ONTOLOGIJA ili ope metafizika, najvanija poddisciplina metafizike koja se bavi bitkom i slinim pitanjima, progovara o biu kao biu BITAK (ARCHE, SUPSTANCIJA) ono po emu jest sve to jest, ono zbog ega postoji sve to postoji, bitak daje postojanje, sve to postoji ima bitak (zato postoji), ono to postoji samo po sebi, a sve ostalo postoji po njemu - bit bia kao bia NASTAJANJE BIE (postojee, bivstvujue), sve to postoji (nije bitno na koji nain moe biti i ivo i neivo), sve ono o emu se moe rei da jest, bez obzira na koji nain jest BIT (sutina, esencija), ono po emu je neto ba to to jest, ono zbog ega je neto ba to, a ne neto drugo, ono po emu se neko bie razlikuje od drugoga, osnovne karakteristike neeganajvii rodovi su KATEGORIJE (kategorija doslovno nain izraavanja): supstancija/ousia(ovjek), kvaliteta (bijelac), kavantiteta (1,87), relacija (upola mlai od mene), mjesto (uparku), vrijeme (danas), poloaj (lei), imanje (ima oruje), injenje (baca smee), trpljenje(biva uhapen)- najvanija je supstancija - jedino je to subjekt, drugo sve predikati, akcidencije subjekta- 1. SUPSTANCIJA pojedinane stvari, pravi, stvarni konj, iskustveno provjerljiv (dakle,suprotno Platonu, bitak nije ideja ve konkretna osjetilno-opaajna pojedinost)- 2. SUPSTANCIJA pojmovi o pojedinanim stvarima, vrste i rodovi, vie znanje, odnosi sena vie stvari, pojmovna konstrukcija nastala na osnovu iskustva (tueg ili vlastitog, nemauroenih ideja), time barata nauka i iz opeg se moe deduktivno doi do pojedinanog(deduktivna logika - silogistika npr.)- ipak - pojmovi ne egzistiraju sami po sebi prvobitno je 2. supstancija izvedena iz 1.supstancije (i tu kritika Platona) taj proces naziva apstrakcijom- pojedinane stvari se mijenjeju, teku kroz vrijeme, pojmovi zahvaaju prolazni svijetodjednom i najedanput, izvlae openito, ono svojstveno rodu ili vrsti- odredio strukturu logike definicije utvrdi se najblii rod (lat. genus proximum) i onda ga seogranii s vrsnom razlikom (lat. differentia specifica) da bi taj pojam razlikovali od ostalihpojmova koji imaju isti najblii rod- sud sveza pojmova koja vodi do tvrdnje o zbilji, po njemu, dakle, tvrdnje suda trebaju bitiistinite- zakljuak (silogizam) opisao tipine varijacije sheme silogizama po njemu postoje 3figure silogizma (svaka po 4 modusa)- razlikuje prednji, srednji i zadnji pojam u silogizmu- ako se pojmovi i sloeniji oblici misli poklapaju s 1. supstancijom, dakle ako su u skladu sastvarnou oni su istiniti ISTINA slaganje misli i stvari, pojma i predmeta = TEORIJAADEKVACIJE- METAFIZIKA nadovezuje se na teoriju supstancije- za njega je metafizika istraivanje, tj. znanost koju valja prouavati iza fizike (koja je znanosto fysisu, prirodi uope) i to zato to vodi dublje nego li fizika- fizika se bavi samo jednim odreenim sluajem bitka (osjetilno-opaajnim vidom bitka), ametafizika istrauje ono sloenije to se nalazi ispred bitka koji se pojavljuje u pojavnome- zbilja, starnost, realnost je jedinstvo biti i pojavem opeg i pojedinanog bit je u pojavi ,ope (bit) je u pojedinanom (pojavnom)- sve to egzistira ima zajednike principe, tzv. naela bitka, moe se sagledati kroz 4principa, uzroka to je TETRAKAUZALNI SKLOP:- 1. causa materialis materija, tvar, od ega je neto to je ono pojedinano, neposrednoiskustveno, vidljivoo neto poput stalno tekueg kontinuuma u koju se unose stalni oblici dobivajui jednojedinstveno mjesto i tako se individuirajuio sve tvari su oblikovane12- 2. causa formalis forma, oblik, bit to je ono ope oblik u irem smislu onekarakteristike koje bi trebale pripadati nekoj vrsti (po prirodi - npr. u prirodi je kokoi dalegu laja) ne, dakle, samo isti oblik (plastina koko nije koko) ve i npr. funkcija,obiljejao po obliku se razlikuju vrste (skup bia jednakih osnovnih karakteristika, npr. klupa,ovjek, pas...) materija (graevna tvar ovoga svijeta) rukovodi se jednim smislenimnaelom koje uvijek iznova doputa nastanak istih oblikao nema tvari bez oblika oblik ne djeluje u svojoj openitosti ve samo u svomeuposebljenju, po kojem je ostvaren u prostoru i vremenuo suodnos i jedinstvo materije i forme = hilemorfizam- 3. causa efficiens - pokretni uzrok, uzrok kretanja, promjene zato je bilo mogue da seneto dogodi, to je bio preduvjet bivanja, dogaanja i slo .svaka je promjena prijelaz iz mogunosti u zbiljnost ime materija zadobiva noveoblike- 4. causa finalis svrha, cilj promjene, telos po A. to je ono zato neto jest (teleolokogledite)o i priroda i ovjek djeluju svrhovito Sve si bivanje kri put iz neega ka neemu...od neeg prvog to se kree a to ve ima odreeni oblik opet prema obliku ilislinom telosu- sva 4 uzroka postiu da je neto pojedinano takvo kakvo jest o svemu postojeem se moegovoriti u ova 4 smisla to su aspekti cijele stvarnosti- 1. supstancija je uvijek JEDINSTVO MATERIJE I FORME (a 2. supstancija je ista forma,misao nastala na osnovu 1. supstancije)- materija uvijek ima neki oblik, formu, materija bez oblika (apeiron) je apstrakcija, ma kako tobio rijedak oblik on jest, i ta e materija biti odreena svojim oblikom vanija je c. formalis taj oblik daje nae pripadanje odreenom rodu ili vrsti- materija je pasivna , svoje karakteristike dobiva ovisno o obliku, ona moe poprimiti odreenbroj formi, promjenjiva je (svaka materija moe imati vie od 1 forme)- forma je aktivna, ona mijenja materiju, ali je sama nepromijenjiva stalnost karakteristika je iini tono odreenom formom oblik stupa ne moe previe varirati, a da neto i dalje ostanestup- sposobnost materije da poprimi razliite forme jest njena POTENCIJA/MOGUNOST dabude neto drugo- potencijali svake materije su ogranieni (od drveta nikad neemo dobiti staklo), mogunostinajvee kod ljudi (nespecijalizirana bia) najkompleksnije forme- ako se neka mogunost ostvari (primi novu formu, osobinu) onda je ta m./p.postalaAKTUALNOST/ZBILJNOST- prijelaz iz mogunosti u zbiljnost, tj. iskoritenje neke mogunosti nije nita drugo negoKRETANJE/PROMJENA/DOGAANJE- svaka aktualnost je potencijalnost neeg drugog- postoje vie i nie forme (forma student je via od forme uenik kao to je forma stup via odforme klesani kamen, kamen i stijena) postoji HIJERARHIJA FORMI vie forme ve usebi pretpostavljaju one nie (moi razmiljati pretpostavlja moi disati, percipirati....)- cilj nije kvantiteta, isto gomilanje prijeenih formi, cilj je ba taj napredak koji se dogaatime to se prelazi u sve vie i vie forme, sve smo vie je tvar proeta oblikom- sve to nije sluajno, u svemu je vidljiv neki plan, neka unaprijed pretpostavljena svrha- svijet je ustrojen TELEOLOKI sve se dogaa s tono odreenom svrhom- entelehija ono to je oblikovano prema svrsi, svrhovito ostvarenje, bitnost (physis ono toje nastalo) neke stvari kojoj je bitak stvoren prema neemu te ve stoga sadri u sebi svrhuo savreno ne stoji na kraju ve na poetku, u procesima u prostoru i vremenu dolazi tekna vremenskom kraju, ali u logiko-ontolokom miljenju bitka dovreno stoji kaosmisao bitka na poetku i po svojoj je prirodi prije13- sve vee proimanje materije formom vodi u istu apstrakciju, osloboenje od materije, istonematerijalno, isti oblik (krani prihvatili)- ta ista forma, vrhunac hijerarhije oblika, jedino postojee koje nije jedinstvo c.m. i c.form.jest BOG- on je dakle konana svrha svega, c. finalis cijelog kozmosa, neto savreno, samo svoj uzrok(sve na ovom svijetu ima neki uzrok, a 1. uzrok, uzrok samom sebi jedino je bog)- A. ga odreuje kroz 2 atributa, on je MILJENJE MILJENJA - ista forma, miljenje oformi bez materije, jedino to je oblik bez sadraja je on sam misli samog sebe (nije kr.bog koji bilo to regulira)- NEPOKRETNI POKRETA on je nepokretan jer je svako kretanje prijelaz materije unovu formu, on je bez materije, ista forma, savren, nema vie mogunosti, on je istazbiljnost- on je pokreta cijelog svijeta, ne svojim djelovanjem ve svojim postojanjem to potiekretanje prema savrenstvu, (neiva priroda se mijenja uslijed vanjskog, a ne unutarnjeguzroka)- svijet ima oblik kugle, u sredini je statina Zemlja koja je okruena s 56 koncentrinih sfera(ljuske) koje se vrte oko njene osi- svo kretanje ovisi o kretanju krajnje ljuske, tzv. prvom nebu, a prvo je nebo pokrenuto samimnepokretnim pokretaem- bog pokree svijet kao ono to voli, ne pokree ga mehaniki ve kao idealni cilj sveganastajanja oblika uope- O takvom naelu ovisi i nebo i priroda- svo kretanje, pa i to, tumai se kao udnja materije u sebi za oblikom (materija tei tome dabude oblikovana i to na sve kompleksniji i kompleksniji nain)-----------------------------------------------------------------------------------1. Bitak:- to ti en einai = sve ono kakva je stvar u svojim moguim kretanjima ikada bila i kakva moe biti

2. Hijerarhija oblika:- itav je svijet hijerarhija oblika; vjeno kretanje, razvoj, usavravanje oblika- na vrhu hijerarhije kao krajnja svrha stoji oblik svih oblika, isti oblik, miljenje miljenja, isti akt, bog, nepokretni pokreta- na dnu je materija do nje dolazimo apstraktnim miljenjem jer nam je u iskustvu uvijek dana oblikovana materija- iznad materije je dua forma i princip bia koje po mogunosti ima ivot (najnia je dua biljaka, a najvia ovjeka)- na vrhu je bog

3. Supstancije:- prva ovo tu, pojedinana stvar (kakav ovjek, stol) i njoj u najveem stupnju pripada ime supstancije pojedinano konkretno bie- druga vrste i rodovi, ono ope onih pojedinanih predmeta openita bit po kojoj bie jest to to jest- npr. logika struktura suda S-P druga supstancija se moe izrei o prvoj supstanciji, ali ne obratno (npr. prva supstancija je Ivan, a druga ovjek)

4. Teleologija:- svrhovitost vlada svijetom; svo zbivanje i svaka stvar ima svoju svrhu (telos)- nauka o svrsi materijalnog svijeta; finalizam- sve u prirodi se zbiva prema imanentnim svrhama koje se nalaze u samim procesima- bog je svrha5. Kritika Platonovog idealizma:- neodrivost odvajanja ideja od realnih stvari; opeg od pojedinanog (ope postoji samo u pojedinanom)- odvajanje stvara probleme: kako objasniti vezu ideja i pojava; kako objasniti kretanje iz vjenih i nepromjenjivih ideja?- zastupa jedinstvo forme i materije - supstancija je uvijek u kretanju- cjelokupan proces razvoja: put od materije k formi, kretanje je vjeno- Aristotel platoniar: forma kao aktivni princip, kao neto ope, svrhoviti djelovanje prirode vrhunac dostie u neem idealnom (apstraktnom)- bog = samosvjesna supstancija- materija prvi supstrat svih stvari; bit = potencijalnost- razliito od Platona forma je u samoj stvari ideje izvan promjenjive zbilje (kao iste forme)

BIE - pomilja se na vie naina kategorijalni izriaji- nuno, mogue, zbiljsko

BIT/BIVSTVO:- gr. ousia; lat. essentia; jo: sutina, esencija.- Ono po emu neto jest ba to to jest, ono to tvori postojanu prirodu neke stvari. Bit je ono ope to nadilazi pojedinano; ono zbiljsko i istinsko to nije podlono promjenama bia.Aristotel: "Bit je ono prvo unutranje poelo koje omoguuje da neto postoji."

BITAK/JESUE:- gr. einai; lat. esse- Ono po emu sve jest ono to jest; ono po emu jest sve to jest ili naprosto: ono to jest, da bi bie bilo, cjelokupnost. Bitak je neogranien, neodreen i nesadrajan (za razliku od bia koje je neto odreeno). Bitak je jedan, svako drugo jest dio njega. Za njega ne vrijede kategorizacije, nije niim odreen ni ogranien. Bie moe biti ili ne biti, ali bitak nuno jest. Odnosi se na ono sve, to prema glavnoj prevladavajuoj interpretaciji znai da je istovremeno i: nita uope.

BIE/BITJE:- gr. to on, lat: ens.- Ono to jest na nain na koji jest. Bie po biti biva u bitku.- Kvalitet nije vaan, pojam bia odnosi se na svaki individuum to bi mogao uope postajati na bilo koji nain, dakle nebitno je li realno ili idealno, ivo ili neivo. Broj i ovjek jednako su bie jer se moe rei da jesu, bez obzira kako jesu.

SUPSTANCIJA/SUINA- gr. ousia (kao i bit), hypostasis, lat. substantia- Bie samostalno i samostojno kao nositelj svojstava koje stoji po sebi i za sebe te je samom sebi dostatno. Ono to lei u temelju stvari; trajna nepromjenjiva osnova, nosilac svih svojstava (atributa), esto sinoniman supstratu i subjektu.- Logiko-semantiki: supstancija ono to ne moe biti predikat, ve samo ono to je uvijek nuno subjekt sa sebi specifinim skupom predikata (ili atributa) koji su promjenjivi; tj. ono za iju definiciju nije potrebno ita drugo doli ono samo.- Od navedenih autora nalazimo je kod:- Aristotel: sredinjim poloajem u kategorijalnom bitku svladava opreku postojanog i promjenjivog. Razlikuje prvu i drugu supstanciju. Prva svagda pojedinano bie kao samostojni nositelj promjenjivih stanja. Druga njezina opa bit po kojoj jest to jest. Utjecao na srednji vijek:ARISTOTELMETAFIZIKA

HILO/HILEMORFIZAM:- gr. hle = tvar; morphe = oblik. Naziv nije Aristotelov, uveden je krajem 19. stoljea.- Naziv za Aristotelovu teoriju odnosa OBLIKA (forme) i TVARI (materije) u oblikovanju bia (onog pojedinog, s-tvari, bivstva, gr. ousia). BIA jesu od oblika (forme) kao izraza logosa i tvari (materije) kao prostorno-vremenskog odreenja. Bie je uvijek neko tu pojedino, npr. neki pojedini mor ili neka pojedina kua, ali nikada nije tek tu, nego je u procesu razvitka prema vlastitoj mogunosti, tvar se oblikom ozbiljuje. Tvar i oblik nikada nisu fiksno neto jedno: bronana nakupina moe biti oblikovana u bronani kip i obratno.

OBLIK:- Forma, bit, nain danosti bia/stvari (gr. eidos, slino gr. idea (ideja)). Jo i: narav.- Aktivni princip bia (stvari), ono oko ega nastaje tvorba. Ono po emu neto jest to to jest. Zapravo Platonova Ideja prevedena u nazor Aristotelova hilemorfizma. Oblik (bit, forma) postoji u redoslijedu pojava, nema neku 'viu zbilju'.- Iz oblika (forme) poimamo bit, a one zajedno (kao istoznanice) daju smisao neega kao bia. Prema biti dajemo definiciju nekog bia. Mor je mor po svojoj mornosti. Oblik odraava logos kao odreenu vrstu.

TVAR:- Materija. Neodreena je, ali to ne znai da je prazan prostor, nego znai da tjelesni supstrat. Pasivni princip bia (stvari). Tvar je ono to u gotovoj stvari postaje zbiljsko pomou OBLIKA. Ono od ega je neto aktualizirano, to svoj lik dobiva s obzirom na odreenje biti (s obzirom na to 'to e biti').- Bit materije dana je samo u mogunosti, a ostvaruje se oblikom, odnosno materija stjee svoju zbilju postajanjem oblikom (za sebe) i prepoznavanjem oblika (za nas). To takoer znai da po sebi ne posjeduje princip ostvarenja, ve je uvijek upravljanja (svrhom ili djelatnikom).

STVAR:- Oblikovana tvar. Ono pojedino, ono posebno. Jo i: bie, jo i: BIVSTVO. Stvar i bit: jedno te isto. Odatle Aristotel odbacuje Platonovu dualistiku teoriju. Stvar se prepoznaje po biti, bit se prepoznaje po stvari. Bivstvo bez tvari = bit. Bivstvo bez biti = tvar. Bivstvo nikada nije ope.- Moe biti:a) bie kao bie on he on - bieb) bie po mogunosti dynamei on mogue biec) bie po zbiljnosti energeia on stvarno bie

POELO/NAELO/PRATVAR:- Ono od ega se kao prvog prisutnog neto sastoji, a to se ne moe podijeliti u daljnje vrste, a ako se i dijeli, dijelovi su istovrsni kao to su svi dijelovi vode jo uvijek voda. to je jedno, maleno, a uzrok mnogome, nedjeljivo i naopenitije.

SUPSTANCIJA:a) Iz Metafizike: navedene tvar i oblikb) Iz Kategorija: a. PRVA SUPSTANCA: posebna individua, neko specifino, konkretno bie, npr. Drogba iz njega se izvodi SUBJEKT onaj to djeluje i onaj to se mijenja, jo jezino opisan i kao PODMET ono emu se sve ostali pririe (predikacije), dok se on sam niemu ne pririe (nikad nije predikat).b. DRUGA SUPSTANCA: predikacije prve supstance, openitiji pojmovi, npr. ovjek, nogometa, tamnoput. Druga supstancija odnosi se takoer na vrste (Sokrat je ovjek) i rodove (Sokrat je ovjek, a time ivotinja).- Supstanca je jedna od 10 kategorija. Ostalih 9 kategorija ukljuuju kvantitet, kvalitet, relaciju, poloaj, prostorno odreenje (mjesto), vremensko odreenje (vrijeme), vladanje (posjedovanje), in (djelovanje) i trpnju (trpljenje).

DOGAANJE/KRETANJE:- Proces kojim se prelazi iz mogunosti (potencijalnosti) u zbilju (ostvarenje). Mogunost je porijeklo kretanja/dogaanja, a zbiljnost je cilj kretanja/dogaanja, ali nema mogunosti prije djelovanja. Djelovanje ustupa mogunost mogunosti i njena dolaenja do zbiljskog. Zbiljsko je uvijek ono posebno (pojedino), a postoji jer se u njem ostvaruje Openito BITAK.

POTENCIJALNOST/MOGUNOST:- gr. dynamis; shvaeno kao: mogunost, kapacitet, snaga. Mogunost da se neto bude ili ostvaruje; npr. oko da ostvaruje vid, sjemenka da postane biljka. Mogunost takoer podrazumijeva pretvaranje u to drugo i ukljuuje irinu mogueg spektra, kao i kretanje od manjeg prema veem, uvijek vie i kompleksnije. Mogunost = moi postii oblik.

BITAK: a) iri smisao: Problem za Grke bio kako iza promjenjive mnogostrukosti pojava najednom utvrditi neto poput bitka trajnosti sveg to jest. Aristotel rjeava pomou odnosa oblika i tvari to zajedno ini razvitak, odnosno ostvarivanje biti u pojavi DOGAANJE. Bitak je ono to se ostvaruje u dogaanju, openita bit koja se posebnim pojavama ostvaruje iz mogunosti putem oblika. Razvitak dogaanje ostvarivanje ima svoje KRETANJE. Bitak je tako kretanje (DOGAANJE).b) Ui smisao: to ti en einai (to je bilo da bi bilo/to bijae biti) sve ono to je neka stvar ikad bila, to jest i to ikada moe biti. U vrhovnom smislu: bog, ona svagdaprisutnost, neodrediv definicijom, ali nuan za stvarnost i nuan za ontologiju.

ENTELEHIJA:- gr. eu = u; telos = cilj; ehein = imati- Dva tumaenja:a) Samoostvarenje biti u pojavama, ono u procesu DOGAANJA i ono jezgro svakog kretanja koje u sebi sadri CILJ i SVRHU, to vodi do ozbiljenja bia (stvari). Svrhovito ostvarenje neega to je bilo potencijalno.b) Bit koja je postigla svrhu. Dovren oblik.

TELEOLOGIJA:- gr. tlos = svrha; logos = jezik, razum, govor, rije, nauka, zakon- Teorija prema kojoj svako dogaanje u svijetu nosi svrhovitost i uvijek se odvija s tono odreenim, imanentnim ciljem. Anaksagora zaetnik, Aristotel produbitelj teleolokog koncepta, nasljedstvo od Platona. U sholastici krani preuzimaju koncept.

ODNOS OBLIKA I TVARI S OBZIROM NA STVAR:1. Organsko: tvar i oblik od poetka do kraja ine istu zbilju. U zametku razvoja materija se svrhovito oblikuje. 2. Umjetno: pri umjetnikom stvaranju otkriva se da materija sadri mogunost za sebe i tek svrhoviti rad umjetnika odreuje bit. - Oba fenomena, odnosno oba naina ozbiljenja stvari odreena su odnosom 4 UZROKA.

ETIRI UZROKA-PRINCIPA- Arche (poelo, izvorna toka, poticaj, uzrok nastanku stvari (bia)). X (causa) stvara Y.- Mnogi piu ovim redosljedom, a Aristotel je zamijenio (1) i (2):

1) Causa materialis: - poelo tvari/materije, tvarni uzrok- podmet, odreuje prirodu stvari, neto e biti nekakvim putem tvarnosti2) Causa formalis:- poelo oblika/forme- bit, ono to postojei dovodi do postajanja, neto e biti nekakvim po tome to jest ili bude bilo; takoer i: pojam, jer ovi uzroci nisu vezani samo za bivstveni svijet, za svijet strogo fizikalnog, nego i za duevnost i naine na koje znanstvenom spoznajom dopiremo do istine.3) Causa eficiens:- poelo kretanja/djelatnosti- Ono to pokree i zaustavlja neko postajanje. Npr. kipar. Ono tvoree tvorevini i mijenjajue mijenjanome.4) Causa finalis- poelo svrnosti- svrha, cilj i dobro kojem svi tee. Aristotel pretpostavlja da Priroda sadri svrhovita kretanja i time taj upisani telos (cilj) ujedno jest i uzrok.

- (1) i (2) su temeljni tvorbeni dualizam i pojavljuje se u dvije mogunosti (organsko-umjetno). (3) i (4) su prema Aristotelu opreni u tom smislu to se (4) odvija po sebi u svrhovitosti (organsko), a (3) moe biti i po svrhovitosti odreenoj po drugome (umjetno)

HIJERARHIJA OBLIKA:- S obzirom na udio u zbilji i potencijalnosti postignua bitka. Svi oblici po svrhovitosti se u vjenom dogaanju kreu prema savrenom obliku Nepokretnog Pokretaa boga vjene misli koji se nalazi na vrhu. Na dnu se nalazi materija/tvar (ili: neivo). Izmeu se nalaze biljka - > ivotinja - > ovjek. Nii oblici su tvar iz kojih se moe doi do viih oblika.- Razvitak je princip metafizikog poretka stvarnosti, na dva naina:a. Kozmoloki razvoj: od neureenih dogaaja do kretanja zvijezdab. Bievni razvoj: od neureenih kretanja do samosvijesti ovjeka

NEPOKRETNI/NEPOKRENUTI POKRETA:-Izmeu bitka i bivstva Aristotel povlai razliku:a. Bitak: posjeduje nagon tvari da bude oblikovanab. Bivstvo: posjeduje svrhovito kretanje iz ISTOG OBLIKA (isti eidos).> isti oblik: bog; jer materija TOTALITET STVARNOSTI ne posjeduje princip dogaanja, ve je na oblikovanje usmjereno iz pokretnosti Bitka (duha, istog oblika)- Ono prvo to pokree samo je nepokretno (jo: nepokrenuto), tek posjeduje nagon tvorenja. Ne djeluje po sebi, nego pobuuje djelovanje da se prema bogu (pokretau) oblikuje.- Slinost s Platonovim idejama i idejom dobra: pokreta vjean, nepromjenjiv, svoj, odvojen, netjelesan, savren bitak u kojem je sva mogunost istovremeno i zbilja.- ACTUS PURUS: bog kao isto miljenje koje ne pretpostavlja predmet nego samo sobom obuzeto kao miljenje miljenja. - Bog je ovdje fizikalni fenomen. Aristotel nikada nije govorio o kranskom bogu ili bogu kao osobi/biu. Vrijedi isto u sluaju actus purus, gdje se odnosi na intelektualistiki fakt, bog sadri bit kao miljenje upravljano na samo sebe, nije osoba ili stvaratelj, a pogotovo ne vjerski. Ali, ima autora koji tvrde da Aristotelov bog nosi 'stvaralaku mo'. Npr. Cipra. Ne slaem se ni priblino. Ipak, moe se istaknuti sljedee:a. ista zazbiljnost koja vjeno jest (nikad nije 'u ozbiljavanju'), koje vjeno jest.b. svetvorei um, po koje sve jest (ne stvara, nego pobuuje na ozbiljenje)

BESKONANO:- Nije mogue. Postojanje beskonanog ukida svrhovitost i smisao dobrog: Onaj tko ima um (ovjek /bog), sve ini radi neega, pa time mora imati kraj. Slino, da bi se razumjela, bit mora imati svoju prvu definiciju, svoje jasno odreenje, inae bi nas regres odveo u nerazrjeivu situaciju, odnosno neodrediv fenomen. Oito, Aristotel ovdje misli na fiziko odreenje i ona vjenost bitka odnosi se na to da a) oduvijek jest i b) prema neemu ide.

PRIMJER ODNOSA:- Za Aristotela je dua entelehija ovjeka, koja se ostvaruje u dualizmu oblika i tvari, prema svrhovitosti prirode ovjeka kao bia/stvari, a to je naa duevnost. Upravljani umom, na nagon postaje volja, a naa predodba postaje spoznaja. Mi smo time najblii bogu jer se razvojem duevnosti pribliavamo karakteristikama umnosti prisutne u Nepokretnom Pokretau, naime zadobivanjem samosvijesti, a kroz znanstvenost pristupamo bavljenju miljenjem miljenja. Djelatnost uma najvii je doseg ivota.

LOGIKA:- Nije znanost, nego je PROPEDEUTIKA: pokazuje put kojim se dolazi do znanstvene spoznaje, postaje ope orue za znanstveni (spoznajni) rad.- POJAM je rezultat spoznaja; naa je tenja spoznati OPE, POSEBNO te njihov odnos. - Dokazivanje mogue iz posebnog na ope, po vjerojatnosti (indukcija), ali Aristotel smatrao da znanost mora pokazati da se samo iz opeg opaa pojedinano (dedukcija). - Pojmovi se hijerariziraju prema oposti, a izvode oduzmanjem (apstrakcija) ili dodavanjem (determinacija) oznaka specifinosti. Grk je hijerarhijski nii pojam od ovjeka jer ima vie specifinosti, te je time manje opi, a vie poseban. Sisavac je hijerarhijski vii pojam od ovjeka jer ima vie openitosti, te time manje specifinih oznaka. - Vrhovno Aristotelovo otkrie i utemeljenje: NAELO PROTURJENOSTI. Ako A = B, onda ne moe biti i A B. Npr. ne moe neto bivati i ne bivati istovremeno.

FIZIKA:- Bavi se biem koje u sebi ima uzrok kretanja. Teorijska znanost.

FILOZOFIJA:- Poinje u uenju, ali mora zavriti u razumijevanju.- Zadaa filozofije razumjeti postojei svijet, a ne izmiljati nove: ona je time znanost o istini, no ona je u praksi ZNANOST O LJUDSKIM STVARIMA. Kroz ljudske stvari razumijevamo i stvarnost.- Prema logici Pokretaa, teleologije i razvitka, u konanici teimo razumjeti a) kako znanje razumije samo sebe i b) razumjeti bitak. Teimo postii jednakost s umnou Pokretaa.- Karakter Aristotelove filozofije je totalna empirija, mogunost da svaka stvar bude fenomenoloki promatrana iz svih smjerova.- OVJEKA karakterizira tenja za znanjem, a to znai: tenja za dobrom: nekim ciljem zbog kojeg se neto ini i zbog ega to postoji. - Tri vrste znanja: a) teoretsko znanje radi znanja uzrok u samom biu.b) praktiko znanje radi djelovanja uzrok u djelatniku.c) poietiko znanje radi proizvoda uzrok u proizvoau.- Dva naina spoznaje bitka: zamjeivanje (to) i miljenje (zato=. - Znanost i umijee dolaze nam kroz iskustvo, iskustvo stjeemo zahvaljujui dugotrajnom pamenju. Cijeni 'umjenike' vie od 'rukotvoraca' jer prvi znaju zato je neto.

PRVA FILOZOFIJA:- Teoretska znanost o prapoelima i uzrocima stvarnosti usmjerena na istraivanje teleolokih uvjeta i razloga. Pojedinane znanosti istrauju to je na biima 'prvo' za nas i u vidu naih interesa, dok prva filozofija prouava ono to je uope prvo za bie kao bie (on he on) to ga ini i to mu je bit, odnosno kada bie prestaje biti biem.- Aristotelova kritika starije filozofije: to ontolokom pojmu bia ili bitka pridaju karakteristike nekog bia koje je u logikoj hijerarhiji nie na ljestvici.- Ontologija kao znanost o jednome, o biti i bitku bia, s obzirom na Nepokretnog pokretaa. Nema bitka bez bia, nema bia bez bitka.- Aristotel zaetnik ONTOLOKE DIFERENCIJACIJE izmeu bitka i bia kao vrhovne, najvanije diferencijacije uope.

ISTINA:- Aristotel utemeljio ideju podudarnosti miljenja i zbilje, a to je osnov filozofije.

ARISTOTELOVA KRITIKA PLATONA:- Negirao Platonovu teoriju Ideja kao odvojenih formi od materijalnog svijeta, dualizam svijeta kao svijet ideja i materijalni svijet koji je kopija, odnosno sjena svijeta ideja. Kod Aristotela imamo supstancijalni dualizam unutar jednog svijeta forme (oblika/ideje/biti) i materije. Ali, na temelju ega Aristotel negira Platona? - Na temelju toga to ne vidimo na koji nain te statine ideje imaju mogunost djelovati na materijalni svijet. to su uzroci? Platon nema dobar argument za kretanje, dogaanje, djelovanje Ideja, zanemaruje da bi tvar imala bivstvo (imala bit), mora postojati veza izmeu Ideja i tvari. Aristotel nudi objanjenje ope djelatnosti bitka i preko toga pojanjava svezu forme i tvari, da bi dobio svezu uzorka i biti, a iz toga svrhu.