1
27 ХУМОР NOVOSTI • Недеља, 4. децембар 2016. Po{tovani ~itaoci, ako ste raspolo`eni za saradwu {aqite svoje priloge na adresu: „Ve~erwe novosti“ Trg Nikole Pa{i}a 7, 11000 Beograd (za vedru stranu) Aforizam nedeqe Beograd ima odli~an saobra}aj. To stoji. Miodrag Sto{i} Dragi gledaoci, imate li vi o~i?! Slobodan Simi} Va`no je imati svoj dinar. Tako sam po~eo da {tampam pare. Marko Miqkovi} Mo`ete li mirno da spavate dok vam kapqe sa svih strana? Bojan Rajevi} Nikola Ota{ Sa{a Dimitrijevi} - MAMAC Dnevnik jednog seqaka Dragi dnevni~e, od kad je mladi otac Fi}a na nevi|eno zaprosio na{u Jelicu moja Dobrila povazdan mese~ari po ku}i, no}u se u krevetu prevr}e ko `ivin~e na ra`wu, a ~im ustane po~ne da uzdi{e ki da joj je vodeni~ni kamen pao na grudi. [ta je tebi `eno, pitam, a ona veli, mo`da je, Todore, ~ovek u pravu, pop i u~iteqica od pamtiveka su bili najva`niji u selu, ako bi se Jelica za wega udala budu}nost bi joj bila sig- urna, a ovako, s ovoga elektri~ara, koj zna {ta je ~eka... Nije Borko elektri~ar nego elek- troni~ar, ispravim je, al' ni sam nisam pametan {ta da ~inimo, pro- sac nam dao dve nedeqe da se izjasn- imo, ako rok propustimo mo`da pro- pustimo i devoja~ku sre}u, a da sami odlu~imo ne ide... - [ta re{iste, Todore – upita jedno jutro moj otac Gavra dok je pripaqi- vao cigaru na plotnu od „smederevca” - o}ete li Jelicu da dajete za popadiju ili ne? - Jo{ ne znamo – rekoh. – A otkud ti zna{ za to? - Na~uo sam ne{to – veli on. – Ne bih da se me{am al' tek da vam ka`em da je davno pro{lo vreme kad se u nas pevala pesma „Moji me udali, nisu ni pitali...“. Dva dana se Dobrila i ja premi{qasmo {ta da radimo, kad tre}i dan zveknu kapija, mi pogle- dasmo, a ono Jelica i wen momak Borko! Otkud vi, eto vele neki je neradni dan pa smo do{li da vas iznenadimo. E, ba{ ste nas iznena- dili, rekoh, a u sebi pomislih, Todore, ovo je Bo`ji znak, nema druge, istinu na sunce pa {ta bude! Posle ru~ka izdvojimo Jelicu u stra- nu, reko }ero o}emo kao roditeqi da ti ka`emo ne{to va`no, ali ona ne}e ni da ~uje, veli ne}u bez Borka, od wega ni{ta ne krijem. Dobro, nek ~uje i on, i wega se ti~e, slo`is- mo se, pa ih posadismo na stolice, a moj otac Gavra zadrema u }o{ak, taj je i bombardovawe pre- spavao. - Dajem re~ Dobrili – rekoh, a ona ko da jedva do~eka, uvati vazduh pa u tri re~i prepri~a prosidbu oca Fi}е i na astal turi onu wegovu sliku i lekarsko uverewe. Iskren da budem, o~ekivao sam da nas Jelica uhvati za gu{u i otera u tri lepe, ali ona jok, nego mirno uze one artije, pogleda pa re~e: - Lep neki ~ovek... - Lep, pa visok – re~e Dobrila. – I ne nosi nao~are! - Priznajem, tetka Dobrila je u pravu – re~e nesu|eni zet Borko, od milo{te zvani ]oro. – Pop Fi}a je boqa prilika od mene... - Nisi ni ti lo{ – re~e Dobrila – al' je wegov zanat boqi, uz popa niko nije ostao gladan, a kod vas elektri~ara se nikad ne zna... - Roditeqski i doma}inski razmi{qate – nastavi Borko – evo ja sam spreman da se odreknem Jelice, al da mi date otpremninu. - Kakvu otpremninu? – za~udih se ja. - Pa za ove dve godine imao sam velike tro{kove oko va{e }erke. Samo su me autobuske karte od Ni{a do Jagodine ko{tale hiqadu evra. - Nikad za tako ne{to nisam ~uo – rekoh. – A tolike pare ni nemam... - Imam ja! – re~e Dobrila iznenada. – ^uvala sam za crne dane! - A {ta ti ka`e{, }eri? - Nemam {ta da ka`em – re~e Jelica i obori pogled. – Kad su moji tako re{ili, ko sam ja da se bunim... - Samo vas jedno molim – re~e zet u ostavci. – Нe pri~ajte ovo nikome, pa ni ocu Fi}i, bar jo{ desetak dana, dok se Jelica i ja ne raskusuramo. Tako re~e Borko pa on i Jelica pok- upi{e one artije sa stola i krenu{e nazad u Jagodinu. Ja ostadoh da sedim i da razmi{qam na {ta ovo ispade, a moja Dobrila po~e da pretura nat- kasni i tra`i pare {to ih je od sebe sakrila. Jedino se moj otac Gavra u ћo{ku sme{kao, morao da je ne{to mnogo lepo sawao... Tvoj Todor 55 Pi{e: Bojan Qubenovi} DOBITNIK TRANZICIJE Branislav Eri} je uspe{an, bogat, perspektivan, sposoban i veoma zauzet ~ovek. On je dobitnik tranzicije i ne mo`e da se po`ali na prihode koji dolaze s vi{e stra- na. Ima trideset pet godina, a osam se nala- zi na ~elu kompanije koja proizvodi alko- holna i bezalkoholna pi}a i bavi se spoqno- trgovinskim poslovima. Branislav je zavr{io dva fakulteta, govori tri jezika, proputovao je svet i poseduje vi{e vrednih nekretnina i vozila. Zaista je anga`ovan, jer svakoga dana radi najmawe po dvanaest sati. Branislav je tog novembarskog dana do{ao u svoj kabinet u uobi~ajeno vreme, oko osam sati ujutro. Najpre je na kompjuteru pregled- ao poslovna pisma koja su mi stigla putem elektronske po{te. Odgovorio je na svih osam pisama, od kojih su neka bila upu}ena iz dalekih zemaqa sveta - Brazila, Kine i Vijetnama. Zatim je preko skajpa razgovarao s poslovnim partnerom iz Rusije koji je zainteresovan da uveze pi}a Branislavqeve kompanije. Po{to se na~elno dogovorio sa Artjomom Kovaqevim iz Sankt Peterburga, Branislav je uspostavio video vezu preko "Votsapa" s Lu|ijem Markonijem iz italijanskog grada Vin}ence od koga planira da kupi postrojewe za destilaciju alkoholnih pi}a. Po{to mu se Gerhard Tuhel iz Volfsburga nije javio na telefon, jer je, verovatno, bio na na sastanku, Branislav mu je poslao SMS poruku kojom ga pita - da li je odlu~io o zajed- ni~koj kupovini jedne pivare u Makedoniji? Vi{e sre}e imao je kad je "vajberom" pozvao broj mobilnog telefona Jorgosa Stefanidisa iz Soluna, koji treba da mu isporu~i ve{ta~ke mirise i arome za pi}a. Branislav je tog novembarskog dana kontakti- rao s vi{e od pedeset poslovnih partnera. Opet, me|utim, nije imao vremena da se ~uje sa svojim roditeqima - Bo{kom i Slavicom, profesorima u penziji. Mo`da bi ih i pozvao, ali ne zna sa sigurno{}u u kojem domu za stare se oni nalaze. Branislav se nada se da su `ivi i zdravi, kao {to su bili pre tri godine. Da nisu dobro, neko bi mu to ve} javio. Aleksandar ^otri} SATIRI^NE PRI^E U svetu postoji jedno carstvo. A u Srbiji carstvo jednoga. Bratislav Kostadinov Radnici su u sukobu interesa. Prose i od preduze}a i na ulici. Sa{a Mileti} Potresna ispovest jednog Srbina: Moram da radim da bih pre`iveo. Zoran T. Popovi} Prvobitni izgled zgrade je o~uvan. Samo je podignut na vi{i nivo. Stanislav Tomi} Kome je zapala demokratija, policija }e mu rado prite}i u pomo} i udarati ga u le|a. Vladica Milenkovi} Srpski brod tone, jer onaj sa komandnog mosta ne ume da za~epi. Bojan Bogdanovi} Nema vi{e ja tebi, ti meni. Sve wima. Qubomir Ili} NEDEQNA TOP-LISTA SAMO Pri~aju dve kom{inиce pa jedna pita: - Ko je onaj tip {to no}as iza|e iz va{eg stana? - Profesor уniverziteta. - Redovan? - Ne, samo kad mi mu` nije tu. (Ne)honorarni saradnik "Fidel Kastro je kako Sveti Sava." Emir Kusturica, re`iser "Lagao sам u vezi sa Vu~i}em jer je to bila moja moralna obaveza prema [e{equ". Aleksandar Martinovi}, politi~ar Milenko Kosanovi} e-mail: trn@novosti.rs

ХУМОР NOVOSTI 27 · }o{ak, taj je i bombardovawe pre-spavao. - Dajem re~ Dobrili – rekoh, a ona ko da jedva do~eka, uvati vazduh pa u tri re~i prepri~a prosidbu oca Fi}е i

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: ХУМОР NOVOSTI 27 · }o{ak, taj je i bombardovawe pre-spavao. - Dajem re~ Dobrili – rekoh, a ona ko da jedva do~eka, uvati vazduh pa u tri re~i prepri~a prosidbu oca Fi}е i

27ХУМОР NOVOSTI • Недеља, 4. децембар 2016.

Po{tovani ~itaoci, ako ste raspolo`eni za saradwu {aqite svoje priloge na adresu:„Ve~erwe novosti“ Trg Nikole Pa{i}a 7, 11000 Beograd (za vedru stranu)

Aforizam nedeqeBeograd ima odli~an saobra}aj. To stoji. Miodrag Sto{i}

Dragi gledaoci, imate li vi

o~i?!

Slobodan Simi}

Va`no je imati svoj dinar.

Tako sam po~eo da {tampam pare.

Marko Miqkovi}

Mo`ete li mirno da spavate dok vam

kapqesa svih strana?

Bojan Rajevi}

Niko

la O

ta{

Sa{a Dimitrijevi} - MAMAC

Dnevnik jednog seqakaDragi dnevni~e, od kad je mladi otac Fi}a na nevi|eno zaprosio na{u Jelicu moja Dobrila povazdan mese~ari po ku}i, no}u se u krevetu prevr}e ko `ivin~e na ra`wu, a ~im ustane po~ne da uzdi{e ki da joj je vodeni~ni kamen pao na grudi. [ta je tebi `eno, pitam, a ona veli, mo`da je, Todore, ~ovek u pravu, pop i u~iteqica od pamtiveka su bili najva`niji u selu, ako bi se Jelica za wega udala budu}nost bi joj bila sig-urna, a ovako, s ovoga elektri~ara, koj zna {ta je ~eka...Nije Borko elektri~ar nego elek-troni~ar, ispravim je, al' ni sam nisam pametan {ta da ~inimo, pro-sac nam dao dve nedeqe da se izjasn-imo, ako rok propustimo mo`da pro-pustimo i devoja~ku sre}u, a da sami odlu~imo ne ide...- [ta re{iste, Todore – upita jedno jutro moj otac Gavra dok je pripaqi-vao cigaru na plotnu od „smederevca” - o}ete li Jelicu da dajete za popadiju ili ne?- Jo{ ne znamo – rekoh. – A otkud ti zna{ za to?- Na~uo sam ne{to – veli on. – Ne bih da se me{am al' tek da vam ka`em da je davno pro{lo vreme kad se u nas pevala pesma „Moji me udali, nisu ni pitali...“. Dva dana se Dobrila i ja premi{qasmo {ta da radimo, kad tre}i dan zveknu kapija, mi pogle-dasmo, a ono Jelica i wen momak Borko! Otkud vi, eto vele neki je neradni dan pa smo do{li da vas iznenadimo. E, ba{ ste nas iznena-dili, rekoh, a u sebi pomislih, Todore, ovo je Bo`ji znak, nema druge, istinu na sunce pa {ta bude! Posle ru~ka izdvojimo Jelicu u stra-nu, reko }ero o}emo kao roditeqi da ti ka`emo ne{to va`no, ali ona ne}e ni da ~uje, veli ne}u bez Borka, od wega ni{ta ne krijem. Dobro, nek ~uje i on, i wega se ti~e, slo`is-mo se, pa ih posadismo na stolice, a moj otac Gavra zadrema u

}o{ak, taj je i bombardovawe pre-spavao. - Dajem re~ Dobrili – rekoh, a ona ko da jedva do~eka, uvati vazduh pa u tri re~i prepri~a prosidbu oca Fi}е i na astal turi onu wegovu sliku i lekarsko uverewe. Iskren da budem, o~ekivao sam da nas Jelica uhvati za gu{u i otera u tri lepe, ali ona jok, nego mirno uze one artije, pogleda pa re~e: - Lep neki ~ovek...- Lep, pa visok – re~e Dobrila. – I ne nosi nao~are!- Priznajem, tetka Dobrila je u pravu – re~e nesu|eni zet Borko, od milo{te zvani ]oro. – Pop Fi}a je boqa prilika od mene...- Nisi ni ti lo{ – re~e Dobrila – al' je wegov zanat boqi, uz popa niko nije ostao gladan, a kod vas elektri~ara se nikad ne zna... - Roditeqski i doma}inski razmi{qate – nastavi Borko – evo ja sam spreman da se odreknem Jelice, al da mi date otpremninu. - Kakvu otpremninu? – za~udih se ja. - Pa za ove dve godine imao sam velike tro{kove oko va{e }erke. Samo su me autobuske karte od Ni{a do Jagodine ko{tale hiqadu evra. - Nikad za tako ne{to nisam ~uo – rekoh. – A tolike pare ni nemam...- Imam ja! – re~e Dobrila iznenada. – ^uvala sam za crne dane!- A {ta ti ka`e{, }eri? - Nemam {ta da ka`em – re~e Jelica i obori pogled. – Kad su moji tako re{ili, ko sam ja da se bunim...- Samo vas jedno molim – re~e zet u ostavci. – Нe pri~ajte ovo nikome, pa ni ocu Fi}i, bar jo{ desetak dana, dok se Jelica i ja ne raskusuramo. Tako re~e Borko pa on i Jelica pok-upi{e one artije sa stola i krenu{e nazad u Jagodinu. Ja ostadoh da sedim i da razmi{qam na {ta ovo ispade, a moja Dobrila po~e da pretura nat-kasni i tra`i pare {to ih je od sebe sakrila. Jedino se moj otac Gavra u ћo{ku sme{kao, morao da je ne{to mnogo lepo sawao... Tvoj Todor

55

Pi{e: Bojan Qubenovi}

DOBITNIK TRANZICIJEBranislav Eri} je uspe{an, bogat, perspektivan, sposoban i veoma zauzet ~ovek. On je dobitnik tranzicije i ne mo`e da se po`ali na prihode koji dolaze s vi{e stra-na. Ima trideset pet godina, a osam se nala-zi na ~elu kompanije koja proizvodi alko-holna i bezalkoholna pi}a i bavi se spoqno-trgovinskim poslovima. Branislav je zavr{io dva fakulteta, govori tri jezika, proputovao je svet i poseduje vi{e vrednih nekretnina i vozila. Zaista je anga`ovan, jer svakoga dana radi najmawe po dvanaest sati. Branislav je tog novembarskog dana do{ao u svoj kabinet u uobi~ajeno vreme, oko osam sati ujutro. Najpre je na kompjuteru pregled-ao poslovna pisma koja su mi stigla putem elektronske po{te. Odgovorio je na svih osam pisama, od kojih su neka bila upu}ena iz dalekih zemaqa sveta - Brazila, Kine i Vijetnama. Zatim je preko skajpa razgovarao s poslovnim partnerom iz Rusije koji je zainteresovan da uveze pi}a

Branislavqeve kompanije. Po{to se na~elno dogovorio sa Artjomom Kovaqevim iz Sankt Peterburga, Branislav je uspostavio video vezu preko "Votsapa" s Lu|ijem Markonijem iz italijanskog grada Vin}ence od koga planira da kupi postrojewe za destilaciju alkoholnih pi}a.Po{to mu se Gerhard Tuhel iz Volfsburga nije javio na telefon, jer je, verovatno, bio na na sastanku, Branislav mu je poslao SMS poruku kojom ga pita - da li je odlu~io o zajed-ni~koj kupovini jedne pivare u Makedoniji?Vi{e sre}e imao je kad je "vajberom" pozvao broj mobilnog telefona Jorgosa Stefanidisa iz Soluna, koji treba da mu isporu~i ve{ta~ke mirise i arome za pi}a. Branislav je tog novembarskog dana kontakti-rao s vi{e od pedeset poslovnih partnera.Opet, me|utim, nije imao vremena da se ~uje sa svojim roditeqima - Bo{kom i Slavicom, profesorima u penziji. Mo`da bi ih i pozvao, ali ne zna sa sigurno{}u u kojem domu za stare se oni nalaze. Branislav se nada se da su `ivi i zdravi, kao {to su bili pre tri godine. Da nisu dobro, neko bi mu to ve} javio. Aleksandar ^otri}

SATIRI^NE PRI^E

U svetu postoji jedno carstvo. A u Srbiji carstvo jednoga. Bratislav Kostadinov

Radnici su u sukobu interesa. Prose i od preduze}a i na ulici. Sa{a Mileti} Potresna ispovest jednog Srbina: Moram da radim da bih pre`iveo. Zoran T. Popovi} Prvobitni izgled zgrade je o~uvan. Samo je podignut na vi{i nivo. Stanislav Tomi} Kome je zapala demokratija, policija }e mu rado prite}i u pomo} i udarati ga u le|a. Vladica Milenkovi} Srpski brod tone, jer onaj sa komandnog mosta ne ume da za~epi. Bojan Bogdanovi} Nema vi{e ja tebi, ti meni. Sve wima. Qubomir Ili}

NEDEQNA TOP-LISTA

SAMOPri~aju dve kom{inиce pa jedna pita:- Ko je onaj tip {to no}as iza|e iz va{eg stana?- Profesor уniverziteta. - Redovan? - Ne, samo kad mi mu` nije tu.

(Ne)honorarni saradnik"Fidel Kastro je kako Sveti Sava." Emir Kusturica, re`iser"Lagao sам u vezi sa Vu~i}em jer je to bila moja moralna obaveza prema [e{equ". Aleksandar Martinovi}, politi~ar

Mil

enko

Kos

anov

i}

e-mail: [email protected]