ODNOS ETIČKOG I

ESTETSKOG

BARBARA MARKAČ- DESPINIĆ

GIMNAZIJA JOSIPA SLAVENSKOG

ČAKOVEC

ODNOS ETIČKOG I ESTETSKOG

ETIKA (etičko) ESTETIKA (estetsko)

dobro lijepo

„lijepo ponašanje“ „dobra pjesma“,

„dobar film“

„lijep čin“

“lijepo vrijeme“

CILJ NASTAVE - odgoj - svrha, smisao

CILJ UČENIKA - biti svoj gospodar

(Ouspensky)

Što god učili djecu, odgajamo ih i

ugrađujemo vrijednosni sustav

ZNANOST,UMJETNOST i FILOZOFIJA

strukturiraju istinitosne sustave-

SVJETONAZOR

KNJIŽEVNOST

Orhan Pamuk - književno djelo je primjena velikih filozofskih ideja u svakodnevnom životu

„Umjetnost ima svoje korijene u prljavoj staretinarnici srca“ (Yeats)

ZLO

Ako naša djela imaju uzroke, mi nismo odgovorni za njih

UZROK – DJELO

ZLO - nepostojanje uzroka

uzrok samome sebi

ISTOČNI GRIJEH --- „ Jedenje jabuke“

krivnja i povreda nije namjerno zlo

odnosi se na svakoga

Adorno --- uključeni smo u nesreću a da nismo počinili ništa loše

BIOLOGIJA --- GENETIKA : „Mnoštvo sablasnih predaka skriva se unutar naših najležernijih gesti“ (Eagelton)

„Brada djedova još se bijeli u meni“ ( M.Franičević; Sjećanja)

zaokupljeni smo sami sobom

egoizam je prirodno stanje

ljubav treba naučiti

„ Čitav život čovjeka među ljudima i nije drugo do borba za tuđe uho“ (Kundera)

IDEJA ZLA --- postoji li zlo?

GRIJEH; vjerovanje u grijeh - IRSKA (91% anketiranih - DANSKA (29% anketiranih)

ETIČKO --- teži k objektivnom

ESTETSKO --- subjektivnost

ETIKA (ethos: običaji, narav)

- odnos prema bićima; sve što postoji dobro je po

sebi ( T.Akvinski)

- odnos prema sebi - MORALNE

VRIJEDNOSTI

- ono što činimo sa stvarima

- kakav svijet želimo; ZAMISLI, IDEALI

- ostvarenje vrijednosti - KULTURA

M. Selimović: Moral je zamisao, a život je širi

od svake zamisli

ČOVJEK - spoznaja – struktura – red, poredak,

svrha – KOSMOS

- samospoznaja – „Čovjek je mjera svih stvari“

(Protagora)

- biće mogućnosti

- vlastiti projekt

- osuđenost na slobodu ( Sartre)

SAVJEST ( CONSCIENTIA) – „ dobro treba

činiti i tražiti, a zlo izbjegavati“

ispravna

neispravna - zablude savjesti ( Što smatrati

svrhom? )

OBJEKTIVNOST ETIČKOG

KULTURA epohe – konkretizacija prirodne težnje za

DOBRIM

Neke moralne vrijednosti:

- prijateljstvo - stjecanje blaga - skladan život s prirodom

- domoljublje - marljivost - poštivanje osobe

- hrabrost - istina - jednakost svih ljudi

- tolerancija -razboritost - mir

- bogobojaznost - mudrost - umjerenost

- ljubav - život

B. Mondin : „ U svim kulturama prvo

mjesto u svijetu vrijednosti pripada

životu“

R. Cvetnić ( „Kratki izlet“ ): „ Vrijednosti

postoje da bi ih se neprestano

provjeravalo, preispitivalo“

SUBJEKTIVNOST ESTETSKOG

Hegel – zlo više cvjeta što je individualna

sloboda veća

„ Neuhvatljivo tamno središte sebstva“

ZAŠTO POSTOJI NEŠTO, A NE NIŠTA?

Bilo bi mnogo bolje da ne postojimo

( Schopenhauer)

Stvari postoje – zlo ih može uništiti

Umjetnost i zlo postoje radi sebe samih ---

modernizam

Umjetnik da bi uspio treba biti imoralist;

avangardna umjetnost je nihilistička

- nastoji uništiti sve što joj je prethodilo da bi

bila originalna

-svakodnevna egzistencija : banalna,

otuđena, može je protresti samo nešto žestoko

dijabolično

- modernistička umjetnost žudi za čistom

formom -- za nebivanjem

( Baudelaire)

KAZIMIR MALJEVIĆ; BIJELI KVADRAT NA BIJELOJ POVRŠINI

„ Ako nisi školovat se htio

kod Sotone - meštra prepredena“

„ Baci ovu knjigu, vedra nije

Iz nje sjeta i razvrat se toče“

„ U našem mozgu banči puk Demona“

VINO - alkohol

„ Samo hulje piju mlijeko“ (Baudelaire)

„ Talenti niču u krajevima bogatim vinovom lozom“ ( Matoš)

„ Rječitost , duh i poezija izlaze iz vina“ ( Ujević)

„Pijem da bi mi se ljudi divili“ (Ujević)

„ Pijući vino ispijamo genijalnost“ ( Baudelaire)

DESTRUKCIJA --- KAOS

čišćenje krhotina prošloga da bi se ostvario

prostor za novi svijet

sučeljavanje s divljim, opscenim, iracionalnim

umjetnost lebdi između života i smrti

„Iz kaosa će se izviti dijete“ ... „Prevrat će biti

ime njegovo“ (J.P. Kamov)

„ Kažem vam, kaos je u vama“ ( Nietzsche)

„ Umjetnost apsolutna u čistoći kozmičkoj i

uređenog kaosa“ (Dadaisti)

PATRIOTIZAM

patriotizam kao lojalnost naciji (I.Primorac)

S.S. Kranjčević: „ Dizalo je pero nož i barikade“

„ Na osvetne grudi narod će nas primit. Ondje,

Bože, ondje nek nam život gori.“

„ I derala se družba od gadne strasti pjana: Mi

ubijamo,Bože, sve zbog Tebe – Hosana!“

Mickiewicz: „ Za rat naroda molimo Te, Gospode“

Milosz: „Što je poezija koja ne izbavlja Narode ni

ljude?

Pratilja službenih laži.“

A.G. Matoš: „Stid ih što ih ostavio sin

Oršića hrabrih, starih Keglevića,

A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin

Ceri se Jevrejin.“

-Hej Žide, udarit ću te!

-Ti ćeš mene jednom udariti, a ja tebe deset puta

--- junački odgovara Isaj Fomič

- Šugava kugo!

-Neka sam i šugav.

-Židovska šugo!

-Neka bude takoc. Makar šuga, al bez duga; ima

groši

-Krista si prodao!

-Neka bude takoc.

FAŠIZAM, NACIZAM, ANTISEMITIZAM

Goebels: „ Iz mase izvire osjećaj moći, osjećaj da

te netko štiti“

I.Andrić o fažizmu: antiteza demokracije; kult

toljage

Broch: primitivnom čovjeku individualizam je

prokletstvo koje mu razara sreću

„Nikada neću zaboraviti te trenutke koji su ubili

mojega Boga i dušu,

a moje su snove pretvorili u pustinjski pijesak“

(Elie Wiesel)

„Doma me čeka zadaća

Stvoriti poeziju poslije Oswiecima“ (Rozevicz)

VREDNOVANJE ESTETSKOG

MOŽE LI NEETIČNO BITI UMJETNIČKO?

NOBELOVA NAGRADA za književnost -

neke nominacije i obrazloženja

Zola – „pisac bez duhovnosti“

Ibsen – „zagonetni negativist“

Tolstoj – „neprijatelj kulture koji zagovara

teorijski anarhizam“

2001. : „Navršava se točno sto godina otkako Lav

Tolstoj nije dobio Nobelovu nagradu“

Nobelova nagrada - „ žig na papiru naše

argumentacije“ (M.Kovač)

ODNOS ETIČKOG I ESTETSKOG

Kakav je odnos etičkog i estetskog; jesu li dobro i lijepo povezani onako kako je govorio Platon?

Povijest umjetnosti, napose književnosti, vrlo često pokazuje da je određenje i tumačenje zla središnja tema umjetničkih djela. Yeats tvrdi da „umjetnost ima svoje korijene u prljavoj staretinarnici srca“; mnoga umjetnička djela pokušavaju prodrijeti u „neuhvatljivo tamno središte sebstva“. Umjetnost je u svojoj biti subjektivnost, individualnost i sloboda. Možemo li s time povezati Hegelov stav da zlo cvjeta gdje je individualna sloboda veća?

Jedno od temeljnih filozofskih pitanja je pitanje zašto postoji nešto a ne ništa. Odgovor je: stvari postoje. Ovo pitanje povlači drugo: zašto postoji zlo? Zlo nema nikakve svrhe, zlo postoji radi sama sebe. (Zanimljivo, neki su umjetnici tvrdili da umjetnost postoji radi sebe same.) Na pitanje što je zlo kršćanska teologija odgovara da je zlo (u)ništenje bića. Ništenje se suprotstavlja stvaranju, ali taj čin može biti očaravajući(„Ja sada uništavam zid“ – grafit). Sartre : „Činim zlo radi zla.“

Sokratov stav da ljudi čine zlo jer ne znaju što je dobro, umjetnost često osporava tvrdnjom: ljudi čine zlo zato što su zli. (Shakespeare u Richardu III.: „Odlučan sam dokazati se zločincem“). To je vrlo naglašeno u modernističkoj umjetnosti.

Je li zlo objašnjivo? Neki su pisci uzroke zla tražili u društvenoj determinaciji, utjecaju okoline, besposlenosti, osjećaju beskorisnosti, dosadi. Kant bi se tome kategorički suprotstavio: u potpunosti smo odgovorni za ono što činimo jer je naša volja autonomna. No, i suvremena znanost podržava one koji govore da se „mnoštvo sablasnih predaka skriva unutar naših najležernijih gesti“. Znanost čak tvrdi da je egoizam prirodno stanje. Dakle, ljubav treba naučiti.

Zli postupci objašnjavaju se osobnom prošlošću jer prošlost je ono od čega smo sazdani. Židovsko-kršćanska tradicija prošlosti dodaje još jedan etički teret – istočni grijeh. Adorno bi rekao da smo uključeni u nesreću a još ništa lošega nismo učinili. Rousseau je tvrdio kako se svi rađamo slobodni. Proust kaže da nikada nije bio jedan jedini čovjek, već gusta kolona ljudi koja neprekidno prolazi.

Od samih početaka umjetnost je spuštanje u pakao; sučeljavanje sa divljim, surovim, gramzljivim, opscenim, iracionalnim (Homer). U modernističkoj umjetnosti taj pakao je proširen sve razornijim krugovima droge, alkohola, tjeskobe. Često se doimlje kako umjetnik, da bi uspio, treba biti imoralist. Svakodnevna egzistencija postala je banalna, protresti je može samo nešto žestoko – dijabolično. Zaokupljenost besmislenim protokom materije, masovnost,“patriotizam“ iskazuju se egzaltiranom retorikom. Ovdje je očito da su forma(estetsko) i sadržaj(etičko) međusobno uvjetovani.

Česti oblici ništenja bića su potiranje svega prethodnog, nepriznavanje prava na različitosti, prava na život, veličanje samo nekih dimenzija ljudskoga bića, uništavanje prirode. Sve se to možemo naći u djelima avangardnih umjetnika, ali i u djelima nekih klasika.

Kakav je autorski stav umjetnika prema prikazanome zlu; je li moguće stvoriti estetski značajno djelo i propagirati zlo, pružiti vrhunski estetski užitak i podmetnuti neetični cilj? (Privatni život i ponašanje umjetnika nisu relevantni).

Poneseni romantičarskim gledanjem na umjetnika kao genija, božanskog stvaratelja, u umjetnosti uz ljepotu vidimo samo – dobrotu, dobru namjeru. Zaboravljamo da umjetnik može imati predrasude, da može biti zao i da se u činu stvaranja ne oslobađa nužno toga. Teret ljudskosti sasvim sigurno će se naći i u djelu.

Veliko razoračanje doživjela sam kada sam kod nekih velikih pisaca naišla na antisemitizam (Dostojevski, Diderot, Matoš); nevjerojatno kako često , s druge strane, psalmist žudi za uništenjem neprijatelja želeći da osveta dosegne i buduća pokoljenja. Etički nije lako braniti , npr., Pjesmu nad pjesmama J.P.Kamova.

Početno pitanje o odnosu etičkog i estetskog nameće odgovor kako estetsko ne nosi nužno u sebi etičnost ; dapače, nisu samo filozofi „obogatili“ povijest idejama koje su dovodile do isključivosti, pomagali su im i umjetnici. Ponekad umjetnost nije stvarana samo radi sebe, stvarana je i radi nečega izvan sebe – radi zla.

POPIS LITERATURE:

Jose Ortega y Gasset, Dehumanizacija umjetnosti

Terry Eagleton, O zlu

Alain de Botton, Utjehe filozofije

Michel de Montaigne, Ogledi

Platon, Država

J. P. Sartre, Lucifer i Bog

Aristotel, Nikomahova etika

Augustin, Ispovijesti

T. Akvinski, Suma teologije

Predrag Finci, Djelo i nedjelo

Mirko Kovač, Elita gora od rulje

Mirko Kovač, Evropska trulež

čitanke iz književnosti za gimnazije od I. do IV. razreda

svi odobreni udžbenici iz filozofije i etike za gimnaziju