Opomena Duši - Poglavlje 3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

poglavlje treće opomeni duši, djelu hermesa trismegista

Citation preview

1.

Pokazat u ti o duo, vjene principe. Primi ih u svoj karakter tako da postanu tvoje vlasnitvo i da bude toliko proeta istinom, kao to si sad uvjerena u to da vatra sagorijeva tvorevine i da je po svojstvu vrua i suha, a da voda utoljava e i da je po svojstvu hladna i mokra.Ako ti se neto ini pomalo nejasno, treba se u sebe samu, u svoju savjest povui, tako da tvoje snage ostanu slobodne od suprotstavljanja i zabune. Onda e kroz vanjske predmete biti odvedena ka unutranjem gledanju. Kad netko tko opaa sliku, iz nje izvede prisutnost slikara i u iscrtavanju linija i nainu slikanja prepozna slikarevu ruku u pokretu, ako se, znai, pokree nadahnuem stvaraoca, budi u sebi istu zamisao Tvorca. Tako je sa svim, o duo. I ako Tvorac nije neposredno vidljiv, moemo mu se pribliiti preko njegovih djela. Tako moemo probuditi panju o Tvorcu vasione i djelima sudbine, naime kroz njihova djela.Molim te, o duo, sjeti se svega, bilo da je opaeno mislima ili osjeajem. I shvati da ti Istinska Prisutnost, Prvi Uzrok, Potpuno Svjetlo, daruje mogunost da spozna unutranju sutinu svega stvorenog i njihove fine nejednakosti, ukratko reeno, gnozu.Sve stvoreno u odnosu na Njega postoji izdvojeno, i nije dio Njega. Jer On je sveukupnost, a ne zbir svega. Razmisli o ovom duo i oslobodi se neistoe karaktera. Budi ponizna i udi za Njim, Izvorom i Ocem Dobra, Poelom i Tvorcem sposobnosti miljenja, Vrarem ivota i Mudrosti. Njime, koji je jedina dobrota i milost, tako da moe sudjelovati u ivotu i iskusiti radost i blaenstvo|blagostanje.Uzrok, Tvorac i Poelo vasione neka su nadasve blagoslovljena i posveena Njegova imena tebe je, o duo, iz nieg stvorio i stvaralaku ti sposobnost darovao. Ta sposobnost se sastoji u tom to moe vidjeti tvorevine onakve kakvim ih je Tvorac zaista stvorio. Ali, ti oblikuje stvari koje pripadaju svijetu misli i ija je prvobitna zamisao i znaenje od tebe sakriveno. Ti ih oblikuje iz svijeta koji vidi, jedan oblik iz drugog oblika.Ti dobiva saznanje kroz sliku|simbol koja je nastala otiskom peata, koji je izgravirao njegov tvorac. Tako ti postaje dato da ponovo prepozna stvarni oblik kakav je nastao udahnuem due od onog tko je gravirao peat. Drugaije reeno, pokretanje vode upoznaje preko oblika koje je voda oblikovala u pijesku i mulju. Vjeruj mi, istina je to to sam ti protumaio, i shvati da su svi oblici i slike u svijetu tvorevina koje dolaze i odlaze, koje vidi oima svog tijela, samo stereotipovi i otisci arhetipova koji su uistinu nepromjenjivi i kojima pripada neprolazni ivot.Ono to je u duhu, moe biti vieno samo duhovnim okom. Onom tko je u duhu, u istinskom ivotu, i kom pripada tijelo, treba biti jasno da je jedino takav ivot vjena stvarnost.ovjek u materiji oblikuje sliku o samom sebi|svom biu. On vidi sebe u svojim individualnim prauzorcima i otiscima. To mu se dopada i zato je radostan. On vidi ljubav u samom sebi|svom biu; on u samom sebi|svom biu ima|sadri dopadljivost i radost a to je istinska, neprolazna punina koja vjeno traje.Trudi se, o duo, da probudi istinski uvid kroz otkrovenje i da upozna sutinu svega stvorenog, ali negiraj njihov kvantitet i kvalitet. Otkrovenje i sutina svega stvorenog su jednostavni i dua ih moe razumjeti neposredno i bez posrednika. Kvantitet i kvalitet su, pak, mnogostruki i ogranieni prostiranjem i trajanjem.I, shvati, o duo, da je nemogue probuditi uvid u svijetu mnogostrukosti. Jer u tom svijetu ne moe ostati, i iz njega nita sa sobom ne moe ponijeti.Uvid je sposobnost due. Uvid je odvojen od vanjskih stvari. Zato se lati poznavanja jednostavnosti i napusti mnogostrukost.Od kosmikih elemenata, o duo, zemlja je najtei. Manifestira se dublje od drugih elemenata. Zgunjavanje je veliko. Gruba je, gusta, teka i kruta. Izolirana je od svjetlosti i ivota, to jest od samodjelovanja.Zatim dolazi element voda, koja je finija i istija i koja stoji iznad zemlje. Sadri vie ivotnih mogunosti.Slijedei je element zrak, koji je finiji od vode i sadri vie svjetlosti i ivota.Zatim slijedi vatra, najfiniji od etiri elementa, kojem pripadaju najvee ivotne mogunostiPoslije vatre dolazi element nebeskog tijela eter, koji u sebi sadri najistiji od etiri niza elemenata. On je poseban i jedinstven: prvo, zato to je sastavljen od vrlo finih supstanci, zato to je prepun ivotnih mogunosti, zato to je lijepo ureen i stupnjevan i zato to je blizak ivotu i savrenima koji sudjeluju u duhu. Kao drugo, zato to mu pripada oblik koji je od svih oblika najljepi i koji je savren i simetrian, oblik nebeskog tijela ili kugle. Tree, zato to sve to je njim obuhvaeno pokazuje isti oblik, oblik kugle u obliku kugle i sve tako do dolje, do Zemljine kugle.Poslije elementa nebeskog tijela, koji je najvii od svih elemenata, slijedi u uzdiuoj putanji supstanca due.Dua je ista i zrai svjetlost. Ona nebeskim tijelima daje harmonino kretanje. Dua je suptilnija od svih tijela i elemenata koje obuhvaa.Dua je bestjelesna. Sve to se nalazi ispod due ne moe sudjelovati u istinskom ivotu, izuzev uz pomo due. Dua u sebi sadri sposobnost miljenja, volje i mjere. Ona iri svoje sposobnosti nad svim s im se povezuje, u situaciji da je to u stanju primiti njene sposobnosti. I tako ona donosi ivot.Sve s im dua nije povezana, lieno je misli, volje, pokreta|ljubavi i mjere. A kad te sposobnosti nisu oitovane, ni istinski ivot nije oitovan.Iznad due stoji duh i obuhvaa je. On je najsuptilniji od svega to se moe opaziti i uzvien je iznad svega ostalog.Duh od Boga prima i bez posrednika rasipa|raspruje svjetlost, ivot i ljepotu nad svim to iz njega ivi. Duh je najvii posrednik. On stoji najblie Bogu kao kraljev namjesnik uz kralja.Sjeti se ovog poretka, o duo, budi proeta ovom istinom i budi, to se njega tie potpuno sigurna. Tako je sve stvoreno sastavljeno, ureeno i stupnjevano.

2.

La je, o duo kad se kae da ovaj svijet vara ljude i da je ispunjen i svjetlom i prividom. Tko to kae, ne pripada mu uvid. Bilo bi lijepo kad bi ovjek od svog prvog koraka na ovom svijetu, pa do posljednjeg, mogao uivati u neprekidnom blagostanju i blaenstvu. Ali, trenutno nije tako. Stalno nanovo on doivljava sreu i nesreu, blagostanje i bijedu. Ne vara svijet ovjeka, ve ovjek sam sebe vara, unitavajui se tako.ovjek smatra da njegovo ispunjenje lei u darovima ovog svijeta i da oni ostaju vjeno. Ali, oni nestaju u izmjeni dobra i zla.Iako se ovaj svijet sastoji od polariteta, i dobro i nedostatak dobra se naizmjenino meusobno sukobljavaju, postoje slike i simboli ogledala viih|uzvienijih i stvarnijih predmeta. Kroz njih se ovdje dua moe probuditi i privoljeti da usmjeri panju na samu sebe, da bi probudila jasan uvid, i samim tim istinu.Dua dolazi na ovaj svijet da bi probudila sposobnost razluivanja i uvid. Ovdje prispjela, ona, dodue, zapostavlja svoj zadatak, zaboravlja sutinsko i postaje obuzeta dobrima ovog svijeta, zbog ega zaboravlja cilj|svrhu svog postojanja na zemlji. ovjek se pogreno slui svojim ulima, pa|a preko njih ne moe dobiti uvid, iako je ovaj svijet ipak mjesto na kojem se moe upoznati istina. Vidljivi oblici koje opaaju ula dodue prolaze, ali su oni sjenke i slike ivota koji je uistinu vjean.U svijetu praslika ne postoji nita to u ovom svijetu i u procesima koji se deavaju s tvorevinama ne bi moglo da se pronae u vidu odraza. Sa druge strane, na ovom svijetu ne postoji nita to kao slika ne potie iz svijeta praslika. Varljivost i rastakanje ulnog svijeta navode ovjeka da se okrene od njega i da se usmjeri iskljuivo na istou praslika. Slabi, promjenjivi i prolazni oblici ovog svijeta ukazuju na tragove djelovanja praslika. Naizmjenine proturjenosti i nepostojanosti ulnog svijeta privoljavaju ovjeka da se usmjeri na sklad koji postoji u svijetu praslika, svijetu istih misli.Sve dok boravi u materijalnom svijetu, o duo, ne vezuj se za djelokrug ula kroz koja postaje sprijeena da primi uvid, jer tvoj zadatak i cilj ive u tebi samoj. Tako e biti slobodna da posveti sve svoje snage jednom cilju: da primi uvid i kroz njega biti|bude sutinska u Izvoru. Ako udi za Jednim ivotom, treba svui svoju neistu odoru, odstraniti gadosti iz svog tijela i unititi ono to se protivi tvojoj istinskoj prirodi.Kad to uini, onda se osvrni ka jednom ivotu i iskusi njegove radosti. Obuci tad odoru koja je u skladu s tvojim unutranjim biem. Okrui se oblicima koji odatle proizlaze, oblicima od kojih su vjeni i nepromjenjivi, oblicima od kojih si, dok si boravila u svijetu nastajanja, cvjetanja i nestajanja, vidjela samo odraze i slike.Budi savjesna, o duo, u svemu to sam ti tumaio. Dopusti da te ta istina prome i pokuaj da je razumije. Shvati i ovo: postoje tri predmeta koji su u svojim nejednakim oblicima kvarei: mnogobotvo, nepravednost i pouda za ulnim uitkom. One izviru iz jednog korijena, naime ljubavi (samoljublja, 'ei za ivotom') prema ovom svijetu. Dakle, izbjegavaj ih i bjei od njih kao ptica od loveve mree. Uspjet e da izbjegne mnogobotvo ako bude dopustila da te vodi jedinstvo. Ako eli da se sauva od nepravde, onda pusti da te vode uvid, istoa i pouzdanje. Ako ne odgovori na ulni uitak, oslobodit e se gorine, bojazni, straha, brige, neznanja i elje za posjedovanjem.Uvjeri se u to, o duo, da su ove upute ponaanja ispravne, tako da primi duevnu radost umjesto propasti.Da bi probudila sveproimajui uvid i ivjela u skladu s njim, Bog je stvorio ovjeka. Ali ovjek sazrijeva samo postupno u smjeru ispunjavanja tog cilja, isto kao to se i grozd postupno iri i sazrijeva.ovjek se moe posmatrati|sagledavati kao bie koje je sainjeno od ulno opaenih stvari. Meutim, ovjek se takoer moe shvatiti i opaati kao bie koje potie iz duha, odjeveno predmetima prolaznosti koji se mogu ulno opaziti.Opaajui iz onog to se moe ulno-organski opaziti, ovjek isprva, kad doe na svijet, nije u stanju da primjeni sve mogunosti koje su njegovom biu potencijalne|date. Meutim, kroz unoenje hrane koju prima moe sazrijeti|odrasti do stadija u kojem postaje prijemiv za upute. Ipak, tad jo nije sposoban oblikovati misli. Ako ezne za uvidom, postaje hranjen najviim Dobrom, savrenstvom koje vodi do savrenstva. Tako budi mogunost da postane samostvaralac i da se oslobodi oblikovanjem pravih misli. Od tog trenutka on postaje potpuno odrastao|zreo ovjek.Opaajui iz onog to se ulno-organski ne moe opaziti, ovjek je na poetku iva snaga koja se, povezana s organom stvaranja i sjemenom, uvodi u skut. Zatim se posredstvom nebeskih tijela obrazuje embrion i zapoinje rast jednog ivog bia. Potencijalno e mu pripadati i sposobnost da bira ili izbjegava (da prepozna dobrobit). To ivo bie postaje ovjek im u njega ue jedna snaga koja je savrena i kroz koju i ono samo postaje savreno. Ta snaga je istinska sposobnost miljenja. Tad je ovjek opremljen svim. Savren je. Iz tog savrenstva on sad treba istinski ivjeti.Na poetku ovjek nije ni postojao, ni kao mogunost, ni kao ishod. Kasnije je postojao kao mogunost, a sad je stvarnost, sad je savren. Zato sad moe da dela (djelovati) slobodnom voljom. Kroz mo|sposobnost miljenja moe da djeluje (djelovati) kreativno za sebe samog i druge.A Tvorac vasione, neka je hvaljeno njegovo ime, neprestano izgovara svoje misli, tako da ga mogu uti sva bia kojima pripada istinska mo miljenja. Ali, ne razumije svatko tko uje te rijei, volju onog tko ih izgovara. Postoje bia kojima je potreban prevodilac koji e im pojasniti volju govornika i sluaoca. Zato to je slualac iskvario mogunost da neposredno razumije. On je kao netko tko slua neki strani jezik i zavisi od prevoda prevodioca.Ali, ti ne bi trebao da si kao oni kojima je potreban prevodilac. Prevodiocima se ponekad ne moe vjerovati, esto mijenjaju smisao rijei i izvru njihovo znaenje. Zato te molim, izdigni se iznad onih koji ne razumiju Boji govor i povei se s onima koji dobro razumiju. Stremi ka tome, o duo, da spozna posljedice prije nego to djeluje; da zna|uvidi koji e plod nositi drvo, prije nego to ga zasadi. Ako si usmjerena ka tome da stekne|probudi uvid prije nego to djeluje, stei|primit e slavu, bit e ti lako i ubirat e dobre plodove.

3.

Svojstva materijalnog svijeta uope nisu stalna. Ona su neprestano u meusobnom sukobu i neusuglasiva su. Zato budi oprezna, o duo. Okani se tog privida, jer to su pojave s kojima ne bi trebalo da se povezuje.Ti si, o duo, jednostavna one su sloene. Ti si osloboena obmane one su varljive. Ti si istinski iva one istinski ivot nemaju. Ti si takva kakva si one se zaahuruju i prekrivaju; one su iluzije nepostojane i prolazne.Zato budi budna; pazi na samu sebe da ne bi postala njihov rob, tako da te one odvrate od cilja. Ne zaputaj, o duo, svoju istinsku sutinu koja je jednostavna, istinska i visoko dostojanstvena. Nemoj imati povjerenje u materijalne pojave koje su mnogostruke obmanjujue i nevjerne i meusobno se odbijaju, tako da ne zaluta i propadne.Koliko e dugo, o duo, nezadovoljene poude za ulno-organskim svijetom jo utjecati na tebe, jer one bjee od jedne krajnosti ka drugoj, od vrueg ka hladnom, od hladnog ka vruem, od gladi ka zasienju, od zasienja ka gladi?Sve do bude ostala ovisna o posjedovanju materijalnim predmetima, tvoj je usud pouda za njima koja se ne moe nikako zadovoljiti. Kad se jednom nau u tvom posjedu, eto patnje da ne postanu ponovo izgubljene. Kad ti se oduzmu, ta patnja nestaje, ali tad te izjedaju briga i alost zbog izgubljenog.Zato, o duo, odstrani ono to tu patnju i brigu uzrokuje. Ne ali to kao posljedicu nezadovoljenih pouda naputa tugu, brige, strah i bol i nemoj se dugo srditi, ve sebi (dovoljna) budi, osloboena straha i radosna.Tko izabere nezadovoljene poude umjesto mira, taj je budala. Budala hoda stranputicama, a tko stranputicama hoda, hita ka svojoj propasti.Materijalni svijet dolje, o duo, mjesto je nezadovoljenih pouda, straha, nedostojnosti i tuge. Gore je svijet duha, pravednog mira, za strah nepristupaan. On svjedoi visokim dostojanstvom i radou. Vidjela si oba svijeta: ivjela si u oba. Sad prepoznaj u skladu sa svojim autentinim iskustvom. Moe boraviti u oba svijeta. Ni jedan od ta dva svijeta te nee odbaciti ili zapostaviti. Meutim, za ovjeka je nemogue da se istodobno mui nezadovoljenim poudama i ivi u miru, da je uzvien i odvojen, radostan i zlovoljan. Ljubav prema ovom svijetu i ljubav prema drugom svijetu u ovjeku ne moe biti sjedinjena. To je nemogue.Ti si, o duo, roena iz jednog posebnog stabla. Ti si grana tog stabla. Koliko god da je grana udaljena od stabla, ipak ostaje veza i sklad izmeu stabla i grane, veza i hrana se prekidaju. Tad se grana mora osuiti i umrijeti.Razmisli o tom, o duo, i u svom biu uvrsti to da si predodreena da se vrati svom Tvorcu. On je stablo iz kojeg raste zato odstrani svu prljavtinu i sav teret materijalnog svijeta, tako da nestane sve to te sprjeava da se vrati svom unutranjem uzvienom svijetu, svom stablu, svom porijeklu.Jedan vojnik koji je pobijeen u ratu, sputajui svoje oruje i predajui se neprijatelju, biva zarobljen. Vojnik koji se bori i brani odbijajui da se pokori, biva ubijen. Tako svaka dua koja uroni u materiju doivljava ili zarobljenitvo ili smrt. Onoj koja izabere zarobljenitvo, predstoji dugo muenje i ropstvo. Tko izabere smrt, umire da bi ivio. Umirui, on ponovo zadobiva istinski ivot i postaje dostojan da se sauva od zarobljenitva, ponienja i obeaenja. Ako ezne da izbjegne niska i nedostojna djela, usmjeri svoje misli na korijen iz koga potiu i udalji se od njega. Taj korijen je 'ljubav' prema svim stvarima ovog svijeta.Ako eli initi plemenita i boanska djela, tad usmjeri svoje misli na izvor iz kog nastaju. Probudi taj izvor u samoj sebi i njeguj ga. Taj izvor je odustajanje od sebinosti ovog svijeta. Ako tako djeluje, izbjegavaj u tome svaku la i privid. Potrudi se da pretjeranom opreznou | kontrolom ne bude navedena na kukaviluk, kroz koji gubi hrabrost i dostojanstvo i samoj sebi se ruga i poniava se.Sve to nije sainjeno od materije je stvarnost. A ta istinska stvarnost je nematerijalna. Kad se istinska stvarnost povee sa materijom, ona zauzima oblik koji je u skladu s njenom tenjom i svrhom.Udalji se to je vie mogue od rasprivanja, o duo. Kad si kroz sam ivot voena do jedinstva, do univerzalnog, iskusi to u slobodi i predanosti. Tad e s tebe spasti patnja, brige i uzaludni napori (muke). Bit e kao ovjek, koji uz mnogo truda nalazi lampu da bi nou mogao da vidi, a pri izlasku sunca je ostavlja po strani.uvaj se svega to je nisko i nedostojno. Nita od toga ne primaj u svoje bie, da se tvoj karakter ne bi izopaio i tvojoj istinskoj prirodi djelovao obratno i da ne bi samoj sebi postala prepreka na stazi povratka svom istinskom zaviaju.Znaj da je ljubljeni i uzvieni Tvorac vasione, najplemenitiji od svega to postoji. Povei se s tim Plemenitim. A, kad u svom biu postane jedno sa Izvorom, pribliava se Njemu koji te je stvorio. Budi uvjerena u to da se plemenito s plemenitim sjedinjuje|udruuje, a neplemenito udruuje s neplemenitim.Ti si u svijetu pojava koji je stvoren i u njemu trai mir. Kako moe postojati mir u svijetu koji je u pokretu|nemiru? Sve dok amac pliva na vodi, on ne stoji mirno i mira nema. Ako se, ipak, na tren umiri, to je samo trenutak ravnotee. Vrlo brzo, voda ponovo poinje ljuljati sve to pliva na povrini. amac dolazi do mira samo ako se iz vode izvue na kopno. To je mjesto (stanje) odakle amac potie i koje po gustoi i teini slii na amac. Tad a ne prije tog amac zaista dolazi do mira.Isto tako dua, sve dok je vezana za uzburkano more materijalnog svijeta, ne moe postati mirna ili se malo odmoriti. Meutim, ako se vrati svom izvoru, eto i tiine i mira. Tad je osloboena patnje, ponienja i zablude u zemlji tuinskoj.