8

Zajednica Karmelskih Laika Hrvatski Leskovac Leskovački brijeg 15, 10251 Hrv. Leskovac

T/F:+385 1 6578 450, E: uspon.zkl@gmail.com

ŽIVOT VJERE SAVJETI ZA ODGOJ DJECE ALBINO LUCIANI (IVAN PA-VAO I.) Poštivanje istine. Djeca su također osjetljiva na istinu. Ona imaju gole-

mo povjerenje u vjeroučitelja. Stoga si on ni za šalu ne smije dopus-titi da kaže nešto neistinito, ili dvoznačno. U tom pogledu nikada ne može biti prevelika razboritost i skrb da se pred djecom ne izgubi ugled čovjeka od riječi. Kad se, naprimjer, pripovijeda, treba paziti da se pojedinosti ne mijenjaju. Dijete osobi-to pamti sitne pojedinosti te je zbunjeno ako ih drugi put čuje druk-čije. U njemu se budi sumnja koja od nevažnih pojedinosti lako pre-lazi na ono bitno, na same istine koje mu se predaju.

Katehetika u mrvicama – Glas Koncila 1978.

*****

OBAVIJESTI

Raspored za svibanj: − 5.5. 2015. Lectio Divina u 20 sati. − 19.5. 2015. mjesečni susret u 20 sati − Stalna karitativna akcija: I. nedjelje u mjesecu

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA HRVATSKI LESKOVAC

Travanj (56), 2015.

UUUU

SSSS

PPPP

OOOO

NNNN

2

UVODNIK

Priča: Monah koji je znao od-govore na najteža pitanja na svijetu Neki čovjek dođe monahu i kaže mu: “Kako mogu vjerovati da od običnog kruha i vina postaju Isusovo tijelo, dakle tijelo i krv?”

Monah mu odgovori: “Ako već tvoje tijelo, koje se hrani kruhom i vinom to vino pretvara u meso i krv, zašto to isto što je tebi moguće ne bi bilo moguće i Bogu, koji je kao tvoj Spasitelj zasigurno moćniji od tvoga tijela?”

“No dobro”, reče čovjek, “a kako može u tako malenoj hostiji biti prisutan čitavi Isus Krist?”

Monah mu odgovori: “Krajolik koji je pred tobom, vidiš li?” “Vidim”, potvrdi čovjek.

“Eto”, nastavi monah, “i rijeka, i dolina, i brdo i stabla pred tobom, sve je to tako veliko, a tvoje oko je maleno. Pa ipak sve to stane u tvoje maleno oko.”

“Još jedno bih volio znati: Kako može jedan isti Krist u isto vrijeme biti prisutan u stotinama i tisućama hostija ovdje i širom svijeta?”

Monah uze zrcalo i dade čovjeku da se ogleda: “Koliko osoba vi-diš?” upita. “Samo jednu, sebe!” odgovori čovjek. Tada monah pusti ogledalo na pod i ono se razbi u desetke i stotine komadića. Zatim reče čovjeku: “Pogledaj dolje, koliko sada likova vidiš?”

“Doista, vidim na desetke i stotine likova”, odgovori čovjek. I ništa više nije pitao.

N.A. preuzeto sa www.bitno.net

7

Često čujemo kako su ta dvojica učenika Isusa prepoznala „u

lomljenju kruha“. To je točno, ali ipak samo djelomično. Je li Isus prepoznat samo po toj gesti „lomljenja kruha“? Ne! Jer

evanđelist nam ipak piše, kako je Isus blagoslovio i dijelio, a ne samo „lomio kruh“. Nipošto samo Isusov poseban ili specifičan način lomljenja, nego i blagoslivljanje i dijeljenje kruha! Takvo lomljenje kruha s nekim znači istinski susresti drugoga, imati udjela u njegovu životu, upravo djelom dijeljenja kruha života.

Nakon toga se sve mijenja, otvaraju im se oči i učenici konačno prepoznaju Uskrsloga. Dakle, ne samo kroz tumačenje Pisma nego i kroz lomljenje kruha, ne samo riječ nego i djelo. Isus ih osvaja jer ide s njima, skupa s njima dijeli dio puta, životnog puta. Govor sam nije dostatan. Zajedno blaguju. Tek kad je to oboje cjelina, moguće im je prepoznati uskrsloga Gospodina. I kao da nakon toga njegova tjeles-na prisutnost više nije potrebna. Isus takoreći nestaje i izmiče njiho-vim pogledima.

Učenici se vraćaju natrag u Jeruzalem kako bi drugima pričali što im se dogodilo. Zanimljivo je da samo jedan od dvojice učenika, pre-ma pisanju evanđeliste Luke ima svoje ime, Kleofa. Ako se upustimo i uživimo u ovu uskrsnu priču, taj drugi učenik mo-

žemo biti mi!

Frano Prcela, O.P. (izvor: list «MI»)

6

Drugo se promišljanje tiče teme muškarca i žene stvorenih na Božju sliku. Pitam se nije li kriza kolektivnog povjerenja u Boga, koje nam je donijelo toliko zla i zbog kojeg patimo od pomirenosti s nevjerom i cinizmom, povezana s krizom saveza između muškarca i žene.

Biblijski izvještaj, s velikim simboličnom slikom zemaljskog raja i

istočnoga grijeha, govori nam upravo da se zajedništvo s Bogom od-ražava u zajedništvu ljudskog para i da gubljenje povjerenja u nebes-kog Oca ima za posljedicu podjelu i sukob između muškarca i žene. Velika je odgovornost Crkve, svih vjernika, i prije svega vjerničkih obitelji, za ponovno otkrivanje ljepote nauma stvaranja koji utiskuje Božju sliku također u savez između muškarca i žene. Zemlja se ispu-nja skladom i povjerenjem kada se savez između muškarca i žene živi u dobru. A ako ga muškarac i žena zajedno traže jedno s drugim i s Bogom, bez sumnje ga nalaze. Isus nas otvoreno potiče na svjedoče-nje te ljepote koja je Božja slika.

Iz papine kateheze na općoj audijenciji u srijedu 15. travnja 2015.)

KROZ LITURGIJSKU GODINU EMAUS – ISTINSKI SUSRET S DRUGIMA Kad Isus nakon Uskrsnuća susreće učenika na putu za Emaus on

im ne kaže, pogledajte, ja sam, nego ide s njima skupa da ga oni sami prepoznaju! Dakle, Isus im ne drži nikakav govor niti ih nepotrebno kritizira. On im tumači Sveto pismo. Zašto? Zato jer je promišljanje i razgovor o vjeri također mjesto susreta s Bogom.

Do tada su ga ta dvojica učenika izgleda samo poznavali, a sada ga tek istinski upoznavaju. I upravo „dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše“.

3

NAĆI SEBE TRAŽEĆI BOGA

BOG ANNE MARIJE TAUSCHER

Žena dobrohotne ljubavi Samo čitati što je sve Anna Maria radila, koliko je putovala, koliko ljudi susretala…već budi u nama divljenje. Na mene je osobito djelo-vala jedna njezina aktivnost: uvijek je i odmah odgovarala na sva do-bivena pisma, i to katkad na stotinjak; ako nije stigla danju, onda je nastavila preko noći. Pitamo se: kako je mogla toliko učiniti u jed-nom danu? Odgovor leži dijelom u njezinu karakteru, a dijelom u njezinoj organiziranosti. Ovo «hrvanje s vremenom» naziva se «askeza vremena». Pojam vremena ima dva značenja. Vrijeme se može promatrati kao jednostavan tijek vremena i to se zove u grčkome kronos. U kršćan-skome shvaćanju, međutim, vrijeme postaje «pogodno vrijeme», vri-jeme milosti, i zove se kairos. Sva se mudrost sastoji u tome da kronos znamo pretvoriti u kairos, tj. iskoristiti naše vrijeme kao pogodno vrijeme milosti. Tri su moguća načina kako netko može pristupiti vremenu: rasipati vrijeme, živjeti vrijeme kao prisilu i, konačno, koncentrirati se na sa-dašnji trenutak. U slučaju rasipanja vremena osoba ne zna što bi učinila sa svojim vre-menom, ne zato što bi imala previše vremena na raspolaganju, nego zato što nema nikakvih planova, ideja, ciljeva. U slučaju prisile osoba se osjeća kao rob vremena, nikad ga dovoljno nema, trči od jednog posla do drugog, osjeća se pritisnutom mnoštvom zadataka. Konač-no, ako se koncentriramo na ono što činimo, vrijeme postaje kairos, milosni trenutak.

4

To je zapravo nutarnji stav što ga je klasična asketika ovako izrazila: «Radi ono što radiš», tj. nemoj sada misliti na nešto drugo, nemoj željeti biti negdje drugdje istodobno, nego se posveti čitavim bićem onome što upravo radiš. Vrijeme je dar Božji pa posvetiti vrijeme znači naći Boga u svakoj našoj aktivnosti. Sjetimo se da je Isus našao svoje učenike upravo tamo gdje su oni bili uronjeni u svoj posao: aktivna Petra dok je lovi-o ribu, ozbiljna Natanaela pod smokvom, rastom niska Zakeja na smokvi, cinika Mateja kod stola za skupljanje carine itd. I nas će Go-spodin uvijek naći tamo gdje se upravo nalazimo ako se tamo uistinu nalazimo i ako ga i mi tražimo upravo tamo. Tajna Anne Marije je bila u tome što je ona uspjela živjeti vrijeme kao kairos, tj. kao vrijeme milosti. Uvijek je sadašnji posao najvrjedni-ji, sadašnji susret najdragocjeniji.

Nastavlja se…

5

PAPA GOVORI

Savez između muškarca i žene

Bog je povjerio zemlju savezu muškarca i žene: neuspjeh to-ga saveza oduzima svijetu ljubav i potamnjuje nebo nade. Zabrinja-vajući znaci već postoje i već ih vidimo. Od mnoštva tih znakova želim ukazati na dva za koja smatram da za n a s p r e d s t a v l j a j u n e o d g o d i v e o b a v e z e . Prvo: nema sumnje da moramo učiniti mnogo više za žene, ako želi-mo vratiti veću snagu uzajamnosti između muškaraca i žena. Nužno je, naime, da se ženu ne samo više sluša, već da njezin glas ima stvar-nu težinu, priznati ugled, u društvu i Crkvi. To je način na koji je Isus promatrao ženu u jednom okruženju koje je bilo nepovoljnije od našega, jer je u tim vremenima žena upravo bila građanin drugog reda, a Isus ju je promatrao na način koji baca jedno snažno svjetlo, koji osvjetljava jedan put koji vodi daleko, čiji smo prešli tek mali dio. Još nismo duboko shvatili ono što nam može dati ženski genij, stvari koje žena može dati društvu i nama: žena zna gledati stvari drugim očima koji upotpunjuju ljudsku misao. To je put kojim treba kročiti s većom kreativnošću i odvažnošću.