1. Ko prema deklaraciji o samoregulaciji medija iz Juznog Kavkaza (OSCE, 2007) moze

biti clan samoregulatornog tijela?

Prema preporukama Deklaracije o samoregulaciji medija iz Južnog Kavkaza (Tadžikistan,

novembar 2007., OSCE) samoregulatorna tijela su Vijeće za štampu, ombudsmeni I

Regulatorna agencija za medije. Vlade se ne smiju miješati u formiranje samoregulatornih

mehanizama, dakle samoregulatorna tijela nezavisna su od vladinih interesa. Članovi

samoregulatornih tijela mogu biti novinari, urednici, vlasnici medija i javnost, tj tri-partite

predstavnici. Samoregulacija medija ima za cilj promociju nezavisnih I odgovornih medija, a

urednička nezavisnost je preduslov etici I kvalitetu medija.

2. Na cemu insistira deklaracija o zastiti dostojanstva, sigurnosti i privatnosti djece na

internetu koju je donio komitet ministara Vijeca Evrope 2008. god.?

Deklaracija je usvojena 20. Februara 2008. Pozivajući se na fundamentalno pravo na

slobodu izražavanja izraženo u članu 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava I

temeljnih sloboda, Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. te Deklaraciju Komiteta

ministara o slobodi komuniciranja na Internetu iz 2003., Deklaracija o zaštiti dostojanstva,

sigurnosti I privatnosti djece na Internetu insistira da ne treba postojati fajl sa trajnim

pristupom sadržaju koji su djeca kreirala na Internetu a koji pobija njihovo dostojanstvo,

sigurnost I privatnost, ili ih na bilo koji način čini ranjivim sada ili u kasnijoj fazi života.

Ovom Deklaracijom VE poziva države članice da zajedno, tamo gdje je prikladno, sa drugim

relevantnim vlasnicima udjela, istraže provodivost uklanjanja ili brisanja takvog sadržaja,

uključujući tragove (zapise, fajlove I procesuiranje) u opravdano kratkom vremenskom

periodu.

3. Zasto je prema deklaraciji iz Dohe (Katar 2009) vazno uspostaviti pravni okvir koji

jamci slobodu izrazavanja?

Deklaracija iz Dohe, koja je donesena na UNESCOvoj konferenciji povodom Dana slobode

medija, 3.maja 2009., u svom drugom dijelu poziva zemlje članice da uspostave pravni okvir

koji garantuje slobodu izražavanja u cilju da se osigura slobodan I siguran rad medija bez

zastrašivanja. Ovom Deklaracijom nalaže se I osiguranje adekvatnih I efektivnih garancija

slobode misli, savjesti I vjeroispovijesti kroz pravne sisteme zemalja članica, a u skladu sa

međunarodnim standardima. U Deklaraciji je upućen I poziv UNESCO- u da nastavi kreirati

svijest kod vlada, političkih I javnih institucija o važnosti slobode izražavanja, uključujući

slobodu pristupa, proizvodnje, diseminacije I dijeljenja informacija. Deklaracija nosi naziv

“Dijalog, uzajamno razumijevanje I pomirenje”, a u cilju razvijanja dijaloga potrebno je

uspostaviti pravne okvire koji će jamčiti slobodu izražavanja naglašenu članom 19.

Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koji se I ovaj dokument poziva. Važno je

uspostaviti pravni okvir koji jamči slobodu izražavanja kako bi se osigurao slobodan I

siguran rad medija što bi doprinijelo uzajamnom razumijevanju I pomirenju. Deklaracija iz

Dohe uputila je apele kako državama članicama I UNESCO-u, tako I medijima I

profesionalnim udruženjima.

4. Koja su prava dodatno afirmisana u dokumentu moskovskog sastanka konferencije

o ljudskoj dimenziji (1991)?

Dokument Moskovskog sastanka Konferencije o ljudskoj dimenziji iz 1991. (OSCE)

dodatno afirmiše pravo na slobodu izražavanja, uključujući I pravo na komunikaciju I pravo

medija da prime, traže I šire informacije, vijesti I mišljenja. Naglašeno je I da se bilo kakvo

ograničavanje ostvarivanja ovih prava propisuje zakonom, te mora biti usklađeno sa

međunarodnim standardima. Važno je istaći da je Konferencija o ljudskoj dimenziji održana

u Moskvi, koja je bila glavni grada tada već bivšeg SSSR-a, a potvrda je da je u zemljama

članicama SSSR-a u vrijeme komunizma sloboda izražavanja bila ograničena. Samim svojim

nazivom, ova konferencija I doneseni dokument upućuju na problem ljudskih prava, te se

sadržajem dokumenta upozorava da su nezavisni mediji veoma značajni za obezbjeđivanje

ljudskih prava I osnovnih sloboda. Dostupnost informacija ključna je za uklanjanje opasnosti

po sigurnost.

5. Kako se prema deklaraciji o samoregulaciji medija iz Juznog Kavkaza (2007)

osigurava efektivno funkcioniranje samoregulatornih tijela?

Prema Deklaraciji o samoregulaciji medija, samoregulatorna tijela trebaju se formirati kroz

potpuno savjetodavan I inkluzivan process. Samoregulatorna tijela trebaju uključivati što

više tri- partite predstavnika, koji trebaju biti izabrani demokratski I transparentno, kako bi

efektivno funkcionisala. Građansko pravo najbolje će pomoći medijima kroz kreiranje

zakonskog okvira koji grantira slobodu izražavanja I pluralizam tokom kontrole sadržaja

medija. Ukoliko nije kreiran pravilnik o regulaciji, novinarske organizacije trebaju

organizovati sastanak s ciljem uspostavljanja etičkih okvira. Prebacivanjem svih pitanja

vezanih za medije iz krivičnog u građansko pravo, te osiguranjem nezavisnosti od vladinih

interesa osigurava se efektivno funkcioniranje samoregulatornih tijela.

6. Na koja se osnovna prava poziva deklaracija o zastiti dostojanstva, sigurnosti i

privatnosti djece na internetu (2008)?

Deklaracija o zaštiti dostojanstva, sigurnosti I privatnosti djece na Internetu iz 2008. poziva

se na osnovna prava djeteta, definisana Konvencijom UN-a o zaštiti dječijih prava iz 1989.

godine, posebno na prirođeno pravo djece na dostojanstvo, specijalnu zaštitu I njegu, što je

neophodno za njihov zdrav razvoj, te na zaštitu protiv svih oblika diskriminacije ili

samovolje ili nezakonitog uplitanja u dječiju privatnost I na nezakonite napade na njihovu

čast I ugled. Također, Deklaracija o zaštiti dostojanstva, sigurnosti I privatnosti djece na

Internetu poziva se I na fundamentalno pravo na slobodu izražavanja, primanja I

saopćavanja informacija I ideja bez uplitanja javnih vlasti I bez obzira na granice, koje je

garantirano u članu 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima I temeljnim slobodama.

7. Koji je dokument usvojen na ministarskoj konferenciji odrzanoj u Kijevu 2005. god.

( Vijece Evrope)?

Na Konferenciji održanoj u Kijevu posvećenoj masovnim medijima I ulozi novinara u

vrijeme krize donesena je Politička deklaracija sastavljena od 3 rezolucije I Plana

aktivnosti. Rezolucija 1 odnosi se na slobodu izražavanja I informiranja u kriznim

vremenima. Zapravo, radi se o reguliranju slobode novinara I garanciji njihove sigurnosti,

te o sprječavanju miješanja u njihov rad. Rezolucija 2 potiče poštovanje I razvoj kulturne

različitosti I medijskog pluralizma, a posebno u vrijeme globalizacije. Rezolucija 3 obuhvata

pitanja ljudskih prava I regulacije medija I novih komunikacionih servisa u informatičkom

društvu. Rezolucija 3 dakle insistira na zaštiti autorskih prava I sprječavanju zloupotreba, te

osigurava zabranu širenja sadržaja zabranjenih Konvencijom o kriminalu. Plan aktivnosti

uključuje osnivanje pan- evropskog foruma za razmjenu informacija I provođenje rezolucija

u Evropi, te praćenje medija u tranzicijskim zemljama, kako bi se osigurao medijski

pluralizam.

8. Koju ulogu ima samoregulacija prema direktivi o audiovizualnim medijskim

uslugama iz 2007. god.?

Strategija razvoja audiovizuelne politike odnosi se na 4 glavna područja: a) regulatorni

okvir, b) mehanizme potpore, c) mjere kojima se jača distribucija internet programa I d)

vanjske mjere. Direktiva o audivizuelnim medijskim uslugama iz 2007. godine dokument je

Evropske unije koji jača pravo na slobodu informiranja. Direktiva proširuje domen sadržaja

koji su obuhvaćeni regulatornim mjerama na Internet, TV na zahtjev I mobilnu telefoniju.

Također, Direktivom se dodatno preciziraju komercijalni propisi o reklamiranju I

sponzorstvu.

Popravni:

1. Sta je tema zelene knjige o TV bez granica objavljene 1984. god.?

Osnovna tema Zelene knjige o TV bez granica iz 1984. jeste omogućavanje pravne podloge

nesmetanoj cirkulaciji televizijskih programa u okviru Evropske zajednice. Dokument od

preko 300 strana daje pregled cjelokupnog radiodifuznog područja zemalja EZ I to s

tehničkog, kulturnog, društvenog, ekonomskog I pravnog stanovišta. Zelena knjiga također

promatra različite slobode vezane za radiodifuzni sektor na nacionalnim I međunarodnim

nivoima, kao što je sloboda protoka u radiodifuziji ili ograničenja prema nedržavljanima

EZ. Posebna pažnja posvećena je harmonizaciji zakonodavstva u područjima kao što su

reklamiranje, javna sigurnost, zaštita privatnosti, pravo na odgovor, zaštita maloljetnika I

autorska prava. Ovaj dokument podloga je budućoj direktivi o TV bez granica, koja je

stvorila preduslove za razvoj zajedničkog audiovizuelnog prostora Evropske unije.

2. Kako se tretira razvoj audiovizuelnog sektora (EU) nakon 1988. god.?

Razvoj audiovizuelnog sektora nakon 1988 tretira se kao prioritet u području kulturnih

aktivnosti. Iste godine Komisija je podnijela Vijeću ministara na usvajanje odluku o televiziji

visoke rezolucije (HDTV), smatrajući da je ona od strateškog interesa za evropsku

industriju. 1989. Zajednica razvija koherentnu audiovizuelnu politiku koja se temelji na

slobodnoj cirkulaciji programa, programskoj industriji koja podupire evropsko stvaralaštvo I

tehnologiji budućnosti. Može se reći da je 1986. godina prelomna za današnju audiovizuelnu

politiku Unije u onom dijelu koji se odnosi na programsku potporu I razvoj. Naime, program

MEDIA, koji je integralni dio audiovizuelne politike EU, kreiran je 1986., a aktivnosti iz

ovog programa započele su 1988. Do 1990. godine trajala je eksperimentalna faza programa,

nakon čega je uslijedio petogodišnji plan aktivnosti MEDIA 95. Ovaj program bio je

usmjeren najviše na unaprijeđivanje programske industrije, te ojačavanje nacionalnih

televizijskih I filmskih sektora. Nakon 1996 nastavljeno je sa programom MEDIA II, koji je

do 2000. djelovao u sinergiji sa programom EUREKA I programom EUROIMAGES Vijeća

Evrope.

3. Koja tri bitna elementa sadrzi audiovizuelna politika (EU) nakon 1989. god.?

Nakon 1989 u Zajednici je razvijena koherentna audiovizuelna politika koja se temelji na tri

komplementarna elementa: slobodnoj cirkulaciji programa koji se ostvaruju direktivom “TV

bez granica”, programskoj industriji koja podupire evropsko stvaralaštvo programom

MEDIA I tehnologiji budućnosti, odnosno televiziji visoke rezolucije- HDTV.

4. Sta je prema Beogradskoj deklaraciji o slobodi medija (2004) nuzno osigurati da bi

se drzavna radiodifuzna preduzeca transformisala u javne servise?

Prema članu 8 Beogradske deklaracije o slobodi medija državna ili vladina radiodifuzna

preduzeća treba da se transformišu u javne radiodifuzne servise, zbog čega treba da se

utvrdi sistem za dodjelu dozvola za emitovanej I frekvencija, izolovan od političkog I

komercijalnog uplitanja. Dalje se naglašava da je potrebno osigurati medijski pluralizam I

poduzeti mjere kako bi se osiguralo okruženje u kome vlada lojalna konkurencija I jednaki

ekonomski uslovi rada.

5. Navedite slobode koje su naglasene u preambuli deklaracije o slobodi politicke

debate u medijima (2004)?

U preambuli Deklaracije o slobodi političke debate, koja je dokument Vijeća Evrope, te je

opsežnija od same deklaracije, izložena su polazišta donosioca koja su oslonjena na

slobode, prava I dužnosti date u cijelom nizu dokumenata kojima se garantiraju ljudska

prava I slobode, posebno sloboda izražavanja I informiranja, I naglašava se da sloboda

političke debate ne obuhvata slobodu izražavanja rasističkih stavova koji podstiču mržnju,

ksenofobiju, antisemitizam I sve oblike netolerancije. Čestim ponavljanjem člana 10

Evropske konvencije o ljudskim pravima VE insistira na obavezi evropskih zemalja da

osiguraju realizaciju tog prava. Deklaracija svojom preambulo također upozorava na

korektan I profesionalan angažman medija u prenošenju političke debate javnosti.

6. U cemu je znacaj odluke (visokog predstavnika) o restruktuiranju RTV sistema u

BiH iz 1999.god.?

Odluka visokog predstavnika o restruktuiranju RTV sistema u BiH potvrdila je nespremnost

bh vlasti da izvrše promjene I nalože restruktuiranje. Sadržaj Odluke predstavlja vid

zakonskog akta kojim se regulira promjena, uređuje dalji način rada, te osamostaljuju

dijelovi RTV sistema od javnih sistema Srbije I Hrvatske. Dakle, ovom odlukom političkim

opcijama se uzima pravo da same uređuju po svom interesu I separatnim težnjama ovu

oblast, nalaže se distanciranje od politike Srbije I Hrvatske I zabranjuje njihovo miješanje u

unutarnje stvari suverene BiH, te se nameće obaveza vlastima BiH I njenim entitetima da

svoje procedure reguliranja medija I njihove politike usklade s važećim evropskim

standardima djelovanja medija I njihovih djelatnika. Riječ je o drugoj fazi restrukturacije

kojom je utvrđena shema uređenja I funkcioniranja javnog sistema na sljedećim nivoima:

a) Uspostavljen je javni RTV servis

b) Njega čine:

- Privremena korporacija za prenos programa ITC

- Agent visokog predstavnika za RTV system

- Javna RTV služba BiH I RTV FBiH (član 2.2)

- Javno preduzeće RTV RS-a (član 2.3)

Novost u ovoj odluci jeste zajednički emitter za sve građane FBiH. Sporenja oko podjele

imovine zgrade RTV servisa, te oko uređenja prava na koncepciju programa, raspodjelu

kanala, distribucije utjecaja na uređivačku politiku I sl., dovela su do toga da Zakon o

osnovama RTV sistema I o javnom RTV servisu (maj 2002) bude nametnut umjesto donesen

u redovnoj procedure. Slijedeći potrebu primjene novijeg modela, visoki predstavnik

nametnuo je zakon I televizija je ušla u transformaciju.

7. Koje nadleznosti prema zakonu o Javnom servisu RTV FBiH ima programsko vijece

RTV FBiH?

Upravni odbor imenuje Programsko vijeće koje ima isključivo savjetodavnu ulogu.

Programsko vijeće ima savjetodavnu ulogu kod imenovanja rukovodećih lica RTVFBiH,

donošenja programskih planova, predstavljanja javnosti I Parlamentu FBiH godišnjih

planova, te kod primjene usvojenih programskih mjera I principa RTV FBiH utvrđenih

Zakonom. Programsko vijeće čini 11 članova, predstavnika naučnih, obrazovnih, kulturnih

umjetničkih i sportskih institucija i  udruženja i predstavnika mladih i penzionera.

U Programskom vijeću moraju biti zastupljeni predstavnici svih kantona kao i

svih  konstitutivnih i ostalih naroda.Članovima Programskog vijeća Radio-televizije

Federacije Bosne i Hercegovine  mandat traje 4 godine, bez mogućnosti obnove.

8. Koliko vremena u eteru treba rezervisati za evropske sadrzaje, a koliko za sadrzaje

narucene od nezavisnih ili komercijalnih RTV stanica prema zakonu o javnom servisu

RTV FBiH?

RTV FBiH teži osigurati glavninu vremena emitiranja za evropske programe.Prema Zakonu

o javnom servisu RTV FBiH, treba rezervisati najmanje 40% vremena emitiranja za domaće

programe u svim žanrovima osim vijesti I sportskog programa. Najmanje 10% od vremena

emitiranja, izuzevši informativne emisije, sportski program I marketing oglase, RTV FBiH

mora naručiti od nezavisnih producenata ili komercijalnih RTV stanica.

9. U kojem se slucaju prema zakonu o slobodi pristupa informacijama (BiH) moze

odbiti zahtjev za pristup informacijama?

Prema članu 5., ukoliko nadležni organ nakon obavljenog ispitivanja javnog interesa utvrdi

da objavljivanje tražene informacije nije od javnog interesa može se odbiti zahtjev za pristup

informacijama. Član 6 Zakona kaže da javno tijelo može odbiti zahtjev za pristup

informacijama ukoliko se otkrivanjem informacije može očekivati izazivanje štete u

kategorijama vanjske politike, javne sigurnosti, monetarne politike, sprječavanju kriminala I

zaštita procesa donošenja odluka od strane javnog tijela u davanju mišljenja, savjeta ili

preporuka od strane javnog tijela. Prema članu 7, nadležno javno tijelo može odbiti zahtjev

za pristup informacijama ukoliko utvrdi da zahtjev uključuje pristup informacijama

povjerljivih komercijalnih interesa treće strane, nakon čega se trećoj strani šalje dopis za

utvrđivanje povjerljivosti informacije. Članom 8 određuje se da se zahtjev može odbiti

ukoliko tražene informacije uključuju osobne interese koji se tiču privatnosti treće osobe.

Međutim, informacija, kako je određeno u članu 10, može biti razdvojena na dijelove, te će

utvrđeni izuzetak biti izdvojen, a ostatak informacije objavljen.

10. Na koji nacin zakon o RTV RS podstice neovisnost javnog emitera?

Članom 8. Zakona o RTV RS utvrđuje se samostalnost RTRS. RTRS je prema tome

samostalna u objavljivanju djelatnosti, ima uredničku nezavisnost I institucionalnu

autonomiju, naročito u oblastima: utvrđivanje programske šeme, koncepcija I produkcija

programa, uređivanje I prezentacija vijesti I informativnog programa, upravljanje I

raspolaganje imovinom, zapošljavanje I prava I obaveze zaposlenih, uređivanje djelatnosti I

unutrašnje organizacije, priprema I izvršenje budžeta, pregovori, pripreme I potpisivanje

pravnih akatavezanih za funkcionisanje RTRS, predstavljanje u pravnim postupcima te

kupovina, iznajmljivanje, prodaja I korištenje roba I usluga.