· odmor. Za početak – slavonska ravnica koja nudi nepregledne šume i veliko nebo oduševit će svakog ozbiljnog hodača, trka-ča i biciklista. Kroz Srijem i Slavoniju vodi

VI

NK

OV

CI

o

d

A

do

Ž

www.vinkovci.hr

Dobro došli u Vinkovce, grad koji kontinuirano živi više od 8000 godina!

GRAD VINKOVCI

A NTONINUS IZ AKVILEJE 6

B OSUT 7

C IBALE 10

C IGANSKI SOKAK / Č ARUGA 12

D UŠA SLAVONSKA 14

E UZEBIJE I POLION 16

F ITNESS 18

G OSTOLJUBIVOST 20

H IMNA / I LIJA 22

J ABUKA 24

K RNJAŠ 26

L OV I RIBOLOV 28

LJ UBAV 30

M UZEJ 32

N EOLITIK 34

O RION 36

P ROTKANI ZLATOM 38

R OCK’N’ROLL 40

S VILARSTVO 42

Š LJIVOVICA / T AMBURAŠI 44

U LTRAS / U DALJENOSTI 46

V ALENS I V ALENTINIJAN 48

Z EMLJA 50

Ž ELJEZNICA 52

S A D R Ž A J

OD A DO ŽIZDAVAČ Turistička zajednica grada Vinkovaca ZA IZDAVAČA Ivan Bosančić, mag.oec. UREDNICA Martina Matković, dipl.oec. FOTOGRAFIJE Mirjana Pjevac, Petar Klašnja, Dario Ledić, Mario Romulić, Dražen Bota, Darko Puharić, Tihomir Smilović TEKST Željka Klemenčić GRAFIČKI DIZAJN Vedrana Knez, Oprara LEKTURA Ančica Gelo, mag.educ.philol. croat.et mag.paed. TISAK Printera Grupa IZDANJE Ožujak 2019.

IMPRESUM

7

A N T O N I N U S I Z A K V I L E J E

Vinkovčani imaju običaj šaliti se kako se

boje motikom zaorati zemlju u bašči da ne

bi odmah naletjeli na rimsku ciglu, ćup ili

neki drugi prastari artefakt od povijesne

važnosti jer na ovom području zaista je

velika koncentracija takvih vrijednih pro-

nalazaka. U samom središtu Vinkovaca, u

Dugoj ulici na broju 26, recimo, pronađena

je ostava srebrnog posuđa koju je tamo

vjerojatno zakopao još bogati stanovnik

Cibala – rimskih Vinkovaca krajem 4. sto-

ljeća. Neke od ukupno 45 različitih oblika

posuda ukrašene su ugraviranim orna-

mentima i tehnikom niello, a natpis na

jednoj od najluksuznijih posuda otkriva da

ih je izradio majstor Antoninus iz Akvileje.

A

6 Vinkovci od A do Ž 7Vinkovci od A do Ž

9Vinkovci od A do Ž

B O S U T

B

Bosut je rijeka koja odbija teći. Tako to imaju običaj reći

Vinkovčani. Toliko puno istine o Bosutu i o Vinkovčanima

dalo bi se iz toga iščitati, samo kada ih malo bolje upozna-

te. Sve je tu – ravničarski, panonski humor koji, tipično,

upravo sporost i površinsku nevidljivost, nedramatičnost

zbivanja lako preokreće u izraz bunta. Bosut nije lijen, on

odbija teći kako bi se to od njega moglo očekivati u ovo

moderno, užurbano vrijeme površnosti. Doista, golim

okom nemoguće je odrediti u kojem smjeru rijeka Bosut

teče. Premda je i rijeka malo neprecizan termin. Bosut

nema jedan izvor – on je odljevni vodotok same Save,

njezin najveći rukavac, a ujedno i potok s Dilja i Krndije.

Sam vijugavi nizinski tok ove sjeverne savske pritoke, kako

ga Miroslav Slavko Mađer naziva - Asser Savus, odredio

je položaj naselja još davno prije vremena imena Vinkovci.

8 Vinkovci od A do Ž


CC I B A L E

Od svih antičkih naselja što se spominju na području Slavoni-

je tek je za manji dio utvrđen točan zemljopisno-topografski

položaj. Stoga se o kontinuitetu između antičkih i srednjovje-

kovnih naselja može pričati samo u malom broju slučajeva. U

kasnorimskoj provinciji Drugoj ili Sirmijskoj Panoniji (obuhva-

ćala je današnji Srijem, veći dio Slavonije, dio južnog Posavlja i

današnju Baranju) jedan od najpoznatijih gradova bile su Ciba-

le. Prostor obuhvaćen cibalskim opkopima odgovara središ-

njim dijelovima modernih Vinkovaca – glavni vinkovački trg i

Veliki park leži upravo u središtu nekadašnjih rimskih Cibala. U

Cibalama su se križale mnoge panonske ceste, a barem trima

je važnost nadilazila lokalne okvire. Cibale su, dakle, bile važno

prometno čvorište davno prije dolaska željeznice koja je suvre-

mene Vinkovce i službeno upisala na karte kao najveće želje-

zničko čvorište u Europi. Jedne od glavnih privrednih djelatno-

sti u Cibalama bile su lončarstvo i keramičarstvo, a proizvodila

se i opeka kojom je bila sagrađena glavnina cibalskih zgrada.



C I G A N S K I S O K A K

Znate li da u Vinkovcima postoji Ciganski sokak?

Lokalno stanovništvo tako katkada zove Ulicu I.G.

Kovačića, a iza imena skriva se zanimljiva priča o

gradskoj povijesti. Ciganski sokak tek je u govoru

iskrivljeni naziv termina “ciglanski sokak”. U Vin-

kovcima je postojalo čak desetak ciglana.

Još u antičkim Cibalama proizvodile su se kva-

litetne opeke i crijep, kojima su građene, poplo-

čavane i pokrivane zgrade i ulice te grobnice. U

srednjem vijeku kombiniralo se recikliranje rimske

opeke s proizvodnjom nove pri izgradnji reprezen-

tativnih objekata, dvoraca i crkvi. U drugoj polovi-

ci 19. stoljeća poduzetnici grade zidane ciglanske

peći. Otuda i potječe naziv ulice. U 20. stoljeću

nastaju novi industrijski pogoni – ciglane Bohm,

Kuman, Miskolczy, Bosnić i druge. Tradicija se na-

stavila do danas pa su Vinkovci i okolica poznati po

proizvodnji kvalitetne opeke i crijepa. Tvornica Dilj

najveća je u Hrvatskoj (sada grupacija Nexe).

CČ A R U G A

Č

Slavonski odmetnik i razbojnik

o kojemu su se pričale le gende

i pisala književna djela uhićen

je baš u Vinkovcima. Pravim

imenom Jovo Stanisavljević

poznat samo kao Čaruga, bio

je član hajdučke družine Kolo

gorskih tića, a kasnije postaje

harambaša. Počinio je mnoga

razbojstva i ubojstva, a o nje-

mu su se češće širile mnoge

romantične, ali povijesno neu-

temeljne legende.


D U Š A S L A V O N S K A

D

Širina i dubina slavonske duše lijepo se oslikava u lokalnom go-

voru, prvenstveno izvornom šokačkom. Govori se, odnosno di-

vani, polako s pomalo otegnutim vokalima, melodično. Izvorna

šokačka rič često je ikavskog oblika, bogata turcizmima (avlija,

komšija, bunar, pendžer, rakija), germanizmima (bircuz, šlingan,

jauzna), mađarizmima (cipela, čizma, čardaš, čopor, kočija, mar-

va, tabla, šogor) i mnoštvom specifičnih lokalizama. Usto, Šokci

često gutaju slovo h, i na početku i u sredini i na kraju riječi pa

kažu lad, lače, naranit i odma (umjesto hlad, hlače, nahraniti i

odmah). Izvorni šokački govor, na žalost, sve se rjeđe čuje, tek

među starim ljudima pa je za njegovo očuvanje ključno bilježenje

u narodnoj i folklornoj umjetnosti. Važan i zaštićen dio ove bašti-

ne je i slavonski bećarac – humoristična, satirična i često lasciv-

na narodna pjesma u obliku dvostiha koji čine dva deseterca čije

se zadnje riječi rimuju. Bećarac je još jedan dobar primjer vesele

slavonske duše koja ne shvaća život preozbiljno, zna se šaliti na

svoj račun i crpi nadahnuće iz živopisne, dinamične i žive baštine.

15Vinkovci od A do Ž14 Vinkovci od A do Ž

E U Z E B I J E I P O L I O N

E

Cibale spadaju među istaknutija ranokr-

šćanska središta. Već u 3. stoljeću imale su

svog biskupa imenom Euzebije koji je umro

kao mučenik u progonima kršćana za cara

Valerijana 258. godine. Euzebije Cibalski

najraniji je poznati biskup u cijeloj Panoniji.

U progonima za careva Dioklecijana i Mak-

similijana, i cibalski “prvak lektora” Polion

bio je spaljen negdje u okolici grada - vje-

ruje se da je nađeno točno mjesto njegova

spaljivanja na lokaciji Kamenica, danas nji-

va u Prišincima. Sv. Euzebije štuje se zajed-

no sa sv. Polionom, spomendan im je 29.

svibnja. Župna crkva sv. Ivana Nepomuka

u Vinkovcima 1972. promijenila je zaštitnika

i otada je Crkva svetih Euzebija i Poliona.



F I T N E S S

F

Lako je to previdjeti, ali ovaj grad nudi zaista

mnogo mogućnosti za zdrav život i aktivan

odmor. Za početak – slavonska ravnica

koja nudi nepregledne šume i veliko nebo

oduševit će svakog ozbiljnog hodača, trka-

ča i biciklista. Kroz Srijem i Slavoniju vodi

oko dvjesto kilometara cestovnih i brdskih

biciklističkih puteva. Krenete li s mosta na

Bosutu, plava staza njivama će vas dovesti

do naselja Borinci, dok ćete žutom i crve-

nom linijom uživati u prekrasnoj park šumi

Kunjevci. Za ljubitelje jahanja jedini će pro-

blem biti – odabrati kojim putem krenuti.

Tenis, tečajevi letenja u sportskoj luci, pli-

vanje u bazenu ili na kupalištu Banja samo

su neke od dodatnih mogućnosti za rekre-

aciju i drugačiji pogled na Vinkovce.


G

Slavonska je gostoljubivost pomalo legendarna. Ovdje su lju-

di široke ruke, pravi domaćini koji vole ljude i nikada ne šte-

de kada se hrana i piće trebaju iznijeti pred gosta. Čak i oni

koji žive skromno pred gosta će donijeti najbolje što imaju –

dugo čuvanu šljivovicu iz dudove bačve, savršeno zrelu sla-

ninu, kulen ili dvogodišnju šunku. To je, naprosto, stvar pono-

sa. Dati ono najbolje što si stvorio, bez ustezanja ili računice.

Uskogrudnost i škrtost ovdje su prezrene osobine i nikada ih

nećete sresti kod pravog slavonskog gazde. Ta se galantnost i

bogatstvo onda prirodno odražava i u gastronomiji ovoga kra-

ja – nema ovdje dijetalnih jela, ovdje se blaguje da bi se uživalo.

Masne juhe od starih kokoši s domaćim rezancima, riječna riba

u paprikašima podebljana svinjskom mašću, bogata selekcija

svatovskih kolača i torte od 12 jaja s pola kilograma oraha – u

svečanim se trenucima ovdje ne važe na grame. Upravo zbog

toga slavonska kuhinja predstavlja sjajnu vrijednost za novac.

G O S T O L J U B I V O S T


H I M N A

Jeste li znali da je i hrvatsku himnu

skladao jedan Vinkovčanin? Josip

Runjanin bio je skladatelj amater i

časnik u austrougarskoj vojsci. Glaz-

benu je naobrazbu stekao kod voj-

nog kapelana u Glini gdje je služio

kao carski kadet. Tamo se često kre-

tao u društvu ilirskih rodoljuba gdje

su se čitali i radovi ilirskih pisaca.

Tu je Runjanin prvi put čuo pjesmu

Horvatska domovina Antuna Miha-

novića, čiji su odabrani stihovi ka-

snije proglašeni hrvatskom himnom.

Danas glazbena škola u Vinkovcima

nosi njegovo ime.

H I

Vinkovci u srednjem vijeku nisu bili

Vinkovci nego Sveti Ilija, a tek je u no-

vom vijeku prevladalo današnje ime

grada na Bosutu. Ime su dobili po cr-

kvenom zaštitniku Sv. Iliji, izvorni ma-

đarski oblik je Szentillye, a hrvatska

inačica Ilinci. Ne radi se samo o tome

da je novije ime Vinkovci potisnulo i

zamijenilo starije Ilinci, radi se, zapra-

vo, o dva različita naselja koja su neko

vrijeme živjela jedno uz drugo, a onda

se starije i važnije ugasilo, a mlađe i

manje postupno ojačalo i naraslo. U

današnje vrijeme na blagdan sv. Ilije

20. srpnja održava se Dan Grada i

tim povodom u Vinkovcima se nude

mnogi zabavni sadržaji.

I L I J A


J

Jabuka je jedan od simbola Vinkova-

ca – simbol koji objedinjuje zdravlje,

trajni prosperitet i dugovječnost, što

je vrlo prikladno za grad koji, između

ostaloga, ima i reputaciju naselja s naj-

duljim kontinuitetom života u Europi,

oko 8000 godina. Jabuka nije oda-

brana slučajno. Na samom rubu grada

su Borinci, voćnjak koji je 70-ih godina

prošlog stoljeća bio najveća plantaža

jabuka u Europi. Cijeli ovaj kraj bogato

je zasađen jabukama i drugim voćem,

a jabuka je tako postala i simbol Vin-

kovačkih jeseni – najstarije i najznačaj-

nije kulturno-umjetničke manifestacije

ovog podneblja. Začetnici Vinkovač-

kih jeseni sredinom šezdesetih godi-

na prošlog stoljeća ovom priredbom

imali su ideju obilježiti početak berbe

i početak sezone ubiranja plodova.

Nekada se taj početak čak i odvijao na

plantaži Borinci, gdje je djevojka u noš-

nji ubirala prve jabuke i time simbolič-

no obilježila početak berbe i početak

jeseni. Taj je običaj kasnije napušten,

ali Vinkovačke su jeseni izrasle u naj-

veću kulturnu manifestaciju u regiji.

To je smotra koja teži trajnoj afirmaciji

izvornog kulturno-umjetničkog naro d-

nog stvaralaštva, nastala iz želje da se

pokaže bogatstvo slavonske tradicije,

ljepota slavonskih nošnji i običaja te

očuva glazbena baština. Vinkovačke

su jeseni priredba koja slavi vedar duh

i snagu ovdašnjeg čovjeka, koji puno i

teško radi, ali se zna i veseliti, zaplesati

i zapjevati. Svečani mimohod s konjani-

cima, konjima lipicancima i ukrašenim

zapregama, folklorne večeri i Šokački

divani samo su dio bogatog programa

koji se za vrijeme trajanja Jeseni odvija

u cijelom gradu i privlači publiku iz ci-

jele države pa i šire.

J A B U K A



KK R N J A Š

Krnjaš je poznati vinkovački toponim,

dio Vinkovaca smješten na višoj obali

Bosuta, i posljednja vinkovačka šo-

kačka ulica. Krnjaš je i najvažnije mje-

sto - ključni sokak vinkovačke knji-

ževnosti - jer su ondje rođeni među

ostalima Josip i Ivan Kozarac, kao i

Joza Ivakić. Krnjaš i danas obilježava

graničarska arhitektura s tradicional-

nim slavonskim zabatima na kućama

u kojima su živjele stare vinkovačke

šokačke obitelji, uglavnom poljodjelci.

Uz spomenutu specifičnu arhitekturu

i zelenilo obale Bosuta, ovo je dio gra-

da kojim je u svako doba godine po-

djednako lijepo šetati.



L O V I R I B O L O V

Ako u Vinkovce dolazite s autoputa, već prije ulaska u

grad proći ćete kroz stoljetnu hrastovu šumu na Kunjev-

cima. Bez obzira na to jeste li strastveni lovac i ribolovac

ili tek zainteresirani promatrač prirode, slavonska je šuma

vrijedna vašeg dolaska. U njoj obitavaju: jelen lopatar, mu-

flon, srna i divlja svinja, a od sitne divljači: prepelica, fazan,

guska, patka i zec. Lovišta se protežu na više od 40.000 ha

spačvanskog bazena i predstavljaju idealno mjesto za lov i

druge vrste aktivnog odmora – osim Kunjevaca nadomak

grada su i lovišta Spačva i Merolino. Ništa manje uzbuđe-

nja ne čeka ni ribolovce – rijeke Bosut, Spačva te otočki i

bošnjački virovi koji su bogati slatkovodnom ribom. Ovdje

se love: šaran, smuđ, štuka, som, linjak, grgeč i karas. U

bogatstvu slavonske šume najbolje je uživati polako pa za

obilazak rezervirajte nekoliko dana. Moguće je organizirati

sasvim nezaboravan doživljaj – vožnju čamcem po Bosutu

ili obližnjem Dunavu, jahanje ili kuhanje u prirodi – na va-

tri u kotliću. Obilazak neće biti potpun bez okusa na vatri

skuhanog fišpaprikaša ili gulaša od divljači.

L


LJ

Najpoznatija vinkovačka ljubavna

priča je ona o “šokačkom Romeu i

Juliji” – Mariji i Ivanu Kozarcu. Pri-

ča je to o zabranjenoj, nikada rea-

liziranoj ljubavi dvoje mladih ljudi

koji su zajedno odrastali u naselju

Krnjaš, uz samu obalu Bosuta. Nji-

hova je ljubav bila nemoguća iz više

razloga – bili su u krvnom srodstvu

(rođaci u trećem koljenu), ali ništa

manji problem nije bilo ni Ivanovo

siromaštvo i neizlječiva bolest, tu-

berkuloza od koje je bolovao (i pre-

rano umro). Premda su za njihovu

ljubav svi znali, kontakt ili bilo kakvo

viđanje prije braka u to doba nisu bili

mogući. Pritisak javnosti bio je toliki

da je Ivan čak i zbirku svojih pjesama

Mariji morao posvetiti nekoj izmi-

šljenoj Vesni. Najpoznatija Mariji po-

svećena ljubavna pjesma je “Milovo

sam garave i plave”, koja je postala

narodni klasik ovoga kraja i vječno

svjedočanstvo platonske ljubavi. U

čast te ljubavi na obali Bosuta na

Krnjašu 2016. godine postavljen je

spomenik Mariji i Ivanu Kozarcu koji

sjede na klupi i drže se za ruke, što

je za njihova života bilo nezamislivo.

Marija se udala za vinkovačkog po-

duzetnika Guttmana, a njezin unuk,

koji i danas živi u Vinkovcima svje-

doči da je bila vrijedna i crkvi vrlo

posvećena žena, koja je u molitve-

niku držala Ivanovu sliku i nekoliko

njegovih rukopisa i pjesama.

Najvažnije Kozarčevo književno dje-

lo “Đuka Begović” objavljeno je tek

nakon njegove smrti i obilježilo ga

je kao pripovjedača života Šokadije.

L J U B A V


M U Z E J

M

U samom središtu Vinkovaca, nedaleko od čuvene vinko-

vačke lampe, centralni je gradski park čijom vizurom do-

minira impresivna zgrada muzeja. Kasnobarokna građevina

izgrađena je osamdesetih godina 18. stoljeća za potrebe

zapovjedništva 7. Brodske graničarske pukovnije, a stal-

ni postav muzeja tu je smješten 1952. godine s izloženom

građom od prapovijesti do 1945. godine. U sklopu komplek-

snog zavičajnog muzeja danas djeluju Arheološki, Povijesni,

Etnološki i Galerijski odjel s vrijednom i bogatom građom s

vinkovačkog i drugih područja, a možete pogledati i holo-

gramski prikaz bana Šokčevića. Crtice iz života bana kroz

svoje programe živuće povijesti nudi posjetiteljima Turistič-

ka zajednica grada Vinkovaca – “Stari Vinkovci bana Šokče-

vića”. Svi posjetitelji koji dođu posredstvom turističke agen-

cije mogu uživati u u navedenome programu ili pak u priči o

rođacima Kozarcima, Jozi Ivakiću i likovima iz njihovih naj-

poznatijih djela u “Slavonskoj krvi vinkovačkih književnika”.



N E O L I T I K

N

Kontinuitet življenja i priča o Vinkovcima kao naj-

starijem naselju u Europi započinje prije više od

8000 godina. Nema nikakve sumnje da su na ovom

području ljudi živjeli još u vrijeme mlađeg kamenog

doba, odnosno neolitika. Mnogobrojni su arheološ-

ki dokazi starčevačke i sopotske kulture (ujedno

eponimni lokaliteta) pronađeni na ovom području,

a među najveća nova otkrića spada i cijelo naselje

iz mlađeg kamenog doba koje je ujedno i najveće

poznato takvo naselje na području Hrvatske, otkri-

veno nekoliko kilometara zapadno od Vinkovaca:

Borinci - Blato. Ono datira iz petog ili četvrtog ti-

sućljeća prije Krista. Uz zemunice, bunare i peći za

keramičko posuđe nađene su, recimo, i ograde za

sušenje ribe. Uz meso i ribu, ljudi toga doba hranili

su se još i pšenicom i ječmom, a meso i žitarice do

danas čine okosnicu prehrane na ovim prostorima.


O

Orion je pravi mali vinkovački mi-

sterij koji bi mogao promijeniti ži-

vot ovog uspavanog grada. Orion

je posuda neobične ljepote, kera-

mički lonac, oslikan crno bijelim

kvadratićima. Otkriven je 1978. go-

dine prilikom kopanja skloništa za

objekt hotela Slavonija. Znakovito,

na prvi dan proljeća. Naknadno je

otkriveno da posuda datira 2600.

godina prije Krista, u vrijeme vu-

čedolske kulture! Dvadeset godina

nakon njezina pronalaska riješena

je i tajna jedinstvenih ornamena-

ta – riječ je o simboličkom prikazu

neba iznad grada. Točnije, Orion

je kalendar, i to najstariji u Europi.

Samo za usporedbu, oko 500 go-

dina je stariji od čuvenog lokaliteta

Stonehenge.

Bez obzira na to u koje doba po-

sjetili Vinkovce, za vedrih noći po-

dignite pogled prema zvjezdanom

nebu i pokušajte pronaći simbole

s Oriona. U proljeće to su Orion i

Sunce, u ljeto Plejade, Kasiopeja

i Labud, u jesen Plejade Blizanci i

Ribe/Pegaz, a zimi Plejade Blizanci,

Ribe/Pegaz, Kasiopeja i Orion.

Ako bi se ovom nevjerojatnom ot-

kriću dao sav povijesni značaj koji

zaslužuje i ako bismo na Orion gle-

dali kao na dokaz samih početaka

indoeuropske civilizacije koji su se

odvijali baš na ovom tlu, Vinkovci

odjednom postaju grad s velikim

turističkim potencijalom koji bi

mo gao iz temelja promijeniti nje-

gov život.

O R I O N



Službeni slogan Vukovarsko-srijemske županije “protkani

zlatom” lijepo ističe zlatnu boju kao nit poveznicu koja spaja

specifičnu lokaciju i običaje - slavonsku žitnicu, polja kukuru-

za, suncokreta i uljane repice, bogatstvo jabuka i suvenirskih

tikvica koji su simboli Slavonije. Trud i rad na zemlji donosi

plodove, zadovoljstvo i bogatstvo koje je onda zlatom utkano

u slavonske nošnje i druge tradicijske običaje. Život protkan

zlatom oslikava se i u protkanosti manifestacijama koje Vin-

kovci svojim sugrađanima i gostima nude tijekom cijele godi-

ne. Od Pokladnog jahanja, Karnevala, Lutkarskoga proljeća te

Sajma zdravlja i Festivala glumca u proljeće do Rimskih dana

i Vinkovačkog ljeta uz Hang Loose Rockabilly festival tijekom

ljetnih mjeseci, u jesen vas uvode Vinkovačke jeseni, dok

pravo blještavilo možete doživjeti u prosincu na Adventu u

Vinkovcima te Rock Marinfestu. Bogatstvo manifestacija još

jednom potvrđuje da ovdašnji čovjek puno i teško radi, ali se

voli veseliti i gostu nuditi bogate plodove svog truda i rada.

PP R O T K A N I Z L A T O M



R

Vinkovci su rokerski grad. Možda i naj-

značajniji doprinos urbanoj kulturi Vin-

kovci su ostvarili upravo putem roken-

rol glazbe među kojima svakako kultno

mjesto pripada Majkama. Rokenrol

je dio ovdašnje povijesti i kulture, dio

imidža grada i lokalne mitologije. Ko-

joti, Septica, The Karambol, Punčke…

samo su neka od važnijih imena vinko-

vačke alternativne scene, a u svakom

trenutku desetak novih mladih bendo-

va negdje neumorno vježba nove ri-

ffove i nastavlja ravničarsku rokersku

tradiciju. Dio te urbane kulture je i živa

vinkovačka strip-scena.

R O K E N R O L



SS V I L A R S T V O

Ako prošetate lijepim ušorenim selima ovoga kraja

možda uz cestu primijetite da drvo duda ovdje nije ri-

jetkost. Razlog tome je poticanje uzgoja svilene bube

kao manje poznate povijesne činjenice. Austrijska

Carevina poticala je razvoj svilene bube u Vojnoj gra-

nici. Sedma Brodska pukovnija odredila je sađenje

dudova zbog prehrane dudova svilca (1761.). Vinko-

vačka predionica svile, svilana, odnosno filanda spo-

minje se već 1776. godine. Imala je 32 kotla. Nalazila

se u zgradi bivše vojarne 9. Vinkovačke satnije u Vo-

jarskoj ulici. Radila je do 1860. godine kada je sagra-

đena nova katnica svilane uz cestu prema Nuštru. U

svilani su radile djevojke i žene koje su morale “čuva-

ti” ruke od drugih grubih poslova. Proizvodnja čahura

dudova svilca i poznavanje tehnologije odmatanja

niti omogućili su ženama da same tkaju svilu i izrađu-

ju najsvečaniju žensku odjeću vezenu svilom.


Š L J I V O V I C A

Rakija od šljive najvažnije je piće ovih

prostora. Barem nekoliko stabala

šlji ve skriva gotovo svaki voćnjak i

svako veće dvorište, a bogatstvo šlji-

va u jesen kao rezultat ima i obilnu

proizvodnju finih alkoholnih pića od

njezina ploda. Rakija u čokanjčiću

tradicionalni je znak dobrodošlice

koji će vas dočekati u većini seoskih

domaćinstava, ali i restorana. Šljivo-

vica je svestrana, lako igra uloge od

aperitiva do digestiva, a dobro parira

i suhomesnatim proizvodima te ma-

snijim i ljućim jelima koja nose ga-

stronomski potpis ovoga kraja.

Š T

Tambura je simbol, barem koliko i instru-

ment. Ona utjelovljuje zvučnu kulisu Slavo-

nije, daje ovdašnjem životu ton, ritam i boju.

Teško bi bilo prebrojati koliko u Vinkovcima

postoji tamburaških orkestara u kojima se

svira na svim oblicima žičanih instrumenata,

od najmanjih bisernica do klasičnih gitara.

Tamburaši njeguju autohtonu glazbu ovoga

kraja u kojoj se čuva lokalni govor i pokriva

cijela paleta tema od ljubavne tematike do

nostalgične i tugaljive pjesme. Uz tamburu

se slavi i žaluje, ali ponajprije bećarski živi.

Ona je lokalni ekvivalent country glazbe,

uglazbljena usmena predaja, narodsko pje-

sništvo uz strastvenu žičanu pratnju.

T A M B U R A Š I


U L T R A S U D A L J E N O S T I

U

Ultrasi su navijačka skupina nogo-

metnog kluba iz Vinkovaca. Tradi-

cionalno su smješteni na istočnoj

tribini stadiona HNK Cibalia u vinko-

vačkom parku Lenije. Ultrasi pred-

stavljaju svojevrstan fenomen na

navijačkoj sceni jer se radi o lojalnoj

i srčanoj skupini navijača kluba koji

nema značajnijih uspjeha ni trofeja.

Upravo zbog ideje lojalnosti klubu

bez obzira na rezultat zaslužili su

ugled i poštovanje te postali jedan

od simbola vinkovačkog inata i bor-

benog duha.

U

Udaljenosti Vinkovaca

od okolnih gradova:

• Beograd - 147 km

• Sarajevo - 220 km

• Zagreb - 272 km

• Budimpešta - 308 km

• Ljubljana - 410 km

• Beč - 434 km

• Bratislava - 482 km

• Bukurešt - 737 km

• Istanbul - 1096 km

• Rim - 1166 km

• Atena - 1241 km

• Amsterdam - 1597 km


V

U Cibalama su rođena dva rimska

cara, braća Valentinijan i Valens.

Oni su ujedno jedini rimski carevi

rođeni na teritoriju današnje Hrvat-

ske. Ta informacija nije nepoznata,

ali nisu naširoko poznati detalji o

njihovu životu i vladavini – mnogo

je priča isprepletenih s mitovima i

različitih verzija događaja koje nije

moguće sa sigurnošću utvrditi. No

upravo te priče, uz poznate činjeni-

ce, stvorile su čvrst temelj za razvoj

nove manifestacije – Rimski dani.

Braća su podijelila teritorij vlada-

vine – Valentinijan je vladao za-

padnim, a Valens istočnim dijelom

carstva. Valentinijan, zbog svojih

velikih vojnih uspjeha, ima značajno

pozitivniju reputaciju, dok njegov

brat Valens, kojega je proglasio

suvladarom 364., nije zapamćen

po dobru, premda je i sam vladao

dosta pragmatično i uspješno, mi-

sleći na dobrobit običnog čovje-

ka. Valentinijan je bio fizički jak, a

Valens je, kaže priča, bio debeo,

krivonog i nije vidio na jedno oko.

Usto, dobio je i pogrdni nadimak:

“sabaiarius” – pivopija. Po njemu se

i vinkovačko craft pivo zove Valens.

Ono što spaja oba vinkovačka

rimska cara jest naprasit tempe-

rament i prgavost. Nezgodna na-

rav, čini se, bila je obiteljska crta.

Jedna od legendi kaže da je Va-

lentinijan i umro od bijesa, točnije

od moždanog udara koji je zado-

bio u nastupu bijesa, pokušava-

jući pregovarati s neprijateljem.

V A L E N S I V A L E N T I N I J A N



Z E M L J A

Z

Lokalni je čovjek ovoga kraja od pamtivijeka vezan

za zemlju. U doslovnom i prenesenom smislu ovdje

se živi na zemlji i od zemlje. Sve najvažnije kulture

ovoga kraja neodvojive su od zemlje – ratarska kul-

tura odnosno bogata povijest uzgoja žitarica, kera-

mičarska kultura, koja je bila osobito razvijena još u

antičko doba, kao i uz nju vezano ciglarstvo, a onda

i drvna industrija izrasla na bogatstvu hrastovih

šuma ovoga kraja. Plodna slavonska crnica poče-

tak je bogate slavonske gastronomije utemeljene

na bogatstvu plodova koji se ovdje ubiru krajem

ljeta i početkom jeseni. Domaće brašno od žitarica,

obilje voća, delicije od suhog mesa, divlje riječne

ribe i jela od divljači, samo su neki okusi Slavonije

koje ne smijete propustiti, a kojih ne bi bilo da se

zemlja ovdje toliko ne poštuje.


Ž

Željeznica u životu Vinkovčana ima po-

sebno mjesto. Vožnja vlakom uz prizore

nepregledne ravnice kroz prozor sjeća-

nje je koje nosi baš svaki stanovnik ovog

grada, bilo da se radi o noćnim odlas-

cima na more, redovitim odlascima na

studij ili tek kraćim rutama do nekog od

okolnih sela. Vinkovce su zvali i gradom

željezničara, jer je u zlatno doba vinko-

vačkog kolodvora na željeznici radilo

čak 3000 ljudi i gotovo je svaka obitelj

imala nekog člana povezanog sa želje-

znicom. To nije čudno ako znate da su

70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća

Vinkovci imali status jednog od naj-

važnijih željezničkih čvorišta u Europi.

Nekad je vlak iz ovog kolodvora kretao

svake četiri minute, katkad ih je bilo i

360 dnevno. To znači da je dnevni pro-

tok kolodvora bio oko 50.000 putnika!

U ta slavna vremena, kolodvor je bio i

važno mjesto za izlazak i druženje, ko-

lodvorska restauracija radila je cije-

lu noć, a stepenice kojima se i danas

uspinjete na kolodvor bile su krcate

putnicima iz cijele Europe. Izvanredan

geografski položaj Vinkovaca uočio je

mađarski inženjer Arpad Knothy, koji se

još 1886. godine izborio za novu trasu

pruge koja je dotad beznačajnu postaju

pretvorila u važno prometno sjecište.

Zapadnu Europu s Jugoistočnom ov-

dje su povezivali mnogi međunarodni

ekspres vlakovi, među kojima i čuveni

Orient-Express. U njemu se, negdje iz-

među Vinkovaca i Slavonskog Broda,

dogodilo i zagonetno ubojstvo koje je u

svom romanu opisala Agatha Christie.

O tome kao i o mnogim drugim zani-

mljivim detaljima iz povijesti vinkovač-

ke željeznice možete doznati u zbirci

smještenoj na vinkovačkom kolodvoru.

Ž E L J E Z N I C A


Trg bana Josipa Šokčevića 16, 32100, Vinkovci | T +385 32 332 504 | E [email protected] | muzejvk.hr

RADNO VRIJEME

Utorak - Petak 09:00–19:00Subota 09:00–13:00

Lovački dom Kunjevci smješten je na samo 5 km udaljenosti od centra Vinkovaca i nudi mir u stoljetnoj hrastovoj šumi. Ovdje možete noćiti u sobama i apartmanima imenovanima prema drvetu od kojega je pojedina smještajna jedinica uređena. U svojoj ponudi restoran dnevno ima gulaš i čobanac od jelena i divlje svinje, a petkom je tradicionalno na meniju fiš, dok svakako treba spomenuti široku ponudu svih ostalih autohtonih jela pripremljenih od divljači iz vlastitoga lovišta.

Uprava šuma Podružnica Vinkovci | Lovački dom Kunjevci | Radno vrijeme pon-ned 09-22 sata | Telefon: 032 336-190

UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA VINKOVCI

VI

NK

OV

CI

o

d

A

do

Ž

Documents

· odmor. Za početak – slavonska ravnica koja nudi nepregledne šume i veliko nebo oduševit će svakog ozbiljnog hodača, trka-ča i biciklista. Kroz Srijem i Slavoniju vodi