnim obli­cima hromatinskih grudica i mrvica, ugrađivanje sta­nica i hromatina u polimorfne, često upravo nezgrap­ne tvorbe, konačno otapanje i nestajanje i stanica i hromatina s jedne strane, a ujedno i stvaranje stanica s više i mnogo jezgara sličnih i Sternbergovim orijaš- kim i megakariocitima s drage strane, no nigdje iz­razitih orijaških stanica Langhansova tipa. U jednom i u dragom slučaju širi se proces iz žila u okolinu, u prvom u plućne alveole, u dragom u okolnu musku­laturu sa stvaranjem podpuno identičnih promjena s obzirom na pojedine sastavne elemente kao i u iz- hodištnim žilama, samo s tom razlikom, što se u pr­vom slučaju još pridružuju alveolne epitelne stanice, u dragom elementi mišićnih vlakana u raznim obli­cima preobrazbe.

Oba slučaja pokazuju akutni eksudativni oblik sakagije; i jedan i drugi svršava nakon 14-dnevnog trajanja bolesti, uz pojave pyaemiae, smrću; oba po­kazuju konačno i dalekosežnu histoložku sličnost, u biti zapravo jednakost s promjenama, ustanovljenim u pokusnim životinjama — zamorcima, inficiranim s gnojem odnosno s uzgojenim uzročnicima iz gnoja, uzetog iz patoložkog procesa nađenog kod pokojnog B. Stj.

Uzpoređujući pako ova dva naša slučaja sakagije kod čovjeka s razmjerno obilnim { raznolikim mate­rijalom sakagljivih procesa kod naših razudjenih ko­nja, a još daleko brojnijim sveukupnim histoložkim, nalazimo i ovdje stanovite međusobne razlike, a i da­lekosežne sličnosti do istovjetnosti.

Kako je napried iztaknuto, oba naša slučaja po­kazuju veoma akutni tok bolesti, dok su procesi kod konja većinom polaganijeg tečaja, subakutni j kronič­ni. U oba naša humana slučaja je proces pretežno eksudativnog oblika, dok su sakagljivi procesi kod konja većinom eksudativno-produktivni, a često i pretežno produktivnog tipa.

Kod konja se nalaze sakagljivi procesi većinom izraženi u stvaranju čvorića izrazito slojevite građe s centralnim eksudativnim i regresivnim promjenama — polinukleamim leukocitima, s fibrinom i epiteloid- nim stanicama, a sve u stanju kariorekse, hiperhro­matoze i hematotek/se, na što ,se prema van nado­vezuje pretežno fibrinski i epiteloidni pojas, a dalje periferno pojas infiltrata s limfocitima, plazma stani­cama i bazofilnim stanicama sa stvaranjem fibrila,

239

dakle u tri sloja, dok kod u sagaljivim žarištima naših humanih slučajeva nema tako oštro izraženih slojeva. Osobito manjka u našim humanim slučajevima za­sebni sloj epiteloidnih stanica, što je jamačno u savezu s fudrojantnijim tokom same bolesti. U tome leži očito i pomanjkanje izrazitih gigantocita Langhansova tipa, koji se po našim izkustvima nalaze skoro redovito u sakagljivim tvorbama kod konja gdjegod bi se one stvarale. Ali i u našim humanim slučajevima imade naznaka, kao da se takve tvorbe spremaju, ali da za­ostaju u oblikovanju ili kao da podpadnu prije zavr­šenog oblikovanja regresivnoj preobrazbi. Ali upravo one eksudativne j degenerativno regresivne promjene u središtnjem dielu žarišta podpuno su istovjetne s onima u sakagljivim žarištima konja.

Po ovoj pretežitosti eksudativne strane u akut­nim sakagljivim procesima u našim humanim slučaje­vima približuju se ove sakagljive promjene više obič­nim gnojno abscedirajućim promjenama, osobito ma­kroskopski, ali se od njih opet bitno razlikuju sa­stavnim elementima i jedinstveno izraženom kario- reksom i hromatoteksom, te stvaranjem svih mogućih oblika razvalina staničnih jezgara, kakvih se u po­sljednjim nipošto ne nalazi. S druge strane sakagljivi čvorići kod konja sa svojom, većinom bujnijom proli- feracijom epiteloidnih stanica, osobito kod pretežno produktivnog oblika čvorića s izrazitim orijaškim sta­nicama Langhansova tipa iste provenijencije kao kod tuberkuloze, približuju se napadno tuberkulima oso­bito onda, kada je središnji dio s leukocitima i kario- reksom posve neznatan ili uobće manjka, kao što se to moglo i u našim slučajevima sakagije kod životinja ne riedko ustanoviti. Zato se opravdano možemo priključiti mišljenju B a u m g a r t e n a, da sakagljiv proces stoji između tuberkula i abscesa.

U tom pak, koliko se građa sakagljivih promjena kod čovjeka s kroničkim tokom bolesti, približuje građi analognih promjena kao životinja, nemamo vlastitog izkustva nego moramo podsjetiti na nalaze prije navedenih autora.

Osobito značajne su u sakagljivim procesima ta­kođer opisane promjene na krvnim žilama i limfnim cievima s karakterističnim trombozama u lumenu i prožetošću stienlka, kakve se ne nalaze niti kod gnoj­no abscedirajućih običnih upala, a niti kod tuberku­loze. I ove se promjene /nalaze jednako u sakagljivim procesima čovjeka kao { kod konja i zamoraca.

Na temelju svega ovdje izloženog smatramo su­glasno s A s k a n a z y e m i S t o e r k o m , daj e his- toložka diagnoza sakagije moguća ne samo kod konja, nego i kod čovjeka i bez bojenja i nalaza bakterija i kulture protivno nazoru Zielera i dr., koji to ospora­vaju. No osvrt na pojedinosti u razpravi C. B o hl a, osobito s obzirom na njegove nazore o sistemizaciji i iznesene priedloge za klasifikaciju odnosno razvrsta­vanje u pojedine tipove sakagljivih plućnih procesa kod konja, morat će se pridržati za posebnu razpravu na podlozi što obsežnijeg vlastitog materijala.

Opi s s l i kaSlika 1. Konj, utamanden na gradskoj živodernici u Zagrebu 1939.: Mnogobrojni eksudoerirand kožni čvorovi na lievoj straž­njoj, niz čvorova uz tok lim fne cievi na desnoj' stražnjoj okraj-

nini od sakagije.Slika la. Koža s okrajmine istog konja, pohranjena u zfbiipci pod

'broj 2080/39.Slika 2. Septum nasi pokusnog ždrelbeta dnficir. 15 dana prije usmrćenija: Noduli malleosi et ull)cer(a lenticularia maJleosa

S. 101/37. Zbirka br, '1705,Slika 3. Septum nasi equi {vi. Ustaš. nadzor, služba, S. 1075/42. Zbirka ibr. 2333/42.): Karakteristični maleozni ožiljci i č ir s

perforacijom.

Slika 4. Pluća konja: Bronchitis e-t peribronchitis malleosa. (grad. klaon. Zgb. U. Z.: 1255/37. Zbirka br. 1794.).

Slika 5. Pluća kobile 4 god. st. (vi. Ustaš, nadzor, služba. Zgib.);S. ibr. 1075/42. Zbirka br. 2334/42: NodUli Imiliares malleosi

pulmonuim.Slika 6, Pluća kobile (grad. živodemica Zgb.) S. 1083/30: Pre­težno eksudativinli tip čvorića. Opt. Zeiss Apoohromat 20/0,45 —

0,17 — 8,3 imim; Okiul.'S x.Slika 6a. Isti preparat: Mbrinsfci pojas s epiteioidnim stanicama

i gigantocitom. Optika: 20/0,65 .'-i- 0,17 — 18,3 mm.Slika 7. Pluća čovjeka (Skoplje, H: 336/41.): Pregledna histoiožka slika (ipoveć 7,5 x) čvorića: Pneumonia malleosa acuta embolice.Slika 7a, Isti preparat. Ogranak arterije: Stranima masa u otvoru i u stiemi, Optika: Zeiss-Apochromat 10/0,30 — 16 mm;

Okul. 5 X.

Slika 7b. Isti preparat. Stanične i hromatimlske mase uz stienu i u stieni art. Optika: Zeitss-Apoohromat 20/0,65 — 0,65 — 0,17 —

8 mm; OikUl. 10 x.Slika 8: Isti slučaj. Drugi komadić pluća — alveolarno upalni proces od samo nekoliko alveola. Optika; Zeiss — apochromat

20/0,65 — 0,17 — 8,3' mm.; Okull. i5 x., Slika 8a: Isti preparat. Karyorrhexis i hromatinske mase raznog

oblika. Optika: Zeiss-Apocbromat 20/0,65 — 0,17 — 8,3 mm; Okul. 10 x; Izvlaka 40 cm.

Slika 9: Izrezak iz ošita B. Stj. H. 220/42. Pregledna histoiožka slika s lupom, (povećanje oko 7 x). Punokrvinost i oedem aeroz-

nih opna, razrahljena tetiva, abscesi usred mišičja.Slika 10: Izrezak iz ošita B. Stj. H. 220/42. Komadić bliži velikom abscesu. Pregledna histoiožka slika (povećanje oko 7 X ) .Ističe se jače oedem serozne opne, znatno prošireni abscesi u mišičju

oko žilica.Slika 11: Izrezak iz ošita B. Stj. H. 220/42. Pregledna histoiožka slika ogranka vene u serozi, izpunjene većim dielom svježe ugrušanom krvlju a manjim dielom raznim staničnim elemen­tima. Optika: Zeiss —- Apochromat 10/0,30 — 16 nam; Okul. 3 x.Slika 11a: Isti preparat. Stanična masa i razriovnstne .razvaline stanica i 'jezgara, hromatinske grude i gromađe. Prodiranje staničnih elemenata kroz žilnju stienu. Optika: Zeiss — Apo­

chromat. 20/0,65 — 0,17 — 8,3 mm; Okul. 10 x.Slika 12: Drugo mjesto iz ošita B. Stj. H. 220/42. Razorene stienke ogranka vena ili limfnih cievi?, prodiranje staničnih elemenata u okolinu i odtapanje. Razrahljena i infiltrirana stiena art. ogranka izvana prema lumenu. Optika: Zeiss-Apoohromat 10/0,30

— 16 mm; Okul. 3 x.Slika 13: Mljesto izvan krvnih žila. Najraznolikiji oblici sta­ničnih jezgara i slobodnog hromatina; propadanje 4 plazme i jezgara. Stanice s više jezgara. Optika: Zeiss-Apodhromat

20/0,65 — 0,17 — 8,3 mm; Okul. 10 xSlika 14: Mjesto bliže uzdržanom mišičju. Karyorhexis, hyper- ohromatosis jezgriina ruba, chromatotexix. Stanice s po dvie i više jezgara i t. d. Optika: Zeiss-Apochromat 20/0,65 — 0,17 —

8,3 mm; Okul. 10 x. Izvlaka 60 cm.Slika 15: Mjesto bliže uzdiržamom mišičju. Raznovrstne stanice, razni oblici slobodnog hromatina, zrnato razpuštanje proto- plazme, ugrađivanje hromatina i razpuštanje. Stanice s po dvie i više jezgara. Lievo gore ostatci mišićnih, vlakana. Desno nešto dublje od sredine igigantocit s protoplazmom od mišićne tvari. Optika: Zeiss-Apoohromat 20/0,65 — 0,17 — 8,3 mm. Okular

10 x. Izvlaka 100 om.

Slike izradio Doc. Dr, M. Martinčić u Zavodu za patoložku anatomiju Veterinarskog fakulteta Hrvatskog sveučilišta.

Literatura:

A f a n a s s j e w , W. A.: Centralbl. f. Path. 1931/32 Bd 53. — A r z t , L.: Wien Klin. W. 1909. Nr. 5. — A s k a n a z y . M.: Hemke-Luibarseh, Handfo. d. spez. path. Anat. u. Histologie Br. 1/2, 1927. — B a b e s , O: Aroh. dte medicine exper. et d’ainat. pathologique 1891., No. 5 Ref. Centrbl. f. Path. Bd. 3, 1892. — v. B a l o i g h : Verhandl. der Deutsch, peith. Gesellschaft 1930. — v. B a l o g h : Wlien. med. Woch. 1934. Nio 14. — v. B a r a c z : Virch. Arch. 1900 Bd. 159. — B a r t e l s u. M e y e r : Deutsch, tierarztl. W. 1929. No. 42. — — B o h l , B. K.: Ztschr. f. Infekt- krkh. d. Haustiere 1929. Bd. 35. — Ch i a i r i , Ottokar: Die

240

Krankheiten der Nase, Leipzig . Wien 1902. — Chi anr i , Ottokar: Die Krankheiten des Rachens, Leipzig iu. Wien 1903. — C h i a r i , Ottokar: Die Krankheiten der Luftröhre. Leipzig u. Wien 1905. — D e l ä r m e et T a m b a r e a u : Ann. d’anat. path. 1938.. 15., N. 7 iRef. Cemtrbl. f. Path. Bd. 72., 1939. — E b e r b e c k : cit. Ndieberle, Spez. path. Anatomie d. Haustiere od Joesita, Berlin 1924. — E h r i c i h : Beitr. z. klin. Chirurgie Bd. XVII. H. 1-, 1896. — F i s c h e r , O.: D. med. W. 1920. No 3. — H a r t , C. - M a y e r Edmund: Henke-Lubarsch Handb. d. spec. path. Anatu. Histologie III. 1. 1928. — H a r t ge. A.: St. Petersburger med Woch. 1890. No. 26. Ref. Cenitrbl. f. Rath. 1891., Bd. 2. — H e l l y K.: Praig. med1. Woch. 1907., No·. 27. — H e r z o g , Gg: Münch med. W. 1918. No. 1918. No. 42. — H e r z o g Gg: Münch, med. W. 1919. No. 6. — H o k e E.: Praig. med. Woch. 1907. Nr. 27. — J e n e k e l , A.: Deutsch. Ztschr. f. Chir. 1904.. Bd. 72. — J o c h - m an.n . G.: Lehrb. d. Infelktionskrkh. 1924. — J o e st , E.: Lehr­buch der spez. path. Anatomie d. Haustiere 1921. — K o c h , J .: Arch. f. Klin. Chir., 1902. Bd. 65. — K o l l e - H e t s c h : Bak­teriologie 1938., 8. Aufl. — v. K o r a n y i : Nothnagels Spez.!Path. u. Therap. Bd. V ./l 1900. — K o s t r z e w s k y , J.:Cenitrllbl. f. Bakt. u. Paraisifkd. Orig. Bd. 77. 1916. — L a n g e r - h a n s : Deutsch, med1 W. 1894. No. 22. Ref. Centrbl. f. Path. 1895. Bid. 6. — L ü h r s , E.· Haindlb. d. path. Mikroocg. Bd. VI./1. 1929. — M a c C a l l u m : Z'iegl. Beitr. z. path. Anat. u. allg. Path. Bd. 31, 1902. — M a r c h a n d : Beri. klin. W. 1900, No.

Rad s k u p š t i n a i s e k c i ja H

Zapisnik VIII. redovitog siela Hrvatskog oitalmoložkogdružtva

održanog dne 19· V. 1942. u predavaonici Očne klinike u Zagrebu.

Predsjednik: Prim. Dr. V. Pa n a i c ;Z a p i s n i č a r : Doic. Dr. A. S p a n i ć .

Prisutni: Prof. Dr. A. B o t t e r i , prim. dr. P a mac , Dr. C e r t im, Dr. M e i x n e r , Dr. C i r a k i , Dr. S e b a s t i a n , Dr. P a v i š i ć , Dr. Jutri ša, Doc. Dr. Špa n i ć , Dr. L ju š tin a -Iv a n č i ć .

1.) Prim Dr. Vilko P a m a c :

»Demonstracija slučaja s akutnom ambliopijom uslied intoksikacije metilnim alkoholom«.

Od prilike ,prije mjesec daina prikazao je g. kolega Dr. P a v i š i ć na sjednici abora liečnika izerpno jedan slučaj akut­ne amlMiOipie uslied intoksikafccije metitoilm alkoholom. Pacient stigao je međutim nešto prekasno u ruke okulista, tako da se je nažalost i onako dubiozna prognoza u takovim slučajevima, unatoč svestrane aplikacije danas poznate terapije, morale izpu- niiti, te završiti slikom podpume sljepoće. Prije nego prikažem svoja dva slučaja, koja radi drugih okolnosti ne pokazuju barem za sada tako infaustnu prognozu, dozvolit ćete mi, da u kratkim crtama prikazem kliničku sliku, koja se pojavlju je na očnom organu (u glavnom) nakon, otrovanja alkoholom. A lcohol kao najviše prošireno sredstvo uživanja današnjice može na mno­gostruki način štetno djelovati na naš organ vida. No djelo­vanje je tako upadljivo karakteristično u sklopu simptoma, da ga se gotovo vrlo riedko može nezapaženo· mimoići. Od vrsta alkohola, koji kod abususa toksički djeluju na vidni organ u prvom redu dolaizi Aethylalkohol (C2 H5 OH) u čistoj koncen­traciji. Ako je miešam s raznim onečišćenjima t. z. Fusel-uljiina ili više valjanim alkoholima, njegov se toksicitet pojačava. Tok oboljenja zauzima gotovo uviek kroničnu formu s polaganim razvitkom ambliopije poradi destrukcije papilomakularnog sno­pića, koja je oftalmoskopski izražena temporalnom dekolora- cijom papille. Tom se simptomu riedko priključuje kljemut mišića (obično obostrani abducens ili vanjska oftaimoplegija), još rjeđe dolazi do hemeralopije ili u težkim slučajevima do vidnih halucinacija^ iluzija u sklopu s deliramtnim momentom. Slika vidnog polja gotovo je uviek tipična pojavom peri ili paracedtrainog skotoma okruglog ili horizontalno položenog eliptičnog crteža. Kod osjeta za boje· prevladava više oštećenje žuto-modrog komplementa nego crveno zelenog. Svakako se mora spomenuti,, da je intenzitet noikse uslied slabog stanja orga­nizma, lošom prehranom te djelovanjem drugih toksofomih bolesti kao inikotinizam, kronični crievmi katar etc. Odi miže valjanih .alkohola metilni je alkohol ili drvena žesta CH3 OH onaj, koji poznato uzrokuje najteže smetnje vida uslied ošte­ćenja mrežnice i očnog živoa, kao iznimka prema Richarđsomo-

21. — M a r t i n i und B e s e n b r u c h : Arch. f. Schiffs- u. Tropenihyg. Bd. 15. 1911. Ref. Centrbl. f. Path. Bd. 22., 1911. — v. M e y e n b u r g , H.: Henke-Lubarsch, Handb. d. spez. path. Anat. u. HSstol. Bd. IX/1, 1929. — M e y n . A.: Berl. u. Münchn. tierartzl. W. 1942. No·. 15/16, 1923. — N e i s s er , E.: Berl. kJIm. W. 1892. No. 14. — N i e b e r l e , K.: Joests Lehrb. d. spez. path. Anatomie, dl. Haustiere 1924. — N i e b e r l e . K.: Lehrb. d. spez. path. Anat. d. Haustiere — Nieberle-Cohrs 1931. :— N o n n e - wi e z : Deutsch. Ztsch f. Tiermedic. Bd. 17, 1891. Ref. Centrbl. f. Path. 1891., Bd. 2. —j R u n g e . H. G.: Henke-Luibarsch Handb. d. spez. paith. Anat. u. Hdlstologie III./l. — S a n a r e l l i. G.: Riforma medica 1889. Nr. 143. Ref. Centrbl. f. Path. 1890. Bd. 1. — S c h r o t t er , L.: Vorlesungen über d. ' Krfch. des Kehl­kopfes, Wien u. Leipzig 1892. — S c h r o t t e r , L.: Vorlesungen über d. Krkh. der Luftrohre, Wien u. Leipzig 1896. —> S c h ü t z , W.: Arch. f. wiss. u. pirakt. Tierheilkunde 1898 Bd. XXIV . — S c h ü t z . W.: Arch. f. wiss. u. prak’t. Tierheilkunde 1894. Bd. X X . — S p i n n e r , H.: Frankf. Zteichr. f. Path. 1926. Bd. 33. — S t r u b e . G.: Arch. f. klin. Chirurgie 1900. Bd. 61. — T e o e - s c h i , Aletssaodiro: Ziegl. Beitr. z. path. Anatomie u. z. allg. Path. 1893. Bd. 13.,— V e r s e , M. Henke-Lubarsch, Handbuch d. · spez. palth. Anat. u. Histologie III./3. 1931. — W e b e r : Berl. tierairztl. W. 1929., Nr. 8. — Wl a d i m i r o f f. A.: Handb. d. path. Mikroorganismen Bd. V. 1913 — Z i e l e r , K.: Ztlschr. f. Hyg. u. Imfefkknkh. 1903.. Bd. 45.

r v a ts k o g l i e č n i č k o g zbora.

vom .pravilu, gdje otrovhost raste postepeno prema viševalja- nosti Skupine u homolognom redu alkohola. Po Schieckiu štetno djelovanje na optikus prouzročeno je mravljom kiselinom, koja u organizmu nastaje oksidacijiom metilnog alkohola. Prema sposobnosti bržeg izlučivanja mravlje kiseline po pojedincu smanjivao bi se ili povećavao toksicitet Radi toga je jasna po­java različite podnošljivosti toksičnog momenta pojedinaca, što je Uhthoff statistički i dokazao. Drugi autori, kao ma pr. Schanlz, napominju, da je sposobnost metilnog alkohola u pojačanju sen- zibilacije retiinalinog sloja, k o ji djelovanjem ultravioletnih zraka sunčanog svietla gubi sposobnost svojih živčanih eleme­nata. Dokazao je, da otrovanje usljeđuije i nakon užitka vrlo malih količina, jer se mrežnično tkivo veže većim afinitetom za metilni nego za. etilni alkohol. Olbći simptomi otrovanja po­javlju ju se nekoliko dana poslije uživanja u formi glavobolje, bljuvanja, vrtoglavice, somnolence te crievmih smetnja. Nakon toga dolaze polako očne smetnje, kao titranje pred očima, koje brzo sliedi tako zvani »vid kroz maglu«. Daljnji razvoj noikse može dovesti d o podpume sljepoće i ako se u pojedinim slučaje­vima vid nakon nekog vremena popravlja, u tom· stanju ostaje stacioniran ili se ponovno pogoršava, te dovodi do definitivne amauroze. Očni nalaz pokazuje reflektorom ukočenost obih maksimalno širokih pupila. Očna je pozadina u početku bez promjena. Papila međutim počinje nakon mekoig vremena· blie- điti do posvemašnje đekoloracije s dobrim ili nejasnim omeđe- njem. Retinalne arterielne žile su u konstrikciji ili prividno Intaktne. Vidno polje ukazuje karakteristični! centralni skotom, koji se u težim slučajevima proširuju sve do na periferiju, ili dolazi opet doi koncentrično suženog vidnog polja. Osjet na boje većinom manjka, alj postoje i varijante, kao kod jednog našeg slučaja. Patoložko-anatomška slika po Birsch-Hirschfeldu poka­zuje đegenerativno oštećenje ganglioskih stanica mrežnice bez pojave upale. Izuzevši terapiju, koju ću kasnije kod aplikacije slučajeva spomenuti·, bila b i to u kratko obća slika alkoholne, ambliopije akutnog karaktera. Naš sinhroni duplicitet slučajeva drži se u glavnom gore spomenutih pojava sa tek neznatnim variranjem, što će pokazati prikaz njihovog oboljenja. Radi se ovdje o dva cigandna rođaka, koji su· 23. pr. mj. popili kod istog trgovca u Bjelovaru u isto vrieme po· oca 1 d d . tako zvane rakije. Stariji imade 46 god., a mlađi 33 god. Kratko· vrieme iza toga izbljuvali su tekućinu uz jake glavobolje, bez ikakvih daljnjih smetnja. Peti idan počeo im maglio opadati vid, mava- đaju·, da im je pred očima gusta, magla. Nalaz kod dolazka u bolnicu bio je sliedeći: Kod starijega maksimalno široke pupile s ekinezijiom. Na fundusu nikakovih osobitih promjena. Vid obostrano tek slabi osjećaj svietla. Mlađi jie im ao' također reflektorno ukočenost maksimalno širokih pupila. Desna papilla b. o., na lievoj usliedila je već promjena u smislu nužičasto- opalescentne defcoloralcije sa nejasno omeđenim rubom, tako· da je oboljenje papile prelazilo zrakasti poput fibramedullares u peripapilamui okolinu. Vdisus, isto kao i kod· pređašnjieg. Na· Ms- čenju polčeo se vid danomice od trećeg dana boravka u bolnici pomalo· popravljati, tako da je nakon 12 dana kod) starijega dostigao visinu od 1.50 — 2/60 na oba oka sa dobrom i sigurnom

241

orientacijom u prostoru. Papila pokazuje sada totalnu defcolo- raiclju sa dobro omeđenim granicama, dok su retinalne krvne žile još dobro punjene. Papile su još uviek bez refleksa, no sužene na srednju širinu. Vidno polje grubo uzeto koncentrično suženo bez centralnog skotoma. Osjećaj za boje ne postoji, tek razlikuje intenzitet zasićenja. Mlađi ostaje sa svodim maksi­malno širokim pupilama bez refleksa. Oibje papile dekolorirane ini toto, lieva nejasnije omeđena od desne. Reitinalne žile jo's uviiek nijesu primjetno sužene,. Vid na desno oko 2.50 — 3/00, lievo izčezao svaki osjećaj svietla. Vidno polje desnog oka nešto komcetrično suženo, inače bez skotoma. Osjećaj za boje: crvenu boju razpoiznaje točno; d'ok zelenu vidi kao plavu, a kod ostalih boja diferencira razliku zasićenja. Ka0 terapiju upotreb­ljavao sam dnevno za svakoga ·ρο jednu injekciju Betaxin forte, te po 5,0 com Bioplastina Serono enldoivenozno, tako da su do danas primili pojedinačno ,po 10 injekcija B. f. i 15 B. S.

Na Bloplaetin Seirono endovenozno odlučio sam se s razloga,., jer znam o'da prisutnost CH3 OH u retinalnom tkivu prouzro­kuje degeneraciju stanica oduzimanje lipoiđa, kao što je i, utvr­đen masni irajzpad mieliniskilh ovojnica živčanih vlakanaca opti- kusa. Dovođenjem lipoida u krvni obtok pomoću Bioplastina Serono, kojem je glavni sastav žumanjčani lecitim, imala bi se podignuti (gomilanjem lipoida) reorganizaciona i bioplaeti&na spoĐoibnost stanica, te povišena miena tvari, što bj u glavnom poduprlo detoiksika’oiono djelovanje u živčanom tkivu; Ostalu uzuelnu terapiju, kao luimibaiLnu punlkciju, te retrobulbanne injekcije vasodilatatomim sredstvima nijesam upotrebljavao. Toliko za danas, a za daljnju sliku toka bolesti dugujem svakako još nekoliko rieči,.. Pitanje terapije s Bioplastin Serono prepa­ratom. ostaje otvoreno, i imalo bi se preizpitati i kod drugih slučajeva.

2.) Dr Zvonimir P a v i š i ć :

»Demonstracija slučaja sa fibrae medullares permagnae«(Izašlo in extenso u Lieč. Vjestniku).

3.) Doc. dr. Š p a n i c podnosi ostavku na mjestu tajnika Hrvatskog oftalmološkog družtva. Ostavka se prima, a za tajnika je izabran g. đr Zvonimir P a v i š i ć , asistent očne klinike, u Zagrebu.

Zapisnik IX. red. siela Hrvatskog oitalmoložkog družtvau predavaonici očne klinike održanog dne 26. I 1943.

Predsjednik: Doc. đr. K. H ű ha, Zapisničar: Dr. Z. P a v i ­š i ć . Prisutni: Prof. dr. A Bo t t e r , i Doc. dr. S p a n i c , prion, dr. Pa n ac, Dr. M e i x n e r , dr. S o k o l i ć , Dr. Šta j d uh a r , Dr. J u t i r i š a , Dr. L ju š ti n a - I v a n č i ć , Dr. S t e i n h a u s - S e s t i ć , Dr. T o n k o v i ć , kao gost.

D o c . dr . H i i h n otvara sjednicu i pozdravlja kolege u Novoj godini rađa, koji je osobito težak u ovo ratno vrieme, te apelira na kolege, da ' savjestno i etički vrše svoju ,dužnost kao liečnici prema našemu narodu u ovo težko. doba, želeći uspjeh u radu družtva u Novoj godini.

D-1 e m oi n s t r a c i j e :

1.) Dr. Zvonimir P a v i š i ć :

»Slučaj oprženja oka lužinom uspješno liečen ranom perikornealnom transplantacijom spojnice«.

Prikazan je slučaj jednog bcdestnika,, koji se b io opržio pri­godom kuhanja sapuna koncetriranom kalijevom lužinom, koja mu je stremila u desno oko.

Na desnom oku je postojala erozija ciele donje polovice rožnice s koagulacijom i sekvesitracijom površnog tkiva na buibuisu rožnice između 9—6—3h i velikim oprženjem spojnice donje polovice očne jabučice. Nakon ozljede iznosio je vid na desnome oku 6/24.

Oiđmah, t. j. 3 sata nakon ozljede, izvršeno je najprije tuši- ranje nekroti&nih oprženih mjesta na limbusu sa 2% o t o p i ­n o m t a n i n o v e k i s e l i n e p o V o g t u, da se stvori fiksaciona površna lamela, tako da lužina ne može prodirati u dubinu i izazvati kasnu kolikvaciionu nekrozu. Zatim je oidstra- njen operativno1 površni fiksirani nekrotični, sloj tkiva ma lim­busu rožnice.

Izvršena je p e r i t o m i j a s p o j n i c e ma limbusu od 9—6—3h, te je uz rub rožnice t r a n s p l a t i r a n i r e ž a n j s p o i j n i c e i z g o r n j e g f o r n i k s a d r u g o g a z d r a ­v o g o k a i p r i š i v e n s a š a v o v i m a o d k o s e .

Osmi dan šavovi su bili odstranjeni, tranplantat je prirastao a rožnica se eprtelizirala i ulije se zamutila. Vidi 16 dama nakon ozljede iznosi ,uz miđriazu zjenice 6/18 sa —(1.0 Dsf. 6/8.

Operacija· je izvršena u1 s m i s l u D e n n i g - T h i e i s o v e r a n e t r a n s p l a n t a c i j e s l u z n i c e i z u s t a kod oprženja lužinom, d’a s'e sprieči kolikvaciona nekroza i razvoj pseiudopterigiurrra. Operacija se mora izvršiti najkasnije do 6 sati nakon ozljede, dok nekroza n ije prodrla u d'uibkuu i nije došla do sekundarne infekcije, Jer inače efekt transplantacije n ije siguran.

Mi smo u našem slučaju tramisplantirali spojnicu iz drugog zdravog oka·, jer ono nije bilo povrieđenio. Efekt je f u n k c i o ­n a l n i , s a n a c i o n i i k o z m e t s k i i z v r s t a n , jer se transplantat ne zapaža za razliku od tramsplanata sluznice iz usta, koji dugo ostaje crven, a vid je skoro' normalan te je r o ž -" miica u centralnom diiolu piadipumo· bistra. Jedino u periferiji prema 7—5h postoje nježne mutniine uz ldrntous, koje ne sme­taju vidu.

2.) Dr. Zvonimir P a v i š i ć :

»Promjene vidnog polja u regresivnom stadiju otrovanja metilnim alkoholom«.

Demonstrirana je serija vidnih polja, koje pokazuju, kako se poboljšava vidno p olje kod slučaja otrovanja metilnim alko­holom, koji je došao na kliniku skoro sliep, tako da je imao satno osjet svietla i projekciju u redu. Bolestnik je liečen veli­kim dozama Bioplastina Serono endovenozno ikako je to prepo­ručio prim. Dr. Painac, Betaxiinom i acetyloholinom, pa je došlo do poboljšanja viida i normaliziranja vidnog polja, tako da je postignuta normalna oštrina vida.

(Slučaj će biti publiciran in extenso)Di s kus i j a :

Doc. dr. H i i h n primjećuje, da je vidio u svojoj praksi jedan slučaj intoksikacije metilnim alkoholom, koji se liepo poboljšao na terapiju dioninom, jodom i Bi-vitaminom,

3.) Dr. Blanika J u t i t i š a :

Pokušaj liečenja trahoma piridin-Derganilom.Nakon uvođenja sulfamidlsfcih preparata u medioinu, poku­

šavali su ih upotrebljavati i u terapiji itrahoina. Različita upotreba preparata, kejiii su se davali) u formi injekcija, peroiratoo, i lo ­kalno, imali su razne terapeutske efekte, pa su se tako dielila mišljenja o djelotvornosti i račinu upotrebe. Jedni su se zalagali za davanje u formi injekcija, i tvrdili, da sulfamidi uzeti petr os nemaju nikakovog djelovanja. Među tima. bili. su De j a n . , A r- t e r i e i r e s i R o u x , koji su radili sa septazinom (Benzylami- nophenylsiuifoinikiseliamid) i soluseptaziinom 4-y phenylpropyl- aminophenyl sulfon 'kiseli -amid 2,6 disulfor.i kiseli Na.

Druga grupa kao Sie, — Boe, — Lian,, Mc Kelvic, Huseiin, Loe, Jasserom i Cuhorarđ, Richard Forster i Thygesom bili su naprotiv za peiroralnu primjenu tvrdeći, da je oca djelotvornija. Loe je već tada dozirao, sulfamide i davao 0.035 g. na kg. tje­lesne. težine.

Treća grupa (Bonnet, Ouenođ i Nataf) davali su u formi /subkionjunktivalniih injekcija 4.4 Diaminophenylsulfon sa v r l o đio'brim uspjehom, odbijajući također peroralmi primjenu sulfe- miđlskih spojeva. Tvrdili su, d'a nema nikakvog terapeutskog djelovanja.

U to vrieme na našoj klinici izpitivao se prontosil solubile u formi kapljica, subkonjunktivalnih injekcija i prontosil mast.

Mast se n ije pokazala osobito prikladnom, jer prontosil rubrurn, koji je sastavni dio, dražio je oči. Kapljice i sulbko- njur.ktivatne injekcije imale su dosta dobre terapeutske efekte. Nestajale su subjektivne smetnje, došlo je do djelovanja na su- periinfakciju, a djelovao je j na komplikacije rožnice (lr.filtrate, ulcera, panus). Djelovanja na same spojnice nije bilo, jer danas znamo, da otopine sulfomamida djeluju u visokim kocer.traci- jiama, na pr. Albucid 10—46% otopina, dok je prontosil 2.5—-5% otopina. Diruigi preparat, koji je bio upotrebljavan na našoj k li­nici bio je S t r e p t a z o l . Davao se lokalno u formi kapljica, ali oislm oibćeniitog djelovanja na subjektivne smetnje, nije imao djelovanja na same trahomske prom jene iz istih razloga, kao i Pontosil, jer dolazi u premalenim koncentracijama.

1841. H a n k e i L i n d n e r uvode, potaknuti od Amerika­naca,,, novi sulfamiidški preparat Albucid (para aminophenylsul- facetylamid) u terapiju trahoma, jer je vrlo dobro podnošljiv i u velikim dozama. Lindiner ga je dozirao sličr.lo kao nekada Francuzi 0.03 g. na kg. tjelesne težine kroz 3—4 nedjelje.

Hanke provodi udarnu terapiju kroz 7 dana. 3x3 tablete od 0,5 g. U jednom i drugom slučaju doze su vrlo visoke, ali se dobro podnose. Djelovanje Albucida, prema njima, je odlično, osobito kod kompliciranih slučajeva trahoma.

Joihamisor.i i Ernst davali su prema propisu Linđnera Albu- ciđ, ali nemaju tako dobrih Uspjeha, osobito «je zatajilo d jelo­vanje u svježim slučajevima. Te goidine izpitivao je djelovanje Albucida na našoj klinici prof. đr. A. B o t t e r i i Dr. P. S o -

kοl i ć j izr.iidi su svoja opažanja kod velikog broja traihomskih bolestnika. Davali su preparat peroralno u velikim dozama i to najprije protrahiranu tarapiju po Linđneru, a kasnije u formi udarne' terapije, t. j. velike doze kroz 7 idar.a, ai onda kroz 10 dana pauza. Tih kura bilo je 5 u početku, a kasnije se smanjilo na tr.i kure. Ustanovili su ponovno, da se Albucid odličr.io pod­nosi, i samo u jednom slučaju moralo se prekinuti davanje radi ir.itoksikaciomiih pojava.

Osim peroralnog djelovanja, davali su l o k a l n o Albucid kao 19—15% otopinu, kao kapljdce. Djelovanje na trahomske pro­mjene spojnioe isto kao i rožnice b ilo je odlično. U svim sluča­jevima nije se doduše postigla podpuna sanacija, ali i u najte­žim slučajevima došlo je do vidjivog poboljšanja, bolje nego s klasičnom terapijom.

Kako se danats osjeća veliko pomanjkanje sulfonamidskih preparata ma tržištu, mi smo tražiti jedan novi preparat, koji bi odgovarao po djelovanju alibuoidu. Talijani su preporučivali derganil.

Piridind'ergainil 2. (peraaminiophenylsulfouamid) piridin je jedan kompleksni spoj ikoji u svojoj molekuli sadrži priridimski prsten vezan preko dvie sulfamiideke skupine u para amino po­ložaju na dVa benzolova prstena.

Netopiv je u vodi i dolazi u formi tableta od 0.5 g. za peroralnu primjenu.

Spojevima iste kemijske strukture pod imenom Dagenan i Met B 693 su sa dobrim uspjehom liečild gonoreju.

Natrijeva sol Piridin dengamdla dobroi je topiva i dolazi u ampulama za dntramuskulaime in jekcije od 3 ccm i 'intravenozno u ampulama od 5 ccm. Jedine i druge ampule sadrže 1 g. Na 2 (paraamieophenylsulfonamid) pirićEma u vodenoj otopini. Dakle su prema tome Intramuskularne injekcije po prilici 33%, a intravenozne 20%.

Albucid upotrebljavali smo kao 10—15% otopinu tako, da smo 30% otopinu razriedild s odgovarajućom količinom vode. Takva otopina Aibucida može se upotrebljavati 3—4 dana, nakon čega dolazi do razpadanja otopine. Ona požuti i peče u očima.

Otopinu Piridin derganila. priređivali smo na isti način, da smo 33% otopinu t. j. ampule za intramniskularne injiekcije razrledili s odgovarajućom količinom vode. Ali r.d ova otopina ni je stalna i već nakon nekoliko saiti počinje se razpađa.ti in vitro, οbara se bieli talog. Do toig razpadanja dolazi još mnogo hrže koid ukapavanja u oči. Poznato jo, ida su skoro sve te oto­pine sulfamidskih preparata neutralne reakcije, a kako nam je poznato, da se kod upale ph reakcija suza pomakne prema kise­loj reakciji, dolazi, vjerojatno uslied te kisele reakcije do bržeg kemijskog raizpada spoja Na — 2 (pairaaminophenylsulfonamid)

piridiina u 2 (pairaarmnophenyl&uifonaimid) Piridin i sol. Na 2 (paraaminophenylsulfamiid) piridin obara se kao bieli talog pod tim uvjetima mnogo hrže nego pod samim djelovanjem svietla.

Peroralno podnosi se Piridin derganil vrlo dobro. Ne dolazi do nikafcoviih ir.toksikaciomifa pojava. Paćienti su se dobro osje­ćali i nisu se tužili na gtavobloje/

Aplicirali smo ga kroz 10 dana p o 6 tableta, iza toga 10 dana pauza i to bi se nekoliko puta ponavljalo. Lokalno smo upotrebljavali 10—15% otopinu i to smo ukapavali sama u jedno ako, dok je u drugo oko kapana otopina albuiciđa kao kontrola.

Radi spomenutog razpadanja otopine priređivali smo sa­svim svježu otopinu neposredno prije ukapavanja. Ali se 'ona razpadala i u očima, kalko je spomenuto. Jako peče, te kao što je spomenuto, taloži se n,a vjeđama bieli talog u formi jedne homogene mase, .kao jedna biol® krustaj, koja se je vrlo težko skidala, iritirala kožu vjeđa, dolazilo je đk> upale, edema lica i vjeđa i ekcema vjeđa. Taj talog podražavao je i spojnice vjeđa isto kao i spojnice očne jabučice, tako da su spojnice bile stalno podiražene, hiperemiome, lagano eđematozne, čega r.iismo opažali na kontrolnom oku, gdje je bila ukapavana oto­pina Albucida.

Samo djelovanje na trahomske promjene ,niije dolazilo do izražaja ni na jedinom oku. Na kor.trolnom oku, gdje je bio ukapavan Albucid, došlo je do ublaženja subjektivnih simptoma, pa 1 trahomski simptomi su1 se ulblazili. Babice su se nešto sma­njile, .par.us je išao natrag, ali to sve može se pripisati d je lo­vanju otopine Albuciđa, dok na drugome oku, koje je bilo liie čeno otopinom piriđiinđerganila, n ije bilo ipoboljšanja, niti su­bjektivnih simptoma, niti trahomstoiih, bobioe su ostale rvepno mienjer.ie, isto tako kao i komplikacije rožnice.

Z a k l j u č a k . Radi prije spomenutog svojstva otopine Pi­ridin derganila, t. j. razpadanja njezinog a uslied toga izazvanih smetnja, upale kože, edema, ekcema, faiperemije i edema spoj­nice, a pošto djelovanje preparata uzetog peroralno ne izaziva poboljšanje tnahomskih promjena, ne možemo ga preporučiti u terapiji trahoma.D isk u s i ja :

Pirim. dr. P a n a c iznosi veoma povoljno djelovanje ciba zola u otopini sa aquom destillatom kao kapljice kod gnojnih upala spojnice.

Prof. dr. A. B o t t er i primjećuje, da Albucid otopina kao kapi za oči ne traje dulje od 3 dana, jer se već počinje ras­padati,

Prim. dr. P a n a c drži, da otopina Altoucida d jeluje i dulje, kako je to vidio kod svojih slučajeva u praksi.

Iz H r v a t s k o g l i e č n i č k o g zbora.

Tečajevi Hrvatske akademije za usavršavanje liečnika:

Tokom sliedeće jeseni i zime održat će se u okviru Hr­vatske akademije za usavršavanje liečnika sliedeći tečajevi: iz RATNE KIRURGIJE, POVIESTI MEDICINE, KLINIKE BO ­LESTI SRDCA I KRVNIH ŽILA, FARMAKOLOGIJE, SPECI­ALNE KIRURGIJE O CINBENICIMA EMBRIONALNOG RAZVITKA i IZABRANIH POGLAVLJA IZ INTERNE ME DIOI'NE.

Vrieme i imena predavača jevit će se pravovremeno.*

Zborov muzej za poviest zdravstva u Hrvatskoj;

Kolege!Sve, što bi moglo biti od važnosti za Zborov muzej z.a

poviest zdravstva u Hrvatskoj, dostavite Zboru ili upozorite Zbor na to.

U koliko posjedujete ili su Vam poznate slike, fotografije, crteži, književna djela, zdravstvene naredbe, liečničke sprave

(instrumenti), važne za muzejski prikaz zdravstva, uspomene na razne ličnosti sa područja zdravstva u Hrvatskoj, predmeti, važni za prikaz naše pučke medicine i dr., poklonite Ziboru ili pomozite, da Zbor do tih predmeta dođe.

*

Udjeli Zadruge za podizanje liečničkog domaKolege, koji žele pokloniti Hrvatskom liečničkom zboru

svoje udjele Zadruge za podizanje liečničkog doma, umoljavaju se da pošalju Zboru odnosne temeljnice, ili da jave tajničtvu Zbora (brzoglas 8579) da po temeljnice pošalje.

*

Knjižnica Hrvatskog liečničkog zbora.otvorena je ponedjeljkom i četvrtkom od 17—19 sati.Kolege!Sve nepotrebne knjige i časopise (i nepotpune, Pa i poje­

dine brojeve pojedinih godišta) darujte knjižnici Zbora.

R az n e viest i .P r o m a k n u t j e :

Dr. Franjo Del a k , kotarski lie čn ik K otarske ob lasti u K arlobagu,iz 1X2. č :novn og razreda u V II I1 . č in ovn i razred.

Dr. Branko S t i p a n i č i ć , obćinsk i lie čn ik Uzadiružene zdravstvene o b ć ne u K ostajn ici, iz V I I I 2 . č in . razreda u V I I I1 . č in ovn i razred.

Dr. V ik tor J e l e c k i , k otarsk i lie čn ik k od K otarske oblasti u D voruna Uni, iz I X 2 . č in ovn og razreda u V I I I 1 . č in ovn i razred.

Dr. M ilan B e d e n i zdrav, nadzor. D om a narodnog zdravlja u O sieku,iz V I I 1 Jč’ n. razreda u VI. č in . razred.

Dr. Josip P al e č e k , predsto jn ik od je la V I I 1 . č in ovn og razreda,i preim en ovan za prim arnog liečn ik a V I 1 . č in ovn og razreda kod D ržavneb o ln ice u B rodu na Savi.

D r. Zaharije D a v i d o v i ć , asistent V I I I 1 . č in ovn og razreida za asi­stenta V I I1 . č in ovn og razreda kod D ržavne b o ln ice u B anjoj Luci.

242

243

D r Dragutin M ihel č i ć , primarni liečn ik V III-1. č in ov . razreda, za prim arnog l 'e č n ik a V II-1 . č in ov n og razreda kod D ržavne b o ln ice u G račacu .

Dr. M ilivoj B a č i ć , zdravstveni v ježben ik X . čin ovn og razreda kod D ržavne boln rce u G osp iću , za sekundarnog liečn ik a X -1 . čin ovn og razreda.

Dr. M arko B a š i ć , zdravstveni savjetnik G lavnog ravnateljstva za ru­darstvo) z V I-2 . č in . razreda u V - l . č in ovn i razred.

D r. Fran jo V οl a r i ć , zdravstveni viši pristav VIII-2 . č in ovn og raz­reda kod Zdravstvenog zavoda u Zagrebu , za zdravstvenog nadzornika VII-1. č in ovn og razreda.

Dr. M ato Š i m u n k o v i ć , primarni lie čn ik D rž. b o ln 'c e u D u brov ­niku, č in ov n ik V II-1 . č in . razreda za prim arnog liečm ika kiruržkog od je la u V I-1 . činovnom . razredu.

D r D ragut’n C e r t i n , p redsto jn ik o d je la i v. A- upravitelja D ržavne b o ln ice u Zagrebu , č in ovn ik VI-3. d inovnog razreda, za prim arnog liečn ika i v. d. upravitelja u V - l - čin ovn om razredu.

D r. Ινo Μ l i n a r i ć , asistent IX -1 . č in ovn og razreda, za asistenta VII-1. č 'n o 'vn og razreda kod D ržavne b o ln ice u N ovoj G radiški.

D r. V ladim ir V o n d r a č e k. obćinsk i lie čn ik U zadružene zdravstvene obćin e u N ovigradu P odravskom , iz V III-2 . čin . razreda u VII-1. čin . razred.

I m e n o v a n j e :

Dr. G ertruda J u ra k iz Zagreba zdravstvenim v ježben ikom X . č in o v ­nog razreda k od D ržavne b o ln ’ ce na Sv, Duhu u Zagrebu i dod ieljena na rad D ržavnoj b o ln ic i u D ubrovniku.

Dr. Branilslav M a t i š i ć , zdravstven i v ježben ik X . č in ovn og razredasekundarnim lieičnikom X-1. č in ovn og razreda kod Zakladne bo ln ice na Rebru u Zagrebu.

Dr. Zvon im ir M i h e l i ć iz Z agreba liečn ik om vježben ikom , X . č in o v ­nog razreda k od D ržavne bo ln ice na Sv. Duhu u Zagrebu .

Dr. Dušan D o b r οvi ć , zdravstveni v ježben ik X . čin ovn og razredak od D ržavne b o ln ice u Sarajevu sekundarnim liečn ik om X-1. čin ovn ograzreda.

Dr. Leonard Ni k οl i ć , zdravstveni v ježben ik X. č ’novn og razredakod B oln ice za zarazne bolesti u Zagrebu, sekundarni m liečnikom X -1. 5i- novn og razreda,

Dr. Zvon im ir M i l k o v ić ,lie čn k iz Zagreba , asistentom vježben ikom X. č in ovn og razreda kod M ed icin skog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu.

D r. A lb in B r n ob i ć , lie čn ik , za l ie čn ičk o g v ježben ik a X . čin ovn og razreda, kod D ržavne b o ln ice u Petrinji.

Hr. Stanislav S z abo, asistent M edioin . fakulteta H rvatskog sveu či-l i šta u Zagrebu , privatnim d ocen tom na katedri »G in ek o log ija i obstetricija« za predm et »G in ek olog ija i obstetr ic ija « .

Dr. A n te V u l et i ć , upravitelj Z avod a za izpitivanje liek ov a u Z a ­grebu, privatnim d o ce n to m naslovnim izvanrednim p ro fesorom M edicin ­skog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »H igiena i soc ia l­na m edicina« za predm et »Endem'ijski sifÜl’.s«.

Dr. Eugen Ne ž i ć , upravitelj Z dravstvenog zavoda u Zagrebu, priva t­nim docen tom i naslovnim izvanrednim p ro fesorom M ed ic 'n sk og fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »H igiena i socia ln a m edicina« za predm et »M ala rio log ija«.

ΡΓ· Pavao Ć e p u l i ć , nadstojn ik odsjek a za b o ln ice u Gla/vnom rav­nateljstvu za zdravstvo M inistarstva unutarnjih pos lova , privatnim d ocen ­tom i naslovnom izvanrednim pro fesorom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedr: »H igiena i socia lna m edicina« za predm et »Zdravstveno za k on od avstvo i nauka o boln icam a«.

Dr. Iv o J a k o p o v i ć , , dopu kovn ik i zam jenik p roče ln ik a od jela zdravstvo u M inistarstvu oružanih snaga, privatnim docen tom i naslovn 'm izvanrednim pro fesorom M edicin skog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Z a ­grebu na katedri »V o jn a m edicina«.

D r. B aldo D u k i ć .nadstojn ik od je la za bolesti uha, nosa i grla kod Zakladne b o ln ice na R ebru ii Zagrebu , privatnim d ocen tom M edicin skog fa ­kulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedni »O torin olarin golog ija « za predm et »B olesti uha, nosa i grla«.

Dr. T vrtk o D u j m u š i ć , nadstojnik od je la za b o le s t ’i uha, nosa i grla kod B oln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu , privatnim docen tom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveu čilišta u Zagrebu na katedri »O torinolaringolog ija « za predm et »Bolest'i uha, nosa i grla«.

Dr. N ikola Še p aro v i ć , nadstojnik internog od je la D ržavne b o ln ice na Sv. Duhu u Zagrebu , privatnim docen tom M edicinskog fakulteta H rvatskog sveučilišta u Zagrebu na katedri »Interna m edicina« za predm et »Specialna p a to log ija i terapija unutarnjih b o lesti.«

Dr. J o zo B u d a k , predsto jn ik odsjeka za fizikalnu terapiju k od B oln ice m ilosrdnih sestara u Zagrebu , suplent VIII-1.. č in . razreda na M edicinskom fakultetu, sveučilištn im decen tom M edicinskog fakulteta H rvatskog sv e u č i­lišta u Zagrebu na katedri »K lim atobaln eologija« za predm ete »K lim atobaln eo- log ija « i »F izikalna terapija«.

D r. V era I v š i ć , lie čn ik iz Zagreba , zdravstvenim vježben ikom X . čin ovn og razreda kod Zak lade b o ln ice na R ebru u Zagrebu.

P r e m j e š t e n j e :

D r. Jelena Č e k i ć , zdravstveni v ježben ik X . č in ovn og razreda, odZdravstvenog zavoda u Zagrebu k D om u narodnog zdravlja u O sieku.

D r, Zvonim ir S t r a u s s , primarni liečn ik VII-1. č in ovn og razreda i v. d. pnedstojn 'ka k iruržkog od je la D ržavne b o ln ice u Tuzli, za v. d. upra­vitelja i prim arnog liečn ik a k iruržkog od je la D ržavne bo ln ice u Bihaću.

D r. Juraj K a i , t n e r , zdravstveni v ježben ik X . 'č in o v n o g razreda, odZakladne bo ln ice na R ebru u Zagrebu za v. d. predstojn ika kiruržkog odjela D ržavne b o ln 'c e u Tuzli.

D r. K arp P o p o v , ugovorni l ie čn ik , od U zadružene zdravstvene obćin e u T ržačk im Raštelam a k Uzadruženoj; zdravstven oj ob ćin i u R a k ov ici.

Dr. M ihael P i s c h l , obćinsk i liečn ik V III-1 . č 'n o v n o g razreda, odU zadružene zdravstvene obćin e u A n drijevcim a k U zadruženoj zdravstvenoj ob ćin i u N ikincim a.

D r. M artin P r e l o g , obćin sk i liečn ik VIII-4 . č in ovn og razreda, odU zadružene zdravstvene o b ć ’ ne u Zaprešiću k U zadruženoj zdravstvenoj obćini u V oćinu .

Dr. Šime P a p a , obćin sk i liečn ik V III-2 . č in ovn og razreda, od U zadru- žene zdravstvene ob ćin e u P od gora ču k U zadruženoj zdravstvenoj o b ć 'n i u A n drijevcim a.

Dr. A n te B r k l j a č i ć , obćin sk i lie čn ik VIII-2. čin ovn og razreda, od U zadružene zdravstvene obćin e u V oćin u k U zadruženoj zdravstvenoj obćini u Zaprešiću.

D r. O to K r ive c , sekundarni liečniik X -1 . č in ov n og razreda kod Z a ­kladne b o ln ice na Rebru u. Zagrebu, u istom svojstvu i u .istom položajuk b o ln ’ ici m ilosrdnih sestara u Zagrebu, iz službenih; obzira .

Dr. Vanda H a h a m o v i ć - F e l d m a n , ugovorni liečn ik i specialista za d je č je bolesti kod D ržavne b o ln ice u D u brovn iku, k Domu narodnogzdravlja u D ubrovniku.

Dr. Jelena Š e r š a v i c k i , zdrav, v iš ' p ristav VIII-1. č in ov . razreda, od D om a narodnog zdravlja u Tuzli k D om u narodnog zdravlja u N ovojG radiški.

D r. M arko Baj z e r , asistent IX -1 . č in ovn og razreda kod D ržavnog lječ iliš ta Strmac-Šuimetlica, u istom svojstvu i u istom p oloža ju k Zdravstve­nom zavodu u Zagrebu.

U m i r o v l j e n j e :Dr. Ćiro K a l e b i ć , zdravstveni savjetnik V - l . č ’ novnog razreda kod

V e lik e župe C etina u Omišu, s pravom na m irovinu, k o ja mu prem a god i­nama slu žbe pripada.

O d p u š t e n j e i z d r ž . s l u ž b e :

Dr. V era Š a r i ć , viši zdravstven.' pristav ΙΧ-2. čin ovn og razreda kodD ržavnog lječ iliš ta u K ra ljev ici.

Dr. V era Pst r o c k i - S o b οl j e v a , zdravstveni v ježben ik Χ -1 . čin . razreda k od U zadružene zdravstvene obćin e u L ičk om P etrovom Selu, radi sv o jev o ljn og napuštanja službe.

Dr. Safet M u r a t o v i ć , zdravstven ' v ježben ik X . čin ovn og razreda kod D ržavne bo ln ice u B anjoj L uci.

Ne dajte se kod desinfekcije u Vašoj praksi

smetati neugodnim mirisom desinfekcionog

sredstva. U potriebite savrem eno sredstvo

" S A G R O T A N " . " S A G R O T A N " imade uz

visoku baktericidnu snagu i potpunu neškodljivost

za ruke i instrumente ugodan, nenametljiv miris.

N abavite za pokus » S A G R O T A N «

SAGROTANProizvadjač: Schülke & Mayr A. G . , Hamburg Zastupstvo:’’BIOSAN", Mr. ph. Vladimir Smokvina,Zagreb

KLASIČNO HYSTI DI NSKO L I E Č E N J E !

z a t e r a p i j u

g a s t r o d u o d e n a l n i h

či r e v a

Nalazi se u prometu u kutijama sa 6 ampula po 5 ccm sa 0.20 g

hystidinum hydrochloricum i kutije sa 100 amp.

Zastupstvo:

FARM . KEM . LABORATORIJ »VIS-VIT«, Z A G R EB , LA N G O V TRG 3. — B R Z O G LA S 99.68.

P R O F . DR. L J. J U R A K : N EO B IČ A N TOK B O L E ST I I N EO B IČ A N R A Z U D B E N I N ALAZ KOD A K U TN ESA K A G IJE ČOVJEKA. (M A L L EU S H U M ID U S A C U T U S H O M IN IS )

Slika 1 Slika la

Slika 2 S lik a 3

PROF. DR. LJ. J U R A K : NEOBIČAN TO K BO LESTI I NEOBIČAN R A ZU D B E N I N A LA Z KOD AK U TN ESA K A G IJE ČOVJEKA (M ALLEU S HUM IDUS ACU TU S H OM IN IS)

Slika 5 Slika 7

PRO F. DR. LJ. J U R A K : NEOBIČAN TO K BO LESTI I NEOBIČAN R A ZU D B E N I N A L A Z KOD AK U TN ESA K A G IJE ČOVJEKA (M ALLEU S HUM IDUS ACUTUS H OM IN IS)

Slika 9 Slika 10

PROP. DR. LJ. J U R A K : NEOBIČAN TOK BOLESTI I NEOBIČAN R A ZU D B EN I N A LA Z KOD AK U TN ESAKAGIJE ČOVJEKA (M ALLEU S HUM IDUS ACUTUS H OM IN IS)

Slika 11 Slika 12

Slika 11a Slika 13

Slika 14 Slika 15