856 / 2013 8585

Pore

ziMilivoj Friganović, mag. oec.

Oporezivanje novih i rabljenih prijevoznih sredstava od 1.7.2013.Autor članka daje detaljan prikaz oporezivanja „novih prijevoznih sredstava“ i rabljenih prijevoznih sredstava nakon ulaska RH u EU.

Oporezivanje isporuka i stjecanja „novih prijevoznih sredstava“ ima drugačiji status od ostalih dobara. Sama definicija „novih pri-jevoznih sredstava“ je definicija koja se primjenjuje samo u sustavu PDV-a (može se reći da to nisu u potpunosti nova prijevozna sred-stva) kada se radi o isporučiteljima i kupcima iz dvije različite države članice EU i nije istovjetna definiciji „novih“ i „rabljenih vozila“ prema propisima o posebnom porezu na motorna vozila.

Poreznim obveznikom smatra se svaka pravna i fizička osoba koja povremeno isporučuje „nova prijevozna sredstva“ koja kupcu otpre-mi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.

Povremeni isporučitelj (porezni obveznik) koji isporučuje „novo prijevozno sredstvo“ drugom poreznom obvezniku (ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik a registrirana je za potrebe PDV-a ili pri isporuci bilo kojoj osobi koja nije porezni obveznik) je oslobođen od plaćanja PDV-a u državi članici iz koje se prijevozno sredstvo prevozi ili otprema, a oporezuje se stjecanje u državi članici u kojoj završava otprema tog prijevoznog sredstva (tj. u državi u kojoj se „novo prije-vozno sredstvo“ stječe, registrira i koristi).

Dakle, pravila o oporezivanju „novih prijevoznih sredstava“ PDV-om primjenjuju se samo u slučaju kada se radi o isporukama iz jedne države u drugu.

Svaka osoba (npr. građanin) koja povremeno isporučuje „nova pri-jevozna sredstva“ je oslobođena od plaćanja PDV-a i ima pravo na odbitak PDV-a odnosno povrat PDV-a uključenog u nabavnu cijenu ili plaćenog pri uvozu ili stjecanju tog „novog prijevoznog sredstva“ unutar Europske unije, a najviše do iznosa PDV-a koji bi se morao platiti da isporuka nije oslobođena plaćanja PDV-a.

Svaki isporučitelj stjecatelj „novog prijevoznog sredstva“ ima ob-vezu podnošenja Prijave za isporuke i stjecanje „novih prijevoznih sredstava“ u roku od 10 dana od isporuke odnosno stjecanja.

Rabljena motorna vozila (to su ona motorna vozila koja ne udovo-ljavaju uvjetima da se smatraju „novim prijevoznim sredstvima“ pa se načelno oporezuju PDV-om u državi članici isporučitelja kada se isporučuju osobama koje nisu porezni obveznici (npr. građani) ili se oporezuju po posebnom postupku oporezivanja marže za rabljena dobra, ako ih isporučuje preprodavatelj dobara.

U članku je posebno obrađeno oporezivanje rabljenih prijevoznih sredstava PDV-om odnosno rabljenih motornih vozila posebnim po-rezom na stjecanje motornih vozila u RH-a.

U trenutku pisanja ovog članka Vlada RH je u Hrvatski sabor upu-tila Konačni prijedlog Zakona o porezu na dodanu vrijednost (u dalj-njem tekstu: Konačni prijedlog Zakona) na usvajanje.

1. Porezni obveznikOdredbama članaka 9. do 13. Direktive Vijeća 2006./112/EZ Vije-

ća 2006./112/EZ (u daljnjem tekstu: PDV Direktiva) propisano je tko se smatra poreznim obveznikom (u Konačnom prijedlogu Zakona to propisuju odredbe članka 6.).

„Porezni obveznik“ je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezul-tat obavljanja te djelatnosti.

Pod „gospodarskom djelatnošću“ smatra se svaka djelatnost pro-izvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudar-ske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda.

RiPup 2013 06.indb 85 6.6.2013 1:49:14

6 / 201386

Pore

zi

Oporezivanje novih i rabljenih prijevoznih sredstava od 1.7.2013.

Poreznim obveznikom ne smatraju se zaposlenici i druge osobe koje su povezane s poslodavcem ugovorom o radu ili drugim ugo-vorom kojim se uređuje odnos poslodavca i posloprimca u pogledu radnih uvjeta, naknada i obveza poslodavca a koji ima obilježja ne-samostalnosti.

Poreznim obveznikom smatra se i svaka osoba koja povremeno isporučuje „nova prijevozna sredstva“ koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje druge države članice.

Poreznim obveznicima ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slu-čaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obav-ljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama, ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, do-velo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. Prijedloga Zakona smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.

U nastavku prikazujemo DODATAK I.

DODATAK I. POPIS DJELATNOSTI

IZ ČLANKA 6. STAVKA 5. OVOGA ZAKONA1) telekomunikacijske usluge, 2) isporuka vode, plina, električne energije i grijanja, 3) prijevoz dobara, 4) lučke usluge i usluge zračnih luka, 5) prijevoz putnika, 6) isporuka novih dobara proizvedenih za prodaju, 7) transakcije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje

obavljaju poljoprivredne interventne službe u skladu s pro-pisima o zajedničkoj organizaciji tržišta tih proizvoda,

8) organizacija trgovačkih sajmova i izložbi, 9) skladištenje, 10) djelatnosti pravnih osoba koje se bave komercijalnim ogla-

šavanjem, 11) djelatnosti putničkih agencija, 12) vođenje trgovina za potrebe osoblja, zadruga, industrijskih

kantina i slično.

Prema odredbama članka 12. PDV Direktive, države članice mogu poreznim obveznikom smatrati svakog tko obavlja, na povre-menoj osnovi, transakciju koja se odnosi na djelatnost iz članka 9. stavka 1. drugog podstavka (svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja), a poglavito jednu od slijedećih transakcija:

a) isporuka zgrada ili dijelova zgrada i zemljišta na kojem se one nalaze prije prvog nastanjena – „zgrada“ označava svaki objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji. Države članice mogu propisati uvjete za primjenu kriterija i na preina-ke zgrada, te odrediti što se podrazumijeva pod „zemljištem na kojem se zgrada nalazi“. Države članice mogu primijeniti i

druge kriterije osim kriterija prvog nastanjenja, kao što je raz-doblje proteklo od datuma dovršenja zgrade do datuma prve isporuke, ili razdoblje proteklo od datuma prvog nastanjenja do datuma naknadne isporuke, pod uvjetom da ta razdoblja nisu duža od pet odnosno dvije godine.

b) isporuka građevinskog zemljišta –„građevinsko zemljište“ označava svako neuređeno ili uređeno zemljište prema defini-ciji država članica.

Dakle, iz navedenog je vidljivo da države članice mogu određenu osobu koja obavlja određene djelatnosti smatrati poreznim obvezni-kom ili ne, međutim, u vezi isporuka „novih prijevoznih sredstava“ država članica tu nema mogućnost izbora (da pojedine isporučitelje „novih prijevoznih sredstava“ smatra poreznim obveznikom ili ne).

2. Isporuka dobara unutar EUČlankom 2. stavkom 1. PDV Direktive utvrđeno je što je predmet

oporezivanja PDV-om: � isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni

obveznik koji djeluje kao takav � stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu oba-

vi uz naknadu � obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni

obveznik koji djeluje kao takav � uvoz dobara.

U nastavku obrađujemo osnovne karakteristike oporezivih tran-sakcija (pojam transakcije obuhvaća isporuku dobara i usluga i stje-canje na području EU) koje se odnose na isporuke dobara i stjecanje dobara unutar EU radi boljeg razumijevanja ove teme.

Prema članku 7. Konačnog prijedloga Zakona, „isporuka dobara“ u tuzemstvu uz naknadu, koju obavi porezni obveznik smatra se pri-jenosom prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika. Materijalnom imovinom smatra se isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i slično.

Isporuka dobara je prijenos prava raspolaganja materijalnom imo-vinom u svojstvu vlasnika.To ne mora značiti prijenos prava vlasniš-tva već se tu, kao i po dosadašnjim hrvatskim propisima o PDV-u, radi isključivo o prijenosu mogućnosti raspolaganja tim dobrima u okviru ekonomskog vlasništva.

Oslobođenje za isporuke dobara unutar EU uređeno je člankom 41. Konačnog prijedloga Zakona, dok je utvrđivanje mjesta isporuka do-bara uređeno čl. 12. do 15. Konačnog prijedloga Zakona.

Porezni status isporuka dobara koje obavi porezni obveznik iz jedne države članice EU kupcu (poreznom obvezniku) u drugu državu čla-nicu EU ovisi o statusu kupca. Isporuka dobara od strane poreznog obveznika iz jedne države članice u drugu državu članicu oslobođe-na je PDV-a ako je kupac:

� porezni obveznik u svojoj državi članici što potvrđuje dosta-vom svog PDV identifikacijskog broja isporučitelju iz druge države članice,

� pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao ta-kva u drugoj državi članici (državi kupca).

Dakle, prvi uvjet za oslobođenje isporuke je da i isporučitelj i kupac moraju biti registrirani za potrebe PDV-a. Na dalje, drugi uvijet je da mora doći do stvarne isporuke dobara iz jedne države članice u drugu državu članicu. Ako ne dođe do takvog kretanja robe ili ispo-ručitelj ne raspolaže valjanim PDV identifikacijskim brojem kupca, isporuka nije oslobođena od PDV-a

Međutim, kod isporuka dobara za krajnju potrošnju, pri čemu kupac prodavatelju dobara nije mogao dati svoj PDV identifikacijski broj, ove isporuke se oporezuju prema načelu države podrijetla (engl.

RiPup 2013 06.indb 86 6.6.2013 1:49:15

876 / 2013 87

Pore

ziMilivoj Friganović, mag. oec.

country of origin) odnosno isporučitelj na takve isporuke zaračuna-va PDV-e po propisima svoje države. Od ovog temeljnog pravila za isporuke za krajnju potrošnju postoje iznimke koje se odnose na prodaju „novih prijevoznih sredstava“, prodaje na daljinu (pro-daja putem interneta, kataloga i sl.) i prodaje trošarinskih dobara (ne primjenjuje se prag stjecanja a niti prag isporuke za dobra koja podliježu trošarinama pa je mjesto isporuke uvijek u državi članici u kojoj prijevoz završava).

Mjesto isporuke dobara je bitno za utvrđivanje koja država je nad-ležna i ima pravo oporezivati isporučena dobra. To ovisi o tome da li se dobra otpremaju, odnosno prevoze ili ne, potom da li se radi o isporukama dobara na daljinu, o isporukama plina, električ-ne energije, grijanja i hlađenja putem distribucijskih sustava te isporukama dobara na brodovima, zrakoplovima ili vlakovima.

Mjestom isporuke dobara prema kojem se određuje i mjesto opo-rezivanja (tj. koja država ima pravo oporezivati pojedinu isporuku) smatra se:

� mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke za dobra koja se ne otpremaju a niti prevoze,

� mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prije-voza do kupca (načelo države podrijetla) za dobra koja se ot-premaju odnosno prevoze - ovo je temeljna odredba o mjestu isporuke dobara.

� mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku završetka prijevo-za ili otpreme do kupca (načelo države odredišta) - ovo se pravilo odnosi na isporuke dobara na daljinu o čemu pišemo u nastavku.

O isporukama dobara na daljinu unutar EU se radi samo onda ako isporučitelji dobara-porezni obveznici imaju sjedište u jednoj državi članice EU-a a prodaju dobra kupcima koji imaju sjedište u drugoj državi članici EU-a i to samo krajnjim potrošačima u smislu propisa o PDV- a i to: pravnim osobama koje nisu porezni obveznici (tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima kada ne obavljaju djelatnost za koje ih se smatra obvezni-cima PDV-a), „mali porezni obveznici“ (nisu u sustavu PDV-a), podu-zetnicima koji obavljaju isključivo isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (ove tri kategorije osoba se u praksi nazivaju „Grupa trojice“) te bilo kojoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja nije porezni obveznik.

Da bi se radilo o isporuci dobara na daljinu isporučena dobra ne smiju biti:

� nova prijevozna sredstva, � dobra što ih treba sastaviti ili montirati isporučitelj ili druga

osoba za njegov račun, � dobra koja se nalaze u državi članici EU-a na početku otpreme

ili prijevoza do kupca na koju je primijenjen posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolek-cionarske ili antikne predmete,

� plin isporučen u sustavu za distribuciju prirodnog plina i elek-trične energije.

O tome da li su isporučitelji dobara prešli ili ne prag isporuke (ili se opredijelili za oporezivanje ukupnih vlastitih prodaja na daljinu u drugoj državi članici EU) odnosno o tome da li su kupci prešli prag stjecanja (ili su se sami opredijelili za plaćanje PDV-a na ukupna vla-stita stjecanja unutar EU) ovisi mjesto isporuke tih dobara (to je mjesto u kojoj državi članici treba platiti PDV-e). Prag stjecanja za RH-a iznosi 77.000,00 kuna a prag isporuke 270.000,00 kuna.

U slučaju da je ukupna vrijednost isporuka, koje obavi isporučitelj iz druge države članice (u RH-a) u prethodnoj kalendarskoj godini ili

u tekućoj kalendarskoj godini veća od 270.000,00 kuna ili se opre-dijelio za oporezivanje u RH-a ukupnih vlastitih prodaja na daljinu, mjestom isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao u RH-a is-poručitelj ili druga osoba za njegov račun smatra se tuzemstvo, tj. RH-a (mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku kad otprema ili prije-voz kupcu završava).

Međutim, ako ukupna vrijednost isporuka, koje obavi isporučitelj iz druge države članice (u RH-a) u prethodnoj kalendarskoj godini ili u tekućoj kalendarskoj godini nije veća od 270.000,00 kuna (a is-poručitelj se nije opredijelio za oporezivanje ukupnih vlastitih prodaja na daljinu u RH-a), mjestom isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao u RH-a isporučitelj ili druga osoba za njegov račun smatra se država članica isporučitelja.

Ako je istodobno isporučitelj iz jedne države članice EU premašio prag stjecanja a kupac (iz „grupe trojice“) iz druge države članice EU (npr. RH-a) premašio prag stjecanja onda se daje prednost pravili-ma u vezi sa stjecanjem unutar EU.

Ovdje treba napomenuti da se prag stjecanja ne odnosi na fizičke osobe (krajnje potrošače) a niti na uobičajene i redovne isporuke po-duzetnika-poreznog obveznika iz jedne države članice EU poduzetni-ku-poreznom obvezniku iz druge države članice jer su u tom slučaju takve isporuke pod određenim uvjetima (mora doći do stvarne ispo-ruke dobara, primatelj isporuke mora dostaviti isporučitelju ispravan PDV-e identifikacijski broj i sl.) oslobođene plaćanja PDV-a u državi članici isporučitelja a oporezivi u državi članici poduzetnika-poreznog obveznika.

3. Stjecanje dobara unutar EUPrema članku 9. Konačnog prijedloga Zakona (čl. 20. PDV Direkti-

ve) „stjecanje dobara unutar Europske unije“ je stjecanje prava ras-polaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba u njihovo ime otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.

Drugim riječima, kada porezni obveznik iz jedne države članice is-poruči dobra poreznom obvezniku ili pravnoj osobi registriranoj za potrebe PDV-a iz druge države članice, tada su ta isporučena dobra oslobođena plaćanja PDV-a kod isporučitelja dobara (u državi članici isporučitelja) ali zato se plaća PDV-e na stjecanje takvih dobara u državi članici stjecatelja dobara (kupca). To znači da će od 1. srpnja 2013. u biti stjecanje dobara iz država članica zamijeniti uvoz dobara iz tih država.

PDV-e se plaća i na stjecanje „novih prijevoznih sredsta-va“ koja stječe porezni obveznik ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik a stječe nova prijevozna sred-stva. Isto tako se PDV-e plaća na stjecanje dobara koja podliježu plaćanju trošarina a koja stječu porezni obvezni-ci ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici.

Da bi se uopće radilo o stjecanju dobara treba doći do premješta-nja dobara iz jedne države članice u drugu državu članicu.

Mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra se mje-sto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju što znači da se primjenjuje načelo države odredišta (engl. country of destination) pod uvjetom da isporučitelj ima PDV identifikacijski broj države iz koje kreće prijevoz i otprema dobara, da je isporuka obavljena uz na-

RiPup 2013 06.indb 87 6.6.2013 1:49:16

6 / 201388

Pore

zi

Oporezivanje novih i rabljenih prijevoznih sredstava od 1.7.2013.

knadu a stjecatelj dobara je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u državi članici gdje prijevoz ili otprema završava.

Prag stjecanja se ne utvrđuje za „redovne porezne obvezni-ke, za nova prijevozna sredstva te za trošarinske proizvode.

Prema članku 5. stavku 3. Konačnog prijedloga Zakona, prag stje-canja dobara sastoji se od ukupne vrijednosti stjecanja dobara unu-tar Europske unije (op. autora: tu naravno ne ulazi vrijednost uve-zenih dobara iz trećih zemalja ili trećih područja) iz stavka 1. točke b. članka 5. Konačnog prijedloga Zakona, bez PDV-a koji treba platiti ili koji je plaćen u državi članici u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara i utvrđuje se samo za tzv. Grupu trojice koju čine:

� pravne osobe koje nisu porezni obveznici (tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regio-nalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima kada ne obavljaju djelatnost za koje ih se smatra obveznicima PDV-a)

� male porezne obveznike (nisu u sustavu PDV-a) i � porezni obveznici koji obavljaju isključivo isporuke dobara ili

usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza).Ovdje posebno treba napomenuti da se tzv. Grupu trojice u smislu

Konačnog prijedloga Zakona smatra krajnjim potrošačima ako se ne mogu legitimirati da imaju pravo na odbitak pretporeza.

Ako nabava dobara iz druge države članice prelazi prag stjecanja (u RH-a je to iznos od 77.000,00 kuna bez PDV-a) u državi članici gdje otprema završava, tada je isporuka dobara u državi članici is-poručitelja oslobođena PDV-a, a stjecanje je oporezivo PDV-om u državi odredišta, odnosno državi u kojoj prijevoz ili oprema dobara završava.

U suprotnom, ako nabava dobara ne prelazi prag stjecanja tada je isporuka oporeziva u državi članici isporučitelja odnosno u državi članici gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza (to je te-meljna odredba o utvrđivanju mjesta isporuke dobara s prijevozom).

Za potrebe PDV-a u tuzemstvu se trebaju registrirati obveznici PDV-a (tzv. Grupa trojice) koji su prešli prag stjecanja dobara unutar EU u iznosu većem od 77.000,00 kuna bez PDV-a tijekom tekuće kalendarske godine i u prethodnoj kalendarskoj godini.

Po dobivanju PDV identifikacijskog broja za tzv. Grupu trojice koji su prešli prag stjecanja nastaju sljedeće posljedice:

� postaju porezni obveznici za to stjecanje te plaćaju PDV-e po stopama koje vrijede u RH-a,

� iako su premašili prag stjecanja, ne postaju obveznici PDV-a za svoje isporuke, već samo za stjecanje dobara (naravno misli se na isporuku dobara od poreznog obveznika iz druge države članice jer ako bi isporuka bila iz trećih zemalja ili trećih područja tada se radi o uvozu a ne o stjecanju),

� nemaju pravo na odbitak pretporeza jer njihove isporuke ne podliježu plaćanju PDV-a,

� u smislu Konačnog prijedloga Zakona ove se osobe (tzv. Grupa trojice) kao primatelji usluga smatraju poreznim obveznicima.

Prema odredbama članka 5. stavka 4. Konačnog prijedloga Zako-na, stjecatelj (tzv. Grupa trojice) koji ne želi da se na njega primje-njuje prag stjecanja mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prije stjecanja dobara za koje ne želi primjenjivati prag stjecanja podnijeti pisanu izjavu da odustaje od propisanog praga i time se obvezuje na rok od 2 kalendarske godine. Izjava se protekom propisanog roka može opozvati u pisanom obliku.

4. Oporezivanje „novih prijevoznih sredstava“

4.1. Koja se prijevozna dobra smatraju „novim prijevoznim sredstvima“

Člankom 2. stavkom 2. PDV Direktive (čl. 4. stavak 2. Konačnog prijedloga Zakona) je propisano koja se dobra smatraju „prijevoznim sredstvima“ te u kojem slučaju se ta prijevozna sredstva smatraju „novim“.

„Prijevoznim sredstvima“ ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju se:

a) kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm3 ili snage motora iznad 7,2 kW,

b) plovila duža od 7,5 m, osim plovila koja se koriste za plovidbu na otvorenom moru i za prijevoz putnika uz naknadu, te plovila koja se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, za ribare-nje ili za spašavanje odnosno pružanje pomoći na moru ili za ribarenje uz obalu i

c) zrakoplovi čija je težina pri polijetanju veća od 1.550 kg, osim zrakoplova koje koriste zrakoplovne tvrtke koje prometuju uz naknadu uglavnom na međunarodnim linijama.

„Novim prijevoznim sredstvima“ smatraju se prijevozna sred-stva koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

a) kopnena motorna vozila koja su isporučena unutar 6 mje-seci od datuma prve uporabe ili ako vozilo nije prešlo 6.000 kilometara,

b) plovila koja su isporučena unutar 3 mjeseca od datuma prve uporabe ili ako plovilo nije bilo u prometu više od 100 sati,

c) zrakoplovi koji su isporučeni unutar 3 mjeseca od datuma prve uporabe ili ako zrakoplov nije letio više od 40 sati.

Dakle, mora biti ispunjen samo jedan od dva uvjeta da bi se prije-vozno sredstvo smatralo „novim prijevoznim sredstvom“.

Možemo slobodno reći da „nova prijevozna sredstva“ kako su defi-nirana u PDV Direktivi nisu baš potpuno nova prijevozna sredstva.

Primjerice, osobni automobil je isporučen u roku od 7 mjeseci od datuma prve uporabe ali je prešao 5.000 kilometara (to je ispunjava-jući uvjet) pa se smatra „novim prijevoznim sredstvom“, međutim, da je osobni automobil prešao 6.500 kilometara i da je isti osobni au-tomobil isporučen nakon 9 mjeseci od dana prve uporabe tada bi se takav osobni automobil smatrao rabljenim prijevoznim sredstvom.

Prema propisima o posebnom porezu na motorna vozila „novo“ i „rabljeno vozilo“je drugačije definirano u odnosu na te pojmove de-finirane u PDV Direktivi o čemu detaljno pišemo u točci 6.1. ovog članka.

4.2. Tko je porezni obveznik za povremenu isporuku „novih prijevoznih sredstava“

Poreznim obveznikom po osnovi isporuke „novih prijevoznih sred-stava“ smatraju se sve pravne i fizičke osobe -isporučitelji koji povremeno obavljaju ove isporuke i to:

� „redovni“ porezni obveznici, � pravne osobe koje nisu porezni obveznici, � porezni obveznici koji isključivo obavljaju isporuke dobara ili

usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a (pretporeza), � mali porezni obveznici, � bilo koja fizička osoba (građanin) koja isporuči „novo prijevo-

zno sredstvo“ u drugu državu članicu.

RiPup 2013 06.indb 88 6.6.2013 1:49:16

896 / 2013 89

Pore

ziMilivoj Friganović, mag. oec.

4.3. Oporezivanje „novih prijevoznih sredstava“ u Europskoj uniji

Prema odredbama članka 138. PDV Direktive (članak 41. stavak 2. točka b. Konačnog prijedloga Zakona), propisano je oslobođenje od plaćanja PDV-a na isporuke „novih prijevoznih sredstava“ ot-premljenih ili prevezenih do korisnika na neko odredište izvan njihova područja ali unutar EU, od strane prodavača ili korisnika odnosno u njihovo ime, za porezne obveznike ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a koji djeluju kao takvi u državi članici koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.

Prema članku 4. stavak 1. točka b) Konačnog prijedloga Zakona (članku 2. stavku 1. točki (b) alineje (ii) PDV Direktive) predmet opo-rezivanja je i stjecanje dobara unutar EU koje u tuzemstvu obavi uz naknadu u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom a) i b) Konačnog prijedloga Zakona ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik.

Na dalje, člankom 75. stavkom 1. točkom 4. Konačnog prijedloga Zakona utvrđeno je da PDV-e mora plaćati svaki stjecatelj „novih prijevoznih sredstava“.

Dakle, povremeni-isporučitelj (porezni obveznik) koji ispo-ručuje „novo prijevozno sredstvo“ drugom poreznom obve-zniku (ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik a registri-ran je za potrebe PDV-a ili pri isporuci bilo kojoj osobi koja nije porezni obveznik) je oslobođen od plaćanja PDV-a u državi članici iz koje se prijevozno sredstvo prevozi ili ot-prema, a oporezuje se stjecanje u državi članici u kojoj završava otprema tog prijevoznog sredstva (tj. u državi u kojoj se „novo prijevozno stječe, registrira i koristi). Mjestom stjecanja „novih prijevoznih sredstava“ unutar EU smatra se mjesto gdje završava prijevoz ili otprema neovi-sno o tome tko je kupac tih dobara.

Dakle, pravila o oporezivanju „novih prijevoznih sredstava“ PDV-om primjenjuju se samo u slučaju kada se radi o isporukama iz jedne države u drugu.

Treba posebno naglasiti da se oslobođenje od plaćanja PDV-a pri-mijenjuje u državi članici iz koje se prijevozno sredstvo prevozi ili otprema neovisno o tome tko prevozi ili otprema „novo prijevozno sredstvo“ (prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun).

Međutim, u slučaju da je kupac „novog prijevoznog sredstva“ kupac fizička osoba koja sama dolazi po njega, u praksi nastaje problem u dokazivanju da je „novo prijevozno sredstvo“ uistinu na-pustilo državu članicu u kojoj je obavljena isporuka te da je „novo prijevozno sredstvo“ završilo u drugoj državi članici (državi članici kupca). Treba reći da je puno jednostavnija situacija kada sam pro-davatelj preveze ili otpremi „novo prijevozno sredstvo“ ili ugovori da prijevoz obavi neka druga osoba jer je lakše dokazati da je „novo pri-jevozno sredstvo“ prevezeno u drugu državu članicu (državu kupca) čime se stječu uvjeti za oslobađanje od PDV-a na navedene isporuke u državi članici isporuke i stjecanje „novog prijevoznog sredstva“ u državi članici kupca koji podliježe plaćanju PDV-a.

Pojedine države članice i njihovi porezni obveznici zbog mogućih prijevara različito postupaju:

� traže od kupca da plati PDV te tek kada kupac dokaže da je platio PDV-e na stjecanje u državi članici kupca vraćaju PDV-e isporučitelju „novog prijevoznog sredstva“ u državi članici isporučitelja, ili

� traže od kupca polog novca kao osiguranje u slučaju da kupac (stjecatelj) ne dokaže da je PDV-e plaćen pri stjecanju u državi članici kupca, ili

� ne dopuštaju registriranje „novog prijevoznog sredstva“ u svo-joj državi ako je prodavatelj (isporučitelj) dostavio prijavu o isporuci „novog prijevoznog sredstva“ u drugu državu članicu. Zbog toga se u Prijavi za isporuke i stjecanje „novih prijevo-znih sredstava“ traže različiti podaci (npr. osnovni podaci o osobnim automobilima, broj šasije automobila, datum prvog korištenja, broj kilometara i sl.).

U nastavku radi lakšeg razumijevanja ove materije prikazujemo jedan primjer uz napomenu da u trenutku pisanja ovog članka nije donesen ni Zakon o PDV-u a kamoli Pravilnik o PDV-u koji će detaljno urediti sam postupak oporezivanja „novih prijevoznih sredstava“.

Primjer 1. - Građanin iz RH-a kupuje „novo prijevozno sredstvo“ u Njemačkoj od njemačkog građanina

Građanin iz Zagreba kupuje automobil (kopneno motorno vozilo) koje je prešlo 5.000 kilometara (pa se smatra „novim prijevoznim sredstvom) u Njemačkoj od njemačkog građanina i sam ga dopremi u Zagreb.

Isporučitelj automobila je njemački građanin i on se smatra po-reznim obveznikom kao prodavatelj automobila koji ima pravo na povrat pretporeza od državnog proračuna Njemačke jer je hrvatski građanin-kupac automobila („novog prijevoznog sredstva“) doka-zao (poreznoj upravi Njemačke ili poreznom obvezniku-građaninu što ovisi o njemačkim propisima) da je automobil uistinu napustio državu članicu (Njemačku) u kojoj je obavljena isporuka te da je au-tomobil završio (prevezen) u drugoj državi članici (u RH-a).

Porezni obveznik (građanin Njemačke) koji isporučuje automobil građaninu RH-a je oslobođen plaćanja PDV-a u Njemačkoj a opore-zuje se kao stjecanje u RH-a (u državi članici u kojoj završava otpre-ma tog automobila) gdje se registrira i koristi.

Njemački građanin (porezni obveznik) u Njemačkoj podnosi pri-javu za isporuku novih prijevoznih sredstava dok hrvatski građanin (koji mora platiti PDV-e) koji stječe taj automobil (kupac) u roku od 10 dana od dana stjecanja automobila mora podnijeti prijavu za stje-canje „novih prijevoznih sredstava“.

4.4. Pravo na odbitak pretporeza kod isporuka „novih prijevoznih sredstava“

Prema članku 172. PDV Direktive (članak 59. Konačnog prijedloga Zakona), svaka osoba koja povremeno isporučuje „nova prijevozna sredstva“ koja je oslobođena od plaćanja PDV-a ima pravo na od-bitak PDV-a uključenog u nabavnu cijenu ili plaćenog pri uvozu ili stjecanju tog „novog prijevoznog sredstva“ unutar Europske unije, a najviše do iznosa PDV-a koji bi se morao platiti da isporuka nije oslobođena plaćanja PDV-a.

Primjerice, ako fzička osoba-građanin prethodno nabavi potpuno novi automobil za 125.000,00 kn te ga odluči prodati u roku 2 mje-seca kupcu iz druge države članice za 90.000,00 kn onda se takav automobil, koji se prodaje, smatra „novim prijevoznim sredstvom“. Građanin ne može dobiti povrat PDV-a u iznosu od 25.000,00 koji je bio sadržan u ukupnoj cijeni potpuno novog automobila (125.000,00

RiPup 2013 06.indb 89 6.6.2013 1:49:17

6 / 201390

Pore

zi

Oporezivanje novih i rabljenih prijevoznih sredstava od 1.7.2013.

kn) već najviše do 22.500,00 kn (90.000,00 x 25%) koliko bi se PDV-a moralo platiti da isporuka nije oslobođena plaćanja PDV-a.

Pravo na odbitak pretporeza nastaje u trenutku isporuke novih pri-jevoznih sredstava u drugu državu članicu.

4.5. Podnošenje Prijave za isporuke i stjecanje „novih prijevoznih sredstava“

Prema članku 87. Konačnog prijedloga Zakona, porezni obveznik koji obavlja isporuku „novog prijevoznog sredstva“ osobi koja nije registrirana za potrebe PDV-a ili porezni obveznik (to je bilo koja pravna i fizička osoba koja povremeno isporučuje „nova prijevozna sredstva“), kod isporuke „novog prijevoznog sredstva“ (koji je kao isporučitelj oslobođen od plaćanja PDV-a), mora podnijeti prijavu za isporuke „novih prijevoznih sredstava“ u roku od 10 dana od dana isporuke novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje vrijednost tih isporuka.

Porezni obveznik koji stječe „nova prijevozna sredstva“ unutar Eu-ropske unije, mora podnijeti prijavu za stjecanje „novih prijevoznih sredstava“ u roku od 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva u kojoj iskazuje sve podatke potrebne za obračun i nadzor PDV-a. Navedenu prijavu ne podnosi porezni obveznik koji „nova prijevozna sredstva“ koristi za daljnju prodaju.

5. Oporezivanje rabljenih prijevoznih sredstava PDV-om i posebnim porezom na motorna vozila

5.1. Oporezivanje rabljenih prijevoznih sredstava PDV-om

Rabljeno prijevozno sredstvo je prijevozno sredstvo koje ne udo-voljava uvjetima da bi se smatralo „novim prijevoznim sredstvom“, i ne podliježe pravilima oporezivanja propisanim za „nova prijevozna sredstva“.

Rabljena prijevozna sredstva se oporezuju PDV-om na način koji ovisi o tome tko je kupac a tko prodavatelj, pa se oporezuju:

� kada je porezni obveznik isporučitelj rabljenih prijevoznih sred-stava a kupac isto tako porezni obveznik tada ta transakcija podliježe PDV-u:

� ako su isporučitelji (prodavači) i kupci iz različith država članica te kada kupac (porezni obveznik) iz jedne države članice dostavi isporučitelju svoj PDV identifikacijski broj tada je ta isporuka u državi isporučitelja (poreznog obve-znika-prodavača) oslobođena PDV-a a oporeziva PDV-om kao stjecanje u državi kupca,

� ako su prodavači i kupci porezni obveznici iz tuzemstva onda prodavač (isporučitelj) obračunava PDV-e kupcu po stopi od 25%.

Temeljni uvjet u oba navedena slučaja je da je prodavač (isporučitelj) za rabljeni automobil pri nabavi mogao odbiti pretporez jer samo u tom slučjaju mora obračunati PDV-e na ukupnu naknadu koja mu je plaćena za taj rabljeni automobil. Ako prodavač (porezni obveznik) nije mogao odbiti pretporez onda ne smije obračunati PDV-e.

� rabljena dobra (u koja ulaze rablljena kopnena vozila, plovila i zrakoplovi) koje isporučuje preprodavatelj oporezuju se po pravilima propisanim za primjenu posebnog postupka opo-rezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekci-onarske ili antiktne predmete. Međutim, posebno je važno naglasiti da preprodavatelj može primijeniti posebni postu-

pak oporezivanja marže ili redovni posupak oporezivanja rabljenih dobara.

� kada je porezni obveznik isporučitelj rabljenih prijevoznih sred-stava kupcima koji nisu porezni obveznici (to su: pravne osobe koje nisu porezni obveznici (tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regional-ne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima kada ne obavljaju djelatnost za koje ih se smatra obveznicima PDV-a; mali porezni obveznici; porezni obveznici koji obavlja-ju isključivo isporuke dobara ili usluga za koje nije dopušten odbitak PDV-a te fizičkim osobama-građanima) tada ove is-poruke podliježu oporezivanju u državi članici gdje prodavatelj (porezni obveznik koji je pri nabavi mogao odbiti pretporez pri nabavi prijevoznog sredstva kojega sada prodaje) ima sjedište i to pod uvjetom da prodavatelj nije prešao prag isporuke (u RH-a iznosi 270.000,00 kn).

U slučaju da isporučitelj rabljenih prijevoznih sredstava (porezni obveznik) koji ima sjedište u državi članici (npr. u Njemačkoj) pređe prag isporuke u državi kupca (npr. u RH-a) ili jednostavno ne želi da se prag isporuke primjenjuje za njega, tada se mora registrirati u državi kupca (RH-a) i na sve daljnje isporuke obračunavati i plaćati hrvatski PDV-e.

5.2. Oporezivanje PDV-om rabljenih dobara (rabljenih prijevoznih sredstava) posebnim postupkom oporezivanja marže

Posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnič-ka djela, kolekcionarske ili antiktne premete uređen je člancima 311. do 325. PDV-e direktive odnosno člancima 95. do 103. Konačnog prijedloga Zakona.

Pojam „rabljena dobra“ označava materijalnu pokretnu imovinu koja je prikladna za daljnju uporabu u stanju u kojem se nalazi ili na-kon popravka. Pod rabljenim dobrima smatraju se i rabljena kopnena vozila, plovila i zrakoplovi)

U nastavku ukratko posebno opisujemo postupak oporezivanja marže samo kod isporuke rabljenih dobara odnosno rabljenih prije-voznih sredstava.

Preprodavateljem (koji jedini može primjenjivati posebni postupak oporezivanja marže) se smatra porezni obveznik koji u okviru svoje gospodarske djelatnosti, radi preprodaje kupuje ili uvozi za potrebe svoje djelatnosti rabljena dobra i/ili umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, bilo da taj porezni obveznik djeluje za svoj račun ili za račun druge osobe prema ugovoru kojim je utvrđeno plaćanje provizije pri prodaji ili kupnji.

Za isporuke rabljenih dobara koje obavi preprodavatelj, primjenjuje se posebni postupak oporezivanja marže, ako mu je navedena dobra na području Europske unije isporučila jedna od slijedećih osoba:

� osoba koje nije porezni obveznik, � porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena plaćanja

PDV-a, � mali porezni obveznik, � drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom

postupku oporezivanja marže. Porezna osnovica za isporuke rabljenih dobara je marža koja je jed-

naka razlici između prodajne i nabavne cijene isporučenih dobara, umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži.

„Prodajnom cijenom“ se smatra sve što čini naknadu, koju pre-prodavatelj primi ili će primiti od kupca ili treće osobe, uključujući subvencije izravno povezane s tom transakcijom, poreze, carine,

RiPup 2013 06.indb 90 6.6.2013 1:49:17

916 / 2013 91

Pore

ziMilivoj Friganović, mag. oec.

pristojbe i slična davanja i sporedne izdatke kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i troškovi osiguranja koje preprodavatelj obračuna kupcu.

„Nabavnom cijenom“ se smatra sve što čini naknadu koju je od preprodavatelja primio ili će primiti njegov dobavljač.

To znači ako je za rabljeni automobil utvrđena marža od 5.000,00 kn (npr. automobil je nabavljen od građanina za 15.000,00 kn a pro-dan je za 20.000,00 kn) onda PDV-e kojeg treba platiti preprodavatelj (i koji neće biti iskazan u računu) iznosi 1.000,00 kn (5.000,00 kn x 20%). Kao što vidimo treba na utvrđenu maržu primijeniti preračuna-tu stopu od 20% koja je izračunata za redovnu stopu od 25%.

Preprodavatelj koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže na isporuke rabljenih dobara ne može odbiti PDV-e (pret-porez) a na računima za isporuku rabljenih dobara preprodavatelj ne smije u računima za isporučena dobra, koja podliježu posebnom postupku oporezivanja marže, izdvojeno iskazati iznos PDV-a. Me-đutim, ako preprodavatelj rabljeno dobro (rabljeno motorno vozilo) nabavi od građanina ili neke druge osobe koja nije porezni obveznik neće mu niti biti obračunat PDV.

Preprodavatelj može primijeniti redovni postupak oporezivanja za bilo koju isporuku dobara za koju je propisan posebni postupak opo-rezivanja marže.

Kao što smo već napisali, pojam „rabljena dobra“ označava mate-rijalnu pokretnu imovinu koja je prikladna za daljnju uporabu u sta-nju u kojem se nalazi ili nakon popravka što upućuje na pitanje o tome kako postupiti u slučaju kada se „rabljeno dobro“ prije prodaje popravlja. U praksi se ugrađuju dobra nabavljena s PDV-om u „ra-bljeno dobro“ ili plaća račun s PDV-om za usluge popravka drugom poduzetniku. Prema još važećim odredbama (do 30. lipnja 2013.) preprodavatelj na navedene isporuke ima pravo na odbitak pretpo-reza ili iznos plaćen drugom poduzetniku neće uključiti u nabavnu vrijednost već u maržu.

Nadamo se da će novim Pravilnikom o porezu na dodanu vrijed-nost navedena problematika biti pojašnjena.

5.3. Oporezivanje rabljenih motornih vozila posebnim porezom na motorna vozila

Zakon o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj 15/13) uređuje plaćanje posebnog poreza na motorna vozila na-mijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj i primjenjuje se danom pristupanja RH Europskoj uniji. Posebni porez prihod je Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Oporezivanje motornih vozila nije harmonizirano na nivou EU, pa to države članice mogu samostalno urediti svojim nacionalnim za-konodavstvom, pri čemu moraju voditi računa o temeljnim načelima Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Europski sud pravde (engl. European Court of Justice) sa sjedi-štem u Luksemburgu (u nekim prijevodima na hrvatski jezik se pre-vodi i kao Sud pravde EU ili Europski sud) je u mnogim postupcima utvrđivao usaglašenost nacionalnih zakonodavstava država članica o oporezivanju motornih vozila sa člancima 45., 49., 56,. 63. i 110. Ugovora o funkcioniranju EU-a. Treba reći da je Europski sud pravde nadležan za: osiguranje jedinstvenog tumačenja i primjene zakono-davstva EU-a u svim državama članicama i za rješavanje pravnih sporova između država članica EU-a, institucija, poslovnih subjekata i pojedinaca u primjeni pravne stečevine EU-a.

Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila se u pravni pore-dak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća 83/182/EEZ od 28. ožujka 1983. o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena

prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne države članice u drugu (SL L 105, 23. 4. 1983.).

Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila propisan je: � novi postupak obračuna posebnog poreza na motorna vozi-

la (to su osobni automobili i ostala motorna vozila propisana člankom 5. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila) prema emisiji CO2 i tržišne vrijednosti vozila. Predmet opo-rezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima,

� plaćanje posebnog poreza na stjecanje rabljenih motornih vozila po stopi od 5% (čl. 26. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila).

Prema Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj 15/13) i Pravilniku o posebnom porezu na motorna vo-zila („Narodne novine“, broj 52/13) novi način obračuna posebnog poreza će se primjenjivati danom prijama Republike Hrvatske u Eu-ropsku uniju i prema navedenim propisima novo motorno vozilo je motorno vozilo koje u trenutku unosa, uvoza ili prodaje u Republici Hrvatskoj nije bilo registrirano dok je rabljeno motorno vozilo svako motorno vozilo osim novog motornog vozila.

Člankom 2. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila još je detaljnije definiran pojam novog motornog vozila, pa se pod novim motornim vozilom smatra motorno vozilo koje nije bilo registrirano u evidencijama motornih vozila nadležnog tijela bilo koje države i za koje nije izdana propisana registarska isprava i registarske pločice. Označavanje motornog vozila pokusnim, izvoznim ili prenosivim plo-čicama ne smatra se registracijom vozila, a u slučajevima proizvo-đača, trgovaca i trgovaca rabljenim motornim vozilima ne smatra se unosom, uvozom ili nabavom motornog vozila za vlastite potrebe niti nezakonitom uporabom motornog vozila.

Da zaključimo, prema propisima o posebnom porezu na motorna vozila „novo“ i „rabljeno vozilo“je drugačije definirano u odnosu na te pojmove definirane u PDV Direktivi.

Zakon o posebnom porezu na motorna vozila načelno ne donosi neke promjene u odnosu na dosadašnji način oporezivanja rablje-nih motornih vozila posebnim porezom na promet upotrebljavanih motornih vozila koji je propisan Zakonom o posebnim porezima na osobne automobile, ostala motorna vozila, plovila i zrakoplove („Narodne novine“ broj 136/02 – pročišćeni tekst, 44/03 – ispravak, 95/04, 94/09, 21/10 i 78/12) koji prestaje važiti 30. lipnja 2013.

Prema članku 26. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, na rabljena motorna vozila plaća se posebni porez na stjecanje motornih vozila u RH-a, na slijedeći način:

� pravne i fizičke osobe sa sjedištem ili prebivalištem u Re-publici Hrvatskoj plaćaju posebni porez na stjecanje rablje-nih motornih vozila u Republici Hrvatskoj na koja je plaćen posebni porez na motorna vozila namijenjen za uporabu na cestama u RH-a ako to stjecanje, odnosno isporuka ne podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost ili porezom na nasljedstva i darove prema posebnim propi-sima,

� porezni obveznik posebnog poreza na stjecanje rabljenih mo-tornih vozila je stjecatelj,

� porezna obveza posebnog poreza na stjecanje nastaje u tre-nutku stjecanja,

� porezni obveznik mora nastanak porezne obveze prijaviti ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svom sjedištu ili prebivalištu u roku od 15 dana od dana stjecanja rabljenog motornog vozila. Posebni porez na stjecanje obračunava i na-

RiPup 2013 06.indb 91 6.6.2013 1:49:17

6 / 201392

Pore

zi

Oporezivanje novih i rabljenih prijevoznih sredstava od 1.7.2013.

plaćuje ispostava Porezne uprave nadležna prema sjedištu ili prebivalištu poreznog obveznika,

� porezna osnovica posebnog poreza na stjecanje rabljenih motornih vozila je tržišna cijena u trenutku nastanka po-rezne obveze. Porezna uprava provjerava tržišnu cijenu iska-zanu u ispravama o stjecanju, a ako utvrdi da ista nije real-no iskazana, tržišnu cijenu utvrđuje na temelju usporedbe ili procjene, odnosno primjenom na odgovarajući način odredbe članka 11. Zakona. Posebni porez na stjecanje rabljenih mo-tornih vozila članka ne plaća daroprimatelj koji je u odnosu prema darovatelju u prvom nasljednom redu i nasljednik koji je u odnosu prema ostavitelju u prvom nasljednom redu,

� posebni porez na stjecanje rabljenih motornih vozila ne plaća se na stjecanje rabljenih motornih vozila koja su namijenjena za potrebe propisane člankom 15. Zakona,

� bez dokaza o plaćenom posebnom porezu na stjecanje rabljenog motornog vozila ne može se kod nadležnog tijela obaviti registracija tog motornog vozila,

� posebni porez na stjecanje motornih vozila plaća se po stopi od 5%,

� porezni obveznik dužan je platiti posebni porez na stjecanje motornih vozila u roku od 15 dana od dana nastanka porezne obveze,

� obračunavanje i plaćanje posebnog poreza na stjecanje rablje-nih motornih vozila nadzire Porezna uprava.

Prema članku 15. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, posebni porez se ne plaća na motorna vozila ako su nami-jenjena za:

1) službene potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništa-va te posebnih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom uzajamnosti, osim konzularnih predstavništava koje vode počasni konzularni dužnosnici,

2) osobne potrebe stranog osoblja diplomatskih i konzular-nih predstavništava te posebnih misija akreditiranih u Repu-blici Hrvatskoj,

3) potrebe međunarodnih organizacija, kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku,

4) osobne potrebe stranog osoblja međunarodnih organizacija, kada je to utvrđeno međunarodnim ugovorom koji obvezuje Republiku Hrvatsku,

5) uporabu u skladu s međunarodnim ugovorom koji je Repu-blika Hrvatska zaključila s drugom državom ili međunarodnom organizacijom, ako taj ugovor za isporuku motornih vozila predviđa oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijed-nost,

6) službene potrebe institucija Europske unije u Republici Hrvatskoj,

7) osobne potrebe stranog osoblja institucija Europske unije u Republici Hrvatskoj.

Oslobođenje od plaćanja posebnog poreza iz. točke 1., 2., 6. i 7. ovoga članka ostvaruje se na temelju potvrde ministarstva nad-ležnog za vanjske poslove, a oslobođenje iz točke 3., 4. i 5. ovoga članka na temelju potvrde nadležnog državnog tijela koje je nositelj provedbe pojedinog međunarodnog ugovora.

Ako je u skladu s međunarodnim ugovorom moguće ostvariti oslo-bođenje samo uz uvjet uzajamnosti, ispunjenje uvjeta uzajamnosti mora potvrditi ministarstvo nadležno za vanjske poslove.

Oslobođenje od plaćanja posebnog poreza iz točke 2., 4. i 7. ovo-ga članka ne mogu ostvariti državljani Republike Hrvatske, odnosno strani državljani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

Motorna vozila na koja se posebni porez ne plaća ne smiju se otuđiti bez prethodne obavijesti nadležnom carinskom uredu i plaćanja posebnog poreza.

Primjer 2. - Građanin iz RH-a kupuje „rabljeno motorno vozilo“ (automobil) u Njemačkoj od njemačkog građanina

U ovom slučaju građanin iz RH-a kao stjecatelj rabljenog motornog vozila (automobila) plaća posebni porez na stjecanje motornih vozila u RH-a po stopi od 5%. Ovdje se radi o tzv. prodavatelju i kupcu koji nisu porezni obveznici.

Bilješke

RiPup 2013 06.indb 92 6.6.2013 1:49:17