SVEUĈILIŠTE U ZAGREBU – HRVATSKI STUDIJI

FILOZOFSKI FAKULTET DRUŢBE ISUSOVE U ZAGREBU

Studij filozofije i religijskih znanosti

MOĆ ETIĈKOG POSLOVANJA

K. BLANCHARDA I N. V. PEALEA

Mentor: Prof. dr. sc. Ivan Koprek

Student: Marko Ulaga

Zagreb, 2006.

1

SADRŢAJ

UVOD................................................................................................................................1

1. POJAM ETIKE I POJAM PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE.........................3

2. TEMELJI PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE..................................................7

2. 1. Liberalizam i neoliberalizam.........................................................................8

2. 2. Pragmatizam..................................................................................................9

3. UTJECAJ ETIKE NA GOSPODARSTVO................................................................10

4. MOĆ ETIĈKOG POSLOVANJA...............................................................................13

4. 1. Kenneth Blanchard......................................................................................14

4. 2. Norman Vincent Peale.................................................................................14

5. PET NAĈELA MOĆI ETIKE.....................................................................................15

5. 1. Svrha............................................................................................................16

5. 2. Ponos............................................................................................................17

5. 3. Strpljenje......................................................................................................19

5. 4. Upornost......................................................................................................20

5. 5. Perspektiva...................................................................................................21

6. NAĈELA MOĆI ETIKE U PODUZEĆIMA..............................................................23

6. 1. Svrha u poduzećima.....................................................................................24

6. 2. Ponos u poduzećima....................................................................................26

6. 3. Strpljenje u poduzećima...............................................................................28

6. 4. Upornost u poduzećima...............................................................................29

6. 5. Perspektiva u poduzećima...........................................................................30

7. SMJERNICE ZA RAZVOJ POSLOVNE ETIKE U BUDUĆNOSTI........................32

ZAKLJUĈAK..................................................................................................................33

BIBLIOGRAFIJA...........................................................................................................34

UVOD

2

Kad su M. Twaina jednom prilikom upitali kako se obogatiti, on im je odgovorio:

„Pošteno ako se mora, nepošteno ako se moţe!“ Iako je svoju misao izrekao još u

prošlom stoljeću, njome je nagovijestio put postmodernistiĉkog ĉovjeka. Ţivimo u

mcdonaldiziranom, dekadentnom, nihilistiĉkom svijetu u kojem se prvo mora imati da

bi se postojalo. Ţivimo u svijetu globalizacije, laţne demokracije, u svijetu u kojem se

tehnicira velikim rijeĉima, širi pacifizam, brane ljudske slobode i temeljna ljudska

prava, a zaboravljamo da smo tako ĉesto zarobljenici vlastite diktature, egoistiĉnosti i

sebiĉnosti. Kako u tom našem „divnom“ svijetu u kojem se sve relativizira, a moral je

doveden do granica apsurda, ostati pošten i uspjeti? Moja će zadaća biti da u svom radu

pokušam dati odgovor na ovo teško pitanje. Upravo su me velike opreĉnosti izmeĊu

onoga što se plasira i onoga što se prakticira u našem društvu danas, navele da se

pozabavim temom poslovne etike koja, usput reĉeno, polako ali sigurno utire svoj put

na fakultetske katedre i postaje obrazac menadţerskog ponašanja.

Da bi se neko društvo moglo nazvati civiliziranim, osim materijalnog i kulturnog

blagostanja, ono mora stvoriti preduvjete za meĊusobno poštovanje dostojanstva svakog

pojedinca. U tom se smislu nameće etika kao nezaobilazno i dominantno podruĉje svih

naših aktivnosti. A ona je, ukratko reĉeno po Bratoljubu Klaiću:

„Nauka o moralu koja ima zadatak ne samo da nas upozna s tim što je moral, koje su

njegove osnovne komponente, nego i da izvrši vrijednosnu procjenu i da ukaţe na prave

i istinske vrijednosti. Kritiĉko –filozofska etika treba da pokaţe ne toliko kakve moralne

sudove ljudi donose, nego i kakve treba da donose o odreĊenim karakteristikama i

postupcima. Za etiĉare nije teţište u opisu i analizi već postojećih normi, nego i u

pronalaţenju novih.“1

Opće poznata stvar u današnje vrijeme jest ta da je stupanj primjene etike u poslovanju

tvrtki onaj temeljni faktor kojim se razlikuje njihova uspješnost i perspektive. Ne štede s

vrijeme, novac i energija da zaposleni ovladaju ovim podruĉjem i njihovim pravilima

igre, te da ih svakodnevno primjenjuju i oplemenjuju vlastitim spoznajama i

dostignućima. Etika poslovanja tvrtki razvija se takvim tempom, intenzitetom i

obujmom da konzultanti za etiĉko poslovanje imaju pune ruke posla. MeĊu njima

posebno visoko kotiraju Kenneth Blanchard i Norman Vincent Peale koji u svom

3

kapitalnom djelu „Moć etiĉkog poslovanja“, uporno, strpljivo i slikovito pokazuju i

dokazuju da se pošteni pristup u poslovanju na kraju uvijek isplati i da ne moramo

varati da bismo uspjeli.

Moj će zadatak u ovom radu biti prezentirati pet glavnih naĉela moći etike koji se mogu

primijeniti kako za pojedinca, tako i za tvrtku. Naĉela moći etike o kojima govore K.

Blanchard i N. V. Peale su: svrha, ponos, strpljenje, upornost i perspektiva. Poruku koji

ovi autori daju svojim ĉitateljima i svima onima koji su naĉela moći etike spremni

primjenjivati u svojim tvrtkama je ta, da se voĊeni etiĉkim ponašanjem mogu postići svi

rezultati koji se priţeljkuju. TakoĊer, tvrde autori Blanchard i Peale, voĊeni etiĉkim

ponašanjem u odnosima sa zaposlenicima u tvrtci, bez obzira na neĉiji poloţaj po

hijerarhijskoj ljestvici, svatko sebi i drugima moţe osigurati zadovoljstvo, ponos i ĉast

zbog zajedniĉke suradnje na ostvarivanju osobnih ciljeva i ciljeva tvrtke. Primjena etike

zahtijevati će od svakoga pojedinca i poštivanje visokog stupnja lojalnosti prema:

društvu, obitelji, tvrtci, profesiji i sebi. To istovremeno znaĉi da je od neophodne

vaţnosti etiĉko ponašanje izgraĊivati i primjenjivati kompleksno. Naime, svih pet

naĉela moći etike i svih pet nivoa lojalnosti moraju djelovati istodobno i meĊusobno.

Isto tako, i obuhvat mora biti potpun, što znaĉi, da i pojedinac i tvrtka moraju istodobno

biti voĊeni etiĉkim ponašanjem, jer će u suprotnom potrebni sklad zamijeniti sukobi i

nesporazumi.

U tom smislu bilo bi realno da prihvaćanje poslovne (poduzetniĉke) etike ne tretiramo

kao dilemu, nego kao vlastitu obvezu i odgovornost, što će nam omogućiti da znaĉaj

tvrtki obogatimo i proširimo kako na pojedinca, tako i na obitelj i društvo u cjelini. Ne

smijemo zaboraviti da je došlo vrijeme u kojem se od vlasnika i menadţera imperativno

zahtijeva da svugdje i u svakoj situaciji budu ljudi zasluţenog poštenja, poštovanja i

dostojanstva.

1. POJAM ETIKE I POJAM PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE

Iako se na prvi pogled ĉini jednostavno definirati pojam etiku, pokušamo li promotriti

taj pojam malo dublje, uvidjet ćemo da to baš i nije tako jednostavno. Ljudi

4

svakodnevno i u raznim situacijama koriste etiku ne razmišljajući zapravo koji je njezin

pravi smisao i znaĉenje. Etimološki, rijeĉ etika dolazi od grĉke rijeĉi (ethos) i u

najranijim je vremenima (u tekstovima Homera i Hezioda) oznaĉavala naĉin kako je

neko ţivo biće naviklo ţivjeti u svojoj ţivotnoj sredini. Dakle, naĉin ţivota kakav se

nalazi ili preuzima i usvaja iz svoje okoline.2 Etika je, prema tome, temeljito,

kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom ţivljenju i ispravnom djelovanju

koje je zapoĉelo već u 5. st. pr. Kr. i traje sve do danas.3 Etika traţi umske naĉine

orijentiranja i principe ljudskog djelovanja. Upravo je ona ta koja pokušava dati

odgovore na pitanja: kako ţivjeti, kako se vladati, kako djelovati? Ta pitanja traţe

odgovore prema ljudskom etosu, temeljnim ćudorednim principima, vrijednostima i

normama, te prema pravilima morala.

Iako se danas ĉesto upotrebljavaju kao sinonimi, pojmovi etika i moral se razlikuju.

Latinska je rijeĉ moral (lat. mos, moris) Ciceronov prijevod grĉke rijeĉi ethos i znaĉi

obiĉaj i karakter. Moral4 moţemo definirati kao sveukupnost vaţećih moralnih normi,

prosudbi i institucija, dok je na drugoj pak strani, etika filozofsko istraţivanje i

promišljanje morala. Etika je, dakle, filozofija morala.5 Iz pojmovne razlike termina

etika i moral slijedi da etiĉka promišljanja nisu nuţno moralna, ali i obratno, moralna

promišljanja ne moraju uvijek biti etiĉka. Dakle, ako se bavimo etikom, to ne znaĉi da

automatski djelujemo moralno, nego da reflektiramo o moralnome iz kritiĉke

perspektive filozofa. U svakom sluĉaju, cilj je etike da umski utemelji koncepciju

dobroga ljudskoga djelovanja i dobroga ţivljenja.

Namjerno sam napravio ovo malo izlaganje o pojmu etike prije nego što krenem na

objašnjenje pojma poduzetničke etike, jer smatram da se poslovanje u bilo kojem

gospodarstvu, ako se ţeli nazivati etiĉkim, mora zasnivati na temeljnim principima opće

etike i ćudorednog ţivota kako pojedinca, tako i društva. Iako je precizno pojmovno

odreĊenje etike oteţano ĉinjenicom da definicija etike uvelike ovisi o filozofskom

stajalištu koje se zastupa, to ne znaĉi da se u ţivotu moţemo izgovarati raznim

primjerima etike situacije. Bez obzira o kojoj se etici radilo (filozofskoj, politiĉkoj,

duhovnoj, poduzetniĉkoj ili poslovnoj), ona uvijek ima pozitivan naboj i imperativ da

se djeluje moralno ispravno i poslovno korektno.

5

Poduzetniĉka je etika u normativnom smislu znanost o pravilnom postupanju i

odluĉivanju poduzetnika u egzistencijalnim pitanjima, u kojima orijentacija na

ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.6 U tom smislu radi se zapravo o obliku

individualne etike; znanosti o radu podešenoj na osobu poduzetnika. Treba naglasiti

kako je poduzetniĉka etika posebice etika osobnosti,7 jer ĉovjeku je naloţeno da sam

sebe ostvaruje, da razvija svoju osobnost, da sile koje su u njemu dovede do djelovanja.

To samoostvarenje moguće je samo ĉovjeku, a dogaĊa se uvijek posredstvom drugog

ĉovjeka. Ĉovjeku je, naime, za njegovo samoostvarenje potreban drugi ĉovjek, potreban

je odnos ja-ti i dokle god nema tog uzajamnog odnosa nema ni samoostvarenja. Ĉovjek

je socijalno biće koje svoju svrhu i puninu ostvaruje ne u sebi i za sebe, nego u i po

drugome. U tom smislu bismo mogli reći kako se ĉovjeku (poduzetniku) postavljaju

zadaci i ciljevi poduzetniĉke, socijalne i politiĉke etike.

Poduzetniĉka je etika u odreĊenom pogledu dio podruĉja gospodarske etike, iako

poneka problematika društveno-politiĉke prirode, kao u vezi s problemom obrazovanja,

prerasta ono ekonomsko. Ishodište poduzetniĉke etike je u etiĉkoj teoriji prvenstveno

opisano utilitarizmom.8 Utilitarizam u ovom smislu znaĉi uzimati u obzir sasvim

materijalne vrijednosti, kao što je teţnja za dobit koja se koncentrira na pitanja

egzistencijalnog osiguranja poduzeća, radnih mjesta, te na ispunjenje ţivotnog zadatka

postavljenog pred pojedinog poduzetnika, pa je time usmjeren na ispunjenje

egzistencijalnih ţivotnih ciljeva poduzetnika. Tako gledano, utilitarizam je u

poduzetniĉkoj etici objašnjiv i teleologijski, odnosno usmjeren na njezine ciljeve. Radi

se o zadacima samoostvarenja poduzetnika, ĉija svladavanja ĉine potrebnim i obiĉajne

odluke, a ne samo ekonomsko-racionalne.

Poduzetniĉka je etika prije svega etika odgovornosti.9 Postupati etiĉki odgovorno znaĉi

slijediti glas svoje savjesti, odgovoriti mu s da, kad potiĉe i opominje na ĉinjenje

dobrog i izbjegavanje zlog. Isto tako postupati etiĉki odgovorno znaĉi postupati s

odreĊenim gledištem i motivacijom, a pred posljednjim sucem, Bogom, poloţiti raĉun o

svom ţivotu, uvjerenju, djelima i propustima. Odgovornost je nova osnovna rijeĉ koja u

općoj moralnoj svijesti stupa na mjesto koje je dosad zauzimala obveza. Tako se s

6

pravom naglašava osobna odgovornost u odnosu na jednostrano naglašavanje obveze

poslušnosti. Bitna je pretpostavka odgovornosti sloboda. Nema odgovornosti bez

slobode, a to istodobno znaĉi dostojanstvo i teret. Odgovornost sadrţava dakle, hrabrost

i rizik da ĉovjek u stanovitom smislu „postane krivcem“ za ono što radi ili zbog onog za

što se obvezao da će uĉiniti kao dobro, a završilo se kao zlo.10

U modernom i

sloţenom gospodarskom sustavu u kakvom ţivimo danas, te isto tako u politiĉkom

sustavu vaţno podruĉje odgovornosti pripada upravo poduzetniku koji se ĉesto nalazi u

teškoj situaciji djelovanja i odluĉivanja. Za politiĉku etiku je osobito vaţna etika

odgovornosti11

zasnovana na uvjerenju. Kod pravilnog uvjerenja subjektivna će ĉestitost

opstati i unatoĉ negativnim posljedicama koje se ili nisu predvidjele ili nisu izravno

namjeravale nego su, zbog odreĊenih razloga, morale biti prihvaćene.

Etika je znanost o obiĉajno relevantnim ĉinjenicama, o jedino mogućim pitanjima

tumaĉenja i obrane morala, o obiĉajnom postupanju i odluĉivanju. U tom smislu

ĉinjenica i funkcija savjesti postaju odluĉujuće pitanje. Naglasio bih da se i u

poduzetniĉkoj etici, odluci prema savjesti daje vrlo vaţno znaĉenje. Poduzetniĉka je

etika u daljnjem smislu dio podruĉja filozofske etike, zapravo njezin neodvojiv dio

budući da potjeĉe od nje. Poduzetniĉka se etika oslanja na saznanja i spoznaje opće

etike, posebno na shvaćanja o savjesti kao iskustvenoj ĉinjenici. Stanje savjesti u

ĉovjeku omogućuje temeljni uvid u najopćenitije i neposredno pristupaĉne obiĉajne

istine. Od toga će polaziti i poduzetniĉka etika. Ona u normativnom smislu tako postaje

naukom o pravilnom djelovanju i odluĉivanju poduzetnika u egzistencijalnim pitanjima,

za koje orijentacija na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.

Postavlja se interesantno pitanje: nije li poduzetniĉka etika samo neka vrsta staleškog

morala?12

Smatram da bi bilo ograniĉeno poduzetniĉku etiku smatrati samo

posredovanjem moralnih normi u poduzetniĉkim postupcima, tako reći nekom vrstom

poslovnog staleškog nauka. Svjesni smo ĉinjenice da postoje egzistencijalna pitanja

vezana uz mnoge poduzetniĉke odluke, pitanja o osobnoj egzistenciji poduzetnika,

jednako kao i ostalih ljudi, posebno suradnika u poduzeću. Teţnja za dobit, interesi za

zaradu i ekstra profit, radost u duhovno-stvaralaĉkoj djelatnosti, spremnost na rizik, te

svakako potrebna teţnja za moći i organizatorskim sposobnostima, postaju cjelina u

7

ĉovjeku poduzetniku. Njegova se djelatnost s obzirom na tu puninu motivacija ne moţe

svladati niti odrediti tek s ekonomsko-racionalnog stajališta. Ĉovjek koji stvara uvijek je

svjestan svojih egzistencijalnih ţivotnih ciljeva i znaĉenja svojih odluka za sebe i za

druge.

2. TEMELJI PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE

Sud o ĉovjekovoj trgovinsko-poduzetniĉkoj aktivnosti ne moţemo ocjenjivati samo sa

stajališta njegove svrhovitosti, tj. da li je ta aktivnost ispunjena ili ne, već i sa stajališta

ćudorednosti i morala. Po etiĉkim normama svaka je trgovinska aktivnost ispravna i

dobra, ako su obostrani interesi u cijelosti realizirani.13

Kriterij za to su opće vrijednosti

koje u odreĊenom društvenom podruĉju ili društvu vladaju u danom vremenu i nalaze se

u svijesti javnosti. Time se ocrtava društveno povijesna relativnost sadrţaja etiĉkih

vrijednosti. Izraţaji ljudskih aktivnosti po moralno priznatim ţivotnim interesima su

predmet etiĉkih prosudbi. Ekonomska, politiĉka, kulturna i socijalna povijest

predstavljaju znaĉajne ĉimbenike u stvaranju i promjeni općih moralnih vrijednosti

dotiĉnog društva. Pri tome treba naglasiti da je religija, kao svojevrsna metaetika, u

razvoju etike trţišnog poslovanja od presudne vaţnosti za njeno formiranje.

Isto tako, religija ima puno bolji temelj za nepobitnost i nuţnost etiĉkih normi, negoli

apstraktni um i racionalni diskurs. Budući da religija predstavlja najprošireniji

svjetonazor, ona je prema tome najuniverzalnija i najshvatljivija. Religija poĉiva na

bezuvjetnome, onostranom, numinoznom i o tome ţeli svjedoĉiti kao o ĉovjekovoj

produbljenoj dimenziji, jer samo bezuvjetno moţe bezuvjetno obvezivati. Zato su i

mnogi politolozi danas postali svjesni odluĉujućega znaĉenja religije za globalnu

politike sutrašnjice. Naime, središnja jezgra univerzalne etike jest humanitas, tj. duţnost

da se sa svakim ophodi ljudski neovisno o rasi, klasi, religiji i dobi.14

Povijesne su religije to izrazile pravilom: Ne ĉini drugome ono što ne ţeliš da drugi ĉini

tebi! Osim toga, religije nareĊuju: Ne ubij! A to znaĉi da se stavlja imperativ na

poštivanje ţivota u svim njegovim oblicima, stadijima i kvalitetama. Religije kaţu: Ne

laţi! Današnjim jezikom reĉeno, djeluj korektno i pravedno, njeguj kulturu solidarnosti,

8

govori i djeluj istinski, obveţi se na kulturu tolerancije i na ţivot u istini.15

Svaki

privredni sustav poĉiva na zajedniĉkim vrijednostima ljudskog suţivota i na taj se naĉin

dalje razvija.

2. 1. LIBERALIZAM16

I NEOLIBERALIZAM

Filozofski korijeni trţišnog privreĊivanja idu uz religije i iz liberalistiĉkog društvenog i

ekonomskog pokreta 18. i 19. stoljeća. Oni se temelje na individualistiĉko

utilitaristiĉkom principu po kojem svaki ĉovjek svoju individualnu sreću nastoji

maksimizirati razvijanjem vlastite sposobnosti i snage u svoju posebnu i opću korist.

Prevedeno to na gospodarsko podruĉje, proizlazi iz spomenutog principa, sustavno

politiĉki zahtijev da se samo u slobodnoj trţišnoj konkurenciji autonomnih proizvoĊaĉa

moţe oĉekivati materijalno blagostanje pojedinaca i cjelokupnog društva.17

U takvom privrednom sustavu slobodnog trţišnog djelovanja, pune konkurencije, cijene

proizvoda ili usluga odreĊivat će samo trţište, bez ikakvog uplitanja drţave (laissez-

faire liberalizam) i time svakom proizvoĊaĉu oznaĉiti njegov ekvivalenat za uĉinak.

Pravo na privatnu svojinu, na samopotvrĊivanje, slobodno odluĉivanje (zakljuĉivanje

poslova, slobodnog izbora radnog mjesta i izbora u potrošnji), jednakost prema

zakonima, jednake mogućnosti u konkurenciji su, općenito gledano, u pravom smislu

etiĉke vrijednosti koje se kao prirodni i opravdani interesi pojedinca istiĉu i prenose iz

graĊanske revolucije u svijest današnjeg postindustrijskog i informatiĉkog društva.

Neoliberalizam i socijalni trţišni sustav svojim su inovacijama i mnogobrojnim

preprekama osuvremenili i razvili klasiĉni liberalizam. Neoliberalizam istiĉe znaĉaj

drţave u privreĊivanju, dajući joj ulogu aktivnog ĉuvara i organizatora slobodne

konkurencije. A socijalni trţišni sustav, osim toga, još i dodatnu funkciju drţave u

socijalnoj politici. S odreĊenim suglasnim trţišnim mjerama, ona treba potpomoći one

grupe stanovništva koje nisu u mogućnosti izdrţati odreĊene trţišne zakonitosti i tim

mjerama omogućiti adekvatniju trţišnu podjelu dohotka. Naglasio bih još da je

ekonomski sustav temeljen na privatnom vlasništvu, velikoj i razvijenoj konkurenciji,

9

jedinstven, s mnoštvom nejednakosti u proizvodnom podruĉju i to zbog raznovrsnih

monopolskih tendencija karakteriziran mnogim prednostima, ali i negativnostima, za

koje uvijek i nije odgovoran.

2. 2. PRAGMATIZAM

Pragmatizam je naĉin mišljenja prema kojem se manje traţi istinitost ljudskih procjena,

a više praktiĉne posljedice neke odluke. U tom smislu Franz Furger definira etiĉki

pragmatizam kao,

„...uvjerenje da se istina ljudskih procjena ne moţe spoznati preko promatranih

usporedbi izmeĊu tvrdnji i predmeta, već tako da se ono što se tvrdi iskuša u svojim

praktiĉnim posljedicama, tj. da se na njima ispita.“18

Pragmatiĉna su razmatranja, mogli bismo reći, u središtu poduzetniĉkih procesa

odluĉivanja. Poduzetnici su orijentirani na uspjeh; to sa sobom donosi konkurencija, kao

i nuţnu teţnju dobiti. Maksimiranje koristi postaje prvenstvena maksima odluĉivanja.

To je, dakle, pragmatiĉko-utilitaristiĉko ponašanje, koje postaje maksima poduzetniĉkih

odluka.

3. UTJECAJ ETIKE NA GOSPODARSTVO

Mnoge analize prošlosti, a posebno sadašnjosti, ĉvrsto pokazuju ĉinjenicu da tehniĉko-

ekonomski razvoj i razvitak nisu nikakvi zasebni procesi, nego da ovise o etiĉkim,

psihiĉkim i duhovnim, a tek tada tehniĉkim ĉimbenicima, budući da oni svi usmjeravaju

ekonomske zakonitosti i konkurencijske odnose na trţištu kao svojevrsni procesni

pokretaĉi.

Za gospodarski rast i razvitak velika uloga pripada ponajprije ljudskim sposobnostima

kao što su: mobilnost, pripravnost, prilagodba i spremnost na podnošenje rizika,

kreativnost, sposobnosti timskog rada, slobode, svestrane uĉinkovitosti u radu kao, i

10

sposobnosti razmjene dobara. Usprkos tome, te se odlike ne predoĉavaju u sustavu

obrazovanja i na taj naĉin se gube u kasnijem ţivotu. Odlike o kojima ovdje govorim,

odnosno vrline, ĉesto su prepuštene sluĉaju što se dogaĊa i etiĉkom obrazovanju. To se

dogaĊa baš u vremenu kad se znaĉaj etike neobiĉno podcrtava u uspješnom

gospodarenju, kao bitan faktor za pojedince i za drţavu općenito.

Poznati njemaĉki sociolog Max Weber19

je u svojim religijsko-sociološkim studijama

naglasio da je sustav gospodarstva jedne zemlje, a isto tako njene sposobnosti inoviranja

i trţišne konkurencije, ovisan o etiĉkim stavovima te zemlje.20

Etika zemlje i njenog

naroda bit će poticana i samom religijom. Prema tome, zakljuĉuje Weber, ĉvrsta je

meĊuveza izmeĊu etike, religije i gospodarenja. S druge pak strane, imamo uĉenje Karla

Marxa koje je sasvim obrnuto od toga. On tvrdi da su materijalni uvjeti, kao vlasništvo

nad proizvodnim sredstvima, stvaraoci etike.21

MeĊutim, ni jedno ni drugo stajalište nije

baš sasvim ispravno.

U pravu su oni, koji tvrde da su društvo i gospodarstvo kao duh i materija u stalnoj

meĊusobnoj izmjeni odnosa. Uska djelovanja gospodarstva, etike i religije imaju znatne

posljedice. Primjeri islama i kršćanstva to najbolje dokazuju. Nije sluĉaj da ni jedna

islamska zemlja nije dosegla nivo vrhunske industrijske zemlje. Isto tako trţište i trţišni

sustavi gospodarstva su nastali u kršćanstvu.

Nakon što je tema gospodarska etika i osobito poduzetniĉka etika postala sastavnim

dijelom rasprave suvremenog ĉovjeka, postavlja se veoma vaţno pitanje: Što za

suvremenog ĉovjeka konkretno znaĉi etiĉki postupati u jednom poduzeću i općenito u

gospodarstvu? S jedne strane imamo mnoštvo ĉlanaka i knjiga o toj roblematici, koji su

uglavnom teoretske naravi. S druge strane vrlo je problematiĉno u kojoj je mjeri ta

teorija primjenjena i primjenljiva na konkretnu praksu, npr. u nekom poduzeću. I ovdje

se sada pojavljuje problem odnosa teorije i prakse. U gospodarstvu, politici i društvu

sve se više govori o "potrebi za etikom". Sama je etika, štoviše, postala tema

gospodarstva. Ne dakle, neuspjeh tehnike i znanstvenog djelovanja, nego upravo njihov

vanjski uspjeh tjera suvremenog ĉovjeka da ozbiljno razmisli o granicama svoje moći.

11

Postoje predviĊanja kako će se moralni zakoni u budućnosti još više traţiti na podruĉju

gospodarstva, i to iz nekoliko razloga: brza promjena vrednota, gospodarstvo odreĊuje

sve više podruĉja društvenog ţivota, pitanja zaštite ĉovjekovog okoliša imaju veliko

znaĉenje za gospodarstvo. Ima meĊutim i ljudi u gospodarstvu koji etiku na tom

podruĉju još uvijek drţe kao prolaznu pojavu i stvar luksuza.22

Poslovni ljudi, meĊutim,

koji temeljitije razmišljaju, znaju kako se veoma teško ponekad podvrgnuti etiĉkim

izazovima. Tome treba nadodati pojavu prema kojoj danas postoji odreĊeno etiĉko

neznanje kod velikog broja ljudi. To je pojava za koju je karakteristiĉno da ljudi govore

o etici, a da uopće nisu nauĉili osnovni etiĉki vokabular niti ovladali temeljnim

metodološkim postavkama. S druge pak strane postoje etiĉari, odnosno moralisti, koji

ne poznaju dovoljno zakone koji vladaju u gospodarstvu. Sve to oteţava diskusiju o

etici u gospodarstvu.

Albert Ziegler23

drţi da etika ne vaţi samo za privatno podruĉje, već se odnosi na

cjelokupni ţivot ĉovjeka. Etiĉki zakoni su univerzalni i vrijede kako na općem planu,

tako i u gospodarstvu. U pojedinim zemljama se tako uvode: etiĉke komisije, etiĉki

kodeksi ponašanja na podruĉju medicine, tehnike, gospodarstva, politike. Ne smije se

nikada zaboraviti da gospodarska djelatnost nije neutralna s obzirom na vrednote.

Zadaća i cilj jednog poduzeća ne moţe biti samo maksimalna dobit, već treba voditi

raĉuna o nizu drugih ĉimbenika, kao što su ĉovjek, društvo, ekologija... Dolazi vrijeme

u kojem će na dulji rok uspjeti samo ona poduzeća koja svoj posao rade odgovorno.

Ostaje pitanje: Kako konkretno ostvariti etiĉka ponašanja u gospodarstvu? Na podruĉju

gospodarstva umjesto iskljuĉive etike uspjeha treba razvijati etiku odgovornosti. Prema

iskljuĉivoj etici uspjeha svako sredstvo opravdava cilj, a dobro je i funkcionalno ono što

donosi profit, moć i uţitak. Etika odgovornosti naprotiv, znaĉi odgovornost društva u

cjelini za vlastitu budućnost.

Odgovornost nije samo pitanje religioznog nazora, religije, odgoja. Odgovornost mora

biti temelj za uspješan razvoj jednog poduzeća i općenito gospodarstva. U trţišnom

gospodarstvu uspjesi na kratki rok su mogući bez etiĉkih zakonitosti i ove vrste

odgovornosti, ali ne i uspjesi na dulji rok. U gospodarstvu je prijeko potrebno donijeti

dobre zakone. No, zakoni još ne znaĉe konkretno vladanje i ćudoredno ponašanje. Ne

12

moţe se sve riješiti zakonima. Vaţno je mijenjati svijest ljudi. U pitanju je mentalitet

društva u cjelini i svakog pojedinca naosob. Potreban je obnovljeni odnos prema etici na

svim podruĉjima ţivota, osobito u gospodarstvu. Ĉovjek ne smije nikada postati

sredstvo i biti objekt, već mora ostati subjekt.

4. MOĆ ETIĈKOG POSLOVANJA

Kao što sam već u uvodu spomenuo, u svome ću radu nastojati dati prikaz

Blanchardove i Pealeove knjige „Moć etiĉkog poslovanja“, koja je pisana s namjerom

da pomogne svim poduzetnicima kako bi izgradili dugoroĉni napredak i razvoj u

sustavu slobodnog poduzetništva, a i svima ostalima koji nailaze na etiĉka razmišljanja

u svom ţivotu i ţele obogatiti kvalitetu svoga ţivljenja.

Već na samom poĉetku autori Blanchard i Peale objašnjavaju što ih je potaknulo da

napišu knjigu o tako osjetljivoj temi, poput etike u poslovanju.

„Kamo god se okrenemo, uoĉit ćemo znakove pogoršanja etike. U poslovanju,

snalaţljivi mladi ljudi stekli su milijune nemoralno koristeći povjerljive podatke. U

vladi, gotovo da ne proĊe dan, a da se na Capitol Hillu ne raspravlja o moralu nekog

javnog radnika. U obrazovanju, skandali prevara što ih rade studenti i plaćanja ispod

stola bivših studenata sveuĉilišnim sportašima, postali su svakidašnjica.“24

Iz ovoga se citata jasno vide motivi koji su naveli autore da se pozabave ovom temom:

korupcija, laţiranje podataka, sveopća kriza morala u društvu. Autori naglašavaju kako

je jasno da svi ti gore navedeni ljudi, od kojih su mnogi vjerojatno istaknuti graĊani,

vjeruju da moraju varati da bi napredovali. Oni vjeruju, kao i mnogi drugi, da se

poštenje u današnje vrijeme jednostavno ne isplati, te da pošteni zadnji stiţu na cilja.

13

Blanchard pobija takvu tvrdnju i smatra kako je etiĉno ponašanje vezano uz

samopoštovanje. Isto tako, Blanchard smatra da je strogi kodeks morala u svakom

poslovanju prvi korak prema uspjehu, te da su etiĉni poslovni ljudi uspješni poslovni

ljudi. Ta je stajališta Blanchard u ovoj knjizi nastojao dokazati, a moj je zadatak da

pokaţem kako je on u tome zaista i uspio.

Knjiga „Moć etiĉkog poslovanja“ pisana je slikovito, ne kao udţbenik, već kao roman,

kao priĉa. Autori su namjerno izabrali takav naĉin pisanja jer vjeruju da se kroz priĉu

najbolje uĉi. I unatoĉ tome što moţda nismo svi direktori prodaje i ne radimo u

poslovnom upravljanju, situacije koje su prikazane u ovoj knjizi odraţavaju zajedniĉke

elemente bilo koje etiĉke dvojbe. U tom jednostavnom scenariju svi se moţemo

prepoznati i izvući pouku.

O AUTORIMA

4.1. KENNETH BLANCHARD

Malo je osoba imalo toliko utjecaja na svakodnevno upravljanje organizacijama kao

Kenneth Blanchard, koautor knjiga One Minute Manager i The One Minute Manager

Library.

Blanchard, popularni kljuĉni govornik na kongresima, seminarima i poslovnim

sastancima, poznati je pisac, savjetnik i predavaĉ. Ima postdiplomski studij iz

poslovnog upravljanja i doktorat sa Sveuĉilišta Cornell. Njegov udţbenik Upravljanje

organizacijom: korištenje ljudskih resursa, sada već u ĉetvrtom izdanju, smatra se

standardnim štivom iz predmeta poslovnog upravljanja.

Sa svojom suprugom Margie, dr. Blanchard je osnivaĉ agencije za savjetovanje u

poslovnom upravljanju, Blanchard Training and Development, Inc., u Escondidu,

California. Jedan je od vodećih profesora na University of Massachusetts u Amherstu, a

takoĊer je u odboru osnivaĉa Cornell University.25

14

4. 2. NORMAN VINCENT PEALE

Dr. Peale je autor tridesetĉetiri knjige. Moć pozitivnog razmišljanja jedna je od

najuspješnijih knjiga koje su ikada izdane. Prevedena je na ĉetrdeset jezika, sa prodajom

od 20 milijuna primjeraka po ĉitavom svijetu. Filozofija pozitivnog mišljenja dr. Pealea

postala je integralnim dijelom mnogih kultura. Dr. Peale govori na konferencijama o

poslovanju, trgovini i prodaji po Sjedinjenim Drţavama, Kanadi i u inozemstvu.

Dobitnik je dvadesetĉetiri poĉasna doktorata.26

5. PET NAĈELA MOĆI ETIKE

Kenneth Blanchard i Norman Vincent Peale u svom kapitalnom i vrlo pristupaĉnom

djelu "Moć etiĉkog poslovanja", uporno, strpljivo i slikovito pokazuju i dokazuju da se

pošteni pristup u poslovanju na kraju uvijek isplati, te da ne moramo biti nepošteni da

bismo uspjeli.

Receptura ovih autora je jasna, jednostavna i svakome dostupna, a njeno usvajanje

poĉinje s upitnikom o etiĉnom ponašanju:27

1. Je li to zakonito?

Hoću li prekršiti graĊanski zakon ili politiku poduzeća?

2. Je li postignuta ravnoteža odnosa?

Je li to pošteno prema svima kojih se tiĉe, u kratkoroĉnom i dugoroĉnom

razdoblju?

Promiĉe li odnose obostranog dobitka?

3. Kako ću se nakon toga osjećati?

Hoće li me to uĉiniti ponosnim?

Da li bih se osjećao dobro da se moja odluka objavi u novinama?

Da li bih se osjećao dobro da o tome sazna moja obitelj?

15

Ako smo spremni ovaj upitnik prihvatiti kao pomoć i orijentaciju u svom definitivnom

opredjeljenju i rašĉistiti dileme oko izbora puta, navedeni autori nas upućuju na pet

naĉela moći etike za pojedinca i za tvrtku.

5. 1. SVRHA

Prvo naĉelo moći etike je svrha. Zanimljivo je kako autori Blanchard i Peale ne daju

nominalnu definiciju svrhe, već je objašnjavaju preko dijaloške forme izmeĊu dva

glavna lika u knjizi. Zapravo, objašnjavaju je kroz odnos savjetnika i rukovoditelja

jednog poduzeća koji se nalazi u etiĉkoj sumnji. "Svrhom smatram vaše namjere – nešto

prema ĉemu uvijek teţite.", rekao je moj savjetnik.28

Nadalje, autori objašnjavaju da se svrha ne bi trebala poistovjećivati s ciljem. Cilj nije

svrha. Cilj je nešto opipljivo. To je nešto konkretno što se moţe postići. On ima poĉetak

i kraj. Svrha je zbivanje.29

Ona daje smisao i sadrţaj našim ţivotima. Primjer svrhe je

ţivot u kojem vrijedi vaša rijeĉ, znaĉi da ste spremni uĉiniti ono što ste obećali. Svrha

je, mogli bismo reći, odreĊeni put koji je netko izabrao, dok je cilj samo jedno od mjesta

na tom putu. To znaĉi da, unatoĉ tome što je npr. stjecanje novca cilj kojemu moţemo

teţiti, to nije svrha našega ţivota, premda se mnogi ljudi danas ponašaju kao da jest.

Svrha je nešto više. To je slika koju ĉovjek ima o sebi, vrsta osobe kakva se ţeli postati,

ili naĉin ţivota koji se ţeli ţivjeti. Blanchard lijepo kaţe: "To je kao izjava o osobnoj

ţivotnoj misiji."30

Sada se postavljaju dva pitanja. Prvo je: Je li neĉiji stav prema etici i moralu dio

njegove svrhe?, dok je drugo: Ako već i postoji svrha u ţivotu, kako je se pridrţavati?

Na ova pitanja autori daju odgovore u popularno-psihološkom stilu. Autor smatra da je

stav prema etici i moralu nezaobilazan dio neĉije svrhe u ţivotu jer, kako kaţe

Blanchard, mnogo je veća mogućnost da će netko uĉiniti moralno ispravnu stvar ako je

etiĉnost dio njegove svrhe, tj. ako sebe doţivljava kao etiĉnu osobu. Nadalje, autori

smatraju da ostati vjeran svojoj svrsi znaĉi biti u skladu sa ţivotom, ponašati se tako da

se dobro osjećate iz dana u dan. Naĉin koji pomaţe da bi se ostalo vjerno svojoj

ţivotnoj svrsi jest upotreba testa uz pomoć ogledala. Kada ĉovjek ĉini ono što je

16

ispravno, moţe sebi gledati ravo u oĉi. MeĊutim, kada zanemaruje svoju ţivotnu svrhu i

uĉini nešto za što pouzdano zna da je neispravno, tada se neće moći dobro osjećati. Bez

obzira na to koliko netko racionalizirao svoje postupke, osjećat će se nelagodno.

5. 2. PONOS

Skromni ljudi ne misle da su manje vrijedni.

Oni jednostavno o sebi misle manje.

Ako je jasna svrha temelj na kojemu se gradi zdravo etiĉko ponašanje, onda ponos kao

drugo etiĉko naĉelo, u ovom kontekstu, podrazumijeva osjećaj zadovoljstva što ga ima

ĉovjek. Da biste ostvarili svoju ţivotnu svrhu, morate vjerovati u sebe i imati pouzdanja

u svoje sposobnosti. Ljudi koji imaju zdravu koliĉinu samopoštovanja imaju više snage

da uĉine ono što znaju da je ispravno. Dakle, samopoštovanje je kljuĉni ĉinilac što vodi

poštenom ţivljenju.

Samopoštovanje je vrlo znaĉajno. Zdravo je i opravdano da ĉovjek ima dobar osjećaj o

sebi i o svojim dostignućima. U tome je bit ponosa, tvrde autori Blanchard i Peale. Neki

ljudi, meĊutim, imaju previše ili premalo ponosa. Osjećaj manje vrijednosti ili

neadekvatnosti moţe imati utjecaja na vaše etiĉno ponašanje: umišljenost ili sumnju u

sebe. Blanchard ovako definira umišljenost:

"Umišljenost je negativna vrsta ponosa, koja se pojavljuje kad ljudi imaju iskrivljenu sliku o

svojoj vaţnosti. Zamišljaju da su nosioci svih zasluga, da su izvor svih dobrih ideja, da je

njihov rad najvaţniji, da ne trebaju pomoć od drugih, i tako dalje. Kad se to dogodi, ĉovjek

postaje «usijana glava» i dopušta da mu vlastiti ego preprijeĉi put. Umišljeni ljudi sebe

doţivljavaju kao središte svih stvari. Razvijaju odnos velikoga JA i maloga TI. Njihova

stalna potreba da pobjeĊuju moţe ih motivirati da racionaliziraju, prikrivaju, pretjeruju,

prepiru se, laţu ako nemaju pravo. Uĉinit će sve, kako bi izbjegli loš dojam. Njihov ponos

ne moţe dopustiti gubitak, a njihov ego izlazi izvan kontrole." 31

Ponos uvijek razdvaja ljude, smatraju autori. Kada ţelja da imate pravo ili da pokupite

sve zasluge postane pravilo vašeg ţivota, to vas odvaja od vlastite prave liĉnosti, od

17

ostalih ljudi, te od mogućeg duhovnog uzdizanja. S druge pak strane, postoje ljudi koji

nemaju samopouzdanja ili ga imaju premalo. Ljudi koji sumnjaju u sebe obiĉno sebe ne

vole mnogo i nemaju povjerejna u vlastiti sud. Kao rezultat toga, tjerani su ţeljom da ih

drugi ljudi prihvate i vole. Oni ne ţele uzrokovati nemir ili se uzdignuti iznad gomile.

Stoga je takvim ljudima teţe biti moralno snaţnima, jer imaju poteškoće da se odupru

pritiscima ostalih. Znaĉi, ljudi koji sumnjaju u sebe, previše slušaju druge, a oni

umišljeni slušaju druge premalo. Nadalje, autori konstatiraju kako ljudi sa sumnjom u

sebe gledaju na sebe kao manjevrijedne u odnosu na druge, dok oni umišljeni gledaju na

sebe kao viševrijedne od drugih. A oba oblika ponašanja su rezultat osjećaja manje

vrijednosti, ili nedostatka samopoštovanja.32

Što autori time ţele reći?

Svi mi trebamo potvrĊivanje - tapšanje po ramenu, izjave poput "ti si pravi deĉko ili ti si

prava cura", u primjereno vrijeme – pogotovo kad smo mladi. Ako ne dobijemo dosta

priznanja, naoko ne prepoznajemo sami sebe i poĉinjemo misliti da su svi protiv nas.

Ako ljudi nemaju dobar osjećaj o sebi, ĉesto pretjerano nadoknaĊuju te loše osjećaje

tako da krenu u svijet i pokušavaju nadzirati sve i svakoga. Isto tako, naĉin na koji je

netko odgojen ima snaţan utjecaj na to kako se osjećamo. Blanchard kaţe da ako ste

odrasli u domu gdje su vas hvalili, ohrabrivali i brinuli se za vas, vjerojatnije je da ćete

nauĉiti cijenti i uvaţavati druge, a i imati povjerenja u sebe. A povjerenje u sebe vam

daje snagu da donosite dobre etiĉke odluke unatoĉ pritiscima da postupate drugaĉije.33

Kako se stjeĉe samopouzdanje? Formula autora je jednostavna: kao prvo, kaţu oni,

poĉnite se potvrĊivati i prestanite se prigušivati, jer svatko bi sebi trebao biti najbolji

prijatelj. Kao drugo, traţite i prikupite oko sebe ljude koji će vas poticati i ohrabrivati.

Treba izbjegavati osobe koje negativno djeluju na nas i treba odluĉiti da ćete se dobro

osjećati. Ĉovjek mora preuzeti odgovornost za stanje u kojem se nalazi i prestati se

ponašati na naĉin pasivne ţrtve. Moţda ponekad ĉovjek i nema dovoljno kontrole u

stvaranju svojih sadašnjih okolnosti, ali zato ima snagu da ih mijenja i oblikuje svoju

budućnost.

Ideja je, dakle, da se razvije samopoštovanje i ponos, ali da ĉovjeka ne ponese njegov

vlastiti osjećaj vaţnosti. Svi mi trebamo jak osjećaj unutrašnje ravnoteţe. Ako ju

18

imamo, imat ćemo i snage da odolimo i najteţim etiĉkim izazovima. U tom smislu

autori navode izreku koja se pripisuje Eleonori Roosevelt: Nitko vas ne može

obezvrijediti bez vašeg dopuštenja.34

5. 3. STRPLJENJE

Kad imamo jasnu svrhu i naš ego je pod nadzorom, treće naĉelo koje je potrebno za

zdravo etiĉno ponašanje jest strpljenje. Jedan od razloga zbog kojeg ljudi ĉesto skreću s

puta je pomanjkanje vjere35

, a s pomanjkanjem vjere postaju nestrpljivi.

Ludi ĉesto ne vjeruju u proces i misle da se stvari dogaĊaju "preko noći". Odluĉe se za

ono što misle da je dobro, ali odmah ţele potvrdu da su uĉinili pravu stvar. Postaju

nestrpljivi. Zbog nedostatka vjere u svoj vlastiti sud, oni mijenjaju odluku, koja bi

naposlijetku bila ipak najbolja. Ĉinjenica je da je dosta teško imati strpljenja u

današnjem svijetu trenutaĉnog zadovoljenja. A upravo je to brzo kretanje našeg svijeta

razlog zbog kojeg oĉajniĉki trebamo ponovno otkriti vaţnost vjere i sagledati posljedice

svojih postupaka na duţi rok.

Da bismo usvojili ovo treće naĉelo moći etike trebamo globalnu sliku, ili kako

Blanchard kaţe, trebamo postati svjesni šireg vremenskog konteksta, koji moţe i ne

mora biti isti kao naš.36

Što zapravo znaĉi šire vremensko usklaĊivaje? To je vjerovanje

da postoji nešto veće nego što smo mi, da postoji nešto (netko) tko nas transcedentalno

nadilazi i beskrajno voli. Sam Blanchard kaţe da on "to nešto" naziva Bogom. A Bog

nas nije stvorio da nas napusti, pogotovo ne u kriznim situacijama. On nas podrţava kad

nam je najteţe i ĉeka da se na njega oslonimo.

Kad ĉovjek ima strpljenja, odmah dobiva i drukĉiji pogled na ţivot. Vaţno je shvatiti da

ne moramo baš uvijek i pod svaku cijenu dobiti odmah ono što poţelimo. Negativna

strana nestrpljenja – to da sve mora biti sada – jest mogućnost krive odluke. Kad imate

strpljenja, shvatit ćete, da ako uĉinite ono što je ispravno – pa makar vas stajalo na

kratki rok – isplatit će se na dugi rok, jer moţe se uĉiniti da pošteni stiţu posljednji, ali

oni obiĉno trĉe drukĉijom stazom.37

19

5. 4. UPORNOST

Nikada! Nikada! Nikada! Nikada!

Nemojte odustati! Winston Churchill

Upornost je ĉetvrto naĉelo moći etike. Strpljenje je potrebno, ali bez upornosti ono nije

dovoljno da bi se realizirao uspjeh. U smislu etiĉkog ponašanja, upornost znaĉi ne

odustajati od svog stajališta. Drugim rijeĉima, to znaĉi odrţavati obavezu koju smo si

zadali i usmjeriti svoje postupke dosljedno svojim naĉelima.

Prema tome, tvrde autori Blanchard i Peale, ako vjerujem da sam etiĉna osoba – netko

tko razlikuje dobro od zla, onda trebam ustrajno djelovati u skladu sa svojom

mentalnom predodţbom. Biti etiĉna osoba znaĉi ponašati se etiĉno uvijek, a ne samo

onda kad je to zgodno i poţeljno. Zapravo, posebno je vaţno i potrebno djelovati etiĉno

kada je to nepogodno ili nepopularno. Moramo praviti razliku izmeĊu obaveze i

interesa. Kada ste zainteresirani da nešto uĉinite, onda to radite samo kad je to

prikladno. Ĉesto puta ljudi nalaze isprike zbog onog što su trebali uĉiniti, a nisu uĉinili.

Kad jednom preuzmete obvezu da ćete nešto uĉiniti, ne prihvaćate isprike, već samo

rezultate. Dakle, kad se govori o upornosti, ne govori se o pokušajima da se nešto

napravi. Rijeĉ je, zapravo, o onome što se radi. U tom smislu Blanchard kaţe da

pokušavati znaĉi mnogo galamiti, a ništa ne ĉiniti.38

Mnogi ljudi vole raditi veliku

galamu oko neĉega što rade, a da na kraju od svega toga ne bude ništa. No, kad ste

jednom preuzeli obavezu, naći ćete naĉine da potisnete svoje racionaliziranje. Treba se

ĉvrsto drţati svojih moralnih obveza i onda kad je to neugodno. Upornost u ţivotu

oznaĉena je tom etiĉkom ĉvrstoćom. Ovo su rijeĉi Ray Kroca, osnivaĉa McDonalda:

"Ništa ne moţe zamijeniti mjesto upornosti. Talent ne moţe; ništa nije ĉešće od

neuspjela ĉovjeka s velikim talentom. Genij ne moţe; nepriznati geniji gotovo su

poslovice. Obrazovanje ne moţe; svijet je pun obrazovanih propalica. Upornost i

odluĉnost jedino su svemoćni." 39

20

5. 5. PERSPEKTIVA

Perspektiva je sposobnost da se sagleda ono što je zaista vaţno u bilo kojoj situaciji.

Ako bismo svih pet naĉela moći etike prikazali kao kotaĉ, onda bi perspektiva bila

osovina oko koje bi se sva ostala ĉetiri naĉela rotirala. Perspektiva tako zauzima

središnje mjesto s kojega se mogu nadgledati preostala ĉetiri naĉela.

U današnje je vrijeme većina ljudi zauzeta onim što oni zovu "ţivot", iako pojima

nemaju kako bi ţivot trebao izgledati. Oni nemaju vremena, da se barem na trenutak

osvrnu i mirno sagledaju svoje ţivote. upravo zbog nedostatka takve perspektive njihovi

su ţivoti neuravnoteţeni i ĉini se kao da nikada nemaju osjećaj ispunjenosti. Jedini

ispravni naĉin kako se dolazi do te ravnoteţe i osjećaja ispunjenosti je, prema rijeĉima

autora, probuditi svoje unutrašnje JA, svako jutro iznova.40

Svatko od nas ima dva ja.

Jedno je ono vanjsko, orijentirano na ispunjavanje svakodnevnih zadataka, dok je drugo

ja ono unutrašnje. To drugo ja je okrenuto prema unutra i ono razmišlja. Njegova je

usmjerenost na znaĉenje i vrijednostima i na traganju za njima u ţivotu. Jutarnje

buĊenje unutrašnjeg ja dugotrajnije je od buĊenja vanjskoga. kao rezultat toga za mnoge

ljude uopće ne postoji buĊenje unutrašnjeg ja. Oni se prepuštaju poslovnom ispunjenju

dnevnih obaveza, a tek negdje u tijeku dana na trenutak naĊu malo vremena za sebe.

Da bi se probudio unutrašnji ja, potrebno je sebe dovesti u stanje budnosti duha. Pa se

tako neki ljude mole, drugi meditiraju, neki opet ĉitaju poboţno štivo, vjeţbaju jogu,

ĉitaju, pišu, ili se bave sportom. Vaţno je odvojiti neko vrijeme za sebe, biti sam sa

sobom. Da bi ĉovjek ostvario ţivot koji će ga ispunjavati, mora uzeti sebi vremena da

odrţi ravnoteţu u ţivotu. Kad je ravnoteţa postignuta, ona nam omogućava da ţivimo

bliţe etiĉkim naĉelima koja su u skladu s našom ţivotnom svrhom. Dakle, ĉovjek si

mora odvojiti dovoljno vremena svakoga dana da bi razmislio i stavio stvari na mjesto

koje im pripada.

Prema tome, tvrdi Blanchard, vrijeme provedeno u razmišljanju moţe pomoći ĉovjeku

da bude efikasniji. Samoća, mir i razmatranje kljuĉni su dio tog procesa. Svaki se

problem moţe riješiti ako naĊete malo vremena za razmišljanje, ako potraţite savjet i

21

stvari promatrate u pravoj perspektivi. Razmatranje je zapravo sanjanje u budnom

stanju. Vaţno je naći naĉin da se postigne smirenost i osluhne unutrašnji glas duše. To

je ono što daje perspektivu, a kad je imam, svrha mog ţivota pstaje sve jasnija. Dakle,

zakljuĉujem, perspektiva zatvara krug prema ţivotnoj svrsi.

Ukratko bismo mogli ovako napraviti saţetak:

PET NAĈELA MOĆI ETIKE ZA POJEDINCA

1. SVRHA – sebe doţivljavam kao etiĉki zdravu osobu. Prepuštam se da me vodi

vlastita savjest. bez obzira na to što se dogodilo, uvijek ću moći stati pred

ogledalo, pogledati sebi ravno u oĉi i pri tome imati dobro mišljenje o sebi.

2. PONOS – dobro se osjećam. Ne trebam potvrdu od drugih ljudi da bih imao

osjećaj vaţnosti. uravnoteţeno mi samopouzdanje pomaţe da moj ego i ţelja da

me ljudi prihvate ne utjeĉu na moje odluĉivanje.

3. STRPLJENJE – vjerujem da će se sve konaĉno dobro završiti. Ne treba se sve

to dogoditi odmah. Miran sam u odnosu na ono što mi se dogaĊa.

4. UPORNOST – drţim se svojih naĉela, posebno kada se ĉini da to ne bi trebalo.

Moje je ponašanje usklaĊeno s mojim namjerama. Ne odustajem nikad i ni pod

koju cijenu.

5. PERSPEKTIVA – odvajam vrijeme za razmišljanje da bih dan poĉeo smireno.

To mi pomaţe da se usredotoĉim na sebe, omogućuje mi da slušam svoj unutrašnji

glas i da stvari sagledam jasnije.

Nakon što su nam autori izloţili naĉela moći etike za pojedinca, upućuju nas na

primjenu tih istih etiĉkih naĉela i na tvrtku, odnosno poduzeće. Glavni lik je ostao onaj

isti direktor prodaje iz prvog dijela knjige, koji je sada spreman uhvatiti se u koštac sa

etiĉkim dilemama u svojem poduzeću. Ono što ga je muĉilo ovog puta bio je dvostruki

moral njegovih radih kolega. Kaţe Blanchard, odnosno glavni lik, kako se u njegovoj

tvrtki svi u razgovoru izjašnjavaju da vjeruju u poštenu igru i zdravu etiku, dok se u

22

stvarnosti njihove dobre namjere gube pod pritiskom zahtjeva da se posao obavi pod

svaku cijenu. Postizanje ciljeva smatra se vaţnim, bez obzira je li to etiĉno ili ne.

6. NAĈELA MOĆI ETIKE U PODUZEĆIMA

Poslovanje svakog poduzeća nailazi na mnoge vidljive, a i nevidljive prepreke. Jedna od

tih nevidljivih prepreka su i etiĉka pravila kojima se svako pduzeće, koje drţi do sebe i

svog poslovanja, ne za danas već za dulje vrijeme, ne odriĉe, ĉak ni za veliku cijenu.

Razlog tome mogli bismo potraţiti u dokazanom pravilu da se dobar glas poduzeća

postiţe u dugotrajnom i poštenom radu, uz velike napore i znatna odricanja, a prokockat

ga se moţe u jednom trenutku, nepromišljenom odlukom.

Blanchard smatra da do krize etiĉkog ponašanja u poduzeću dolazi onda kada su

zaposlenici natjerani da ostvaruju nerealne ciljeve. Postoji mnoštvo sluĉajeva gdje su u

osnovi pošteni voditelji bili uvuĉeni u neetiĉne postupke samo zato da bi postigli bolje

financijske rezultate, a tako su se zapravo štitili od postojećih oštrih mjera. Blanchard na

poslijetku postavlja kljuĉno pitanje, koje ĉini okosnicu cijele knjige "Moć etiĉkog

poslovanja" i cjelokupne poslovne etike: Moţe li se danas ostati konkurentan u

poslovanju, i pri tome poslovati na pošten i etiĉan naĉin?41

Nije nimalo jednostavno odgovoriti na ovo pitanje, no ovaj odgovor, u svakom sluĉaju,

ima goleme implikacije na naĉin kako se prema sluţbenicima postupa i kako se oni

osjećaju na svom poslu. Kad se u ljudima razvije negativan osjećaj prema vlastitom

poduzeću, ĉesto traţe naĉine da "izravnaju raĉune", npr. da odu na bolovanje iako nisu

bolesni, da obavljaju privatne meĊumjesne razgovore u poduzeću, da povećavaju

raĉune, da nose kući uredski materijal, da kradu uzorke proizvoda i ĉine mnoge druge

problematiĉne radnje koje moţda ne moraju svaka za sebe izgledati kao ozbiljna

povreda, ali kao cjelina postaju ozbiljan problem.

MeĊutim, unatoĉ svim problemima, autori Blanchard i Peale tvrde kako postoji naĉin na

koji bi poduzeća mogla ohrabriti svoje zaposlenike i unaprijediti odluke zasnovane na

etici. Svaki direktor moţe imati vaţnu ulogu i moţe pomoći svojem poduzeću da stvori

23

vrstu pozitivnog i produktivnog okruţenja, koje će njegovati zdravo etiĉno odluĉivanje i

ponašanje.

Na koji naĉin će se to postići? Formula je jednostavna: primjeniti pet naĉela moći etike

za pojedinca na tvrtku, odnosno poduzeće.

6. 1. SVRHA U PODUZEĆIMA

Svrha u poduzećima je vizija u poduzećima, a ona uvijek dolazi odozgore.42

Uvjeti u

poslovanju danas zahtijevaju pojavu novog upravljanja s visokim moralnim naĉelima.

Blanchard u tom smislu navodi primjer jednog japanskog, osamdesetosmogodišnjeg

predsjednika upravnog odbora poduzeća Matsushita Electric, koji za sebe kaţe da je

njegova primarna zadaća u poduzeću biti uzor ljubavi, duša poduzeća kroz koju prolaze

sve vrednote njegove organizacije.43

Blanchard nije uzalud dao ovaj primjer. Naime, on smatra kako se dobro etiĉno

ponašanje svodi na dušu – gdje pohranjujete svoje vrednote, svrhu svog ţivota,

ukljuĉivo sliku osobe kakva ţelite biti. Bez duše vas nema tko voditi. U poduzeću dušu

treba predstavljati glavna uprava i njezine nade, vizije i svrha poduzeća. Glavna svrha

nekog poduzeća se vrlo lako moţe izraziti putem pravila etike i putem pravila za

voĊenje poslovne politike. Na taj naĉin se ujedno mogu definirati vrijednosti i uvjerenja

uprave kompanije.

Primjer: cilj nekog poduzeća mogao bi biti: postići udjel u domaćem trţištu u roku od 5

godina od 30%, a na inozemnom trţištu plasman od 30% svoje ukupne proizvodnje. To

je opći cilj (sinteza ciljeva proizvodnje, nabave, marketinga, financija, kadrova i dr.).

Svrha tog ogromnog napora je osigurati stabilno poslovanje oiduzeća, dobar imidţ na

temelju poštenog rada, što sve moţe doprinijeti zadovoljstvu svih zaposlenih, motivaciji

za još bolji i efikasniji rad, bolji i bogatiji ţivot. Uspješno ostvarenje svrhe poduzeća

ovisi zasigurno u prvom redu o voditeljima poduzeća, kao i o svim zaposlenim ljudima,

i o njihovom shvaćanju etike, pridrţavanju zakonitosti etiĉkig normi. Drugim rijeĉima,

24

nuţno je da etika postane dio svrhe poduzeća, i to za sve zaposlene. Upravo zbog toga

svrha ima vaţnu ulogu u poduzeću. Ako ĉovjek nema jasnu viziju kakvo bi poduzeće

ţelio imati, odnosno kakvo bi ono trebalo biti, onda se ono moţe pretvoriti u nešto

opasno i nepoţeljno. Kada nema standarda za ponašanje, sve prolazi, a to je sa etiĉke i

humane strane neprihvatljivo.

Ostati vjeran svojoj svrsi je ono što bi se moglo nazvati: biti u skladu sa ţivotom,

ponašati se i raditi tako da se iz dana u dan bolje osjećamo. Gotovo svaki zaposleni bi se

pri završetku radanog dana trebao pitati: jesam li danas zasluţio svoju plaću? Da li sam

izvršio na opće zadovoljstvo svoje obveze prema pduzeću i klijenteli? Da li sam shvatio

bit svog posla da je on dio općeg napora svih ĉlanova poduzeća i da jednim dijelom od

svega toga moţe ovisiti i egzistencija većine zaposlenih?

Danas postoje mnogi naĉini razvijanja etiĉkog duha u poduzeću. Zbog toga se i u većim

i poznatijim poduzećima u "personalnim odjelima"44

i zapošljavaju psiholozi koji se

brinu za taj razvoj. Nadalje, u poduzećima vrlo vaţnu ulogu ima naĉin na koji se

postupa sa zaposlenicima, odnosno suradnicima. Ako je taj naĉin dobar, to će se odraziti

na kvaliteti njihova rada. Ako je, s druge pak strane, taj naĉin negativan, zaposlenici će

gubiti motivaciju za rad, a u poduzeću će vladati tjeskobna atmosfera koja smanjuje

produktivnost.

6. 2. PONOS U PODUZEĆIMA

Ponos u poduzećima je odraz osjećaja što ga ljudi imaju o organizaciji za koju rade.

45

Blanchard smatra kako su negativni osjećaji što ih ljudi imaju o svojim poduzećima

temeljni uzroci nepoštenog ponašanja. Ako ljudi osjete da ih se cijeni, vjerojatnije je da

će se oduprijeti iskušenju da postupaju nepošteno. Ako su ponosni na svoje poduzeće i

na ono što ono predstavlja, ljudi će se boriti da zadrţe besprijekornost u poslu. Kad se to

dogodi, to je dokaz da svrha poduzeća ili glavna zadaća poduzeća djeluje na

svakodnevnoj osnovici. Ovaj primjer najbolje pokazuje kako su svrha i ponos povezani

i kako se meĊusobno nadopunjuju.

25

Kada se stvara osjećaj ponosa na pduzeće, to je proces koji polazi iznutra i kreće se

prema van, jer prije nego što se ljudi mogu ponositi sa svojim poduzećem, moraju imati

pozitivan odnos prema sebi i prema onome što rade za poduzeće. Drugim rijeĉima,

tvrde autori, morate pomoći ljudima da steknu samopoštovanje prije nego što od njih

oĉekujete da budu jaki. Samopoštovanje se gradi isticanjem pozitivnih iskustava.

Naţalost, većina je poduzeća ustanovljena tako da istiĉe ono negativno, da nastoji zateći

ljude kako rade neispravne stvari. To zasigurno nije sretno rješenje, ni produktivan

naĉin postupanja sa zaposlenicima, a niti se tako u ljudima gradi samopoštovanje ili

ponos vlastitim poduzećem. Blanchard se zalaţe da se u izgradnji ponosa u poduzećima

treba isticati ono pozitivno što ljudi rade.46

A kada se tako radi, pojaĉano

samopoštovanje i ponos poduzećem razvijaju zdravo, etiĉno odluĉivanje i ponašanje.

Najbolji naĉin da organizatori posla dobro postupaju s ljudima jest dobar sistem

provjere poslovne uspješnosti. To je zato, što je povratna informacija o rezultatima,

ljudima najbolja motivacija. Svi mi ţelimo znati koliko dobro poslujemo.

Kada je sistem sagledavanja rezultata efikasan, ljudi dobivaju stalan uvid u rezultate

gotovo svaki dan, i ne moraju ĉekati do formalnog izvještaja o rezultatima poslovanja.

U današnje vrijeme mnoga poduzeća ili nemaju sistem prikazivanja rezultata, i zato

ljudi stvarno ne znaju gdje su, ili je uvedeni sistem naprosto organizirana metoda s

ciljem da se ljude dotuĉe. Preĉesto se zna dogaĊati da direktori ĉuvaju negativnu

informaciju o nekom zaoposleniku i onda ju izbace najedanput, ili povodom nekog

manjeg incidenta, ili kod ocjenjivanja. Autori navode kako postoje tri dijela dobrog

sustava ocjenjivanja:47

1. PLANIRANJE REZULTATA – postavljaju se svrhe, ciljevi i standardi izvršenja

2. SVAKODNEVNO USMJERAVANJE – voditelji pomaţu ljudima da postignu

svoje ciljeve

3. OCJENA REZULTATA – voditelj sjeda za stol sa svojim ljudima i svi skupa

ocjenjuju rezultate u odnosu na ciljeve koji su bili postavljeni

26

Većina poduzeća poĉinje s ocjenjivanjem, a tek onda se moţda pomiĉu na planiranje

rezultata, kako uprava poĉinje isticati vaţnost postavljanja ciljeva. Tako se npr.

svakodnevno usmjeravanje gotovo nikada ne sprovodi na sistematiĉnoj osnovi. U

mnogim sustavima ocjenjivanja rezultata, od voditelja se oĉekuje da svrstaju svoje ljude

prema tipiĉnom uzorku iz nekog osnovnog skupa. To znaĉi, nekoliko ljudi s visokim

dostignućima, nekoliko s niskim, a zatim svi ostali. Većina spada u tu sredinu i smatra

se ljudima prosjeĉnih dostignuća. Drugim rijeĉima, samo je nekolicini dopušteno da

pobjeĊuju. Problem nastaje ako nitko od zaposlenika nije ocjenjen niţom ocjenom, jer

da bi voditelj dobio visoku ocjenu, jedini je naĉin da on neke svoje ljude ocjeni nisko.

Svaki put kad na nekoga djelujete psihološki negativno, ne samo da mu rušite sustav

samopoštovanja, nego smanjujete poštovanje što ga ta osoba ima prema vama.

Jedan od najboljih naĉina da se izgradi samopoštovanje i ponos u odnosu na poduzeće

jest sustav ocjenjivanja koji će imati jasne ciljeve i mjerljive standarde postizavanja

rezultata. Istina je, da ciljevi u tom procesu nisu ostvarivi na jednostavan naĉin, ali

ljudima nisu teška naprezanja ako znaju da njihovi nadreĊeni ţele da oni uspiju. Ĉitav

se ţivot sastoji u uspjehu i pomoći drugima da uspiju. U poduzeću gdje su pohvale i

ohrabrenja pravilo, a ne izuzetak, zaposleni stjeĉu samopouzdanje. Kad bi nadreĊeni

prihvatili ideju o otvorenom priznavanju kvaliteta i hrabrenja ljudi i ne bi svoju ulogu

doţivljavali kao kombinaciju suca i porote, zaposlenici bi bili efikasniji i sretniji u svom

radu.

6. 3. STRPLJENJE U PODUZEĆIMA

Strpljenje u poduzećima ukljuĉuje uvjerenje da su vaše vrednote i uvjerenje ispravni na

dugoroĉno razdoblje. Za upravu to znaĉi usredotoĉenje na dugoroĉne programe

poslovanja, kao što je kvaliteta proizvoda ili usluge, jaĉina odnosa s kupcima,

dobavljaĉima ili društvom u kojem obavljate poslovanje, a ne samo kratkoroĉan cilj –

brojke u zadnjem dijelu bilance.48

Za osoblje koje nije u upravi, strpljenje znaĉi da su se

posvetili dobrom radu, znajući da će ih takvo usmjeravanje konaĉno dovesti tamo gdje

ţele stići u poduzeću. Za sve zaposlene, strpljenje znaĉi investiranje energije i odanost

općoj svrsi i prihvaćenoj politici i postupcima u poduzeću.

27

U analiziranju bilo kojeg poduzeća, vaţno je odvojiti rezultat (na primjer profit) od

procesa to jest, kako ste odluĉili poslovati i postupati s ljudima da biste postigli ciljeve.

Zdrava etiĉna praksa ustalila se u poduzećima gdje se dogovoreni naĉin odluĉivanja ne

dovodi u kompromis, odnosno, gdje se od njega ne odstupa zbog postizavanja

rezultata.49

Nadalje, Blanchard tvrdi, kako se svi slaţu da će poduzeće propasti bez

odgovarajućih rezultata. Istodobno, iako su rezultati bitni, sami po sebi nisu dovoljni.

Ako se zacrtani proces ne slijedi zbog nestrpljenja da se postignu rezultati, ti rezultati

mogli bi biti kratkog vijeka. Ako krenete preĉicom da uštedite novac na raĉun kvalitete

proizvoda, ili ako pokaţete nedostatak dugoroĉnog interesa za svoje zaposlene ili kupce,

vaša će kratkovidnost uzrokovati neuspjeh poduzeća. Tako npr. šefovske izjave poput:

„Ne tiĉe me se kako ćete doći do rezultata, samo do njih doĊite“, duboki je odraz da se

gleda kratkoroĉno, a ne na dugi rok.

Etika najĉešće propada u poduzećima u kojima je naglašeno nestrpljenje u postizavanju

ciljeva. To nestrpljenje vodi kompromisima u odnosu na zadovoljstva kupaca i

zaposlenih i poĉinje negativan ciklus koji utjeĉe na rezultate. Ono što je potrebno za

uspjeh, jest vjera u vrednote koje treba odrţati i povjerenje da će se kroz dugoroĉno

razdoblje postići zacrtani ciljevi.

6. 4. UPORNOST U PODUZEĆIMA

Prema tome, strpljenje znaĉi imati povjerenje u proces i svoja uvjerenja, i vjerovati da

će se stvari riješiti. No, ipak, jedno treba imati na umu u vezi sa strpljenjem. Ljudi

trebaju biti realni. Ĉovjek treba vjerovati u sebe, u svoj proizvod, svoje poduzeće, ali

mora imati spoznaje o realnom svijetu i pripremiti se za mnoštvo razliĉitih situacija.

Sada na red dolazi ĉetvrto naĉelo moći etike, a to je upornost. Upornost u poduzeću

znaĉi da uprava stoji iza svojih obveza. Ona radi ono što je obećala da će uraditi.

Dogovori se ispunjavaju.50

Blanchard smatra da ako vjerujete da ćete na kraju uspjeti,

onda je i vjerojatnije da ćete ustrajati i ponašati se prema svojim najboljim namjerama.

28

Ĉinjenica je, da neki poslovni ljudi odustaju od obveza što su ih zacrtali. Razbacuju se

velikim izjavama o vlastitoj etici, ali se u praksi ne pridrţavaju onoga što propovijedaju.

Na primjer, oni vrlo jasno govore o vrednotama istinitost, poštenja i iskrenosti,

meĊutim, propaganda što su je odobrili sastoji se od krivog predstavljanja, pretjerivanja,

i koji put ĉistih laţi. Drugi pak poslovnjaci, oni koji ne ostaju uporno pri utvrĊenim

standardima etiĉnog ponašanja, nisu odgovorni za nedostatak pridrţavanja preuzetih

obveza. Bez odgovornosti – pozitivnih i negativnih posljedica neĉijeg djelovanja ili

nedjelovanja – svaka politika ili program osuĊen je na propast.

Prema tome, upornost u poduzećima ukljuĉuje dosljednu primjenu etiĉkih standarda i

vizije koju si je poduzeće postavilo. Isto je tako za poduzeće bezvrijedna ona politika

koja se ne provodi . To je kao mrtvo slovo na papiru. Ĉim se jedanput proĉuje da je

netko u poduzeću npr. prekršio pravila politike i da za to nije bio kaţnjen, bio bi to znak

za ostale u poduzeću da se ni oni ne moraju pridrţavati pravila

6. 5. PERSPEKTIVA U PODUZEĆU

Perspektiva se u poduzeću postiţe tako, da kljuĉni ljudi razmotre i ocijene gdje je

poduzeće, kamo je usmjereno i kako će stići do zacrtanog cilja.51

Mnogi poslovni ljudi,

smatraju autori, primjenjuju filozofiju pripremi se, pali, ciljaj. Takav pristup moţe

promicati inovacije i eksperimentiranje, ali nije primjereno za upravljanje ni ljudima ni

ti poduzećem. Kod poslovnih ljudi ţelimo pristup u upravljanju prema logiĉnom

redoslijedu pripremi se, ciljaj, pali. Ono što autori ovim ţele naglasiti, jest planiranje.

Na razini poduzeća, planirati znaĉi posvetiti odgovarajuće vrijeme strateškom planiranju

i analizi prošlih i postojećih rezultata. Takvim pristupom poduzeće znalaĉki postavlja

temelje za budući uspjeh.

To takoĊer znaĉi, i izbor najboljeg puta odluĉivanja. Pravi stil odluĉivanja bi trebao

njegovati osnovnu obvezu, jer bez preuzimanja obveze svih sudionika, provoĊenje

odluke ĉesto se moţe i ne ispoštovati. Autori predlaţu da bi se trebalo provesti više

vremena u planiranju, razmatranju i ukljuĉivanju ljudi koji neposredno obavljaju

poslove, prije nego što se donese konaĉna odluka. A ako se tako uĉini, trebat će manje

29

vremena utrošiti u efikasno provoĊenje odluka. Jednako je tako potrebna i ravnoteţa.

Misli se na ravnoteţu izmeĊu planiranja i provoĊenja, izmeĊu razmišljanja i akcije.

Dobro poslovanje zahtijeva više razmišljanja od jednostavne raĉunice koja se svodi na

izbor koji će donijeti najviše novca. Autori u tom smislu kaţu: „Ponekad iako su

raĉunice u redu, odluka je ipak pogrešna.“52

Postavlja se pitanje: Kako još poduzeće moţe ostvariti perspektivu? Autori iznose trojak

pristup ovom problemu:53

1. PRIKUPLJANJE INFORMACIJA – sastoji se u tome da voditelj svoje

suradnike zamoli da prikupe što je više moguće informacija o dotiĉnom

problemu ili odluci.

2. DOBIVANJE SUGLASNOSTI – nakon izmjene informacija i ocjene ideja sa

suradnicima, uzima se neko vrijeme da bi se dobila suglasnost o onome što se

zove pravo pitanje. Grupa radi zajedno, a da bi postigla suglasnost na toĉnu

formulaciju pitanja, koje, ako na njega dobije odgovor, daje najbolje moguće

rješenje.

3. SLUŠANJE IZNUTRA – voditelj svaku osobu zamoli da mirno sjedi deset

minuta i da odgovor na pravo pitanje, traţi iznutra.

Postizavanje perspektive povlaĉi za sobom stavljanje prioriteta na odvajanju vremena u

kojem će se pratiti dobrobit poduzeća. To je kao pipanje pulsa poduzeća. Rijeĉ je o

izbjegavanju brzog obavljanja poslova, pri ĉemu nikad ne znate radite li dobro ili ne.

Isto tako, perspektiva u poduzećima ili odjelima ukljuĉuje sigurnost, da je ono što

kaţete u skladu s onim što zapravo radite. Drugim rijeĉima, gledanje iz perspektive u

poduzeću moţe donijeti znaĉajne i pozitivne razlike. Vratimo se sada malo na pet naĉela

etiĉke snage koje smo primjenjivali na pojedinca i vidjet ćemo da su ta ista naĉela

jednako tako lako primjenljiva i na poduzeće.

Ukratko bismo ovako mogli napraviti saţetak:54

PET NAĈELA MOĆI ETIKE ZA PODUZEĆE

30

1. SVRHA – glavna zadaća našeg poduzeća prenosi se iz glavne uprave. Poduzeće

se vodi prema vrednotama, nadama i viziji koje nam pomaţu da odredimo što je

prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje.

2. PONOS – ponosimo se sobom i svojim poduzećem. Znamo da se s takvim

osjećanjem, moţemo oduprijeti iskušenjima neetiĉnog ponašanja.

3. STRPLJENJE – vjerujemo da će nas drţanja vlastitih etiĉkih vrednota,

dugoroĉno gledano, voditi uspjehu. To ukljuĉuje odrţavanje ravnoteţe izmeĊu

dobivenih rezultata i brige na koji smo naĉin postigli te rezultate.

4. UPORNOST – zadali smo sebi obvezu da ţivimo po etiĉkim naĉelima. Ustrajni

smo u svojoj obvezi. Brinemo se da nam postupci budu usklaĊeni s našom

svrhom.

5. PERSPEKTIVA – naši direktori i svi zaposleni ljudi odvajaju vrijeme da

zastanu i razmišljaju, utvrde gdje smo, ocijene kamo idemo i odrede kako ćemo

stići do svojih ciljeva.

7. SMJERNICE ZA RAZVOJ POSLOVNE ETIKE U BUDUĆNOSTI

U razvijanju etike, odnosno u razvijanju etiĉkog problema „što ĉiniti“ mnogo će nam

pomoći „etos“, odnosno naĉela obvezatnog postupanja kojima se pokoravamo u svom

ponašanju. Na razliĉiti smo naĉin opsjednuti trostrukim naĉinom djelovanja, trostrukim

obvezatnim postupanjem:55

egocentriĉnim etosom, gdje je svatko za sebe središte pretpostavljanja i

djelovanja;

genocentriĉnim etosom, gdje naši roditelji i potomstvo, obitelj, klan

predstavljaju središte odreĊenja i pretpostavljanja;

etno-sociocentriĉnim etosom, gdje se društvo nameće kao središte

odreĊenja i pretpostavljanja.

Taj trostruki etos odgovara našoj trostrukoj ego-geno-socio-organizacijskoj prirodi.

Svatko je od nas zapravo istodobno za sebe samog središte svijeta, karika u nasljednom

lancu (genos), ĉlan svoje obitelji i element društva. Na taj se trostruki etos nadovezuje

krhka i zakašnjela etika, koja se najprije javlja u religioznom obliku u budinoj,

31

biblijskoj i evanĊeoskoj poruci, a zatim se potvrĊuje u humanistiĉkim idejama

osamnaestog stoljeća. U okviru etno-sociocentriĉnog etosa rijeĉ je ovdje o razvitku etike

u poslovanju poduzeća, odnosno trţišnom poslovanju. Mimoilazimo ovdje zakone,

odredbe, obiĉaje i osvrćemo se na ono što ĉitamo, uvaţavamo i volimo. To je „lijepa

knjiţevnost“ na koju uopće i ne mislimo, ali ĉiji utjecaji mogu biti jaki na razvoj

moralnog razmišljanja i djelovanja u ţivotu, poslovnom svijetu.

Iako se studenti ekonomskih i menadţerskih fakulteta pripremaju za karijeru voditelja u

poduzeću, ili u samostalnom privreĊivanju, od njih bi se moglo traţiti da sustavno ĉitaju

i diskutiraju djela koja pokreću moralna pitanja. Istanĉanim i promišljenim naĉinom

trebalo bi postići veću zainteresiranost za vrijednosti i pitanja uĉenja ljudi u donošenju

moralnih odluka. Poslovni moral razumijeva odreĊena nutarnja naĉela u ĉovjeku –

socijalne krijeposti koje u nama razvijaju smisao za zajedništvo, pravednost, korektnost

u postupcima.

ZAKLJUĈAK

Gospodarstvo je jedan od najutjecajnijih ĉimbenika društvenoga razvoja. Usvajanje

poslovne etike kao naĉina razmišljanja, ţivljenja i poslovanja danas je sigurno jedno od

najboljih i najizglednijih rješenja za hvatanje prikljuĉka sa suvremenim svijetom i

realizaciju svih naših nastojanja, ţelja i ciljeva. Tvrtke i poduzeća bi morale uloţiti

potreban i koristan napor kako bi se što bezbolnije transformirale u skladu sa zahtjevima

i izazovima vremena i osposobile na iskustvima organizacija koje stalno iskazuju volju,

ţelju i spremnost za uĉenjem, odnosno koje su otvorene i prihvaćaju sve poslovne

informacije iz svog uţeg i šireg okruţenja i na taj naĉin oblikuju svoju trţišnu poziciju.

U svome sam radu pokušao pokazati, osvrćući se na djelo „Moć etiĉkog poslovanja“,

kako se poštenje i korektnost u poslu isplate. Autori Blanchard i Peale su ovom knjigom

uspjeli dokazati da će poštivanje naĉela moći etike, natjerati direktore i menadţere da

prihvate ĉinjenicu da se uspješnost njihova djelovanja ne krije u kvantiteti nego u

kvaliteti obavljenih aktivnosti, autoritetu argumenata umjesto autoriteta poloţaja,

vladanjem poslovnim dogaĊajima i procesima umjesto vladanja ljudima, povjerenju i

32

spremnosti prijenosa odreĊenih nadleţnosti na svoje suradnike, a ne samo prijenosu

posljedica vlastitih loših odluka i procjena, te posebno skladnom obiteljskom ţivotu i

ambijentu.

Nikada se ne bi smjelo zaboraviti da je obitelj temelj svakog kvalitetno ureĊenog

društva, jer se sve vrline i mane nemilosrdno i kontinuirano prenose i u šire okruţenje.

Ĉovjek je duţan u svojim nastojanjima krenuti od sebe. Upravo zbog toga je formula

pet naĉela uspješnog etiĉnog poslovanja jedna UVOD

Kad su M. Twaina jednom prilikom upitali kako se obogatiti, on im je odgovorio:

„Pošteno ako se mora, nepošteno ako se moţe!“ Iako je svoju misao izrekao još u

prošlom stoljeću, njome je nagovijestio put postmodernistiĉkog ĉovjeka. Ţivimo u

mcdonaldiziranom, dekadentnom, nihilistiĉkom svijetu u kojem se prvo mora imati da

bi se postojalo. Ţivimo u svijetu globalizacije, laţne demokracije, u svijetu u kojem se

tehnicira velikim rijeĉima, širi pacifizam, brane ljudske slobode i temeljna ljudska

prava, a zaboravljamo da smo tako ĉesto zarobljenici vlastite diktature, egoistiĉnosti i

sebiĉnosti. Kako u tom našem „divnom“ svijetu u kojem se sve relativizira, a moral je

doveden do granica apsurda, ostati pošten i uspjeti? Moja će zadaća biti da u svom radu

pokušam dati odgovor na ovo teško pitanje. Upravo su me velike opreĉnosti izmeĊu

onoga što se plasira i onoga što se prakticira u našem društvu danas, navele da se

pozabavim temom poslovne etike koja, usput reĉeno, polako ali sigurno utire svoj put

na fakultetske katedre i postaje obrazac menadţerskog ponašanja.

Da bi se neko društvo moglo nazvati civiliziranim, osim materijalnog i kulturnog

blagostanja, ono mora stvoriti preduvjete za meĊusobno poštovanje dostojanstva svakog

pojedinca. U tom se smislu nameće etika kao nezaobilazno i dominantno podruĉje svih

naših aktivnosti. A ona je, ukratko reĉeno po Bratoljubu Klaiću:

„Nauka o moralu koja ima zadatak ne samo da nas upozna s tim što je moral, koje su

njegove osnovne komponente, nego i da izvrši vrijednosnu procjenu i da ukaţe na prave

i istinske vrijednosti. Kritiĉko –filozofska etika treba da pokaţe ne toliko kakve moralne

sudove ljudi donose, nego i kakve treba da donose o odreĊenim karakteristikama i

33

postupcima. Za etiĉare nije teţište u opisu i analizi već postojećih normi, nego i u

pronalaţenju novih.“56

Opće poznata stvar u današnje vrijeme jest ta da je stupanj primjene etike u poslovanju

tvrtki onaj temeljni faktor kojim se razlikuje njihova uspješnost i perspektive. Ne štede s

vrijeme, novac i energija da zaposleni ovladaju ovim podruĉjem i njihovim pravilima

igre, te da ih svakodnevno primjenjuju i oplemenjuju vlastitim spoznajama i

dostignućima. Etika poslovanja tvrtki razvija se takvim tempom, intenzitetom i

obujmom da konzultanti za etiĉko poslovanje imaju pune ruke posla. MeĊu njima

posebno visoko kotiraju Kenneth Blanchard i Norman Vincent Peale koji u svom

kapitalnom djelu „Moć etiĉkog poslovanja“, uporno, strpljivo i slikovito pokazuju i

dokazuju da se pošteni pristup u poslovanju na kraju uvijek isplati i da ne moramo

varati da bismo uspjeli.

Moj će zadatak u ovom radu biti prezentirati pet glavnih naĉela moći etike koji se mogu

primijeniti kako za pojedinca, tako i za tvrtku. Naĉela moći etike o kojima govore K.

Blanchard i N. V. Peale su: svrha, ponos, strpljenje, upornost i perspektiva. Poruku koji

ovi autori daju svojim ĉitateljima i svima onima koji su naĉela moći etike spremni

primjenjivati u svojim tvrtkama je ta, da se voĊeni etiĉkim ponašanjem mogu postići svi

rezultati koji se priţeljkuju. TakoĊer, tvrde autori Blanchard i Peale, voĊeni etiĉkim

ponašanjem u odnosima sa zaposlenicima u tvrtci, bez obzira na neĉiji poloţaj po

hijerarhijskoj ljestvici, svatko sebi i drugima moţe osigurati zadovoljstvo, ponos i ĉast

zbog zajedniĉke suradnje na ostvarivanju osobnih ciljeva i ciljeva tvrtke. Primjena etike

zahtijevati će od svakoga pojedinca i poštivanje visokog stupnja lojalnosti prema:

društvu, obitelji, tvrtci, profesiji i sebi. To istovremeno znaĉi da je od neophodne

vaţnosti etiĉko ponašanje izgraĊivati i primjenjivati kompleksno. Naime, svih pet

naĉela moći etike i svih pet nivoa lojalnosti moraju djelovati istodobno i meĊusobno.

Isto tako, i obuhvat mora biti potpun, što znaĉi, da i pojedinac i tvrtka moraju istodobno

biti voĊeni etiĉkim ponašanjem, jer će u suprotnom potrebni sklad zamijeniti sukobi i

nesporazumi.

U tom smislu bilo bi realno da prihvaćanje poslovne (poduzetniĉke) etike ne tretiramo

kao dilemu, nego kao vlastitu obvezu i odgovornost, što će nam omogućiti da znaĉaj

34

tvrtki obogatimo i proširimo kako na pojedinca, tako i na obitelj i društvo u cjelini. Ne

smijemo zaboraviti da je došlo vrijeme u kojem se od vlasnika i menadţera imperativno

zahtijeva da svugdje i u svakoj situaciji budu ljudi zasluţenog poštenja, poštovanja i

dostojanstva.

1. POJAM ETIKE I POJAM PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE

Iako se na prvi pogled ĉini jednostavno definirati pojam etiku, pokušamo li promotriti

taj pojam malo dublje, uvidjet ćemo da to baš i nije tako jednostavno. Ljudi

svakodnevno i u raznim situacijama koriste etiku ne razmišljajući zapravo koji je njezin

pravi smisao i znaĉenje. Etimološki, rijeĉ etika dolazi od grĉke rijeĉi (ethos) i u

najranijim je vremenima (u tekstovima Homera i Hezioda) oznaĉavala naĉin kako je

neko ţivo biće naviklo ţivjeti u svojoj ţivotnoj sredini. Dakle, naĉin ţivota kakav se

nalazi ili preuzima i usvaja iz svoje okoline.57

Etika je, prema tome, temeljito,

kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom ţivljenju i ispravnom djelovanju

koje je zapoĉelo već u 5. st. pr. Kr. i traje sve do danas.58

Etika traţi umske naĉine

orijentiranja i principe ljudskog djelovanja. Upravo je ona ta koja pokušava dati

odgovore na pitanja: kako ţivjeti, kako se vladati, kako djelovati? Ta pitanja traţe

odgovore prema ljudskom etosu, temeljnim ćudorednim principima, vrijednostima i

normama, te prema pravilima morala.

Iako se danas ĉesto upotrebljavaju kao sinonimi, pojmovi etika i moral se razlikuju.

Latinska je rijeĉ moral (lat. mos, moris) Ciceronov prijevod grĉke rijeĉi ethos i znaĉi

obiĉaj i karakter. Moral59

moţemo definirati kao sveukupnost vaţećih moralnih normi,

prosudbi i institucija, dok je na drugoj pak strani, etika filozofsko istraţivanje i

promišljanje morala. Etika je, dakle, filozofija morala.60

Iz pojmovne razlike termina

etika i moral slijedi da etiĉka promišljanja nisu nuţno moralna, ali i obratno, moralna

promišljanja ne moraju uvijek biti etiĉka. Dakle, ako se bavimo etikom, to ne znaĉi da

automatski djelujemo moralno, nego da reflektiramo o moralnome iz kritiĉke

perspektive filozofa. U svakom sluĉaju, cilj je etike da umski utemelji koncepciju

dobroga ljudskoga djelovanja i dobroga ţivljenja.

35

Namjerno sam napravio ovo malo izlaganje o pojmu etike prije nego što krenem na

objašnjenje pojma poduzetničke etike, jer smatram da se poslovanje u bilo kojem

gospodarstvu, ako se ţeli nazivati etiĉkim, mora zasnivati na temeljnim principima opće

etike i ćudorednog ţivota kako pojedinca, tako i društva. Iako je precizno pojmovno

odreĊenje etike oteţano ĉinjenicom da definicija etike uvelike ovisi o filozofskom

stajalištu koje se zastupa, to ne znaĉi da se u ţivotu moţemo izgovarati raznim

primjerima etike situacije. Bez obzira o kojoj se etici radilo (filozofskoj, politiĉkoj,

duhovnoj, poduzetniĉkoj ili poslovnoj), ona uvijek ima pozitivan naboj i imperativ da

se djeluje moralno ispravno i poslovno korektno.

Poduzetniĉka je etika u normativnom smislu znanost o pravilnom postupanju i

odluĉivanju poduzetnika u egzistencijalnim pitanjima, u kojima orijentacija na

ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.61

U tom smislu radi se zapravo o obliku

individualne etike; znanosti o radu podešenoj na osobu poduzetnika. Treba naglasiti

kako je poduzetniĉka etika posebice etika osobnosti,62

jer ĉovjeku je naloţeno da sam

sebe ostvaruje, da razvija svoju osobnost, da sile koje su u njemu dovede do djelovanja.

To samoostvarenje moguće je samo ĉovjeku, a dogaĊa se uvijek posredstvom drugog

ĉovjeka. Ĉovjeku je, naime, za njegovo samoostvarenje potreban drugi ĉovjek, potreban

je odnos ja-ti i dokle god nema tog uzajamnog odnosa nema ni samoostvarenja. Ĉovjek

je socijalno biće koje svoju svrhu i puninu ostvaruje ne u sebi i za sebe, nego u i po

drugome. U tom smislu bismo mogli reći kako se ĉovjeku (poduzetniku) postavljaju

zadaci i ciljevi poduzetniĉke, socijalne i politiĉke etike.

Poduzetniĉka je etika u odreĊenom pogledu dio podruĉja gospodarske etike, iako

poneka problematika društveno-politiĉke prirode, kao u vezi s problemom obrazovanja,

prerasta ono ekonomsko. Ishodište poduzetniĉke etike je u etiĉkoj teoriji prvenstveno

opisano utilitarizmom.63

Utilitarizam u ovom smislu znaĉi uzimati u obzir sasvim

materijalne vrijednosti, kao što je teţnja za dobit koja se koncentrira na pitanja

egzistencijalnog osiguranja poduzeća, radnih mjesta, te na ispunjenje ţivotnog zadatka

postavljenog pred pojedinog poduzetnika, pa je time usmjeren na ispunjenje

egzistencijalnih ţivotnih ciljeva poduzetnika. Tako gledano, utilitarizam je u

poduzetniĉkoj etici objašnjiv i teleologijski, odnosno usmjeren na njezine ciljeve. Radi

36

se o zadacima samoostvarenja poduzetnika, ĉija svladavanja ĉine potrebnim i obiĉajne

odluke, a ne samo ekonomsko-racionalne.

Poduzetniĉka je etika prije svega etika odgovornosti.64

Postupati etiĉki odgovorno znaĉi

slijediti glas svoje savjesti, odgovoriti mu s da, kad potiĉe i opominje na ĉinjenje

dobrog i izbjegavanje zlog. Isto tako postupati etiĉki odgovorno znaĉi postupati s

odreĊenim gledištem i motivacijom, a pred posljednjim sucem, Bogom, poloţiti raĉun o

svom ţivotu, uvjerenju, djelima i propustima. Odgovornost je nova osnovna rijeĉ koja u

općoj moralnoj svijesti stupa na mjesto koje je dosad zauzimala obveza. Tako se s

pravom naglašava osobna odgovornost u odnosu na jednostrano naglašavanje obveze

poslušnosti. Bitna je pretpostavka odgovornosti sloboda. Nema odgovornosti bez

slobode, a to istodobno znaĉi dostojanstvo i teret. Odgovornost sadrţava dakle, hrabrost

i rizik da ĉovjek u stanovitom smislu „postane krivcem“ za ono što radi ili zbog onog za

što se obvezao da će uĉiniti kao dobro, a završilo se kao zlo.65

U modernom i

sloţenom gospodarskom sustavu u kakvom ţivimo danas, te isto tako u politiĉkom

sustavu vaţno podruĉje odgovornosti pripada upravo poduzetniku koji se ĉesto nalazi u

teškoj situaciji djelovanja i odluĉivanja. Za politiĉku etiku je osobito vaţna etika

odgovornosti66

zasnovana na uvjerenju. Kod pravilnog uvjerenja subjektivna će ĉestitost

opstati i unatoĉ negativnim posljedicama koje se ili nisu predvidjele ili nisu izravno

namjeravale nego su, zbog odreĊenih razloga, morale biti prihvaćene.

Etika je znanost o obiĉajno relevantnim ĉinjenicama, o jedino mogućim pitanjima

tumaĉenja i obrane morala, o obiĉajnom postupanju i odluĉivanju. U tom smislu

ĉinjenica i funkcija savjesti postaju odluĉujuće pitanje. Naglasio bih da se i u

poduzetniĉkoj etici, odluci prema savjesti daje vrlo vaţno znaĉenje. Poduzetniĉka je

etika u daljnjem smislu dio podruĉja filozofske etike, zapravo njezin neodvojiv dio

budući da potjeĉe od nje. Poduzetniĉka se etika oslanja na saznanja i spoznaje opće

etike, posebno na shvaćanja o savjesti kao iskustvenoj ĉinjenici. Stanje savjesti u

ĉovjeku omogućuje temeljni uvid u najopćenitije i neposredno pristupaĉne obiĉajne

istine. Od toga će polaziti i poduzetniĉka etika. Ona u normativnom smislu tako postaje

naukom o pravilnom djelovanju i odluĉivanju poduzetnika u egzistencijalnim pitanjima,

za koje orijentacija na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.

37

Postavlja se interesantno pitanje: nije li poduzetniĉka etika samo neka vrsta staleškog

morala?67

Smatram da bi bilo ograniĉeno poduzetniĉku etiku smatrati samo

posredovanjem moralnih normi u poduzetniĉkim postupcima, tako reći nekom vrstom

poslovnog staleškog nauka. Svjesni smo ĉinjenice da postoje egzistencijalna pitanja

vezana uz mnoge poduzetniĉke odluke, pitanja o osobnoj egzistenciji poduzetnika,

jednako kao i ostalih ljudi, posebno suradnika u poduzeću. Teţnja za dobit, interesi za

zaradu i ekstra profit, radost u duhovno-stvaralaĉkoj djelatnosti, spremnost na rizik, te

svakako potrebna teţnja za moći i organizatorskim sposobnostima, postaju cjelina u

ĉovjeku poduzetniku. Njegova se djelatnost s obzirom na tu puninu motivacija ne moţe

svladati niti odrediti tek s ekonomsko-racionalnog stajališta. Ĉovjek koji stvara uvijek je

svjestan svojih egzistencijalnih ţivotnih ciljeva i znaĉenja svojih odluka za sebe i za

druge.

2. TEMELJI PODUZETNIĈKE (POSLOVNE) ETIKE

Sud o ĉovjekovoj trgovinsko-poduzetniĉkoj aktivnosti ne moţemo ocjenjivati samo sa

stajališta njegove svrhovitosti, tj. da li je ta aktivnost ispunjena ili ne, već i sa stajališta

ćudorednosti i morala. Po etiĉkim normama svaka je trgovinska aktivnost ispravna i

dobra, ako su obostrani interesi u cijelosti realizirani.68

Kriterij za to su opće vrijednosti

koje u odreĊenom društvenom podruĉju ili društvu vladaju u danom vremenu i nalaze se

u svijesti javnosti. Time se ocrtava društveno povijesna relativnost sadrţaja etiĉkih

vrijednosti. Izraţaji ljudskih aktivnosti po moralno priznatim ţivotnim interesima su

predmet etiĉkih prosudbi. Ekonomska, politiĉka, kulturna i socijalna povijest

predstavljaju znaĉajne ĉimbenike u stvaranju i promjeni općih moralnih vrijednosti

dotiĉnog društva. Pri tome treba naglasiti da je religija, kao svojevrsna metaetika, u

razvoju etike trţišnog poslovanja od presudne vaţnosti za njeno formiranje.

Isto tako, religija ima puno bolji temelj za nepobitnost i nuţnost etiĉkih normi, negoli

apstraktni um i racionalni diskurs. Budući da religija predstavlja najprošireniji

svjetonazor, ona je prema tome najuniverzalnija i najshvatljivija. Religija poĉiva na

bezuvjetnome, onostranom, numinoznom i o tome ţeli svjedoĉiti kao o ĉovjekovoj

38

produbljenoj dimenziji, jer samo bezuvjetno moţe bezuvjetno obvezivati. Zato su i

mnogi politolozi danas postali svjesni odluĉujućega znaĉenja religije za globalnu

politike sutrašnjice. Naime, središnja jezgra univerzalne etike jest humanitas, tj. duţnost

da se sa svakim ophodi ljudski neovisno o rasi, klasi, religiji i dobi.69

Povijesne su religije to izrazile pravilom: Ne ĉini drugome ono što ne ţeliš da drugi ĉini

tebi! Osim toga, religije nareĊuju: Ne ubij! A to znaĉi da se stavlja imperativ na

poštivanje ţivota u svim njegovim oblicima, stadijima i kvalitetama. Religije kaţu: Ne

laţi! Današnjim jezikom reĉeno, djeluj korektno i pravedno, njeguj kulturu solidarnosti,

govori i djeluj istinski, obveţi se na kulturu tolerancije i na ţivot u istini.70

Svaki

privredni sustav poĉiva na zajedniĉkim vrijednostima ljudskog suţivota i na taj se naĉin

dalje razvija.

2. 1. LIBERALIZAM71

I NEOLIBERALIZAM

Filozofski korijeni trţišnog privreĊivanja idu uz religije i iz liberalistiĉkog društvenog i

ekonomskog pokreta 18. i 19. stoljeća. Oni se temelje na individualistiĉko

utilitaristiĉkom principu po kojem svaki ĉovjek svoju individualnu sreću nastoji

maksimizirati razvijanjem vlastite sposobnosti i snage u svoju posebnu i opću korist.

Prevedeno to na gospodarsko podruĉje, proizlazi iz spomenutog principa, sustavno

politiĉki zahtijev da se samo u slobodnoj trţišnoj konkurenciji autonomnih proizvoĊaĉa

moţe oĉekivati materijalno blagostanje pojedinaca i cjelokupnog društva.72

U takvom privrednom sustavu slobodnog trţišnog djelovanja, pune konkurencije, cijene

proizvoda ili usluga odreĊivat će samo trţište, bez ikakvog uplitanja drţave (laissez-

faire liberalizam) i time svakom proizvoĊaĉu oznaĉiti njegov ekvivalenat za uĉinak.

Pravo na privatnu svojinu, na samopotvrĊivanje, slobodno odluĉivanje (zakljuĉivanje

poslova, slobodnog izbora radnog mjesta i izbora u potrošnji), jednakost prema

zakonima, jednake mogućnosti u konkurenciji su, općenito gledano, u pravom smislu

etiĉke vrijednosti koje se kao prirodni i opravdani interesi pojedinca istiĉu i prenose iz

graĊanske revolucije u svijest današnjeg postindustrijskog i informatiĉkog društva.

39

Neoliberalizam i socijalni trţišni sustav svojim su inovacijama i mnogobrojnim

preprekama osuvremenili i razvili klasiĉni liberalizam. Neoliberalizam istiĉe znaĉaj

drţave u privreĊivanju, dajući joj ulogu aktivnog ĉuvara i organizatora slobodne

konkurencije. A socijalni trţišni sustav, osim toga, još i dodatnu funkciju drţave u

socijalnoj politici. S odreĊenim suglasnim trţišnim mjerama, ona treba potpomoći one

grupe stanovništva koje nisu u mogućnosti izdrţati odreĊene trţišne zakonitosti i tim

mjerama omogućiti adekvatniju trţišnu podjelu dohotka. Naglasio bih još da je

ekonomski sustav temeljen na privatnom vlasništvu, velikoj i razvijenoj konkurenciji,

jedinstven, s mnoštvom nejednakosti u proizvodnom podruĉju i to zbog raznovrsnih

monopolskih tendencija karakteriziran mnogim prednostima, ali i negativnostima, za

koje uvijek i nije odgovoran.

2. 2. PRAGMATIZAM

Pragmatizam je naĉin mišljenja prema kojem se manje traţi istinitost ljudskih procjena,

a više praktiĉne posljedice neke odluke. U tom smislu Franz Furger definira etiĉki

pragmatizam kao,

„...uvjerenje da se istina ljudskih procjena ne moţe spoznati preko promatranih

usporedbi izmeĊu tvrdnji i predmeta, već tako da se ono što se tvrdi iskuša u svojim

praktiĉnim posljedicama, tj. da se na njima ispita.“73

Pragmatiĉna su razmatranja, mogli bismo reći, u središtu poduzetniĉkih procesa

odluĉivanja. Poduzetnici su orijentirani na uspjeh; to sa sobom donosi konkurencija, kao

i nuţnu teţnju dobiti. Maksimiranje koristi postaje prvenstvena maksima odluĉivanja.

To je, dakle, pragmatiĉko-utilitaristiĉko ponašanje, koje postaje maksima poduzetniĉkih

odluka.

3. UTJECAJ ETIKE NA GOSPODARSTVO

40

Mnoge analize prošlosti, a posebno sadašnjosti, ĉvrsto pokazuju ĉinjenicu da tehniĉko-

ekonomski razvoj i razvitak nisu nikakvi zasebni procesi, nego da ovise o etiĉkim,

psihiĉkim i duhovnim, a tek tada tehniĉkim ĉimbenicima, budući da oni svi usmjeravaju

ekonomske zakonitosti i konkurencijske odnose na trţištu kao svojevrsni procesni

pokretaĉi.

Za gospodarski rast i razvitak velika uloga pripada ponajprije ljudskim sposobnostima

kao što su: mobilnost, pripravnost, prilagodba i spremnost na podnošenje rizika,

kreativnost, sposobnosti timskog rada, slobode, svestrane uĉinkovitosti u radu kao, i

sposobnosti razmjene dobara. Usprkos tome, te se odlike ne predoĉavaju u sustavu

obrazovanja i na taj naĉin se gube u kasnijem ţivotu. Odlike o kojima ovdje govorim,

odnosno vrline, ĉesto su prepuštene sluĉaju što se dogaĊa i etiĉkom obrazovanju. To se

dogaĊa baš u vremenu kad se znaĉaj etike neobiĉno podcrtava u uspješnom

gospodarenju, kao bitan faktor za pojedince i za drţavu općenito.

Poznati njemaĉki sociolog Max Weber74

je u svojim religijsko-sociološkim studijama

naglasio da je sustav gospodarstva jedne zemlje, a isto tako njene sposobnosti inoviranja

i trţišne konkurencije, ovisan o etiĉkim stavovima te zemlje.75

Etika zemlje i njenog

naroda bit će poticana i samom religijom. Prema tome, zakljuĉuje Weber, ĉvrsta je

meĊuveza izmeĊu etike, religije i gospodarenja. S druge pak strane, imamo uĉenje Karla

Marxa koje je sasvim obrnuto od toga. On tvrdi da su materijalni uvjeti, kao vlasništvo

nad proizvodnim sredstvima, stvaraoci etike.76

MeĊutim, ni jedno ni drugo stajalište nije

baš sasvim ispravno.

U pravu su oni, koji tvrde da su društvo i gospodarstvo kao duh i materija u stalnoj

meĊusobnoj izmjeni odnosa. Uska djelovanja gospodarstva, etike i religije imaju znatne

posljedice. Primjeri islama i kršćanstva to najbolje dokazuju. Nije sluĉaj da ni jedna

islamska zemlja nije dosegla nivo vrhunske industrijske zemlje. Isto tako trţište i trţišni

sustavi gospodarstva su nastali u kršćanstvu.

Nakon što je tema gospodarska etika i osobito poduzetniĉka etika postala sastavnim

dijelom rasprave suvremenog ĉovjeka, postavlja se veoma vaţno pitanje: Što za

41

suvremenog ĉovjeka konkretno znaĉi etiĉki postupati u jednom poduzeću i općenito u

gospodarstvu? S jedne strane imamo mnoštvo ĉlanaka i knjiga o toj roblematici, koji su

uglavnom teoretske naravi. S druge strane vrlo je problematiĉno u kojoj je mjeri ta

teorija primjenjena i primjenljiva na konkretnu praksu, npr. u nekom poduzeću. I ovdje

se sada pojavljuje problem odnosa teorije i prakse. U gospodarstvu, politici i društvu

sve se više govori o "potrebi za etikom". Sama je etika, štoviše, postala tema

gospodarstva. Ne dakle, neuspjeh tehnike i znanstvenog djelovanja, nego upravo njihov

vanjski uspjeh tjera suvremenog ĉovjeka da ozbiljno razmisli o granicama svoje moći.

Postoje predviĊanja kako će se moralni zakoni u budućnosti još više traţiti na podruĉju

gospodarstva, i to iz nekoliko razloga: brza promjena vrednota, gospodarstvo odreĊuje

sve više podruĉja društvenog ţivota, pitanja zaštite ĉovjekovog okoliša imaju veliko

znaĉenje za gospodarstvo. Ima meĊutim i ljudi u gospodarstvu koji etiku na tom

podruĉju još uvijek drţe kao prolaznu pojavu i stvar luksuza.77

Poslovni ljudi, meĊutim,

koji temeljitije razmišljaju, znaju kako se veoma teško ponekad podvrgnuti etiĉkim

izazovima. Tome treba nadodati pojavu prema kojoj danas postoji odreĊeno etiĉko

neznanje kod velikog broja ljudi. To je pojava za koju je karakteristiĉno da ljudi govore

o etici, a da uopće nisu nauĉili osnovni etiĉki vokabular niti ovladali temeljnim

metodološkim postavkama. S druge pak strane postoje etiĉari, odnosno moralisti, koji

ne poznaju dovoljno zakone koji vladaju u gospodarstvu. Sve to oteţava diskusiju o

etici u gospodarstvu.

Albert Ziegler78

drţi da etika ne vaţi samo za privatno podruĉje, već se odnosi na

cjelokupni ţivot ĉovjeka. Etiĉki zakoni su univerzalni i vrijede kako na općem planu,

tako i u gospodarstvu. U pojedinim zemljama se tako uvode: etiĉke komisije, etiĉki

kodeksi ponašanja na podruĉju medicine, tehnike, gospodarstva, politike. Ne smije se

nikada zaboraviti da gospodarska djelatnost nije neutralna s obzirom na vrednote.

Zadaća i cilj jednog poduzeća ne moţe biti samo maksimalna dobit, već treba voditi

raĉuna o nizu drugih ĉimbenika, kao što su ĉovjek, društvo, ekologija... Dolazi vrijeme

u kojem će na dulji rok uspjeti samo ona poduzeća koja svoj posao rade odgovorno.

Ostaje pitanje: Kako konkretno ostvariti etiĉka ponašanja u gospodarstvu? Na podruĉju

gospodarstva umjesto iskljuĉive etike uspjeha treba razvijati etiku odgovornosti. Prema

42

iskljuĉivoj etici uspjeha svako sredstvo opravdava cilj, a dobro je i funkcionalno ono što

donosi profit, moć i uţitak. Etika odgovornosti naprotiv, znaĉi odgovornost društva u

cjelini za vlastitu budućnost.

Odgovornost nije samo pitanje religioznog nazora, religije, odgoja. Odgovornost mora

biti temelj za uspješan razvoj jednog poduzeća i općenito gospodarstva. U trţišnom

gospodarstvu uspjesi na kratki rok su mogući bez etiĉkih zakonitosti i ove vrste

odgovornosti, ali ne i uspjesi na dulji rok. U gospodarstvu je prijeko potrebno donijeti

dobre zakone. No, zakoni još ne znaĉe konkretno vladanje i ćudoredno ponašanje. Ne

moţe se sve riješiti zakonima. Vaţno je mijenjati svijest ljudi. U pitanju je mentalitet

društva u cjelini i svakog pojedinca naosob. Potreban je obnovljeni odnos prema etici na

svim podruĉjima ţivota, osobito u gospodarstvu. Ĉovjek ne smije nikada postati

sredstvo i biti objekt, već mora ostati subjekt.

4. MOĆ ETIĈKOG POSLOVANJA

Kao što sam već u uvodu spomenuo, u svome ću radu nastojati dati prikaz

Blanchardove i Pealeove knjige „Moć etiĉkog poslovanja“, koja je pisana s namjerom

da pomogne svim poduzetnicima kako bi izgradili dugoroĉni napredak i razvoj u

sustavu slobodnog poduzetništva, a i svima ostalima koji nailaze na etiĉka razmišljanja

u svom ţivotu i ţele obogatiti kvalitetu svoga ţivljenja.

Već na samom poĉetku autori Blanchard i Peale objašnjavaju što ih je potaknulo da

napišu knjigu o tako osjetljivoj temi, poput etike u poslovanju.

„Kamo god se okrenemo, uoĉit ćemo znakove pogoršanja etike. U poslovanju,

snalaţljivi mladi ljudi stekli su milijune nemoralno koristeći povjerljive podatke. U

43

vladi, gotovo da ne proĊe dan, a da se na Capitol Hillu ne raspravlja o moralu nekog

javnog radnika. U obrazovanju, skandali prevara što ih rade studenti i plaćanja ispod

stola bivših studenata sveuĉilišnim sportašima, postali su svakidašnjica.“79

Iz ovoga se citata jasno vide motivi koji su naveli autore da se pozabave ovom temom:

korupcija, laţiranje podataka, sveopća kriza morala u društvu. Autori naglašavaju kako

je jasno da svi ti gore navedeni ljudi, od kojih su mnogi vjerojatno istaknuti graĊani,

vjeruju da moraju varati da bi napredovali. Oni vjeruju, kao i mnogi drugi, da se

poštenje u današnje vrijeme jednostavno ne isplati, te da pošteni zadnji stiţu na cilja.

Blanchard pobija takvu tvrdnju i smatra kako je etiĉno ponašanje vezano uz

samopoštovanje. Isto tako, Blanchard smatra da je strogi kodeks morala u svakom

poslovanju prvi korak prema uspjehu, te da su etiĉni poslovni ljudi uspješni poslovni

ljudi. Ta je stajališta Blanchard u ovoj knjizi nastojao dokazati, a moj je zadatak da

pokaţem kako je on u tome zaista i uspio.

Knjiga „Moć etiĉkog poslovanja“ pisana je slikovito, ne kao udţbenik, već kao roman,

kao priĉa. Autori su namjerno izabrali takav naĉin pisanja jer vjeruju da se kroz priĉu

najbolje uĉi. I unatoĉ tome što moţda nismo svi direktori prodaje i ne radimo u

poslovnom upravljanju, situacije koje su prikazane u ovoj knjizi odraţavaju zajedniĉke

elemente bilo koje etiĉke dvojbe. U tom jednostavnom scenariju svi se moţemo

prepoznati i izvući pouku.

O AUTORIMA

4.1. KENNETH BLANCHARD

Malo je osoba imalo toliko utjecaja na svakodnevno upravljanje organizacijama kao

Kenneth Blanchard, koautor knjiga One Minute Manager i The One Minute Manager

Library.

44

Blanchard, popularni kljuĉni govornik na kongresima, seminarima i poslovnim

sastancima, poznati je pisac, savjetnik i predavaĉ. Ima postdiplomski studij iz

poslovnog upravljanja i doktorat sa Sveuĉilišta Cornell. Njegov udţbenik Upravljanje

organizacijom: korištenje ljudskih resursa, sada već u ĉetvrtom izdanju, smatra se

standardnim štivom iz predmeta poslovnog upravljanja.

Sa svojom suprugom Margie, dr. Blanchard je osnivaĉ agencije za savjetovanje u

poslovnom upravljanju, Blanchard Training and Development, Inc., u Escondidu,

California. Jedan je od vodećih profesora na University of Massachusetts u Amherstu, a

takoĊer je u odboru osnivaĉa Cornell University.80

4. 2. NORMAN VINCENT PEALE

Dr. Peale je autor tridesetĉetiri knjige. Moć pozitivnog razmišljanja jedna je od

najuspješnijih knjiga koje su ikada izdane. Prevedena je na ĉetrdeset jezika, sa prodajom

od 20 milijuna primjeraka po ĉitavom svijetu. Filozofija pozitivnog mišljenja dr. Pealea

postala je integralnim dijelom mnogih kultura. Dr. Peale govori na konferencijama o

poslovanju, trgovini i prodaji po Sjedinjenim Drţavama, Kanadi i u inozemstvu.

Dobitnik je dvadesetĉetiri poĉasna doktorata.81

5. PET NAĈELA MOĆI ETIKE

Kenneth Blanchard i Norman Vincent Peale u svom kapitalnom i vrlo pristupaĉnom

djelu "Moć etiĉkog poslovanja", uporno, strpljivo i slikovito pokazuju i dokazuju da se

pošteni pristup u poslovanju na kraju uvijek isplati, te da ne moramo biti nepošteni da

bismo uspjeli.

Receptura ovih autora je jasna, jednostavna i svakome dostupna, a njeno usvajanje

poĉinje s upitnikom o etiĉnom ponašanju:82

1. Je li to zakonito?

45

Hoću li prekršiti graĊanski zakon ili politiku poduzeća?

2. Je li postignuta ravnoteža odnosa?

Je li to pošteno prema svima kojih se tiĉe, u kratkoroĉnom i dugoroĉnom

razdoblju?

Promiĉe li odnose obostranog dobitka?

3. Kako ću se nakon toga osjećati?

Hoće li me to uĉiniti ponosnim?

Da li bih se osjećao dobro da se moja odluka objavi u novinama?

Da li bih se osjećao dobro da o tome sazna moja obitelj?

Ako smo spremni ovaj upitnik prihvatiti kao pomoć i orijentaciju u svom definitivnom

opredjeljenju i rašĉistiti dileme oko izbora puta, navedeni autori nas upućuju na pet

naĉela moći etike za pojedinca i za tvrtku.

5. 1. SVRHA

Prvo naĉelo moći etike je svrha. Zanimljivo je kako autori Blanchard i Peale ne daju

nominalnu definiciju svrhe, već je objašnjavaju preko dijaloške forme izmeĊu dva

glavna lika u knjizi. Zapravo, objašnjavaju je kroz odnos savjetnika i rukovoditelja

jednog poduzeća koji se nalazi u etiĉkoj sumnji. "Svrhom smatram vaše namjere – nešto

prema ĉemu uvijek teţite.", rekao je moj savjetnik.83

Nadalje, autori objašnjavaju da se svrha ne bi trebala poistovjećivati s ciljem. Cilj nije

svrha. Cilj je nešto opipljivo. To je nešto konkretno što se moţe postići. On ima poĉetak

i kraj. Svrha je zbivanje.84

Ona daje smisao i sadrţaj našim ţivotima. Primjer svrhe je

ţivot u kojem vrijedi vaša rijeĉ, znaĉi da ste spremni uĉiniti ono što ste obećali. Svrha

je, mogli bismo reći, odreĊeni put koji je netko izabrao, dok je cilj samo jedno od mjesta

na tom putu. To znaĉi da, unatoĉ tome što je npr. stjecanje novca cilj kojemu moţemo

teţiti, to nije svrha našega ţivota, premda se mnogi ljudi danas ponašaju kao da jest.

Svrha je nešto više. To je slika koju ĉovjek ima o sebi, vrsta osobe kakva se ţeli postati,

ili naĉin ţivota koji se ţeli ţivjeti. Blanchard lijepo kaţe: "To je kao izjava o osobnoj

ţivotnoj misiji."85

46

Sada se postavljaju dva pitanja. Prvo je: Je li neĉiji stav prema etici i moralu dio

njegove svrhe?, dok je drugo: Ako već i postoji svrha u ţivotu, kako je se pridrţavati?

Na ova pitanja autori daju odgovore u popularno-psihološkom stilu. Autor smatra da je

stav prema etici i moralu nezaobilazan dio neĉije svrhe u ţivotu jer, kako kaţe

Blanchard, mnogo je veća mogućnost da će netko uĉiniti moralno ispravnu stvar ako je

etiĉnost dio njegove svrhe, tj. ako sebe doţivljava kao etiĉnu osobu. Nadalje, autori

smatraju da ostati vjeran svojoj svrsi znaĉi biti u skladu sa ţivotom, ponašati se tako da

se dobro osjećate iz dana u dan. Naĉin koji pomaţe da bi se ostalo vjerno svojoj

ţivotnoj svrsi jest upotreba testa uz pomoć ogledala. Kada ĉovjek ĉini ono što je

ispravno, moţe sebi gledati ravo u oĉi. MeĊutim, kada zanemaruje svoju ţivotnu svrhu i

uĉini nešto za što pouzdano zna da je neispravno, tada se neće moći dobro osjećati. Bez

obzira na to koliko netko racionalizirao svoje postupke, osjećat će se nelagodno.

5. 2. PONOS

Skromni ljudi ne misle da su manje vrijedni.

Oni jednostavno o sebi misle manje.

Ako je jasna svrha temelj na kojemu se gradi zdravo etiĉko ponašanje, onda ponos kao

drugo etiĉko naĉelo, u ovom kontekstu, podrazumijeva osjećaj zadovoljstva što ga ima

ĉovjek. Da biste ostvarili svoju ţivotnu svrhu, morate vjerovati u sebe i imati pouzdanja

u svoje sposobnosti. Ljudi koji imaju zdravu koliĉinu samopoštovanja imaju više snage

da uĉine ono što znaju da je ispravno. Dakle, samopoštovanje je kljuĉni ĉinilac što vodi

poštenom ţivljenju.

Samopoštovanje je vrlo znaĉajno. Zdravo je i opravdano da ĉovjek ima dobar osjećaj o

sebi i o svojim dostignućima. U tome je bit ponosa, tvrde autori Blanchard i Peale. Neki

ljudi, meĊutim, imaju previše ili premalo ponosa. Osjećaj manje vrijednosti ili

neadekvatnosti moţe imati utjecaja na vaše etiĉno ponašanje: umišljenost ili sumnju u

sebe. Blanchard ovako definira umišljenost:

47

"Umišljenost je negativna vrsta ponosa, koja se pojavljuje kad ljudi imaju iskrivljenu sliku o

svojoj vaţnosti. Zamišljaju da su nosioci svih zasluga, da su izvor svih dobrih ideja, da je

njihov rad najvaţniji, da ne trebaju pomoć od drugih, i tako dalje. Kad se to dogodi, ĉovjek

postaje «usijana glava» i dopušta da mu vlastiti ego preprijeĉi put. Umišljeni ljudi sebe

doţivljavaju kao središte svih stvari. Razvijaju odnos velikoga JA i maloga TI. Njihova

stalna potreba da pobjeĊuju moţe ih motivirati da racionaliziraju, prikrivaju, pretjeruju,

prepiru se, laţu ako nemaju pravo. Uĉinit će sve, kako bi izbjegli loš dojam. Njihov ponos

ne moţe dopustiti gubitak, a njihov ego izlazi izvan kontrole." 86

Ponos uvijek razdvaja ljude, smatraju autori. Kada ţelja da imate pravo ili da pokupite

sve zasluge postane pravilo vašeg ţivota, to vas odvaja od vlastite prave liĉnosti, od

ostalih ljudi, te od mogućeg duhovnog uzdizanja. S druge pak strane, postoje ljudi koji

nemaju samopouzdanja ili ga imaju premalo. Ljudi koji sumnjaju u sebe obiĉno sebe ne

vole mnogo i nemaju povjerejna u vlastiti sud. Kao rezultat toga, tjerani su ţeljom da ih

drugi ljudi prihvate i vole. Oni ne ţele uzrokovati nemir ili se uzdignuti iznad gomile.

Stoga je takvim ljudima teţe biti moralno snaţnima, jer imaju poteškoće da se odupru

pritiscima ostalih. Znaĉi, ljudi koji sumnjaju u sebe, previše slušaju druge, a oni

umišljeni slušaju druge premalo. Nadalje, autori konstatiraju kako ljudi sa sumnjom u

sebe gledaju na sebe kao manjevrijedne u odnosu na druge, dok oni umišljeni gledaju na

sebe kao viševrijedne od drugih. A oba oblika ponašanja su rezultat osjećaja manje

vrijednosti, ili nedostatka samopoštovanja.87

Što autori time ţele reći?

Svi mi trebamo potvrĊivanje - tapšanje po ramenu, izjave poput "ti si pravi deĉko ili ti si

prava cura", u primjereno vrijeme – pogotovo kad smo mladi. Ako ne dobijemo dosta

priznanja, naoko ne prepoznajemo sami sebe i poĉinjemo misliti da su svi protiv nas.

Ako ljudi nemaju dobar osjećaj o sebi, ĉesto pretjerano nadoknaĊuju te loše osjećaje

tako da krenu u svijet i pokušavaju nadzirati sve i svakoga. Isto tako, naĉin na koji je

netko odgojen ima snaţan utjecaj na to kako se osjećamo. Blanchard kaţe da ako ste

odrasli u domu gdje su vas hvalili, ohrabrivali i brinuli se za vas, vjerojatnije je da ćete

nauĉiti cijenti i uvaţavati druge, a i imati povjerenja u sebe. A povjerenje u sebe vam

daje snagu da donosite dobre etiĉke odluke unatoĉ pritiscima da postupate drugaĉije.88

48

Kako se stjeĉe samopouzdanje? Formula autora je jednostavna: kao prvo, kaţu oni,

poĉnite se potvrĊivati i prestanite se prigušivati, jer svatko bi sebi trebao biti najbolji

prijatelj. Kao drugo, traţite i prikupite oko sebe ljude koji će vas poticati i ohrabrivati.

Treba izbjegavati osobe koje negativno djeluju na nas i treba odluĉiti da ćete se dobro

osjećati. Ĉovjek mora preuzeti odgovornost za stanje u kojem se nalazi i prestati se

ponašati na naĉin pasivne ţrtve. Moţda ponekad ĉovjek i nema dovoljno kontrole u

stvaranju svojih sadašnjih okolnosti, ali zato ima snagu da ih mijenja i oblikuje svoju

budućnost.

Ideja je, dakle, da se razvije samopoštovanje i ponos, ali da ĉovjeka ne ponese njegov

vlastiti osjećaj vaţnosti. Svi mi trebamo jak osjećaj unutrašnje ravnoteţe. Ako ju

imamo, imat ćemo i snage da odolimo i najteţim etiĉkim izazovima. U tom smislu

autori navode izreku koja se pripisuje Eleonori Roosevelt: Nitko vas ne može

obezvrijediti bez vašeg dopuštenja.89

5. 3. STRPLJENJE

Kad imamo jasnu svrhu i naš ego je pod nadzorom, treće naĉelo koje je potrebno za

zdravo etiĉno ponašanje jest strpljenje. Jedan od razloga zbog kojeg ljudi ĉesto skreću s

puta je pomanjkanje vjere90

, a s pomanjkanjem vjere postaju nestrpljivi.

Ludi ĉesto ne vjeruju u proces i misle da se stvari dogaĊaju "preko noći". Odluĉe se za

ono što misle da je dobro, ali odmah ţele potvrdu da su uĉinili pravu stvar. Postaju

nestrpljivi. Zbog nedostatka vjere u svoj vlastiti sud, oni mijenjaju odluku, koja bi

naposlijetku bila ipak najbolja. Ĉinjenica je da je dosta teško imati strpljenja u

današnjem svijetu trenutaĉnog zadovoljenja. A upravo je to brzo kretanje našeg svijeta

razlog zbog kojeg oĉajniĉki trebamo ponovno otkriti vaţnost vjere i sagledati posljedice

svojih postupaka na duţi rok.

Da bismo usvojili ovo treće naĉelo moći etike trebamo globalnu sliku, ili kako

Blanchard kaţe, trebamo postati svjesni šireg vremenskog konteksta, koji moţe i ne

mora biti isti kao naš.91

Što zapravo znaĉi šire vremensko usklaĊivaje? To je vjerovanje

49

da postoji nešto veće nego što smo mi, da postoji nešto (netko) tko nas transcedentalno

nadilazi i beskrajno voli. Sam Blanchard kaţe da on "to nešto" naziva Bogom. A Bog

nas nije stvorio da nas napusti, pogotovo ne u kriznim situacijama. On nas podrţava kad

nam je najteţe i ĉeka da se na njega oslonimo.

Kad ĉovjek ima strpljenja, odmah dobiva i drukĉiji pogled na ţivot. Vaţno je shvatiti da

ne moramo baš uvijek i pod svaku cijenu dobiti odmah ono što poţelimo. Negativna

strana nestrpljenja – to da sve mora biti sada – jest mogućnost krive odluke. Kad imate

strpljenja, shvatit ćete, da ako uĉinite ono što je ispravno – pa makar vas stajalo na

kratki rok – isplatit će se na dugi rok, jer moţe se uĉiniti da pošteni stiţu posljednji, ali

oni obiĉno trĉe drukĉijom stazom.92

5. 4. UPORNOST

Nikada! Nikada! Nikada! Nikada!

Nemojte odustati! Winston Churchill

Upornost je ĉetvrto naĉelo moći etike. Strpljenje je potrebno, ali bez upornosti ono nije

dovoljno da bi se realizirao uspjeh. U smislu etiĉkog ponašanja, upornost znaĉi ne

odustajati od svog stajališta. Drugim rijeĉima, to znaĉi odrţavati obavezu koju smo si

zadali i usmjeriti svoje postupke dosljedno svojim naĉelima.

Prema tome, tvrde autori Blanchard i Peale, ako vjerujem da sam etiĉna osoba – netko

tko razlikuje dobro od zla, onda trebam ustrajno djelovati u skladu sa svojom

mentalnom predodţbom. Biti etiĉna osoba znaĉi ponašati se etiĉno uvijek, a ne samo

onda kad je to zgodno i poţeljno. Zapravo, posebno je vaţno i potrebno djelovati etiĉno

kada je to nepogodno ili nepopularno. Moramo praviti razliku izmeĊu obaveze i

interesa. Kada ste zainteresirani da nešto uĉinite, onda to radite samo kad je to

prikladno. Ĉesto puta ljudi nalaze isprike zbog onog što su trebali uĉiniti, a nisu uĉinili.

Kad jednom preuzmete obvezu da ćete nešto uĉiniti, ne prihvaćate isprike, već samo

rezultate. Dakle, kad se govori o upornosti, ne govori se o pokušajima da se nešto

napravi. Rijeĉ je, zapravo, o onome što se radi. U tom smislu Blanchard kaţe da

50

pokušavati znaĉi mnogo galamiti, a ništa ne ĉiniti.93

Mnogi ljudi vole raditi veliku

galamu oko neĉega što rade, a da na kraju od svega toga ne bude ništa. No, kad ste

jednom preuzeli obavezu, naći ćete naĉine da potisnete svoje racionaliziranje. Treba se

ĉvrsto drţati svojih moralnih obveza i onda kad je to neugodno. Upornost u ţivotu

oznaĉena je tom etiĉkom ĉvrstoćom. Ovo su rijeĉi Ray Kroca, osnivaĉa McDonalda:

"Ništa ne moţe zamijeniti mjesto upornosti. Talent ne moţe; ništa nije ĉešće od

neuspjela ĉovjeka s velikim talentom. Genij ne moţe; nepriznati geniji gotovo su

poslovice. Obrazovanje ne moţe; svijet je pun obrazovanih propalica. Upornost i

odluĉnost jedino su svemoćni." 94

5. 5. PERSPEKTIVA

Perspektiva je sposobnost da se sagleda ono što je zaista vaţno u bilo kojoj situaciji.

Ako bismo svih pet naĉela moći etike prikazali kao kotaĉ, onda bi perspektiva bila

osovina oko koje bi se sva ostala ĉetiri naĉela rotirala. Perspektiva tako zauzima

središnje mjesto s kojega se mogu nadgledati preostala ĉetiri naĉela.

U današnje je vrijeme većina ljudi zauzeta onim što oni zovu "ţivot", iako pojima

nemaju kako bi ţivot trebao izgledati. Oni nemaju vremena, da se barem na trenutak

osvrnu i mirno sagledaju svoje ţivote. upravo zbog nedostatka takve perspektive njihovi

su ţivoti neuravnoteţeni i ĉini se kao da nikada nemaju osjećaj ispunjenosti. Jedini

ispravni naĉin kako se dolazi do te ravnoteţe i osjećaja ispunjenosti je, prema rijeĉima

autora, probuditi svoje unutrašnje JA, svako jutro iznova.95

Svatko od nas ima dva ja.

Jedno je ono vanjsko, orijentirano na ispunjavanje svakodnevnih zadataka, dok je drugo

ja ono unutrašnje. To drugo ja je okrenuto prema unutra i ono razmišlja. Njegova je

usmjerenost na znaĉenje i vrijednostima i na traganju za njima u ţivotu. Jutarnje

buĊenje unutrašnjeg ja dugotrajnije je od buĊenja vanjskoga. kao rezultat toga za mnoge

ljude uopće ne postoji buĊenje unutrašnjeg ja. Oni se prepuštaju poslovnom ispunjenju

dnevnih obaveza, a tek negdje u tijeku dana na trenutak naĊu malo vremena za sebe.

51

Da bi se probudio unutrašnji ja, potrebno je sebe dovesti u stanje budnosti duha. Pa se

tako neki ljude mole, drugi meditiraju, neki opet ĉitaju poboţno štivo, vjeţbaju jogu,

ĉitaju, pišu, ili se bave sportom. Vaţno je odvojiti neko vrijeme za sebe, biti sam sa

sobom. Da bi ĉovjek ostvario ţivot koji će ga ispunjavati, mora uzeti sebi vremena da

odrţi ravnoteţu u ţivotu. Kad je ravnoteţa postignuta, ona nam omogućava da ţivimo

bliţe etiĉkim naĉelima koja su u skladu s našom ţivotnom svrhom. Dakle, ĉovjek si

mora odvojiti dovoljno vremena svakoga dana da bi razmislio i stavio stvari na mjesto

koje im pripada.

Prema tome, tvrdi Blanchard, vrijeme provedeno u razmišljanju moţe pomoći ĉovjeku

da bude efikasniji. Samoća, mir i razmatranje kljuĉni su dio tog procesa. Svaki se

problem moţe riješiti ako naĊete malo vremena za razmišljanje, ako potraţite savjet i

stvari promatrate u pravoj perspektivi. Razmatranje je zapravo sanjanje u budnom

stanju. Vaţno je naći naĉin da se postigne smirenost i osluhne unutrašnji glas duše. To

je ono što daje perspektivu, a kad je imam, svrha mog ţivota pstaje sve jasnija. Dakle,

zakljuĉujem, perspektiva zatvara krug prema ţivotnoj svrsi.

Ukratko bismo mogli ovako napraviti saţetak:

PET NAĈELA MOĆI ETIKE ZA POJEDINCA

1. SVRHA – sebe doţivljavam kao etiĉki zdravu osobu. Prepuštam se da me vodi

vlastita savjest. bez obzira na to što se dogodilo, uvijek ću moći stati pred

ogledalo, pogledati sebi ravno u oĉi i pri tome imati dobro mišljenje o sebi.

2. PONOS – dobro se osjećam. Ne trebam potvrdu od drugih ljudi da bih imao

osjećaj vaţnosti. uravnoteţeno mi samopouzdanje pomaţe da moj ego i ţelja da

me ljudi prihvate ne utjeĉu na moje odluĉivanje.

3. STRPLJENJE – vjerujem da će se sve konaĉno dobro završiti. Ne treba se sve

to dogoditi odmah. Miran sam u odnosu na ono što mi se dogaĊa.

52

4. UPORNOST – drţim se svojih naĉela, posebno kada se ĉini da to ne bi trebalo.

Moje je ponašanje usklaĊeno s mojim namjerama. Ne odustajem nikad i ni pod

koju cijenu.

5. PERSPEKTIVA – odvajam vrijeme za razmišljanje da bih dan poĉeo smireno.

To mi pomaţe da se usredotoĉim na sebe, omogućuje mi da slušam svoj unutrašnji

glas i da stvari sagledam jasnije.

Nakon što su nam autori izloţili naĉela moći etike za pojedinca, upućuju nas na

primjenu tih istih etiĉkih naĉela i na tvrtku, odnosno poduzeće. Glavni lik je ostao onaj

isti direktor prodaje iz prvog dijela knjige, koji je sada spreman uhvatiti se u koštac sa

etiĉkim dilemama u svojem poduzeću. Ono što ga je muĉilo ovog puta bio je dvostruki

moral njegovih radih kolega. Kaţe Blanchard, odnosno glavni lik, kako se u njegovoj

tvrtki svi u razgovoru izjašnjavaju da vjeruju u poštenu igru i zdravu etiku, dok se u

stvarnosti njihove dobre namjere gube pod pritiskom zahtjeva da se posao obavi pod

svaku cijenu. Postizanje ciljeva smatra se vaţnim, bez obzira je li to etiĉno ili ne.

6. NAĈELA MOĆI ETIKE U PODUZEĆIMA

Poslovanje svakog poduzeća nailazi na mnoge vidljive, a i nevidljive prepreke. Jedna od

tih nevidljivih prepreka su i etiĉka pravila kojima se svako pduzeće, koje drţi do sebe i

svog poslovanja, ne za danas već za dulje vrijeme, ne odriĉe, ĉak ni za veliku cijenu.

Razlog tome mogli bismo potraţiti u dokazanom pravilu da se dobar glas poduzeća

postiţe u dugotrajnom i poštenom radu, uz velike napore i znatna odricanja, a prokockat

ga se moţe u jednom trenutku, nepromišljenom odlukom.

Blanchard smatra da do krize etiĉkog ponašanja u poduzeću dolazi onda kada su

zaposlenici natjerani da ostvaruju nerealne ciljeve. Postoji mnoštvo sluĉajeva gdje su u

osnovi pošteni voditelji bili uvuĉeni u neetiĉne postupke samo zato da bi postigli bolje

financijske rezultate, a tako su se zapravo štitili od postojećih oštrih mjera. Blanchard na

poslijetku postavlja kljuĉno pitanje, koje ĉini okosnicu cijele knjige "Moć etiĉkog

53

poslovanja" i cjelokupne poslovne etike: Moţe li se danas ostati konkurentan u

poslovanju, i pri tome poslovati na pošten i etiĉan naĉin?96

Nije nimalo jednostavno odgovoriti na ovo pitanje, no ovaj odgovor, u svakom sluĉaju,

ima goleme implikacije na naĉin kako se prema sluţbenicima postupa i kako se oni

osjećaju na svom poslu. Kad se u ljudima razvije negativan osjećaj prema vlastitom

poduzeću, ĉesto traţe naĉine da "izravnaju raĉune", npr. da odu na bolovanje iako nisu

bolesni, da obavljaju privatne meĊumjesne razgovore u poduzeću, da povećavaju

raĉune, da nose kući uredski materijal, da kradu uzorke proizvoda i ĉine mnoge druge

problematiĉne radnje koje moţda ne moraju svaka za sebe izgledati kao ozbiljna

povreda, ali kao cjelina postaju ozbiljan problem.

MeĊutim, unatoĉ svim problemima, autori Blanchard i Peale tvrde kako postoji naĉin na

koji bi poduzeća mogla ohrabriti svoje zaposlenike i unaprijediti odluke zasnovane na

etici. Svaki direktor moţe imati vaţnu ulogu i moţe pomoći svojem poduzeću da stvori

vrstu pozitivnog i produktivnog okruţenja, koje će njegovati zdravo etiĉno odluĉivanje i

ponašanje.

Na koji naĉin će se to postići? Formula je jednostavna: primjeniti pet naĉela moći etike

za pojedinca na tvrtku, odnosno poduzeće.

6. 1. SVRHA U PODUZEĆIMA

Svrha u poduzećima je vizija u poduzećima, a ona uvijek dolazi odozgore.97

Uvjeti u

poslovanju danas zahtijevaju pojavu novog upravljanja s visokim moralnim naĉelima.

Blanchard u tom smislu navodi primjer jednog japanskog, osamdesetosmogodišnjeg

predsjednika upravnog odbora poduzeća Matsushita Electric, koji za sebe kaţe da je

njegova primarna zadaća u poduzeću biti uzor ljubavi, duša poduzeća kroz koju prolaze

sve vrednote njegove organizacije.98

54

Blanchard nije uzalud dao ovaj primjer. Naime, on smatra kako se dobro etiĉno

ponašanje svodi na dušu – gdje pohranjujete svoje vrednote, svrhu svog ţivota,

ukljuĉivo sliku osobe kakva ţelite biti. Bez duše vas nema tko voditi. U poduzeću dušu

treba predstavljati glavna uprava i njezine nade, vizije i svrha poduzeća. Glavna svrha

nekog poduzeća se vrlo lako moţe izraziti putem pravila etike i putem pravila za

voĊenje poslovne politike. Na taj naĉin se ujedno mogu definirati vrijednosti i uvjerenja

uprave kompanije.

Primjer: cilj nekog poduzeća mogao bi biti: postići udjel u domaćem trţištu u roku od 5

godina od 30%, a na inozemnom trţištu plasman od 30% svoje ukupne proizvodnje. To

je opći cilj (sinteza ciljeva proizvodnje, nabave, marketinga, financija, kadrova i dr.).

Svrha tog ogromnog napora je osigurati stabilno poslovanje oiduzeća, dobar imidţ na

temelju poštenog rada, što sve moţe doprinijeti zadovoljstvu svih zaposlenih, motivaciji

za još bolji i efikasniji rad, bolji i bogatiji ţivot. Uspješno ostvarenje svrhe poduzeća

ovisi zasigurno u prvom redu o voditeljima poduzeća, kao i o svim zaposlenim ljudima,

i o njihovom shvaćanju etike, pridrţavanju zakonitosti etiĉkig normi. Drugim rijeĉima,

nuţno je da etika postane dio svrhe poduzeća, i to za sve zaposlene. Upravo zbog toga

svrha ima vaţnu ulogu u poduzeću. Ako ĉovjek nema jasnu viziju kakvo bi poduzeće

ţelio imati, odnosno kakvo bi ono trebalo biti, onda se ono moţe pretvoriti u nešto

opasno i nepoţeljno. Kada nema standarda za ponašanje, sve prolazi, a to je sa etiĉke i

humane strane neprihvatljivo.

Ostati vjeran svojoj svrsi je ono što bi se moglo nazvati: biti u skladu sa ţivotom,

ponašati se i raditi tako da se iz dana u dan bolje osjećamo. Gotovo svaki zaposleni bi se

pri završetku radanog dana trebao pitati: jesam li danas zasluţio svoju plaću? Da li sam

izvršio na opće zadovoljstvo svoje obveze prema pduzeću i klijenteli? Da li sam shvatio

bit svog posla da je on dio općeg napora svih ĉlanova poduzeća i da jednim dijelom od

svega toga moţe ovisiti i egzistencija većine zaposlenih?

Danas postoje mnogi naĉini razvijanja etiĉkog duha u poduzeću. Zbog toga se i u većim

i poznatijim poduzećima u "personalnim odjelima"99

i zapošljavaju psiholozi koji se

brinu za taj razvoj. Nadalje, u poduzećima vrlo vaţnu ulogu ima naĉin na koji se

55

postupa sa zaposlenicima, odnosno suradnicima. Ako je taj naĉin dobar, to će se odraziti

na kvaliteti njihova rada. Ako je, s druge pak strane, taj naĉin negativan, zaposlenici će

gubiti motivaciju za rad, a u poduzeću će vladati tjeskobna atmosfera koja smanjuje

produktivnost.

6. 2. PONOS U PODUZEĆIMA

Ponos u poduzećima je odraz osjećaja što ga ljudi imaju o organizaciji za koju rade.

100

Blanchard smatra kako su negativni osjećaji što ih ljudi imaju o svojim poduzećima

temeljni uzroci nepoštenog ponašanja. Ako ljudi osjete da ih se cijeni, vjerojatnije je da

će se oduprijeti iskušenju da postupaju nepošteno. Ako su ponosni na svoje poduzeće i

na ono što ono predstavlja, ljudi će se boriti da zadrţe besprijekornost u poslu. Kad se to

dogodi, to je dokaz da svrha poduzeća ili glavna zadaća poduzeća djeluje na

svakodnevnoj osnovici. Ovaj primjer najbolje pokazuje kako su svrha i ponos povezani

i kako se meĊusobno nadopunjuju.

Kada se stvara osjećaj ponosa na pduzeće, to je proces koji polazi iznutra i kreće se

prema van, jer prije nego što se ljudi mogu ponositi sa svojim poduzećem, moraju imati

pozitivan odnos prema sebi i prema onome što rade za poduzeće. Drugim rijeĉima,

tvrde autori, morate pomoći ljudima da steknu samopoštovanje prije nego što od njih

oĉekujete da budu jaki. Samopoštovanje se gradi isticanjem pozitivnih iskustava.

Naţalost, većina je poduzeća ustanovljena tako da istiĉe ono negativno, da nastoji zateći

ljude kako rade neispravne stvari. To zasigurno nije sretno rješenje, ni produktivan

naĉin postupanja sa zaposlenicima, a niti se tako u ljudima gradi samopoštovanje ili

ponos vlastitim poduzećem. Blanchard se zalaţe da se u izgradnji ponosa u poduzećima

treba isticati ono pozitivno što ljudi rade.101

A kada se tako radi, pojaĉano

samopoštovanje i ponos poduzećem razvijaju zdravo, etiĉno odluĉivanje i ponašanje.

Najbolji naĉin da organizatori posla dobro postupaju s ljudima jest dobar sistem

provjere poslovne uspješnosti. To je zato, što je povratna informacija o rezultatima,

ljudima najbolja motivacija. Svi mi ţelimo znati koliko dobro poslujemo.

56

Kada je sistem sagledavanja rezultata efikasan, ljudi dobivaju stalan uvid u rezultate

gotovo svaki dan, i ne moraju ĉekati do formalnog izvještaja o rezultatima poslovanja.

U današnje vrijeme mnoga poduzeća ili nemaju sistem prikazivanja rezultata, i zato

ljudi stvarno ne znaju gdje su, ili je uvedeni sistem naprosto organizirana metoda s

ciljem da se ljude dotuĉe. Preĉesto se zna dogaĊati da direktori ĉuvaju negativnu

informaciju o nekom zaoposleniku i onda ju izbace najedanput, ili povodom nekog

manjeg incidenta, ili kod ocjenjivanja. Autori navode kako postoje tri dijela dobrog

sustava ocjenjivanja:102

1. PLANIRANJE REZULTATA – postavljaju se svrhe, ciljevi i standardi izvršenja

2. SVAKODNEVNO USMJERAVANJE – voditelji pomaţu ljudima da postignu

svoje ciljeve

3. OCJENA REZULTATA – voditelj sjeda za stol sa svojim ljudima i svi skupa

ocjenjuju rezultate u odnosu na ciljeve koji su bili postavljeni

Većina poduzeća poĉinje s ocjenjivanjem, a tek onda se moţda pomiĉu na planiranje

rezultata, kako uprava poĉinje isticati vaţnost postavljanja ciljeva. Tako se npr.

svakodnevno usmjeravanje gotovo nikada ne sprovodi na sistematiĉnoj osnovi. U

mnogim sustavima ocjenjivanja rezultata, od voditelja se oĉekuje da svrstaju svoje ljude

prema tipiĉnom uzorku iz nekog osnovnog skupa. To znaĉi, nekoliko ljudi s visokim

dostignućima, nekoliko s niskim, a zatim svi ostali. Većina spada u tu sredinu i smatra

se ljudima prosjeĉnih dostignuća. Drugim rijeĉima, samo je nekolicini dopušteno da

pobjeĊuju. Problem nastaje ako nitko od zaposlenika nije ocjenjen niţom ocjenom, jer

da bi voditelj dobio visoku ocjenu, jedini je naĉin da on neke svoje ljude ocjeni nisko.

Svaki put kad na nekoga djelujete psihološki negativno, ne samo da mu rušite sustav

samopoštovanja, nego smanjujete poštovanje što ga ta osoba ima prema vama.

Jedan od najboljih naĉina da se izgradi samopoštovanje i ponos u odnosu na poduzeće

jest sustav ocjenjivanja koji će imati jasne ciljeve i mjerljive standarde postizavanja

rezultata. Istina je, da ciljevi u tom procesu nisu ostvarivi na jednostavan naĉin, ali

ljudima nisu teška naprezanja ako znaju da njihovi nadreĊeni ţele da oni uspiju. Ĉitav

se ţivot sastoji u uspjehu i pomoći drugima da uspiju. U poduzeću gdje su pohvale i

57

ohrabrenja pravilo, a ne izuzetak, zaposleni stjeĉu samopouzdanje. Kad bi nadreĊeni

prihvatili ideju o otvorenom priznavanju kvaliteta i hrabrenja ljudi i ne bi svoju ulogu

doţivljavali kao kombinaciju suca i porote, zaposlenici bi bili efikasniji i sretniji u svom

radu.

6. 3. STRPLJENJE U PODUZEĆIMA

Strpljenje u poduzećima ukljuĉuje uvjerenje da su vaše vrednote i uvjerenje ispravni na

dugoroĉno razdoblje. Za upravu to znaĉi usredotoĉenje na dugoroĉne programe

poslovanja, kao što je kvaliteta proizvoda ili usluge, jaĉina odnosa s kupcima,

dobavljaĉima ili društvom u kojem obavljate poslovanje, a ne samo kratkoroĉan cilj –

brojke u zadnjem dijelu bilance.103

Za osoblje koje nije u upravi, strpljenje znaĉi da su

se posvetili dobrom radu, znajući da će ih takvo usmjeravanje konaĉno dovesti tamo

gdje ţele stići u poduzeću. Za sve zaposlene, strpljenje znaĉi investiranje energije i

odanost općoj svrsi i prihvaćenoj politici i postupcima u poduzeću.

U analiziranju bilo kojeg poduzeća, vaţno je odvojiti rezultat (na primjer profit) od

procesa to jest, kako ste odluĉili poslovati i postupati s ljudima da biste postigli ciljeve.

Zdrava etiĉna praksa ustalila se u poduzećima gdje se dogovoreni naĉin odluĉivanja ne

dovodi u kompromis, odnosno, gdje se od njega ne odstupa zbog postizavanja

rezultata.104

Nadalje, Blanchard tvrdi, kako se svi slaţu da će poduzeće propasti bez

odgovarajućih rezultata. Istodobno, iako su rezultati bitni, sami po sebi nisu dovoljni.

Ako se zacrtani proces ne slijedi zbog nestrpljenja da se postignu rezultati, ti rezultati

mogli bi biti kratkog vijeka. Ako krenete preĉicom da uštedite novac na raĉun kvalitete

proizvoda, ili ako pokaţete nedostatak dugoroĉnog interesa za svoje zaposlene ili kupce,

vaša će kratkovidnost uzrokovati neuspjeh poduzeća. Tako npr. šefovske izjave poput:

„Ne tiĉe me se kako ćete doći do rezultata, samo do njih doĊite“, duboki je odraz da se

gleda kratkoroĉno, a ne na dugi rok.

Etika najĉešće propada u poduzećima u kojima je naglašeno nestrpljenje u postizavanju

ciljeva. To nestrpljenje vodi kompromisima u odnosu na zadovoljstva kupaca i

zaposlenih i poĉinje negativan ciklus koji utjeĉe na rezultate. Ono što je potrebno za

58

uspjeh, jest vjera u vrednote koje treba odrţati i povjerenje da će se kroz dugoroĉno

razdoblje postići zacrtani ciljevi.

6. 4. UPORNOST U PODUZEĆIMA

Prema tome, strpljenje znaĉi imati povjerenje u proces i svoja uvjerenja, i vjerovati da

će se stvari riješiti. No, ipak, jedno treba imati na umu u vezi sa strpljenjem. Ljudi

trebaju biti realni. Ĉovjek treba vjerovati u sebe, u svoj proizvod, svoje poduzeće, ali

mora imati spoznaje o realnom svijetu i pripremiti se za mnoštvo razliĉitih situacija.

Sada na red dolazi ĉetvrto naĉelo moći etike, a to je upornost. Upornost u poduzeću

znaĉi da uprava stoji iza svojih obveza. Ona radi ono što je obećala da će uraditi.

Dogovori se ispunjavaju.105

Blanchard smatra da ako vjerujete da ćete na kraju uspjeti,

onda je i vjerojatnije da ćete ustrajati i ponašati se prema svojim najboljim namjerama.

Ĉinjenica je, da neki poslovni ljudi odustaju od obveza što su ih zacrtali. Razbacuju se

velikim izjavama o vlastitoj etici, ali se u praksi ne pridrţavaju onoga što propovijedaju.

Na primjer, oni vrlo jasno govore o vrednotama istinitost, poštenja i iskrenosti,

meĊutim, propaganda što su je odobrili sastoji se od krivog predstavljanja, pretjerivanja,

i koji put ĉistih laţi. Drugi pak poslovnjaci, oni koji ne ostaju uporno pri utvrĊenim

standardima etiĉnog ponašanja, nisu odgovorni za nedostatak pridrţavanja preuzetih

obveza. Bez odgovornosti – pozitivnih i negativnih posljedica neĉijeg djelovanja ili

nedjelovanja – svaka politika ili program osuĊen je na propast.

Prema tome, upornost u poduzećima ukljuĉuje dosljednu primjenu etiĉkih standarda i

vizije koju si je poduzeće postavilo. Isto je tako za poduzeće bezvrijedna ona politika

koja se ne provodi . To je kao mrtvo slovo na papiru. Ĉim se jedanput proĉuje da je

netko u poduzeću npr. prekršio pravila politike i da za to nije bio kaţnjen, bio bi to znak

za ostale u poduzeću da se ni oni ne moraju pridrţavati pravila

6. 5. PERSPEKTIVA U PODUZEĆU

59

Perspektiva se u poduzeću postiţe tako, da kljuĉni ljudi razmotre i ocijene gdje je

poduzeće, kamo je usmjereno i kako će stići do zacrtanog cilja.106

Mnogi poslovni ljudi,

smatraju autori, primjenjuju filozofiju pripremi se, pali, ciljaj. Takav pristup moţe

promicati inovacije i eksperimentiranje, ali nije primjereno za upravljanje ni ljudima ni

ti poduzećem. Kod poslovnih ljudi ţelimo pristup u upravljanju prema logiĉnom

redoslijedu pripremi se, ciljaj, pali. Ono što autori ovim ţele naglasiti, jest planiranje.

Na razini poduzeća, planirati znaĉi posvetiti odgovarajuće vrijeme strateškom planiranju

i analizi prošlih i postojećih rezultata. Takvim pristupom poduzeće znalaĉki postavlja

temelje za budući uspjeh.

To takoĊer znaĉi, i izbor najboljeg puta odluĉivanja. Pravi stil odluĉivanja bi trebao

njegovati osnovnu obvezu, jer bez preuzimanja obveze svih sudionika, provoĊenje

odluke ĉesto se moţe i ne ispoštovati. Autori predlaţu da bi se trebalo provesti više

vremena u planiranju, razmatranju i ukljuĉivanju ljudi koji neposredno obavljaju

poslove, prije nego što se donese konaĉna odluka. A ako se tako uĉini, trebat će manje

vremena utrošiti u efikasno provoĊenje odluka. Jednako je tako potrebna i ravnoteţa.

Misli se na ravnoteţu izmeĊu planiranja i provoĊenja, izmeĊu razmišljanja i akcije.

Dobro poslovanje zahtijeva više razmišljanja od jednostavne raĉunice koja se svodi na

izbor koji će donijeti najviše novca. Autori u tom smislu kaţu: „Ponekad iako su

raĉunice u redu, odluka je ipak pogrešna.“107

Postavlja se pitanje: Kako još poduzeće moţe ostvariti perspektivu? Autori iznose trojak

pristup ovom problemu:108

1. PRIKUPLJANJE INFORMACIJA – sastoji se u tome da voditelj svoje

suradnike zamoli da prikupe što je više moguće informacija o dotiĉnom

problemu ili odluci.

2. DOBIVANJE SUGLASNOSTI – nakon izmjene informacija i ocjene ideja sa

suradnicima, uzima se neko vrijeme da bi se dobila suglasnost o onome što se

zove pravo pitanje. Grupa radi zajedno, a da bi postigla suglasnost na toĉnu

formulaciju pitanja, koje, ako na njega dobije odgovor, daje najbolje moguće

rješenje.

60

3. SLUŠANJE IZNUTRA – voditelj svaku osobu zamoli da mirno sjedi deset

minuta i da odgovor na pravo pitanje, traţi iznutra.

Postizavanje perspektive povlaĉi za sobom stavljanje prioriteta na odvajanju vremena u

kojem će se pratiti dobrobit poduzeća. To je kao pipanje pulsa poduzeća. Rijeĉ je o

izbjegavanju brzog obavljanja poslova, pri ĉemu nikad ne znate radite li dobro ili ne.

Isto tako, perspektiva u poduzećima ili odjelima ukljuĉuje sigurnost, da je ono što

kaţete u skladu s onim što zapravo radite. Drugim rijeĉima, gledanje iz perspektive u

poduzeću moţe donijeti znaĉajne i pozitivne razlike. Vratimo se sada malo na pet naĉela

etiĉke snage koje smo primjenjivali na pojedinca i vidjet ćemo da su ta ista naĉela

jednako tako lako primjenljiva i na poduzeće.

Ukratko bismo ovako mogli napraviti saţetak:109

PET NAĈELA MOĆI ETIKE ZA PODUZEĆE

1. SVRHA – glavna zadaća našeg poduzeća prenosi se iz glavne uprave. Poduzeće

se vodi prema vrednotama, nadama i viziji koje nam pomaţu da odredimo što je

prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje.

2. PONOS – ponosimo se sobom i svojim poduzećem. Znamo da se s takvim

osjećanjem, moţemo oduprijeti iskušenjima neetiĉnog ponašanja.

3. STRPLJENJE – vjerujemo da će nas drţanja vlastitih etiĉkih vrednota,

dugoroĉno gledano, voditi uspjehu. To ukljuĉuje odrţavanje ravnoteţe izmeĊu

dobivenih rezultata i brige na koji smo naĉin postigli te rezultate.

4. UPORNOST – zadali smo sebi obvezu da ţivimo po etiĉkim naĉelima. Ustrajni

smo u svojoj obvezi. Brinemo se da nam postupci budu usklaĊeni s našom

svrhom.

5. PERSPEKTIVA – naši direktori i svi zaposleni ljudi odvajaju vrijeme da

zastanu i razmišljaju, utvrde gdje smo, ocijene kamo idemo i odrede kako ćemo

stići do svojih ciljeva.

7. SMJERNICE ZA RAZVOJ POSLOVNE ETIKE U BUDUĆNOSTI

61

U razvijanju etike, odnosno u razvijanju etiĉkog problema „što ĉiniti“ mnogo će nam

pomoći „etos“, odnosno naĉela obvezatnog postupanja kojima se pokoravamo u svom

ponašanju. Na razliĉiti smo naĉin opsjednuti trostrukim naĉinom djelovanja, trostrukim

obvezatnim postupanjem:110

egocentriĉnim etosom, gdje je svatko za sebe središte pretpostavljanja i

djelovanja;

genocentriĉnim etosom, gdje naši roditelji i potomstvo, obitelj, klan

predstavljaju središte odreĊenja i pretpostavljanja;

etno-sociocentriĉnim etosom, gdje se društvo nameće kao središte

odreĊenja i pretpostavljanja.

Taj trostruki etos odgovara našoj trostrukoj ego-geno-socio-organizacijskoj prirodi.

Svatko je od nas zapravo istodobno za sebe samog središte svijeta, karika u nasljednom

lancu (genos), ĉlan svoje obitelji i element društva. Na taj se trostruki etos nadovezuje

krhka i zakašnjela etika, koja se najprije javlja u religioznom obliku u budinoj,

biblijskoj i evanĊeoskoj poruci, a zatim se potvrĊuje u humanistiĉkim idejama

osamnaestog stoljeća. U okviru etno-sociocentriĉnog etosa rijeĉ je ovdje o razvitku etike

u poslovanju poduzeća, odnosno trţišnom poslovanju. Mimoilazimo ovdje zakone,

odredbe, obiĉaje i osvrćemo se na ono što ĉitamo, uvaţavamo i volimo. To je „lijepa

knjiţevnost“ na koju uopće i ne mislimo, ali ĉiji utjecaji mogu biti jaki na razvoj

moralnog razmišljanja i djelovanja u ţivotu, poslovnom svijetu.

Iako se studenti ekonomskih i menadţerskih fakulteta pripremaju za karijeru voditelja u

poduzeću, ili u samostalnom privreĊivanju, od njih bi se moglo traţiti da sustavno ĉitaju

i diskutiraju djela koja pokreću moralna pitanja. Istanĉanim i promišljenim naĉinom

trebalo bi postići veću zainteresiranost za vrijednosti i pitanja uĉenja ljudi u donošenju

moralnih odluka. Poslovni moral razumijeva odreĊena nutarnja naĉela u ĉovjeku –

socijalne krijeposti koje u nama razvijaju smisao za zajedništvo, pravednost, korektnost

u postupcima.

ZAKLJUĈAK

62

Gospodarstvo je jedan od najutjecajnijih ĉimbenika društvenoga razvoja. Usvajanje

poslovne etike kao naĉina razmišljanja, ţivljenja i poslovanja danas je sigurno jedno od

najboljih i najizglednijih rješenja za hvatanje prikljuĉka sa suvremenim svijetom i

realizaciju svih naših nastojanja, ţelja i ciljeva. Tvrtke i poduzeća bi morale uloţiti

potreban i koristan napor kako bi se što bezbolnije transformirale u skladu sa zahtjevima

i izazovima vremena i osposobile na iskustvima organizacija koje stalno iskazuju volju,

ţelju i spremnost za uĉenjem, odnosno koje su otvorene i prihvaćaju sve poslovne

informacije iz svog uţeg i šireg okruţenja i na taj naĉin oblikuju svoju trţišnu poziciju.

U svome sam radu pokušao pokazati, osvrćući se na djelo „Moć etiĉkog poslovanja“,

kako se poštenje i korektnost u poslu isplate. Autori Blanchard i Peale su ovom knjigom

uspjeli dokazati da će poštivanje naĉela moći etike, natjerati direktore i menadţere da

prihvate ĉinjenicu da se uspješnost njihova djelovanja ne krije u kvantiteti nego u

kvaliteti obavljenih aktivnosti, autoritetu argumenata umjesto autoriteta poloţaja,

vladanjem poslovnim dogaĊajima i procesima umjesto vladanja ljudima, povjerenju i

spremnosti prijenosa odreĊenih nadleţnosti na svoje suradnike, a ne samo prijenosu

posljedica vlastitih loših odluka i procjena, te posebno skladnom obiteljskom ţivotu i

ambijentu.

Nikada se ne bi smjelo zaboraviti da je obitelj temelj svakog kvalitetno ureĊenog

društva, jer se sve vrline i mane nemilosrdno i kontinuirano prenose i u šire okruţenje.

Ĉovjek je duţan u svojim nastojanjima krenuti od sebe. Upravo zbog toga je formula

pet naĉela uspješnog etiĉnog poslovanja jednako tako dobro primjenljiva na pojedinca,

kao i na poduzeće.

ko tako dobro primjenljiva na pojedinca, kao i na poduzeće.

BIBLIOGRAFIJA

63

BALOBAN, Stjepan, Etika i poduzetniĉko gospodarstvo, Bogoslovska smotra 62

(1992) 1-2, 78-92.

BALOBAN, Stjepan, Potreba za etikom u gospodarstvu, Crkva u svijetu 29 (1994) 1, 6-

23.

BALOBAN, Stjepan, Etiĉka utemeljenost u ponašanju i poslovanju, Etičke norme i

poslovni moral u gospodarskim odnosima, 1997, 43-47.

BAUMHART, Raymond, S.J., Ethics in Business, Holt, Rinehart and Winston, New

York, 1968.

BLANCHARD, Kenneth – PEALE, Norman Vincent, Moć etičkog poslovanja, Horvat

elektronika, Zagreb, 1990.

ĈEHOK, Ivan – KOPREK, Ivan, Etika-priručnik jedne discipline, Školska knjiga,

Zagreb, 1996.

ĆURĈIĆ, Rudolf, Poslovnom etikom do ţeljenog cilja, Ekonomija 2 (1996), 327-341.

KARPATI, Tibor, Etika u gospodarstvu, Osijek, 2001.

KLOSE, Alfred, Poduzetnička etika, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

KNOBLAUCH, Hubert, Sociologija religije, Demetra, Zagreb, 2004.

KOPREK, Ivan, Mala povijest etike, Zagreb, 2004.

KOPREK, Ivan, Priđi da možeš čuti, FTI, Zagreb, 2005.

MACAN, Ivan, Socijalna etika i druge studije, FFDI, Zagreb, 2002.

SEN, Amartya, On Ethics and Economics, Blackwell Publishing, 1987.

TALANGA, Josip, Uvod u etiku, Zagreb, 1999.

ZSIFKOVITS, Valentin, Politika bez morala?, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

1 Usp. KLAIĆ, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1980, 395.

2 Usp. TALANGA, Josip, Uvod u etiku, Zagreb, 1999, 10-11.

3 Usp. ĈEHOK, Ivan-KOPREK, Ivan, Etika-priručnik jedne discipline, Školska knjiga, Zagreb, 1996, 7.

4 Talanga definira moral kao konkretni oblik ljudske slobode, normiran odreĊenim (pisanim ili

nepisanim) kodeksom ponašanja i djelovanja. Usp. TALANGA, J. Uvod u etiku...12. 5 Usp. Isto, 12.

6 Usp. ALFRED, Klose, Poduzetnička etika, Školska knjiga, Zagreb, 1996, 111.

7 Usp. Isto, 111.

8 Utilitarizam smatra da je kriterij po kojem bismo ljudsko djelovanje trebali prosuĊivati kao dobro,

ispravno, ono koje treba biti uĉinjeno (ili u suprotnom, kao zlo, pogrešno, ono koje treba biti izbjegavano)

spoznata posljedica, uĉinak koje to djelovanje ima za samog ĉinitelja, ili druge ljude ili pak oboje. Te

posljedice mogu biti za dobrobit samog ĉinitelja (egoistiĉki utilitarizam) ili pak za mnoštvo osoba koje

nisu ĉinitelji (univerzalni utilitarizam). Ponekad se prva vrsta naziva hedonizam, a druga jednostavno

utilitarizam. U najširem smislu utilitarizam znaĉi da se „ispravnost ili pogrešnost djelovanja prosuĊuje

64

njegovom korisnošću u produkciji sreće“. Prvi filozof koji je koristio pojam utlitarizam bio je Jeremy

Bentham (1781). Usp. KOPREK, Ivan, Mala povijest etike- priručnik za studente FFDI, Zagreb, 2004,

51. 9 Suvremena etiĉka stajališta pokazuju da naivno poistovjećivanje slobode kao samoodreĊenjaa i

unutarnje moralnosti ipak moţe dovesti do proizvoljnoga tumaĉenja krajnjeg uĉinka djelovanja. Taj

uĉinak, ju vezi s drugim uĉincima, ne smije remetiti moralni poredak. Poredak ovisi o mogućnosti da

samoodreĊenje volje postane opći zakon koji bi trebao vaţiti za sve ljude. Stoga se ne govori samo o

dobroj volji i ispravnoj savjesti kao jamstvima moralnosti, već se govori i o razmatranju posljedica

djelovanja. Na taj naĉin u središte rasprave o slobodi kao pretpostavci moralnoga djelovanja dolazi pojam

koji se smatra neodvojivim od pojma slobode – to je odgovornost. Tek je odgovornu slobodu moguće

poistovjetiti s moralnošću. Usp. ĈEHOK, Ivan, Etika 4 - Udžbenik za etiku u četvrtom razredu gimnazije,

Profil International, Zagreb, 1998, 17. 10

Usp. ZSIFKOVITS, Valentin, Politika bez morala?, Školska knjiga, Zagreb, 1996,114-115. 11

H. Jonas napisao je, izmeĊu ostalog, knjigu Princip odgovornosti, u kojoj se posebno istiĉe dvoje: prvo,

da danas nije tako vaţno razmišljati o najvišem dobru nego da je prije svega vaţno razmišljati o najvećem

zlu. Druga je Jonasova vaţna misao ona o dugoroĉnoj odgovornosti. Dosad se u etici, drţi Jonas, previše

vodila briga o bliskim podruĉjima, o etiĉkim imperativima koji trebaju voditi raĉuna o bliskim

podruĉjima. Što se tiĉe globalnosti svijeta, u kojem danas ţivimo, puno je vaţnija dugoroĉna

odgovornost, pogotovo odgovornost za budućnost. Jonas stoga formulira sljedeći kategoriĉni imperativ:

„Postupaj tako da posljedice tvoga postupanja budu snošljive za opstanak pravog ljudskog ţivota na

zemlji.“ Usp. Isto, 115. 12

Usp. KLOSE, A., Poduzetnička etika...16-17. 13

Usp. KARPATI, Tibor, Etika u gospodarstvu, Osijek, 2001, 8-9. 14

Usp. KOPREK, Ivan, Priđi da možeš čuti- etika u sjeni globalizacije i postmoderne, FTI, Zagreb, 2005,

75-76. 15

Usp. Isto, 76. 16

Liberalizam, a to naznaĉuje i sam naziv, protivi se svakom osobito izvanjskom ograniĉavanju

ĉovjekove slobode, bez obzira na to s koje strane ta ograniĉenja dolazila. Liberalizam nije stoga samo

socijalna nauka, jer je moţemo naći i na drugim podruĉjima, prije svega na religijskom. Zato se i

razlikuju razliĉite vrste liberalizma:

1. Religiozni liberalizam – u svojem apsolutnom obliku poriĉe svaki boţanski zakon i ĉovjekovu

ovisnost o Bogu. Ĉovjek je sam sebi zakon. Razumljivo je stoga što je takve postavke Crkva

oštro osuĊivala (Grgur XVI., Pio IX., Leon XII.) jer je u njima gledala korijene ateizma i

odbacivanja Boţjeg, a onda i crkvenog autoriteta.

2. Gospodarski liberalizam – koji se u prvom redu tiĉe gospodarstva i privreĊivanja, poznat je po

svoja dva oblika: kao paleo-liberalizam koji smatra da dosljedno traţenja vlastitog interesa

pospješuje traţenje zajedniĉkog interesa. U praksi je nastalo osiromašenje radništva i podjela

društva na kapitaliste i proletere. Drugi je oblik neoliberalizam i on zahtijeva slobodno trţište i

trţišnu konkurenciju, te ne dopušta nikakvoj drţavnoj regulativi da zahvaća na podruĉje

gospodarstva.

3. Politički liberalizam – ţeli u prvom redu suziti i ograniĉiti utjecaj i moć drţave i daje joj samo

odreĊenu funkciju zaštite pojedinca pred silom drugog pojedinca. Narodna je volja zbroj

pojedinaĉnih volja.

Usp. MACAN, Ivan, Socijalna etika i druge studije, Zagreb, FFDI, 2002, 28-29. 17

Usp. KARPATI, T., Etika u...9-10. 18

Usp. KLOSE, A., ... Poduzetnička etika, 25. 19

Max Weber je roĊen 1864. u Erfurtu. Nakon studija u Heidelbergu i Berlinu (pravo, nacionalna

ekonomija, filozofija) postaje predavaĉ u Freiburgu. Postao je mit već u svoje doba, a proslavila su ga

djela: Socilogija religije, Protestantska etika i duh kapitalizma, Vlast i politika i dr. Usp. KNOBLAUCH,

Hubert, Sociologija religije, Demetra, Zagreb, 2004, 43. 20

Usp. KARPATI, T., Etika u... 36-37. 21

Usp. Isto, 37. 22

Usp. BALOBAN, Stjepan, Etika i poduzetničko gospodarstvo, u: Bogoslovska smotra, 62(1992)1-2,

78-92. 23

Dr. Alber Ziegler je švicarski isusovac koji boravi u Zürichu i već se duţe vrijeme bavi pitanjima

poduzetniĉke etike. O toj je tematici odrţao mnogobrojna predavanja u poduzećima pred poduzetnicima i

gospodarstvenicima. Ziegler se razlikuje od ostalih autora koji pišu o problematici poduzetniĉke etike po

65

tome što poznaje teoriju i praksu, pa pokušava iz konkretne prakse obrazloţiti pitanja poduzetniĉke i

gospodarske etike. Usp. BALOBAN, Stjepan, Potreba za etikom u gospodarstvu, u: Crkva u svijetu,

29(1994)1, 6-23. 24

Usp. BLANCHARD, Kenneth-PEALE, Norman Vincent, Moć etičkog poslovanja, Horvat Elektronika,

Zagreb, 1990, 7. 25

Usp. Isto, 108-109. 26

Usp. Isto, 109. 27

Usp. Isto, 25. 28

Usp. Isto, 37. 29

Usp. Isto, 37. 30

Usp. Isto, 37. 31

Usp. Isto, 43. 32

Usp. Isto, 44. 33

Usp. Isto, 45. 34

Usp. Isto, 46-47. 35

Ovdje se ne misli na vjeru u strogo teološkom smislu, tj. sam Bog koji se vjeruje, kome se vjeruje i u

koga se vjeruje, naravno pod pretpostavkom da se on sam oĉituje. Ovdje se misli na vjeru u jednom

duhovnom, ali opet općenitijem smislu. Autori naglašavaju kako je pozitivno razmišljanje vaţan

ĉimbenik uspješnosti na poslu i u privatnom ţivotu, a izmeĊu ostaloga, pozitivno razmišljanje je i drugi

aspekt vjere. To je pojaĉano uvjerenje da će se stvari dobro završiti, bez obzira na sve. Ta vjera nije

rezignacija – niti puko prihvaćanje neĉega, kao kad kaţemo «A šta se tu moţe». Vjeru imamo kad

vjerujemo u nešto i na tome zasnivamo svoje postupke i ĉitav svoj ţivot. S druge strane, kad nam

nedostaje vjera, nastojimo ugrabiti malo ovdje, malo ondje, malo sa strane. Radeći tako, sabotiramo

budućnost. Usp. Isto 48. 36

Usp. Isto, 49. 37

Usp. Isto, 51. 38

Usp. Isto, 55. 39

Usp. Isto, 56. 40

Usp. Isto, 59. 41

Usp. Isto, 67. 42

Usp. Isto, 69. 43

Usp. Isto, 70. 44

Usp. Isto, personalni odjel = kadrovski odjel. Personalni asocira više na socijalistiĉko upravljanje s

pduzećem. 45

Usp. Isto, 75. 46

Usp. Isto, 77. 47

Usp. Isto, 78. 48

Usp. Isto, 82. 49

Autori Blanchard i Peale svako svoje uputstvo za etiĉko poslovanje pokušavaju saţeti u jednu misao ili

izreku. Mudra misao za strpljenje glasi: „Upravljanje samo za profit je kao igranje tenisa s pogledom

uperenim na tabelu rezultata, a ne na lopticu.“ Isto, 84. 50

Usp. Isto, 88. 51

Usp. Isto, 91. 52

Usp. Isto, 95. 53

Usp. Isto, 96. 54

Usp. Isto, 98. 55

Usp. KARPATI, T., Etika u gospodarstvu...95. 56

Usp. KLAIĆ, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1980, 395. 57

Usp. TALANGA, Josip, Uvod u etiku, Zagreb, 1999, 10-11. 58

Usp. ĈEHOK, Ivan-KOPREK, Ivan, Etika-priručnik jedne discipline, Školska knjiga, Zagreb, 1996, 7. 59

Talanga definira moral kao konkretni oblik ljudske slobode, normiran odreĊenim (pisanim ili

nepisanim) kodeksom ponašanja i djelovanja. Usp. TALANGA, J. Uvod u etiku...12. 60

Usp. Isto, 12. 61

Usp. ALFRED, Klose, Poduzetnička etika, Školska knjiga, Zagreb, 1996, 111. 62

Usp. Isto, 111. 63

Utilitarizam smatra da je kriterij po kojem bismo ljudsko djelovanje trebali prosuĊivati kao dobro,

ispravno, ono koje treba biti uĉinjeno (ili u suprotnom, kao zlo, pogrešno, ono koje treba biti izbjegavano)

66

spoznata posljedica, uĉinak koje to djelovanje ima za samog ĉinitelja, ili druge ljude ili pak oboje. Te

posljedice mogu biti za dobrobit samog ĉinitelja (egoistiĉki utilitarizam) ili pak za mnoštvo osoba koje

nisu ĉinitelji (univerzalni utilitarizam). Ponekad se prva vrsta naziva hedonizam, a druga jednostavno

utilitarizam. U najširem smislu utilitarizam znaĉi da se „ispravnost ili pogrešnost djelovanja prosuĊuje

njegovom korisnošću u produkciji sreće“. Prvi filozof koji je koristio pojam utlitarizam bio je Jeremy

Bentham (1781). Usp. KOPREK, Ivan, Mala povijest etike- priručnik za studente FFDI, Zagreb, 2004,

51. 64

Suvremena etiĉka stajališta pokazuju da naivno poistovjećivanje slobode kao samoodreĊenjaa i

unutarnje moralnosti ipak moţe dovesti do proizvoljnoga tumaĉenja krajnjeg uĉinka djelovanja. Taj

uĉinak, ju vezi s drugim uĉincima, ne smije remetiti moralni poredak. Poredak ovisi o mogućnosti da

samoodreĊenje volje postane opći zakon koji bi trebao vaţiti za sve ljude. Stoga se ne govori samo o

dobroj volji i ispravnoj savjesti kao jamstvima moralnosti, već se govori i o razmatranju posljedica

djelovanja. Na taj naĉin u središte rasprave o slobodi kao pretpostavci moralnoga djelovanja dolazi pojam

koji se smatra neodvojivim od pojma slobode – to je odgovornost. Tek je odgovornu slobodu moguće

poistovjetiti s moralnošću. Usp. ĈEHOK, Ivan, Etika 4 - Udžbenik za etiku u četvrtom razredu gimnazije,

Profil International, Zagreb, 1998, 17. 65

Usp. ZSIFKOVITS, Valentin, Politika bez morala?, Školska knjiga, Zagreb, 1996,114-115. 66

H. Jonas napisao je, izmeĊu ostalog, knjigu Princip odgovornosti, u kojoj se posebno istiĉe dvoje: prvo,

da danas nije tako vaţno razmišljati o najvišem dobru nego da je prije svega vaţno razmišljati o najvećem

zlu. Druga je Jonasova vaţna misao ona o dugoroĉnoj odgovornosti. Dosad se u etici, drţi Jonas, previše

vodila briga o bliskim podruĉjima, o etiĉkim imperativima koji trebaju voditi raĉuna o bliskim

podruĉjima. Što se tiĉe globalnosti svijeta, u kojem danas ţivimo, puno je vaţnija dugoroĉna

odgovornost, pogotovo odgovornost za budućnost. Jonas stoga formulira sljedeći kategoriĉni imperativ:

„Postupaj tako da posljedice tvoga postupanja budu snošljive za opstanak pravog ljudskog ţivota na

zemlji.“ Usp. Isto, 115. 67

Usp. KLOSE, A., Poduzetnička etika...16-17. 68

Usp. KARPATI, Tibor, Etika u gospodarstvu, Osijek, 2001, 8-9. 69

Usp. KOPREK, Ivan, Priđi da možeš čuti- etika u sjeni globalizacije i postmoderne, FTI, Zagreb, 2005,

75-76. 70

Usp. Isto, 76. 71

Liberalizam, a to naznaĉuje i sam naziv, protivi se svakom osobito izvanjskom ograniĉavanju

ĉovjekove slobode, bez obzira na to s koje strane ta ograniĉenja dolazila. Liberalizam nije stoga samo

socijalna nauka, jer je moţemo naći i na drugim podruĉjima, prije svega na religijskom. Zato se i

razlikuju razliĉite vrste liberalizma:

1. Religiozni liberalizam – u svojem apsolutnom obliku poriĉe svaki boţanski zakon i ĉovjekovu

ovisnost o Bogu. Ĉovjek je sam sebi zakon. Razumljivo je stoga što je takve postavke Crkva

oštro osuĊivala (Grgur XVI., Pio IX., Leon XII.) jer je u njima gledala korijene ateizma i

odbacivanja Boţjeg, a onda i crkvenog autoriteta.

2. Gospodarski liberalizam – koji se u prvom redu tiĉe gospodarstva i privreĊivanja, poznat je po

svoja dva oblika: kao paleo-liberalizam koji smatra da dosljedno traţenja vlastitog interesa

pospješuje traţenje zajedniĉkog interesa. U praksi je nastalo osiromašenje radništva i podjela

društva na kapitaliste i proletere. Drugi je oblik neoliberalizam i on zahtijeva slobodno trţište i

trţišnu konkurenciju, te ne dopušta nikakvoj drţavnoj regulativi da zahvaća na podruĉje

gospodarstva.

3. Politički liberalizam – ţeli u prvom redu suziti i ograniĉiti utjecaj i moć drţave i daje joj samo

odreĊenu funkciju zaštite pojedinca pred silom drugog pojedinca. Narodna je volja zbroj

pojedinaĉnih volja.

Usp. MACAN, Ivan, Socijalna etika i druge studije, Zagreb, FFDI, 2002, 28-29. 72

Usp. KARPATI, T., Etika u...9-10. 73

Usp. KLOSE, A., ... Poduzetnička etika, 25. 74

Max Weber je roĊen 1864. u Erfurtu. Nakon studija u Heidelbergu i Berlinu (pravo, nacionalna

ekonomija, filozofija) postaje predavaĉ u Freiburgu. Postao je mit već u svoje doba, a proslavila su ga

djela: Socilogija religije, Protestantska etika i duh kapitalizma, Vlast i politika i dr. Usp. KNOBLAUCH,

Hubert, Sociologija religije, Demetra, Zagreb, 2004, 43. 75

Usp. KARPATI, T., Etika u... 36-37. 76

Usp. Isto, 37.

67

77

Usp. BALOBAN, Stjepan, Etika i poduzetničko gospodarstvo, u: Bogoslovska smotra, 62(1992)1-2,

78-92. 78

Dr. Alber Ziegler je švicarski isusovac koji boravi u Zürichu i već se duţe vrijeme bavi pitanjima

poduzetniĉke etike. O toj je tematici odrţao mnogobrojna predavanja u poduzećima pred poduzetnicima i

gospodarstvenicima. Ziegler se razlikuje od ostalih autora koji pišu o problematici poduzetniĉke etike po

tome što poznaje teoriju i praksu, pa pokušava iz konkretne prakse obrazloţiti pitanja poduzetniĉke i

gospodarske etike. Usp. BALOBAN, Stjepan, Potreba za etikom u gospodarstvu, u: Crkva u svijetu,

29(1994)1, 6-23. 79

Usp. BLANCHARD, Kenneth-PEALE, Norman Vincent, Moć etičkog poslovanja, Horvat Elektronika,

Zagreb, 1990, 7. 80

Usp. Isto, 108-109. 81

Usp. Isto, 109. 82

Usp. Isto, 25. 83

Usp. Isto, 37. 84

Usp. Isto, 37. 85

Usp. Isto, 37. 86

Usp. Isto, 43. 87

Usp. Isto, 44. 88

Usp. Isto, 45. 89

Usp. Isto, 46-47. 90

Ovdje se ne misli na vjeru u strogo teološkom smislu, tj. sam Bog koji se vjeruje, kome se vjeruje i u

koga se vjeruje, naravno pod pretpostavkom da se on sam oĉituje. Ovdje se misli na vjeru u jednom

duhovnom, ali opet općenitijem smislu. Autori naglašavaju kako je pozitivno razmišljanje vaţan

ĉimbenik uspješnosti na poslu i u privatnom ţivotu, a izmeĊu ostaloga, pozitivno razmišljanje je i drugi

aspekt vjere. To je pojaĉano uvjerenje da će se stvari dobro završiti, bez obzira na sve. Ta vjera nije

rezignacija – niti puko prihvaćanje neĉega, kao kad kaţemo «A šta se tu moţe». Vjeru imamo kad

vjerujemo u nešto i na tome zasnivamo svoje postupke i ĉitav svoj ţivot. S druge strane, kad nam

nedostaje vjera, nastojimo ugrabiti malo ovdje, malo ondje, malo sa strane. Radeći tako, sabotiramo

budućnost. Usp. Isto 48. 91

Usp. Isto, 49. 92

Usp. Isto, 51. 93

Usp. Isto, 55. 94

Usp. Isto, 56. 95

Usp. Isto, 59. 96

Usp. Isto, 67. 97

Usp. Isto, 69. 98

Usp. Isto, 70. 99

Usp. Isto, personalni odjel = kadrovski odjel. Personalni asocira više na socijalistiĉko upravljanje s

pduzećem. 100

Usp. Isto, 75. 101

Usp. Isto, 77. 102

Usp. Isto, 78. 103

Usp. Isto, 82. 104

Autori Blanchard i Peale svako svoje uputstvo za etiĉko poslovanje pokušavaju saţeti u jednu misao ili

izreku. Mudra misao za strpljenje glasi: „Upravljanje samo za profit je kao igranje tenisa s pogledom

uperenim na tabelu rezultata, a ne na lopticu.“ Isto, 84. 105

Usp. Isto, 88. 106

Usp. Isto, 91. 107

Usp. Isto, 95. 108

Usp. Isto, 96. 109

Usp. Isto, 98. 110

Usp. KARPATI, T., Etika u gospodarstvu...95.