Operacija Market-Garden, Hrvatski povijesni portal br. 12/14

Hrvatski povijesni portal - Croatian Historical Portal

h p pISSN 1846-4432 www.povijest.net

OPERACIJAMARKET GARDEN

Hrvatski povijesni portal

2

IMPRESUMHrvatski povijesni portal

ISSN 1846-4432

Broj 1224. travanj 2014.

Elektroniki asopis za povijest i srodne znanosti izlazi od 26. sijenja 2006. na

adresi www.povijest.net

Izdava:Inter nos

Obrt za raunalnu djelatnostvl. Miljenko Hajdarovi

Dr. Ive Kekea 1640323 Prelog

Urednik:Miljenko Hajdarovi, mag.hist.

[email protected]

Autor broja:Dinko Odak

Izlazi mjeseno.

Autori tekstova sami brinu o gramatikoj ispravnosti istih.

Za oglaavanje u Hrvatskom povijesnom portalu obratite se na

e-mail [email protected]

Uvodnik ...Potovani itatelji,Pred vama se nalazi izdanje posveeno najveem zranom desantu u povijesti, operaciji Market-Garden. Zato, pobogu, Market-Garden, sada, 2014. kad bi bilo primjerenije pisati o neem iz Velikog rata? Najvaniji je razlog taj to nisam bio zadovoljan (svojim) postojeim lankom na tu temu, te sam se konano uhvatio njegova ureivanja u rujnu 2013., na godinjicu operacije. Ubrzo, postalo mi je jasno kako to nee biti dosta, trebao sam napisati sasvim novi lanak po unaprijeenom standardu Portala, pa sam to i napravio.

Izuzev opisa samog tijeka dogaaja pri izvedbi operacije, pokuao sam posvetiti dunu panju logistikom problemu, koji je de facto glavni problem saveznikih armija u SZ Europi poetkom rujna 1944. Njegovim brzim rjeenjem izmeu 4. (osloboenje Antwerpena) i 6. (poetak konsolidacije Nijemaca du ua Schelde) rujna Saveznici bi na raspolaganju imali opskrbne mogunosti za prodor u Njemaku irokim frontom (i Ruhr, i Saar), to bi neminovno skratilo rat za nekoliko mjeseci. Osim toga, obrazloio sam sve motive i razloge za izvedbu desanta, izuzev geopolitikog, odnosno pitanja usporedbe stratekog znaaja sovjetskih i saveznikih uspjeha ljeta 1944. Iako ponukan jednim od recenzenata, odluio sam ne uputati se u taj dio, jer bi, po mojem miljenju, znatno produio i razvodnio priu, dok je pitanje utjecaja crvenog parnog valjka na saveznike operacije zanimljiva tema koju valja podrobnije razraditi.

Uz ovih nekoliko uvodnih napomena, nadam se da ete uivati u itanju. Kao i uvijek, komentari su dobrodoli, bilo na HPP forumu, bilo na Facebook stranici.

Do skorog itanja,Dinko Odak

Upute za autoreHrvatski povijesni portal je elektroniki asopis za povijest i srodne znanosti. a-sopis izlazi jednom mjeseno u PDF for-matu veliine A4 i pogodan je za ispis na kunim pisaima. HPP se objavljuje uglav-nom na hrvatskom jeziku osim u sluaju kada autori iz inozemstva mogu objavlji-vati na engleskom jeziku. Kratke novosti i uvod (ili saetak) strunih lanka se objav-ljuju na internetskom portalu, dok se cijeli lanci objavljuju u PDF mjeseniku.

Oprema lanakalanci svojim opsegom u naelu ne treba-ju prelaziti dva autorska arka (32 kartice, odnosno 58.000 slovnih znakova, ukljuu-jui i biljeke). Svaki lanak redom treba sadravati: podatke o autoru/autorici: Ime

i prezime (uz akademsku titulu), ustanovu, e-mail

naslov lanka na hrvatskom ili engleskom jeziku

saetak i do 10 kljunih pojmova (nakon naslova)

biljeke na kraju teksta bibliografiju na kraju teksta

Uobiajeni format za slanje teksta su Word datoteke u kojima su jasno ozna-eni naslovi te opisi grafikih materijala. Grafike materijale aljite kao zasebne datoteke u to veem formatu (dimenzije i rezolucije).

Slanje lanakaMaterijale moete slati e-mailom na adre-su [email protected].

Profi l autoraSvi autori iji se lanci objavljuju u Hr-vatskom povijesnom portalu objavljuju javni profi l na kojima je istaknuto njihovo formalno obrazovanje, zaposlenje i drugi detalji koji govore o profesionalnos autora.

Broj 12 [travanj 2014.]

3

www.povijest.net

XQXWDUSRVWRMHHJSODQDLSURJUDPDXGEHQLFLGRQRVHVYMHLPRGHUDQPHWRGLNLSULVWXSQDVWDYLSRYLMHVWLXVPMHUHQRMSUHPDLVKRGLPDXHQMD

VDGUDMMHSRGLMHOMHQQDQDVWDYQHMHGLQLFHVL]UD]LWLPNURQRORNLPSULVWXSRPX]QDJODVDNQDUD]YLMDQMHNULWLNRJDPLOMHQMD

X]SDOMLYRVWUXNWXULUDQLRVPLOMHQRVQRYQLWHNVWXGEHQLFLRELOXMXSRYLMHVQLPL]YRULPD]HPOMRYLGLPDLYUHPHQVNLPFUWDPDSRPQRRGDEUDQLPVOLNRYQLPPDWHULMDORPLUHNRQVWUXNFLMDPDYDQLKSRYLMHVQLKJUDHYLQD

XGEHQLFLGRQRVHPQRWYRPDWHULMDODRNXOWXUQRMLGUXWYHQRMSRYLMHVWLX]QDJODVDNQDFLYLOL]DFLMVNDSRVWLJQXDWHPHXNXOWXUDOQHWHPHLJUDDQVNLRGJRM

Vremeplov 5XGEHQLNLUDGQDELOMHQLFDL]SRYLMHVWL

]DSHWLUD]UHG$XWRUL'XDDUXQLL'DUNR%HQL

Otisak prolosti

',*,7$/1,8'%(1,.


]DHVWLUD]UHG$XWRULLPH/DERU6QMHDQD9LQDUL-HOHQDLOMH&DSRU0DQXHOD.XMXQGL

7LQ3RQJUDF

',*,7$/1,8'%(1,.

Povijest 6XGEHQLNLUDGQDELOMHQLFDL]SRYLMHVWL

]DHVWLUD]UHG$XWRULGUVF1HYHQ%XGDN

GUVF0DULMD0RJRURYL&UOMHQNR

',*,7$/1,8'%(1,.

Povijest 8XGEHQLNLUDGQDELOMHQLFDL]SRYLMHVWL

]DRVPLUD]UHG$XWRULFDGUVF6QMHDQD.RUHQ

',*,7$/1,8'%(1,.

i u sadanjosti

Povijesni atlasRGSHWRJDGRRVPRJUD]UHGDRVQRYQHNROH

6NXSLQD autora

JRGLQMLLL]YHGEHQLSODQRYL SULMHGOR]LSULSUHPD]DVYDNLQDVWDYQLVDWVSODQRPSORH

SULSUHPHVDUWLNXOLUDQLPREUD]RYQLPLVKRGLPD

PDWHULMDOL]DXHQLNHVSRWHNRDPDXXHQMX

3ULUXQLN

SODQRYLLSULSUHPH]DQDVWDYQHVDWRYHXWordX

PowerPointSUH]HQWDFLMH LQWHUDNWLYQLSRYLMHVQLDWODV PXOWLPHGLMVNLPDWHULMDOILOPRYLDOWHUQDWLYQL]DGDWFL]DPRWLYDFLMXVWYDUDODNLUDG]DGDURYLWHLXHQLNHVWHNRDPDXXHQMX

FUWHYUHPHQD VOLMHSLSRYLMHVQL]HPOMRYLGL PDWHULMDOL]DXHQLNHVSRWHNRDPDXXHQMX

0XOWLPHGLMVNLSULUXQLN]DQDVWDYQLNH

3RYLMHVWXGEHQLNSRYLMHVWL]DSHWL

UD]UHG

]D]DD]]]]D]]]DDDD]]D]]]]]]D]DDDD]]]]]]]DDDD]]]]]]]]DDDD]]]]]DDDD]]]]D]D SSHSHSSHHSHSHSSHHHSSSSHHHSHHHHHHHHSSHHHHHHHHHSSSSHHHHSHHHHS WLWLLLWWLWWWLLWWLLLWWWWLWWLLWWWLWWWWLWLWLWWLGXXGGGGXGGGGXGXGXXXXXGXXXXGGXXXXXXGXGXXXGXGX

3333333R3RRRR33333RRRRR333R33333RRR33R33RRRR3333333RRRRR3333R3R333333RR333333R3333333333333R3RRR333333RRRRRR333R3R333333R3333 YYYYLLYLYLYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY MMMMHHHHHHHMHHHM WVVVVWWVWWVVWVWVVVVVWVWWWWWWWVVVVVVVVWWWWVVVVWWVWVVVVVWWVWVVWVVVVWWWWVVVVVWVVVVVWWVVVVVVWVVVVVVVWVVW GGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGEHQEEEEHEEEHQQEHQEEHEHQEEEEEEEHEHQQQEHQEHQEHQEEEEEHEHEHQEEEHHEHQEEEHHHHHHHQQQQQEEEHHHHHQEEEHHHHQEHHHHHHHQQEEEHQEHHQLLLLNNNNNNLLLLNNNNLLNNNNLNNNLNNNNNNNNLNNLNNLNNLNNNSSSRRRRYYYYSSS YS YLLLMLMMHMMHLMMHHHMHHHHHHHMHHHHHHMHHHHHHHHHHHHHMHHHHHHMHM VWLVWVWVWWLLLVWVWVWLWWWWVWWWVWLLLWVWVWWLVVWLVWLWLVVVVWVWLLVVVWWLLVVVVVWWWLLVVVWLLVVVWVVWWWLLLVWL

UD]]]]]U ]]UUUUUUUUUUUUUU UUUUHHHHGHGHHGHGUH


]DVHGPLUD]UHG$XWRU'DPLU$JLL

',*,7$/1,8'%(1,.


]DRVPLUD]UHG$XWRULFD9HVQDXUL

',*,7$/1,8'%(1,.

JHa

EDGDUHQLLVSLWL]DWHVWLUDQMHYLLKLQLLKUD]LQD]QDQMD

]DGDWFL]DUHGRYQXQDVWDYXWH]DSULODJRHQLSURJUDP$%L&VNXSLQD

NRQWUROQL]DGDWFL]DVYDNXQDVWDYQXFMHOLQX

UMHHQMDLSULMHGOR]LERGRYDQMD

,VSLWL]QDQMD

]ELUNHWHNVWRYDL]DGDWDND SULMHGOR]L]DSURMHNWQXQDVWDYX

]DYLDMQDSRYLMHVW SODNDWL VOLNRYQHNDUWLFH

'LGDNWLNLmaterijali


6

HrHHrHrHrvavavavaaatststststsskkikikikikki pppppovovovvijijijjesesesninini pppppororortatatatalllll

Poznata udbenika serija sada je jo kvalitetnija i metodiki bogatija. Kako?

Svaki udbenik donosi vie od dvjesto (200) novih fotografija i ilustracija te su radne biljenice obogaene novim pitanjima i enigmatskim zadatcima.

Kako bi vam olakali nai su iskusni autori i urednici priredili raznovrsna pomona nastavna sredstva: zajedniki povijesni atlas od 5. do 8. razreda, jo bolje radne listove i novi dizajn i sadraj ispita znanja. Sve to je usklaeno s najnovijim metodikim potrebama. U kompletu su prirunik i e-prirunik za uitelje s pripremama prema ishodima uenja, s pripadajuim e-udbenikom.

Ovo je jedini udbeniki komplet s dodatnim viemedijskim materijalima koji je odobrio MZOS.

Pridruite nam se u putovanjima tragovima prolosti!

7Novo ruho udbenika i zajednikog atlasa ine novi dizajn i strune sadrajne i metodike dopune.

Za kvalitetan proces uenja i pouavanja pripremili smo radne biljenice prilagoene potrebama uenika i pametne biljenice spojene pod zajedniki naslov Elementa historica. Vaem svakidanjem radu pripomoi e e-prirunik, a uenicima e-udbenik s 3D animacijama, videomaterijalom i slikovnim galerijama na hrvatskom jeziku.

Inspiracija su nam uvijek nai uenici, zato zajedno s njima koraajmo kroz vrijeme!

Predstavljamo vam najbolju udbeniku seriju za gimnazije u novom ruhu!


8


9

OPERACIJAMARKET GARDEN

uvod *10situacija na europskim bojitima krajem ljeta 1944. *11njemacki napori za stabilizaciju bojinice u nizozemskoj *12montgomery zaziva pomoc sa nebesa *15plan *17achtung, fallschirmjger! *22njemacka reakcija *28padobranci u kripcu *30na nijmegen! *33zracno-desantne amfibije *35market bez gardena *39crni petak *41zakljucak *43literatura *45


10

UVODPoetkom rujna 1944., nakon proboja u Normandiji i spektakularnog napredovanja kroz Francusku i Belgiju, saveznika je ofenziva kulminirala i zastala na belgijsko-nizozemskoj granici. Saveznici su izgubili napadaku mo prvenstveno zbog nezadovoljavajue opskrbe prouzroene nedostatkom dubokih luka, prometno dobro povezanih sa zaleem, zbog ega se najvei dio materijala jo uvijek trebao iskrcavati na, ve prilino udaljene, invazijske plae i dovoziti cestom, jer bombardiranjem devastirana francuska eljeznika mrea nije bila ni od kakve koristi. To je dovelo, primjerice, do toga da je poetkom rujna itava Montgomeryjeva 21. grupa armija imala samo jedan korpus sposoban za navalu!

Saveznici su morali zastati i reorganizirati sustav opskrbe kako bi ovaj bio u stanju podrati novu ofenzivu, no s takvom se situacijom nisu eljeli pomiriti. Njemake su oruane snage bile u kolapsu i bilo je poeljno nastaviti napredovanje kako bi ih se odralo van ravnotee, bez prilike za konsolidaciju. Ta je elja utjecala na visokopozicionirane saveznike zapovjednike

toliko da su zanemarili strukturalnu dinamiku ratnih operacija i poduzeli napad koji je trebao obnoviti ofenzivni zamah u jo uvijek nerazrijeenoj opskrbnoj situaciji, koja i jest bila uzrok gubitka napadakog momenta! Operacija kojom su to namjeravali postii postala je poznata kao Market-Garden (dalje OMG), jedan od slavnijih vojnih neuspjeha.

Poraz u Nizozemskoj rujna 1944. nije bio samo napad koji se izjalovio zbog vie sile, ve teka profesionalna pogreka saveznikih stratega, jer su temeljem dostupnih informacija morali zakljuiti kako je mogunost neuspjeha velika, naspram minimalne mogunosti uspjeha.

A to to se dogodilo u Nizozemskoj je, bez daljnjeg, bio teak savezniki poraz. Apologetsko inzistiranje odgovornih na 80% uspjehu operacije, naprosto je dimna zavjesa. Cilj operacije bio je prelazak Donje Rajne u Arnhemu, a kako taj nije ostvaren, operacija je bila neuspjena i sve pretrpljene rtve bile su uzaludne.

Skupina njemakih vojnika se predaje, Normandija, lipanj 1944. godine


11

SITUACIJA NA EUROPSKIM BOJITIMA KRAJEM LJETA 1944.Ljeto 1944. bilo je poetak kraja II. svjetskog rata u Europi, a obiljeila su ga dva kljuna dogaaja - otvaranje II. fronte u Francuskoj, 6.6.1944. i poetak sovjetske strateke ofenzive Bagration, 22.6.1944. Operacijom Bagration Crvena armija nanijela je Nijemcima teak poraz: izbacivanjem iz borbe oko 400.000 vojnika izbrisala je grupu armija Centar; napredovanjem od 350-500km u potpunosti istisnula zavojevae sa sovjetskog tla i; dovela jedinice Crvene armije gotovo na granicu Istone Pruske. Ofenziva je zavrila 19. kolovoza uslijed istroenosti zaliha i transportnih sredstava, te velikih gubitaka frontovskih postrojba1.

Na junom dijelu ratita Crvena armija je nadirala na Balkan. Rumunjska je kapitulirala 23. kolovoza 1944., nakon pua kojim je svrgnut Antonescov reim, a 25. kolovoza objavila rat III. Reichu. Gubitak Rumunjske je Njemakoj znaio gubitak glavnog izvora nafte.

Po sovjetskoj objavi rata 5. rujna, Bugarska prekida saveznitvo s Njemakom 7. rujna, a nakon pua 9. rujna2 aktivno sudjeluje u vojnim operacijama protiv Njemake, iako bez formalne objave rata. Crvena armija i Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije, uz bugarsku pripomo, 14. rujna zapoinju Beogradsku operaciju. Pod takvim se okolnostima njemaka linija na junom dijelu istonog ratita raspadala, no i ovdje je dugotrajna teka borba istopila sovjetske snage i zalihe, to je Nijemcima pruilo dragocjeno vrijeme za povlaenje u Maarsku i na zapadni Balkan. Wehrmacht je na istoku u razdoblju 1. lipnja - 29. kolovoza 1944. nepovratno izgubio 900.630 ljudi3.

Na zapadu je u razdoblju 6. lipnja - 31. srpnja 1944. trajala bitka iznurivanja u Normandiji, ishod koje je bio oit zbog ogromne saveznike premoi u svim segmentima. Probojem fronte u operaciji Cobra (24. - 31. srpnja) i opkoljavanjem njemakih snaga kod Falaisea (12. - 21. kolovoza 1944.) zapoinje povlaenje razbijenog Wehrmachta iz Francuske. Saveznikoj pobjedi znaajno je doprinijela operacija Dragoon u junoj Francuskoj (iskrcavanja izmeu Toulona i Cannesa), 15. kolovoza 1944., zahvaljujui kojoj je oko 135.000 njemakih vojnika ostalo mjesecima blokirano u svojim garnizonima na jugu i zapadu zemlje i, naposljetku, zarobljeno.

U razdoblju 6. lipnja 31. kolovoza 1944., Wehrmacht je na zapadu pretrpio katastrofalne gubitke: 23.019 poginulih,

1 Sovjetski su gubici iznosili oko 770.000 poginulih, ranjenih i nestalih vojnika; oko 2.950 tenkova i jurinih topova; i oko 820 aviona.Vidi: Glantz, David M., House, Jonathan, When Titans Clashed: How the Red Army Stopped Hitler, Lawrence, Kansas, 1995, str. 2982 Vidi: Miller, Marshall Lee, Bulgaria During the Second World War, Stanford University Press, 1975, str. 209-216 3 Bergstrom, Christer, Bagration to Berlin: The Final Air Battles in the East: 19441945., Ian Allen, 2008

198.616 nestalih4 i 67.240 ranjenih ljudi ukupno 288.8755 (od toga 210.000 u Normandiji) od oko 830.0006 pripadnika oruanih snaga baenih u borbu u Francuskoj ljeta 1944., dok ih je oko 185.000 ostalo odsjeeno u neprijateljskoj pozadini pedesetak tisua u depu na uu Schelde, ostatak u junoj i zapadnoj Francuskoj. Gubici oklopnih snaga bili su, takoer, ogromni. Prema naelniku taba Zapadne armije, generalu Blumentrittu, od oko 2.300 tenkova i jurinih topova odaslanih u Normandiju, svega se 100-120 uspjelo povui preko rijeke Seine7. Gubici u avionima iznosili su oko 2.1008 komada, tako da je Ratno zrakoplovstvo (Luftwaffe) na zapadu postojalo samo u tragovima.

I Saveznici su pretrpjeli izuzetno velike ljudske i materijalne gubitke od 36.976 poginulih, 153.475 ranjenih i 19.220 nestalih pripadnika kopnene vojske [zrano-desantnih snaga i mornarice]; 17.000 poginulih zrakoplovaca, 4.100 aviona; i 4.000 tenkova9 u razdoblju 6. lipnja - 25. kolovoza, no njihova je strateka rezerva jo uvijek bila izdana, pa su bili u stanju pojaavati bojite i odravati ofenzivni zamah.

Na talijanskoj bojinici protivnici su bili u klinu na Gotskoj liniji, koja se trenutno dobro drala. To je, za Nijemce, bila jedina dobra vijest poetkom rujna 1944.

4 Pri iznoenju njemakih gubitaka u Normandiji [i junoj Francuskoj] esto se zbrajaju njemaka kategorija nestalih i saveznika ratnih zarobljenika (Nijemaca). Broj nestalih njemakih vojnika u Normandiji [i junoj Francuskoj] razlikuje se od broja zarobljenika koje su Saveznici prikupili u odnosnim operacijama za manje od 5%, to je unutar granica statistike pogreke. Oito je kako su njemaki nestali, tj. njihov najvei dio, kod Saveznika bili poznati pod nazivom ratni zarobljenici. Unato tome, te se dvije brojke esto zbrajaju, pa se mogu nai tvrdnje o 450.000 njemakih gubitaka i to samo u Normandiji (Shulman). Kad se tome pridoda onih 80.000 mrtvih, ranjenih i nestalih u borbama na jugu Francuske i 185.000 odsjeenih kod Schelde, odnosno na jugu i zapadu Francuske, doli bismo do fantastinog zbroja od 715.000 operativno potpuno, do najveim dijelom, izgubljenih ljudi. Prema tome bi Wehrmachtu na Zapadu preostalo svega oko 115.000 operativno potpuno dostupnih ljudi, to je naprosto nemogue.

Prema, po mom sudu, puno realnijoj projekciji gubitaka (Tamelander), Nijemci u Francuskoj su u operativnom smislu u potpunosti izgubili oko 415.000 ljudi (mrtvi, ranjeni, nestali plus garnizoni po junoj Francuskoj, strateki i operativno nevani), oko 50.000 ih je bilo odsjeeno od glavnine snaga, no operativno relevantno (grupacija koja je branila luke Kanala i ue Schelde), a oko 365.000 meu potpuno raspoloivim snagama na Zapadu. (op. a.)

Vidi:http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#cite_note-18; http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#cite_note-19 5 Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 146 http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#cite_note-18 (pristupano 27. listopada 2013.)7 Chester Wilmont u The Struggle for Europe citira generala Blumentritta.http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#cite_note-20 (pristupano 27. listopada 2013.)8 http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#cite_note-FOOTNOTETamelanderZetterling2003342.E2.80.93343-17 (pristupano 27. listopada 2013.)9 http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Overlord#CITEREFTamelanderZetterling2003(pristupano 27. listopada 2013.)


12

NJEMAKI NAPORI ZA STABILIZACIJU BOJINICE U NIZOZEMSKOJPrvih dana rujna Nizozemsku su preplavile tisue dezorganiziranih i uspanienih njemakih vojnika. Iza tanke kore obrambenih poloaja na belgijskoj granici valjala se ljudska lavina koja, izgledalo je, nezaustavljivo grabi na istok, u Njemaku. Bilo kakav oblik organiziranog otpora bio je na rubu nestajanja.

U takvoj je situaciji Hitler, 4. rujna 1944. na dan saveznikog oslobaanja Antwerpena - u igru vratio feldmarala Gerda von Rundstedta kao Zapovjednika Zapovjednitva njemake vojske na Zapadu (Oberbefehlshaber West; dalje OB West). Na tom je poloaju, s kojeg ga je Hitler prije dva mjeseca (2. srpnja) otpustio, zamijenio feldmarala Waltera Modela. Ovaj je dunost obavljao samo 18 dana i bio je preoptereen, jer je osim zapovjednitva OB West [Model] drao i ono grupe armija B, te joj se sada, po Rundstedtovom preuzimanju komande, mogao u potpunosti posvetiti.

Rundstedt je ostao okiran sagledavi situaciju. Od snanih formacija grupe armija B, kakve je prije dva mjeseca ostavio u Normandiji, ostala je samo sjena! Komunikacije su bile u kaosu, pa je njegov stoer znao gdje se otprilike (!) nalazi Blaskowitzeva grupa armija G, u povlaenju iz june Francuske prema Vosgesima. Zalihe bojnog materijala bile su tanke. Zrana podrka bila je gotovo sasvim nepostojei pojam. Borbeni moral je bio izuzetno nizak, ili ga nije bilo. Rundstedt nikada nije izgubio bitku, no ovaj put je mislio kako e se njegov sretni niz napokon zavriti

Stari general se nije obeshrabrio kolosalnom nemogunou ispunjenja zadanog mu zadatka. Imao je pune ruke posla, ali i dobru ideju otkud krenuti. U itavom debaklu isticala se jedna posebno kritina toka Nizozemska! Valjalo je hitno pronai pojaanja kako bi se koliko-toliko zaepila ogromna praznina izmeu Antwerpena i Maastrichta u koju je navaljivala britanska 21. grupa armija. Pregledom karata uoio je, istina malu, mogunost spaavanja 15. armije. Ta je formacija, od oko 85.000 vojnika pod zapovjednitvom generala Gustava-Adolfa von Zangena, bila opkoljena du ua rijeke Schelde. Rundstedt je odluio izvui ju prije nego to Saveznici odsjeku jedini preostali put povlaenja u bazi poluotoka Juni Beveland.

Odmah je promijenio Modelovo nareenje 15. armiji, za 6. rujna, prema kojem je Zangen dijelom snaga morao pojaati poloaje du ua Schelde (dokle god ga Nijemci kontroliraju artiljerijom, Saveznici ne mogu ploviti u Antwerpen), a ostatkom udariti na istok, u bok saveznikih jedinica oko Antwerpena. Dio nareenja o pojaanju obrane ua Schelde je odobrio, dok je umjesto besmislenog napada naredio odstupanje Zangenove glavnine rutom otok Walcheren - poluotok Juni Beveland -

Bergen op Zoom i dalje na istok i jug. Na brzinu sakupljena mala flota transportera raznih tipova i veliina koristila je none sate za prebacivanje vojnika i materijala. Operacija je bila spora i mukotrpna, no urodila je plodom, jer je do 21. rujna u Nizozemsku dolo oko 65.000 ljudi, 750 kamiona, 1.000 konja i 225 topova10.

Zaudo, Saveznici nisu pokuali napredovati dvadesetak kilometara sjeverno od Antwerpena i presjei Zangenovu rutu odstupanja, iako su za operaciju takvog opsega imali dovoljno materijala, a nisu poduzeli ni znaajnije zrano ometanje. Ve je sama pomisao na napad uasavala Nijemce, svjesne svoje ranjivosti na krhkim brodovima. Zapovjednik 59. pjeake divizije, general-porunik Walter Poppe, bio je uvjeren da e konvoj koji je prevozio njegovu izmrcvarenu postrojbu biti napadnut i potopljen. Za njega je jednosatna vonja od Breskensa

10 Radi se o procjeni generala Schwalbea, koji je rukovodio izvlaenjem 15. armije, danoj u Defeat in the West Miltona Shulmana. U ratnom dnevniku GA B, dodatku 2342, Model je izvijestio: Ukupan broj ljudstva i opreme prebaenih preko Schelde u Petnaestoj armiji iznosi 82.000 ljudi, 4.600 vozila, preko 4.000 konja i velike koliine upotrebljivog materijalaVidi: Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 309

General-feldmaral Gerd von Rundstedt


13

do Flushinga na posve zamraenim brodovima, izloenim opasnosti i bez ikakve obrane, bila najneugodniji doivljaj11.

Osim Zangena, za kojeg se u tom trenutku nije znalo hoe li se uspjeti povui, Rundstedt je za izgradnju bojita na Albertovom kanalu (Albertkanaal) dobio i novostvorenu 1. padobransku armiju od oko 20.000 ljudi. Zapovjednik te ad hoc armije bio je pionir zrano-desantnih operacija i vaan inilac njemakih uspjeha na zapadu 1940., odnosno Balkanu 1941., general-pukovnik Kurt Student, koji je objeruke prigrlio priliku za povratak u akciju. Kraljenicu armije inilo je oko 3.000 iskusnih padobranaca i nekoliko tisua regruta koji su nedavno zavrili obuku, dok je ostatak ljudstva prikupljen iz pozadinskog, zemaljskog osoblja Luftwaffe. Po dolasku na poloaj ovi e biti ojaani dijelovima razbijenih divizija (84., 85., 89. pjeake) zdruenim u borbenu grupu Chill12 pod zapovjednitvom general-porunika Kurta Chilla; dijelovima 176. i 719. pjeake

11 Ibid., str. 7312 General Chill je zanemario nareenje za povlaenje u Porajnje i svojim je postrojbama naredio zauzimanje poloaja na Albertovom kanalu izmeu Massenhovena i Kwaadmechelena. Na svim rijenim prijelazima pod njegovom kontrolom organizirane su prihvatne toke na kojima su vojnici u povlaenju bivali zadrani i rasporeeni u ad hoc borbene grupe.Vidi: Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 22

divizije; nekoliko protuavionskih baterija; grupom od 25 tenkova i jurinih topova i oslabljenom bojnom SS-grenadira, izuzetih iz sastava II. SS oklopnog korpusa. ak i sa tim arolikim dodatnim formacijama snaga Studentove armije uoi OMG nije prelazila 23.000 vojnika, to je jedva neto vie od punog sastava amerike pjeake divizije!

Sredinom rujna u Brabantu su se pojavile i prve desetkovane divizije 15. armije, 59. i 245. pjeaka, obje s jakom artiljerijom, kao prethodnica grupacije koja e zatvoriti rupu u bojinici, no do tada e njemake snage na frontu i dalje biti nedovoljne. Rundstedtovi zahtjevi Vrhovnom zapovjednitvu Oruanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht; dalje OKW) za pojaanjima bili su alarmantni i inilo se da e uroditi plodom. Samo kad bi mu Saveznici pruili jo nekoliko dana mira, toliko nunog za uvoenje discipline i reda u razulareni Wehrmacht.

Peti rujna 1944. bio je vrhunac njemakog povlaenja, u nizozemskoj povijesti poznat kao Dolle Dinsdag (Ludi etvrtak). Tog su se dana naveliko odigravale scene koje se nikako ne uklapaju o uvrijeenu sliku o njemakoj vojsci. Primjerice, u Valkenswaardu moglo se vidjeti teko optereene njemake vojnike kako se nastoje pod svaku cijenu to bre probiti na djejim romobilima!13. Njemaki povjesniar, Walter Goerlitz, pie: Kamioni su bili natovareni oficirima, njihovim ljubavnicama

13 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 15

Ruta odstupanja 15. armije


14

i velikim koliinama ampanjca i konjaka, dovoljnim da stignu do Porajnja. Zato je bilo potrebno osnovati specijalne ratne sudove koji bi zaveli kakav-takav red.14.

Waffen-SS pukovnik Hans Michael Lippert, zapovjednik SS doasnike kole Arnhem, pripremao je za obranu odsjek sjeverne obale rijeke Waal. U njegovom podruju nalazila su se dva mosta na kojima je postavio prihvatne stanice za zaustavljanje bezglavog bijega. Nakon razgovora s prikupljenom grupom vojnika zapisao je neke od njihovih izjava, prema kojima su bili obavezni drati poloaje, no bez svojih zapovjednika; ili su im ovi rekli da odbace oruje, jer su daljnja borba i smrt besmisleni, te dodao opaanje kako [e] mnogi asnici morati objasniti svoje postupke vojnom sudu15.

Kao da kaos koji je stvorila vojska u rasulu nije bio dovoljan, ve je tog etvrtka vlakove i ceste preplavio i vei dio od pedesetak tisua nizozemskih nacista kojima nije bilo ni na kraj pameti doekati Saveznike. Veina njih zaputila se u relativnu sigurnost Njemake. Nizozemci su likovali. inilo se, rat samo to nije zavrio. Neko strana, njemaka vojska pretvorila se u izbezumljenu gomilu bjegunaca koja se nije obazirala na dobacivanje uvreda i poruga. Hollanders su, najvema, bili uvjereni kako je osloboenje samo pitanje sata. Jedan od onih

14 Ibid., str. 1915 Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 48 (preveo Dinko Odak, dalje D.O.)

koji nisu dijelili opi optimizam bio je Frans Schulte, umirovljeni bojnik. Schulte je euforiju zbog njemakog sloma smatrao preuranjenom, tvrdei kako se situacija moe pogorati: Nijemci jo nisu poraeni. Pokuaju li Saveznici prijei Rajnu, vidjet emo veliku bitku, vjerujte mi.16.

Samo dan-dva kasnije, kretanje njemake vojske se, iako i dalje intenzivno, promijenilo. Dolle Dinsdag je proao i poelo je uspostavljanje reda. Potez od dvadesetak kilometara izmeu Nijmegena i Arnhema postao je podruje znaajne koncentracije njemakih snaga, dok je okolica Eindhovena poprimila uobiajene karakteristike bliske pozadine ratita. Istono od Nijmegena i Arnhema, nesankcionirani pokret njemakih snaga prema istoku je zavrio, a na cestama su se mogle vidjeti samo skupine civilnih izbjeglica. Veina Nizozemaca nije uoila te promjene, ve je i dalje oekivala saveznike tenkove, no paljivim obavjetajcima pokreta otpora nije promakao poetak konsolidacije Wehrmachta. Ne poure li Saveznici, koje su o svemu temeljito izvjetavali, Nijemci e uskoro ojaati dovoljno za spreavanje brzog osloboenja Nizozemske. Grupe pokreta otpora u arnhemskom podruju uoile su postojan dotok pojaanja u pokretu prema poloajima na jugu, meu kojima i pripadnike 1. padobranske armije, postrojbe 15. armije i neke oklopne postrojbe koje su u Arnhem, oito, stigle ravno sa fronta.Oklop koji se pojavio u podruju Arnhema 6.-7. rujna pripadao je II. SS oklopnom korpusu pod zapovjednitvom iskusnog i sposobnog generala Wilhelma Willyja Bittricha. Sastojao se od 9. SS oklopne divizije Hohenstaufen (zapovjednik: potpukovnik Walter Harzer) i 10. SS oklopne divizije Frundsberg 16 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 23

General Student obilazi postrojbe 1. padobranske armije


15

(zapovjednik: pukovnik Heinz Harmel), obje izreetane i stravino prorijeene nakon dvomjesene borbe bez pojaanja. Bittrichov korpus imao je jo oko 5.500 ljudi, jedva etvrtinu punog sastava, svega dvadesetak tenkova i oko 150 oklopnih vozila.

Na Bittrichov uas, po dolasku u Arnhem, divizija Hohenstaufen je svoja vozila i teka oruja morala predati Frundsbergu, a potom nastaviti za Njemaku, u Siegen, gdje e dobiti novu opremu i pojaanja u ljudstvu. Mnogi asnici iz 9. SS divizije papirnatim su manevrima uinili neka od svojih vozila onesposobljenima, kako bi ih sauvali (za svaki sluaj), to e se pokazati mudrim potezom. Satnik Hans Moeller je dobar primjer te prakse. Njegov se narednik uspio domoi dijelova za popravak triju oklopnih transportera, koje su osposobili, no ne i naveli kao takve u izvjetaju, dok su se, od dotadanjih operativnih pet transportera, dva naglo pokvarila, te je

Moellerova postrojba predala svega tri od svojih osam oklopnih vozila17.

Veina ljudstva obaju divizija je, ipak, uivala u miru duboke pozadine, obavljajui dnevnu rutinu i odmarajui se na toplom jesenskom suncu. Vojnici iz Devete bili su posebno dobro raspoloeni zbog odlaska u Reich, prema Moelleru povratak u domovinu bio je tih dana pria broj jedan18,. Budui da je iz Arnhema za Njemaku polazilo est vlakova dnevno, potpukovnik Harzer raunao je svoje najbolje jedinice ukrcati najkasnije sedamnaestog popodne.

Dolazak II. SS oklopnog korpusa u Arnhem bio je perverzna igra sudbine, jer ta je postrojba bila posebno trenirana za borbu protiv zranog desanta, a njezini su vojnici, iako malobrojni, bili iskusni, prekaljeni, odluni i hrabri borci.

MONTGOMERY ZAZIVA POMO SA NEBESAVelikoj Britaniji upravo je zapoinjala esta ratna godina. Bila je veteran meu Saveznicima, a to je i osjeala. Za kampanju u sjeverozapadnoj Europi prikupila je jo jednu, svoju posljednju, vojsku. Carstvo je bilo iscrpljeno i ukoliko je eljelo sauvati barem privid veliine rat je trebao zavriti 1944., prije negoli ogromni potencijali SAD i SSSR u potpunosti zasjene britansku ulogu. Bilo bi jo bolje kad bi zavrio 1944. zahvaljujui britanskoj inicijativi. Feldmaral Bernard Monty Montgomery bio je u potpunosti svjestan spomenutih implikacija, koje su ga nagnale na potpuno pogrenu strateku koncepciju.

Operativna stvarnost nalagala mu je ienje ua Schelde, kako bi se Antwerpen im prije otvorio za promet, to je bio prioritet i Zapovjedniku Glavnog stoera saveznikih ekspedicijskih snaga (Supreme Headquarters Allied Expeditionary Force; dalje SHAEF), generalu Dwightu Ikeu Eisenhoweru, iznimno zabrinutom zbog situacije sa zalihama. Jedine luke veeg kapaciteta bile su Cherbourg i umjetne luke Mulberry19 na invazijskim plaama, sada ve preko 700km, odnosno preko 500km, udaljene od britanskih, odnosno amerikih prednjih postava. Savezniki su planeri raunali s dugotrajnijim njemakim otporom na prirodno-povijesnim barijerama i sporijim tempom napredovanja, koji bi logistika mogla pratiti. Predviali su izbiti u porjeje Seine tri mjeseca po iskrcavanju. Na Dan-D+96 savezniki tenkovi su se nalazili 300 kilometara istono od Seine, odnosno pred Aachenom, nadomak njemake granice, do koje su se nadali probiti oko Dana-D+300. udo da je logistika mrea izdrala toliko dugo, s obzirom na administrativne i tehnike barijere koje je morala prevladati.

17 Vidi: Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 3918 Ibid. (preveo D.O.)19 http://en.wikipedia.org/wiki/Mulberry_harbour (pristupano 20. studenog 2013.)

Obergruppenfhrer Wilhelm Willy Bittrich, zapovjednik II. SS oklopnog korpusa


16

Kako je eljeznika infrastruktura sjeverne Francuske bila razorena, organiziran je sustav rotirajuih kamionskih konvoja nazvan Red Ball Express20. Odmicanjem fronte na istok, sustav je sve slabije funkcionirao, uvelike zbog iscrpljenosti vozaa - uzrokom mnogih nezgoda i nesrea u kojima su Saveznici tjedno gubili ak 700 vozila21! Opskrbna situacija je postala neodriva, ak i unato tome to je nakon spajanja jedinica iz june Francuske sa Pattonovom 3. armijom, 10. rujna 1944., dio sredstava za Bradleyjeve snage bio preusmjeren na mediteranske luke i [uglavnom] neoteenu infrastrukturu. Nemalu ulogu u velikom naprezanju logistike mree imala je krajnja nebriga ljudstva, pogotovo Amerikanaca, prema materijalu. Amerika vojska je od iskrcavanja u Normandiji, pa do njemake kapitulacije, u prosjeku dnevno gubila 1.200 komada streljakog oruja i 5.000 automobilskih guma! Od preko 20 milijuna 20-litarskih spremnika za gorivo, do kraja studenog je nestalo vie od polovice. Takvo ponaanje bi u Wehrmachtu, ili Crvenoj armiji, mnoge kotalo ivota.

Eisenhower je shvaao ozbiljnost opskrbne situacije. Njegova strategija napredovanja irokim frontom je zavrila, barem do otvaranja Antwerpena i polaganja produetka PLUTO22 naftovoda, a budui da nije bio spreman izvriti jednostruki udar, 20 http://www.historynet.com/red-ball-express (pristupano 5. studenoga 2013.)21 Vei dio tih vozila bio je privremeno onesposobljen, na popravku, a manji dio totalno otpisan (op. a.)22 http://www.combinedops.com/pluto.htm (pristupano 3. studenoga 2013.)

morao se pomiriti sa zaustavljanjem strateke ofenzive. Njegovi najbolji zapovjednici, Montgomery i Bradley, nisu dijelili miljenje nadreenog, te su ga gnjavili koncepcijom jednostrukog napada koji bi trebale izvriti britanska 21., odnosno amerika 12. grupa armija.

Bradley je uspjesima 12. grupe armija uspio stvoriti priliku za neoekivani strategijski zgoditak i pokuao nagovoriti Eisenhowera na ofenzivu prema Saaru, takoer vanoj privrednoj regiji. Iako se navala desnim krilom nikada nije razmatrala kao primarni nain upada u Njemaku, uspjesi Pattonove 3. armije stvorili su mogunost prodora u njezino sredite, to bi, tvrdio je Bradley, ubrzalo zavretak rata, no Eisenhower nije bio uvjeren. Vidjevi kako nee biti u stanju natjerati vodu na svoj mlin, introvertirani Bradley je odstupio.

Montgomery je, s druge strane, bio lien osjeaja za dobru mjeru, te je, nezastraen viestrukim odbijanjima, 10. rujna jo jedanput pokuao pridobiti Eisenhowera za svoju ideju proboja lijevim krilom. Ike nije za to htio ni uti, na umu mu je bilo jedino otvaranje Antwerpena, a ne strateka operaciju na Ruhr, ali tada je Monty odigrao svoja tri aduta: 1.) nedavno zapoete napade na London raketama V-2, lansiranim iz sjeverne Nizozemske; 2.) uporabu 1. saveznike zrano-desantne armije i; 3.) uspostavu mostobrana na istonoj obali Rajne. Izloio je Eisenhoweru plan za prodor od stotinjak kilometara prema sjeveroistoku u Arnhem. Prodor e izvesti 2. britanska, uz pomo 1. saveznike zrano-desantne armije, koja e osigurati kljune mostove iznenadnim napadom. Nakon osiguranja mostobrana kod Arnhema uslijedio bi prodor u Ruhr i sjevernonjemaku ravnicu masom od tridesetak divizija. Istovremeno sa OMG, kanadska 1. armija likvidirat e njemaki dep na uu Schelde i otvoriti Antwerpen, ime e opskrbni problemi biti rijeeni. Jedino to mu je potrebno za ostvarenje plana je apsolutni prioritet u snabdijevanju.

Glavni zapovjednik smatrao je Montgomeryjev plan preambicioznim, ali je, zaintrigiran smjelou predloene navale, odluio podrati operaciju ogranienog dosega kojom bi pribavio mostobran na Rajni, eliminirao lansirne rampe raketa V-2 i testirao svoju novu zrano-desantnu armiju23. Ike nije mogao zanemariti injenicu da je Ruhr, zaista, bio jedan od najvanijih ciljeva, ako ne i najvaniji24, te mu je stjecanje mostobrana na Rajni bilo pri vrhu liste zadataka. Ipak, nakon osvajanja Arnhema za koje e trebati svega 3-4 dana, 21. grupa armija morala se posvetiti ienju ua Schelde kako bi otvaranjem Antwerpena razrijeili opskrbnu dubiozu, rezonirao je Ike. Tek tada e biti

23 Prva saveznika zrano-desantna armija ustrojena je 16. kolovoza 1944. (op. a.)24 Od ukupne njemake proizvodnje sirovog elika i antracita, 51,7%, odnosno 50,4%, proizvedeno je u podruju Ruhr-Aachen. Saveznici su vjerovali kako bi Njemaka gubitkom Ruhra izgubila industrijske kapacitete za rat, to bi rezultiralo brzim slomom, a vrlo vjerojatno su bili u pravu.Vidi: Wilmot, Chester , The Struggle For Europe, Old Saybrook, 1952., str. 459

Feldmaral Bernard Monty Montgomery


17

svrsishodno govoriti o daljnjim planovima za prodor u Njemaku.

Montgomery je, unato ogranienju, ovo smatrao pobjedom nad Bradleyjem i bio je uvjeren da e po stjecanju mostobrana u Arnhemu biti u stanju nagovoriti zapovjednika na produetak udara prema Ruhru, pogotovo dovre li do tada Kanaani ienje Schelde. to se toga tie, zapovjednitvo 21. grupe armija i SHAEF dobili su ve 13. rujna upozorenje u pogledu zadatka 1. kanadske armije. Napad koji je pukovnija Algonquin poduzela preko Leopoldovog kanala, 13.-14. rujna 1944., zavrio je gubitkom 42% ljudstva udarne bojne i naputanjem osvojenog mostobrana. Bilo je oito da su Nijemci odluni boriti se im due bude mogue.

Zbog neekonominog troenja vremena i snaga na zauzimanje manjih i manje vanih luka u pozadini ratita (Le Havre, Calais, Dunkerque, Boulogne-sur-mer), 1. kanadska armija je bila nedovoljno koncentrirana za napad koji bi brzo pregazio, poetkom rujna jo neorganizirane i slabo utvrene, Nijemce na Scheldi, dok je otvaranjem OMG i koliina raspoloivog materijala bila znaajno reducirana. Konzekventno, Kanaani su Nijemcima poklonili tri tjedna apsolutnog mira dok potrebne efektive ne postanu dostupne - i to bez ikakve reakcije 21. grupe armija i/ili SHAEF25.

ienje Schelde bilo je strateki cilj prvog reda, a njegovim neprepoznavanjem odnosni stoeri i zapovjednici pokazali su krajnju nekompetentnost. To to su SHAEF i 21. grupa armija primili vie upozorenja u vezi sa uem, ini njihov propust jo

25 Vidi: Hastings, Max, Armageddon: The Battle for Germany 194445, London, 2005., str. 20-21;http://www.historylearningsite.co.uk/antwerp_and_world_war_two.htm (pristupano 7. prosinca 2013.)

teim. Admiral Ramsey pisao je 3. rujna u SHAEF, a kopija je bila dostavljena Montgomeryjevom stoeru: Antwerpen i Rotterdam su vrlo osjetljivi na miniranje i blokiranje. Uspije li neprijatelj u tome, nemogue je procijeniti vrijeme potrebno za otvaranje luka Neophodno je osvojiti obalne baterije prije poetka uspostave prilaza26, a u samo dan kasnije osloboenom Antwerpenu pripadnici pokreta otpora su upozorili Britance na vitalnu vanost Schelde. Sve to nije imalo nikakvog utjecaja na saveznike zapovjednike. Zbog toga je Antwerpen postao operativan tek tri mjeseca kasnije(!), ime je propala mogunost saveznikog prodora u Njemaku 1944. godine.

PLANTrenutano, Montgomeryjeva glavna briga bila je brza razrada plana odobrene ofenzive. to se kopnenog dijela operacije (Garden) tie, njegova je izvedba zapala britansku 2. armiju pod zapovjednitvom general-porunika Milesa Dempseyja. Ta se formacija sastojala od triju korpusa (XXX., XII., i VIII.) sa ukupno osam divizija i nekoliko samostalnih brigada/pukovnija. Uoi OMG 2. armija je drala frontu du Albertkanaala i mostobrana kod Neerpelta postrojbama XXX. i dijelom XII. korpusa koji je odravao vezu sa sporijim Kanaanima i zatvarao istoni dio okruenja njemake 15. armije. Osmi je korpus Dempsey bio ostavio na Seini i oduzeo mu transportna sredstva koja je iskoristio za hranjenje ofenzive kroz Belgiju, te je ovaj tek pristizao na desno krilo XXX. korpusa.

Iz dane dispozicije oito je kako je za glavna navalna djelovanja 2. armije bio na raspolaganju samo XXX. korpus, dok su preostala dva mogla, u najboljem sluaju, davati podrku na krilima glavnog udara. Dempsey je smatrao da u trenutanoj konstelaciji 2. armija nema dovoljno snage za proboj stotinjak kilometara na sjever, pogotovo uzmu li se u obzir izvjetaji operacije presretanja neprijateljskog radio prometa, Ultra27, i nizozemskog pokreta otpora, prema kojima se njemaka vojska ubrzano oporavljala i pripremala za bitku. Pri ocjenjivanju efikasnosti presretanja neprijateljskog radio-prometa bitan je i njegov opseg, a taj se, nakon prve treine rujna, naglo smanjio u promatranom podruju. Znaajno opadanje radio-prometa znailo je da se neprijatelj, uglavnom, slui izvrsnom nizozemskom telefonskom mreom, to je bila indicija uspostave trajnijih poloaja jo jedan pokazatelj prestanka panike i poetka konsolidacije.Dempsey je predloio alternativni udar na istok-sjeveroistok, prema Weselu, u suradnji s amerikom 1. armijom na svom desnom krilu. Upitno je bi li prodor prema Weselu uspio. Iz

26 Hastings, Max, Armageddon: The Battle for Germany 194445, London, 2005., str. 19 (preveo D.O.)27 Podaci do kojih je dola Ultra nedvojbeno su pokazivali prisutnost II. SS oklopnog korpusa u okolici Arnhema deset dana prije OMG i Montgomery je bio obavijeten, no svjesno je izabrao zanemariti te informacije i ne proslijediti ih niz zapovjedni lanac. Bio je, takoer, dobro upoznat sa bijegom 15. armije i njezinim dolaskom upravo u predvieno podruje operacija.Vidi: Jeffson, Joel J., Operation Market-Garden: Ultra Intelligence Ignored, Fort Leavenworth, Kansas, 2002., str. 80-81

General Dwight Ike Eisenhower, zapovjednik saveznickih ekspedicijskih snaga u Europi


18

iskustva njemake reakcije u Arnhemu i drugdje, moe se samo zakljuiti kako bi, puno sreenije i jae, njemake snage na tetivi prema Weselu, vrlo vjerojatno, poluile isti rezultat, iz istih razloga kao i u OMG.

Montgomery je odbacio Dempseyjeve sumnje, rezonirajui kako e napad ka sjeveru Nijemce u potpunosti iznenaditi i omoguiti Saveznicima ulazak u Nizozemsku na mala vrata. Ono to je posebno interesantno jest Montyjevo ignoriranje Ultre, pogotovo zato to je svoju prvu pobjedu nad Afrikim korpusom (Bitka kod Alam Halfe) ostvario upravo zahvaljujui obavjetajnim

izvjeima sastavljenim temeljem tog programa28. Budui da su se podaci pokazali pouzdanim, Montgomery ih je nastavio koristiti u daljnjim operacijama, te je njegovo zanemarivanje izvjea iz istog izvora uoi OMG u potpunosti neobjanjivo.

Raskorak u obavjetenjima sa terena i obavjetajnog biltena 21. grupe armija primijetio je bojnik Brian Urquhart (nije u srodstvu sa generalom Urquhartom), obavjetajac u Browningovom tabu. Obavjetajni bilten 21. grupe armija nije ni jednom rijeju spominjao njemake oklopne jedinice u Arnhemu, o kojima je pokret otpora ve danima govorio. Bojnik

28 elio je znati kada, gdje i ime e ga Rommel napasti Pobijedio je u svojoj prvoj bici prihvaajui pribavljena obavjetenja. To je, takoer, znailo da je, zbog tonosti, obavjetenja i ubudue prihvaao kao istinita. (preveo D.O.)Ibid., str. 46

Arnhemski cestovni, nedostini, most


19

je, zbunjen diskrepancijom, 12. rujna zatraio snimanje okolice Arnhema iz briueg leta. Kad su fotografije pokazale njemaki oklop, Urquharta je formacijski lijenik proglasio iscrpljenim i poslao na odmor! Toliko je daleko ila Montyjeva odlunost za kockanje sa, odnosno nemarnost prema, ljudskim ivotimaNemali utjecaj na izbor Arnhema, a ne Wesela, imala je Montyjeva elja za potpuno nezavisnom britanskom operacijom u kojoj Bradley nee sudjelovati ni na koji nain, a nastavak mu je iste sudbe britanski feldmaral planirao do zavretka rata. Ne samo da e odluujua operacija rata biti britanska, to e njegovoj domovini dati presti u predstojeem cjenkanju nad leinom III. Reicha, ve e [ta odluujua bitka] biti i njegova osobna pobjeda nad takmacima i povijeu29. Poto je zapovjednik odbacio njegove dvojbe i prijedloge, Dempsey nije imao izbora doli proslijediti zadatak stoeru XXX. korpusa.

Zapovjednik XXX. korpusa, pustinjski veteran general-porunik Brian Horrocks, nije imao iluzija oko svog zadatka u sklopu OMG. Oekivao je poslovino jak i uporan njemaki otpor, a napredovanje samo jednom cestom znailo je vrlo ogranienu vatrenu mo prve linije, odnosno mogunost njemakog blokiranja puta minimalnim snagama. Unato tome, bio je siguran kako je njegova postrojba dorasla zadatku, pogotovo zato to e neprijatelj biti iznenaen i zbunjen zrano-desantnim napadom

29 Vidi: http://www.militaryhistoryonline.com/wwii/articles/whyarnhem.aspx (pristupano 14. listopada 2013.)

i prisiljen mu parirati, stoga u nemogunosti angairanja svih raspoloivih snaga protiv kopnenog udara.

Za picu napada odabrao je Gardijsku oklopnu diviziju (Guards Armoured Division), koju su morale slijediti 43. (Wessex) i 50. (Northumbrian) pjeaka divizija. Bila je rije o ogromnom konvoju sa preko 20.000 tenkova, transportera, kamiona... Horrocks je predvidio poredak od po dva vozila usporedno, to je sa 100m razmaka meu redovima znailo da e ih na kilometar ceste doi dvadeset.

Najtee borbe predviao je na odskonoj liniji, a nadao se brzom napredovanju po proboju fronte. Tako su, prema planu, gardijski tenkovi trebali stii u 22km udaljen Eindhoven za 2-3 sata, a u Arnhem za 2-3 dana. Horrocksa je posebno muilo zadnjih 18 kilometara do Arnhema. Taj je predio movaran, a jedina za oklop upotrebljiva prometnica bila je otona auto-cesta na tri metra visokom nasipu. Napredovati takvim putom znailo je ocrtati siluetu vozila na horizontu, ili pruiti idealnu metu! Samo jedno dobro postavljeno i maskirano protutenkovsko oruje moglo je zaustaviti itavu kolonu. To je bio jedan od razloga zbog kojih je traio stalnu prisutnost zrane podrke, kao

Shema OMG


20

i posebno osposobljene zrakoplovne asnike za vezu.

U svom zrano-desantnom dijelu (Market) plan je zahtijevao angaman tri i pol zrano-desantne divizije iz 1. saveznike zrano-desantne armije [amerikog] general-porunika Lewisa Breretona. Te su snage u dnevnom napadu morale iznenadnim udarom osigurati kljune mostove i koridor kroz koji e XXX. korpus projuriti prema Arnhemu. Brereton je za sudjelovanje u operaciji odredio 82. i 101. ameriku zrano-desantnu diviziju, 1. britansku zrano-desantnu diviziju i 1. poljsku samostalnu padobransku brigadu30. Radilo se o ukupno 35.000 ljudi koje je trebalo prebaciti do njihovih odredita u Nizozemskoj, to je zahtijevalo koordinaciju velikog broj zrakoplova, paljivo planiranje raspodjele teretnog prostora s obzirom na razliite taktike zahtjeve triju divizija, potom, prikupljanje obavjetenja, distribuciju materijala i beskrajnu administrativnu proceduru. Taj je posao Brereton povjerio svom zamjeniku, zapovjedniku I. korpusa zrano-desantne armije, [britanskom] general-poruniku Fredericku Boyju Browningu.

Browningov je glavni problem bio nemogunost prebacivanja svih snaga odjednom. Budui da je Brereton odbio ideju o dva transporta na Dan-D, teoretski maksimum snaga raspoloivih na terenu prvoga dana operacije bio je nekih 60% od predvienih efektiva. Osim toga, zrano-desantne operacije morat e se rastegnuti na tri dana u razdoblju godine i u podruju poznatom po naglim promjenama vremena, dok e teretni prostor za borbeni materijal na dane D+1 i D+2 biti umanjen za avione koji e transportirati ljudstvo. Boy je bio bivi gardijac, pjeak, bez iskustva u zrano-desantnim operacijama, pa nije protuslovio svom pretpostavljenom, iako su dva transporta prvoga dana za tako ambicioznu operaciju bila apsolutno nuna i izvediva! Nemogunost prebacivanja kompletnih snaga jednim letom znaajno e utjecati i na planove zrano-desantnih divizija. Zapovjednik sveamerike 82. divizije, general Gavin, povjerio je svom dnevniku nezadovoljstvo planom predstojee operacije: Doima se sirovim. Preivim li ovo, bit u vrlo sretan., dok je za svog pretpostavljenog (Browninga) smatrao kako mu neupitno nedostaje prosudba koja dolazi iz iskustva steenog u padobranskoj postrojbi31.

Sluenje u gardi i neiskustvo u zrano-desantnim operacijama bilo mu je zajedniko sa zapovjednikom 1. britanske zrano-desantne divizije, Robertom Royjem Urquhartom, koji je dobio iznimno teak zadatak. Glavni mu je cilj bio veliki cestovni most u sreditu Arnhema, a sekundarni ciljevi eljezniki i pontonski most zapadno od grada. Urquhartov su problem bile zone slijetanja (dalje ZS). Sjeverni prilaz cestovnom mostu nalazi[o] se u gusto izgraenom podruju, a oko junog prilaza

30 Zranim je putem naknadno trebala biti prebaena i 52. (Lowland) pjeaka divizija, nakon osvajanja zrane luke Deelen u blizini Arnhema. (op. a.)31 Hastings, Max, Armageddon: The Battle for Germany 194445, London, 2005., str. 36 (preveo D.O.)

nalazi[o] se polder, isuena movara, izuzetno mekano tlo, krajnje nepodesno za jedrilice. RAF (Royal Air Force; Kraljevsko ratno zrakoplovstvo) je zauzelo vrst stav protiv zona slijetanja na junoj strani mosta: postojala je velika mogunost da prilikom prizemljenja jedrilice zaoru nosom u meko tlo i prebace se na lea; osim toga, zaokret zranog transporta od arnhemskog mosta prema sjeveru doveo bi ga iznad Deelena i uraganske protuavionske vatre koja je titila tamonji aerodrom; dok je zaokret prema jugu bio iskljuen zbog opasnosti od sudara sa transportom 82. divizije koji je iz podruja Nijmegena zaokretao na sjever, prema Arnhemu.

Tako je, naposljetku, Urquhart izabrao pustopoljine zapadno od Arnhema. Bile su to tvrde, prostrane visoravni, kao stvorene za zrano-desantne trupe, no s jednom manom nalazile su se na 10-13km daleko od mosta! General je to odluio kompenzirati specijalnim motoriziranim eskadronom, jedinim te vrste u 1. zrano-desantnoj armiji, od 275 ljudi podijeljenih u etiri ete. Raspolagali su teko naoruanim oklopljenim dipovima i motociklima. Zapovjednik jedinice, bojnik C.F.H. Freddie Gough, trebao je dijelom snaga izvriti munjeviti prodor na most i drati ga do dolaska pojaanja, a ostatak postrojbe morao je izviati ispred pjeakih bataljuna u napredovanju prema Arnhemu. To nije bila idealna situacija, no Urquhart je smatrao kako je napravio najbolje to je mogao, s obzirom na ogranienja.

Zanimljivo je da su njemaki asnici u ocjeni britanske taktike hvalili odabrane zone slijetanja. Prema njihovom vienju, one su

General Robert Roy Urquhart, zapovjednik britanske 1. zracno-desantne divizije Crveni davoli.


21

izvanredno kamuflirale britanski glavni cilj, jer su bile postavljene tako da su prijetile nekolikim kritinim tokama, te su branitelji morali voditi rauna o svim mogunostima dok se konfuzija izazvana iznenadnim napadom ne raisti i tona obavjetenja ne postanu dostupna. Nasuprot tome, glavne ZS juno od mosta Nijemcima ne bi ostavile sumnje o pravom cilju britanskog napada, to bi imalo utjecaja na efikasnost i efektivnost njihove reakcije na samom arnhemskom cestovnom mostu.

Urquhart je na Dan-D mogao spustiti dvije brigade: 1. brigadu za zrani desant slijetanjem, iji je zadatak bio osigurati ZS i; 1. padobransku brigadu, koja je morala osvojiti arnhemske mostove uz pomo Goughove izviake jedinice. Na Dan-D+1, odnosno, D+2, trebale su stii 4. padobranska, odnosno, 1. poljska samostalna padobranska brigada. Posebno je zanimljivo to to je poljska ZS bila na junoj obali Donje Rajne, u blizini sela Driel, relativno blizu arnhemskog mosta i njegovog, navodno, neodgovarajueg zemljita! Od Poljaka se oekivalo ienje june obale Donje Rajne u zoni mostobrana, zatita zapadnog dijela koridora u njegovom zavrnom dijelu i, ne bude li osvojen prije njihova dolaska, zauzimanje cestovnog mosta! General-bojnik Stanislaw Sosabowski, zapovjednik poljskih padobranaca, bio je vrlo nezadovoljan planom. Prema njegovom su miljenju planeri operacije znaajno podcijenili snagu i stanje njemakih postrojba u promatranom podruju. Posebno ga je uznemirio dio plana prema kojem je ZS njegove teke opreme bila na sjevernoj strani Donje Rajne, a ona ljudstva na junoj, no odluio je utjeti, jer nije ba bio obljubljen32.

General-bojnik James Jumpin Jim Gavin i njegova 82. zrano-desantna morali su osvojiti dva velika mosta (cestovni i eljezniki) preko rijeke Waal u Nijmegenu, zauzeti cestovni most preko rijeke Maas (Meuse) u Graveu, te osigurati visoravan Groesbeek, 3-5km juno od Nijmegena. Ta je visoravan dominirala podrujem i zbog toga bila primarni cilj divizije. Bez nje, osvajanje mostova u Nijmegenu ne bi imalo nikakve vrijednosti, jer bi sa Groesbeeka Nijemci itavo podruje mogli drati pod vatrom.

Ciljevi 82. divizije bili su razasuti du poteza od 16km u pravcu sjever-jug, odnosno 20km u smjeru istok-zapad, to je izazvalo protivljenje pukovnika Wieneckea, naelnika stoera: Da bismo izvrili sve te zadatke, bit e nam potrebne dvije divizije., na to mu je Gavin lakonski odvratio: U tome i jeste stvar, no mi emo to postii s jednom.33. Gavin je odabrao dvije ZS na visoravni Groesbeek, na oko kilometar od istonog hrpta, odnosno 5km jugozapadno od Nijmegena. Trea ZS nalazila se na zapadnoj strani visoravni, na oko kilometar, odnosno tri, od mosta u Graveu, odnosno na kanalu Maas-Waal. Kako bi se pospjeilo zauzimanje vitalnog cestovnog mosta u Graveu, jedna e se

32 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 9333 Ibid., str. 87

satnija spustiti na samo 800m od tog cilja. Gavina je posebno zabrinjavala rasprenost snaga, kojoj je uvelike doprinosilo to to e za njihovo kompletiranje trebati tri dana, no tome nije bilo pomoi.

General-pukovnik Maxwell Taylor, zapovjednik 101. divizije, imao je manje zamren zadatak od dvojice kolega, ali vrlo opsean. Njegova postrojba trebala je osigurati velik broj cestovnih i eljeznikih mostova: etiri mosta preko rijeke Aa, odnosno Willemsova kanala, kod Veghela; most preko donjeg Dommela u St. Oedenrodeu; prijelaz preko Wilheminina kanala u Sonu; i rezervni nekoliko kilometara zapadno u mjestu Best; a na jugu sektora nalazila su se jo etiri mosta preko gornjeg Dommela. Glavna ZS za njegove dvije pukovnije bila je u samom centru ciljnog podruja, na oko 2,5km od Sona, a trea se morala spustiti u dvije zone zapadno i sjeverno od Veghela, na samo stotinjak metara od etiri vana mosta! Zapovjednik je smatrao kako e munjevitim napadom uz malo sree osigurati barem najnunije rijene prijelaze. Taylor je, takoer, bio zabrinut zbog trodnevnog transporta snaga, no nadao se da e rani kontakt sa XXX. korpusom smanjiti neizvjesnost uzrokovanu nedostatnim efektivama, dok ove ne budu prebaene.

Pri pregledu planova zrano-desantnih snaga odmah upada u oi da su iskusni ameriki zapovjednici odabrali zone slijetanja koje su im omoguavale munjeviti udar na glavne ciljeve, preuzimajui rizik veih poetnih gubitaka u zamjenu za brzo ostvarenje zadataka, dok, u zrano-desantnim operacijama

General James Jumpin Jim Gavin, zapovjednik americke 82. zracno-desantne divizije


22

neiskusni, Urquhart nije slijedio instinkt koji mu je nalagao brzinu i inzistirao na sputanju barem malog dijela snaga u neposrednu blizinu junog kraja mosta. Nesretna je okolnost to je njegov nadreeni, takoer, bio bez zrano-desantnog iskustva, pa nije ni razmiljao o dopuni plana tim detaljem.

Razliiti zadaci zrano-desantnih divizija znaili su i razliite zahtjeve to se tie borbene opreme i jedinica podrke koje je bilo nuno spustiti na Dan-D. Primjerice Urquhartu je, zbog udaljenosti od glavnog cilja, prvoga dana operacije trebala laka motorizacija Goughovog eskadrona; Gavinu, zabrinutom zbog blizine Reichswalda i njemake reakcije, poljska artiljerije sputena na poloaj blizu istone kose Groesbeeka; Tayloru se, uslijed mnogobrojnih ciljeva koje je imao zauzeti odmah po sputanju, prvim transportom moralo dostaviti najvie pjeatva i dipova s prikolicama.

To to je general Browning odluio povesti itavo stoerno osoblje, te iskoristio 38 jedrilica IX. transportne komande (IX Troop Carrier Command), nikako nije doprinijelo zadovoljavanju potreba borbenih postrojba. Za transport su dodijeljene i britanska 38. (konvertirani bombarderi) i 46. (transportni avioni) zrana grupa. Ukupno 1.438 C-47 Dakota (od ega 164 britanskih); 321 konvertirani bombarder (britanski); 3.140 jedrilica (2.160 CG-4A Waco, 916 Airspeed Horsa, 64 Hamicar). U akciju e biti baeno i vie od 1.500 lovaca i bombardera, za zatitu zranog konvoja i mekanje njemakih poloaja. Ta se armada u nedjelju 17. rujna 1944. podigla sa engleskih aerodroma i zapoela operaciju koja je trebala okonati rat do Boia.

ACHTUNG, FALLSCHIRMJGER!Ve od prvih sati 17. rujna na 24 je engleska aerodroma vladala nervozna aktivnost koja je kulminirala urlanjem stotina avionskih motora oko 09:30h. U zrak se vinula ogromna armada od preko 2.000 aviona za transport ljudstva, jedrilica i njihovih tegljaa, te 1.500 borbenih aviona, zaduenih za pratnju konvoja, odnosno napad na njemake protuzrane (dalje PZ) poloaje. Prema svjedoenjima - bio je to fantastian prizor! inilo se da bismo mogli izai na krila i jednostavno odetati do Nizozemske., prisjeao se satnik Neil Sweeney iz amerike 101. divizije34. Bio je to kolosalan organizacijski poduhvat IX. transportne komande koja je savreno koordinirala zamrene zrane operacije. Besprijekorna organizacija dovela je do toga da su avioni za transport ljudstva polijetali svakih 5 do 20 sekunda, a jedriliarske kompozicije brzinom od jedne kombinacije u minuti! U zranom tranzitu ka bojnom polju nalazilo se 20.000 vojnika, 330 artiljerijskih cijevi, 511 vozila i 590 tona materijala.

Postrojivi se paralelno u dvije zmije, od kojih se dulja, sjeverna, rastegla na oko 160 kilometara, savezniki je nebeski vlak 34 Ibid., str. 130

zatutnjao ka istoku. Avioni junog konvoja prevozili su 101. zrano-desantnu diviziju. Njihova ih je ruta, sve do posljednjeg trena, vodila ponad saveznikih postava, no sjeverni je konvoj za Arnhem (1. zrano-desantna divizija) i Nijmegen (82. zrano-desantna divizija) od prelaska otoka Schouwen bio nad neprijateljskim teritorijem. Padobrance i jedriliarsko pjeatvo ve je odavno proao osjeaj nedjeljnog izleta, dok su se marci nelagode u elucu poveavali sa intenzitetom njemake protuzrane paljbe. Kad su voe posada poele izvikivati: Ustanite i prikaite padobrane! Provjera opreme jedan, OK; dva, OK; tri, za te je ljude bitka ve otpoela

Tijekom jutra savezniki avioni su napadali protuavionske baterije i koncentracije trupa po itavoj Nizozemskoj, kako iz odreenog obrasca bombardiranja Nijemci ne bi naslutili to se sprema. Iako su pogoeni mnogi ciljevi i nanesena velika teta, Nijemci tome nisu pridavali veu pozornost. Ili je bila rije o pripremi za napad sa Albertovog kanala - koji su svi oekivali, ili je, jednostavno, bio njihov red. Padobrani ekipa pathfindera, padobranaca opremljenih opremom za raznovrsnu signalizaciju, zaduenih za oznaavanje ZS, nisu uzrokovali nikakvo posebno uzbuenje. Bili su malobrojni, pa su svi [Nijemci] pretpostavljali kako je samo rije o posadama oborenih aviona koje e patrole, rutinski, pokupiti. Zadatak pathfindera bio je izuzetno teak i odgovoran, jer su, ovisno o planovima odnosnih divizija, za oznaavanje ZS navigacijskim pomagalima imali na raspolaganju [samo] 15-45 minuta, prije dolaska glavnine35.

Juni je transport imao miran put, da bi u posljednjih sedam minuta leta upao u snanu protuzranu vatru iznad neprijateljskih linija. Poueni loim iskustvima Sicilije i Normandije, gdje su mnoge padobranske postrojbe bile beznadno rasprene, piloti IX. transportne komande nepokolebljivo su drali kurs, ni ne pokuavajui izbjei njemaku vatru. Najvei dio Taylorovih padobranaca bio je izbaen iznad predvienih ZS, no to je plaeno cijenom od 16 oborenih Dakota i njihovih poginulih posada, te manjim do umjerenim oteenjem svakog etvrtog aviona. Gubici u padobrancima bili su iznenaujue niski od 6.695 ukrcanih, 6.669 je prizemljilo u Nizozemskoj.

Kompozicije jedrilica za 101. zrano-desantnu diviziju imale su manje sree, od sedamdeset poetnih 53 su sletjele, odnosno sletjele bez nezgoda i nesrea u kojima je bio uniten ukrcani materijal, no tome unato prebacile su oko 80% ljudstva i 75% dipova i prikolica koje su prevozile. Tayloru je bila potrebna brzina i pokretljivost, pa se nije opteretio artiljerijom, smatrajui kako e ve prvoga dana imati potporu tenkovskih topova XXX. korpusa.

Zahvaljujui dobrom odabiru ZS i broju dopremljenih vozila, Screaming Eagles (Klikui orlovi, nadimak 101. div.) ostvarili su

35 Army Ground Forces Board ETO, Report Number C-449: pathfinder teams 101st Airborne Division, Operation Market-Garden, str. 5


23

Napad 101. zrano-desantne divizije, 17. rujna 1944. godine


24

spektakularan uspjeh. Nakon dvosatne, otre borbe zauzeli su Veghel i njegova etiri prijelaza preko rijeke Aa i Willemsova kanala (po jedan cestovni i eljezniki most preko svake od vodenih prepreka), te automobilski most preko rijeke Dommel u St. Oedenrodeu. Problemi su zapoeli u Sonu, na prijelazu Wilheminina kanala. Nijemci su, iako viestruko nadjaani, pruali uporan, profesionalan otpor do posljednjeg trenutka, a potom hladnokrvno raznijeli most, doslovce pred nosom Amerikancima. Satnik Winters, jedan od heroja prikazanih u seriji Band of Brothers36, opisao je eksploziju koja je bacila most u zrak svega nekoliko trenutaka prije negoli je kroio na nj. Kamena i drvena graa pljutali su oko padobranaca, pretvorivi se u smrtonosne projektile, a Winters je bio siguran da e ga ubiti letei trupci.37.

Bez obzira na gubitak prijelaza i voeni hrabrim, inspirativnim asnicima, Amerikanci su preplivali i prebrodili kanal u amcima 36 HBO, 2001.37 Satnik Richard Winters, intervju u dokumentarnom filmu The Lost Evidence: Operation Market-Garden, The History Channel, 2004 (UK), 10:20-10:35 minuta

na vesla, savladali njemaki otpor na suprotnoj obali, uspostavili mostobran i napredovali sa sjevera prema Eindhovenu i etirima mostovima preko Dommela. Zahvaljujui tome to je centralni stup mosta kod Sona ostao netaknut, uspjeli su napraviti pjeaki prijelaz sklepan od dasaka, no vozila nee ii prema Arnhemu sve dok XXX. korpus ne izgradi pontonski most.

Jedna satnija 502. puka poslana na gradi Best, oko osam kilometara zapadno od Sona, sa zadatkom osvajanja alternativnog prijelaza kanala, upala je u teke probleme. Iako procijenjena kao zanemariva, njemaka je snaga u tom gradu i blioj mu okolici bila znaajna oko tisuu vojnika iz 59. pjeake divizije. Satnija se uskoro nala izolirana i u tekoj borbi. Napad na Best, zapoet kao manja akcija, potrajat e naredna dva dana apsorbirajui snagu itave 502. pukovnije!

Daljnje razoarenje generala Taylora bilo je saznanje da XXX. korpus, suoen sa upornim i ilavim njemakim otporom, nee stii u Eindhoven uveer Dana-D, kako je bilo planirano. Sutra nee imati prednost iznenaenja, a ni artiljeriju barem do dolaska transporta, iako je stupio u kontakt s prethodnicom VIII. korpusa koji mu je stavio na raspolaganje 44. kraljevsku

Screaming Eagles pregledavaju unitenu jedrilicu


25

tenkovsku pukovniju, no ona nee biti operativno dostupna prije 19. rujna.

Sjeverno od 101. sputala se 82. zrano-desantna divizija koja je nad svojim ZS uletjela u toliko estoku protuavionsku vatru da je general Gavin iskreno posumnjao kako e iv stii na tlo, no ameriki se padobranci nisu dali zaplaiti. Ti su veterani, krema saveznike armije u Europi, spustivi se na majicu Zemlju djelovali brzo i odluno, likvidirajui otpor oko ZS. Dobar je primjer vojnik Edwin C. Raub. On je, po oslobaanju iz orme, napao protuavionski top koji ga je gaao dok se njihao u zraku, ubio jednog lana posade, zarobio ostale, te raznio cijevi oruja eksplozivom38. Stoerni narednik Russel ONeal svjedoio je bizarnoj epizodi. Promatrao je dvoboj Mustanga i njemakog protuavionskog topa. Nakon dva kruga, iz Mustanga je izbio plamen, pa je pilot prinudno sletio u blizini ONeala, iskoio iz kokpita, dojurio do narednika i povikao: Daj mi brzo oruje! Tono znam gdje je onaj kujin sin, uhvatit u ga!, te dohvatio puku i odjurio u umu39.

Za samo osamnaest minuta spustilo se 4.511 vojnika 505. i 508. pukovnije i zapoelo osiguravati uzvisinu Groesbeek, na koju e jo prizemljiti dvanaest 75mm haubica 376. bojne padobranske poljske artiljerije sa 700 pakovanja municije i stoer generala Browninga. Ljudstvo 504. pukovnije zapoelo je u 13:15h iskakati iznad svojih ZS kod Overasselta, dok se jedanaest Dakota 38 Vidi: Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 16839 Ibid., str. 169

sa etom E 2. bojne odvojilo kako bi svoje putnike spustilo nadomak zapadnom kraju mosta u Graveu, dok je ostatak bataljuna trebao izvriti napad na istoni kraj mosta, iz smjera Overasselta.

Jedan od zapovjednika vodova ete E, porunik John S. Thompson, se sa jo 16 ljudi iz svog voda spustio tristotinjak metara od mosta, zbog manje navigacijske pogreke pilota. Prizemljivi, odluio je napasti most ne ekajui ostatak satnije. Uskoro su se padobranci nali pod vatrom protuavionskog 20mm topa, smjetenog na vrh tornja pored ulaza na most, koji ih je natjerao u jarak pored puta i vodu do grla. Stalno napredujui, Thompson je svoje ljude doveo ispod vatre topa, te izveo napad bazukom (engl. bazooka, pjeako raketno protuoklopno oruje) koja je sa tri hica pobila posadu. Otkrivi da je top ostao neoteen, Amerikanci su ga iskoristili kako bi uutkali isti takav u tornju na suprotnoj strani. Napad je u potpunosti uspio! Most je do 15:35h bio osiguran. Gavinu je sad trebao samo jedan prijelaz, od etiri raspoloiva, preko kanala Waal-Maas i glavna nagrada cestovni [i eljezniki] most u Nijmegenu.

Do 19:30h most preko kanala Waal-Maas u mjestu Heumen bio je u amerikim rukama, a jedna bojna 508. pukovnije bila je na putu za nijmegenski most. Bila je no kad su se Amerikanci pribliili mostu, no odjednom ju je rasvijetlio niz eksplozija, trasirnih zrna i sablasno lelujavo svjetlo magnezijske trake pod padobranom. Izviaka bojna 9. SS divizije stigla je na vrijeme za postavljanje zasjede Amerikancima u Nijmegenu. Iznenaeni i suoeni s oklopnim vozilima, pjeatvom i premonom vatrom,

Napad 82. zrano-desantne divizije, 17. rujna 1944.


26

padobranci su se povukli. Unato neuspjehu u osvajanju nijmegenskih mostova, 82. divizija je odradila sjajan posao, no njezina su iskuenja tek poinjala

Potpukovnik Harzer planirao je lijenu nedjelju. Kasno ujutro odlikovat e Vitekim kriem SS-satnika Viktora Grbnera40, zapovjednika 9. izviake bojne divizije Hohenstaufen. Nakon kratke ceremonije asnici e imati sveani ruak i oputeno popodne, no kako ovjek ree svi imaju plan, dok ne dobiju akom u lice 41. Nevjerojatna vijest o zranom desantu stigla je ve za juhom, ali Harzer je bio veteran, navikao na to da mu neprijatelj pokvari topli obrok. ustro koraajui prema dipu, naredio je Grbneru da osposobi sva vozila svoje bojne, izvidi podruje izmeu Arnhema i Nijmegena i pojaa obranu mostova u potonjem.

Trinaest sati bio je Sat-S za 1. zrano-desantnu diviziju - zapoeo je desant. Avioni su rigali svoje snopove padobranaca dok su zapanjeni Nijemci zurili u nebo, riskirajui ukljetenje vratne kraljenice. Desetnik Alfred Ziegler iz 9. SS oklopne divizije gorko se naalio primijetivi kako padaju iz nebesa, u kojima emo im se uskoro pridruiti42, dok je porunik Joseph Enthammer 40 Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Viktor_Eberhard_Gr%C3%A4bner (pristupano 3. sijenja 2014.)41 Mike Tyson, boksa. (op. a.)42 Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 65 (preveo D.O.)

iz artiljerijske raketne V-2 jedinice u Arnhemu, kasno se probudivi, nesigurno mirkao i trljao oi pokuavajui dokuiti kakve su to pahulje u daljini, jer nemogue je da su snijeg ta nikad ne snijei u rujnu, zakljuivi kako to moraju biti padobranci43.

Tijekom dvadesetak minuta trajanja operacije prizemljenja, padobrance je obasipala samo slaba, sporadina vatra iz pjeakog oruja tako da su gubici na tlu bili laki, no Red Devils (Crveni avoli, nadimak britanske 1. zrano-desantne divizije) su putem izgubili 36 od 320 jedrilica, 11,25%, a meu izgubljenima su bile i one koje su prevozile etu A izviakog eskadron bojnika Gougha. Unato tom gubitku, Urquhart je bio vrlo zadovoljan, jer je u prvom naletu stigla veina opreme kao i nekih 5.190 vojnika koji su se brzo okupili postrojbe i krenuli na ispunjavanje svojih zadataka. Sad je sve ovisilo o brzini mara, njemakoj reakciji i generalovoj sposobnosti koordinacije.

Ba je u posljednjem elementu imao potekoa. Radio ureaji, koji su u svim operacijama i vjebama do tada radili besprijekorno, imali su tehnikih problema. Veza se esto prekidala i/ili gubila na kvaliteti, a odmicanjem napadakih bojna prema Arnhemu situacija je bivala sve loijom. Iznerviran gubitkom veze, general je u pratnji svog zamjenika, brigadnog generala Geralda Lathburyja, odluio dipom krenuti za navalnim jedinicama, kako bi saznao stanje stvari iz prve ruke. Ta se odluka pokazala katastrofalnom zapovjednom pogrekom, jer

43 Ibid., str. 68 (preveo D.O.)

Zona slijetanja 82.z.-d. divizije, u blizini Gravea


27

je rezultirala odsutnou zapovjednika i zamjenika u kritinom razdoblju bitke. Zahvaljujui infiltraciji malih grupa njemakih vojnika, Urquhart se, uveer 17. rujna, naao odsjeen od svog stoera. No je proveo sa 3. padobranskom bojnom, iji su radio-ureaji, takoer, bili beskorisni.

Goughov motorizirani eskadron, umanjen za putem izgubljenu etu A, nije se uspio munjevito probiti do arnhemskog mosta. Dio trupa eskadrona poslanih na taj zadatak bio je uniten u

zasjedama, a ostatak se pridruio 2. padobranskoj bojni koja je brzim marem nadirala prema gradu.

U 14:15h 300 je britanskih topova na mostobranu Meuse-Escaut kanala otvorilo vatru. Nakon 20 minuta pripremne paljbe, artiljerija je primijenila puuu barau u 1,5km irokom i 8km dubokom pojasu koji e preorati brzinom od 215m u minuti, stvarajui zavjesu eksplozija na svega stotinjak metara ispred prednjih tenkova XXX. korpusa. U 14:35h britanska je kolona zatropotala niz auto-cestu. Pripremna je vatra unitila sve njemake topove u prvoj liniji, jer su ih zbog nedostatka terenskih vunih vozila morali postaviti uz cestu. Kolona je prelazila nove i nove stotine metara, bez ikakvog otpora, da bi nakon prijeenih dva kilometra upala u zasjedu padobranskog protutenkovskog voda.

Nijemci pod zapovjednitvom porunika Heinza Volza u brzom su slijedu izbacili iz igre devet tenkova svojim Panzerfaustima (jednokratno raketno protutenkovsko oruje), gaajui ih sa pet do deset metara44, prisjeao se porunik. Razvila se ogorena borba sa ozbiljnim gubicima na obje strane. Robert Langdon, tenkovski satnik u 2. bataljunu pukovnije Irish Guards, imao je udan osjeaj nemoi. promatrajui kako se dvoja oklopna vozila s prateim pjeatvom razvijaju u napad

44 Ibid., str. 80 (preveo D.O.)

Red Devils istovaruju opremu iz jedrilica

Napad 1. zrano-desantne divizije, 17. rujna 1944.


28

na neprijatelje, ali su oboja kola odletjela u zrak, naletjevi na mine. Kad se dim raistio, primijetio je dijelove tijela na drveu visjeli su sa svake grane45. Bilo je jasno da je procijenjena brzina napredovanja XXX. korpusa precijenjena. Do veeri Dana-D Korpus je preao samo pola predviene udaljenosti!

NJEMAKA REAKCIJA

Nijemci su u iroj okolici Arnhema raspolagali arolikim snagama. Bilo je tu nizozemskih nacista gotovo nikakve borbene vrijednosti; zatim SS doasnika kola Arnhem u kojoj je bilo na obuci nekoliko stotina mladih veterana sa potencijalom za vodstvo; zapadno od Arnhema nalazila se SS bojna za obuku i popunu br. 16 sa tri satnije pjeaka na zavrnoj obuci, pod zapovjednitvom sposobnog bojnika Josepha Seppa Kraffta; sjeverno i istono od Arnhema nalazile su se postrojbe II. SS oklopnog korpusa; a bilo je tu i jedinica u tranzitu, koje e biti oformljene u ad hoc borbene grupe (dalje KG; Kampfgruppe) i baene u borbu.

45 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 177

General Bittrich je ispravno zakljuio, iz tada ogranienih podataka, da su mostovi u Nijmegenu i Arnhemu glavni ciljevi napada, iako jo nije znao nita o poetku kopnene ofenzive, ni o desantu du koridora, a raunao je sa sputanjem jo 2-3 divizije koje e zauzeti sjeveroistonu Nizozemsku i proslijediti na istok i/ili blokirati izvlaenje 15. armije. Uzalud je pokuavao nazvati feldmarala Modela u Oosterbeeku. Mislei da je meta napada njegov stoer, ovaj je naredio hitno povlaenje u Arnhem. Bittrich je naruio jo jedan telefonski poziv, u Berlin, pukovniku Harmelu kojeg je poslao u moljakanje opreme i [iskusnih] vojnika. uvi novosti, Harmel je pojurio svojoj diviziji, u Nizozemsku.

Bittrich je odmah izdao nareenja II. SS oklopnom korpusu. Deveta je divizija dobila zadatak unititi padobrance zapadno od Arnhema, a Deseta je morala osigurati mostove u Nijmegenu. Mehaniari 9. SS divizije poeli su ubrzano osposobljavati svoja onesposobljena vozila, jer ih je stoer oekivao u roku od dva sata. Znali su da je najbolji nain suprotstavljanja padobrancima

Uobiajena slika koridora; uniteni su tenkovi izgurani u jarak


29

udariti ih odmah po sputanju i ravno u zube. Drugi SS oklopni korpus proao je ekstenzivne kolske i radio vjebe namijenjene suprotstavljanju zranom desantu. General Harmel kae da su im [vjebe] neizmjerno koristile tijekom operacije u Arnhemu [jer] su mlai asnici i doasnici znali da moraju reagirati munjevito i u nedostatku zapovjedi, na vlastitu inicijativu46.

Jednako je razmiljao i bojnik Krafft, koji je svoje snage (12 asnika, 65 doasnika, 229 vojnika) podijelio u grupe od 20 do 30 ljudi, te naredio angairanje padobranaca serijom kratkih i estokih napada. Skupine koje nije odaslao u napad rasporedio je po dvjema paralelnim cestama, u smjeru istok zapad, i okolnim umarcima. Krafft je na raspolaganju u svojoj satniji tekih oruja imao i neto artiljerije47, plamenobacaa i protutenkovskih oruja, koje je vjeto iskoristio kao potporu pjeacima. Sretnim je sluajem Krafftova obrambena linija blokirala ceste kojima su napadali 1. i 3. bataljun 1. padobranske brigade, te je onemoguila njihovo brzo nastupanje u Arnhem.

U poetku usamljen, Sepp Krafft je uskoro dobio pomo od raznih jedinica u podruju Arnhema, s naglaskom na borbene grupe divizije Hohenstaufen. Tijekom popodneva, stalno rastui njemaki otpor zaustavio je prodor prema Arnhemu po svim pravcima osim junog, uz sjevernu obalu Donje Rajne.

46 Ibid., str. 4147 U Nedostinom mostu (str. 163-164) Ryan iznosi Krafftovu tvrdnju da je bio opremljen pokusnim viecijevnim raketnim bacaem za izbacivanje mina velikog kalibra (4 komada), a nije rije o Nebelwerferu, ali navodi kako nigdje nije naao zapis koji bi potkrijepio Krafftovu izjavu. U It Never Snows In September Kershaw, takoer, ne spominje nikakvo pokusno oruje, ve navodi rovovski minobaca (trench mortar, engl.), to bi moglo biti oruje velikog kalibra, i teki minobaca (str. 36).

Bilo zbog previda, bilo zbog trenutanog nedostatka snaga, ta je drugorazredna cesta bila zaposjednuta samo nekolicinom malih jedinica. Upravo je tuda nadirao potpukovnik John Frost sa svojom 2. padobranskom bojnom i onim to je ostalo od motoriziranog eskadrona, brzo razbijajui sporadini otpor malobrojnih branitelja. Unato ustrom napredovanju Frostovih padobranaca, Nijemci su uspjeli raznijeti eljezniki most, dok se pontonski pokazao neupotrebljivim nedostajao mu je sredinji dio. Druga padobranska je tog popodneva upisala u rezultat jednu veliku zvjerku generala Kussina, zapovjednika arnhemskog garnizona, koji je putem prema stoeru upao u zasjedu. Visio je izreetan iz automobila, sa napola popuenom cigaretom meu prstima, dok je neprijateljska kolona indiferentno prolazila pokraj.

Nastavljajui prema glavnom cilju, Frost je bio u blaenom neznanju o stupanju u akciju 9. izviake bojne sa 40 oklopnih vozila. Satnik Grbner je sa svojom postrojbom protutnjao preko arnhemskog mosta u sumrak, nastavljajui prema jugu, pretraujui potez od 18km do Nijmegena. Prema potpukovniku Harzeru, Grbner je morao ostaviti dodatno osiguranje uz posadu mosta, no to se nije dogodilo iz nepoznatog razloga. Svega dvadesetak minuta kasnije, 2. padobranska bojna je zauzela etvrt oko sjevernog prilaza mostu i napala njemake bunkere. Napad je bio krvavo odbijen. Padobranci su odluili priekati no prije nove navale, koja je bila bolje sree. Plamenobaca je pogodio magazin s municijom ija je eksplozija unitila i bunker. Britanska 1. zrano-desantna divizija je, uvjetno reeno, osigurala svoj glavni zgoditak

Igrom sudbine, Nijemci su ve prvog dana bitke doli u posjed plana OMG. Nije to bio itav plan, no znalcima je koliina i kakvoa podataka bila dovoljna za njegovu rekonstrukciju. Suprotno

Voza zapovjednika Arnhema, generala Kussina, je poginuo 17. rujna zajedno s uvaenim putnikom


30

uputama ponio ga je neki asnik iz osoblja Browningova stoera, koji je, zajedno s ostalim putnicima, poginuo po ruenju jedrilice u blizini Vughta glavnog stana generala Studenta. Zrakoplovstvo je bilo uvjereno u autentinost plana, no Model je bio sumnjiav. Dogaaji narednih dana natjerat e ga na promjenu stava.

Pojavivi se u Bittrichovu stoeru oko 15:00h, Model je odobrio njegove mjere, a potom adresirao itavu situaciju sa razine grupe armija. Bojite u Nizozemskoj oblikovao je prema saveznikim teitima napada, pa ga je tome shodno podijelio u tri sektora. Najdalje na jugu operirala je Studentova armija koja je dobila dvostruku zadau: zadrati napad XXX. korpusa i; unititi 101. zrano-desantnu diviziju. Kao pojaanja Studentovoj armiji upuene su 59. pjeaka divizija, koja se sretnom okolnou upravo nalazila u Tilburgu, i 107. oklopna brigada. Juno od Nijmegena borbom je rukovodio pozadinski stoer VI. vojne oblasti (Wehrkreis VI), koji je na raspolaganju imao korpus Feldt i 406. [Landesschtzen] diviziju. Te su postrojbe morale ovladati uzvisinom Groesbeek. S obzirom na nedostatnost raspoloivih snaga, feldmaral je u to podruje uputio II. padobranski korpus generala Meindela, trenutno na odmoru i popuni blizu Klna. Osim spomenutih jedinica, u podruju Nijmegena trebao je djelovati i II. SS oklopni korpus sa 10. SS oklopnom divizijom,

koja e se narednih tri dana nai angairana protiv Britanaca na sjevernom kraju arnhemskog mosta. Deveta SS oklopna divizija dobila je zadatak slomiti britansku navalu na Arnhem; potom napasti prema Oosterbeeku sa istoka i sjeveroistoka, dok ju je iz smjera sjeverozapada imala podrati divizija von Tettau udnovata zbirka zbrda-zdola prikupljenih drugorazrednih jedinica. Bittrichu su upuena prva u nizu pojaanja - 208. brigada jurinih topova i bojna motoriziranog pjeatva iz Wehrkreis VI. Sva su nareenja bila izdana do 23:15. Modelov je ratni dan time zavrio.

PADOBRANCI U KRIPCU

Najdalje na sjeveru, Crveni avoli su bili u nezavidnoj situaciji. Potpukovnik Frost je sa 2. padobranskom bojnom (oko 750 ljudi) drao sjeverni kraj cestovnog mosta i etvrt koja ga je okruivala. Ogorena borba trajala je itavu no, Nijemci su odbili dva napada na juni kraj mosta, a Britanci juri iz suprotnog smjera, istovremeno izdravajui sve jai pritisak postrojba divizije Frundsberg na sve tri strane mostobrana.

U poetnim okrajima Nijemci jo nisu imali dovoljno podataka o situaciji na mostu, te su njihove postrojbe nekoliko puta bile neugodno iznenaene. Vojnik James Sims opisao je jednu od tih situacija. Kamioni puni njemakih vojnika upali su u zasjedu u blizini mosta. Britanci su ih proreetali vatrom iz automatskog

Radni sastanak, s lijeva nadesno: Model, Bittrich, Knaust, Harmel. Arnhem, rujan 1944.


31

oruja. Uskoro su svi leali nepomino, osim jednog koji se teko ranjen prostrijeljen kroz obje noge, vukao prema svojoj liniji fronta Gledali smo uasnuti Prepuzao je cestu, pa plonik i, centimetar po centimetar, odvukao razbijeno tijelo uz travnati humak Kad pree maleni parapet na vrhu humka, bit e opet meu svojima nadljudskim se naporom bacio naprijed, kako bi savladao tu, posljednju, prepreku. Pored mene je zalajala puka i s nevjericom sam gledao kako ranjeni Nijemac pada, pogoen u glavu. Za mene je to bilo skoro pa ubojstvo48. Borba je bila krajnje nemilosrdna, a prag su, uvelike, postavili padobranci. Bez obzira na obrambene uspjehe, 2. padobranska bojna bila je sama u gradu i odsjeena od glavnine divizije, koja je hitala u pomo.

Ostatak britanske navalne grupacije nalazio se neto zapadnije, u predgraima Arnhema, no sprijeen u napredovanju stalno rastuim njemakim snagama. Fred Moore iz 1. padobranske bojne prisjea se kako se tempo njihovog napredovanja izrazito smanjio po ulasku u urbanizirano podruje. Uskoro su se padobranci nali pod sve jaom vatrom neprijateljskih

48 Kershaw, Robert J., It Never Snows in September. The German View of MARKET-GARDEN and The Battle of Arnhem, September 1944, Ian Allan Publishing, 2004., str. 127 (preveo D.O.)

snajpera, to ih je zabrinulo, jer su izgubili prednost iznenaenja49. Znali su da svako odlaganje radi neprijatelju u korist, te su izvrili nekoliko juria, ali jedini je rezultat bio dugaka lista gubitaka. Britanski su napadi bili loe koordinirani i neujednaeni, to je olakalo posao diviziji Hohenstauffen koja je u potpunosti zaustavila neprijatelja u zapadnim predgraima Arnhema.

Bataljuni u obrani zone slijetanja Crvenih avola imali su, takoer, teak dan. Konstantno su odbijali njemake napade, nerijetko izvodei protunapade kako bi povratili izgubljene poloaje. Intenzivna je borba uzrokovala mnoge rtve, no morali su se odrati bez obzira na gubitke, jer je u 13:00 sati stizao novi transport. Ne unite li pravovremeno neprijatelje na ZS, pojaanja bi mogla doivjeti masakr.

Povrh svega toga, generali Urquhart i Lathbury su i dalje bili odsutni (Lathbury je bio ozbiljno ranjen i naposljetku povjeren na brigu civilima koji su ga prebacili u bolnicu). Nalazili su se u predgrau Arnhema. Tijekom zbunjujue borbe u labirintu vrtova i uliica odvojili su se od glavnine 3. bataljuna i s malom su pratnjom bili sakriveni u kui okruenoj njemakim vojnicima, sad ve ozbiljno zabrinuti razvojem situacije. Prvu zrano-desantnu diviziju polako je zahvaala paraliza.49 http://www.marketgarden.com/2010/UK/veterans/moore.html (pristupano 27. studenog 2013. , preveo D.O.)

Arnhemski most po neuspjelom Grbnerovom napadu, obratite panju na olupinama zakren sjeverni kraj mosta


32

Satnik Grbner, koji je propustio ostaviti nekoliko vozila na sjevernoj strani arnhemskog mosta, odluio je ujutro ispraviti pogreku. Ocijenio je da most dre samo malobrojni padobranci bez protuoklopnih sredstava. Osamnaest je oklopnjaka ostavio u Elstu, na pola puta izmeu Nijmegena i Arnhema, a sa preostalih 22, praenih organskim pjeatvom, navalio na most. U 09:30h Frostovi su ljudi uli tutanj motora i poeli klicati, uvjereni da uju XXX. korpus, no kad su na horizontu ugledali karakteristine obrise neprijateljskih oklopnih vozila raspoloenje je naglo splasnulo. U prvom je naletu pet oklopnih automobila vjeto projurilo izmeu britanskih mina, zasipajui kue uz cestu mecima i plamenom. Takav napad je branitelje u potpunosti osupnuo, no brzo su se pribrali i suprotstavili glavnini postrojbe. Zametnula se estoka jednoipolsatna borba tijekom koje su Nijemci nekoliko puta neuspjeno forsirali proboj. Naposljetku su se povukli, ostavivi na mostu 12 vozila i sedamdesetak mrtvih, meu kojima i satnika Grbnera.

Istovremeno su inenjerske postrojbe divizije Frundsberg, nekih 4-5km istono od Arnhema, sagradile skelu nosivosti 40t i poele s prebacivanjem jedinica na junu stranu Donje Rajne, otkuda su ove imale proslijediti prema Nijmegenu. Bila je to spora operacija i tijekom cijelog ponedjeljka prebaene su samo dvije bojne s vozilima i opremom. U meuvremenu, ostatak Harmelovih snaga, pojaan ad hoc borbenim grupama oformljenim od jedinica u tranzitu i arnhemskog garnizona, napadao je padobrance na mostu. Borba je bila uasna. Tuklo se, nerijetko, sa samo nekoliko metara razdaljine, a gubici su bili obostrano veliki. Mladi veteran sa sovjetskog ratita, SS-narednik Alfred Ringsdorf, opisao je borbu kao ak uasniju od iskuene u Rusiji 50. Njegova je grupa napadala uz obilnu uporabu runih granata, jer su samo tako mogli dobiti teren i nastaviti s napredovanjem.. Ringsdorf nije oekivao nai se u ogorenoj borbi u tako skuenom prostoru na bliskom odstojanju, prsa o prsa51 odmah po dolasku u, kako mu se inio, pitoreskni gradi Arnhem. Stoerni narednik iz 10. SS, Horst Weber, je zakljuio: Nismo oekivali ponovno zauzeti most. Naposljetku je padobrance potukla naa artiljerija. 52.

Jedan od asnika na mostobranu, inenjerski satnik Eric Mackay je sa svojim ljudima itavu no odbijao njemake napade na dvije kue u njihovom vlasnitvu, zapadno od mosta. Iako ranjen u obje noge krhotinama rune granate, satnik je zadrao borbeni duh. Veina njegovih ljudi bila je, takoer, ranjena, no Mackayjevim su rijeima gubici bili razmjerno laki, a danje je svjetlo omoguilo vidjeti to [smo] postigli i bili smo spremni za nove borbe.53. Dobro raspoloenje Frostovih padobranaca nije kvarila ni mala zaliha municije. Na potpukovnikovo upozorenje 50 http://www.marketgarden.com/2010/UK/veterans/ringsdorf.html (pristupano 27. studenog 2013., preveo D.O.)51 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979., str. 21852 http://www.marketgarden.com/2010/UK/veterans/weber.html (pristupano 28. studenog 2013. , preveo D.O.)53 Ryan, Cornelius, Nedostini most, Rijeka, 1979.,, str. 216

da ne rasipaju streljivo, vojnik James Hayson je, nianei, promrmljao svojoj rtvi: Stoj mirno pederu. Ovi meci stoje novaca.54. Usprkos visokom moralu i obrambenim uspjesima njegovih ljudi, Frost je znao da je njemaka pobjeda, ne stigne li uskoro potpora, samo pitanje vremena. A vrijeme je za njegove neispavane i gladne ljude polako gubilo svako znaenje.

Sat-S za postrojbe drugog vala pomaknut je za dva sata zbog guste i dugotrajne magle na uzletitima u Engleskoj. Kad su napokon stigle, nove su se jedinice odmah nale u borbi, no zaudo, gubici su bili niski, a kohezija jedinica brzo je uspostavljena. Spustilo se 2.119 ljudi iz 4. padobranske brigade i dviju satnija (C i D) 2. bojne pukovnije South Staffordshires. Zapovjednik 4. brigade, brigadni general John Shan Hackett, bio je iznenaen stanjem na terenu, jer, oekivao je sasvim drugaiju sliku. Potpuni kolaps radio komunikacija onemoguio je komunikaciju Crvenih avola sa vanjskim svijetom, a izvjea u Engleskoj nisu zvuala loe. Spominjala su i britanske padobrance na mostu. Unato itavoj zbrci, inilo se da jo ima anse dohvatiti se tog prokletog mosta dobro koordiniranim napadom, sutra, tako da koincidira sa sputanjem Poljaka na junu obalu Donje Rajne.

Hackettov je dolazak, skopan sa nestankom zapovjednika divizije i prvog mu zamjenika, doveo do sasvim nepotrebnog internog sukoba. Urquhart je odredio da trei u nizu nasljeivanja komande bude brigadni general Philip Pip Hicks, asnik mlai od Hacketta, bez da je posljednjeg o tome obavijestio. To je dovelo do estoke svae izmeu Shana i Pipa upravo prije negoli su morali izraditi plan koordiniranog napada na Arnhem, to zasigurno nije doprinijelo njegovoj kvaliteti.

Nakon neuspjenog nonog napada, general Gavin je 82. diviziji zabranio daljnji prodor u Nijmegen, jer se uz novonastale probleme nije mogao upustiti u zahtjevne uline borbe. Nijemci su tijekom jutra iz Reichswalda odailjali napade na Groesbeek. Amerikance na visoravni napale su tri borbene grupe sa ukupno 3.400 ljudi, osam oklopnih vozila, 32 minobacaa i 130 strojnica, a pod taktikom kontrolom 406. divizije. Bila je to znaajna sila, ali Gavin ih je uspijevao odbiti majstorski onglirajui svojim jedinicama, prebacujui rezerve s jednog, na drugo kritino mjesto. Bez obzira na uspjeh, general nije raunao da e takva situacija potrajati. Sumnjao je u mogunost odranja obrane ZS, ne stignu li uskoro pojaanja.

Unato kanjenju, dolazak transporta je izazvao oduevljenje kod teko pritisnutih Amerikanaca. Sputanje novog vala padobranaca skopano sa frontalnim napadom jednog bataljuna 505. puka bilo je previe za borbeni moral napadaa, koji su podvili rep i utekli. Od 454 jedrilice namijenjene 82. diviziji, sigurno ih je sletjelo 385. Bili su to gubici od 15%, ali prenijele su 177 dipova, 60 topova i skoro 1.800 artiljeraca, dok su od baenog bojnog materijala Amerikanci uspjeli sakupiti oko 80%. 54 Ibid., str. 271


33

Osamdesetdruga divizija je odahnula. Preivjeli su jo jedan dan.

General Taylor je eljno iekivao XXX. korpus sa pontonskim mostom Bailey i drugi transport svojih trupa. Frustriran neuspjehom ovladavanja mostom u Sonu, posvetio se rezervnom mostu u Bestu. Tamo su se u ogorenu borbu stalno ukljuivale nove jedinice 502. pukovnije, no Nijemci su se tvrdoglavo branili. Oko podneva je njihova posada raznijela most, liavajui napadaa alternativnog prijelaza. Osim toga, Nijemci su uzdu poloaja divizije stalno izvodili kratke, estoke napade koji su je kotali ve vie od 300 vojnika. eljno iekivani transport donio je Tayloru toliko potrebne ljude, njih 2.656 s najveim dijelom pripadajue opreme (sigurno je sletjelo 428 od 450 jedrilica), no vei je dio padobranima sput

Documents

Operacija Market-Garden, Hrvatski povijesni portal br. 12/14