SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

V A R A Ž D I N

OPERACIJSKI SUSTAV

Windows 7

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA INFORMATIKA I

Varaždin, siječanj 2010.

Sadržaj

1. UVOD 1

2. OPERACIJSKI SUSTAVI 2

2.1. Povijesni razvoj operacijskih sustava 22.2. Primjena i vrste operacijskih sustava 5

3. MICROSOFT 10

3.1. Povijesni razvoj i rad Microsoft korporacije 103.2. Microsoftovi operacijski sustavi 15

4. MICROSOFT WINDOWS 7 18

4.1. Razvoj Windowsa 7 184.2. Usporedba Windowsa 7 s operacijskim sustavima XP i Vista 20

5. ZAKLJUČAK 23

6. LITERATURA 24

7. SLIKE 25

1

1. Uvod

Kroz povijest računalnih sustava uvidjela sam koliko je ljudska inteligencija

napredovala, te uvela svijet u eru digitalnih tehnologija. Od prve generacije računala koja su

zahtijevala ne samo psihički, nego i fizički napor čovjeka, danas razvoj računala teži prema

tome da on služi njemu, a po potrebi da ga i zamjenjuje. Od prvih, usporedno s danas

naprimitivnijih operacijskih sustava koji su se rabili u vrlo kompleksno i masivno izgrađenim

strojevima stvorena su džepna računala i operacijski sustavi tehnički i grafički razvijeni.

Microsoft, iako nije jedini proizvođač softvera za osobna računala smatra se

monopolistom koji je odredio proizvodne standarde i obilježio potražnju na tržištu. Kako bi

shvatili zašto ga mnogi stručnjaci nazivaju kulturnim fenomenom, dovoljno je reći da je 1975.

godine kada je Microsoft i osnovan ostvario godišnji prihod od 16 tisuća američkih dolara,

dok danas prosječno godišnje zarađuje oko 32 bilijuna američkih dolara. Upornim radom i

željom za još neistraženim znanjima informatičari su se borili s računalom kako bi jednog

dana uz njihovu podršku mogli lakše rješavati svakodnevne zadatke i smanjiti vrijeme koje im

je bilo potrebno za njihovo obavljanje. Osim, hardvera računala izazov je bio osmisliti

programske jezike, instrukcije, pa kasnije i operacijske sustave koji će biti međusobno

kompatibilni. U početku je bilo mnogo poteškoća, računala su se brzo kvarila, a zatim je

trebalo i prilično mnogo vremena kako bi se kvar otkrio i popravio. Danas, računalo nastale

greške već samostalno prepoznaje i popravlja.

Ako govorimo o Microsoft korporaciji, njihov uspjeh je neizostavan trag u prošlosti

koje je za sobom ostavila ljudska civilizacija. Od male tvrke i samo dvoje upornih ljudi

nastala je korporacija s tisuće zaposlenika i velikom željom za rad i razvojem. Serija

operacijskih sustava nazvanih Microsoft Windows koji su izlazili tokom zadnjih 20-tak

godina različitih verzija, kodnih imena i značajki globalno su se proširili. Praktički ne postoji

kućanstvo koje ne koristi barem jedan od njihovih proizvodi, te se ne služi njime svakodnevno

pri poslu ili učenju. Iako, neki ljudi imaju predrasude prema tehnološkoj navali različitih

tvrtki i svakodnevnom zastarijevanju možda samo prije mjesec dana izašlom pisaču, trebamo

to gledati kao na razvojni proces potaknut konkurentskim natjecanjima i proizlaženju

najboljih na tržište.

2

2. OPERACIJSKI SUSTAVI

2.1. Povijesni razvoj operacijskih sustava

Računala prve generacije (1945.-1955.) bila su građena od vakuumskih cijevi i

zauzimala su čitave prostorije koje su trebale biti posebno prozračivane kako se sam stroj, te

njegovi sastojni dijelovi ne bi pregrijali. U usporedbi s današnjim računalima bili su milijun

puta sporiji, te nisu posjedovali nikakav operacijski sustav što je otežavalo upravljanje takvim

strojevima. Korisnik je morao kodirati programe u strojni jezik kako bi mogli biti izvršavani,

što znači da su instrukcije prepoznatljive takvom stroju trebale biti napisane binarnim

znamenkama 0 i 1 koje označavaju aktivno i pasivno stanje rada računala.

Slika 2.1. Računalo Eniac,

izgrađen od vakuumskih cijevi

Vakuumske cijevi zamijenili su tranzistori čime su računala druge generacije (1956.-

1965.) postala manja, brža i pouzdanija, a pojavom batch obrade programi su se serijski

izrađivali jedan za drugim. Prvi operacijski sustav bio je FMS (eng. FORTRAN Monitoring

System) koji je koristio više programske jezike kao što su FORTRAN i Asembler, te je on bio

izrađen krajem 50-ih godina za računalo IBM 709. Slijedio ga je operacijski sustav IBSYS

kojeg su podržavala IBM-ova računala 7090 i 7094. Prvi među komercijalno izdanim

nasljednicima je i OS/360, korišten kod računala IBM 1401 koji su imali podršku za ulazno-

izlazne uređaje, ali također su sudjelovali u prijenosu programa sa čitača bušenih kartica na

magnetsku traku koja se nakon toga konkretno izvodila u njima samima za obradu i zapis.

3

Slika 2.2. Sustav IBM 7090 Slika 2.3. Sustav IBM 7094

Kod treće generacije (1965.-1980.) u arhitekturi računala koriste se integrirani

krugovi, te tehnički procesi poput multiprogramiranja, timesharinga i spoolinga. Kod

timesharinga se izvođenje procesora temelji na dodjeli vremena proporcionalno aktivnosti

korisnika sa računalnim sustavom, dok spooling (eng. Simultaneous Peripheral Operation On

Line) označava da se nakon završetka izvođenja ranije učitanog programa učitava drugi

program u oslobođenu particiju. Dijeljenjem memorije na particije i učitavanjem programa u

jednu particiju kod izvođenja više programa zove se multiprogramiranje. Članovi tvrtki MIT,

AT&T Bell Labs i GE napravili su računalo MULTICS (eng. MULTiplexed Information and

Computing System) koje je radilo na principu poslužitelj-klijent (eng.server-client) na način

da je opskrbljivalo podacima i informacijama stotinu računala u isto vrijeme, no zbog njegove

sporosti nije postigao veći uspjeh. Ken Thompson, jedan od istraživača Bell Labs-a razvio je

svojevrsni MULTICS prilagođen potrebama osobnog računala tipa PDP-11, te je tako

započeo razvoj operacijskog sustava UNIX koji je napisan u programskom jeziku C. On

postaje temelj istraživanja, te se nakon njega razvija niz sličnih operacijskih sustava kao što su

Microsoft Windows, IBM OS/2, ali i Windows NT. Prije komercijalizacije UNIX-a njegov

programski kod omogućavao je nadogradnju prema korisničkim potrebama, pa je došlo do

velikog broja nekompatibilnih verzija UNIX-a, što je rezultiralo jedinstvenim standardom

POSIX koji je imao određene funkcije koje su morale biti podržane kako bi operacijski sustav

radio u nekom računalu. Sličan takav operacijski sustav napravljen je za potrebe edukacije

studenata, tzv. MINIX koji je zainteresirao jednoga studenta Linus Torvardsa. On je napravio

napredniju verziju toga operacijskog sustava što je rezultiralo operacijskim sustavom Linux,

koji je svojom malom komercijalnom cijenom i skromnim hardverskim zahtjevima bio tražen

kod mnogih programera.

Osobna računala (PC) nalaze se u 4. generaciji računala (1980.-danas) kada se

pojavljuju i prvi operacijski sustavi za takva računala kao što su CP/M (eng. Control Program

4

for Microcomputers), DOS (eng. Disk Operating System), a kasnije se pojavio MS-DOS i

njegovi nasljednici poput Windows 1.0, Windows 3.1, Windows 3.11, Windows 95, Windows

98, Windows Me, a paralelno s njima razvija se i Windows NT (eng. New Technology) za

profesionalnu uporabu, te drugi operacijski sustavi temeljeni na NT jezgri poput Windows NT

3.1, Windows 2000, Windows XP, Windows Vista, Windows 7. Temeljni elementi takvih

računala su visokointegrirani krugovi (LSI) i vrlo visoko integrirani krugovi (VLSI) , čitave

procesorske jedinice stanu samo na jednu silicijsku pločicu. Razvojem softvera i hardvera

računala kroz povijest njegove dimenzije postale su manje, sklopovlje jeftinije, a on puno brži

u obavljanju različitih zadataka.

2.2. Primjena i vrste operacijskih sustava

Skup računalnih programa tvore programsku potporu radu računala, što nazivamo

softwareom. On se dijeli u dvije osnovne grupe, a to su sustavski programi (eng. System

software) i aplikacijski programi (eng. Application software). Sustavni programi isporučuju se

korisniku zajedno sa sklopovskom opremom, to jest računalnom konfiguracijom koja

podrazumijeva različite ulazno-izlazne jedinice, te jedinice masovne memorije. Oni

predstavljaju komunikacijski kanal između korisnika i računala, naime bez sustavne

programske podrške računalo ne bi moglo izvršavati zadatke koje mu je korisnik zadao. Jedan

od sustavskih programa je i operacijski sustav zajedno sa pomoćnim (uslužnim) programima,

programskim jezicima (programi prevoditelji) i sl.

Operacijski sustav (engl. OS - operating system) jest program ili češće skup programa

koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu

uporabu.1 Korištenjem operacijskog sustava olakšava se i maksimizira uporaba sklopovskih

dijelova, također on je i podloga za programe koji se izvode na računalu. Njegova uloga

posrednika između sklopovlja i korisničkih programa ima funkciju:

Upravljanja memorijom računala (eng. Memory managemant) na način da

odlučuje na koje se mjesto u memoriji pohranjuje neki podatak

Izvršavanje zadaća (eng. Task managemant)

Upravljanje diskovima i pristup podacima na njima

Grafički prikaz podataka na zaslonu

1 Informatika (udžbenik za 1. razred gimnazije), Darko Grundler, Lidija Blagojević, Školska knjiga, Zagreb, 2005. (129.str.)

5

Nadzor i čitanje ulaznih jedinica

Svaki operacijski sustav građen je za određenu vrstu središnje jedinice za obradu – CPU (eng.

Central Processing Unit) ili mikroprocesora u računalu. Naime, osobna računala (eng.

Personal computer – PC) su neupotrebljiva bez odgovarajućeg operacijskog sustava, jer on se

prvi aktivira prilikom uključenja računala, a njegova jezgra ostaje za čitavo vrijeme rada u

memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. Ostali

dijelovi operacijskog sustava dobavljaju se u radnu memoriju i pokreću se prema potrebi.

Iako, se operacijski sustav prvi kao program učitava prilikom uključivanja računala, prvo se

aktiviraju rutine iz BIOS-a (Basic Input Output System). Smješten je na ROM čipu na kojemu

su i zapisane rutine i naredbe ulaznog - izlaznog sustava tj. BIOS-a. Nakon isključivanja on

ostaje nepromijenjen, to jest podaci potrebni za pokretanje sustava trajno su zapisani.

Slika 2.4. BIOS Slika 2.5. Sučelje za podešavanje BIOS-a

Drugi dio operacijskog sustava pohranjen je na magnetskom disku, te se taj dio može

promijeniti instaliranjem novog operacijskog sustava takvog koji će na optimizirani način

poduprijeti računalno sklopovlje i raditi u skladu s njim. Nove inačice operacijskih sustava

distribuiraju se na kompaktnim diskovima (engl. Compact Disc – CD), ustvari na medijima za

pohranu CD-ROM-ovima.

6

Slika 2.6. Magnetski disk

Operacijski sustav sastoji se od jezgre operacijskog sustava (eng. kernel), ljuske za izvođenje

programa (eng. Command shell), datotečnog sustava (eng. File system), sustavskih programa

(eng. System utilities), grafičkog korisničkog sučelja (eng. Graphical user interface),

komunikacije putem mrežnih protokola (eng. Network stack) i API (eng. Application

programming interface). Jezgra ili kernel operacijskog sustava je centralni dio operacijskog

sustava koji kontrolira i nadzire odnos fizičkog računalnog sklopovlja i korisničkih programa.

Pokretanjem jedne od aplikacija, pokreće se i aktivnost jezgre na način da ona preuzima

kontrolu nad računalom, nadzirući resurse i zauzeće procesorskog prostora. Stabilnost

operacijskog sustava usko je povezana s radom jezgre, jer se nijedan program ne može razviti

bez njezine kontrole. Ljuske za izvođenje programa su način prikazivanja korisničkog sučelja

(eng. User interface) na način da prihvaća naredbe i podatke od korisnika inputima (pr.

tipkovnicom, mišem), a zatim te podatke obrađuje i rezultira na outputima (pr. monitor).

Način zadavanja naredbi su tekstualnog i grafičkog karaktera, odnosno u tekstualnom sučelju

(eng. Command-Line Interface - CLI) i grafičkom korisničkom sučelju (eng. Graphic User

Interface - GUI). Tekstualno korisničko sučelje (CLI) koriste MS-DOS i Unix operacijski

sustavi za čiji je upravljanje potrebno zadavanje naredbi upisivanjem određenih riječi

razumljive računalnom sustavu, dok Windows, Mac OS i Linux podržavaju grafičko

korisničko sučelje (GUI).

7

Slika 2.7. prikaz CLI-a

Slika 2.8. prikaz GUI-a

Datotečni sustav je metoda organizacije datoteka, te njihovo spremanje na određenom

fizičkom mediju poput tvrdog diska (eng. Hard drive), CD-ima, DVD-ima kao optičkim

diskovima (eng. Optical disc) i flash diskovima (eng. Flash drive). Način i mjesto na kojem

računalo pohranjuje datoteku uključuje određenu vrstu datotečnih sustava poput flash

datotečnog sustava, diskovnog datotečnog sustava, datotečnog sustava baze podataka (eng.

Database-based file system). Datotečni sustavi imaju različite oznake kao što su FAT (eng.

File Allocation Table), FAT32, HFS (eng. Hierarchical File System), NTFS (eng. New

Technology File System), ext2 (eng. Second Extended File System), ext3 (eng. Third

Extended File System), UDF (eng. Universal Disc Format) itd. Različiti operacijski sustavi

koriste različite oznake koje određuju način organizacije datoteka u datotečnim sustavima,

primjerice OS Linux najčešće koristi ext2, ext3, a u novije vrijeme i ext4, dok FAT koriste

DOS i Windows 9x sustavi, kasnije razvijene verzije su FAT16 i FAT32, koji se koriste u

Windows 95, odnosno u Windows 95SR2 i Windows 98. NTFS se koristi u Windows NT, od

8

početne verzije Windowsa NT 3.1, preko Windowsa 2000 (NT 5.0), Windowsa XP (NT 5.1),

Windowsa Vista (NT 6.0), pa sve do Windowsa 7 (NT 6.1.). Zbog „journaling“ tipa NTFS

sustava, što znači da operacijski sustavi imaju mogućnost samooporavka gdje je gubitak

podataka neznatan za razliku od FAT datotečnog sustava, gdje je rekonstrukcija podataka

neuspješna, od 1993. godine u većini operacijskih sustava koristi se upravo NT jezgra.

Pomoćni sustavski programi obavljaju određene zadatke povezane s upravljanjem računalnog

sustava, njegovim funkcijama, izvorima, datotekama, memorijom, zaštitom od virusa i sl.

Grafičko korisničko sučelje (GUI) kao što i sam naziv kaže dopušta korisniku da manipulira

grafičkim (vizualnim) elementima poput radne površine (eng. desktop), prozora, ikona, pa i

simbola samog miša (pokazivača na ekranu) itd. Računalna komunikacija putem mrežnih

protokola je skup pravila prema kojima se odvija format i prijenos podataka, ali i provjera

grešaka koje su neprihvatljive ako podatak treba biti uspješno poslan. Zbog različite

komunikacije postoje i različite vrste mrežnih protokola, pa je prema tome od 1984. godine

usvojen OSI (eng. Open System Interconnection Reference Model) referentan model koji

omogućuje nesmetanu komunikaciju između različitih vrsta mrežnih protokola. API (eng.

Application programming interface) je sučelje koje za razliku od korisničkog sučelja koji

omogućuje komunikaciju između korisnika i računala, omogućuje interakciju između

različitih aplikacijskih programa.

Vrste operacijskih sustava prema načinu rada s njima jesu jednokorisnički

(jednozadaćni i višezadaćni), višekorisnički (višezadaćni) i mrežni (višezadaćni) operacijski

sustav. Jednokorisnički operacijski sustav (eng. single-user) označava da postoji samo jedan

korisnik koji radi s takvim operacijskim sustavom računala, suglasno s tim njegov rad se

definira kao jednozadaćni (eng. single-task) što znači da se obavlja zadatak po zadatak (pr.

CP/M i DOS), dok se kod višezadaćnog (multi-tasking) može obavljati i više zadataka

istovremeno (pr. Windows 3.xx). Višekorisnički, a istovremeno i višezadaćni operacijski

sustav daje mogućnost rada većem broju korisnika osiguravajući efikasnu raspodjelu

računalnih resursa među korisnicima poput diskova, memorija, perifernih jedinica i sl. Kod

mrežnih operacijskih sustava omogućava se komunikacija između računala različitih

operacijskih sustava, gdje dolazi do optimalnog korištenja i raspodjele računalnih resursa

istovremeno, bez da rad jednog korisnika smanjuje učinkovitost rada drugog korisnika.

9

3. MICROSOFT

3.1. Povijesni razvoj i rad Microsoft korporacije

Bill Gates je već kao trinaestogodišnji dječak, polaznik privatne škole Lakeside

pokazao veliki interes za rad na računalima koji je prepoznao školski Klub majki te mu je

omogućio kupovinu terminalnog telepisača ASR-33 i učenje na računalima iz General

Electrica (GE) za njega i druge učenike. Tokom godina se njegovo usavršavanje u

programiranju nastavilo koristeći različite računalne sustave poput GE-ovog sustava u

BASIC-u, PDP-10 sustava od Computer Center Corporation (CCC). Životna prekretnica Bill

Gatesa i njegovih prijatelja Paul Allena, Ric Weilanda i Kent Evansa bila je kada je CCC

otkrio da koriste pogreške u njegovom operacijskom sustavu kako bi radili na njihovim

računalima. Prednost njihovog tzv. hackerstva bila je u kompromisu kojeg su napravili sa

CCC-em na način da su u zamjenu za slobodni rad na računalima pronalazili pogreške u

softveru CCC-a, koristeći programe napisane strojnim jezikom, FORTRAN-u i LISP-u, sve

do 1970. godine zatvaranja te tvrtke. Nakon toga njihovo znanje primjenili su u Information

Sciences Inc. kako bi im napravili program u COBOL-u koji će obračunavati plaće. Prvo

partnerstvo nazvano Traf-O-Data pokrenuo je s Paul Allenom, gdje su s Intelovim

procesorom 8008 izrađivali brojila prometa. Na Hardverskom fakultetu od 1973. godine

upoznao je niz osoba koje će biti presudne u razvoju buduće Microsoftove korporacije kao što

su Christos Papadimitriou (suradnja u vezi algoritama), Steve Ballmer (današnji izvršni

direktor) i dr.

Slika 3.1. Bill Gates i Paul Allen

10

Časopis Popular Electronics 1975. godine iznio je temu o računalu MITS Altair 8800

koji je inspirirao Paul Allena i Bill Gatesa da naprave prvi BASIC interpreter za to računalo.

U međuvremenu su se preselili u Albuquerque (New Mexico), a Bill Gates je prestao studirati

na Harvardskom svučilištu sve s namjerom kako bi bili što bliži tvrtki MITS Computer u

kojoj je Paul Allen dobio mjesto direktora za razvoj softvera. No, zbog partnerstva s Bill

Gatesom i osnivanjem Microsofta 1975. godine on napušta MITS kako bi se posve posvetio

novonastaloj softverskoj tvrtki čiji se rad danas temelji na poboljšanju performansi računalnog

sustava i razvoju operacijskih sustava, različitih programa, alata, baza podataka itd. Tvrtke

Apple i Radio Shack su 1977. godine licencirale Microsoftov BASIC za vlastita računala

Apple II i Tandy, koja su prodana u milijun primjeraka tih godina. Drugi programski jezik

FORTRAN, koji je popraćenom COBOL verzijom 1978. godine napisan je za CP/M (eng.

Control Program for Microcomputers) operacijski sustav američke tvrtke Digital Research,

koji je postao prvim industrijskim standardom na tržištu operacijskih sustava, te je kao takav

postao i preteča Microsoftovog MS-DOS-a. CP/M se primjenjivao kod mnogih proizvođača

računala poput Siriusa, Zenitha, Sharpa te je tako Microsoft postao vodeći distributer

programskih jezika. S godišnjim prihodom od 1 milijuna američkih dolara 1979. godine i 13

zaposlenika tvrtka se seli u Bellevue (Washington).

S IBM-ovom proizvodnjom prvih osobnih računala (PC) početkom 80-ih godina,

porasla je i potražnja za Microsoftovim uslugama. Iako, je tvrtka Digital Research bila

najbolja na području razvoja i proizvodnje operacijskih sustava zbog neslaganja oko još ne

potpisanog ugovora s IBM-om, projekt je prepušten članovima Microsofta koji se dotada nisu

susretali s kreiranjem i proizvodnjom operacijskih sustava. Stoga su od tvrtke Seattle

Computer Products za 75 tisuća američkih dolara kupili prava na korištenje njihovog

operacijskog sustava izvorno nazvanog Q-DOS (eng.Quick and Dirty Operating System)

kojeg su preimenovali u MS-DOS (eng. Microsoft Disk Operating System), te su ga

premodulirali za IBM-ove potrebe. Prema ugovoru Microsoft je zadržao sva prava na prodaju

MS-DOS-a drugim korisnicima i tvrtkama što se kasnije projiciralo kao višebilijunski

vrijedan posao kako su se računala počela svakodnevno upotrebljavat u različitim poslovnim

situacijama.

Slika 3.2. Prvi logo Microsoft korporacije iz 1982.

godine

11

Microsoftova tvrtka je 1981. godine prerasla u korporaciju s Bill Gatesom kao predsjednikom,

Paul Allenom kao potpredsjednikom i Steve Ballmerom koji se 1980. godine pridružio

njihovom timu kao savjetnik za poslove netehničke naravi. Od velike važnosti bila je 1983.

godina kada je korporacija izdala program za obradu teksta Word 1.0, koji je konkurirao

programu Wordstar tvrtke MicroPro svojom niskom cijenom, mogućnošću korištenja miša, to

jest računalnog pokazivača, te unosa teksta podebljanim i ukošenim slovima. Ipak, željeni

uspjeh je izostao. Osim, što je tvrtka izgubila Paul Allena kao potpredsjednika zbog

Hodgkinove bolesti, računalni korisnici smatrali su Word vrlo stručnim programom i

kompliciranim za rad s njim, sve do izlaska Worda verzije 3.0 koji je tada postao jedan od

najprodavanijih Microsoftovih proizvoda.

Slika 3.3. program za obradu

teksta WordStar 3.3 tvrtke

MicroPro

Slika 3.4. Program za obradu teksta

Word 1.0 tvrtke Microsoft

Suradnja s Apple-om se nastavila i

prilikom proizvodnje Macintosh računala koja su 1984. godine javnost osvojila svojim

dizajnom, odnosno grafičkim korisničkim sučeljem koje je zamijenilo komandni operacijski

sustav IBM računala s čime je i upotreba računala postala jednostavnija. Uspjeh Macintosh

računala potaknulo je Bill Gatesa da razvije upravljačko sučelje koje će raditi s MS-DOS-om

kao podlogom na način da se taj operacijski sustav obrađuje i pretvara u grafički prikaz koji

12

će korisniku pružiti jednostavnu interakciju s računalnim programima, inače vrlo

kompleksnim za pokretanje i rad s njima računalnim amaterima. Kako bi ostvario svoje ideje

Microsoft se obratio računalnim proizvođačima Compaq, Hewlett-Packard, Texas Instruments

i Digital Equipment Corporation, koji su ujedno bili i konkurencija IBM-u. Njihov proizvod

nazvan Microsoft Windows bio je opreka mogućeg uspjeha IBM-a koji je stao uz tvrtku

VisiCal i njihovom sličnom proizvodu VisiOn, usput radeći i na svom vlastitom proizvodu

TopView. Nakon 110 000 sati upornog rada programera, ali vrlo sporog razvoja Windowsa

ishod je u studenom 1985. godine bio vrlo nepovoljan. Sustav je bio spor i samo su se neki

programi uspijevali pokrenuti. No, iste godine Microsoft je izdao i Excel 1.0 koji je

napravljen na temelju Mac-ovog programa za tabelarno računanje Multiplan, te je nastavio

surađivati s IBM-om na novom operacijskom sustavu OS/2.

Slika 3.5. Microsoftov logo od 1987.godine, s

dodatnim sloganom od 1994.-2002. godine

Microsoft korporacija, 1986. godine premještena u Redmond (Washington) u blizini

Seattlea, zapošljavala je kako ona sama kaže inteligentne ljude nudeći im svu potrebnu

udobnost u njihovim vlastitim uredima i unutar zgrade, ali ne i previsoke plaće. Politika

poslovanja bila je vrlo stroga po rasporedu rada i bespotrebnih troškova kao što su recimo bili

putnički prijevozi. Između njihovih nadređenih i zaposlenika nije bilo razlike, svi bi putovali

uobičajenom putničkom klasom. Mentalitet tvrtke kao što je maksimizacija rada za oko 70

tisuća radnika se ne mijenja ni danas. Prvi proizvod na CD-ROM-u, Microsoft Bookshelf je

pušten u prodaju 1987. godine. Bila je to kolekcija 10 povezanih radova zajednom s Excelom,

prvim programom za operacijski sustav Windows. Također, u suradnji s IBM-om počeo se

prodavati i OS/2. Nedugo nakon toga Gates je otkupi tvrtku Forethought i njezin grafički

program za izradu prezentacija PowerPoint. Glavnog softverskog trgovca Lotus Development

Corporation je 1988. godine Microsoft prestigao na tržištu s Windowsima 2.0 i ostalim

programima. Prije 1990. godine proizveden je i Microsoft Office, paket programa poput

Worda, Excela, PowePointa, e-mail programa Mail i programa za upravljanje datotekama

Accessom koji se pojavio u profesionalnoj verziji Office-a, Office Professional. Moć i profit

Microsofta vrtoglavo su rasli 90-ih godina izdavanjem prve multimedijalne enciklopedije

Encarta na CD-ROM-u 1993. godine, zatim pojavom Windowsa NT, operacijskog sustava za

korisnike korporacijske mreže, kojeg je časopis PC nagradio kao najbolji tehnološki izveden

softverski sustav 1994. godine. Slijedeće godine izašao je i Windows 95 koji se prodao u

13

milijun primjeraka u samo četiri dana. Zadaci i ciljevi Microsofta širili su se u sklopu

različitih projekata, jedan od njih bio je National Broadcasting Company pod imenom

MSNBC čije je područje bilo obilježeno emitiranjem različitih vijesti internetskim i

televizijskim putem 24-sata dnevno. Microsoftove internetske usluge obuhvaćale su putničke

agencije, lokalna događanja, plaćanje računa itd. Sve do kraja 1999. godine Microsoft je

licencirao preko stotinu ugovora s različitim proizvođačima tzv. inteligentnih uređaja.

Primjeri toga jesu kupnja WebTV-a čija tehnologija dozvoljava pristup internetu bez

korištenja računala, proizvodnja Windowsa CE, operacijskog sustava posebno osmišljenog za

uređaje poput mobitela, digitalnih televizora, digitalnih kamera, automobilskih

multimedijalnih sustava i sl. No, dinamičnost tvrtke u poslovanju te brzina kojom su osvajali

tržište uznemirila je konkurentske proizvođače, ali i državu te je 1998. godine Ministarstvo

pravde SAD-a podiglo tužbu protiv Microsofta optužujući ga za monopolizam na tržištu

operacijskih sustava, s kojim ne dopušta drugim tvrtkama da sudjeluju u ponudi i potražnji

takvih vrsta proizvoda. Kao primjer toga naveli su Microsoftov zahtjev za korištenjem

njihovog internetskog pretraživača u sustavu Windowsa 98, što bi onemogućilo korisniku da

se posluži pretraživačem, ali i ostalim uslugama tvrtke Netscape, koja je specijalizirana za

takvo područje rada. Mediji, javnost, ali i sam državni vrh bili su nesigurni po tom pitanju jer

ograničavanje i cijepanje Microsofta na dvije tvrtke moglo bi uništiti nadolazeća tehnološka

dostignuća, smanjiti kvalitetu dosadašnjih proizvoda, što znači da bi tržište bilo poljuljano

manjkom određenog standarda, ali s druge strane nisu mogli dopustiti agresivnom kapitalizmu

da pobijedi. Zbog kršenja antimonopolističkih zakona i uložene žalbe na već donešenu

presudu o diobi Microsofta, dogovoreno je krajem 2002. godine da će tvrtka ipak samo platiti

određenu odštetu. To nije bio jedini sudski proces koji se vodio protiv Bill Gatesa i Microsoft

korporacije, ali bilo je jedno od svjetski najpopraćenijih. Ipak, to nije umanjilo potražnju za

njihovim proizvodima, te njihovo lansiranje proizvoda poput operacijskih sustava Windowsa

2000, Windowsa XP za osobna računala, pa i mrežnih poslužitelja (servera) kao što su

Windows Server 2003 (Win 2K3), Windows Server 2008 kojeg uspoređuju sa Windows

Vistom izgrađenom na Windowsima NT 6.0., a njegova druga inačica Windows Server 2008

R2 puštena je u prodaju 2009. godine kad su izašli i Windows 7, te su oboje napravljeni

prema Windowsima NT 6.1.

Slika 3.6. Micorsoftov logo 2009. godine

14

3.2. Microsoftovi operacijski sustavi

Prvotna verzija operacijskih sustava Microsoft korporacije bili su MS-DOS koji je bio

namijenjen skupini centralnih procesorskih jedinica (mikroprocesora) INTEL korporacije

(8086, 80286, 80386, 80486, Pentium I, II, III, IV...) S tim operacijskim sustavom izvodile su

se 16-bitne aplikacije, što definira širinu CPU uputa i adresa. U suradnji s IBM-om Microsoft

je jednokorisnički MS-DOS nastojao zamijeniti operacijskim sustavom OS/2, no tek je

Windows verzije 3.1. omogućio korisniku da uistinu radi s više složenih aplikacija

istovremeno i to dok je povezan u mrežu, te je tako zamijenio stare operacijske sustave i

njihovu lošu zaštitu memorije,a i veliki adresni prostor. MS-DOS je ostao samo za upravljanje

diskovnim datototečnim sustavom i za učitavanje programa. Kako je Microsoft počeo

razvijati svoj Interface Manager od 1981. godine za niz operacijskih sustava Windows, tako

su oni poprimali današnji suvremeni izgled operacijskih sustava, obogaćeni velikim brojem

različitih aplikacija i mogućnosti višeprogramskog rada. Kod Windowsa 1.0 koji je izašao u

studenom 1985. godine jedine bitne značajke bile su grafičko okružje s podrškom za miš koji

je bio nezavisan u odnosu na pisač i tip grafičke kartice monitora, te je omogućavao korisniku

višeprogramski rad s oskudnim Windows aplikacijama. U Windowsima 2.0 (Windows / 286),

Windows / 386 uvedeni su ikone, grafički prikaz ponuđenih aplikacija, preklapajući prozori,

te aplikacije poput Excela, Worda, CorelDrawa, PageMakera i sl. Windowsi 3.0 koji su se na

tržištu pojavili u svibnju 1990. godine označili su prekretnicu za grafičko korisničko sučelje

Windowsa koji su zahtijevali veći memorijski kapacitet, te su tako potakli ostale računalne

proizvođače na poboljšanja i razvoj.

Za verziju 3.1. Windowsa kaže se da je u potpunosti postao program grafičkog

korisničkog sučelja za osobna računala koji je radio na principu MS-DOS operacijskog

sustava. Njegove prednosti bile su u podršci za True Type fontove, poboljšanim upravljanjem

memorije, bolje mogućnosti Mouse trailsa, većom štednjom energije kod prenosivih računala,

većom sigurnosti kod rada s određenim aplikacijama, povezivanjem i uključivanjem objekata

OLE (eng. Object Linking and Embedding) itd. Isporučivao se na osam instalacijskih HD (1.2

MB) disketa, na kojima su uz instalacijski program bila abecedno navedena računala koja su

uspješno pokretala i radila s Windowsima 3.1. Prva verzija Windowsa NT bila je 3.1 koja je

podržavala 32-bitni pristup i memorije do 4 GB. Bio je to višekorisnički operacijski sustav

sadržajem vrlo sličan Unixu AT&T Bell Laboratoriesa namijenjen računalima poslužiteljima,

naime tvrtkama čiji se rad temeljio na računalima i opkrbom informacija i podataka svih

zaposlenika. Iako je imao potpunu zaštitu aplikaciju, ugrađene sigurnosne mehanizme i

15

podršku za mreže (LAN Manager i TCP/IP), virtualni pristup hardveru, ipak cijena

konfiguriranja i upravljanje računalima na kojima bi se NT izvodio bila je previsoka za većinu

vlasnika tvrtki.

Slika 3.7. Logo Windows 98, 98, 2000

Slika 3.8. Logo Windows XP, Vista, 7

Operacijski sustav Windows 95 temeljio se na performansama i vizualnom izgledu

Windowsa 3.1. Na radnoj površini pojavila se alatna traka umjesto klasičnih programskih

grupa i ikone koje su omogućavale brzi pristup često korištenim programima. Što se tiče rada

unutar mreže i rada s njom upotrijebljeni su programi Network Neighbourhood koji je

omogućavao jednostavno i brzo pretraživanje unutar mreže, te System Policy Editor kojim se

poboljšala kontrola pristupa mrežnim resursima i kontola editiranja sistemskih resursa. Za

jednostavnije prepoznavanje hardvera postavljena je automatska konfiguracija Plug and Play

tehnologija. Windowsi 98 koji su publicirani u lipnju 1998. godine i njegovo drugo izdanje

(eng. Second Edition) u svibnju 1999. godine koje nije bilo nadogradnja već poboljšana

verzija već postojećeg smatra se kompliciranim softverskim paketom od mnoštvo različitih

programa i naredbi. Ali, taj operacijski sustav ipak sa sobom nosio je poboljšanja poput

podrške DirectX za igre napravljene do 2005. godine, učitavanja DVD medija i mogućnost

priključivanja USB-a (eng. Universal Serial Bus) na računalo. Također korisnik je mogao po

prvi puta telefonirati putem računala, te se koristiti internetom WebTV bez računalne podrške.

Najnovija verzija NT-a je Windows 2000, koji se pojavio na tržištu u četiri oblika: Windows

2000 Professional, Windows 2000 Server, Windows 2000 Advanced Server i Windows 2000

Datacentar Server. Za osobna računala koristio se Windows 2000 Professional koji se mogao

nadograditi na Windows 95 i 98. Kako se za izradu ovog operacijskog sustava koristila NT

tehnologija, Windows 2000 bio je više orijentiran na poboljšani mrežni rad profesionalnih

korisnika. Pojavila se i opcija Windows Update koja je stabilizirala proces izdavanja sve

novijih verzija operacijskih sustava, te je tako omogućila da se direktno na računala pošalju

određene ispravke i poboljšanja. Kao glavni nasljednik Windowsa 98 bio je Microsoft

Windows Me (Millenium Edition) koji je bio baziran na radu s osobnim računalima. Jedan od

16

većih poboljšanja za razliku od svojeg prethodnika bila su na multimedijalnoj razini

poboljšanim automatiziranim video-editorom i s jednostavnim prijenosom zapisa s

videokamere (Windows Movie Maker), multimedijalnom programu za reprodukciju i

snimanje zvuka i gledanje video-zapisa (Windows Media Player 7), te unaprijeđene

automatizacije rada skenera i fotoaparata (Windows Image Acquisition). Također, čitav

sustav mogao se zaštiti PC Health-om. U slučaju greške vraćao se u ranije, ispravno stanje, a

ni prijašnja podrška za Universal Plug and Play nije izostala, odnosno poboljšana je

komunikacija između različitih uređaja i računala (eng. wearable computers).

Microsoft XP verzija Windowsa (eng. eXPerience) puštena je na tržište 2001. godine,

te je označila iskustvo koje je imala korporacija nakon dugog niza godina rada isključivo s

operacijskim sustavima. On dolazi u dvije glavne izvedbe: Windows XP Home Edition za

obične korisnike osobnih računala i Windows XP Professional za poslovne korisnike. Svaka

od njih namijenjena je drugačijem spektru odvijanja procesa u računalu kao što je zaštita

podataka, umrežavanje, rad sa više procesora, udaljeni nadzor računala i slično, ovisno o

potrebama korisnika. Stoga postoji i razlika u cijeni gdje je Home Edition jeftiniji zbog nekih

dodatnih opcija inače potrebnim poslovnim korisnicima, no razlika u radu je nezamjetna te

programi će u oba dva izdanja moći biti pokrenuti i nadograđivani. Hrvatska je tada po prvi

puta dobila vlastitu jezičnu nadogradnju „Hrvatski paket jezičnog sučelja“ za operacijski

sustav kao što je Windows XP, pa je zbog toga u mnogočemu rad bio jednostavniji. Nakon

toga uslijedila je 5-godišnja stanka do izlaska novog operacijskog sustava 2006. godine,

nazvanog Windows Vista, čija je izrada bila bazirana na sustavu Windows Server 2003.

Sastojao se od nekoliko novih, ali i unaprijeđenih značajki kao što je novo grafičko sučelje

koje je uključivalo dinamične sličice (eng. live thumbnails), ikone (eng. live icons), animacije

i moguća prozirnost. Izmijenjena je i Windows ljuska (eng. shell) s novim opcijama,

prečicama, organizacijom alatnih traka, te glavni navigator programa Start menu zamijenjen

je Windows-ovim Orb-om ili tzv. Pearl-om čije otvaranje nudi i način brze pretrage sadržaja

pohranjenih na računalu. Korisni noviteti jesu bili otvaranje više stranica u jednom prozoru

(Windows Internet Explorer 7), postavljanje aplikacija (eng. gadgets) na radnu podlogu koje

nude niz različitih informacija potrebnih korisniku, mogućnost izrade sigurnosne kopije

cijelog računalnog sustava na određeni tvrdi disk ili DVD, glasovnog upravljanja (eng.

Speech recognition) s gotovo svim instaliranim aplikacijama, program koji za poslane

probleme daje moguća rješenja itd. Sve verzije naknadno izdanih Windowsa Viste bile su

dostupne i za 32-bitne procesore i za 64-bitne procesore. Sve aplikativne mogućnosti, te

nadopunjeni nedostaci Windowsa Viste izdani su u novoj Microsoftovoj verziji Windows 7,

17

koja je izašla 22. listopada 2009. godine i danas na tržištu glasi kao izuzetno stabilan,

kvalitetan i brz operacijski sustav.

4. MICROSOFT WINDOWS 7

4.1. Razvoj Windowsa 7

Nakon izlaska Windowsa XP kodnog imena Whistler, a zatim i njegove serverske

verzije Windows Server 2003 u Microsoftu su počeli planirati novi operacijski sustav pod

kodnim imenom Blackcomb koji je trebao izaći na tržište 2005. godine. Glavna značajka

trebala mu je biti napredni datotečni sustav WinFS koji predstavlja kombinaciju arhivskog

sustava i relacijsku bazu podataka, te je zasnovan na verziji SQL Servera i NTFS-a. Prednost

takvog sustava je prikaz objekata i njihovih odnosa, za razliku od starog sustava koji je

prikazivao samo hijerahiju dokumenata i mapa.

Ipak, izlazak Blackcomba je odgođen, te je umjesto njega izdan operacijski sustav

Windows Vista pod kodnim imenom Longhorn krajem 2006. godine. U postojeće osnove

operacijskog sustava uključili su i nove koncepte kao što su Avalon grafika koja dopušta

korisnicima da sve objekte pozadinskog sučelja imaju mogućnosti rotirati, naime mijenjati im

mjesto položaja, teksturirati određene dijelove te iste pozadine i izblijediti prozore koji ju

zaklanjaju. Ono na čemu će se zasnivati ponovno započeti projekt Blackcomb, kasnije nazvan

i Vienna jesu vizualni efekti, privatnost i zaštita, te raznovrsne korisniku potrebne aplikacije.

Prva verzija Windowsa 7 poznata je pod nazivom Milestone 1 Code Drop, odnosnoo M1, koja

je već kao probni operacijski sustav izdana u 32-bitnoj i 64-bitnoj verziji. Najava izlaska

Windowsa 7 prvi puta je objavljena na D6 konferenciji u Carlsbadu (California) 2008. godine.

Slika 4.1. Bill Gates i Steve

Ballmer na D6 konferenciji u

Carlsbadu

Kao nasljednik Viste unaprijeđene

su mu mnoge performanse koje

18

ona posjeduje, te su mu još posebno nadograđivani određeni aplikacijski dijelovi koje nijedan

operacijski sustav dotad nije posjedovao. Opcija sigurnosti User Access Control je za razliku

od Viste stabilirizanija, što znači štiti računalo samostalno prepoznavajući potencijalne

opasnosti ili u krajnjem slučaju pita korisnika. Mnogo se truda uložilo da Windows 7 pruži

svoj maksimum u grafičkom izgledu, jednostavnosti korištenja samog operacijskog sustava,

umrežavanju, brzini podizanja, translatiranja iz stanja u stanje, ali i štednji izvora koje koristi,

te zaštiti korisničkih sadržaja.

4.2. Usporedba Windowsa 7 s operacijskim sustavima XP i Vista

Dugo očekivana Windows 7 nudi veliki broj raznovrsnih mogućnosti koje će korisniku

pomoći u interakciji sa računalnim sustavom. Za razliku od svoja dva prethodnika, brzina

reagiranja se kod Windows 7 ne mijenja instalacijom sve većeg broja programa, a ni

dodavanjem određenih vanjskih uređaja poput bežićnog miša, web kamere, printera itd. Kada

vremenski gledamo prošli operacijski sustav Windows Vista izašao je 2006./07. godinu, dok

je njegov prethodnik Windows XP izašao krajem 2001. godine, ipak tri godine razlike

između Viste i 7 je zanemariva nasuprot tome koliki je napredak postignut u performansama

izvođenja operacijskih

sustava.

Slika 4.2. Prikaz Windows

XP

U obavljanju svakodnevnih zadataka služi nam alatna traka koja postoji u sva tri OS-a,

ali je u Windows 7 grafički poboljšana. Mogućnosti su iste kao što je dodavanje ikona i

19

mijenjane redoslijeda ikona, iznimke su Aero efekti koji nude rendgenski pregled kroz

otvorene prozore na desktop, te nestajanje svih prozora osim onoga kojeg protresemo

pomicanjem miša. Osim toga, postoji opcija Poravnavanja koja omogućava korisniku da s

više prozora radi istovremeno, čita ih i uspoređuje. Windows Live Essentials jest paket

softverskih aplikacija poput galerije za slike, messengera, maila, programa za izradu i obradu

videa i slično, koji omogućuju razgovor i razmjenu multimedijalnih sadržaja. Za

pregledavanje weba operacijski sustavi nude Internet Explorer 8 prilagodljiv potrebama

korisnika, primjer toga je da u slučaju nepravilnog prikazivanja web-stranice opcija Prikaz za

kompatibilnost ispravlja razmještaj stranice, dok opcija Ubrzivač pretražuje označene

tekstualne dijelove za koje nam je potrebno objašnjenje. Iznad Windowsovog orba, točnije

iznad izbornika Start u okviru za pretraživanje kod Windowsa Viste i 7 moguće je brzo

pretraživanje datoteka i programa koje se nalaze pohranjeni u računalu ili na vanjskim tvrdim

diskovima. No, postoji i niz novosti koje su formirane samo za Windows 7 poput skočnih

popisa koji pokazuju dokumente, slike, pjesme ili web-mjesta koja često posjećujemo ili

koristimo.

Slika 4.3. Prikaz Windows

Viste

Pojednostavljeno je i

pristupanje računala

internetu prikazom svih

dostupnih Wi-Fi veza, prijenosnih širokopojasnih veza, modemskih veza i korporativnih

virualnih privatnih mreža (VPN). U okviru zajedničkog korištenja pisača i datoteka u kućnoj

mreži dva ili više računala stvorena opcija Osnovna grupa olakšava korištenje zajedničkih

dokumenata, glazbe i slika, ali uz potpunu kontrolu onoga što će ostati privatno za korisnika,

a što će postati zajedničko. Sa opcijom Device Stage kontroliramo hardver računala i njegove

funkcije, što će ubrzati procese pokretanja rada određenog uređaja, ali i otkloniti moguće

poteškoće. Biblioteka omogućava lako pronalaženje datoteka pohranjenih na različitim

mjestima, te njihovo obuhvaćanje na jednom mjestu gdje je omogućen rad s njima. Kod sva

20

tri operacijska sustava dopuštena je prilagodba radne površine. Kod Windowsa XP i Viste

prilagodba je jednostavnija jer promjene se događaju mijenjanjem tema i fotografija, dok kod

Windows 7 radna površina ima tri vrlo kvalitetne značajke, jedna od njih su već navedeni

Aero efekti, zatim tzv. tapete, odnosne rotirajuće serije odabranih slika, te miniprogrami ili

gadgets-i koji pružaju raznovrsne i vrlo korisne informacije korisniku. Također, sva tri imaju

podršku za povezivanje s domenom, naime mogućnost rada na daljinu s računalom tvrtke čiji

ste zaposlenik. Prednost 64-bitnog računala je to što kod većeg broja istodobno pokrenutih

programa računalni sustav ne usporava što znači da je u mogućnosti baratati većom količinom

informacija, ali mora imati i RAM memoriju najmanje 4 GB. Windows Vista i 7 s BitLocker-

om, uređaje za pohranu uspješno zaključavaju na način da se svaka spremljena datoteka

automatski šifrira. Naime, njihova zajednička opcija je da imaju ulogu i kod nadzora i

upravljanja dječjeg korištenja računala. No, prilikom brzog prelaska u stanje mirovanja i

obrnuto, te većom štednjom energije i duljim trajanjem baterije uspješnim se prikazao samo

Windows 7. Interakcijom televizora i računala, odnosno snimanjem i gledanjem televizijskih

programa na računalu ovladala su sva tri operacijska sustava s programom Windows Media

Center. Dok kod Windows Live Movie Maker-a stvaranjem i korištenjem filmova, te

dijaprojekcijom istih moguće je samo u Windows Visti i 7.

Slika 4.4. Prikaz

Windows 7

Iako najnoviji

operacijski sustav na

tržištu, njegova se

kvaliteta pokazala i

više nego zadovoljavajućom. Opcije kao mrežno reproduciranje na druge uređaje, upravljanje

vlastitim multimedijskim sadržajima na daljinu, prilično realnom grafikom računalnih igara

zahvaljujući DirectX 11 programu, te vrlo naprednom dodirnom tehnologijom, Windows 7

21

postaje velikim informatičkim potencijalom koji je sve svoje prošle nedostatke iz Windowsa

Viste pretvorio u prednosti i osvojio korisnike širom svijeta.

5. Zaključak

Analizirajući operacijske sustave od njihovih samih početaka u proteklih 50 godina,

uvidjela sam da se svakodnevno razvijaju, koristeći se naprednim dostignućima iz svih sfera

ljudskog razvoja kako bi njihov rad bio primjeren svakom korisniku.

Pri osnovnoj podjeli na Microsoft, Apple i Linux korisnicima je omogućeno da

izaberu svoj omiljeni operacijski sustav koji će biti prilagođen njhovim navikama i koji će

izvršiti njihove ciljeve.

Moja analiza se više bazirala na Microsoft proizvodima posebice na Windows 7 kako

bi pokazala da je Microsoft brend koji svojim mogućnostima osigurava pouzdan, dinamički i

kreativan operacijski sustav koji obuhvaća multimedijalne i podatkovne sadržaje, koji uz

pomoć hardverskih i softverskih dostignuća svakom korisniku daje maksimum bilo da je on

početnik ili ekspert.

6. Literatura

1. Budin, L.: Operacijski sustavi, Element, Zagreb, 2005.

2. Informatika (udžbenik za 1. razred gimnazije), Darko Grundler, Lidija Blagojević, Školska

knjiga, Zagreb, 2005.

3. http://www.microsoft.com/croatia/windows/windows-7/default.aspx

4. http://www.microsoft.com/hr/hr/default.aspx

5. http://sistemac.carnet.hr/node/76

6. http://www.informatika.buzdo.com/s500.htm

7. http://hr.wikipedia.org/wiki/Bill_Gates

8. http://www.fundinguniverse.com/company-histories/Microsoft-Corporation-Company-

History.html

9. http://www.tportal.hr/tehno/racunala/39004/Deset-razloga-za-prelazak-na-Windows-7.html

10. Microsoft Windows 7, Paul McFedries, Biblioteka Ekspert, Tiskara Zelina, 2009.

11. http://en.wikipedia.org/wiki/Microsoft_Windows

22

12. http://www.tportal.hr/tehno/racunala/6663/sto-nam-donose-Windowsi-7.html

13. http://www.inf.uniri.hr/datoteke/bkovacic/operacijski_sustavi_-_skripta.pdf

14. http://www.informatika.buzdo.com/s700.htm

15. http://www.microsoft.com/croatia/windows/windows-7/whats-new.aspx

16. http://windows.microsoft.com/hr-HR/windows/discover

7. Slike

2.1. http://www.computersciencelab.com/ComputerHistory/HtmlHelp/Images2/eniac3.gif

2.2. http://www.computer-history.info/Page4.dir/pages/IBM.7090.dir/images/ibm.7090.jpg

2.3. http://www.computer-

history.info/Page4.dir/pages/IBM.7090.dir/images/7094.console.corner.jpg

2.4. http://www.hardware-one.com/reviews/i845/Iwill_P4S/BIOS.jpg

2.5. http://techreport.com/r.x/system-build-howto/bios-intro.jpg

2.6. http://www.gizmowatch.com/images/samsung_hybrid_drive_.jpg

http://www.ptdd.com/datarecovery/images/hard-drive2.jpg

2.7.

http://www.alphaworks.ibm.com/awss.nsf/screenshots/543BC5FE402FFD4A8825726000712

BC3/$FILE/cimcertifier01.jpg

2.8.

http://fc09.deviantart.net/fs33/f/2008/307/8/9/My_Windows_7_Desktop_by_xandir112.png

3.1. http://www.washington.edu/alumni/columns/march02/images/briefings_gates_allen.jpg

3.2. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/d/de/Microsoft-logo-trademarkia-1982-

earliest.jpg

3.3. http://www.xtreefanpage.org/lowres/docs/ws33.gif

3.4. http://school.anhb.uwa.edu.au/personalpages/kwessen/web/software/mac/word1.gif

3.5. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/2/24/Microsoft_-

_Where_do_you_want_to_go_today.svg

3.6. http://www.metrotorontoug.com/Images/MicrosoftBanner.png

3.7. http://www.liquidmatrix.org/blog/wp-content/uploads/2008/11/windows-old-logo.jpg

3.8. http://cs.utdallas.edu/amt/images/windows_logo.jpg

4.1. http://d6.allthingsd.com/files/2008/05/billandsteve.jpg

4.2. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/1/13/Windows_XP_desktop.PNG

4.3. http://techblissonline.com/wp-content/uploads/transform-xp-windows-vista.jpg

23

4.4. http://www.blogcdn.com/www.downloadsquad.com/media/2008/10/windows-7.jpg

24