SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTIAKADEMSKA GODINA 2007./2008.

Petra Mamić

ODGOJ U SPARTISeminarski rad

Kolegij: Osnove bibliotekarstva

Zagreb, svibanj 2008.

1

SADRŽAJ:

I. UVOD...................................................................................................................3

II. LIKURG-SLAVNI SPARTANSKI ZAKONODAVAC..............................................4

III. ODGOJ U SPARTI

I.1. Odgoj muške djece od rođenja do osamnaeste

godine života...............................................................................................6

I.2. Dječja ljubav.................................................................................................9

I.3. Odgoj eirena...............................................................................................10

I.4. Odgoj ženske djece....................................................................................11

I.5. Uloga religije u odgoju................................................................................12

IV. BRAK.................................................................................................................13

V. ZAKLJUČAK.......................................................................................................14

VI. LITERATURA.....................................................................................................15

2

I. UVOD

Sparta ili Lakonija (Lakedemonija) je bio grad-država (polis) nastala oko 9. st.

pr.Kr. Nalazila se na jugoistočnom dijelu poluotoka Peloponeza. To je područje

planinskog krajolika, pa i ne čudi što su se Spartanci bili surovog karaktera. Postoje

mnogi mitovi o nastanku Sparte. Jedan kaže kako je Spartu utemeljio kralj

Lakedemon, sin boga Zeusa i Plejade Tajgete. Gradu je nadjenuo ime po svojoj ženi,

kćeri riječnog boga Eurota. Drugi navodi da je u dolinu rijeke Eurote Dorane doveo

Aristodem, Heraklov pra-praunuk. Oni su potisnuli staosjedioce. Oni koji su im pružili

otpor postali su heloti, a oni koji se nisu bunili postali su perijeci. Malo prije

Aristidemove smrti, njegova je žena rodila dva sina . Ne znajući koji je odnjih stariji,

Spartanci su za odgovor upitali Delfe. Pitija im odgovori neka oba dječaka smatraju

kraljevima. Odatle potječe spartanska tradicija da državu vode dva vladara. Neki

smatraju da je ta institucija dva kralja nastala kao kompromis između Dorana i

starosjedioca, a možda čak i kao kompromos između dvaju dorskih plemena.

Ipak za nastanak Sparte kao vojničke sile odgovoran je zakonodavac Likurg.

Stanovništvo se dijelilo na spartijate (osvajače zemlje, arisokraciju koja je

posjedovala zemlju i građanska prava), perijeke (starosjedioce koji nisu pružili otpor

kada su spartijati zauzeli zemlju; obespravljeni poljoprivrednici, trgovci i obrtnici) i

helote (robovi, stanovništvo koje je pružilo otpor za vrijeme napada).

Pojam države igrao je najveću ulogu u životima spartijata. Sve se činilo za čast i

dobrobit države. Sve je bilo državno vlasništvo. Život svakog pojedinog Spartanca

bio je podređen državnim interesima, pa tako je i sam Spartanac postao državnom

imovinom.

Kao i sve ostalo, tako je i odgoj spadao u državne poslove. Njegov je cilj bio dati

državi vrhunskog građanina-vojnika koji će moći obraniti državu od neprijatelja,

održati uređeni poredak, te držati potlaćene helote i perijeke pod nadzorom.

3

II. LIKURG-SLAVNI SPARTANSKI ZAKONODAVAC

Njegovo porijeklo, rođenje, život i smrt ne mogu se sa sigurnošću odrediti.

Teško je odrediti kojem je vremenu uopće pripadao. Neki ga smještaju u doba

Olimpijskih igara, neki u sto godina poslije Homera (~850. i 775. g.pr.Kr.), a neki

smatraju da su zapravo postojala 2 Likurga. Pretpostavlja se da je mnogo putovao.

Na svojim putovanjima upoznao i uspoređivao različite kulture i običaje, stekao

mnoga saznanja, izdvojio dobre vrijednosti za državu od loših, te ih proučio.

Proputovao je Kretu, Indiju, Libiju, Hispaniju, Egipat. Vrativši se u Spartu, sa sobom

je donio Homerove stihove kojie su Spartanci vrlo cijenili. Kada je stigao u grad,

zaključio je da su potrebne reforme. Za reforme je tražio dopuštenje od bogova. Delfi

mu šalju potvrdan odgovor te poručuju kako ga sam Zeus smatra prijateljem.

Vlast u Sparti su provodila dva kralja i geruzija (vijeće staraca). Podijelio je narod na

file i obe, preraspodijelio zemlju, uveo željezni novac, obezvrijedio zlato i srebro kako

bi se stalo na kraj bespotrebnoj raskoši, lišio zemlju bespotrebnih zanimanja;

proricatelja, majstora riječi, svodnika, stranih trgovaca. Zakone nije zapisivao, jer je

smatrao da se on čvršće usađuju kroz odgoj i navike. Likurg je odgoj smatrao jednom

od najvažnijih odrednica u stvaranju dobrog društva, a donošenje zakona o odgoju

najljepšim i najvažnijim zadatkom svakog zakonodavca.

Postoje mnoga nagađanja o njegovoj smrti. Plutarh navodi da je kako bi održao svoje

zakone sazvao sav narod i skupštinu, te im obznanio kako ide u proročište po savjet i

da ne mijenjaju zakone dok se on ne vrati. Došavši u proročište i prinjevši žrtvu

upitao je jesu li njegovi zakoni valjani za krepost i dobrobit države. Pošto je dobio

potvrdan odgovor, odlučio je svoje sugrađane nikada ne osloboditi zakletve,

dobrovoljno okončao svoj život.

Sparta je bila glasovita po svojoj disciplini i vojsci, a Likurgovim zakonima bila je

odana punih petsto godina.

4

Sl. 1 – Likurg 1

1Likurg. Wikipedia. http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/57/

Lycurgus.jpg

5

III. ODGOJ U SPARTI

3.1 Odgoj muške djece od rođenja do osamnaeste godine života

„Novorođenčetu, ako je bilo muško, podmetnuli bi često štit, uz koj je bilo

prislonjeno koplje, pa bi ga pozdravili onim riječima, kojima je Leonidina žena svomu

sinu uručila štit.(„Ili s ovim ili na ovome!“) (Dlustuš, 1907.). Odmah bi ga po rođenju

okupali u vinu. Vjerovalo se da samo zdrava i izdržljiva djeca mogu podnijeti takvu

kupku. Ako je dijete rođeno slabašno, odnjelo bi ga se na goru Tajget i bacilo u

provaliju Apotetu koja se nalazila u podnožju gore. Zdravo i snažno dijete starješine

bi proglasile punopravnim građanom Sparte i vratili majci da dalje brine za nj. Majka

nije smjela tetošiti dijete. Ono se od prvih dana života moralo navikavati na težak

život. Nije smjelo znati za strah i lagodan život. Popularne su bile dojilje i dadilje koje

su bile iz redova perijeka. Djeca se nisu povijala kako se ne bi sprečavao rast i razvoj

tijela. Dijete je spavalo čas uz svjetlo, a čas bez njega kako ne bi bilo strašljivo.

Izbjegavalo se da dijete plače, jer to nije dolikovalo jednom građanu Sparte. Otac bi

ga kada je dječak malo odrastao, vodio na zajedničke objede. Sjedio bi do očevih

nogu i dobio pola nezačinjenoga obroka.

„Dijete se do sedme godine odgajalo u obitelji, a nakon navršenih sedam godina

dječake su odvodili u državne odgojne ustanove gdje su živjeli do punoljetnosti. Da bi

mladići postali izdržljiviji, navikavali su ih na hladnoću, glad, žeđ i bolove. Bosi i lako

odjeveni bili su i zimi i ljeti. Spavali su na trstikama koje su sami; bez noža, lomili na

obali rijeke. Prehrana je bila oskudna. Iako su ih odgajatelji okrutno šibali, nisu smjeli

jaukati, jer je to bila sramota.“ (Zaninović, 1988.). Javnog i zajedničkog odgoja bio je

pošteđen jedino onaj kraljev sin koji je trebao u određeno vrijeme preuzeti vlast. Ipak

bio je obavezan dolaziti na zajedničke satove gimnastike. Dječaci su bili odgajani u

zajedničkim odgajalištima (gimnaziji) u kojima su ostajali do svoje punoljetnosti (30-e

godine života). Dijeli su spavaonice, dvorane za gimnastiku i satove glazbe. Bili su

podijeljeni u male čete - ilai, a više takvih četa sačinjavalo je agelu. Na čelu svake

agele bio je stariji i čestit dječak - ilarh. Ilarsi su za sve bili odgovorni pedonu. Pedoni

(„onaj koji ustanovljuje zakone za djecu“) su bili zaduženi za odabir basni i govora

koji će se učiti te za disciplinu u gimnaziju i kažnjavanje prijestupnika.

6

Što se obrazovanja tiče,ono je bilo vrlo skromno. Poduka se svodila samo na učenje

čitanje, pisanje i računanje („računanje u glavi“). Osim toga učili su se odlomci iz

Pindarevih, Homerovih i Pitagorinih djela. Spartansku se djecu učilo jezgrovitom

izražavanju, pa je poznat pojam „spartanska lakoća“, a kratki jasni i svrsihodni

pojmovi-lakonizmi. Glazba je imala veliku ulogu u životu mladih Spartanaca. Ritam i

melodija predstavljali su bitne odrednice odgoja, jer se u ritmičkim kretnjama

očitovala tjelesna ravnoteža. Glazba je zauzimala posebno mjesto na bojnom polju

kao i na svečanostima. Himne su bile osobito popularne. Spartance je u boj otpratio

zvuk lira i kitara. Vrlo se pazilo sa se očuva tradicija. „Stare pjesme su brižljivo

čuvane u običajima i pažljivo su učene.“(Bruckhardt, 2001.) te se strogo pazilo da se

u glazbu ne uvode novine.

Odgajališta su brojila 8000-9000 polaznika. Odgajanike su dijelili na tri grupe: 7.-12.

od 12.-15. i od 15.-20. godine. Dječaka kojega bi primili u ogajalište prvo bi kratko

ošišali, dali mu hiton (kratka haljina načinjena od vune i platna) i dodijelili sijeno ili

slamu za postelju, bez pokrivača. S dvanaest godina dječak prelazio u viši razred u

kojem je stega bila još naglašenija. Sada su morali sami načiniti ležaje i to od trstike

koju su brali bez noža uz rijeku Evrotu. Grupe se formiraju u manje odrede na čelu

kojih je ejron-najbolji član tog odreda. Dječaci te dobne skupine nose naziv eireni, a

oni koji se bliže 18-oj, meleireni.

Ishrana mladih Spartanaca bila je vrlo oskudna, i to iz dva razloga; da budu vični

surovim ratnim uvijetima i da se izvješte u lukavstvu i krađi. Loše se proveo onaj

dječak kojeg su ulovili u krađi! Prvo bi ga istukao onaj koji ga je zatekao u krađi te ga

još prijavio njegovom pedonu, koji bi ga poslao na bičevanje. Samog dječaka još je

više od rana boljela sramota, jer je bio otkriven u krađi. O tome govori poznata priča

o malom Spartancu koji je srevši odraslog Spartanca postojano sakrivao ukradenog

lisičića pod plaštem, dok mu je zvjerka parala utrobu te je kraju dječak umro od rana.

7

Uz Atenjane, Spartanci su također vrlo cijenili ljepotu tijela. U gimnazijama

(vježbalištima) vršila se gimnastika, kojaje uključivala slijedeće vježbe:

1) Skok

a) u vis

b) u dalj

c) s praznim rukama

d) s olovnjačama

2) Trčanje

3) Bacanje koplja

4) Hrvanje

5) Bacanje diska

Ovih pet disciplina postale su temelj za olimpijski pentatlon. Umijeti plivati bila je

osobina koja je krasila svakog pravog Spartanca.

Sl. 2 - Hiton2

2 Hiton. Drevna Grčka. http://diacheli.com/img/isob/hiton1.jpg

8

3.2. Dječja ljubav

Od dvanaeste do osamnaeste, dječaci dobivaju svoje ljubavnike. Ljubanici su bili

mladi i stariji ugledni ljudi čija je zadaća bila pružiti djetetu roditeljsku ljubav i pažnju

bez koje mladi Spartanac vrlo rano ostaje. Ljubavnik je odabrao ljubimca, te potom

odglumio otmicu svog odabranika. U izboru ljubimca ulogu su imale duševne i

tjelesne osobine samog izabranika. Smatralo se sramotnim kada neki dječak ne bi

imao ljubavnika. Ukoliko bi ljubavnik loše utjecao na dječaka, te ga naveo na loš čin,

bio bi kažnjen izgonom, a kadkad i smrću. „Općenje između ljubavnika i ljubimca bilo

je najnježnije i najpouzdanije. Ljubavnik bi svog ljubimca vazda uza se držao,

milovao i ljubio, upućivao, savjetovao i čuvao od svakog zla, a ljubimac bi se njemu

opet predao svom svojom dušom. Ta „dječačka ljubav“ kao da je nadoknađivala

roditeljsku njegu, koju su špartanski dječaci tako rano izgubili.“ (Dlstuš, 1907.).

Stupanjem u eirene, dječak postaje mladić i gubi ljubavnika.

9

3.3. Odgoj eirena

S navršenih dvadeset godina za dječaka , odnosno mladića završava državni

odgoj i počinje vojna obaveza. Dopušteno im je imati dugu kosu i bradu, a zaogrću

se hlamisom (crnim plaštem). Tu obavezu vrše do šezdesete godine života. Svoje

školovanje ( vojnu službu) izvršavaju u vojarnama pod paskom bidaja. Bili su dužni

izvršavati oštre i propisane vježbe, a bili su provjeravani svakih deset dana. Ovo su

neke od vježbi:

1) Borba teškim oružjem

2) Streljaštvo

3) Gađanje praćkom

4) Bacanje koplja

5) Hrvanje i borba šakama

6) Plivanje

7) Jahanje

8) Orhestika

Glavna svrha života spartanskih mladića bila je vojna vještina i junačenje, a kao

zabava bio im je lov po vrletima i gudurama. Krađa je i dalje prisutna i cijeni se kao

vještina ako ostane neotkrivena. Kako bi eireni bili u vrhunskoj formi, tjelesnoj i

duševnoj, odlaze u pohode koji se zovu kriptije. Kriptije su noćne hajke u kojima bi

mladi Spartanci opkolili dio grada, te iz zasjede napadali i ubijali helote. Na taj način

bi držali helote pod nadzorom i u strahu, a mladići bi vježbali korištenje oružja kao u

ratu.

Do tridesete godine zadržavaju naziv eireni. Poslije tridesete ulaze u zrelu dob, mogu

u roditeljski dom dovesti ženu, ali su dužni vršiti vojne obaveze i nadzirati i brinuti se

o dječacima.

10

3.4. Odgoj ženske djece

U cijeloj antičkoj Grčkoj samo su Sparta i jonski grad Teo pridavali važnost

ženskom odgoju. Tako se u Sparti od djevojke tražilo da osim dobre mati i domaćice

bude zdrava, lijepa i krepka, što se postizalo napornom vježbom. Zabava su im bili

pjesme i ples. Djevojčice su vježbale, baš kao i dječaci (pentatlon s nekim

modifikacijama). Na ženama je ponekad ostajala obrana grada kada su muškarci bili

u ratu. Zbog te svoje jedrine bile su poznate na cijeloj Atici kao dobre dadilje i doilje

(karijatide). Djevojčice su ostajale uz majku i učile od nje tkanje, predenje i pranje

haljina, sudjelovale pri prinošenju žrtvi, posluživale goste... Bile su obučene vrlo

jednostavno; vunena haljina bez rukava s otvorom na jednoj strani i pojasom kao

jedinim ukrasom.

„Djevojke se odgajahu takodjer prosto i strogo. I one bijahu razredane po dobi, te ih

nadzirahu Paedoni i Bidye. Lykurg i za djevojke odredi rvanje i bacanje sulice.

One se uz mladiće, koje bi kadkad kudile i tako popravile, a kadkad bi dobre slavile

pjesmami, što ih pobudjivaše na dobro. Tim se nije zaptu ni ćudoredju škodilo, jer su

se ženske tako priučale, da diele tegote i slavu s mužkim spolom. Stoga su

Sparćanke bile poznate po svoj Grčkoj zbog jakosti i vjernosti kao i sbog ljepote

svoje.“ (Duruy,1881.).

11

3.5. Religijski odgoj

Religija je bila samo izraz života. Jako se pazilo da djedovska religija zadrži

izvorno stanje. Delfe su bile religijski značajno mjesto za zve Spartance, jer je na

kraju krajeva iz Delfa pristigao pozitivan odgovor za realizaciju Likurgovih zakona.

Svećenici su bili tu tek forma, jer je sama religija bila duboko usađena u svijest

naroda. Pjesma, igra i gimnastički agoni bili su neki od religijskih obreda. „Sav uzgoj

mladeži za domaći i javni život bijaše dakle ujedno i religijski; i kao država i crkva ne

bijahu dva zasebna faktora, isto je tako državni i religijski odgoj bio jedan te isti.“

(Dlstuš, 1907.).

12

IV. BRAK

Brak je bio institucija čija je namjena bila dati državi zdrav podmladak – buduće

vojnike. Zakonom je bila propisana monogamija. Žena je morala biti zdrava i krepka,

u suprotnom bi muškarac bio kažnjen globom. Ukoliko bi se mladiću svidjela neka

djevojka, on ju je uz očevo dopuštenje oteo i sakrio kod rođaka. Tamo bi je ošišali i

dali joj mušku odjeću. Ona se potajice viđala sa mužem u zasebnoj sobi koja joj je

bila dodijeljena. On je morao paziti, jer ako bi ga slučajno uhvatili u dolasku ili

odlasku, to je bila velika sramota. Znalo se dogoditi da par dobije u međuvremenu i

djecu. Pošto je muškarac navršio trideset godina, dostiže zrelost i ima pravo dovesti

suprugu u roditeljski dom. „ Odnošaj između muža i žene bijaše ljubazan i srdačan;

žena je u mužu gledala zaštitnika i gospodara, a muž držaše za nju milu, vjernu

drugaricu života i roditeljku svoje djece, koju je pazio mimo sve drugo. Za nju su ga

vezale stostruke niti, i u porodičnom krugu bijaše mu boravljenje najslađe.“ ( Dlstuš,

1907.).

Od nerotkinje se smjelo razvesti, a biti neženja značilo je sramotu. Neženje su bili

izopćeni iz svih društvenih zbivanja i lišeni svih časti. Ukoliko je suprug imao

problema sa vršenjem bračne dužnosti, mogao je u pomoć pozvati snažnijeg i

mlađeg prijatelja.

Preljub je za Spartance bio nepoznanica. „Preljubstvo bješe nepoznato i upravo

nemoguće. Za primjer navodi razgovor nekog stranca i Sparćanina. Stranac je upitao

Spartanca što kad bim se preljub ipak dogodio. Spartanac mu je odgovorio da bi

krivac morao dati tako velikog bika koji bi glavom nadvisivao preko gore Tajgeta, tako

da bi mogao popiti svu vodu iz rijeke Eurote. Stranac ga priupita kakav bi bik mogao

postat toliki? Spartanac mu odgovori:“ A kako bi mogao u Sparti biti tko

preljubnik.“(Duruy, 1881.).

13

V. ZAKLJUČAK

Polis Sparta bio je militaristički uređen. Vrhovni pojam bila je država, i svaka svrha

bila je upućena dobrobiti države. Poredak je održavan rigoroznim zakonima, a sami

Spartanci bili su odani svojoj državi i tradiciji pod cijenu života. Sparta je primjer

jedinstvenog društvenog sustava u cijeloj ljudskoj povijesti. Mislim da su zakoni bili

odveć kruti i surovi. Odgoj se jako mnogo razlikuje od današnjeg poimanja odgoja.

Suroviji je, bez razumijevanja za potrebe svojih odgajanika, čak potiče krađu. Pojam

pojedinca ugušen je kolektivnim pojmom države. U Sparti ne postoji potreba za

umjetnošću i opsežnijim obrazovanjem.

Društvo koje pati od takve vrste stagnacije, teško dugotrajno opstaje. Okrutan je i

neopravdan odnos prema slabijoj novorođenčadi. Svatko ima pravo na život i

razvitak svojih sposobnosti. Sustav bi trebao poticati, a ne zatomljivati razvoj

pojedinca, jer je to ujedno i zajednički napredak.

14

BIBLOGRAFIJA:

1. Bruchardt, Jacob. Povijest grčke kulture. Zagreb: „Prosvjeta“, 2001. Str. 83-122.

2. Dlstuš, Ljuboje. Uzgoj drevnih helena. Zagreb: „Hrvatski pedagogijsko-književni

zbor“, 1907. Str. 53 – 106.

3. Duruy, Victor. Poviest grčka: sa kartom stare Grčke. Zagreb: „Matica hrvatska“,

1881. Str.84 – 101.

4. Zaninović, Mate. Opća povijest pedagogije. Zagreb „Školska knjiga“, 1988. Str.

20-21.

ELEKTRONIČKI IZVORI:

5. http://diacheli.com/img/isob/hiton1.jpg (12. 5. 2008.)

6. http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/

commons/5/57/Lycurgus.jpg (12.5. 2008.)

15