Oružane snage

Embed Size (px)

Citation preview

  • 414

    Dejan ORLI1 UDK: 327.8(061.1) Biblid 0025-8555,58(2006)

    Vol. LVIII, br. 4, pp. 414-444 Izvorni nauni rad

    Decembar 2006.

    OPERACIONALIZACIJA BEZBEDNOSNE POLITIKE EVROPSKE UNIJE

    ABSTRACT

    The author explores the operational capability of theEuropean defence policy in the last 3 years. From the creation andadoption of the European Security Strategy, the European Union hasmade several specific steps in the development of the EuropeanSecurity and Defence Policy. Despite the disagreements with theUnited States about Iraq and the internal divisions in the New andOld Europe EU has shown the ability to set new military and civiliangoals, make a small, but effective battle group concept for crisismanagement and conflict prevention as well as the European DefenceAgency. The author also describes the main operations and missionsof EU in the world, ranging from the Balkans and Africa to the MiddleEast and Eastern Asia. Finally, the paper analyses the Constitution forEurope and the articles concerning ESDP.

    UVODNE NAPOMENE

    Poetkom 90-ih godina XX veka Evropska unija i njene drave lanicezapoele su novu etapu u procesu integracije uspostavljajui vrunadnacionalnu i meudravnu saradnju. Ugovorom o Evropskoj

    uniji, iz Mastrihta 1992. godine, definisani su ciljevi ekonomske i

    1 Dejan Orli, istraiva-pripravnik, Institut drutvenih nauka, Beograd.

  • 415

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    monetarne unije (prvi stub EU), zajednike spoljne i bezbednosne politike

    (drugi stub) i tesna saradnja u pravosuu i unutranjim poslovima (trei

    stub). U okviru Zajednike spoljne i bezbednosne politike (ZSBP)

    omogueno je da se u odgovarajuem trenutku u budunosti uspostavi

    zajednika odbrambena politika koja bi mogla da dovede i do zajednike

    odbrane.2 Time su drave lanice EU dobile mogunost da stvaraju

    sopstvenu bezbednosnu politiku.

    Prva prilika za stvaranje evropske bezbednosti i odbrane neslavno je

    zavrila 1954. godine sa propau Evropske odbrambene zajednice (EOZ).

    Svojevrsna naslednica EOZ bila je Zapadnoevropska unija, ali je ona vrlo

    brzo potisnuta od strane NATO, koji je preuzeo na sebe odbranu Zapadne

    Evrope. Od tada je ideja i inicijativa za stvaranjem zajednike evropske

    bezbednosne politike potpuno izmakla iz vidokruga evropskih integracionih

    procesa, sve do polovine 80-ih godina prolog veka kada je nastojanje za

    ostvarivanjem zajednike evropske bezbednosti ponovo pronalo svoje

    mesto u procesu evropskog ujedinjenja.3

    Formiranje ZSBP nije odmah dovelo i do uspostavljanja

    bezbednosne politike EU. Tek nakon gorkih spoljnopolitikih iskustava u

    reavanju kriza na tlu bive SFRJ (rat u Bosni i Hercegovini, NATO

    intervencija protiv SR Jugoslavije na Kosovu), te unutarevropskog

    pribliavanja stavova i pozicija vodeih drava EU Francuske i Velike

    Britanije Unija je pristupila kreiranju evropske bezbednosne politike.4

    Nakon sastanaka Evropskog saveta u Kelnu i Helsinkiju, juna i

    decembra 1999. godine, Evropska unija je dobila sopstvenu Evropsku

    bezbednosnu i odbrambenu politiku (EBOP).

    Na ovim sastancima utvrena je poetna faza razvoja EBOP koja je

    imala cilj da se do 2003. godine dostignu postavljeni Glavni ciljevi

    2 Lopandi Duko, Janjevi Milutin (ur.), Ugovor o Evropskoj uniji od Rima doMastrihta, Meunarodna politika, Pravni fakultet, Fakultet politikih nauka, Institutekonomskih nauka, Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 1995, str. 193.

    3 Potpisivanjem Jedinstvenog evropskog akta, 1986. godine, stvorena je Evropskapolitika saradnja koja se smatra preteom Zajednike spoljne i bezbednosne politike, atime i Evropske bezbednosne i odbrambene politike, ibid., str. 278.

    4 Francusko-britanska deklaracija o evropskoj odbrani iz Sent Maloa, potpisanadecembra 1998. godine, nagovestila je stvaranje Zajednike evropske bezbednosnepolitike.

  • 416

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    stvaranje Evropskih snaga za brze reakcije do 2003. godine sposobnih daispunjavaju Peterburgke zadatke.5

    Dostizanjem ovih ciljeva, polovinom 2003. godine, Evropska unija jedostigla i zaokruila prvi ciklus uobliavanja bezbednosne i odbrambenepolitike. Tek sa usvajanjem Evropske strategije bezbednosti, pokretanjemprvih bezbednosnih operacija i misija u svetu, te novim ciljevimazagarantovana je dalja realizacija, operacionalizacija i ustanovljenje Evropskebezbednosne i odbrambene politike kao autentine bezbednosne politike EU.

    1. EVROPSKA STRATEGIJA BEZBEDNOSTI SIGURNIJA EVROPA U BOLJEM SVETU

    Evropska strategija bezbednosti (ESB) usvojena je na sastankuEvropskog saveta u Briselu 12. decembra 2003. godine, a njen pun nazivglasi Evropska strategija bezbednosti sigurnija Evropa u boljem svetu.6

    Ovim dokumentom Evropska unija je po prvi put od svog osnivanja najednom mestu predstavila i definisala sopstvenu strategiju bezbednosti.Kroz etiri poglavlja strategije, Evropska unija je proanalizirala najvanijebezbednosne pretnje, predstavila svoje strateke ciljeve, naglasila potrebuosavremenjivanja svojih sredstava, naina funkcionisanja i saradnje sapartnerima u reavanju bezbednosnih problema.

    Uvodni deo Evropske strategije bezbednosti iznosi stavoveEvropske unije o sopstvenoj poziciji u svetu i principima kojih se pridravau meunarodnoj politici. Evropska unija smatra da joj pripada ulogaglobalnog igraa. Ta procena bazirana je na ukupnom broju udruenihdrava lanica EU, broju stanovnitva, udelu u ukupnoj svetskojproizvodnji, te brojnim instrumentima i sredstvima koje raspolae ureavanju bezbednosnih problema od Balkana, preko Avganistana doIstonog Timora.7 Da bi ostvarila i zatitila svoje interese EU se opredelilaza miroljubivo delovanje i reavanje problema uz zajedniku saradnju sapostojeim meunarodnim institucijama i dravama. Bez zajednike akcije

    5 Evropske snage za brze reakcije (European Rapid Reaction Force ERRF), Petersburkizadaci iz 1992. godine obuhvataju, 1) humanitarni zadaci i zadaci spaavanja, 2) odravanjemira, 3) zadaci borbenih jedinica u upravljanju krizama, ukljuujui uspostavljanje mira.

    6 European Security Strategy A Secure Europe in a Better World, Internet, 11/06/2004, http://www.iue.eu.int/cms3_fo/showpage.asp?id=391&lang=en.

    7 Ibid., p. 1.

  • 417

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    i podele odgovornosti u ostvarenju meunarodne bezbednosti i stabilnostinee biti mogue izgraditi bolji svet, koji je sve vie suoen samnogobrojnim, novonastalim, bezbednosnim izazovima.8 U uvodnom deluistaknuta je kljuna uloga Amerike, i njeno delovanje kroz NATO, uostvarivanju evropske bezbednosti i integracija tokom hladnog rata. Nakonnjegovog zavretka Americi je na evropskom tlu priznata samo dominantnapozicija kao vojnog faktora u odnosu na EU.

    Prvo poglavlje posveeno je utvrivanju bezbednosnih izazova ipretnji sa kojima je suoena EU.9 Kao globalni izazovi prepoznati su ratovi,siromatvo, bolesti, takmienje drava za prirodnim resursima i zavisnost zaenergentima (voda, nafta i gas).10 Kada je re o kljunim pretnjama ESB jeistakla da opasnost od masovnog napada na Evropu ne postoji, ali da je EUzato suoena sa brojnim novim pretnjama koje su raznovrsnije, manjevidljive i manje predvidive u odnosu na period XX veka. U kljune pretnjesu svrstani: terorizam, irenje oruja za masovno unitavanje, regionalnisukobi, propale drave i organizovani kriminal.11

    Terorizam je rastua strateka pretnja za celu Evropu. Sa svojimglobalnim obimom naroito nakon napada na SAD 11. septembra2001. godine, terorizam je postao deo evropskog problema. Evropaje istovremeno postala i meta i baza terorista. Utvrene su brojnelokalne elije Al-Kaide u evropskim dravama i stavljen je naglasakna neophodnost udruenog evropskog delovanja protiv terorizma.

    irenje oruja za masovno unitavanje svrstano je uz rame terorizmukao potencijalno najvea pretnja evropskoj bezbednosti. Strah odobnove trke u naoruanju sa ovim orujem naroito je naglaena uESB, posebno naoruavanje drava iz bliskoistonog regiona.Upotreba biolokog, hemijskog ili nuklearnog oruja mogua je i odstrane malih teroristikih grupa te je kontrola nad orujem za

    8 Po zavretku hladnog rata svet se suoio sa porastom oruanih sukoba, a naroitosa ratovima unutar drava, ibid., p. 1.

    9 The Security Environment, Global Challenges and Key Threats, ibid., pp. 2-5.

    10 Od 1990. godine, oko 4 miliona ljudi je nastradalo u ratovima, od toga 90% sucivili. Oko 3 milijarde ljudi ivi sa manje od 2 evra dnevno, AIDS postaje jedna odnajveih pretnji po populaciju sveta. Problem nedostatka , vode, nafte i gasa je svevea u Evropi. Procene govore da e EU do 2030. godine uvoziti do 70% ovihenergenata, ibid., pp. 2-3.

    11 Ibid., pp. 3-4.

  • 418

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    masovnim unitavanjem i sredstvima za njihovu isporuku joznaajnija.

    Regionalni sukobi su izdvojeni zbog svoje globalne rairenosti. Bilooni na korejskom poluostrvu ili na Bliskom istoku sukobi mogu daugroze evropske interese direktno ili indirektno. Sukobi uopte suosnova za pojavu drugih pretnji koji se nalaze na listi ESB, tako daje reavanje regionalnih sukoba preventivan nain spreavanjapojave ostalih pretnji terorizma, propalih drava i organizovanogkriminala.

    Propale drave nastaju kao posledica regionalnih i unutranjihsukoba, loeg upravljanja dravom i slabih institucija. Usled loegunutranjeg stanja propale drave nisu u mogunosti da obavljajusvoje funkcije u meunarodnim odnosima, te doprinose irenjunestabilnosti u svom regionu, a ponekad i mnogo ire.

    Organizovani kriminal vidi u Evropi glavnu metu. On predstavljanajveu unutranju pretnju EU sa veoma rairenim uticajem izvannje, naroito u trgovini drogom, enama, ilegalnim doseljenicima iorujem. Posebno je naglaena veza organizovanog kriminala saterorizmom i propalim dravama.

    U drugom poglavlju Evropska strategija bezbednosti je razmotrilastrateke ciljeve Evropske unije.12

    U prvom delu ovog poglavlja predstavljene su aktivnosti koje jesprovela Evropska unija u dotadanjem otklanjanju pretnji i njeni pogledi istavovi prilikom reavanja bezbednosnih problema.13 Tradicionalnakoncepcija samoodbrane Evropske unije od pretnje oruane invazije na njunadometena je novom. Usled pojave novih pretnji prva linija odbrane

    12 Strategic Objectives, ibid., pp. 6-10.

    13 Prilikom otklanjanja kljunih pretnji, a u cilju ostvarenja svoje bezbednosti i irenjasvojih vrednosti Unija je sprovela sledee aktivnosti, 1) U borbi protiv terorizma,nakon 11. septembra 2001. godine, EU je odgovorila sa merama borbe spreavanjafinansiranja terorista, uz uzajamnu pomo SAD, te usvajanjem European ArrestWarrant; 2) sprovodila je politiku spreavanja irenja oruja za masovnounitavanje, uz saradnju sa Meunarodnom agencijom za atomsku energiju, uznaglaavanje znaaja postojeih multilateralnih ugovora i reima za kontrolu orujaza masovno unitavanje i njihovog uklanjanja; 3) u spreavanju regionalnih sukobai organizovanog kriminala na Balkanu, u Avganistanu i Kongu EU je preduzelakorake obnove lokalne vlasti, pruivi joj pomo, i uspostavljanja demokratije kakobi drave funkcionisale, ibid., p. 6.

  • 419

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    pomaknuta je izvan granica EU. Pojava pretnji koje su raznovrsnije, manjevidljive i manje predvidive, u odnosu na vreme hladnog rata, uslovile suspremnost Unije da reaguje pre nego se sama kriza i problem pojave nanjenim granicama.14 Da bi valjano odgovorila na te nove pretnje EU jeimala spreman irok izbor neophodnih instrumenata vojnih i nevojnih.

    Posedovanje multifunkcionalnih instrumenata u otklanjanjubezbednosnih pretnji nije bio jedini cilj kome je teila EU. Unija je teila iizgradnji stabilnog bezbednosnog okruenja. Interes EU je da se na njenimgranicama nalaze stabilne i odgovorne drave.15 Sa svakim proirenjemUnija je menjala i proirivala svoje granice, a samim tim se sve viepribliavala bezbednosno problematinim podrujima. Stoga je EU imalanameru da stvori u svom okruenju prsten stabilnih drava posebno naistoku Evrope i na Mediteranu. Bez namere da se stvaraju nove linije podeleEvropa nastoji da se sa stvaranjem stabilnih drava pomogne njihov razvoji otklone potencijalna arita za pojavu bezbednosnih pretnji koje bi mogleda ugroze EU.

    Poslednji deo drugog poglavlja ESB naslovljen je Meunarodniporedak utemeljen na efektivnom multilateralizmu. Evropska unija je svojglas i nastojanja u meunarodnoj politici usmerila na uspostavljanjeefektivnog multilateralnog sistema razvoj snane meunarodne zajednice,funkcionalnih meunarodnih institucija i meunarodnog prava. Ukoliko suovi ciljevi postignuti ostvarenje bezbednosti i napretka meunarodnogsistema, te suprotstavljanje pretnjama bie mogue. Ujedinjene nacije suprepoznate kao nosilac meunarodnih promena, uz postojee meunarodnetrgovinske i finansijske institucije. Doprinos razvoju multilateralnog sistemadaju razvijeni transatlantski odnosi, olieni u NATO-u, te brojne regionalneorganizacije.16 Sama Evropska unija je spremna da pomogne brojnimdravama koje su ostale iskljuene iz meunarodnog sistema pruajui impomo u njihovom povratku meu ostale drave meunarodne zajednice.One drave koje ne iskau svoju opredeljenost za multilateralni meunarodnisistem snosie svu odgovornost po cenu naruenih odnosa sa EU.

    14 Ibid., p. 7.

    15 Ibid., p. 7.

    16 Strategije nabraja sledee meunarodne i regionalne organizacije, UN, Svetskutrgovinsku organizaciju, NATO, OEBS, Savet Evrope, ASEAN, Afriku uniju,ibid., p. 9.

  • 420

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Tree poglavlje Evropske strategije bezbednosti ukazuje na potrebu

    osavremenjivanja EU, ta jo Unija treba da uradi kako bi iskoristila sve

    svoje potencijale u ostvarivanju stratekih ciljeva i suprotstavljanju

    pretnjama.17

    Da bi ostvarivala postavljene ciljeve i sprovodila postavljene zadatke

    EU mora da bude aktivnija, sposobnija, usklaenija i da sarauje sa drugim

    partnerima.

    Vea aktivnost odnosi se na puno iskoritavanje i primenu svihraspoloivih instrumenata kojima raspolae EU u sprovoenju

    Peterburgkih zadataka vojnih i civilnih. Da bi uspenije

    prevazilazila bezbednosne probleme u svetu i Evropska unija je

    promovisala princip preventivnog delovanja delovanja pre pojaveodreenog problema u svojoj bezbednosnoj politici.18 Sve vee

    preduzimanje odgovornosti u meunarodnoj politici podrazumevalo

    je sve veu aktivnost Unije u meunarodnim odnosima.

    Osposobljavanje Unije za ostvarenje i sprovoenje utvrenih ciljevai zadataka mogue je ukoliko se izvre odreene transformacije

    vojnih i civilnih kapaciteta, ojaa zajednika diplomatija i razmena

    informacija, ali i osnuju nova tela poput odbrambene agencije.

    Evropska strategija bezbednosti konstatovala je da bi sposobnost EU

    bila manja ukoliko ne bi postojao Berlin plus ugovor koji je

    unapredio saradnju EU sa NATO i dozvolio pristup Unije

    kapacitetima i sredstvima Alijanse.19

    Usklaenija EU je naredna stavka na koju moraju da obrate panjupolitiki odluioci Unije. Svrha usklaenog i udruenog delovanja

    svih institucija, politika i drava lanica Unije je od zajednikog

    interesa. Samo kroz saradnju ZSBP i EBOP, te sadejstvo II i III stuba

    Evropska unija e moi uspeno da uestvuje u borbi protiv

    terorizma i organizovanog kriminala. Bezbednost Unije je prvi

    preduslov za njen dalji razvoj uopte, a ona se ne moe ostvariti

    ukoliko nema usklaenosti izmeu svih komponenti EU.20

    17 Policy Implication for Europe, ibid., pp. 11-14.

    18 Ibid., p. 11.

    19 Ibid., p. 12.

    20 Ibid., p. 13.

  • 421

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Poglavlje se zavrava sa naglaskom neophodne saradnje Unije sapartnerima. Meunarodna multilateralna saradnja sa kljunimmeunarodnim organizacijama i dravama je neizbena. Izmeuostalog, transatlantska povezanost SAD i EU je nezamenjiva, te EUnastoji da stvori sa Amerikom efikasno i ujednaeno partnerstvo, kakobi zajedniki delovali u svetu.21

    U veoma kratkom zakljuku Evropske strategije bezbednostiponovljena je konstatacija da je aktivnija i sposobnija Unija moe da ostavisnaan uticaj u svetskim razmerama. Kao i da e se usredsrediti naostvarivanje efektivnog multilateralnog sistema koji bi vodio pravinijem,bezbednijem i ujedinjenijem svetu.22

    Evropska strategija bezbednosti predstavlja sveobuhvatan stratekiokvir Evropske unije u oblasti bezbednosti. Njome je EU uinila ozbiljankorak u operacionalizaciji bezbednosne politike. Ovim dokumentom data jeistovremeno vizija uloge Evropske unije u svetu, ali i analiza postojeihbezbednosnih pretnji, stratekih ciljeva kojima se tei, te preporuka koje bitrebale da prihvate drave lanice u cilju boljeg i efikasnijeg ostvarenjaevropske bezbednosne politike. Kao glavne odrednice iz ESB moemoizdvojiti:

    1. Globalna odgovornost EU Unija nastoji da uvea i vodi mnogoveu ulogu u meunarodnim odnosima;

    2. Efektivni multilateralizam reavanje meunarodnih problemamogue je po EU samo u zajednikoj aktivnosti meunarodnezajednice, institucija i prava. Multilateralna saradnja je neizbena jerdrave ne mogu samostalno reavati sloena pitanja i dati pravoreenje;

    3. Preventivno delovanje da bi se spreila pojava odreenogproblema i pretnje EU treba da deluje preventivno i prua pomotamo gde je neophodno u saniranju bezbednosnog problema.Budue operacije i misije koje bude sprovodila EU nee sesprovoditi samo vojnim kapacitetima, ve e podrazumevati iupotrebu civilnih, nevojnih, kapaciteta (politikih, humanitarnih,ekonomskih);

    21 Saradnja sa partnerima podrazumeva saradnju sa drugim dravama kao to suRusija, Japan, Kina, Kanada i Indija, ibid., pp. 13-14.

    22 Ibid., p. 14.

  • 422

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    4. Stabilno bezbednosno okruenje postojanje miroljubivog istabilnog susedstva (prsten stabilnih drava oko EU) neophodno jeza bezbednost Unije i njen dalji nesmetani razvoj;

    5. Odravanje transatlantskog partnerstva i saradnje sa SAD jeneophodno, ali bi bilo potrebno bazirati ga na efikasnijem iuravnoteenijem partnerstvu. To podrazumeva i odravanje saradnjesa NATO zbog sklopljenog Berlin plus ugovora;

    6. Konano utvrivanje spiska kljunih bezbednosnih pretnji EU.

    Na istom sastanku Evropskog saveta, na kome je doneta i Evropskastrategija bezbednosti, usvojena je i Strategija EU protiv irenja oruja zamasovno unitavanje. Donoenje ove strategije uslovila je procena da jeirenje oruja za masovno unitavanje i sredstava za njihovu isporukurastua pretnja po EU i meunarodni mir i bezbednost. Ovom strategijomutvreni su konkretni postupci i radnje kako bi se efikasno reagovalo napolju spreavanja irenja, razoruanja i kontrole oruja za masovnounitavanje. I u sklopu ove Strategije potvren je najvei broj odrednica izEvropske strategije bezbednosti.23

    Pozitivan trend u razvoju bezbednosne politike nastavljen je i u2004. godini. Pored planova za razvoj EBOP, Evropsku uniju je u 2004.godini oekivalo novo proirenje za deset novih drava i usvajanje Ustavaza Evropu.

    ak ni teroristiki napad u Madridu, 11. marta 2004. godine, nijespreio EU od realizacije utvrenih planova. Napad u Madridu samo jeuvrstio potrebu daljeg razvoja i dopunjavanja mera u borbi protivterorizma. Prve mere uvedene su odmah nakon zasedanja Evropskog savetadve nedelje nakon napada. Evropski savet oformio je mestoProtivteroristikog koordinatora. Radei unutar Saveta novopostavljenikoordinator treba da usklauje rad izmeu drava lanica u borbi protivterorizma i da prikuplja informacije u vezi teroristikih delatnosti. Dravelanice EU su se obavezale da e garantovati primenu naela solidarnostikoje je pomenuto u nacrtu Ustava. Naelo solidarnosti odnosilo se nazajedniko delovanje svih drava lanica EU u pruanju pomoi onoj dravi

    23 EU Strategy against Proliferation of Weapons of Mass Destruction, Chaillot Papers67, From Copenhagen to Brussels, European defence, Core documents, MisirolliAntonio (compiled by), EU Institute for Security Studies, Paris, December 2003,op. cit., pp. 311-21.

  • 423

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    koja je rtva teroristikog napada, prirodnih katastrofa ili katastrofa

    izazvanih ljudskom krivicom.24

    2. KONCEPCIJA BORBENIH GRUPA I GLAVNI

    CILJEVI ZA 2010. GODINU

    Operacionalizacija bezbednosne politike EU sve je vie dobijala na

    zamahu tokom 2004. godine. Najkonkretniji primeri ogledaju se u konceptu

    stvaranja borbenih grupa EU i novih Glavnih ciljeva za 2010. godinu.25

    Inicijativa za stvaranje borbenih grupa i donoenje Glavnih ciljeva

    potekla je od Francuske i Velike Britanije. Nakon francusko-britanskog

    susreta u Londonu, 24. novembra 2003. godine, razvoj evropske

    bezbednosne politike ponovo je bio uvren zajednikim planom i vizijom

    dveju najvanijih drava EU. Poput Deklaracije iz Sent Maloa koja je

    udarila temelj razvoju Evropske bezbednosne i odbrambene politike, tako je

    i ovaj susret dveju drava ojaao i potvrdio evropsku saradnju u bezbednosti

    i odbrani u narednim godinama. U nameri da razviju potrebne kapacitete za

    brza delovanja, a da podjednaku korist imaju i EU i njene drave lanice,

    Francuska i Velika Britanija su predloile koncept borbenih grupa. Uzkoncept borbenih grupa predloeno je stvaranje novih Glavnih ciljeva za2010. godinu koji bi doprineli poboljanju kvaliteta i otklanjanju, utvrenih,nedostataka ve postojeih vojnih kapaciteta. Najavljena je i mogunost

    stvaranja jedne zajednike odbrambene agencije zaduene za razvoj,

    istraivanje, nabavku oruja i razoruanje.26

    Ponovno obnavljanje saradnje Francuske i Velike Britanije, narueno

    irakom krizom i podrkom Britanije Iintervenciji SAD na Irak, odnosno

    suprotstavljanja Francuske Americi, smanjilo je postojee tenzije izmeu

    stare i nove Evrope. Ponuen predlog borbenih snaga podrala je i

    Nemaka. Predlog tri najznaajnije drave EU vrlo brzo je postao

    zajednika evropska inicijativa svih drava Unije.

    24 Gnesotto Nicole (editor), EU Security and Defence Policy The first five years(1999-2004), Institute for Security Studies EU, Paris, 2004, p. 48. i 278.

    25 Battlegroup concept i Headline Goal 2010.

    26 Franco-British Declaration Strengthening European Cooperation in Security andDefence, Franco/British Summit, London, 24 November 2003; Chaillot Papers 67,op. cit., pp. 280-282.

  • 424

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Koncepcija borbenih grupaNa sastanku ministara odbrane drava lanica EU, 5. i 6. aprila 2004.

    godine, odobren je koncept borbenih grupa. Borbene grupe su sastavni deoEBOP i treba da ine male vojne snage spremne da se u to kraem rokuangauju u reavanju meunarodnih kriza.

    Borbene grupe ine specifinu formu veih Evropskih snaga za brzereakcije. Jednu borbenu grupu veliine ojaanog mehanizovanog bataljonaini 1500 vojnika sa prateim logistikim, vazduhoplovnim i pomorskimkomponentama sposobnih za sprovoenje samostalnih operacija ili dadeluju kao prethodnica mnogo veih snaga.27 Rok za pokretanje borbenihgrupa je 15 dana nakon to Evropski savet odobri angaovanje borbenihgrupa u odreenim operacijama. Prema dogovoru drava lanica EUpredvieno je formiranje trinaest borbenih grupa od kojih bi dve bile ustalnom stanju pripravnosti u periodu od 6 meseci.28

    Konceptom stvaranja borbenih grupa predvieno je da poetnioperacionalni kapaciteti budu dostignuti do kraja 2005. godine, a punaoperacionalizacija borbenih grupa do 2007. godine.29 Borbene grupe moguse oformiti na vie naina: od strane jedne drave lanice EU, od stranejedne vodee drave (lead-nation) kojoj se kao dopuna pridruuju drugedrave ili kao multinacionalne koalicije vie drava gde mogu i da uestvujui nelanice EU bilo da su lanice NATO ili da su kandidati zapridruivanje Uniji.30

    Predvieno je da borbene grupe budu sposobne za sprovoenje svihzadataka utvrenih Peterburgkim zadacima i Evropskom strategijombezbednosti od pruanja humanitarne pomoi i operacija odravanja mirado borbenih operacija visokog intenziteta u bilo kom delu svetu.

    Razvoj koncepta borbenih grupa proistekao je iz namere Unije dapobolja Evropske snage za brze reakcije stvaranjem manjih, fleksibilnijih,

    27 Uobiajeni vremenski rok trajanja operacija je 30 dana, ali se moe produiti i naperiod od najvie 120 dana; Andersson Joel Jan, Armed and Ready? The EUBattlegroup Concept And the Nordic Battlegroup, Report No. 2, March 2006, SIEPS,Stockholm, 2006, p. 20.

    28 Ibid., p. 10.

    29 Poetna operacionalizacija izvrena je na vreme tako to su Francuzi, Britanci i Italijaniformirali samostalne borbene grupe i stavile ih na raspolaganje EU; ibid., p. 21.

    30 Ibid., p. 22, i, Gnesotto Nicole (editor), EU Security and Defence Policy The firstfive years (1999-2004), op. cit., p. 98.

  • 425

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    mobilnijih i bre primenjivih vojnih snaga za ve pomenute operacije.Borbene grupe trebale bi da poslue kao dopuna veih evropskih snaga i kaonjihova prethodnica u operacijama.31 Kao manje, nezavisne, jediniceEvropskih snaga za brze reakcije, borbene grupe imaju slinosti sa NATOsnagama za odgovor.32 Multinacionalnost, visoko tehnoloka opremljenostza izvravanje brojnih operacija manjeg obima u celom svetu, spremnost zabrzo angaovanje predstavljaju odlike i borbenih grupa i NATO snaga zaodgovor. Da ne bi dolo do preklapanja snaga prilikom sprovoenjaoperacija koje su pod ingerencijom Unije ili Alijanse, pojaana je saradnjaizmeu ove dve organizacije.33

    Glavni ciljevi za 2010. godinuSavet za opte poslove i spoljne odnose EU objavio je maja 2003.

    godine da je EU dostigla Helsinke glavne ciljeve za 2003. godinu. Utvrenina sastanku Evropskog saveta u Helsinkiju, decembra 1999. godine, Glavniciljevi su podrazumevali stvaranje Evropskih snaga za brze reakcije do 2003.godine, snaga koje e biti u stanju da sprovode ceo spektar Peterburgkihzadataka.34 Helsinki glavni ciljevi prvenstveno su se odnosili na dostizanje

    31 Za razliku od borbenih grupa koje sainjava oko 1500 vojnika i koji ine taktikejedinice sa ogranienim mogunostima, Evropske snage za brze reakcije ine velikesnage jaine do 60 000 vojnika uz svu prateu opremu, naoruanje i logistikuneophodnu za operacije u trajanju i do godinu dana.

    32 NATO Response Force (NRF).

    33 Da bi se izbeglo dupliranje aktivnosti i da bi se pratilo sprovoenje Berlin plusugovora oformljena je Grupa o sposobnostima EU i NATO (EU-NATO CapabilityGroup); Andersson Joel Jan, Armed and Ready? The EU Battlegroup Concept Andthe Nordic Battlegroup, op. cit., p. 26.

    34 Evropske snage za brze reakcije trebale su da broje izmeu 50-60 000 vojnika, dabudu vojno samoodrive, sa neophodnom komandom, kontrolom, obavetajnimmogunostima, logistikom, drugim borbenim slubama podrke i dodatno, popotrebi, vazdunim i pomorskim elementima. Drave lanice moraju biti sposobneda formiraju te snage u roku od najvie 60 dana i da u okviru njih imaju manjeelemente za brze odgovore spremne i sposobne da se upotrebe u jo kraem roku.Ove oruane snage treba da su u stanju da izvode operacije u trajanju najmanjejedne godine (Helsinki glavni ciljevi), u, Annex 1 to Annex IV Presidencyprogress to the Helsinki European Council on strengthening the common Europeanpolicy on security and defence, Chaillot Papers 47, From St. Malo to Nice.European defence, Core Documents, Ruten Maartje (compiled by), Institute forSecurity Studies of WEU, Paris, May 2001, p. 85.

  • 426

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    kvantitativnih ciljeva. Zahvaljujui brojnim konferencijama koje su imale zacilj da se potreban broj vojnika i sredstava odvoji za formiranje Evropskihsnaga za brze reakcije Helsinki ciljevi su i dostignuti. Ipak, samo dostizanjekvantiteta nije zadovoljilo kreatore evropske bezbednosne politike. Brojninedostaci su otkriveni u kljunim kapacitetima Evropskih snaga poputstratekog prebacivanja snaga i logistike podrke.35

    Dostignuti kvantitet evropskih vojnih kapaciteta trebalo jeupotpuniti sa kvalitetom. Po dostizanju Helsinkih glavnih ciljeva iz 2003.godine, usvajanju Evropske strategije bezbednosti i pokretanju procesadonoenja Ustava za Evropu stvoreni su uslovi za reviziju starih, vedostignutih, ciljeva i utvrivanje novih glavnih ciljeva. Tako su maja 2004.godine odobreni Glavni ciljevi za 2010. godinu kako bi se podigao kvalitetevropskih vojnih snaga.36 Naglasak je stavljen na:

    meusobnu usklaenost oruanih snaga drava lanica EU(interoperability);

    bru angaovanost u kriznim situacijama (deployability), i samoodrivost (sustainability).

    Nosilac tog kvaliteta trebao je da bude ve pokrenuti konceptborbenih grupa.

    Glavni ciljevi za 2010. godinu obuhvatili su sledee mere i postupkeneophodne za poboljanje kvaliteta Evropske bezbednosne i odbrambenepolitike:

    1. Osnivanje civilno-vojnog odeljenja unutar Vojnog taba EU zaplaniranje i sprovoenje civilnih operacija, tj. civilnih misijaupravljanja krizama;

    2. Osnivanje Evropske odbrambene agencije;

    3. Zajednika koordinacija stratekog prebacivanja snaga;

    4. Razvoj efikasne Evropske komande za vazduni transport;

    5. Zavretak razvoja borbenih grupa do 2007. godine;

    35 Strategic lift and support; u, Andersson Joel Jan, Armed and Ready? The EUBattlegroup Concept And the Nordic Battlegroup, op. cit., p. 14.

    36 Na sastanku Saveta za opte poslove i spoljne odnose u Briselu, 17. maja 2004.godine, usvojeni su Glavni ciljevi za 2010. godinu; u, Chaillot Papers 75, EU Securityand defence, Core Documents 2004, Gnesotto Nicole (compiled by), EU Institute forSecurity Studies, Paris, February 2005, pp. 64-65.

  • 427

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    6. Obezbeivanje nosaa aviona sa prateim brodovima do 2008.godine;

    7. Poboljanje i usklaivanje rada celokupne komunikacijske opreme isredstava (na zemlji i u svemiru) na svim nivoima operacija kojesprovodi EU do 2010. godine;

    8. Utvrivanje standarda i kriterijuma koje vojne snage drava lanicaEU treba da ispune kako bi bile angaovane u vojnim operacijama iu oblasti pripreme i treninga.37

    3. EVROPSKA ODBRAMBENA AGENCIJA

    Planovi da je Evropskoj uniji potrebna Agencija u oblasti odbraneostvarili su se 12. jula 2004. godine. Formiranje Evropske odbrambeneagencije predstavljao je veliki uspeh. Naroito ako se zna otpor kojinajee pruaju drave kada je re o odricanju i prenoenju suvereniteta uoblasti odbrane.38

    Evropska odbrambena agencija treba da pobolja razvoj zajednikihevropskih bezbednosnih kapaciteta ostvarujui etiri znaajne funkcije:

    Razvoj odbrambenih kapaciteta Unije;

    Unapreenje saradnje izmeu drava lanica u naoruanju;

    Jaanje tehnoloko-industrijske baze evropske odbrane i stvaranjezajednikog evropskog trita vojne opreme;

    Unapreenje istraivanja i tehnologija u oblasti odbrane.39

    Agencija treba da pomogne u sprovoenju Plana aktivnostievropskih kapaciteta40 i da doprinese otklanjanju postojeih nedostataka uevropskim vojnim i odbrambenim kapacitetima. Ujedno, Agencija bi trebalada uestvuje u ostvarivanju Glavnih ciljeva za 2010. godinu, bez ijepomoi bi dostizanje glavnih ciljeva bilo oteano.

    37 Lindstrom Gustav, The Headline Goal Updated April 2006, Internet, 06/06/06,http://www.iss-eu.org/esdp/05/gl.pdf, i Andersson Joel Jan, Armed and Ready? TheEU Battlegroup Concept And the Nordic Battlegroup, op. cit., p. 18.

    38 Osim Danske, sve druge drave EU uestvuju u radu Evropske odbrambeneagencije, ibid., p. 18.

    39 Council Joint Action on the establishing of the European Defence Agency, Brussels,12 July 2004; u, Chaillot Papers 75, op. cit., pp. 179-181.

    40 European Capability Action Plan (ECAP).

  • 428

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Na elu Agencije nalazi se Visoki predstavnik za ZSBP, i kojirukovodi Upravnim odborom Agencije. U odboru Agencije se nalaze svedrave lanice EU, osim Danske, a odluke se donose jednoglasno. Sasvojim razvojem i jaanjem funkcija Agencija bi trebala da pripoji drugeevropske organizacije, grupe i aranmane koji doprinose unapreenju irazvoju vojnih kapaciteta Unije.41

    4. CIVILNI GLAVNI CILJEVI ZA 2008. GODINU

    Proces jaanja vojnih kapaciteta Unije u domenu upravljanjakrizama i operacionalizacija evropske bezbednosne politike tekao je tokom2004. godine nesmetano zahvaljujui pokretanjem nekoliko inicijativa. Spoetkom godine pokrenut je koncept borbenih grupa i postavljeni suGlavni ciljevi EU za 2010. godinu. Realizacija Glavnih ciljeva zapoela jeneposredno nakon njihovih objavljivanja. Osnovana je Evropskaodbrambena agencija, kao operativni deo EBOP, s namerom da omoguitenju saradnju izmeu drava lanica EU, da otkloni vojne slabosti udomenu odbrane i pobolja razvoj evropskih odbrambenih kapaciteta.

    Druga polovina 2004. godine donela je napredak u razvoju civilnogaspekta upravljanja krizama. Planirano je da se oformi Civilno-vojnoodelenje i da se poput ciljeva za vojnu dimenziju EBOP definiu Civilniglavni ciljevi za 2008. godinu.

    Stvaranje Civilno-vojnog odelenja (Civil-Military Cell) u okviruVojnog taba EU pokrenuto je na Konferenciji o obaveznim civilnimkapacitetima, 22. novembra 2004. godine.42 Odelenje treba da pomogne uplaniranju i sprovoenju civilnih operacija upravljanja krizama, tako to eomoguiti brzo uspostavljanje centra za operacije za svaku posebnu civilnumisiju. Upravo onako kako su predviali i Glavni ciljevi za 2010. godinu.Krajnji rok za njegovo formiranje i poetak rada u okviru Vojnog taba EUje poetak 2006. godine.

    Izgradnja i razvoj civilnih kapaciteta ponovo su doli u centar panjepolitikih odluilaca Unije nakon usvajanja Evropske strategijebezbednosti. Strategija je pored vojnih instrumenata naglasila i upotrebu

    41 Organisation de coopration conjointe en matire darmament OCCAR, WesternEuropean Armaments Organisation WEAO, Western European Armaments Group WEAG, Letter of Intent LoI; u, Chaillot Papers 75, op. cit., pp. 176-179.

    42 Civilian Capabilities Commitment Conference, ibid., pp. 286-287.

  • 429

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    civilnih kapaciteta u reavanju buduih bezbednosnih zadataka. Da binesmetano tekao dalji razvoj civilnih kapaciteta trebalo je uspostavitiodreene ciljeve kojima bi se teilo. Tako su na decembarskom sastankuEvropskog saveta u Briselu, 2004. godine, usvojeni Civilni glavni ciljevi za2008. godinu.43

    Civilni glavni ciljevi podrazumevali su dalji razvoj civilne dimenzijeEvropske bezbednosne i odbrambene politike. Poput vojne dimenzije icivilni kapaciteti EBOP bili su usmereni na reavanje problema upravljanjakrizama, spreavanja sukoba, odravanja i nametanja mira te postkonfliktneobnove. Pored ve usvojenih oblasti delovanja policijske saradnje, jaanjavladavine prava, razvoja civilne administracije i civilne zatite44 noviciljevi su predviali proirenje delovanja civilnog dela EBOP.

    Prema Civilnim glavnim ciljevima za 2008. godinu Evropska unijaproirie svoje delovanje i na:

    Upravljanje posmatrakih misija;

    Pruanje podrke radu Specijalnom izaslaniku EU za odreenjapitanja i misije;

    Podravanje reformi sektora bezbednosti; i

    Podrku procesima razoruanja, demobilizacije i reintegracije onihzemalja, koje su zatraile pomo od EU ili je Unija sama ponudila.45

    Rok za izvrenje civilnih zadataka EBOP je 30 dana i te zadatke ioperacije mogue je obavljati i kroz zajedniku saradnju sa vojnimoperacijama.

    Treba napomenuti da se Civilni glavni ciljevi ne sastoje od redomnabrojanih ciljeva koje treba da ispuni EU. Ovi ciljevi su usmereni nacelokupan razvoj civilne dimenzije EBOP u sprovoenju datih joj zadataka.Pored toga, Civilni glavni ciljevi u velikoj meri zavise i od delatnostiEvropskog saveta koji pod svojom nadlenou ima kreiranje datih ciljeva,njihovu izmenu te procenu da li su dostignuti. Da bi se uspeno sprovodilizadaci i operacije iz civilnog domena EBOP, a da bi ostvarenje Civilnih

    43 Civilian Headline Goal 2008, European Council, 16-17 December 2004; ibid., pp.359-363.

    44 Evropski savet u Feiri, juna 2000. godine, usvojio je pomenute etiri oblastidelovanja kao najvanije u razvoju civilnog dela upravljanja krizama Evropskebezbednosne i odbrambene politike.

    45 Taka 3, Civilian Headline Goal 2008; op. cit., p. 360.

  • 430

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    glavnih ciljeva za 2008. godinu bilo mogue uz pomo Konferencije oobaveznim civilnim kapacitetima utvreni su doprinosi svake zemlje ucivilnim kapacitetima Unije. Ova i naredna Konferencija o unapreenjucivilnih kapaciteta, odrana godinu dana kasnije, uspele su da utvrdenedostatke u ovom domenu i da se donese Plan unapreenja civilnihkapaciteta.

    Evropski savet je u decembru 2004. godine najavio formiranjeTimova za civilne odgovore na krize (Civilian Response Team CRT), toje i ostvareno est meseci kasnije. Tim za civilne odgovore predstavljasredstvo za brze reakcije u civilnom upravljanju krizama, a sainjavaju gastrunjaci iz drava lanica EU.46 Taan sastav i zadaci svakog Timazavisie od svake krizne situacije. Na raspolaganju kriznim timovima biestotinjak strunjaka, a zadaci im mogu varirati: 1) od misija procene stanjai prikupljanja injenica postojeih ili predstojeih kriza, 2) prethoenjaobimnijim civilnim operacijama upravljanja krizama, 3) te kao strunadopuna i podrka ve postojeim mehanizmima Unije u upravljanjukrizama.47

    Kao instrument za brze reakcije Tim moe biti angaovan u roku od5 dana na zahtev Visokog predstavnika za ZSBP, Politiko-bezbednosnogkomiteta ili samog Evropskog saveta. Trajanje angaovanja jednog Tima jetri meseca.

    5. BEZBEDNOSNE OPERACIJE I MISIJE EVROPSKE UNIJE

    Objava Evropskog saveta, maja 2003. godine, da je Evropskabezbednosna i odbrambena politika dostigla punu operacionalizovanost i daje spremna da sprovodi Peterburgke zadatke ne bi imala znaaja da Unijanije zapoela sprovoenje sopstvenih operacija. tavie, one su otpoele ujanuaru 2003. godine.

    Policijska misija EU u Bosni i HercegoviniPolicijska misija EU u Bosni i Hercegovini (European Union Police

    Mission EUPM) pokrenuta je 1. januara 2003. godine s namerom da

    46 Civilian Response Team (CRT), Multifunctional Civilian Crisis ManagementResources in an Integrated Format Civilian Response Team; ibid., pp. 185-192.

    47 Ibid., p. 186. i, Lindstrom Gustav, The Headline Goal, op. cit.

  • 431

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    preuzme funkcije i zadatke Meunarodnih policijskih snaga Ujedinjenihnacija, koje su bile rasporeene u BiH zajedno sa UNPROFOR, a kasnije saSFOR, nakon Dejtonskog mirovnog ugovora iz 1995. godine. Cilj Misije jeuspostavljanje vladavine prava uz formiranje profesionalnih i multinacionalnihpolicijskih snaga u skladu sa najboljim evropskim i meunarodnimstandardima da budu nezavisne i odgovorne u obavljanju svojih funkcija, aposebno da budu osposobljene za borbu protiv organizovanog kriminala.

    Misiju je u poetku inilo vie od 500 policajaca da bi se njihov brojdo januara 2006. godine smanjio ispod 200. Mandat Misije je trajao dodecembra 2005. godine kada je ponovo obnovljen do kraja 2007. godine.

    Policijska misija EU u BiH je prva policijska (civilna) operacija uokviru Evropske bezbednosne i odbrambene politike.48

    Operacija KonkordijaVrlo brzo nakon pokretanja prve policijske misije Evropska unija je

    ostvarila i svoju prvu vojnu operaciju. Operacija Konkordija (Concordia)zapoeta je 31. marta 2003. godine na poziv makedonske vlade da zameniprethodnu NATO operaciju Allied Harmony. Cilj evropske vojne operacijeogledao se u nastavku uspostavljanja stabilne i bezbedne situacije uMakedoniji i daljoj primeni Ohridskog sporazuma iz 2001. godine kojim sureeni sukobi i gorui problemi izmeu makedonske vlasti i albanskemanjine.

    U ovoj operaciji uestvovalo je oko 350 vojnika, lako naoruanih, iz27 drava 13 iz EU i 14 drugih drava. Evropske snage su imale zadatakda patroliraju podrujem naseljenim Albancima koja granie sa Albanijom iSrbijom, a naroito prema Kosovu i Metohiji. Francuska je bila tzv. vodeanacija (framework nation) koja je rukovodila operacijom.

    Znaaj Operacije Konkordija ogleda se u prvoj praktino-operativnoj upotrebi sredstava i kapaciteta NATO prilikom jedne evropskeoperacije, a sve na osnovu postignutih Berlin plus ugovora koji su potpisaniizmeu EU i NATO, decembra 2002. godine.

    48 Opirnije o svim operacijama EU koje su pomenute u radu videti u, Gnesotto Nicole(editor), EU Security and Defence Policy The first five years (1999-2004), op. cit.,pp. 111-129; Grevi Giovanni, Lynch Dov, Missiroli Antonio, ESDP operations,Internet, 30/05/2006, http://www. iss-eu.org/esdp/09-dvl-am.pdf; EU operations,Internet, 30/05/2006 http://www.consilium.europa.eu/cms3_fo/showPage.asp?id=268&lang=EN&mode=g.

  • 432

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Operacija je okonala svoj mandat 15. decembra 2003. godine, takoto ju je nasledila nova policijska misija EU.

    EUPOL ProksimaNova policijska misija EU u Makedoniji, EUPOL Proksima

    (EUPOL Proxima), odmah je nasledila tek zavrenu vojnu OperacijuKonkordija 15. decembra 2003. godine.

    Proksima je imala za cilj da uz pomo 200 policajaca i strunjakaizvri sledee zadatke: 1) uvrsti pravo i poredak u zemlji, omoguujuitako da se vodi borba protiv organizovanog kriminala, 2) sprovede reformuMinistarstva unutranjih poslova i cele policije, 3) stvori pograninupoliciju, 4) izgradi poverenje lokalne populacije prema policiji, 5) poveapolicijsku saradnju sa susednim dravama.

    Nakon dvogodinjeg mandata, Proksimu je 15. decembra 2005.godine zamenila misija Policijskog savetodavnog tima EU (EU PoliceAdvisory Team EUPAT). Ovaj Tim sastavljen od 30 policijskih savetnikatreba da nastavi sa daljom reformom i profesionalizacijom policijske slubeu Makedoniji do juna 2006. godine.

    Operacija ArtemisProvera dostignute pune operacionalizovanosti Evropske

    bezbednosne i odbrambene politike i njenih kapaciteta usledila je ve odjuna 2003. godine u Africi. Na poziv Saveta bezbednosti UN, u ciljuspreavanja humanitarne krize na severoistoku Konga Evropska unija je13. juna pokrenula vojnu operaciju Artemis. Neposredan zadatakpokrenute operacije je bio da se stabilizuje bezbednost i popravihumanitarna situacija u gradu Bunia.

    U vremenski ogranienoj operaciji, do dolaska novih mirovnih snagaUN u septembru, uestvovalo je oko 1.800 vojnika (1.700 francuskih), avodila ju je Francuska.

    Operacija Artemis je bila prva evropska vojna operacija izvanevropskog kontinenta. Napomenimo i ta da se ova operacija nije oslanjalana NATO sredstva i kapacitete ve je bila iskljuivo rezultat samo evropskihnapora i aktivnosti.

    Dolaskom novih mirovnih snaga UN u Kongo (MONUC) 1.septembra 2003. godine zavrila se Operacija Artemis.

  • 433

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    EUDAST TemisJaanje civilne dimenzije EBOP tokom 2004. godine omoguilo je

    Evropskoj uniji da pokrene misiju EUDAST Temis (EUJUST THEMIS) uGruziji. Pokretanje evropske misije vladavine prava 16. jula 2004. godineimalo je za cilj pruanje pomoi gruzijskoj vladi u procesu reformekrivinog sudstva i poboljanja rada postojeeg zakonodavstva.

    Tim od 10 strunjaka trebao je da kroz poboljanja u pomenutimoblastima priblii Gruziju meunarodnim i evropskim standardima ljudskihprava i vladavine prava, te da joj omogui uspenu borbu protiv korupcije.

    Mandat misije prestao je nakon godinu dana.

    Operacija AlteaOd uspostavljanja Evropske bezbednosne i odbrambene politike

    kapaciteti i ambicije EU su sve vie rasli. Donoenje Evropske strategijebezbednosti, najnovije proirenje Unije te potpisivanje Ugovora o Ustavu zaEvropu samo su poveali apetite Unije da se pokae kako je dorasla ureavanju bezbednosnih problema.

    Pogodan momenat je usledio po odluci NATO da povue svoje snageiz Bosne i Hercegovine. Smena SFOR iz BiH najnovijim evropskim snagama(EUFOR) zapoela je 2. decembra 2004. godine. Pored smene SFOR,Operacija Altea (Althea) je imala i druge dugoronije ciljeve u BiH: 1) primenui pridravanje Dejtonskog sporazuma, a naroito primene Aneksa 1-A i 2, 2)obezbeivanje stabilne i multietnike BiH, 3) pruanje podrke razvoju Bosnei Hercegovine i njenom napretku ka EU, 4) pruanje podrke meunarodnim ievropskim predstavnicima, lokalnoj vlasti u borbi protiv organizovanogkriminala, u reformi vojske i odbrane, i 5) pruanje pomoi Meunarodnomkrivinom sudu u Hagu u potrazi za osobama optuenim za ratne zloine.

    Operacija Altea je dosada najvea i najopsenija vojna operacija EU.U njoj je angaovano oko 7.000 vojnika iz 33 zemlje 22 EU i 11 ostalih.Operacija se sprovodi na osnovu Berlin plus ugovora i EUFOR raspolaesredstvima i kapacitetima NATO.

    Mandat EUFOR u Bosni i dalje traje.

    Ostale bezbednosne misije EU u svetuPreuzimanje NATO operacije u BiH, u decembru 2004. godine,

    krunisalo je petogodinji period postojanja Evropske bezbednosne i

  • 434

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    odbrambene politike. Evropska unija, sada ve proirena na 25 dravalanica, uspeno je nastavila sa obavljanjem brojnih drugih zadataka,operacija i misija. Osim aktivnosti u Evropi, naroito na Balkanu, EU jezapoela sa misijama izvan evropskog kontinenta. Ovde emo ukratkopredstaviti misije koje je EU sprovela ili ih jo uvek sprovodi

    1. AMIS II (African Union Mission in Sudan) Evropska unija jetokom 2004. godine zapoela sa pruanjem pune politike,finansijske i logistike podrke Misiji Afrike unije u Sudanu ureavanju politike i humanitarne krize u Darfuru.

    2. EUPOL Kinshasa Tokom 2005. godine EU je pokrenula prvupolicijsku misiju izvan Evrope u Kongu. Zadatak misije je biouspostavljanje Integrisane policijske jedinice (Integrated PoliceUnit) koja treba da zatiti dravne institucije i da pojaa organizacijuunutranje bezbednosti.

    3. EUJUST LEX Misija vladavine prava u Iraku pokrenuta je 21.februara 2005. godine. U kontekstu obnove i stabilizacije Iraka EUse obavezala da e sprovesti reformu krivinog sudstva Iraka.

    5. EUPOL COPPS (Coordinating Office for Palestinian PoliceSupport) U aprilu 2005. godine formiran je Koordinacioni ured EUza podrku palestinskoj policiji. Sve do januara 2006. godine EU jedavala finansijsku podrku preko Ureda u reformi palestinskepolicije. Nakon toga je pokrenuta policijska misija (EUPOLCOPPS) na palestinskim teritorijama. Cilj EUPOL COPPS jedavanje podrke palestinskoj vladi u kreiranju odrive i efikasnepolicije, te poboljanju javnog reda i mira. Mandat EUPOL COPPSje tri godine.

    6. EUSEC DR CONGO Nova misija EU u Kongu, pokrenuta u junu2005. godine sa mandatom od godinu dana. Cilj misije je pruanjepomoi i davanje saveta u reformi sektora bezbednosti Konga.

    7. AMM (Aceh Monitoring Mission) Posmatraka misija EU uIndoneziji, pokrenuta septembra 2005. godine sa mandatom od 6meseci. Ovo je civilna misija EU sa ciljem nadgledanja sprovoenjaMemoranduma o razumevanju kojim su okonani sukobi izmeuindoneanske vlasti i Oslobodilakog pokreta Aceh.

    8. EU BAM Rafah (EU Border Assistance Mission Rafah) Pokrenutau novembru 2005. godine u okviru EBOP, ova misija ima za ciljnadgledanje, ocenjivanje i obuku palestinske granine kontrole na

  • 435

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    graninom prelazu Rafah, na granici Egipta i Gaze. Rok trajanjamisije je godinu dana.

    9. Pogranina misija EU izmeu Moldavije i Ukrajine Ova misijaima za cilj poboljanje granine kontrole izmeu Ukrajine iMoldavije. Pogranina misija ima mandat od dve godine, apokrenuta je 1. decembra 2005. godine.

    Bezbednosne operacije i misije EU doprinele su unapreenju Unije iEBOP. Evropska unija je pokazala da je u stanju da se aktivno angauje ubezbednosnim pitanjima bilo gde u svetu, bilo da je re o vojnim ili civilnimoperacijama i misijama. Sledei svoju strategiju preventivnog delovanja,razvijanja efektivnog multilateralizma EU je jaala sopstvenu bezbednosnupoziciju ali i odgovornost u svetu. Tu poziciju Unije kao bezbednosnogaktera prepoznale su i druge meunarodne (UN) i regionalne organizacije(Afrika unija, ASEAN) kada su je pozvale u pomo.

    Ipak, uoljivi su i neki nedostaci kada je re i evropskojbezbednosnoj politici. Evropska unija jo uvek nema razvijene zajednikevojne i civilne kapacitete koje moe da upotrebi kad god joj se prui prilika.Unija i dalje dosta zavisi od doprinosa koje joj daju drave lanice, aponajvie one najznaajnije Francuska, Velika Britanija i Nemaka. Tu jei ovisnost Unije o NATO sredstvima i kapacitetima. Pored nedostatka ukvantitetu i kvalitetu, Uniji nedostaje i pravo iskustvo. Sve ove operacije imisije, osim operacije Artemis, su sprovedene u relativno mirnomokruenju. Evropa jo uvek nije proverila sve svoje kapacitete i mogunostido krajanjih granica.

    Zato e potreba za daljim operacijama i misijama biti od velikogznaaja kako bi Unija ispitala, proverila i unapredila sopstvene bezbednosnesnage zbog reavanja buduih bezbednosnih izazova i problema.

    6. UGOVOR O USTAVU EVROPE

    Deklaracija o budunosti Evropske unije, usvojena uz Ugovor o EUiz Nice decembra 2000. godine, najavila je novi ciklus izmena vaeegUgovora za 2004. godinu.49 Praksa Unije da nakon svakog novogusvojenog Ugovora o EU najavi izmene osnivakih ugovora ustalila se jo

    49 Deklaracija o budunosti Evropske unije; u, Lopandi Duko (ur.), UgovoriEvropske unije, Kancelarija SCG za pridruivanje EU, Evropski pokret u Srbiji,Beograd, 2004, str. 266-267.

  • 436

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    od Jedinstvenog evropskog akta iz 1986. godine. Tako je i ovaj put pokrenut

    ciklus diskusije o izmenama vaeeg Ugovora iz Nice. Na zasedanju

    Evropskog saveta u Lakenu, decembra 2001. godine, osnovana je

    Konvencija za izradu Ustava Evrope, koja je do jula 2003. godine napravila

    nacrt Ustava. Nju je od oktobra 2003. godine nasledila Konferencija

    predstavnika vlada koja je dovela do politikog dogovora 25 drava lanica

    u junu 2004. godine kada je prihvaen nacrt Ustava. Potpisivanje Ustava

    usledilo je 29. oktobra 2004. godine.50

    Zvanian naziv Ustava Evrope je Ugovor o Ustavu Evrope, no mi

    emo za potrebe ovog rada koristiti prvopomenuti naziv.51

    Ustav Evrope sastoji se od 4 dela, a uz to ima i pratee deklaracije,

    protokole, anekse i finalni akt. U prvom delu Ustava, u 59 lanova,

    definisani su Unija, njene vrednosti, zadaci i raspodela nadlenosti izmeu

    drava lanica i EU, ustanovljeni su organi, pravni instrumenti i finansijski

    okvir, te su propisani uslovi o lanstvu Unije. Drugi deo (54 lana) sadri

    Povelju o osnovnim pravima. Trei deo (342 lana) donosi odredbe o

    politikama Unije meu kojima i odredbe o zajednikoj spoljnoj i

    bezbednosnoj politici i njenom sastavnom delu zajednikoj bezbednosnoj i

    odbrambenoj politici. U etvrtom delu, koji ima samo 9 lanova, iznesene

    su opte i zavrne odredbe.52

    Ustav je trebao da stupi na snagu 1. novembra 2006. godine, nakon

    predvienog perioda referenduma i ratifikacije Ustava od strane nacionalnih

    parlamenata. Posle odbijanja Ustava na referendumu u Francuskoj i

    Holandiji, maja i juna 2005. godine, utvren je period refleksije, odnosno

    period razmiljanja da bi se o Ustavu ponovo razgovaralo od polovine 2006.

    godine.53

    50 Opirnije o Ustavu Evrope, radu Konvencije i Meuvladine konferencije u, Evropskiforum br. 8-9, avgust-septembar 2004, i na internet adresi: http://european-conven-tion.eu.int

    51 Doslovan prevod Ustava Evrope bio bi Ugovor koji uspostavlja Ustav Evrope(Treaty Establishing Constitution for Europe). O tome u, Samardi Slobodan, EUizmeu ugovora i Ustava, ibid., str. 4-5.

    52 Vukadinovi Radovan, Istorijski dogaaj, ibid., str. 6-7, i Ustav Evrope. Internet,15/04/2004, http//www.europa.eu.int/constitution/en/lstoc1_en.htm.

    53 Na referendumu u Francuskoj Ustav je odbijen sa 54,68% glasova, a u Holandiji sa61,7% glasova; u, Evropski forum br. 6-7, jun-jul 2005, str. 14.

  • 437

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Zajednika bezbednosna i odbrambena politikaPrema Ustavu Evropska bezbednosna i odbrambena politika je

    neznatno promenila ime, te sada nosi naziv Zajednika bezbednosna iodbrambena politika (ZBOP).

    Ustav nije posvetio mnogo panje zajednikoj bezbednosnoj iodbrambenoj politici. Od preko 460 lanova Ustava, tek desetak lanova iProtokola se odnosi na ZBOP. To je ipak bilo dovoljno da se izmenepostojee odredbe i da se uvedu nove koje e poboljati i ojaati meusobnusaradnju drava lanica EU u ovoj oblasti. Najvee izmene i novine nalazese u samo jednom od najbitnijih lanova (I-41) koji regulie pitanja ZBOP.54

    Ustavom je potvren poloaj ZBOP, kao sastavnog dela Zajednikespoljne i bezbednosne politike, koja treba da obezbedi Uniji neophodneoperacionalne kapacitete vojne i civilne u sprovoenju zadataka i misijaizvan EU.

    Ti zadaci obuhvataju:

    1. Odravanje mira;

    2. Spreavanje sukoba;

    3. Jaanje meunarodne bezbednosti u skladu sa principima PoveljeUN.55

    Ovakvi uopteni opisi zadataka razraeni su u posebnom odeljkuUstava posveenom ZBOP.56 U lanu III-309, pomenutog odeljka, postojeiPeterburgki zadaci su dopunjeni i unapreeni dodatnim zadacima:

    Operacijama razoruanja;

    Vojno savetovanje i pruanje pomoi;

    Spreavanje sukoba;

    Zadacima postkonfliktne stabilizacije.

    Ostvarenje svih zadataka zajedno doprinosi borbi Unije protivterorizma.57

    54 lan I-41, Specific provisions relating to the common security and defence policy;Ustav Evrope, pp. 36-37, Internet, 15/04/2004, http://www.europa.eu.int/constitution/en/lstoc1_en.htm.

    55 lan I-41, stav 1, Ustav Evrope, ibid., p. 36.

    56 lanovi III-309-312, The Common Security and Defence Policy, Ustav Evrope,ibid., pp. 144-147.

    57 Ustav Evrope, ibid., pp. 144-145.

  • 438

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Kao i u svim prethodnim Ugovorima o EU, kada je re o ZSBP iZBOP, potvrena je namera drava lanica da bezbednosna i odbrambenapolitika dovede do ostvarenja zajednike odbrane. Dok se to ne desipotovae se obaveze pojedinih drava lanica, koje smatraju da se njihovazajednika odbrana realizuje u okviru NATO i koja je usklaena sa ZBOP.58

    Ustav nastavlja u okviru lana I-41 da jaa i proiruje odredbe vezane zapitanja bezbednosti i odbrane.

    Stav 5. dozvoljava da se sprovoenje odreenog zadatka iz Ustavapoveri odreenoj grupi drava lanica EU koje su voljne izainteresovane, te poseduju neophodne kapacitete u realizaciji tihzadataka;

    Stav 6. omoguuje stalnu strukturnu saradnju, (permanentstructured cooperation) tj. saradnju manjeg broja zainteresovanihdrava u sferi bezbednosti i odbrane. U ovoj saradnji mogu uestvovatione drave koje su u mogunosti da ispune kriterijume i obavezepovodom vojnih kapaciteta i u mogunosti su da sprovode utvrenezadatke;59

    Stav 7 uvodi naelo zajednike odbrane. U sluaju oruanognapada na jednu od drava lanica EU ovo naelo obavezuje svedruge drave lanice da joj prue svu moguu pomo i podrku;

    Stav 3 je predvideo i stvaranje Evropske odbrambene agencije.Sam proces formiranja zapoeo je jo i pre zakljuenja Ustava, a osamoj agenciji je ve bilo rei;

    U okviru lana I-43 Ustavom je uvedeno naelo solidarnosti izmeudrava lanica EU u sluaju teroristikog napada i prirodnih nesrea ilinesrea izazvanih ljudskom grekom. Kao i u sluaju zajednike odbranedrave lanice mobiliu sve svoje instrumente i priskau u pomo ugroenojdravi omoguujui joj brzu obnovu i stabilizaciju.60

    Ustav nije predvideo menjanje jednoglasnog naina donoenjaodluka, ali je predvideo novi organ koji bi uestvovao u realizaciji ZBOP ministra spoljnih poslova EU.

    58 lan I-41, stav 2. Ustava Evrope, ibid., pp. 36-37, ali i lan 17, stav 1. Ugovora oEU, u, Lopandi Duko (ur.), Ugovori Evropske unije, op. cit., str. 15.

    59 Kriterijumi i obaveze su utvrene u lanu III-312 i Protokolu o stalnoj strukturnojsaradnji, Ustav Evrope, ibid., pp. 146-147. i 371-373.

    60 lan I-43, Solidarity clause, Ustav Evrope, ibid., p. 38.

  • 439

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Ministar bi u okviru ZBOP 1) vodio rauna o koordinaciji vojnih icivilnih aspekata u sprovoenju nadopunjenih Peterburgkih zadataka, 2)imao udela u stalnoj strukturnoj saradnji, te 3) uestvovao u donoenjuodluka o ZBOP.61

    Ustavom Evrope nameravano je da se ojaa i unapredi zajednikabezbednosna i odbrambena politika EU. Po prvi put se u jednom dokumentuUnije unose odredbe koje konkretno reguliu bezbednosnu i odbrambenupolitiku EU. Dopunom i uvoenjem novih naela Ustav je nastojao osnaitiunutranju koheziju drava lanica kada je re o ZBOP, te ponuditiodgovore i reenja na ve postojee bezbednosne izazove. Da je Ustavprihvaen moglo bi se govoriti da je EU dostigla dugo oekivanuodbrambenu politiku koja bi mogla da dovede do zajednike odbrane.Ovako e ponuena reenja i odredbe zajednike bezbednosne iodbrambene politike saekati jo neko vreme da budu ostvarene. Zbog svevee upletenosti EU u reavanju brojnih bezbednosnih problema uneposrednom okruenju, a i ire, te nastojanju da ojaa svoj bezbednosnistatus izvesno je da e ove malobrojne odredbe o ZBOP zaiveti. Ako ne uUstavu, onda moda u nekom novom Ugovoru o EU ili njegovoj dopuni.

    ZAKLJUNA RAZMATRANJA POZICIJA BEZBEDNOSNEPOLITIKE EU

    Da bi imala znaajniju ulogu u meunarodnim odnosima, Evropskaunija bi trebala da, pored ve priznate ekonomske moi, razvije i svojupolitiko-bezbednosnu funkciju. vrst i prepoznatljiv identitet koji e iostali subjekti meunarodnih odnosa priznati kao neosporan, a samoj Unijiomoguiti da ostvaruje i titi zajednike interese i vrednosti. Izgradnja EUkao snane politiki ostvarene sile u svetu nemogua je bez razvoja II stubaEU Zajednike spoljne i bezbednosne politike, a naroito onog njenogdela zaduenog za razvoj evropske bezbednosni i odbrane, oliene uEvropskoj bezbednosnoj i odbrambenoj politici.

    61 lan I-28, Ustav Evrope, ibid., str. 29-30; Ministar spoljnih poslova objedinjujefunkcije Generalnog sekretara Saveta ministara EU/Visokog predstavnika za ZSBP ikomesara EU za spoljne odnose. Ministra bira Savet ministara EU, a imae i funkcijupotpredsednika Komisije EU. Bie zaduen za meunarodno predstavljanje Unije, zavoenje pregovora, kao i za funkcionisanje diplomatske slube EU, ukljuujui ipredvieni diplomatski aparat u okviru administracije EU, Lopadni Duko, Spoljnapolitika EU i novi ustav, Evropski forum br. 8-9, avgust-septembar 2004, str. 9-10.

  • 440

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Bezbednosna politika Evropske unije materijalizovana krozEvropsku bezbednosnu i odbrambenu politiku doivela je brz i nadasveuspean razvoj u veoma kratkom vremenskom periodu. Od svog zvaninogpokretanja 1999. godine do danas bezbednosna politika je uspela da izrasteu jednu celovitu, ali konstantno razvijajuu, politiku Unije. Time su dravelanice EU uspele, nakon vie decenija nastajanja i pokuaja, da oformepolitiku koja e se baviti pitanjima evropske bezbednosti i odbrane.

    Dostizanje prvobitnih Glavnih ciljeva za 2003. godinu iproglaenjem pune operacionalizovanosti bezbednosne politike nijezavaralo drave lanice da je Unija spremna da izvrava sve poverene jojzadatke. Politiki odluioci Unije i njene drave lanice shvatile su iprepoznale da se bez otklanjanja poznatih nedostataka i usavravanjasopstvenih kapaciteta, kako vojnih tako i civilnih, ne moe odgovoriti nanovonastajue i stalno menjajue bezbednosne probleme.62 Dalji razvojbezbednosnih organa i kapaciteta Unije planiran je i Ustavom Evrope. No,kako je izvesno da e Ustav biti zamenjen nekim novim institucionalnimreenjem odredbe iz Ustava bi mogle da poslue kao budui planovi i idejeza dalji napredak i usavravanje bezbednosne politike.63

    Potvrda ostvarenosti bezbednosne politike EU ogleda se i usprovoenju bezbednosnih operacija u svetu. Od Balkana preko Afrike,Bliskog istoka do istone Azije Evropska unija konkretnim primeromdokazuje da je re o celovitoj i konzistentnoj politici.

    Evropska bezbednosna i odbrambena politika ne doivljava samouspean razvoj ve ispoljava i nedostatke. Naroito se mogu istai triznaajna nedostatka EBOP koji je sputavaju da zauzme veoma visoko mestou transatlantskoj saradnji i da bude uz rame sa NATO i SAD u reavanjubezbednosnih problema u svetu. Najvei nedostatak u evroatlantskoj saradnjii bezbednosnim kapacitetima Unije svakako je vojno-tehnoloko zaostajanjenaspram SAD i NATO. Pregledom postojeih kapaciteta Unije ustanovljenoje da drave lanice imaju nerazvijenu opremu i tehniku za sprovoenje

    62 Trenutno u okviru EU postoje Glavni ciljevi za vojne kapacitete do 2010. godine iza civilne kapacitete do 2008. godine kojima se ti kapaciteti nastoje poboljati.

    63 Na sastanku Evropskog saveta, juna 2006. godine, odlueno je da se produiperiod za razmiljanje do marta 2007. godine kada bi pod nemakimpredsedavanjem Unijom bio sainjen novi nacrt predloga za institucionalno reenjeUnije, odnosno bio predstavljen novi predlog za novo ureenje EU. Merkelovaspasiteljka, Novosti, 17. jul 2006. godine, str. 15.

  • 441

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    vojnih i civilnih operacija. Loe stanje je konstatovano u logistici,komunikacijama i komandi. Jasno je i kreatorima evropske bezbednosnepolitike, ali i analitiarima da evropske drave imaju previe trupa, alipogrenog tipa.64 Stajaa vojska drava lanica prvenstveno je namenjena zaodbranu teritorije, a ne za samostalne i brze operacije iz domenaPeterburgkih zadataka. Samoodrivost, brzo razvijanje trupa na terenu imeuoperativnost trae se od dananjih moderno opremljenih jedinica.Brojne aktivnosti je Evropska unija pokrenula da bi se umanjio postojei jazizmeu EU i SAD. Ipak, teko je proceniti kada e i da li e uopte Unijadostii Ameriku. Nakon 11. septembra 2001. godine, i pokrenutog rata protivterorizma, SAD su jo vie poele da ulau u svoju odbranu i tako jo vieprodubile vojno-tehnoloki jaz unutar evro-atlantske zajednice.65

    Sledei nedostatak bezbednosne politike EU, blisko povezan savojno-tehnikim zaostajanjem, odnosi se na pitanje finansiranja i ulaganja.Da bi bezbednosne snage Unije dobile adekvatna sredstva, opremu iinstrumente za realizaciju zadataka, potrebna je vea potronja i ulaganje unjih. Kako je ve napomenuto, Amerika ulae mnogo vie novca u razvoj iistraivanja, odnosna naoruavanje i opremu svojih oruanih snaga. KodEU, poveanje ulaganja je konstatovano samo kod Francuske i VelikeBritanije, to je nedovoljno da bi se smanjio ionako rastui vojno-tehnolokijaz izmeu dve strane Atlantika.66 Sam porast uloenih sredstava neepoveati efikasnost EU, ukoliko se ta sredstva funkcionalno ne rasporede uokviru Unije. Upravo na otklanjanju ovih problema trebao bi sa se proverirad novoformirane Evropske odbrambene agencije.

    Veoma znaajan nedostatak jeste i politiko nejedinstvo saveznika.Bilo ono unutar NATO, gde glavna linija nesporazuma ide izmeu SAD iEU, bilo to nejedinstvo unutar same Evropske unije (stara i nova Evropa).Postizanje politikog jedinstva ostae jo uvek neizvesno kako zbog

    64 Hopkinson William, Sizing and Shaping European Armed Forces, Lessons andConsiderations from the Nordic States, SIPRI Policy Papers No. 7, SIPRI, March2004, p. 11.

    65 Budet odbrane SAD za 2003. godinu usvojen je u iznosu od 379 milijardi dolara ipredstavlja rast od vie od 14% budeta odbrane u poslednjih 20 godina; u, HemPiter van i Kugler Riard L., Jedinstvo Zapada i transatlantski bezbednosniizazova, op. cit., str. 10-11.; Wogau Karl von, The Path to European Defence,Maklu, Antwerpen-Apeldoorn, 2004, p. 65.

    66 Wogau Karl von, The Path to European Defence, op. cit., p. 124.

  • 442

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    amerikog unilateralnog nastupa u svetu koji trenutno ima jedino obziraprema samom sebi, tako i unutar Unije gde je 25 lanica jo tee okupiti okojedinstvene platforme nego kada ih je bilo 15.

    Ova tri nabrojana nedostatka nisu i jedini nedostaci koji oteavaju isputavaju dalji razvoje EBOP, ali su prepoznati kao najvaniji. Njihovimotklanjanjem ili bar smanjenjem razvoj bezbednosne politike Unije,svakako, bi bio jo vie olakan.

    Budunost daljeg razvoja bezbednosne politike EU, kao i njenabudua pozicija zavisie od dalje sudbine Ustava Evrope ili od nekog novoginstitucionalnog reenja, odnosno ureenja EU. Odredbe koje jaajusolidarnost meu dravama lanicama EU uvode mogunost zajednikeodbrane, omoguuju kvalitetniju i dublju saradnju manjeg broja dravalanica, te ukazuju kako bi dalje trebalo da se razvija bezbednosna politikaUnije. Ako ove odredbe ne budu zaivele u Ustavu, mogu posluiti kaosmernice za budunost. Sudbina Ustava nee paralisati ili ugroziti ono to jedostignuto u ESDP, ali moe usporiti intenzivni tempo razvoja bezbednosnepolitike, to bi, dalje, usporilo dinamiku ostvarenja postojeih ciljeva. Sdruge strane, postignuti dogovori, uspesi i motivisanost 25 drava lanica daostvare bezbednosnu politiku mogu postati i pokretaka osnova realizacijedrugih evropskih procesa ukoliko bude zastao dalji razvoj Unije, naroito uekonomskoj sferi i procesu daljeg irenja.

    LITERATURA

    1. Andersson Joel Jan: Armed and Ready? The EU Battlegroup ConceptAnd the Nordic Battlegroup, Report No. 2, March 2006, SIEPS,Stockholm, 2006.

    2. ehuli Lidija (ur.): NATO i novi meunarodni odnosi, Politika kultura,Atlantsko vijee Hrvatske, Zagreb, 2004.

    3. Chaillot Papers 47, From St. Malo to Nice. European defence: CoreDocuments, Ruten Maartje (compiled by), Institute for Security Studiesof WEU, Paris, May 2001.

    4. Chaillot Papers 67, From Copenhagen to Brussels. European defence:Core Documents, Missiroli Antonio (compiled by), EU Institute forSecurity Studies, Paris, December 2003.

    5. Chaillot Papers 75, EU Security and defence: Core Documents 2004,Gnesotto Nicole (compiled by), EU Institute for Security Studies, Paris,February 2005.

  • 443

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    6. European Security Strategy A Secure Europe in a Better World,http://www.iue.eu.int/cms3_fo/showpage.asp?id=391&lang=en

    7. Gaji Dejan, Razvoj oruanih snaga u Evropskoj uniji, Meunarodniproblemi, Vol. LV, br. 3-4, 2003, str. 339-353.

    8. Gnesotto Nicole (editor), EU Security and Defence Policy The firstfive years (1999-2004), Institute for Security Studies EU, Paris, 2004.

    9. Gnesotto Nicole (editor), European defence A proposal for a Whitepaper, Institute for Security Studies EU, Paris, 2003.

    10. Grevi Giovanni, Lynch Dov, Missiroli Antonio, ESDP operations,http://www. iss-eu.org/esdp/09-dvl-am.pdf

    11. Hopkinson William, Sizing and Shaping European Armed Forces:Lessons and Considerations from the Nordic States, SIPRI Policy PapersNo. 7, SIPRI, March 2004.

    12. Howorth Jolyon, Keeler John T.S. (edited by), Defending Europe: TheEU, NATO, and the Quest for European Autonomy, PalgraveMacmillan, New York, 2003.

    13. Hunter Robert E., The European Security and Defense Policy: NATOsCompanion or Competitor?, RAND, Santa Monica, California, 2002.

    14. Lindstrom Gustav, The Headline Goal Updated April 2006,http://www.iss-eu.org/esdp/05/gl.pdf

    15. Lopandi Duko (ur.), Ugovori Evropske unije, Kancelarija SCG zapridruivanje EU, Evropski pokret u Srbiji, Beograd, 2004.

    16. Lopandi Duko, Janjevi Milutin (ur.), Ugovor o Evropskoj uniji odRima do Mastrihta, Meunarodna politika, Pravni fakultet, Fakultetpolitikih nauka, Institut ekonomskih nauka, Evropski pokret u Srbiji,Beograd, 1995.

    17. Siriki Sofija, Evropska unija i NATO reforma transatlantskogpartnerstva, Meunarodni problemi, Vol. LV, br. 2, 2003, str. 186-202.

    18. Ustav Evrope http://www.europa.eu.int/constitution/en/lstoc1_en.htm

    19. Winn Neil, CFSP, ESDP and the Future of European Security: WhitherNATO?, The Brown Journal of World Affairs, Winter/Spring 2003, vol.IX, issue 2, 2003, pp. 149-160.

    20. Wogau Karl von, The Path to European Defence, Maklu Publishers,Antwerp, 2004.

  • 444

    MP 4, 2006 Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije(str. 414-444)

    Dejan ORLI

    OPERATIONALISATION OF THE EUROPEAN UNION SECURITY POLICY

    SUMMARY

    The article describes and analyses the development of the European Unionsecurity policy since 2003 till the present days. During this very short period, EU hasmanaged to set the specific goals and tasks that should serve as a basis for furtherdevelopment of the European Security and Defence Policy. Apart from this, theoperationalisation of the security policy creates conditions for the Union to play a greaterrole in international foreign policy and security decision-making.

    In the first part of the article the author has analysed in detail the EuropeanSecurity Strategy. By adopting the Strategy the European Union has established a strategicframework in the field of security defining the key threats, strategic goals andrecommendations that should be adopted by the EU member countries with the aim ofpursuing in an improved and more efficient way the European Security Policy. Analysingthe European Security Strategy the author has particularly explored and focused hisattention on several key determinants of the EU Security Policy.

    By adopting the European Security Strategy the European Union has kept onachieving and fulfilling several specific goals and tasks that are more specific and whichshould strengthen the Unions security policy. The author has analysed these goals andtasks in the next parts of the article. In 2004, a lot of work was done in pursuing the EUsecurity policy. A new EU Headline Goal was adopted both in the military and civiliandimensions of the European Security and Defence Policy. A new battle group concept wasadopted and initiated. These groups are small military units ready to act as shortly aspossible in settlement of international crises.

    In this article, the author has presented all security military and civilian operationsand missions of the European Union in the world, including the first one it undertook inearly 2003 and its first mission in Bosnia and Herzegovina. Today, these missions rangefrom Europe, Africa, Middle East, going as far as Eastern Asia.

    Similarly to the analysis of the European Security Strategy, at the very end of thearticle the author has explored in detail the Constitution for Europe, and above all, the articlesconcerning the Common Security and Defence Policy. The Constitution should haveenlarged and strengthened the functions and possibilities of the Unions security policy.

    Finally, apart from recognising that a progress was made and successfuldevelopment of the European Security and Defence Policy was achieved, the author warnsthat there are three very important deficiencies of its security policy that prevent the Unionfrom playing a more significant role in the trans-Atlantic co-operation and redistributionof responsibilities with NATO and USA in settlement of the security problems in theworld. These deficiencies are: lagging behind USA and NATO in the military andtechnological sphere, the issues concerning the financing and investing in the Europeandefence, as well as the political disagreement of the Allies.