RIJEČ UREDNICE

Poštovani čitaoci, Pred vama je osmi broj prvog Olovskog online časopisa u kojem smo za vas priredili mnoštvo zanimljivih članaka. Reprezentacija Bosne i Hercegovine se oprostila od Svjetskog prvenstva, a naš kolega je to propratio člankom o cjelokupnoj historiji bh fudbala. Rubrika O talentima i ovog puta predstavlja još jednog momka koji polahko gradi svoj put ka ostavrenju velikih ciljeva. Za one, koji su se odlučili da ovaj mjesec provedu kući i kvalitetno se odmore, predstavljamo ideje koje je izueztno lahko realizovati. Rubrika Budite kreativni i ovog puta nudi mnoštvo ideja. Kako napraviti nešto? Kako od starog stvoriti novo? Kako iskoristiti svoje slobodno vrijeme? Upućejemo vas da odmah prelistate časopis do rubrike koju uređuje naša kolegica Džakmić Velida. Rubriku Kolumni, koju uređuje moja malenkost i ovog puta opsjeda neka doza trenutne nervoze i samouticaja na teme koje su najčešće prisutne u našoj okolini. Da li ste se, pak, nekada zapitali kako promijeniti sebe? Kolegica Gurda Emina je napisala tekst upravo o tom, dajući svoj osvrt na sve to. Donosimo članak o Međunarodnom danu sportskih novinara, koji se obilježava 2. Jula. Pišite nam na našu e- mail adresu onaubih.olovo@gmail.com.

Veliko hvala svima koji su na bilo koji način pomogli realizaciju

ovog projekta. Uživajte u čitanju!

Duraković Maida

HISTORIJSKI KUTAK

Dedić Dženan

Nogomet u Bosni i Hercegovini počinje se razvijati dolaskom bosanskih

studenata iz Beča u Mostar . Otada se širi po cijeloj Bosni i Hercegovini.

1907. godine održava se prva nezvanična utakmica između timova iz

Splita i tima iz Mostara nazvanog "Osman".

To je prva inozemna utakmica jednog bosanskohercegovačkog

nogometnog tima. 1908. osnovan je Nogometni savez sastavljen od

timova Bošnjaka i timova Hrvata. 1910. na međunarodnom turniru

osvajaju prvo mjesto pobjedom protiv Portugala, Španije i Italije, te u

finalu protiv reprezentacije Švicarske rezultatom 4:3. Najbolji igrač bio

je Muharem Hasanović s 3 gola.

Prva takmičenja započela su 1908. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

broj klubova i igrača rastao je iz dana u dan. Na nivou Drinske i Vrbaške

banovine postojali su nogometni savezi. Nakon Drugog svjetskog rata

formiran je Fudbalski savez SR BiH kroz organe za fizičku kulturu

republike. Fudbalski savez SR BiH bio je u sastavu Fudbalskog saveza

tadašnje SFRJ. U to vrijeme nogomet je bio organiziran u svim

kategorijama i na različitim nivoima (republička, regionalna,

međuopćinska i općinska liga). Najbolji klubovi učestvovali su na

saveznom nivou u 1, 2. i 3. ligi.

1992. FS BiH istupa iz FSJ početkom agresije na BiH. 17. maja

konstituiran je Izvršni odbor NS BiH, koji je imao multinacionalni

karakter te je urađen statut NS RBiH za prijem u FIFA-u. Također je

imenovan stručni štab reprezentacije, direktor i selektor.

Na slobodnim teritorijama nastavljene su aktivnosti na organizaciji

nogometa.U Aprilu 1992-e, NSBiH je podnijela zahtjev za prijem u

članstvo u FIFA-i i UEFA-i Zbog rata, NSBiH je primljen u puno

članstvo FIFA-e i pridruženo članstvo UEFA-e, tek 1996. 1998. u

Dublinu NS BiH postaje punopravni član UEFA-e.

Tako su domaći klubovi dobili šansu da učestvuju u UEFA-inim

takmičenjima. Predstavnici NS BiH pozvani su na Kongres FIFA-e u

Chicagu za vrijeme SP-

1994. Na Kongresu u junu NS

BiH primljen je kao pridruženi

član FIFA-e s pravom

odigravanja prijateljskih i

humanitarnih utakmica svih

reprezentativnih selekcija i

klubova iz BiH.

Odmah nakon završetka prvog dijela prvenstva, u novembru 1995,

uslijedio je prvi službeni nastup BiH: utakmica protiv Albanije u Tirani.

Sredinom decembra u Parizu NS BiH je dobio veliko priznanje. Na

sjednici u Parizu Izvršni komitet FIFA-e primio je NS BiH kao

punopravnog člana FIFA-e, a samo 24 sata kasnije u pariškom Louvreu

izvršeno je žrijebanje za SP 1998. u Francuskoj.

Reprezentacija BiH izvučena je u grupu sa Danskom, Hrvatskom,

Grčkom i Slovenijom.

U aprilu 1996. BiH je odigrala svoju prvu domaću utakmicu protiv

Albanije, te prvu kvalifikacijsku protiv Grčke u septembru. Prve

"domaće" kvalifikacijske utakmice morala je igrati u Bologni, na

neutralnom terenu. Na kongresu UEFA u Dublinu 1998. NS BiH

primljen je za punopravnog člana Evropske nogometne asocijacije

UEFA-e.

Jedna od najmanjih zemalja u Evropi, sa brojem stanovnika manjim od

četiri miliona se plasirala na Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014.

Tokom kvalifikacija, Bosna i Hercegovina je igrala protiv Grčke,

Slovačke, Litvanije, Latvije i Lihtenštajna. Bosna i Hercegovina je svoje

kvalifikacije u 2012 zaključila neporažena i nalazila se na vrhu grupe G

sa gol razlikom ispred Grčke.

Bosna i Hercegovina, pod vodstvom selektora Safeta Sušića,

kvalifikovala se na Svjetsko prvenstvo po prvi put u svojoj historiji

nakon pobjede protiv Lihtenštajna i gostujuće pobjede 1–0 protiv

Litvanije u Kaunasu 15. oktobra 2013. Reprezentacija je završila

kvalifikacije sa 25 poena kao i Grčka na vrhu grupe G, ali gol razlika

Bosne i Hercegovine je bila veća pa su se automatski plasirali na

Svjetsko prvenstvo 2014 u Brazilu.

Pored toga, Bosna je bila jedina ekipa u evropskim kvalifikacijama bez

ijednog suspendovanog igrača zbog disciplinskih razloga u jednoj

utakmici.

Edin Džeko je bio drugi najbolji strijelac evropskih kvalifikacija.

O TALENTIMA

Avdić Miralem

Naš sagovornik ovog puta je mladi i uspješni odbojkaš OK “Olovo”,

Karić Safer. Nedavno je zaigrao za kadetsku reprezentaciju Bosne i

Hercegovine.

“Odbojkom sam se počeo baviti u osmom razredu, nakon što je moj moj

brat, Selvedin Karić osnovao školu odbojke u našem gradu.Veoma brzo

sam zavolio odbojku, nakon kratkog perioda. Dvije godine sam igrao na

takmičenjima u mlađim kategorijama, a ujedno trenirao sa seniorskom

ekipom OK "Olovo".

U te dvije sezone sam stasao i treću sezonu sam prebačen u seniorski tim

kluba te igrao na poziciji primača, a ujedno igrao i u mlađim

kategorijama kao najmlađi igrač u seniorima.

Nakon odigrane sezone ove godine u klubu uslijedila su takmičenja u

mlađim kategorijama, odnosno kadetsko prvenstvo.

Kadetsko prvenstvo se održalo u Odžaku i tu su prisustvovali treneri iz

kadetske reprezentacije BiH te posmatrali igrače, koje su oni namjeravali

pozvati. Nakon odigranog turnira mene su pozvali da igram za kadetsku

reprezentaciju BiH na turniru u Zagrebu. Naravno odmah sam prihvatio i

bio presretan jer se sav trud isplatio. A upornost je dio uspjeha.

Sa reprezentacijom sam osvojio bronzanu medalju i ispunio veliki

san.Sada slijedi spisak i juniorske reprezentacije BiH i nadam se da ću

dobit poziv. Zahvaljujem se svojim trenerima u klubu Selvedinu Kariću i

Kazaferu Alikadiću jer oni su me naučili prve korake u odbojci.

Mene odbojka čini sretnim i jačim i želim da stasam još više i da budem

još bolji, a ima i vremena.”- ispričao nam je nešto više o svojoj kratkoj,

ali sjajnoj karijeri na putu do slavnog odbojkaša.

Naša ekipa mu je poželjela mnogo sreće i uspjeha u ostavrenju svojih

snova. Našu podršku, naravno, uvijek ima.

Međunarodni dan sportskih

novinara- 2. juli

Gurda Emina

Međunarodni dan sportskih novinara slavi se 2. jula kao podsjetnik na taj

datum 1924. godine, kada je u Parizu osnovan AIPS (Svjetska udruga

sportskih novinara). Svake godine sve veći broj zemalja obilježava ovaj

za novinarsku profesiju značajan datum. U Bosni i Hercegovini, ova

grana novinarstva ima bogatu tradiciju.

Nakon skoro 17 godina koliko dugo nas nije bilo na mapi svjetskog

sportskog novinarstva, ponovo smo ravnopravni član AIPS-a.

"Naše kolege upravo posredstvom Asocijacije i Sekcije sportskih

novinara FBiH mogu dobiti AIPS-ove godišnje iskaznice, koje sportskim

novinarima daju mnoge pogodnosti, nažalost jako malo u našoj državi, a

puno više širom Evrope i svijeta.

Idemo dalje! Postoje ideje, akcije i mnoga unapređenja koja želimo

napraviti, kako bismo sve sportske novinare na prostoru cijele Bosne i

Hercegovine spojili u jedinstvenu i jaku asocijaciju, a svim članovima

omogućili najbolje moguće radne uvjete", poručuju iz Asocijacije

sportskih novinara FBiH.

Danas vas podsjećamo na neke od legendarnih bisera domaćih

komentatora.

-Igor Kristić, BiH - Danska:

"Ali trebamo se čuvati, ne kaže uzalud stara latinska poslovica: Čuvaj se

Danaca i kada darove donose"

-Velid Spaho (za atletičara Rooneya)

"Evo ga Rooney, preziva se isto kao Wayne Rooney, ko zna da li će isto

trčati kao on."

-Zvonko Marić i Ćiro Blažević u emisiji

-Ćiro: "Vjerujte mi, moji su sinovi spremni poginuti...umrijeti na toj

utakmici."

Zvonko: "To im i želimo od srca."

-Sabahudin Topalbećirević

"Poštovani gledaoci, danas je u Mostaru nedjelja."

"I propala je još jedna šansa za polupriliku"

-Saša Vugdalić

"Taaaaaaaaaaako, duga lopta, pa nek' se sa njom pate domaći

nogometaši!"

"Naši momci su izišli na teren, sretni, zagrljeni, daj mi pet, give me

five!"

"Mandžukić je takav tip igrača, on je panter, on je dijete zagrebačkog

asfalta." (Mandužkić je iz Slavonskog Broda )

"I Tahirović brani Bosnu kao što je Hitler branio Sarajevo!"

"Odbrana Fiorentine je šuplja ko česma na Bascarsiji"

"Lopta je čudna stvar,kao ljubavnica koju ne njeguješ"

-"Sudija DE Marco, DI Marco...hm.. Do, re, mi, fa, so, la ti do ... Ma nije

bitno"

-"Utakmica u srijedu počinje u 21.15 jer je to radni dan, a Italijani rade

do 7, pa dok se oni tušnu-šušnu.."

-Marjan Mijajlović

"Bježi da te ne uhvate"

"Oko moje plavo, pa nećeš ti nas iznevjeriti. Vodi Bosna sa 1:0. Pjanić

asistira, centrira, a Vedo glavom zabija. Petnaesti gol Vedada Ibiševića

za reprezentaciju. Ma, ljubavi!"

Kolumna

Neka, mama će završiti

Duraković Maida

"Imam još godinu ovdje. Nekako će se izgurati. Šta je bolan, svi na kraju

imaju petice?!" Većina mojih školskih kolega ima priču koja pali samo

među klincima za koje još uvijek mama i babo rade sve. Kako je naša

omladina u tolikoj mjeri zatrovana pričama da će sve doći tek tako.

Traže krivce u nama, a ne shvataju kako smo mi sve naslijedili od onih

koji su ispred nas išli korak. Upravo slušam predstavnike mog grada

kako razmatraju temu sličnu ovoj. Završi se škola. Profesor matematike

piju kafu s mojim ocem, a profesrica engleskog završila fakultet "preko"

amidže. I ja ću tako. Ima amidža kolega svugdje. Janje i dvije-tri gajbe

piva za diplomu magistra. Kod nas je tako. Što ćeš se sine truditi, hajde

živi malo, jednom si tinejdžer. Ti tinejdžeri su na kraju krajeva džiberi

koji drže grad pod sobom. Ako nećeš školu završiti uvijek se ima kopati

kanali. Uvijek ima u šiku mjesta i uvijek možeš kupiti smeće. To su one

rečenice koje bi svakom normalnom trebale biti nešto sasvim drugačije

od onog što jeste. Mladi završavaju srednju školu i najprije razmišljaju i

opredjeljuju se za rad u šiku ili za sezonsko kopanje kanala kad popucaju

cijevi i vodovod. I to ako ti je neko tvoj dobar sa šefom komunalnog. I

sve to čini priču roditelja mladih koji su navikli da se za njih sve servira i

da neko za njih završi apsolutno sve. Krive se mladi. I ja u nekim

momentima tražim krivce u njima, međutim najveći krivci su njihovi

roditelji. Ja nisam navikla da dobijem nešto na osnovu toga što je moj

otac i moja majka. Moj otac je profesor i njegova priča je sasvim

drugačija. Meni je moj otac rekao da nikada neće za mene učiniti nešto.

Da sve što želim moram sama postići. I bez obzira koliko me boljelo što

nečiji otac pripremi svojoj kćerki i školu i fakultet i posao, ja volim što

mi je otac pružio priliku da postanem samostalna osoba. I znam da

stavim crtu između nekih tema za koje moje kolege uopće nisu ni čule.

Ono u čemu sam napravila grešku jeste što nisam uspjela više ljudi

privući i dati im do znanja da je uredu biti samostalan. Da je mnogo

lakše uspjeti onda i samo onda kada daš dio sebe za nešto što očekuješ

poslije. Ali greška je i do tih ljudi koji se prodaju za neku jeftinu večeru,

par kila janjetine i par gajbi piva. Mladi se u ovom slučaju nalaze u

krugu iz kojeg je nemoguće izaći kako samosvjesna osoba. Jer kada ti

petnaest godina serviraju nešto navikneš. Ako u šesnaestoj ne dobiješ

ono na što si navikao razočaraš se u roditelje. Krivo ti je što ti ne pružaju

ono što nekoj drugoj dječurliji roditelji priušte. Ali kakva je tajna

fakultetske diplome profesora, ako prezireš rad sa djecom? Roditelji žele

sve najbolje svojoj djeci. Ja polako uviđam sve to, ali zašto djeca ne

prihvataju činjenicu da moraju samo nešto postići?! Kako sutra postati

samostalna osoba ako si navikao da će ti mama sve uraditi za tebe? "Ma

pusti ti to. Pusti mi te priče. Nađi mo kog u Njemačkoj da idem tamo".

Rečenica je koja mene, kao prosječnog srednjoškolca izbaci iz takta. Kud

ćeš bolan u bijeli svijet sam? Ti ako misliš da ćeš se tamo obići i naučiti

sve zašto to ne primjeniš sada i ovdje? Nazvati ćeš od tamo mamu,

sigurno, i pitati kako se ono zove očev kolega koji je dekan na

Elektrotehničkom, ili gdje živi mamina tetka kod koje možeš ručati

večeras, jer ne znaš napraviti večeru. Koja ironija i tuga. Nema ti tamo

negdje toga. Roaming, skuplji život, teže preživljavanje i rad i radna

snaga je potrebna, ali nemožeš k'o u Olovu kopati kanal pa odmarati pet

sati. Jebo ti to. Nije mi jasno kako mladi ne shvataju da je isto biti

tinejdžer i tamo i ovdje. Stvar je u ličnosti. To trebaš raščistiti samo sa

sobom. Ne kažem da je loše otići negdje, stvoriti novo iskustvo,

poznastva. To je, naprotiv, divna stvar, Ali prvo ostvari nešto. Šta, doći

ćeš u Njemačku, ili već gdje, i reći kako si završio stolare i hoćeš posao

u banci. I znaš kako ćeš proći? Pitanje je hoćeš li imati priliku brisati

stolove u banci, a ne kamoli nešto drugo. Hoćeš ako ti je tetak koji je u

ratu otišao tamo i stvorio nešto. Na osnovu toga možda budeš mogao

unositi stolove negdje. To je priča koja zaludi naše omladince. "Ma joj

otišao tamo zaradio 500 eura". I ovdje možeš zaraditi. Vala ko hoće

može! Samo što ti ovdje platu potrošiš s društvom, a tamo nemaš

društva. Sačuvaš mnogo novca koji ne potrošiš na kafe i izslaske. "Neka,

mama će to završiti. Čula se s tetkom sinoć. Rekla tetka da mogu doći".

"Jupi, idem tamo, joj koji ću biti laf kad dođem. Imati ću para. Biti ću

glavni." E pazi da ne budeš. Šta ćeš? Neće te biti stid upoznati djevojku

koja studira tamo i reći joj da si ti u nekom Olovu završio stolare ili ćeš

lagati da i ti studiraš?! Čitav život ima žice ličnosti koje moraš spojiti,

prije ili kasnije. Divim se onima koji uspiju nešto takvo. Nije nemoguće,

ali zar nije divnije završiti fakultet i otići tamo odraditi nešto na što ćeš

biti ponosan. Doći ovamo i bukvalno pokupiti pare? Neki kažu "ma nije

on za fakulteta". Nego za šta je? Za kopanja kanala? Dajte roditelji,

molim vas, ne potcjenjujte svoju djecu. Pružite im priliku, ali neka je

sami iskoriste i nauče nešto iz toga. Nemojte za njih zarađivati i

udovoljavati im. Biti će najveće kretenčine i džiberi. Čitav život će vas

"jahati". Obožavam ljude koji kažu da ih je stid uzeti od roditelja za

izlaska. To su ljudi koji uvijek imaju mjesto kod svih ostalih ljudi. Ali

njiihovi roditelji su ih naučili tome. S druge strane, prezirem ljude koji

nemaju stida. Pa uzmu od mame posljednjih 20 maraka da bi se proveli s

djevojkom. To su moroni. Ja nemam druge riječi za njih. Mrsko mu je ići

zaraditi, stid ga je raditi za mašinom, ali ga zato nije stid apsolutno

"odrati" mamu i oca da bi se on proveo. I opet će njemu nejgova mamica

svaku riječ pozlatiti. "Ma nek' je on meni živ i zdrav, sve drugo će doći".

Kad će doći? Kad on ostari i dočeka starost kod vas, pa uvidi da je on

sada vama dužan. "Digne" se hodati i tražiti nešto. Eto gdje će on sa

svojim četrdeset godina, ko će ga primiti bez trunke iskustva. Pa neće

moći ni hljebove razvoziti.

Ali eto. Neka, mama će sve za njega. Nek' on sjedi, uživa. Pa zaboga

jednom je tinejdžer. Treba da proživi. Pošteno bi se neko jadikovao nad

svim ovim. A neko bi samo zanemario. Dao mu Bog isto pa da dočeka

od svoje djece. Naudi to mladima znate kako. Boli njih briga kad su

navikli sve da dobiju. Eto to je moje mišljenje za ovu temu na koju

nikada neće biti stavljena tačka. Ali ja je stavljam, jer nemam više živaca

pisati o tome. Hoću da znam i zavolim činjenicu da su mene moji otac i

majka mnogo toga naučili. Hoću da stavim do znanja da svako, ko želi

nešto, može to postići. Potrebno je nešto sasvim drugačije od štele,

janjetine i piva. Potrebna je volja, snaga i poštovanje prije svega!

Budi promjena koju želiš

Gurda Emina

Pitate li se nekada, zašto niko ne poduzima ništa, ako cijelom svijetu

prijeti globalni kolaps, vrlo ozbiljni problem opstanka ljudi na Zemlji?

Situaciju moramo shvatiti ozbiljno, kao što bi morali i podržavati

istraživanja koja se bave ovim problemima. Kako uopće ljudi reagiraju u

ozbiljnim situacijama i zašto često samo mirno promatramo prirodne

katastrofe, glad i ratove koji se događaju oko nas?

Većina ljudi je nečim zauzeto, oni nemaju vremena previše razmišljati o

svjetskim problemima, a kamoli o budućnosti koja tek slijedi. Mnogi od

tih ljudi ni ne razumiju veličinu problema, oni se osjećaju nebitnim

članom čovječanstva, čak i ako znaju što se događa oko njih. Sa druge

strane, određeni ljudi koji razumiju problem, misle ako su shvatili što se

događa da su time puno učinili, a bez da su bilo što poduzeli. Možda bi i

učinili više samim time kada bi ostalima ukazali na brojne probleme,

čime bi prekinuli nesklad koji vlada danas u svijetu.

Sa većim brojem ljudi koji razumiju situaciju oko nas, više bi se širila

svijest i time bi odgovornost među nama bila veća.

Dakle, jedino što nam preostaje je – učiniti to! Razgovarajte sa ostalima

otvoreno o problemima koji nas okružuju, o katastrofama koje nam se

događaju. Pokažite da vam je stalo, kako bi i ostali razmišljali kao svi vi

koji ovo čitate. Samo tako i možemo svijet učiniti boljim mjestom za

život, jedino tako možemo izvaditi glave iz pijeska mnogima, koji ne

vide i ne čuju, ili to ne žele vidjeti i čuti.

“Be the change that you wish to see in the world” – Mahatma Gandhi

Mahatma Gandhi vjerovao je da mi moramo biti promjena koju želimo

vidjeti u svijetu. To se može i preformulirati i reći “ne možemo mijenjati

druge, možemo promijeniti samo sebe. Kad se promijenimo mi, sve se

mijenja”:

Da bi promijenili sebe potrebno je:

1. biti hrabar. Gandhi je rekao da je najvažnija bitka, prevladati svoje

vlastite demone, strahove i nesigurnosti.

2. otkriti koji su naši potencijali, koja bi to bila svrha našeg postojanja.

Zašto smo ovdje?

3. znati da ako vjerujemo da nešto možemo promijeniti, da onda to zaista

i možemo

4. shvatiti da smo mi važni, da je važno ono što radimo, ili ne

radimo, kažemo ili ne kažemo.

5. biti odgovoran prema samom sebi, na taj način smo odgovorni i

prema drugima. Da li će nešto biti ili neće, ovisi o nama samima.

6. ne opterećivati se sa kako ćete nešto napraviti. Ako znate što želite

promijeniti i zašto, ”kako” će već doći.

7. Ne čekajte da se sve posloži kako bi nešto započeli. Stvari se nikad

neće posložiti.”Napravite ono što možete, s onim što imate, tu gdje jeste“

T. Roosevelt.

8. Moramo znati što želimo promijeniti. Ne možemo promijeniti nešto

čega nismo svjesni, za što ne znamo da postoji. Većinu vremena nismo

svjesni što je pogrešno ili što ne funkcionira pa ne vidimo ni što može

biti. Kada postanemo svjesni, počinjemo proces promjene.

Samo vi možete svom životu dati značenje. Nije bitno koliko treba

vremena za promjenu, bitno je da se krene, jer kad se prestanete truditi,

baterije se istroše i život izgubi smisao.