(opis i metodičke upute za odgajatelje) - dv-bambi.hr · odgojitelja i roditelja u Programu psihosocijalne potpore djeci predškolske dobi (MZOŠ, 1997; ur. Mirjana Milanović) s

(opis i metodičke upute za odgajatelje)

U skripti se nalazi preraneni materijal UNICEF-a «Pomozimo im rasti», sažet u smislu

mogućnosti

lakšeg svakodnevnog korištenja, bez potrebe detaljnog čitanja cjelovitog teksta. Dakle, većinom

je

riječ o formi, ne o samom sadržaju. Pri korištenju materijala nemojte zaboraviti da:

pojedine posebne potrebe često ne dolaze same: npr. agresivno ponašanje često je povezano

s ljutitošću ili s pretjeranim motoričkim ponašanjem (poremećaj pažnje) i slično

da pojedina ponašanja mogu «zavarati»: npr. «razmaženo» ili «ljutito» dijete može prividno

pokazivati karakteristike djeteta s agresivnim ponašanjem ili hiperaktivnog djeteta. Premda

nepoželjna ponašanja koja su u biti «sekundarna» (u ovom slučaju agresivno ili

hiperaktivno), mogu biti reducirana ukoliko ih ne prepoznate kao «sekundarna», već ako

postupate po metodičkim uputama za redukciju agresivnosti ili poremećaja pažnje, uvijek

nastojte razmišljati i utvrnivati indikatore «prave» posebne potrebe djeteta (jer ćete u tom

slučaju dugoročno sigurno postići bolji učinak

promišljajte nije li odreneni problem uzrokovan posebnim razvojnim periodom u životu

djeteta ili pak razdobljem prilagodbe na dječji vrtić, dugotrajnijim odsustvom i slično

razmjerno česti problemi su zdravstveni problemi djeteta te problemi govora, kod kojih vam

ovaj materijal neće bitnije pomoći. Za ovakve vrste problema konzultirajte zdravstvenog

voditelja odnosno logopeda.

grafomotorne teškoće koje ste zamijetili kod djeteta srednje ili starije (pa čak i mlane vrtićke

dobi) najlakše ćete reducirati ako dijete potaknete na likovno izražavanje, napose

izražavanje olovkom, po mogućnosti svakodnevno (uz poticaj roditeljima da dijete

zainteresiraju za crtanje kod kuće). Daljnje instrukcije može vam dati psiholog tijekom

razdoblja pripreme djeteta za školu.

uvijek kad niste sigurni u pogledu odrenenog metodičkog postupka ili okvirne «dijagnoze»

problema, konzultirajte psihologa, logopeda ili nekog drugog člana stručnog tima (ovisno o

problemu). _______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo

odgojitelja i roditelja u Programu psihosocijalne potpore djeci predškolske dobi (MZOŠ, 1997; ur. Mirjana Milanović) s

posebnim dodacima 2

AGRESIVNO DIJETE

AGRESIVNO PONAŠANJE: ponašanje kojem je namjera nekom ili nečem nanijeti štetu,

neugodu,

povredu ili pod svaku cijenu nametnuti vlastite ideje, rješenja, aktivnosti. Postoje verbalna

(vikanje,

tužakanje, psovanje, vrijenanje) i fizička agresija (udaranje, čupanje, tučnjava, premlaćivanje).

UZROK NAMJERNE AGRESIJE: neprijateljska - uzrok: vanjska uznemirujuća situacija;

ostvarivanje dobiti za sebe na štetu drugog

UZROK NENAMJERNE AGRESIJE: unutrašnja napetost; nesvjesno destruktivno ponašanje -

odraz neugodnih intenzivnih osjećaja (strah, tuga, radost, ljutitost)

AUTOAGRESIJA - samopovrenivanje: grizenje noktiju, čupanje kose, lupanje glavom o podlogu

ili zid. POTISNUTA AGRESIVNOST - prema unutra (progutana uvreda ili psovka): uzrok - strah

od kazne ukoliko se iskaže (psihosomatske bolesti).

SIMPTOMI AGRESIVNOSTI FAKTORI KOJI POTIČU AGRESIVNOST

jake i teške emocije kod napadnutih

(strah, ljutnja, bijes)

nanošenje štete sebi, drugoj djeci ili

odraslima, uz uništenje materijalnih

stvari ili ugrožavanje biljaka ili

životinja

kršenje dogovorenih pravila ponašanja

za neku situaciju

stanje umora ili gladi

nove i zahtjevne situacije

situacije s puno vršnjaka i/ili malo

kontrole odraslih

rezultat povećanog uzbunenja u slučaju

nelagode ili frustracije

prečesto korištenje kazni i zabrana u

odgoju, autoritativan nadzor nad

djetetom

roditeljsko emocionalno odbacivanje

djeteta; neuspjeh roditelja u

discipliniranju djeteta

način života obitelji koji u djeteta

izaziva nesigurnost

neučenje drugih oblika ponašanja za

smanjenje neugode u socijalnim

situacijama

LJUTNJA je emocionalno iskustvo (doživljaj), a agresija je ponašanje.

Djeca s agresivnim tendencijama u ponašanju mogu pričiniti bitnih poteškoća roditeljima ili

odgojiteljima djece u dječjem vrtiću, prvenstveno zbog dovonenja u opasnost za zdravlje druge

djece, ali i igračaka, namještaja i drugih predmeta iz okoline. Nema jednostavnih i kratkotrajnih

načina da dijete s trajnijim agresivnim tendencijama “izliječimo” od agresivnog ponašanja,

budući

da takvo ponašanje postaje kod tzv. ”agresivne” djece jedan od bitnih načina komunikacije - ono

često nije u mogućnosti riješiti sukobe, nesporazume s drugom djecom ili odraslima drugačije

nego

agresivnim aktom, ne zna se na drugi način riješiti neugodnog osjećaja napetosti.

Zato se preporučuje slijedeće:

_______________________________________________________________________________________

Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo


posebnim dodacima 3

1. uvijek treba reagirati na dječje agresivne ispade i ponašanja; agresivno ponašanje nije poželjno

i

prihvatljivo, što djetetu treba pokazati, pa ono ne smije postati model ponašanja prema

agresivnom ponašanju vršnjaka

2. Roditelj i odgajatelj treba znati zadržati kontrolu nad sobom i situacijom u kojoj se dijete

agresivno ponaša - iz razloga:

agresivno je ponašanje znak gubitka kontrole, pa netko treba zadržati kontrolu nad situacijom

u slučaju agresivnog odgovora na agresiju, krug agresivnosti se nastavlja (agresija je zarazna)

3. oba roditelja (i oba odgojitelja) trebali bi koristiti dosljedne kazne (dakle, za iste postupke

uvijek

primjenjivati iste vrste kazni, sličnog intenziteta), koje nisu prečeste (ne za svaku sitnicu), i koje

su uistinu djelotvorne (dakle, kazne trebaju biti kratkotrajne - kako bi ih dijete povezalo s

nepoželjnim postupkom, a ne s nekim neprijateljstvom prema njima samima, ili s trenutnim

raspoloženjem odrasle osobe koja odrenenu kaznu provodi). Po mogućnosti, tjelesne kazne

trebalo bi što više izbjegavati, budući da se agresivno ponašanje uči imitacijom, oponašanjem.

4. Po mogućnosti, dobro bi bilo kad je god to uistinu moguće (a da se drugi ili predmeti iz okoline

ne dovode u opasnost) - ignorirati agresivno

ponašanje djeteta, posebno ako je očigledno da agresivnim aktom dijete želi zavrijediti pažnju.

Dakako, istovremeno je dobro često pohvaljivati sve postupke djeteta koji su poželjni i korisni,

”pristojni”.

Takoner, nagranivanje poželjnih radnji djece iz neposredne okoline agresivnog djeteta može biti

vrlo djelotvorno.

5. Poželjno je na diskretan način biti u blizini agresivnog djeteta, kako bismo odgojnim

postupcima mogli pravovremeno intervenirati.

PREDMETI, SREDSTVA I MATERIJALI

Najpogodniji materijali: likovni - voštane pastele (za iskazivanje emocija); lopte, limenke i male

kutije (za šutiranje - iskaz emocija), voda (igre s vodom opuštaju), glina (modeliranje, gnječenje,

udaranje po glini ili podlozi), neoblikovani didaktički materijal (novine i stari papir); jastuci (za

udaranje rukama i nogama)

POŽELJNA ORGANIZACIJA RADA UČENJE DJECE SOCIJALNIM

VJEŠTINAMA

dovoljno vremena za boravak na

otvorenom prostoru; što više aktivnosti

s kretanjem

učenje sve djece ritualima u raznim

situacijama - pozdravljanje kod dolaska

i odlaska, tijekom obroka, pri

predasima...

zajedno s djecom postavljati i održavati

pravila, i mijenjati ih zajednički;

pozitivna pravila - kako nešto uraditi

uočiti različitost ljudi i situacija

naučiti djecu postaviti pitanja

prepoznavanje i verbalizacija vlastitih i

tunih emocionalnih stanja, te

uživljavanje u njih

dijeljenje osobnih i zajedničkih

predmeta s drugima u socijalnim

situacijama _______________________________________________________________________________________



posebnim dodacima 4

KOMUNIKACIJA S DJECOM

PREVENCIJA AGRESIJE KOD POČETKA AGRESIVNOG

PONAŠANJA

paziti na vlastito ponašanje - agresija se

uči po modelu

pokazati društveno prihvatljive načine

iskazivanja negativnih emocija

redovito davati povratne informacije o

djetetovu ponašanju i njegovu utjecaju

na druge

pokazati suosjećanje sa djecom

nije korisno davati gotova rješenja, već

je dobro da dijete samo nane način

rješavanja sukoba

signalizacija djetetu (upozorenje) - s

jednom ili dvije riječi: naznačiti kuda

ide njegovo ponašanje (u agresiju)

ponoviti pravila koja su dogovorena, ali

bez prodika ili kazni

ući u djetetov vidokrug i dati podršku

dodirom ili blizinom (nenasilno)-

naznačiti da ste tu i da kontrolirate

situaciju

ZAUSTAVLJANJE AGRESIJE KOJA

TRAJE

KOD RAZGOVORA O AGRESIVNOM

PONAŠANJU

pripremiti djecu što uraditi kad se netko

agresivno ponaša (npr. zapljeskati

rukama)

kontrolirano zaustaviti djetetov pokret

rukom (a ne još agresivnije)

s djecom razgovarati kad je agresija

zaustavljena; sa svima, grupno ili

pojedinačno (ovisno o uzroku agresije)

svima dati mogućnost da kažu svoje

mišljenje (i agresivcu)

utvrditi činjenice: tko je bio ugrožen i

do koje razine

utvrditi kako su se djeca osjećala -

ugroženi, promatrači, agresor, odrasli

napraviti plan izlaska iz situacije: kako

nadoknaditi štetu ili nastaviti prekinutu

aktivnost

pratiti kako djeca dogovoreno rade _______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo


posebnim dodacima 5

DIJETE S POREMEĆAJEM PAŽNJE

SIMPTOMI NEPAŽNJE SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI -

IMPULZIVNOSTI

ne posvećuje pažnju detaljima

teškoće s održavanjem pažnje

čini se da ne sluša i kad mu se izravno

obraća

često ne prati upute

često ima poteškoća s organizacijom

aktivnosti

često izbjegava, ne voli ili odbija

zadatke

često gubi stvari

ometaju ga vanjski podražaji

često zaboravljaju dnevne aktivnosti

vrpolji se ili ne može dugotrajnije

sjedati

stalno ustaje

pretjerano trči ili se penje

ima teškoća ako se treba mirno i tiho

igrati

često je “u pogonu”

pretjerano priča

često “istrčava” s odgovorima prije

nego je dovršeno pitanje

ima poteškoća s čekanjem reda

često prekida ili ometa druge

Što se tiče djece s poremećajima pažnje, bitno bi bilo napomenuti da je ovaj poremećaj često

praćen

pretjeranom motoričkom aktivnošću djeteta - budući da su djeca s poremećajima pažnje ili

“minimalnom cerebralnom disfunkcijom” u biti ispodprosječno nervno podražena, te stoga

“očajnički” tragaju za različitim vrstama podražaja, koji ih vraćaju u “normalnu ravnotežu”. Ovo

“očajničko” traganje ima za rezultat činjenicu da različite vrste podražaja “prisilno” privlače

pažnju

djeteta, te se ono ne može koncentrirati na samo jednu aktivnost, što ima za posljedicu i pretjeranu

motoričku aktivnost. Menutim, trebalo bi razlikovati djecu s poremećajima pažnje i pretjeranom

motoričkom aktivnošću -uslijed organskih razloga, o čemu je ovdje riječ - od samo “živahne”, a

posve “normalne” djece - koja u biti uz malo primjerenije odgojne postupke mogu imati savršenu

pažnju i biti disciplinirani kad god je to nužno. Da bi se ovi problemi “ublažili” (ne uklonili, jer

riječ je o organskom nedostatku), možemo poduzeti slijedeće:

PREDMETI, SREDSTVA I MATERIJALI

Najpogodniji materijali (svakodnevno): glina, plastelin, voda, pijesak, neoblikovani didaktički

materijal, boja (za bojanje prstima, dlanom, spužvicama, na velikim podlogama...)

Igračke: djetetu privlačne i lako dostupne, primjerene dobi, igra moguća na razne načine, paziti

na

opasne predmete

Okolina: stimulativna i pregledna za dijete

Glazbeno “okružje”: klasična ili instrumentalna - izbjegavati radio i razdražujuće ritmove; igra

zvukovima i igre tišine.

ORGANIZACIJA PROSTORA I AKTIVNOSTI

1. Poželjno je da prostorija ili dio prostorije u kojoj boravi dijete s ovakvim poremećajem bude

manja (ili da, npr. dio prostorije u kojem dijete boravi bude jasno izdvojen od ostalog dijela sobe).

Manja prostorija kod djeteta stvara osjećaj sigurnosti, pa dijete tada ima pregled prostora.

_______________________________________________________________________________________


odgojitelja i roditelja u Programu psihosocijalne potpore djeci predškolske dobi (MZOŠ, 1997; ur. Mirjana Milanović) s posebnim dodacima 6

2. Organizacija prostora mora biti takva da dijete ima dovoljno mjesta za kretanje, a da raznovrsni

predmeti uokolo ne odvlače pažnju djeteta (jasne naznake i preglednost kutića za igru) - npr. dok

se

dijete igra za stolom, poželjno bi bilo da na stolu bude samo jedna vrsta igračaka.

3. Kod promjene organizacije prostora, dijete prvo upoznati sa promjenom, provesti ga prostorom

(npr. i kod upoznavanja s vrtićom).

4. Što češće boraviti na otvorenom prostoru, ali po mogućnosti kad je tamo manja skupina djece.

Bitno je da dijete bude u vidokrugu, zbog zaštite djeteta od opasnosti.

5. Kod osmišljavanja aktivnosti, dobro je da su zamišljene fleksibilno, s više mogućnosti za dijete

u

koje će se i kako uključiti. Dobro je da aktivnosti zahtijevaju razni nivo aktiviteta i da su

različitog

trajanja. Preporučljive su motoričke aktivnosti - loptama, obručima, trakama, u prostoru, na

strunjačama.

6. Bitno je da dijete ima strukturiranu sredinu i vrijeme - npr. trebalo bi da roditelji dovode i

odvode

dijete u vrtić i iz vrtića u isto vrijeme, da dijete za stolom i na spavanju ima uvijek isto mjesto (te

da

uvijek jede i odlazi na spavanje otprilike u isto vrijeme), i sl. Neredovito ili kasno dovonenje

djece u

vrtić, nestalan raspored djece kod obroka i slično - dovodi do povećanja poremećaja kod djece.

7. Bitno je da se svi zahtjevi za dijete postavljaju postupno - od onih kojima će dijete s lakoćom

udovoljiti, ka složenijima. Dakle, u individualnom radu s djetetom, dijete može vježbati

samokontrolu po stupnjevima:

odgajatelj (roditelj) rješava zadatak uz glasno govorenje samouputa dok ga dijete gleda

dijete izvršava isti zadatak uz upute odgajatelja (roditelja)

dijete glasno sebi daje upute i izvršava zadatak po njima

dijete izvršava zadatak šapćući upute sebi

dijete izvršava zadatak bez govorenja.

8. Djetetu se trebaju davati slijedom različite aktivnosti, kako ne bi ustrajavalo u prethodnoj

aktivnosti. Pogodne su igre uloga, simboličke igre, taktilne igre, igre opuštanja i relaksacije,

dinamičke aktivnosti (sa slobodom kretanja i djelovanja), istraživačke i kooperativne aktivnosti

(manje natjecateljske), igre za razvoj pripadnosti grupi, aktivnosti u kojima će se dijete

osamostaliti

(npr. oblačenje, samoposluživanje...) - treba jasno reći što dijete treba raditi.

9. Biti strpljiv, vedar, smiren, jasan u komunikaciji s djetetom, umjerena glasnoća i brzina - biti

model organiziranog ponašanja djetetu. Redoslijed učenja - od poznatog ka novom. Poruke za

više

djece prvo uputiti “hiperaktivcu”, onda ostalima. Nove informacije trebaju biti kratke i

razumljive.

10. Pozitivno poticati dijete i za minimalan napredak. Pokazati mu kako nešto može raditi sam.

Više govoriti djetetu što da radi nego što da ne radi. Minimalizirati kazne, osobito dugotrajnije.

Biti

odrenen u porukama djetetu, a ponašanje mu je bolje preusmjeriti nego pokušati smirivati ga

prekidanjem. Ohrabriti dijete da sudjeluje u igrama ili aktivnostima u kojem je manje uspješno. _______________________________________________________________________________________



POVUČENO DIJETE

INTROVERTIRANOST DVA TIPA POVUČENOSTI

suzdržanost u iskazivanju emocija

kontroliranost u ponašanju

osjetljivost na kritike i neuspjehe

zaokupljenost analiziranjem sebe

samoga

GENETSKI UVJETOVANA: dio

temperamenta, na koji se ne može

previše utjecati

STEČENA (NAUČENA): rezultat

okolnih odgojnih utjecaja

(“nagranivanje” poslušnosti i

neiskazivanja osobnih želja i potreba)

SIMPTOMI POVUČENOSTI U

ODGOJNOJ GRUPI

POVLAČENJE

ne uključuje se u igru i kontakte s

drugima

usporenost u društvenim kontaktima

čini se da nema prijatelja

čeka da drugi započne kontakt, a i tada

često ne reagira na tuni poziv za

kontaktom

neugodno se osjeća kad mora glasno

nešto izreći (odgovara kratko ili uopće

ne odgovara)

sjedi ponekad osamljeno i bulji u

prazno

u igri odabire često mirnu i sigurnu

aktivnost koja ne zahtijeva kontakt s

drugima

traži malo za sebe u smislu

zadovoljavanja vlastitih potreba

kontrolira izražavanje osjećaja -

reducira iskaze ili prikriva pravi osjećaj

(malim osmijehom može se i ljutiti i

iskazivati veliku radost)

KADA: u novim i nepoznatim

situacijama, pred nepoznatim osobama,

u situacijama i s osobama uz koje nas

veže neugodno iskustvo

KORISNE STRANE POVLAČENJA:

samozaštićivanje (od: bolesti, ozljeda,

materijalnih gubitaka); smanjuje se

rizik neugode, poruge, odbacivanja,

odbijanja; izbjegavaju se sukobi u

kojima se nekog može ugroziti i

povrijediti

KAKO SE POSTAVITI PREMA POVUČENOM DJETETU ?

(UPUTE ZA RODITELJE I ODGAJATELJE)

Problemi: povučeno dijete ne može:

zadovoljiti svoje potrebe, osobito socijalne (osobito loše rješava socijalne probleme i sukobe), s

posljedičnom lošom slikom o sebi

provjeravati svoje pretpostavke o svijetu i ljudima; ne uči iz zajedničkih akcija s drugima

ne koristi vrtićke poticaje za osobni rast i razvoj

Mogući pristupi problemu povučenosti:

_______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo


posebnim dodacima 8

Ne smije se: povučeno dijete ignorirati ili dijete izložiti nepopularnosti i poruzi druge djece; na

silu

pokušati mijenjati ponašanje povučenog djeteta - jer će se tako problem samo produbiti

Poželjno je:

poručiti djetetu da ga se prihvaća u njegovoj jedinstvenosti i posebnosti

stvarati odnos u kojem dijete svojem odgojitelju može bez rizika iskazati svoje osjećaje, misli i

doživljaje

stvarati uvjete u kojima će dijete bez rizika moći iskazati svoje potrebe i doživjeti ugodu

njihovog zadovoljavanja

oblikovati sigurno a poticajno materijalno i socijalno okruženje koje će pobuditi interes za

djetetov vanjski svijet u kojem će ono steći prva pozitivna iskustva

pojačati svoju osjetljivost za djetetove potrebe.

UVJETI ZA OLAKŠANJE SOCIJALIZACIJE POVUČENOG DJETETA

PROSTOR I AKTIVNOSTI PREDMETI, SREDSTVA, MATERIJALI

upoznati se s nepoznatim prostorom što

ranije (nasamo) ili kad je prisutan manji

broj djece

organizirati prostor da je u njemu

moguća bar jedna usamljena aktivnost;

raspored predmeta poželjno je da je

stalan u početku i izbjeći situacije gdje

će djeca biti stiješnjena

omogućiti početkom dana osamljene

aktivnosti ili udvoje

kutići za igru moraju biti odijeljeni i

pregledni, s dosta prostora za kretanje

menu njima

Predmeti: važni djetetu (od kuće

omogućiti da donese), osigurati djetetu

vlasništvo nad predmetima koji jesu

njegovi

Najpogodniji materijali: glina, plastelin,

novinski papir - s kojima nije moguće

napraviti grešku (reći mu to); bitno da

odgovaraju djetetovim sposobnostima

Igračke: djetetu privlačne i da ih ima

dovoljno za svu djecu

Okolina: omogućiti djetetu da prije upozna

sve što je u sobi (dobro za kontakt s

drugima)

KOMUNIKACIJA

PORUKA I POTICAJI DJETETU: društvenost i vedrina u kontaktu sa svom djecom, djetetu dati

jasne upute za počinjanje verbalne komunikacije; ne govoriti za njega - omogućiti mu da to uradi

na

svoj način i kad je spremno; govoriti o prednostima zajedničke suradnje i igre; diskretno nagraditi

dijete za svaki pokušaj komunikacije s drugima; kad dijete ne može samo - biti uz njega i čekati

da

vas dijete samo odbaci; ne naglašavati djetetovu povučenost i ne govoriti mu “Zašto se ne

družiš?” i

slično

KOMUNIKACIJA PRED I SA DRUGOM DJECOM

povučenije dijete ne predstavljati drugoj djeci, već svako dijete predstaviti njemu

postaviti u svojoj skupini (dječjeg vrtića) pravila ponašanja i komuniciranja (za: privatno

vlasništvo; zajedničke stvari, igračke, namještaj; menusobnu komunikaciju; komunikaciju s

odraslima) _______________________________________________________________________________________



povučenije dijete ne postavljati u situaciju da govori prvo ili zadnje, poticati govor djeteta (npr.

postaviti svakom djetetu isto pitanje)

pričati priče s usamljenim likovima koji nanu put k drugima

predložiti uloge koje bi bile ohrabrujuće za tiho i bojažljivo dijete.

_______________________________________________________________________________________



posebnim dodacima 10

PLAŠLJIVO DIJETE

STRAH - FIZIOLOŠKI STRAH - PONAŠANJE

ubrzan rad srca

ubrzano nepravilno disanje

povišen krvni tlak

širenje zjenica

jače znojenje

prestrašen izraz lica i bljedilo

visok prestrašeni glas

kočenje pokreta

napetost velikih skeletnih mišića (noge

posebno)

STRAH - DOŽIVLJAJNO UZROCI STRAHA

svjesnost svog unutrašnjeg stanja

(fiziološkog)

neugoda vezana uz misli o opasnosti i

mogućem reagiranju

trenutak ukočenosti - vrijeme je izbora

obrane: borba ili bijeg

STVARNE OPASNOSTI npr. požar ili

NESTVARNE - koje se doživljavaju

kao stvarne (npr. mrak)

u situacijama kad postoji očekivanje

negativnog doganaja (anksioznost);

duže traje

snažni pretjerani strahovi od predmeta

ili situacija (fobije)

KARAKTERISTIČNI STRAHOVI PO DOBIMA

1. GODINA 2. GODINA

strah od odvajanja od majke, od nepoznatih

i novih prostora (a bez bliske osobe)

od jakih zvukova, tamnih boja, velikih

objekata, od promjena u prostoru, od

odvajanja od majke kod odlaska na

spavanje, od vjetrova i kiše, divljih

životinja

3. GODINA 4. GODINA

od ružnih lica, maski, nakaza, mraka,

životinja, policajaca i lopova

jakih zvukova, mraka, divljih životinja,

majčinog večernjeg izlaska i odvajanja

5. GODINA 6. GODINA

stvarni strahovi od ozljenivanja, pada, pasa,

mraka, da se mama neće vratiti kući

zvukova, duhova, vještica, da je netko pod

krevetom, da će se izgubiti, od vode, vatre,

groma, munje, samoće, da će se mami

nešto loše dogoditi, krvi i posjekotine

7. GODINA

mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, da je netko pod krevetom ili u ormaru;

nakon strašnih priča, filmova i TV; brine se da ga ne vole i da će zakasniti u školu

GENERALIZIRANI STRAH: nakon traumatskih iskustava; sve što na njega podsjeća, može

izazvati jak strah, posljedice su razdražljivost i preosjetljivost, plašljivost; loš i napet san

FOBIJA: odreneni strah od nekog objekta ili bića; ovisnost, nesigurnost, depresivnost; objekt

fobije

izaziva znojenje i drhtanje _______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo



ANKSIOZNOST: postupno nastaje; ovisnost i nesigurnost, nesamopouzdanost; traži potvrdu za

ono

što se radi, odbija zadatke za koje misli da ih ne može ispuniti, neaktivnost, ovisnost o odraslom,

poslušnost i pokornost, sisa prste i grize nokte, ima prijelazne objekte i rituale

SVLADAVANJE STRAHOVA:

1. učenjem kojih se stvari i situacija treba bojati

2. kako se nositi s opasnim situacijama i vlastitim strahom

plašenjem drugih smiruje se sebe

strah od padanja svladava se sigurnom podlogom, od životinja odlaskom u ZOO (treniranje

hrabrosti)

upoznati i dovesti u ravnotežu ono što je blisko i sigurno s onim što je strano i opasno

KAKO PLAŠLJIVOM DJETETU MOŽE POMOĆI ODRASLI (ODGAJATELJ, RODITELJ)?

upoznati strahove tipične za dob djeteta

prihvatiti djetetov strah i poštujte prirodan tijek stvari (dok traje, strah je stvaran ako i objekt

straha nije)

djelovati zaštitnički i preventivno, posredno i neposredno

uplašenom djetetu pomoći odmah - ublažiti pažnju verbalno i neverbalno, biti mu podrška i

hrabriti ga

razlikovati hrabrost (suočavanje za zastrašujućim i neustrašivost (odsustvo straha,

nepromišljenost)

biti djetetu model: kontrolirati situaciju i strah

ne rugati se djetetu i ne silite ga da bude hrabro; ne plašiti ga i ne prijetiti mu.

ne koristiti rečenicu “Ne boj se!”.

PORUKE RODITELJIMA:

prilagoditi očekivanja djetetovim mogućnostima (nemati previsoka očekivanja)

podržati dijete u njegovim nastojanjima, pohvaliti mu ponašanje

biti predvidljiv u ponašanju prema djetetu i dosljedni u reagiranju (da dijete zna što je

prihvatljivo, a što ne)

dijete ne smije sumnjati u mogućnost da ga se odbaci (u roditeljima uvijek mora imati

sigurnost)

za razvoj djeteta nužni su sigurnost i mir, strah i napetost ga koče i čine nesretnim.

_______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo



UVJETI ZA RAD S POVUČENIM DJETETOM

PROSTOR I USTROJ MATERIJALI, AKTIVNOSTI

stalnost odgojitelja, prostora i dnevne

rutine bitni (rituali jela, itd.), osobito

tijekom prilagodbe

malo bi dijete trebalo biti u istoj sobi

tijekom dana

ne izlagati djecu sa specifičnim

strahovima situacijama koje ih plaše

upoznati se s nepoznatim prostorom što

ranije (nasamo) ili kad je prisutan manji

broj djece

organizirati prostor da je u njemu

raspored namještaja stalan

omogućiti djetetu da ima na

raspolaganju predmete koji su mu

važni, da pružaju sigurnost i utjehu

Najpogodniji materijali: likovni (s temama

strašnog i opasnog); sredstva za glazbeno i

ritmičko izražavanje (dramatizacije

imaginarnih bića koja plaše), lutke (igre

uloga s pobjenivanjem strahova), igre

pantomime, relaksacije

Igračke: slike i slikovnice (mijenjati tijek

priče i kraj)

Pričati djetetu o svojim strahovima i

sadašnjim, priče o hrabrosti. Igračke za

zastrašujuće objekte.

POŽELJNI ODGOJNI POSTUPCI

emocionalna toplina, sigurnost i samopouzdanje

pokazati da se vodi briga o uplašenom djetetu, ali ne navaljivati

opisati djetetu što ga sve može čekati u konkretnim novim situacijama

pomoći djetetu u savladavanju strahova

biti predvidljiv i poštovati pravila

zamijeniti kazne i opomene pohvalom prihvatljivog ponašanja i pozitivnom povratnom

informacijom

pružiti djetetu mogućnost da priča o svom strahu

osmisliti aktivnosti u vezi s djetetovom zabrinutošću

ne rugati se i ne biti ironičan

aktivno slušati dijete i davati Ja-poruke. _______________________________________________________________________________________ Joško Sindik: POMOZIMO IM RASTI – modificirani materijal iz knjige Pomozimo im rasti - priručnik za partnerstvo



DIJETE KOJE SE PONAŠA KAO AGRESIVNO ILI HIPERAKTIVNO, VRLO ČESTO MOŽE

BITI SAMO….

RAZMAŽENO DIJETE

Razlog odgoj i roditelji, koji: prezaštićuju dijete, pretjerana briga i popustljivost, zahtjev djeteta

doživljavaju kao zapovijed

RODITELJI KOJI POPUŠTAJU RODITELJI S MALIM ZAHTJEVIMA

toleriraju neadekvatno ponašanje djeteta i

udovoljavaju svakoj želji djeteta; DIJETE:

postavlja sve veće, neobičnije i

neracionalnije zahtjeve; problem najčešće

rješava plačem ili scenama (durenjem,

vrištanjem, bacanjem); POSLJEDICE: ne

prihvaća ograničenja dobi, ne poznaje

granice prihvatljivog ponašanja- stalno

isprobava granice; ne zna što se i kad smije

a kad ne; sve nemirnije-prilagonavanje

doživljava kao prijetnju

smatra ga “malim”; DIJETE: cendra, žali

se, često plače, stoji sa strane;

POSLJEDICE: dugo nesamostalno, ne zna

se nositi s problemima, očekuje da sve

drugi rade za njega, povlači se kad mu

drugi ne riješi problem, ne prihvaća

mogućnosti dobi nego kaže Ja to ne mogu,

ne znam; teško se snalazi u novim

situacijama (posebno van obitelji), okolinu

koja postavlja zahtjeve doživljava kao

neprijateljsku

VAŽNO JE DA RODITELJ POKAŽE... POSLJEDICE NA SOCIJALIZACIJU

što dopušta, a što ne

što mu se dopada, što ne

što ga ljuti, što ne

čemu se raduje, čemu ne

ne izbjegavati sukobe, ali ih rješavati na

način dobar i za njega i za dijete

loša socijalizacija - dijete biva

odbačeno od vršnjaka (nametljivost i

nepoznavanje socijalnih znakova što je

prihvatljivo)

kontradiktorne poruke roditelja (uz

smiješak - “Ne smiješ...”)

KAKO NE RAZMAZITI DIJETE ?

1. GODINA 2. GODINA

dijete na razne načine iskazuje svoje

potrebe

odbija razna jela, formira navike

uspavljivanja

POŽELJNO PONAŠANJE ODRASLOG

uvažiti djetetovu potrebu i zadovoljiti je u

toploj atmosferi

uputno ispuniti djetetove želje, ako to

suviše ne škodi nama i našim potrebama

3. GODINA 4-5. GODINA

puno stvari radi samo jer to može i

spremno je (oblačenje, hranjenje, igra);

burno iskazuje neslaganje i granice svoje

tolerancije

isprobava granice odraslih - prostačenjem,

zahtijevanjem, impulzivnim odnosom

prema drugima i stvarima

POŽELJNO PONAŠANJE ODRASLOG _______________________________________________________________________________________



omogućiti djetetu da stječe vještine za koje

pokazuje inicijativu; postavlja samo nužna

ograničenja a nakon burnih reakcija

djeteta, kad se ono smiri - usmjerava mu

ponašanje ka poželjnom

pokazati djetetu jasne granice do kojih

može utjecati na njega, druge, životinje i

predmete; dati mu poslove važne za učenje

poštovanja tunih želja i potreba

ODRASLI MOŽE POMOĆI AKO...

sluša i nastoji razumjeti što dijete

govori

vjeruje da je dijete sposobno riješiti

problem - daje mu podršku

prvo s djetetom razgovara o problemu,

onda o rješenjima

kod zajedničkog problema-zajedničko

rješenje (s odraslim)

provjerava što mu je dijete reklo

razgovorom pokušava doznati što dijete

želi, pomaže mu to izraziti

daje do znanja djetetu posljedice

njegovog ugrožavajućeg ponašanja

pomaže djetetu da samo riješi problem

poučava dijete da jasno kaže što želi

unutar dogovorenih granica ponašanja

(npr. ako zamoliš, kažeš što hoćeš..)

U DJEČJEM VRTIĆU: kod dolaska - pustite dijete da se ponaša kakvo jest, promatrati ga kako

postavlja granice, upoznavati ga postupno s pravilima (1-2 dnevno); razjasniti mu posao

odgojitelja;

poštivati dijete; naznačiti mu prostorne granice; odabrati mu zadatke u kojima će biti uspješno (za

nesamostalnu razmaženu djecu) - podržavati mu samostalne akcije, pohvale, dati mu zadatak bitan

za grupu, učiti ga molbe

PROSTOR I AKTIVNOSTI PRIČE I SLIKOVNICE

važnost igara uloga - sa sadržajem iz

dječjeg iskustva, s mogućnošću

“proigravanja” doživljaja priče

društvene igre bitne: za čekanje, poraze,

davanje, pravila

aktivnosti: u kojima će dijete biti

uspješno

- sadržaji: prihvaćanje i poštivanje sebe

bez obzira na ograničenja i posebnosti;

vježba samostalnosti, ustrajnost u

djelovanju prema postizanju cilja; važnost

truda za urednost i čistoću; pomaganje i

briga za druge _______________________________________________________________________________________



NERAZMAŽENO DIJETE RAZMAŽENO DIJETE

ako se dijete koje dobiva mnogo

poklona raduje

ako se dijete raduje svemu što mu se

ponudi (malim i velikim stvarima)

ako prihvati roditeljevo NE s laganom

borbom (jer shvaća da je roditelj u

pravu)

ako dijete s argumentom uvjeri roditelja

da promijeni mišljenje

ako uporno pred odraslima prakticira

samostalnost

ako mu roditelj kupuje da izbjegne

neprilike

ako dijete ne uživa ni u jednoj stvari,

već traži novu

ako radi scene za svako NE, i hoće ga

pretvoriti u DA

ako scenama želi promijeniti odluku

roditelja

ako uporno traži da se za njega radi i

ono što može sam učiniti

Documents

(opis i metodičke upute za odgajatelje) - dv-bambi.hr · odgojitelja i roditelja u Programu psihosocijalne potpore djeci predškolske dobi (MZOŠ, 1997; ur. Mirjana Milanović) s