Odmah po proglašenju NDH l O. travnja 1941. objavljen je Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske, po kojem "vojsku i mornaricu Države Hrvatske sači­njavaju svi vojni obvezanici dotadašnje vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije i to časnici, podčasnici i momčad sviju vrsti oružja, aktivni i rezervni koji su dana l. studenog 1918. bili zavičajnici u ma kojoj općini koja je danas sastavni dio Države Hrvatske ili čiji su očevi bili toga dana zavičajnici til1 općina." Do 16. travnja 1941. službeni naziv za novu hrvatsku vojsku bio je Vojska Države Hrvatske. Na prvoj sjednici državne vlade 16. travnja odlučeno je da se "ustrojstvo nove hrvatske vojske organizira i vodi po uzoru i na principi­ma koji su vrijedili za Hrvatsko domobran­stvo do 1918. godine. Na taj način produžile bi sc kroz novu vojsku sve slavne tradicije prve hrvatske vojske i njene slavom ovjenčane 42. vražje divizije." Nova hrvatska vojska toga je dana nazvana Hrvatsko domobranstvo, a dijelila se na Kopnene snage (ubrzo preimeno­vane u Kopnenu vojsku), Mornaricu i Zračne snage.

U prvo vrijeme u sklopu Hrvatskog domo­branstva nalazile su se i sve prometne usta­nove (žel jeznice, pošta, brzojav, telefon, radio), kao i s-ve snage sigurnosti objedinjene u Odjelu za zbor javnog reda i sigurnosti (državno redarstvo, općinsko i gradsko redar­stvo, građanska zaštita i oružništvo; kasnije je jedino oružništvo ostalo dijelom oružanili snaga.) Kad su ustrojeni Narodna zaštita 1

Državna častna radna služba, i oni su sma­trani dijelom Hrvatskog domobranstva.

Zapovjednikom cjelokupne oružane sile i ministrom Hrvatskog domobranstva postao je vojskovođa Slavko Kvaternik (sl. 1). On je formalno na dužnosti ministra ostao do 4. siječnja 1943., no u stvarnosti je uklonjen s položaja već u jesen 1942. Neposredni nadzor nad Ministarstvom preuzeo je Ante Pavelić, a za vršioca dužnosti ministra postavio je gene­rala Vilka Begića (sJ. 2) koji je na toj dužnosti ostao do 2. rujna 1943. kada je za ministra postavljen zrakoplovni general Miroslav Navratil. Već 29. siječnja 1944. godine na n,egovo mJesto dolazi ustaški pukovriik Ante Vokić. Zbog poznatog pripremanja puča kojim je zajedno s min istrom unutarnjih poslova Mladenom Lorkovićem pokušao NDH prevesti na stranu savezničkih sila bio je uhićen 30. kolovoza 1944. Zadnji ministar bio je vice-admiral Nikola Stcinfel, postavljen 31. kolovoza 1944. Zapovjednikom Kopnenili snaga postao je 16. travnja 1941. general pješaštva Slavko Stanzer

l. Hrvatsko domobranstvo

(s/. 3), Zračnih snaga pukovnik Vlado Kren js/. 4), a Mornarice kapetan bojnog broda Đuro Jakčin. Već 25. svibnja 1941. general Stanzer postao je glavni inspektor Hrvatskog domo­branstva, a na njegovo mjesto došao je pod­maršal Vladimir Laxa (s/. 5).

Zapovjedništvo vojske i Ministarstvo Hrvat· skog domobranstva utemeljeno je 16. travnja 1941. kao jedinstvena organizacija koja sc dijelila na Predsjedništvo i sedam odjela:

I. Odjel kopncnili snaga

II. Odjel za ratnu mornaricu, riječnu plovidbu, obale i pomorstvo

13

Slika 1 Vojskovodja Slavko Kvaternik u odori Kopnene vojske Hrvotskog domo­blanst'IIJ. (HhO!Wpol'ljMIOOI!j}

Slika 2 Gene1ol Vilko Begić, glovm Glavnog stoleJo, u genemlskoj kabanici s uven­im poJUbimo i uvenom pod-slovom, 1943. (S. Pogotii)

Slika 3 Geneml pješaštvo Slavko Stanze1, zapovjednik Kopnene vojske HJVotskog domobJonst'lo, 1941. ' ' (Hrw~ki po~jesni muzej)

l. Hrvatsko domobra nstvo

Ill. Odjel zračnih snaga Postojali su sljedeći odjeli:

IV Odjel za željeznice i promet l. Osobni odjel,

V Odjel za cestovni saobraćaj i građevine 2. Novački odjel,

VI. Odjel pošta, brzojava, telefona i radija 3. Pravosudni odjd,

VII. Odjel za zbor javnog reda i sigurnosti 4. Zdravstveni odjel,

Privredni inšpektora t kao Vlli. odjel ustro­jen 2. svibnja 1941.

Do 4. kolovoza 1941. godine kada je formirano novo Ministarstvo Hrvatskog

domobranstva, s radom su započela i osta­la civilna ministarstva, te su odjeli nevoj­Iličkog značaja prešli u sklop Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva prome­ta. Novo Ministarstvo Hrvatskog domo­branstva sastojalo se od Predsjedničkog

14

meda, osam odjela1, Glavnog stožera, Upravnog glavnog stožera i Glavnog računarskog nadzorništva.

!1. Odjel za konjarstvo i veterinarstvo,

6. Odjel za naoružanje i tehničku opremu,

7. Vojno-gospodarstveni i upravni odjel,

8. Odjel za Narodnu zaštitu.

Svaki odjel dijelio se na više odsjeka. Na čelu odjela nalazili su se glavari odjela, a na čelu odsjeka stajali su pročelnici odsjeka.

Neposredno podređeni Ministarstvu bili su i Vrhovno nadzorništva Hrvatskog domo­branstva i Zapovjedništvo vojnih škola.

Naziv Hrvatc;ko domobranstvo prontijenjen je 2. rujna 1942. godine u Domobranstvo, pa je

i naziv samoga ministarstva promijenjen u Ministarstvo domobranstva.

Ministarstvo domobranstva 21. siječnja 1943. mijenja naziv u Ministarstvo oružanih snaga, te pod njega potpada i Ustaška vojni­ea, koja je do tada bila samostalna2. Naziv "domobrru1stvo" često je neslužbeno označa­vao kopnenu vojsku, a od navedenog nadnev­ka i službeno sc pravi razlika izmedu Domobranstva, Mornarice i Zrakoplovstva.

Po toj zakonskoj odredbi Oružane snage NDH sastojale su se iz sljedećih dijelova:

Domobranstvo

Bojno zrakoplovstvo

Plovne snage

Ustaška vojnica

Omžništvo

Narodna zaštita

Državna radna služba.

Tako je ostalo do kraja rata, uz povremeno mijenjanje naziva pojedinih dijelova, o čemu se govori u pojedinim kasnijim poglavljima.

Glavni stožer Ustaške vojnice postao je dijelom Ministarstva oružanih snaga, a neki njegovi odjeli bili su spojeni s odgovarajućim odjelima dotadašnjeg Ministarstva domo­branstva.

Novo Ministarstvo oružanih snaga sastojalo sc od sljedećih dijelova:

l. Pobočništvo,

2. Glavnostožerni ured,

3. Upravni ured,

4. Osobni ured,

S. Stožer Ustaške voj nice,

6. Izvjcštaj1li odjel,

7. Odgojni odjel,

8. Redarstvo oružanih snaga,

9. Nadzorno vijeće.

Uredi su se sastojali od odjela, a odjeli od odsjeka. Ministar Navratil dobio je titulu "ministar i zapovjednik oružanih snaga", no kada je Ante Vokić preuzeo Ministarstvo 29. siječnja 1944. položaj "zapovjednil<a oruža­nih snaga" dobio je general-poručnik Matija Čanić. Detaljan opis svih organizacijskih promjena u okviru Millistarstva i svih njegovih ureda i odjela ne možemo dati na ovome mjestu jer bi to zahtijevalo prostor od barem još stotinjak stranica. Ovo osta.vljamo za neko drugo buduće djelo koje će potanko opisati ustroj vojnih postrojbi NDH.

Obvezatno djelatno razdoblje (vojni rok) u Hrvatskom domobranstvu (kasnijim Omžanim snagama) trajalo je dvije godine, a novačenje je vršeno u dvade­set prvoj godini života.

2 Vet lg. o!ujko 1942. godine Zakonsko orhedba o oružanoj vojnice, međutim to odredba nije imolo nikakve prok1i1ne p~jedice.

l. Hrvatsko domobranstvo

15

Slika 4 Zrakoplovni pukovnik Vlodimu Kren, zapovjednik Zračnih snago. (1 /l,qkn)

Sliko 5 General-poručnik Vladimir laxo, g lovor Glavnog stožera. (S Pogo(oc)

Tablica l.

HRVATSKI NAZIVI: VOJSKA ZBOR DIVIZUA ZORU Gl

PUKOVNIJA BOJNA4 (u topništvu SKLOP) SA TN IJAS (u topništvu BITNICA) VOD ROJ

. \

l. Hrvatsko domobranstvo

Kopnena vojska

Ustrojstvo Glavnoga stožera

Prvih tjedana postojanja Nezavisne Države Hrvatske zapovijedanje Kopnenom vojskom bilo je usredotočeno u Stožeru Kopnene vojske koji se sastojao od Predsjedničkog ureda i 14 odjela.

Stožer je 20. svibnja 1941. promijenio naziv u Zapovjedništvo Kopnene vojske, a njegovi odjeli nazvani su uredima. Zapovjednik je bio general pješaštva Slavko Stanzer, a od 3 lipnja 1941. podmaršal (general-poručnik) Vladimir Laxa. Postojalo je još jedno zapovjedništvo - Glavni stožer vojskovođe - koje je djelovalo pod neposrednim nadzorom vojskovodc Kva­ternika, a na čelu mu je bio podmaršal August Marić.

Zapovjedništvo Kopnene vojske i Glavni stožer vojskovođe ujedinjeni su 4. kolovoza 1941. godine u Glavni stožer Domobranstva. Glavar stožera postao je general-poručnik August Marić, a od 4. listopada na njegovo mjesto došao je general-poručnik Vladimir Laxa. Glavni stožer Domobranstva sastojao se od jednog ureda i devet odjela:

l. Opći odjel,

2. Operativni odjel,

3. Etapni odjel,

4. Odjel za ustrojstvo,

S. Odjel za očevidnost,

6. Nastavni odjel,

7. Odjd za ratnu povijest,

8. Prometni odjel,

9. Odjel za predvojničku i poslijevojničku naobrazbu,

10. Pomoćni ured.

Glavni stožer Domobranstva zapovijedao je svim vojn im pothvatima i nadzirao sve postrojbe, škole i ustanove Kopnene vojske.

16

STAROJUGOSLAVENSKI NAZIVI: ARMIJA

KORPUS DIVIZIJA BRIGADA

PUK BAT AU ON (u ortiljeriji OIVIZION) ČETA (u artiljeriji BATERIJA) VOD ODEUENJE

Podređeni su mu bil i i vojni izaslanici i ostalo vojno osoblje u inozemstvu.

Nadzorništva vrsta oružja također su se nalazila u sklopu Glavnoga stožera. Postojala ~u četiri nadzorništva: Nadzonuštvo pješa­štva, Nadzorništva konjaništva, Nadzor­ništva topništva i Nadzorništva tehničkih četa. Kasnijim prcustrojstvom stvoreno je umjesto Nadzorništva konjaništva Nadzor­ništva brzih četa koje je bilo zaduženo za konjaničke, samovozne, oklopne i koturaške (biciklističke) postrojbe; također je stvoreno Nadzorništva dojavništva. Nadzornišrva su organizirala vojnu izobrazbu, predlagala pro­mjene u ustrojstvu, izrađivala pravilnike itd.

Nakon stvaranja Ministarstva omžanih snaga u siječnju 1943. Glavni stožer Domobranstva preustrojen je najprije kao Glavni stožer O ružanih snaga, a zatim kao Glavnostožerni ured. Time je na neki način njegov značaj smanjen, budući da je bio tek jedan od nekoliko ureda Ministarstva, a ne posebno zapovjedno tijelo. Na čelo Glavnostožernog ureda došao je general Fedor Dragoj lov; njega je l. rujna 1944. zamijenio ustaški pukovnik Tomislav Sertić.

Glavnostožerni ured sastojao se od četiri odjela:

l. Operativni odjel (poznat i kao Pothvami odjel),

2. Ustrojbeni odjel, 3. Nastavni odjel, 4. Pozadinski odjel.

U ~klopu ureda nalazila su se i sva nad­zorništva vrsta oružja. Ostali odjeli koji su ranije bili sas tavnim dijelom Glavnog stožera Domobranstva premiješteni su u druge urede, te je time odgovornost Glavnostožcrnog ureda smanjena.

Ustrojstvo operativnih postrojbi

U načelu se Kopnena vojska sastojala od odredenih vrsti oružja i struka. Vrste oružja bile su pješaštvo, konjaništvo, topništvo i teh­ničke čete (podijeljene na opkoparstvo, dojav­ništvo, žcljezničarstvo, samovostvo i oklop­ruštvo; dvije zadnje grane bile su kasnije zajedno s konjaništvom spojene u brze čete) . Struke su bile zdravstvena, pravosudna, intendantska, popunidbena, gospodarska i tehnička. Tu su bile još i pomoćne struke (činovnici, nastavnici, glazbenici, svećenici).

Nazivi formacija Kopnene vojske temeljili su se na nazivima koji su bili u uporabi u doba Austro-Ugarske. Neki su nazivi iz tog vreme­na ipak promijenjeni (tablica 1.)- bataljun u bojnicu, odnosno bojnu, a brigada u zdrug.

U ustrojbenom pogledu Kopnena vojska sa­stojala se od pothvatnog (operativnog) i teri­tOrijalnog dijela. Zborovi, divizije, zdmgovi, pukovnije, samostalne bojne te sklopovi, izvršavali su operativne i borbene zadaće, a zborna podmčja, popunidbcna zapovjedništva i doknadne postrojbe izvršavale su vojno-teri­torijalne zadaće (administracija, novačenj e, opskrba itd.).

U početku je postojalo pet divizijskih po­dmčja:

Savsko divizijsko podmčje (sa sjedišLcm u Zagrebu)

Osječko divizijsko podmčje (sa sjedištem u Osijeku)

Vrbasko divizijsko područje (sa sjedištem u Banja Luci)

Bosansko divizijsko područje (sa sjedištem u Sarajevu)

Jadransko divizijsko podmčje (sa sjedištem u Mostam)

Pukovnije bivše jugoslavenske vojske najprije su bile preustrojene kao nove hrvatske pukovnije s novim nazivima, ali to preustro­jstvo bilo je samo privremeno, te su u sklopu divizijskih područja tijekom travnja i svibnja 1941. godine postrojene 23 pohodne i 24 po­sadnc bojne.

Većina je tih bojni 29. lipnja 1941. ušla u sklop novopostrojenih l S pješačkih ptlkovni­ja. Osim pješačkih pukovnija stvorene su i jedna konjanička pukovnija, J O topničkih odjela te mnogo manjih i pomoćnih postrojbi.

Postrojbeni pregled Kopnene vojske od srpnja do listopada 1941.:

Savsko divizijsko podmčje

l. pješačka pukovnija, Bjelovar

2. pješačka pukovnija, Zagreb

3. pješačka pukovnija, Karlovac

I. topnič.ki odje:!, Varaždin

IL topnički odjel, Zagreb

IL konjanički odjel Konjaničke pukovnije, Zagreb

Stožer i Stožerna satnija Konjaničke pukovnije, Zagreb

Pionirska ptlkovnija, Karlovac

L samovozna bojna, Zagreb

Savska povozna satnija, Zagreb

Osječko divizijsko podmčje

4. pješačka pukovnija, Osijek

S. pješačka pukovnija, Požega

l. Hrvatsko domobranstvo

6. pješačka pukovnija, Vinkovci

III. topnički odjel, Osijek

IV topnički odjel, Petrovaradin

L konjanički odjel Konjaničke pukovnije, Vuovitica

Pontonirska bojna, Osijek

3. samovozna satnija, Osijek

Željeznička bojna, Brod na Savi

Osi ječka povozna satnija, Osijek

Bosansko divizijske podmčje

7. pješačka pukovnija, Sarajevo

8. pješačka pukovnija, Tuzla

9. pješačka pukovnija, Travnik

V. topnički odjel, Sarajevo

VL topnički odjel, Tuzla

Samostalni konjanički odjel, Kalinovik

Il samovozna bojna, Sarajevo

Bosanska povozna satnija, Sarajevo

Vrbasko divizijske područje

l O. pješačka pukovnija, Banja Luka ll. pješačka pukovnija, Sisak

12. pješačka pukovnija, Otočac

VII. topnički odjel, Banja Luka

VllJ. topnički odjel, Bihać

o. samovozna satnija, Banja Luka

Vrbasl<a povozna satnija, Ban ja Luka

Jadransko divizijsko područje

13. pješačka pukovnija, Mostar

14. pješačka pukovnija, Trebinje

lS. pješačka pukovnija, Knin

IX. topnički odjel, Mostar

X. topnički odjel, Knin

7. samovozna satnija, Mostar

Jadranska povozna satnija, Mostar

Svaka pješačka pukovnija trebala je imati l .626 časnika, dočasnika i domobrana. Tre­bala se sastojati od dvije pješačke bojne, stožerne satnije, protuoklopne satnije, prateće satnije, radnog pol uvoda i pukovnijske glazbe. Svaka pješačka bojna imala je tri streljačke satnije i strojničku satniju; streljačka satnija sastojala se od tri voda, svaki vod od tri roja; strojnička satnija sastojala sc od dva voda, a svaki vod od četiri roja. Stožerna satnija imala je razvidni vod, dojavni vod, pionirski vod i pomoćni vod. Protuoklopna satnija in'lala je tri voda sa šest protuoklopnih topova. Prateća satnija in1ala je topnički vod i bacački vod.

3 Naziv "zdrug" u početku je označavao odred, o tek od proljeću 1942. yodine počeo se upotrebljavati u značenju riječi "brigada". Od 1942. godine, pod utjewjem novog kori jenskog provopiso, umjesto "zdrug" i "zbor" počelo se govorili "sdrug" i "sbor". Ovo promjena dosljedno se poštivala u Ustaškoj vojnici, ali u Hrvatskom domobranstvu često su i dolje pisali i govorili po starom, po i u službenim spisima i propisima. Već iduće godine ponovo se počelo govoriti "zdrug" i "zbo~', o li samo u Domobranstvu.

• U Domobranstvu je u prvo vrijeme korišten no ziv "bataljun", o tek kasnije "bojnica", i konačno, od jeseni 1941 ., "bojno"; u Ustaškoj vojnici odmah je uveden naziv "bojnica", što je u Austro-Ugarskoj, u 19. stoljeću, bio naziv za topni1ku bitnicu. Do jeseni 1941. toj naziv promijenjen je u "bojno" U kon;oništvu i topništvo koristio se u početku naziv "odjel", o od 13. prosinca 1941. naziv "sklop".

s 13.. prosinca 1941. naziv "sotnijo" promijenjen je u "sar (muškog rodo}; 9. siječnja 1943. ponovno je vraćen naziv "satnijo", o 28. ožujka 1943. naziv je ponovno promijenjen u "sar', oli ovoga puto zens.~ogo rodo. Neslužbeno se uvijek govorilo "satnijo".

17

' \

l. Hrvatsko domobranstvo

U stvarnosti je pojedina pukovnija mogla biti nešto manja ili poprilično veća od propi­sanoga. Na prin..,;er, l. pješačka pukovnija koja se borila u -Bosni imala je u prosincu 194 L. godine čak sedam bojni.

Svaki topnički odjel sastojao se od tri topničke bitnice (svaka s dva voda) i stožerne bitnice (s dojavnim, premjerni:m i pomoćnim vodom.); teoretski se topnički odjel sastojao od 421 časnika, dočasnika i domobrana, 266 konja i 12 haubica od 100 mm.

Cjelokupna Kopnena vojska brojala je u lipn­ju 1941. godine oko 44.000 časnika, dočasni­ka i domobr;ma.

Kvaternik je 9. svibnja 1941. godine naredio ·zatvaranje granice sa Srbijom. Već 24. travnja ustrojeno je Zapovjedništvo Istočnog pogra­ničnog područja koje je dobilo zadaću nadzi­rati granicu prema Srbiji i Crnoj Gori. Zapovjedništvu su na raspolaganje stavljene dvije pohodne bojne (ll. i V). 24. svibnja iste godine promijenjen je naziv toga zapovjed­ništva u Zapovjedništvo Hrvatskog graničar­stva, te su mu dodijeljene još tri pohodne bojne (III., TV i VII.). Već 21. srpnja 1941. došlo je do novog preustrojstva, tc je stvoreno Zapovjedništvo Vojne krajine, nakon čega je formirana Vojna krajina kao posebno vojno, upravno i sudsko tijelo koje je obuhvaćalo kotareve duž granice sa Srbijom i Crnom Gororn. Pridružene pohodne bojne dobile su nove brojčane oznake (I. - V bojna Vojne kra­jine), a sve ostale oružane postrojbe (Oružni­štvo, Redarstvo i Riznička straža) podređene su novom Zapovjedništvu Vojne krajine. Početkom kolovoza 194 L. svaka bojna dobila je i vod brdskih topova od 65 mm.

Posadnu službu provodila su mjesna zapov­jedništva kojih je na kraju 1941. bilo dvade­set tri. Kasnije su postrojene i mnogobrojne posebne posadne postrojbe, obično bojne ili satnije (do kraja 1941. postojalo ih je tek nekoliko).

Postojala su i popunidbena zapovjedništva koja Sl!.l brinula o novačenju vojnika i njiho­vom slanju u operativne postrojbe. Do lipnja 1941. stvoreno je 18 takovih zapovjedništava.

Nakon izbijanja borbi u razdoblju od lipnja do kolovoza 1941. Glavni stožer je pokušao suzbiti aktivnosti ustanika redovnim oružni­čkim pa tek zatim i mirnodopskim domo­branskim postrojbama. Uskoro je postalo očigledno da se Kopnena vojska mora preu­strojitit kako b i se uspješno nosila s neočeki­vanim borbenim zadaćama. Kvaternik je 31. srpnja 1941. ustrojio tri posebne postrojbe za borbu protiv partizana i četnika u Bosni i dijelovima Hrvatske. Bili su to Lički zdrug, Sanski zdrug i Kninski zdrug. Ovi zdrugovi (pri čemu riječ "zdmg" ovdje označava odred, a ne brigadu ) in1ali su svoje -posebno opera­tivno područje i sve postrojbe Hrvatskog domobranstva, Ustaške vojnice i ostale oru­žane postrojbe na n jihovom području bile su stavljene pod njihovo zapovjedništvo. ·

U razdoblju od kolovoza do listopada 1941. zdrugovi su preustrojeni, a stvorene su i neke

lB

druge privremene posebne postrojbe, kao na primjer Grupa generala Klaića u Doboju (kasnije sc premjestila u Tuzlu) ili Grupa generala Lukića u Karlovcu koja je bila podre­đena talijanskoj 2. vojsci. Grupa generala Klaića pokrivala je cijelo područje sjeveroisto­čne Bosne i kao najvažniju zadaću imala je sprječavanje ulaska partizana iz Srbije i zaštitu željeznički h pruga Rrod-Zavidovići , Doboj-Tuzla i Usora-Teslić. Ta je grupa bila temelj uspostave 4. pješačke divizije u stude­nome 1941.

Učinkovitost navedenih privremenih postroj­bi bila je raznolika i varirala je od potpunog uspjeha do potpunog neuspjeha, ovisno o sposobnosti pojedinih zapovjednika i oprem­ljenosti njihovih sastavnih dijelova. Zbog toga je Glavni stožer isplanirao korjenito preu­strojstvo Kopnene vojske koje je na snagu stupilu l. studenoga 1941.

Tim su preustroJstvom stvorena tri domo­brans!Gl zbora, tri domobranska zbor na pod­mčja i Vojna zona br. l . Svaki zbor imao je po dvije pješačke divizije; svaka divizija imala je dvije do tri pješačke pukovnije, jedan do dva topnička odjela te pomoćne i pozadinske postrojbe. Zborovi i divizije bili su operativna, te ujedno i teritorijalna vojna tijela, što znači da su sc stalno nalazili na svome području za koje su bili zaduženi u pogledu održavanja javnoga reda i mira.

Kopnena vojska dijeWa se na sljedeće zboro­ve, odnosno zborna područja:

I. domobranski zbor, Sisak

. TI. domobranski zbor, Slavonski Brod

III. domobranski zbor, Sarajevo

I. domobransko zborno područje, Petrinja

II. domobransko zborno podn1čje, Banja Luka

III. domobransko zborno područje, Travnik

Od 3. prosinca 1941. postojala je u o kvim III. zbornog područja i pod njegovim zapovjed­ništvom Vojna zona br. l. Obuhvaćala je kotareve Travnik, Fojnica, Bugojno, fajce i Mrkonjić-Grad.

U nadležnosti zapovjedništava domobranskih zborova bilo je opće zapovijedanje podčinje­

nim postrojbama u borbenom, stegovnom i nastavnom pogledu; uporaba svih postrojbi na području zbora u cilju obrane područja i održavanje reda i mira; rukovođenje doglas­nom službom, vojnom promidžbom u postrojbama, ustanovama i kod pučanstva tc rješavanje osobnih poslova z.a časnike, vojne službenike, dočasnike i vojnike.

Postrojbeni pregled na dan l . studenoga 194L bio je kako slijedi:

I, do~obranski zbor:

l. pješačka divizija, Bjelovar l . pješačka pukovnija, Bjelovar 2. pješačka pukovnija, Zagreb ll. pješačka pukovnija, Sisak

l. topničkt odjel, Varaždin n. tOprtičkt odjel, Zagreb l povozna satm1a, Zagreb

2. pJešačka diVIZija, Blhac 3. pješačka pukovruJa, Karlovac 12. pješačka pukovnija, Otočac l 5. pješačka pukovmja, Kmn Vlll. tOpmčkJ odJel, Bihać X. tOpručkJ odjel, Zagreb

KonJaničk.'l pukovnija, Zagreb l piOmrskn boJna, Sl'>:lk 111. piOnirska bojru1, Karlovac Koturaška bojna, Koprivnica

Golubarska satnija, Zagreb

ll. domobranski zbor: 3. pJCŠačk.'l divizija, Vmkovci

4. pješačka pukovnija, Osijek 6. pješačka pukovniJa, Vinkovci l. bojna l 6. pješačke pukovn1je

!postroJba Njemačke narodne skupine)

lli. topmčk.l odjel, Doboj rv. topručk.l odJel, Petrovaradm 3. povozna satniJa, Osijek

4 pJešačka d1vizija, Doboj 5 PJC~ač!G1 pukovniJa, Sl. Požega 8 PJCŠ<Ička pukovruJa, Vinkovct l O. pješačka pukovnija, Banjaluka Vl topnički odjel, Tuzla Vl!. topmčk.l odJel, Banjaluka 4 povozna satru)a, Bru1jaluk.a

3. amovozna satnija, Osijek 6. Samovozna satnija, Banja Luka ll. p1onirska bojna, Brčko

rv. piOnirska bojna, Osijek DoJav11a bojna, Požega Golubarska poswja, Slavonski Brod željeznička bojna, Slavonski Brod V. bojna Vojne krajine (taktički)

Ill. domobranski zbor: 5. pJešačka dJVJZJja, SaraJevo

7. pješačka pukovniJa, Sarajevo 9 pješačka pukovru1a, Travnik V. topmčkt odJel, Sarajevo :; povozna saUl!Ja, Sarajevo

6. pJešačka dJvizija, Mostar 13. pješačka pukovm)a, Mostar 14. pJešnć!Gl pukovmJa, Trebmje LX. topmčk.l odjel, Mostar 6. povozna satnija, Mostar

Lli. srunovozna bojna, Sarajevo Samoswlni konjanički odjel, Sarajevo Golubarska posta ja, Sarajevo

l, II, III. i IV. bojna VoJne krajine (taktički)

U okviru 4. pješačke divizije postrojena su čet iri posebna odreda, tzv. "gromade", radi učinkovnije borbe protiv parti:wna i četnika­Gromada Mateša, Gromada Paja, Gromada Grum i Gromada Bosruć.

l. Hrvatsko domobranstvo

Svako zborno područJe b1lo 1e Me~ovno podčinjeno zapoVJedništvu domobranskog zbora na području koJega '>e nalazilo a u svemu O'>talom Mllll'>tar.,tvu Hrvat.,kog domobranstva.

Zapovjedništvu domobran~kog :borno~ pod­ručja bile su podčinJene u ste~ovnom po~edu sve doknadne poMroJix, popun1dbcna zapo­VJcdmi;tva, mJC~na 1 po~ta)JlJ zapoV)c~tva, dotadašnje dlVlzijske 1 posadne bolruce sa zdravstvenim .,atm)ama, domobranska ht:ći­lišta, radnJčkO-Z.111<llhjo,kc ... atnJJC, ob-.krbnc postrOJbe, domobran.,kJ thvtZII"kl sudoVI i tužiteljstva, skladišta, radion1cc 1 ostale usta­nove koje nisu neposredno b1le podčinjene Miniswrstvu Hrvat~kog domohranstv;t, a u materijalnom i novčanom r<>~lcdu sve r<>s· trojbe, ustanove i zavodi Kopnene VOJske na dotičnom podmčju.

Zapovjedni~tva domobramk1h zhornd1 pod­ručJa vršila ~u novačenJe 1 osJ).,'UranJc r<xlručJ:I u ratu, izvršavala popumdbcnc po-.lovc (nova­čenje, očev1dnost obveznika. pričuvmka, stoke vozila), odobravala .,u <xllagan)e .,Juzbc obvczmcmu i pricuvntm ć<l'-nicmta 1 doca­srucnna, poduztmala .,u mJere u obla-.u naro­dne zaštite (d1o kou '>pada u nadležnost vojske), vršila su poslove VOJnog zdravsl"a 1 veterinarstva p<>zadJn...kc r<>slovc, op.,krbu svili rostroib• 1 U'>tanm··• na worn p<xlručJu hranom, odJećom 1 obućom tvonvom i oružjem, rukovodila su ~adttehsktm po~lo­vima (izgradnJa, odrZ.lV<IIlJc 1 nadzor nad VOJlllrn gradcvmam;tJ na wom područJu

KraJem 1941 u Za~cbu JC utemelJena 1

Ustaško-domobranska pukovnija "Poglav­nika Dr-a Ante Pavelića" Trcb;tl:t JI.! 1rnati isu MStav bo redovne pjc~aćkc pukovn1je, uz dodatnu konj:l tHćku s;\lmJu i lOprucku bitnicu.

Treba spomenuti još 1 Kotura;;ku bojnu koja je u h~topadu 1941 . pm tJ o jena u Koptlvn•c•, a sastoJala se od ćetin S<lllllje, te Jurišnu bojnu u Bihaću kao posebnu clium po~trojbu nepo· srcdno podrcdenu VC>JskL>VodJ Kvatermku

Na kraJU 1941 . ~txlmc Kopncn;t VOJ'-!Gl Je in1ala oko 77 000 ča~mka, doca.,mka 1 domo­braT13.

U prolJeće 1942. godmc CiJelo državno pod· ručJe NDH rod•Jchcnn JC 11<1 J'<llhV<Iln<l (opc­rauvna) područJa Svaka puko\ruJa, a b-,mjt! i zdru~ imala JC svoJe točno odredeno poth­vamo područje 1 wak.1 manJa po.,tro)ba koJa JC zbog borbcmh zadaca bila prcmJ~o:'.tcn·l na podmčje te pukovnJJL bila JOJ JC podrctlcna u pogledu borbene uporabe. Rild1 boljeg pokri­vanJa područJa po.,tn>JCI11 'll Petrinjski zdrug, Srijemski zdrug (u Runu), Slavonski zdrug lu OSIJeku, ka'>mic Požegi), Banjalučki zdrug, 'Ihzlanski zdru~ i Zcnički zdrug. To su b11i staln1 zdrugov1 koJi ~u okupljali mzno­li.ke postrojbe pod ~VOJim Z.'lpoVJedntštvom, ali još uvijek rusu •mali značaJke brigade u pravom snw.lu tc riJeči . KraJem 1941. i početkom 1942. godmc u ~lužbcn•m ~e '-Pl'>l· ma spominJu JOŠ .i Dobojski zdrug, U ti njski zdrug, Kordunski zdrug, Gradiški zdrug 1

19

l. Hrvatsko domobranstvo

novopostrojeni Lički zdrug, no nismo sigurni jesu li oni imali značajke ranijih privremenih zdrugova u smislu odreda ili novih stalnih zdrugova.

U travnju l 942. godine postrojena je l. gors­ka divizija sa sjedištem u Bjelovaru. Ta diviz­ija nije bila dijelom domobranskih zborova već je bila neposredno podvrgnuta Glavnom stožem. U prvo vrijeme sastojala sc od četiri gorska zdruga, svaki s jednom pješačkom pukovnijom i jednom lovačkom bojnom:

l . gorska divizija, Bjelovar

l. gorski zdrug, Zagreb Ustaško-domobranska pukovnija "Poglavnika Dr·a Ante Pavelića" II. lovačka bojna

Il. gorski zdrug, Bjelovar

2. gorska pješačka pukovnija

ITI. lovačka bojna

JJI. gorski zdrug, Požega

3. gorska pješačka pukovnija

IY. lovačka. bojna

IV gorski zdrug

4. gorska lovačka pukovnija

V lovačka bojna

Nakon otprilike šest mjeseci gorski zdrugovi su preustrojeni tako da su pješačke pukovnije i lovačke bojne ukinute, a wnjesto njih stvo­rene su po četiri bojne u svakome zdrugu; zdrugovi su imali i po jednu gorsku topničku bitnicu, pionirski vod i druge pomoćne pos­trojbe, a divizija je imala i oklopnu satniju.

U veljači 1943. godine Petrinjski zdrug pre­ustrojen je u V. gorski zdrug, a nešto ranije utemeljen je i VII. gorski zdrug koji je bio na izobrazbi u Reichu, u gradiću Bruck an der Leitha. VII. gorski zdntg ukinut je u travnju 1943., a ljudstvo je prešlo u ostale gorske zdrugove ili je upućeno u 369. legionarsku diviziju.

Sredinom 1942. godine formirane su četiri novačke pukovnije (l. u Zemunu, 2. u Osije­ku, 3. u Bjelovaru i 4. u Varaždinu) koje su bile zadužene za vojnu naobrazbu novaka. Također su postrojene Domobranska veleo­brtna zaštita lo njoj više u pogl. 1.5.) i Domobranska poljopriradna zaštita Ikoja je na ugroženim područjima š titila polja i usjeve). Izvršene su sve organizacijske pred­radnje za ustrojavanje Domobranske pripre­me kao nasljednice Vojne prednaobrazbe koja sc počela formirati u okvim Odjela za prijevo­jničku i poslijcvojničku naobrazbu Glavnoga stožera, međutim Domobranska priprema je morala obustaviti rad, a njene zadaće preuzela je Ustaška priprema (poglavlje /1-3.).

U travnju 1943. naređeno je novo preustro­jstvo Domobranstva (Kopnene vojske), a stupilo je na snagu l. kolovoza 1943. Preustrojstvo je izvršeno radi lalclcg zapovi­jedanja i bolje pothvatne uporabe postrojbi na osiguranju područja.

Zapovjedništva zborova i zapovjedništva zbornih područja spojena su u tri zapovjed-

20

ništva zbornih područja koja su imala i pot­hvatnu i upravnu (administrativnu) zadaću.

Preustrojstvom su ukinuti divizijski stožeri losin1 6. pješačke divizije, koja je bila u tali­janskoj Il. zoni), a od većine pješačkih i svih gorskih postrojbi stvorena su četiri gorska i četiri lovačka zdruga, svaki s po dvije gorske, odnosno lovačke pukovnije, te po dva top­nička sklopa.

Svaki gorski zdrug imao je u svome sastavu još i gorsku dojavnu satniju, gorsku obko­parsku satniju, oklopni vod, vojno-oružnički vod, zdravstvenu satniju, veterinarsku sat­niju, l. i 2. tovarni povoz, samovozni povoz, pekarsku polusatniju i gospodarski ured. Svaka gorska pukovnija imala je po tri bojne; svaka bojna sastojala se od tri streljačke sat­nije i strojničkc satnije. Stožer bojne imao je 18, strcljačka saulija 196, a strojnička satnija 226 časnika, dočasnika i domobrana, što je ukupno bilo 832 čovjeka u svakoj bojni. Stroinička satnija imala je osam teških stro­jnica i šest teških bacača, a streljačka satnija dvanaest lakih strojrlica i tri laka bacača. Lovački zdrugovi vjerojatno su imali sličan sastav, ali potankosti nisu poznate, osin1 činjenice da su svu opremu, naoružanje i streljivo osiguravali Nijemci.

U sklop gorskih i lovačkih zdrugova ušle su i neke ustaške bojne: XI. ustaška djelatna boj­na postala je III. bojnom 4. gorske pukovnije; XXXVII. ustaška djelatna bojna uključena je u 8. gorsku pukovniju, takoder kao Ul. bojna; IV i VITI. ustaška djelatna bojna postale su dijelom lO. lovačke pukovnije, vjerojatno kao njena II. bojna.

Evo pregleda postrojbi za ljeto 1943:

I. zborno područje, Z agreb Zapovjedništvo I. zbornog podmčja -

Zagreb

l. gorski zdrug "Poglavnika Dr-a Ante Pavelića", Bjelovar l. gorska pukovnija, Zagreb S. gorska pukovnija, Petrinja III. topnički sklop, Petrinja XIV. top1lički sklop, Pt:truvaradin

3. gorski zdrug, Petrinja 3. gorska pukovnija, Bjelovar l l. gorska pukovnija, Sisak II. topnički sklop, Zagreb XIII. topnički sklop, Zagreb

4. gorski zdrug, Daruvar-Pakrac-Lipik 4. gorska pukovnija, Sisak 8. gorska pukovnija, Zagreb I. topnički sklop, Varaždin XII. topnički sklop, Varaždin

2. lovački zdrug, Bos. Novi l. lovačka pukovnija, Bjelovar l O. lovačka pukovnija, Banja Luka IY. topnički sklop, Osijek VIIl. topnički sklop, Banja Luka

2. pješačka pukovnija, Zagreb

l 2. pJešačka pukovnija, Gospić

15. pješačka pukovnija, Knin

Il. lovačka bojna, Gospić

l. koruraška bojna, Koprivnica

II. zborno područje, Brod Zapovjedništvo n. zbornog područja -

Brod

l. lovački zdrug.. Vulkovci, Doboj 4. lovačka pukovnija, Osijek 6. lovačka pukovnija, Vtnkovci

V. topnički sklop, Osijek XVI. topnički sklop, Osijek

3. lovački zdrug, Brčko 5. lovačka pukovnija, Slavonski Brod 8. lovačka pukovnija, Thzla

VII. topnički sklop, Brčko XVIII. topnički sklop, 'Ibzla

4. lovački zdrug, Banja Luka

7. lovačka pukovnija, Sarajevo 13. lovačka pukovni;a, Mostar

XI. topnički sklop, Mostar XXII. topnički ~klop, Mostar

3. pješačka pukovnija, Karlovac (ali većinom u Bosni)

Sriemski zdrug, Ruma

1llzlanski zdrug, Thzla Slavonski zdrug, Požega

U. jurišna bojna, Brod

Dobrovoljački zdrug narodnog ustanka bojnika Hadžiefendića, Tuzla

Domobranska dobrovoljačka bojna "Branitelji Kladnja", Kladanj

Domobranska dobrovoljačka bojna, Banja Luka

Domobranska dobrovoljačka bojna, Kotorišćc

Domobranska dobrovoljačka bojna, Teslić

Domobranska dobrovoljačka bojna, Derventa

Domobranska dobrovoljačka bojna, Gračanica

Ul. zborno područje, Sarajevo:

Zapovjedništvo Ill. zbornog područja, Sarajevo

2. gorski zdrug "Vojskovodje Doglavnika Slavka viteza Kvaternika", Konjic

2. gorska pukovnija, Sarajevo 9. gorska pukovnija, Jablanica

IX. topnički sklop, Sarajevo

XX. topnički sklop, Sarajevo

6. pješačka divizija, Mostar 14. pješačka pukovnija, Trebinje-Bileća

l . domobranska dobrovoljačka pukovnija, Imotski

Domobranska dobrovoljačka bojna Fazlagić-Kula

Domobranska dobrovoljačka bojna Kupres

1. konjanička pukovnija, Travnik

l. Hrvatsko domobranstvo

Izvan sastava zbornih područja nalazilo sc osamnaest željezničko-stražarskih bojni ("žestra" bojni), ko1e su bile podređene nJe· mačkom Stožeru za osiguranje željeznica u Brodu ("Eisenbahn-Sicherungsstab Kroati­en"). Postojale su i četiri samovozne bojne (1. - IY.) koje su imale i određeni broj lakih tenkova i oklopnih vozila.

Razne doknadne postrojbe koje su prikupljale ljudstvo za izobrazbu, združene su u veljači 1944. u tri doknadna zdruga (po jedan za svako zborno područje):

I. doknadni zdrug, Zagreb

l. doknadna pukovnija, Zagreb I. gorska doknadna bojna, Varaždin III. gorska doknadna bojna, Zagreb IV gorska doknadna bojna, Križevci I. doknadna željezničko-stražarska

bojna, Petrinja I. posadna doknadna bojna, Karlovac

I. doknadni topnički sklop, Zagreb

I. doknadna opkoparska bojna, Sisak

I. doknadna dojavna bojna, Zagreb

II. doknadni zdrug, Vmkovci

2. doknadna pukovnija, Zemun I. lovačka doknadna bojna, Zemun II. lovačka doknadna bojna, Vinkovci II1. lovačka doknadna bojna, Hrvatska

Mitrovica II. doknadna željezničko-stražarska

bojna, Nova Gradiška II. posadna doknadna bojna, Požega

ll. doknadni topnički sklop, Petrovaradin

II. doknadna opkoparska bojna, Brčko

II. doknadna dojavna bojna, Požega

Ill. doknadni zdrug, Samjevo

3. doknadna pukovnija, Sarajevo II. gorska doknadna bojna, Travnik rv: lovačka doknadna bojna, Mostar ITI. doknadna željezničko-stražarska

bojna, Zavidovići Ill. posadna doknadna bojna, Visoko

III. doknadni topnički sklop, Sarajevo

III. doknadna opkoparska bojna, Sarajevo

m. doknadna dojavna bojna, Sarajevo

Doknadni zdrugovi vršili su izobrazbu nova­ka, te djelovali kao područne operativne pos­trojbe ukoliko se ukazala potreba.

U travnju 1944. od posadnil1 postrojbi, raznih pješačkih, topničkih i dobrovoljačkih postro­jbi koje nisu ušle u sklop gorskih i lovačkih zdrugova, stvoreno je deset posadnih zdru­gova. U posadne zdrugove uključene su kas­nije i željezničko-stražarske bojne ("žestra­bojnc") i satnije oklopljcnil1 vlakova.

U proljeće 1943. stvoren je Brzi zdrug, koji je objedinio većinu konjaničkih, samovoznih, oklopnih i koturaških postrojbi Domobran­stva. Taj je zdrug krajem 1944. jednostavno priključen Ustaškoj vojnici i dobio naziv Brzi zdrug Ustaške vojnice.

21

Slika 6 Glazbenici Vojske Države Hrvotske lS. travnja 1941. Još se uvijek nose staro­jugoslovenske oznake činova, ali s hrvatskom trobojkom iznad oznake čina no epoletama; no tvrdim kopo mo takoder je hrvatsko trobojka. (HI\'allki povijesni murej)

l. Hrvatsko domobranstvo

Postojao je i veW<.i broj pozadinskih postrojbi, vojnih ustanova i vojnih škola.

Postrojbeni pregled za sredinu 1944. godine:

I. zborno područje, Zagreb Zapovjedništvo I. zbornog podmčja,

Zagreb

l. gorski zdmg, Kutina 3. gorski zdrug, Banja Luka

4. gorski zdrug, Lipik

2. lovački zdmg, Donji Lapac l. posadni zdmg, Križevci

2. posadni zdmg, Karlovac 3. posadni zdmg, Gospić

4. posadni zdrug, Sisak

Zagrebački posadni zdmg, Zagreb

l . doknadni zdmg, Zagreb

II. zborno područje, Brod

l. lovački zdrug, Doboj 3.1ovački zdrug, Brod

4. lovački zdmg, Dvor 5. posadili zdrug, Nova Gradiška

6. posadili zdrug, Doboj 7. posadni zdrug, H1vatska Mitrovica

22

lO. posadili zdrug "Bosanski planinci", Tuzla

2. doknadni zdrug, Vinkovci

Ill. zborno područje, Sarajevo

2. gorski zdmg, Konjic 8. posadni zdrug, Sarajevo

9. posadni zdrug, Dubrovnik

3. doknadtli zdrug, Sarajevo

Izvan sastava zbornih područja nalazili su se:

Brzi zdrug, Brod na Savi l. domobranska radna pukovnija, Bjelovar

2. domobranska radna pukovnija, Osijek

3. domobranska radna pukoVIlija, Sarajevo željeziličko-stražarske bojne (ukupno njih

24, s još tri satnije oklopljenih vlakova)

Doknadne samovozno zapovjedništvo u Zagrebu s tri bojne (u Zagrebu, Brodu i Sarajevu)

l . doknadna oklopna sat, Zagreb (kasnije Doknadne oklopno zapovjedništvo)

Krajem 1944. i početkom 1945. stvoreno je dvadeset h rvatskih divizija u koje su zdru­žene sve domobranske i ustaške postrojbe. O tome više u Ill. poglavlju.

l. Hrvatsko domobranstvo

Odore i oznake Kopnene vojske

Prvih dana je nova vojska nosila sta.rojugo­slavenske odore i oznake činova, ali su s kapa odmah skinuli kokarde i stavili hrvatsku tro­bojku. Te su trobojke bile nestandardizirane, obično pravokutnoga oblika, a koristili su se i vijenci sa starojugoslavensltih časničkih kokardi, pri čemu se prethodno skinuo dvoglavi orao, a umjesto njega stavila troboj­ka. Trobojne trake stavljane su i na oznake činova, na gornju stranu epolete (sl. 6). Ponekad se nosila i široka trobojna vrpca oko lijeve nadlaktice (sl. 7) ili mala trobojka iznad lijevoga džepa, odnosno po jedna na svakoj strani ovratnika.

Fotografije nam pokazuju da su prvih dana učinjeni pokušaji prekrajanja omrznutih starojugoslavenskih šajkača da bi se barem novim oblikom kape razlikovali od stare vojske (sJ. 8).

Odmah po proglašenju NDH određeno je povjerenstvo koje je trebalo načiniti propise o novim odorama. Članovi povjerenstva bili su general Vilko Begić, major Ferdo pl. Halla, major Julije Donner i pukovnik Kraus Thdić. Odredba o osnutku povjerenstva navodi da će se oznake činova i rodova stavljati na rukave i da oznake neće biti ni zlatne ni srebrne "jer

· je to ostatak feudahzma, gdje se moralo zla­tom nagrađivati i u vanjskom obliku one, koji vrše službu za domovinu" No, s obzirom na odluku od 16. travnja 1941. da će se organi­zacija vojske temeljiti na domobranstvu iz

vremena Austro-Ugarske Monarhije, odlu­čeno je da i odore moraju slijediti tu tradiciju, dakle, s dosta zlata i srebra.

Nove odore Kopnene vojske napravljene su tijekom svibnja, a službeno su predstavljene u javnosti 13. lipnja 1941. na Antunova kada su i pitomci bivše kraljevske vojne akademije promaknuti u poručnike, te su dali i svečanu prisegu.

No, nije bilo moguće na brzinu proizvesti na tisuće novih odora, te je odlučeno da se i dalje nose starojugoslavenske odore, ali s novim oznakama i uz nove kape. Najveći dio surki kraljevske vojske ipak je prepravljen (sl. 9 i l O) - stavljeni su novi spušteni ovratnici, a pro­bušcne su i mpice za puceta na džepovima i rubovima skuti (puceta na starojugoslaven­skim surkama nisu bila vidljiva). Ponekad su stavljeni ovratnici tamnozelene boje, a ponekad iste boje koje je i odora, dakle masli­nasto sive. Ponekad je provedena samo jedna izmjena, ponekad sve ili nijedna, sve je ovisi­lo o raspoloživom vremenu i materijalu. Starojugoslavenske momčadske kabanice nisu se prepravljale, čak štoviše, na ovratnici­ma su često ostavljene latice kvadratnog obli­ka (dok su u Kopnenoj vojsci za kabanice propisane latice u obliku koplja). Zbog ratnog stanja te su se prepravljene i neprepravljene odore nosile još godinama -postoje fotografije čak iz 1945. koje pokazuju domobrane u starim odorama.

23

Slika 7 Domobrani u storojugoslovenskim surkamo i novim hrvotskim taborskim kopomo; no lijevom rukavu nose povesku u bojo mo hrvotske zostove. (S. V~novii)

Sl iko 8 Vojsko Države Hrvatske 15. travnja 1941. na sprovodu Petra Kvoterniko u Zagrebu na groblju Mirogoj. Vojnici nose starojugoslavenske šinjele s preprovljenim ŠĐjkocomo no kojima je mola hrvatsko trobojka. (Htwllki IIO'"Ieslll muzej)

Slika 9 Domobranski vodnici - doci no lelu s porulnikam u prepravljenim staroju­goslovenskim odoramo s domobran­skim kapomo i oznokamo 1inoYO, 1941. Koo oznaku doka nose staroju­goslavenski znak u oblik11 dvo prekrižena mola iznad lijevog džepa. (S i'oga1ić)

l. Hrvatsko domobranstvo

24

Proizvodnja novih odora nikako nije mogla postići potrebnu brzinu pa se tijekom 1944. godine sve više poj avi juju odore njemačke vojske. Surke su znane pod nazivom "M-43", a bilo je i dosta kabanica koje se raspoznaju po izrazito velikim ovratnicima (sl. ll ) . Tijekom te godine u Hrvatsku je uvezeno više

l. Hrvatsko domobranstvo

od 120,000 kompleta njemačkih odora, koje su se osim u Domobranstvu nosile i u Ustaškoj vojnici. Njihova je boja bila slična boji domobranskih odora. Na njima su se nosile sve propisane oznake, osim na ovrat­niku kabanice gdje se nisu stavljale ni latice, vjerojatno zbog štednje.

--L ~

25

Slika 10 Skupina visvkHt časnika Kopnene vojske Hrvatskog domoilronstva. Drugi i četvrti čosnik slijeva nose storojugoslovenske surke no kojima su stavljeni novi ovratnici i proilušene rupice zo puceto; prvi i treći s lijevo takoder nose preprovijene storojugoslovenske surke, ali s na~venim džepovi mo prema novim propisima; 13 lipnja 1941.

Slika ll Domoilra n u njemačkoj kabanici i desetnik u njemačkoj surci M-43 - te su se odore uvozile tijekom 1944. godine zbog nedostatka propisnih domoilro nskih surki i ko ila nica.

Tablica 2

Armiski đeneral Diviziski đeneral Brigadni đeneral Pukovnik Potpukovnik Major Kapetan l. klase Kapetan ll. klase Poručnik

Polporučnik

Narednik-vodnik l. klase Narednik-vodnik ll. i lli. kl. Narednik l. i ll . klase Podnarednik l. i ll. klase

l. Hrvatsko domobranstvo

Oznake či nova

Prvi nazivi činova bili su potpuna kopija nazi­va koji su vrijedili do 19186 Nakon samo nekoliko tjedana (službeno objavljeno 29. svibnja 1941.), umjesto čina majora uveden je čin bojnika, koji je već postojao u Ustaškoj vojnici. Istodobno je razvodnik [najniži čin) postao desetnikom i obratno, desetnik razvodnikom. Čin podmaršala je do rujna mjeseca promijenjen u čin general-poručnika i to je bila zadnja izmjena naziva do 13. sij ečnja 1945.

Kontfčno prevođenje u nove činove za sve one koji su Hrvatskom domobranstvu pristupili iz bivše kraljevske vojske izvršeno je na način prikazan u tablici 2.

General pješaštvo, topništvo, konjoništvo7

Podmoršol (General-poručnik)

General Pukovnik Podpukovnik Bojnik Nodsotnik Satnik Nodporučnik

Poručni k

Časnifki namjesnika Stožerni narednik Narednik Vodnik

general pješaštva, topništva ili konjaništva, general-poručnik i general; stožerni časnici bili su pukovnik, podpukovnik i bojnik; nadčasnici su bili nadsatnik, satnik, nad­pomčnik, pomčnik i zastavnik, dočasnici9 su bili časnički namjesnik, stožerni narednik, narednik i vodnik; u momčad su se ubrajali razvodnik, desetnik i domobran. lO Dočasnici

su se dijelili na više dočasnike (časnički nam­jesnik i stožerni narednik) i niže dočasnike (narednik i vodnik).

Domobranski glazbenici-časnici imali su iste nazive činova kao i ostali časnici (uz dodatak riječi "glazbenik"), dok su dočasnici prvih nekoliko mjeseci imali posebne nazive (to su u stvari bili starojugoslavenski činovi kojima je riječ ''klasa" promijenjena u "razred" u odnosnim padežima). Ti posebni nazivi ukinuti su 15. srpnja 1941, te su dočasnici prevedeni u nove činove (tablica 3) .

Kod glazbenika Domobranstva umjesto čina časničkog namjesnika postojao je čin "kapci­nički namjesnik".

Za dočasnike i momčad 1942. godine uvedeni su naslovni činovi. Tako je npr. razvodnik mogao steći čin naslovnog vodnil<a, pri četnu je njegov naziv čina glasio "razvodnik-naslov­ni vodnik". Uvijek su sc nosile oznake naslovnih činova (koje su bile posve jednake redovnim činovin1a), no nakon prestanka obavljanja službe u naslovnom činu pripad­nik Domobranstva vraćao se u svoj stari čin, te je dalje nosio oznaku svog starog čina.

Kaplar (s više od 6 mjeseci službe) Kaplar {s manje od 6 mjeseci službe) Redov

Razvodnik Desetnik Domobran

Oznake činova nosile su se na laticama u boji vrste oružja i struke, koje su se stavljale na ovratnik (sl. 14). Za označavanje činova uzet je trolist, sastavljen iz tri dijela, od kojih je svaki dio izgledao kao dva zupca, te simbo­ličl<i prikazivao Hrvatsku i Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju i Zahumlje. Trolisti su za domobrane i dočasnike bili koštani ili metalni presvučeni bijelom pokosti, za nadčasnike i generale srebrni, a za stožerne časnike zlatni.

Slika 12 Oznaka čina domobranskog genera lo prema propisima iz ožujka 1942. godine. (S. P<XJoliQ

Prevođenje u nove činove dočasnika za bivše starojugoslavenske dočasnil<e izvršeno je l 7. lipnja 1941. U Hrvatskom domobranstvu svi činovi podi­jeljeni su u nekoliko skupina: generali su bili

Tijekom 1941. za oznaku činova viših časni­ka i generala koristila se i srebrna, odnosno zlatna vrpca s uzorkom austro-ugarskog Domobranstva (p. 1/15), a 14. ožujka 1942. službeno je određeno, da vrpca mora biti "istkana tropletom koji je načinjen po uzom onog tropleta kakav se nalazi na splitskoj krstionici iz X. stoljeća" (p. 1/16; sl. 12).

Prema plVOLnim propisima !aLice sLožernill časnika bile su dugačke 8, ~ široke 4,5 do 5 cm, pri čemu je srebrni vez bio dugačak 7 cm, a širok 4 cm. Glavnostožerni časnici su imali

6 Nazivi činova Hrvatsko-slavonskog domobranstvo do 1918. godine glasili su: razvodnik, desetnik, vodnik, narednik, stožerni narednik, časnički zamjenik, zosftJvnik, poručnik, nodporučnik, satnik, major, pođpukovnik, pukovnik, general-major, podmoršol.

1 Rodi se o Iri čina iste vrijednosti: general pješaštva, general topništvo i general konjaništva. Već krojem 1941. godine nazivi su izmijenjeni u skladu s novim korijenskim provopisom, po su glasili: general pješačtvo, general ftJpničtvo i general konfrmičtva.

a Uskoro je toj naziv u skladu s novim korijenskim provopisom promijenjen u čas/nički nomjestnik. 9 Oo 29. svibnja 1941. umjesto nozivo "dočasnik" VJijedio je naziv "podčasnik". ro Ovi nazivi skupina činova niSlJ se uvijek dosljedno primjenjivoli. Tijekom roto ponekad se umjesto stožerni čosnid govorilo viši časnici, o umjesto

nodčasnici koristio se izraz niži časnid. Ponekad su se u časnike u općenitom smislu ubrojali i generali, o ponekad ne. Postojale su i razlike u pisanju i izgovoru - u početku se pisalo i govorilo časnik i ćočasnik, o od kroja 1941. godine častnik i dočastnik.

26

latice dužine l 0,5 cm; srebrni vez je bio duga­čak 8 cm, izbojak od crnog baršuna l cm, a ostatak latice još 1,5 cm. Latice nadčasnika bile su obrubljene sre­brnom (kod nadsatnika zlatnom) vrpcom debljine 1,5 mm. Trolisti su se pričvršćivali na 4,5 mm od prednjeg ruba latice, koja je bila 8 cm dugačka i 4,S do S cm široka. Trolisti za nadčasnike bili u srebrni, osim za nadsatnika koji je nosio zlatne troliste. Latice časničkog namjesnika i zastavnika bile su 8 crn dugačke i 4,S do 5 cm široke. Srebrna vrpca bila je široka l crn, a kod zastavnika je na 3 mm od te vrpce dolazila još jedna tanja, širine 3 mm. lako je već u svibnju i lipnju 1941. određeno da vrpce moraju biti istkane hrvatskirn tropletom, one su do 1942. godine bile ukrašene austro-ugarskim cik-cak uzor­kom (s/. 13).

Kod desetnika, razvod-nika i vodnika trolisti su se stavljali na 6 mm od prednjeg ruba latice. Kod

l. Hrvatsko domobranstvo

vm muzičar l. razreda Viši muzičar ll. i 111. razreda Niži muzičar l. razreda Niži muzičar ll. razreda Niži muzičar 111. razreda

Kapelnički namjesnik Stožerni narednik-glazbenik Narednik-glazbenik Vodnik-glazbenik Razvodnik-glazbenik

(s više od 6 mjeseci službe) Niži muzičar lli. razreda Desetnik-glazbenik (s manje od 6. mj. službe)

narednika se srebrna vrpca širine S mm sta- Tablica 3 vijala na 5 mm od prednjeg ruba latice, a zatim trolisti na 3 mm od vrpce. Kod sto-žernog narednika se na 3 mm od naredničke vrpce stavljala još jedna tanja, širine 3 mm.

Mjere za latice generala nisu bile propisane, ali se prema fotografijama čini da je zlatni vez bio barem l cm duiJl nego kod latica stožer-nih časnika.

Kad su u ožujku 1942. propisane vrpce h

hrvatskim tropletom, odredeno Je da vrpce za stožerne časnike moraju

biti široke 33, a za generale 37

27

Slika 13 Domobranski zastavnik s oznakom lina premo propiSI! iz 1941. (cik-cok uzorak). (J No<O<)

Slika ll

domobran

narednik (oklopnitki)

poručnik

bojnik

general

Oznake činova Kopnene vo1ske Hrvatskog domobranslvtJ; gore -prema popisu iz svibnja 1941 , dolje

omoke stoiermh časnika i generala, prema propisu iz ožujka 1942.; lin vojskovođe o~tno je isti. (M(Tt000 Povlow)

bojnik

general

l. Hrvatsko domobranstvo

28

desetnik (obkoporski)

stožerni narednik (zdroYStveni)

nod poručnik

podpukovnik

general-porulnik

padpukovnik

generol-porulnik

razvodnik (dojovnički)

tosnilki namjesnik

satnik

vodnik (željeznilki)

zastavnik

nodsotnik

pukovnik (glovnostožerni)

genaral pješačtvo, tapniltvo, konjoniltvo

vojskovodja

pukovnik

genaral pješoltvo, topniltvo, konjoniltvo

Oznake vrsto oružja i struka

Boje latica (suvratki, obojnih oznaka) koje su svi časnici, dočasnici i momčad nosili na ovratnicima surki i kabanica (tablica 4) pro­pisane su 29. svibnja 1941. Samo na latice na surkama stavljale su se oznake činova i stru­ka, a latice u obliku koplja, kakve su stavljane na kabanice, bile su bez dodatnih oznaka.

l. Hrvatsko domobranstvo

Kopljasta latica na kabanici glavnostožernih časnika bila je eme boje sa crvenim obrubom. Isprve je bilo određeno da general i pod­maršal, kasniji general-pomčnik, nose latice u boji vrste on!Žja ili stmke, no uskoro je određeno da svi generali nose skrletno-crvene latice.

Tablica 4 Boje latica no odorama

VRSTE ORUŽJA l STRUKE Četni generali

Operativni i administrativni glavni stožer

BOJA l MATERIJAL LATICE Skrletnocrveno sukno

Skrletnocrveno sukno i izbojak od crnog baršuna

Pješaštvo

Topništvo Konjaništvo

Tehničke čete

Vojni suci

Intendantski časnici Vojni l iječnici

Zdravstveni časnici

Vojni veterinari Ljekarnici

Gospodarski časnici (upravni, opskr'bni, blagajnički, niži intendantski časnici i činovnici)

Planinski lovci Skladišni časnici Povozni časnici

Samovozne postrojbe

2

5

Svijetlo broiasto crveno sukno

Votrenocrveno sukno Tamnožuto sukno

Čeličnozeleno sukno Ljubičasto sukno

Trešnjevostocrveni baršun Tomnosmeđi baršun

Svijetlodrap sukno Golu basta sivi baršun Svijetlosmeđe sukno

Svijetlomodro sukno

Poput trave zeleno sukno Škrilja sto sivo sukno Tamno poput neba modro sukno

Crno sukno

3 4

7

Pripadnici odn::đenih struka imali su i posebne metalne znakove na svojim laticama (si. 15)

Slika 15 Oznake stru ko Kopnene vojske. S lijevo no desno: /asnici-liječnici, lel1eznicko struka, tehnii'ko struka, dojovničori, oklopne postrojbe, glazbenici,

l. Liječnici - svi liječnici nosili su zmijicu na štapu; veterinari i ljekarnici vjerojatno su nosili posebne oznake, ali nismo pronašli fotografiju ili dokumenat koji bi to potvrđivao.

2. željezničke postrojbe - 4. siječnja 1944. propisan je i "željeznički znak" za pripad· nike željezničke struke tehničkih četa -kotač s krilom.

3. Tehnička stmka - za pripadnike tehničke struke propisan je 29. svibnja 1941. znak u obliku zupčanika.

29

op kapari.

Slika 16 General u svečanoj odori s oznakama cima uvedenimo u ožujku 1942. i znakovima za kopu uvedenimo u stu­denome 1942. godine. (nomoo O. Povlo~c)

Slika 17 Dojavni vodnik u zimskoj službenoj odori.

Slika 18 Vodnik s oznakom storojugoslovens~h željezničkih postrojbi i podobrons~ ralV1ldnik Ivan Zamuda, Ko~rill{lico, 1943. (J Ncvul)

l. Hrvatsko domobranstvo

30

4. Dojavne postrojbe - okmžnica od 26. travnja 1942. propisuje "dojavni znak" u obliku dvaput prelomljene strelice od metala za sve pripadnike dojavništva telmičkih četa (sl. 17). Prije toga neki su nosili starojugoslavenski znak - dvije prekrižene munje.

5. Oklopne postrojbe - već od 1941. pripad­nici oklopnih postrojbi nosili su na crnoj !atici samovostva i znak bojnih kola, ali nije sigurno, radi li se o starojugoslaven­skom znaku, ili novom domobranskom znaku. Od kraja 1943. uvedene su posebne odore i oznake za oklopne postrojbe (opisane na str. 46-49).

6. Glazbenici - 8. studenoga 1943. propisan je glazbenički znak "lira" za sve glazbovođe i glazbt:nikt: Domobranstva. Prije toga su glazbenici nosili starojugoslavenski glazbe­nički znak, inače vrlo sličan onom domo­branskom [sl. 19).

7. Opkopari - 4. siječnja 1944. propisan je "opkoparski znak" za pripadnike opkopar­ske struke tehničkih četa - dvije ukrštene lopate i pijuk.

Pripadnici tehničkih četa - tehničari, dojavni­ci, željezničari i opkopari nosili su znakove na čeličnozelenim laticama, glazbenici na crve­nim laticama, a oklopnici na crnim laticama. Znakovi su bili od srebrnastog metala za niže časnike, dočasnike i momčad, te od zlatnog metala za više časnike. Generali nisu nosili znakove struke.

Prvih mjeseci, pa i duboko u 1942. godinu, nosili su se i razni starojugoslavenski znaci stmka [sl. 18 i 19). Neki od njih nosili su se uz službenu dozvolu, a neke su pripadnici Kopnene vojske upotrebljavali samoinicija­tivno, uglavnom zato da malo ukrase odoru. Tako je početkom 1942. godine jednom

okružnicom najstrože zabranjeno dacima (svršenim gimnazijalcima) na odsluženju obvezatnog djelatnog razdoblja nositi staroju­goslavenske prekriženc mačeve bo oznaku daka iznad lijevog džepa haljinca !surke) i na hjCVOJ strani kabanice.

29. svibnja 1941. prop1sane su i boje lampasa na hlačama za generale, boje podstava i poru­ba na kabanicama, te poruba na hlačama i ka­pama. Svi časnici imali su porubc u boji latice, tj. boji vrst~ oružja i struke. Za glavnostožcr­ne časnike određeno it: da moraju imati poru­bc skrletnocrvene boje, osim poruba na hlača­mn koji su morali biti malinastocrvcne boje.

Za generale je propisano sljedeće: svi četni i oružnički generali imali su lampase, podstavu

l. Hrvatsko domobranstvo

i pombe od skrletnocrvcnog sukna; generali u operativnom (podhvatnom) i administra­tivtlom (upravnom) glavnom stožeru nosili su takoder skrletnu boju; generali - vojni suci nosili su ljubičasto sukno; intendantski gene­rali trešnjevastocrveno sukno; generali- vojni liječnici svijetlosmeđe sukno.

Ovo je ubrzo ukinuto tc su svi generali imali lampase, podstavu i porube od skrletnocrve­nog sukna. Isto tako je ukinuto nošenje maslinastocrvcn ih poruba na hlačama za glavnostožerne časnike, pa su nadalje nosili skrletnocrvene porube.

Krilni pobočnik Poglavnika također je nosio latice, pombe i lampase od skrletnocrvenog sukna.

31

Slika 19 Na1ednik so starajugoslavenskom oznakom glazbenika IS l'ogJI~)

Slika 20 Svečano promaknuće novih poručnika Kopnene vojske Hrvatskog domo­branstvo, Zagreb 13. trovnjo 1941. Poručnici nose svečanu odoru so šest puceto. {Hrvutlkil""it!llltmuzei)

Slika 21 Domobranski poručnik u svečanoj odori no Borongaj u 21. rujno 194 L { HNolsko po~jesm muzet)

Slika 22 Oomobronski vodnik i razvodnik (s kacigom) podnose prijovok Po(llovniku; Bosansko Kostajnica 5/6. kolovoza 1942.; Nose ljetne odore s nepoznatim znakom iznad desnog džepa (HMJtsiJ l""iresno muzej)

' '

l. Hrvatsko domobranstvo

Surke, kabanice, kape i hlače bile su maslinastosive boje.

Prvi propisi objavljeni sredi-nom 1941 . godine navodili su

da svi časnici, dočasnici i mom­čad moraju imati ovratnike tam­nozelene boje, a generali tamno-

11 Umjesto nozivo "surka" često se koristio naziv "haljinac".

smeđe boje. Ovo je krajem 1941. unekoliko izmijenjeno: časnici su samo na službenojl2

odori nosili tamnozelene ovratnike, a na svečanoj odori nosili su tamnosmeđe ovrat­ruke. Generali su i dalje uvijek nosili tam­nosmeđe, a dočasnici i momč.o'ld tamnozelene ovratnike.

Časničke surke bile su zatvorenoga laoja s mekim spuštenim ovratnikom tarnnozclcnc

11 Pod izrazom "~užbeno odora" podrozumijevo se svokodneVIlo rodno, odnoSilo ratno odora.

32

boje za službenu i tamnosmeđe boje za sveča­nu odoru. Kako je rat odmkao proizvodilo se sve više surki s ovratnicima iste boje kao i sama surka. Surke su imale četiri našivena džepa s karakterističnim prorczom u sredini, nisu imale naramenice, a na krajevima ruka­va bila su dva rnala puceta za pritezanje.

Službena i svečana surka krojem nisu bile posve jednake. Svečana je bila od boljeg mate­rijala i zakopčavala sc sa šest metalnih puceta maslinasto zelene boje s troliMom u tropleru !sl. 20 i 21 ). Službena je bila od "momčadskog sukna", dakle grublje izrade, a zakopčavala se s pet metalnih maslinasto zelenih puceta bez ukrasa. Surke za dočasnike i momčad (sl. 17) bile su iste kao časničke službene surke (uvijek s tanmozelenim ovratnikom), s tim da su imale još i naramenice tamnozelene boje (koje su isto kao i ovratnici tijekom rata, zbog štednje, sve više pravljene u običnoj boji odore). Neke su surke na desnoj naramenici imale valjak, koji je služio za pridržavanje puške. Puceta su bila metalna, maslinastosive boje, bez ukrasa.

Generalske surke imale su tamnosmeđe ovra­tnike i zlatna puceta s trolistom u tropletu.

ljetne surke Ljetne surke za časnike bile su slične zimskim službenim surkama, s tim da su bile napra­vljene od tanjeg platna, na krajevima rukava su imale samo po jedno puce, dzepovi nisu imali prorez u sredini, a ovratnici su uvijek bili iste boje kao i sama surka.

Ljetne surke za dočasnike i domobrane bile su iste kao i za časnike, ali su imale još i nara­menice iste boje kao i sama surka, a bile su ponekad i od nešto slabijeg materijala (s/. 22, 23 i 24).

Časnicima i generalima bilo je ljeti dozvolje­no nošenje surke bijele boje, što se u praksi rijetko događalo.

l. Hrvatsko domobranstvo

33

Slika 23 Domobransko glazbo u Varaždinu, liponj 1942. Svi nose ljetne surke. (J hovok)

Slika 24 Oomobron u ljetnoj surci, s njemačkom kacigom M-16.

Slika 25 Domobronskr wvmr u kobonrcomo, 1941. tosnrk ~11evo je glovnOSioierni pukovnik. r.:'d\b polle\ll'jl

16 Sotnk Mo1norK u 1osnrčko1 kabanici, Zagreb 1942 (li /h•OIIC)

Slika 27 Sl< ur no d... brano u kobctnkomo 0 H

l. Hrvatsko domobranstvo

(

Okružmcom od 22. svibnJa 1943. ukmuto JC nošenJe latica u boJi na hctn.im surkama za sve domobrane bez čina, zbog štednje. Ni1h .,u, mcduum, ohičm domobram i pnJc mctko no.,lh

bile -.u otvorenoga kro,a bez naramenica, ., dva ill>Jt!tena džepa s kosun prcklopcuna i dva reda po šest metalmh rna!>hna!>wsivih pucc­

t;l ., troh.,tom 1 tropletom. Kabamcc '>U

llll<llc narukavl1c !> prcdnJC 1 '>tražnje Mranc za~ 1(Jcno prema gore h/. 25 i 26). Prednja strana, preklopci džepova, spojnica na lcdima 1 namkav(Je bili \u obmbheni ll

boJI vr~tc OružJa th <,trukc, ~to če~to IDJe provodeno zbog ~tednJe. Ovratnici ~u btli tamnozelene boJe na sluzbenim kabani­cama, odnosno tamno-.mcdc boje na

34

sv(.'Čan.i.m kabanicama. Na ovratnicimH '>ll sc nosue latice u bojt vrste oružja ili stntkc ll obliku koplja s malun maslinastosivim pucc­tom na vrhu, ukral.enim tropletom 1 troh-.­tom (p. l 17'

Generalske kaban1cc tmale su tamno!>mcdi ovratnik i zlatna puccta. Latice, obrub1 1 pod­stava kabanica bili su skrletno crvene boje. Generali su prva dva puceta nosili neza­kopčana, tako da sc vtdJcla crvena pod..,tava bl. 2).

Dočasničke 1 momčadske kabamcc bile su ... hc::ne časmtklma, no msu tmalc obrube u boJt, puceta na laucama, mu naruk:wl1a (\/. 27). Puceta za zakopčavanje hiJa '>ll glatka, maslinastosive boje. Na krajevima rukava n<tlazilo se po Jedno malo puce za pritezanje. Ovratnici 1 nar,tmcntcc bih su tamnozclcru, no već 1942. dosta proizvederuh kabaruca tmaJo je ovratnike t naramenice obične boje odore.

Kape

Tvrde kape (tzv. tanjurače)

Isprva su ih nosili samo časnici i generali, a od 1943. i dočasnici. Bile su njemačkoga kroja sa crnim suncobranom i srebrnim (zlat­nim za generale) podbratkom. Kod nižih časnika podbradak su tvorile dvije okmgle pletenice međusobno upletene deset puta (s/. 20 i 21 ), a kod viših časnika pletenice od tro­pleta {p. 1!10). Isto je bilo i kod generala, samo što su njihove zlatne pletenice bile nešto deblje. Na sredini gornjeg dijela kape nosio se zlatni "vrhovnički znak" sa slovima NHD {p. 1/3 i 1!4), a ispod, na sredini vijenca kape, vezeni ili srebrni metalni (zJatni za ge­nerale) znak u obliku poluvijenca od lipovog lišća s hrvatskom okruglom trobojkom u sre­dini (p. 2/6). Prema Domobranskom priručni­ku iz 1942. godine vrhovnički znak je izradio slikar J. Horvat prema zamisli Poglavnika.

Novi je oblik podbratka određen 9. lipnja 1942. Morao je biti od aluminija sive boje, u obliku tropleta širine 1,8 cm za više časnike, l cm za niže časnike, dok su generali nosili po starom.

28. studenog 1942. određeno je da svi pod­bratci moraju biti jedan cm široki, aluminij­ske boje (za generale zlatne boje) {p. 1/11). Uvedeni su i novi znaci za kape (sl. 28) -umjesto ovalnog NHD znaka stavljeno je slovo "U" u tropletu visine i širine 25 mm {p. 1/2)_ Umje<;to poluvijenca od lipovog lišća i trobojke, stavljen je poluvijenac od hrastovog lišća s državnim znakom NDH u njt:mu {p. 1/71. Taj je znak bio srebrn, a za generale zla­tan, visine 38, a širine 33 mm. Generali su smjeli nositi taj znak vezen.

Kape su uvijek bile obmbljene u boji vrste oružja ili struke. Vijenac kape bio je za gene­rale i časnike tamnosmeđe boje.

1943. godine uvedene su tvrde kape za dočasnike. One su bile krojem iste kao za časnike, s time da im je podbradak bio u obliku tropleta zelene boje širine jedan cm. Na gornji dio kape stavljao se znak U u tro­pletu, kao i kod časnika {p. 1!2), a na vijencu se nosio vrhovnički znak s taborske kape sa slovima NDH {p. 1!9).

Časnici i generali mogli su ljeti uz bijelu surku nositi i bijelu kapu sa crnim suncobra­nom.

Tabors ke kape

Taborske su kape oblikom slijedile tradiciju hrvatskog domobranstva do 1918. Na vrhu kape nosio se zJatni ovalni znak sa slovima NHD (s/. 29; p. 1/3 i 4).

Taj je znak 28. studenog 1942. zamijenjen sličnim, ali sa slovima NDH {p. 1/9). Tada se pojavila i razlikovnost u pogledu metala -g~nerali su nosili zlatne znakove, časnici sre­brne, a dočasnici i momčad brončane. Postoje i znakovi obojeni maslinasto-zelenom bojom.

l. Hrvatsko domobranstvo

Generalske kape imale su zla ma puceta s tro­listom i tropletom, časničke maslinasto zele­na puceta s trolistom i tropletom za svečane, tj. bez ukrasa za službene kape, a dočasničke i momčadske kape imale su glatka maslina­stozelena puceta.

35

Slika 28 Domobranski nadporučnik s tvrdom kopom i znakovljem uve<lenim 28. stu­denoga 1942. godine. IS Pogaoi)

Slika 29 Taborsko kopo Kopnene vojske. (S. Sabljorii)

Slika 30 Trubač neke domobranske konjamičke postrojbe, 1 94 2. (HMJtski pllVijesni muzej)

Slika 31 Pješački sctnik muslimanske nacional· nosti no mimohodu u zimskoj ~užbenoj odori. {Nocrloo O. PoviOVIQ

Slika 32 Domobran Musliman u prepravljenoj storajugaslavenskaj odori s crvenim fesom. (S Pogoiic)

l. Hrvatsko domobranstvo

Taborske kape za momčad oklopi jenih vlakova

Taborske kape sa štitnikom smetale su vojni· cima u oklopljenim vlakovima, jer zirnici kod strojnica i strijelci nisu imali slobodan vidik, a i motriteljima na kupoli je štitnik smetao. Zato su okmžnicom od 24. m jna 1943. za momčad oklopljenih vlakova uvedene kape bez štitnika, inače krojem jednake onima sa štitnikom.

Fesovi

Ćasnici, dočasnici i momč.ad muslimanskih postrojbi obavezno su za vrijeme službe nosili crveni fes umjesto taborske kape (sl. 31 i 32). U slobodno vrijeme nosila se kapa ili fes, po volji. 1., 2., 3., 4., i 6. pješačka pukovnija bile su sastav· ljene isključivo od Muslimana, a u početku su se nalazile u Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Osijeku i Vinkovcima.

Isprve su i časnici i dočasnici i momčad na fesu nosili zla uu ovahli znak sa slovima NHD, a od 28. studenog 1942. časni· ci su na fesu nosili časnički znak (ovalni znak sa slovima NDH u vijencu od hrastova lišća)

36

kao što se nosio na tvrdim kapama. Ostali su dobili

znakove istoga oblika kao i ranije sa slovi·

ma NDH.

Hlače i obuća Postojalo je pet vrsta hlača:

Jahaće hlače - nosili su ih samo časnici uz svečanu ili službenu odoru. Uz njih su se nosile crne čizme.

Duge hlače nosili su ih časnici i dočasnici izvan službe ilf u uredskoj službi (sl. 21). Uz njih su sc nosile eme cipele.

Duge eme hlače - nosili su časnici i generali u svečanim prilikama, uz eme cipele.

Bosanske hlače nosili su časnici, dočasnici i momčad uz službenu odoru u prvim godina­ma rata (~/. 9). Uz njih :.u st: nu:.ili uvijači i duboke crne cipele.

Njemačke hlače - tzv. njemačke ili skijaške hlače nosili S\.1 časnici, dočasnici i momčad negdje od 1942. godine, umjesto bosanskih hlača s uvijačima koje su se izbacivale iz uporabe. Uz njil1 su se nosili gležnjaci masli­nastosive boje koji su se zakopčavali s tri maslinastosiva puceta i duboke eme cipele, ili niske čizme njemačkoga kroja (sl. 29).

Jahaće, duge i duge crne hlače za časnike imale su na vanjskom šavu nogavica obrub u boji vrste oružja odnosno struke, širine dva nm1. Generalske hlače su imale skrletnocrve­ne lampase.

Glavni je stožer 26. siječnja 1942. propisao nošnju "njemačkili" ili "skijaških" hlača, te hlača jahaćega i bosanskoga kroja, dakle onih hlača koje su se nosile u službi:

Hlače njemačkoga kroja nosili su pješaštvo (osim onili postrojbi koje su nosile fes i hlače bosanskoga kroja, dakle muslimanske postroj­be), te pionirske, dojavne, željezničke, zdrav­stvene, obskrbne, koruraške, oklopne i samo­vozne postrojbe i svi zavodi. Hlače jahaćega kroja nosile su sve konjaničke i topničke postrojbe, a hlače bosanskoga kroja sve one postrojbe koje nose fes, ukoliko nisu pripadale konjaništvu.

Okružnicom od lO. rujna 1943. ukinuta je zbog štednje proizvodnja časničkih čizama, a konjanički i topnički časnici od tada su dobi­vali čizme od momčadskog (slabijeg) tvoriva. Svi ostali dobivali su isključivo cipele.

Ogrtač, kišno kabanica i kožnati kaput

Ćasnicima je l. kolovoza 1941. odobreno no­šenje ogrtača (pelerine) svijetlosivomaslinaste bojt: od m:promocivug :.ukna, lodt:na ili od bilo kojeg drugog impregniranog ili gumenog materijala. a ovratnike suknenih ogrtača stavljale su se latice kopljastog oblika u boji vrste oružja ili struke, a na gumirane ogrtače latice se nisu stavljale. Činovi se nisu nosili. Ogrtač sc nosio u službi i izvan službe, a časnici su ~ morali sami mbaviti i platiti, ako su ga željeli nositi.

Osim ogrtača časnicima je odobreno i nošenje starojugoslavenskih ili novoizradenlh kišnih kabanica "ako im se boja ne razlikuje previše od temeljne maslinastosive boje" (sl. 33). Smjeli su nositi i kratke kožnate kapute.

Negdje od l943. počeli su časnici nositi 1

maslinastosive dugačke kožnate kapute njemačke proizvodnje.

Na kišne kabanice i kapute nisu se stavljale latice ni oznake činova.

l. Hrvatsko domobranstvo

Postojale su i dolamice koje su pri lično ličile na starojugoslavenskc, pa je teško reći da li su izvorne hrvatske dolamice uopće bile proizve­dene. Na njima se nisu nosile oznake činova, već su se na ovratniku nosile kopljastc latice kao na kabanici. Dolamice su umje~to kaban­ica nosili pripadnici Kotu raške boJne; latice su bile žute boje, kao za konjaništvo.

Bod i sabljo

Časnički bod propisan Je okružnicom od 24. lipnja 1941. Dobijao ~e samo Jednom, a reM­ea se dobijala svake godine nova.

Glavica drška boda bila je izrađena od ma tira­noga posrebrenog bakrenog lima. Bila JC okru­gla oblika s plosnatim stranicama omede­nima kružnim tropletnim ornamcntom u čijem je središtu na prednjoj izbočenoj strani bio natpis NHD (umjesto NDII, što je učinjeno iz estetskih razloga, odnosno zbog bolje prilagodljivosti slova N i D kružnom obliku glavice). Na stražnjoj stmni glavice svakom je časniku bilo dozvoljeno ugravirati početna slova svoga imena i prezimena u središte unutar tropletnog ornamenta.

37

Slika 33 Domobron\ki poručnik i nokoplovni narednik u kišnim kaba ni coma, Scrojevo 1942. (S l'ogolii)

Slika 34 Boo za losnike Kopnene voj5ke. (S PogOO<l

Slika 35 Konjanički nodporu(nik no mimohĐdu u zimskoj ~užbenoj Đdori. Nosi kacigu njemačkog uzorka M-l ć i storoju­goslovensku soblju. (not~oo D. l'oi41M()

l. Hrvatsko domobranstvo

Držak boda imao je kružni namrcškani oblik od osam izbočina koje se blago proširuju prema središtu rukohvata. Bio je izraden od bijele plastične (sintetičke) mase, plastificira­nog drveta ili drveta prebojan og bijelom bojom (u zakonskim tekstovin1a spominje e držak izrađen od kosti).

Rukobran je bio pljosnatog oblika s jedna­O kinl ornamentima s obje strane (središnji dio bio je kombinacija kružnog i kumog

pletera, a po rubu je bio sitan kružni pleter). Krajevi rukobrana bili su blago zavinuti tvo­reći pritom kružni oblik duž čijih se rubova p rotezao sitni kružni pleter. Rukobran je bio

izradivan od matiranoga posrebrenog bakrenog lima.

() Oštrica boda izrađivala se od poni-klane kovine, a n a n jenom gornjem

dijelu često je bila utisnuta oznaka proizvođača ("Braća Knaus" ili "T osip Bobek"). Po dužini oštrice časnici su mogli ugravirati slogan postro­jbe ili nadnevak uz naznaku nekog svog uspjeha (npr. najbolji strijelac, pohvala itd.), ali su takve gravure izuzetno rijetke.

Tok (korice) boda izrađivao se od matiranog posrebrenog hrončanog lima. Na otvoru toka često je bilo ugravirano une proizvođača, a ispod njega se nalazio sitni kružni pleter. Za njin1 je slijedio veći kutni tropletni ornament ispred ko­jega se nalazila izbočina

širine 2 mm, na koju se nadovezivala karika za nos­ni remen boda. Potom je slijedila duža neravna (sitne kmžne izbočine) po­vršina koja je završavala s izbočenjem za drul:,'U kari­ku nosnoga remena. Ispod druge karike pa do samoga vrha toka nalazilo se deset trolista čija se veličina smanjivala prema vrhu, a okruživao ih je kružni tro­picUli ornament koji se tako­der sužavao. Vodoravno u odnosu ua spojna mjesta tro­pletnoga ornamenta nalazili su se simetrično sa svake s trane mali cvjetni motivi ljiljana. Tok je bio jednak s ob­je strane.

Resica za bod bila je izrađena od zlatnog prediva za generale, srebrnog prediva za časnike i od tamnomodre svile za dočas­nike. Donji djo resice bio je u obliku pločice jajolikog oblika, presvučene tkaninom crvene boje (postoje i druge inačice, ali je jedino ova službeno propisa· na). Resica se vezala za držak boda tako da je okrugli dio visio s donjeg dijela drška u duljini od 10 do 12 cm.

38

Visak (nosni remen) za bod bio je izrađen od kože i presvučen s prednje strane zlamim pre­divom za generale, srebrnim predivom za časnike i tamnomodrom svilom za dočasnike.

U početku se na zlatnom i srebrnom predivu naJazio ukras u

obliku cik-cak linija austrijskog uzorka, a kasnije (vjerojatno od ožujka 1942. kad su izmijenjeni i ukrasi na činovi­

ma generala i viših časnika) ukras u obli-

ku hrvatskoga tropleta.

lako postoji veliki broj razltč1t1h mačica resica i vi~kova, ni j(:dna ud njih nije bila službeno propisana i standardizirana.

Bodež se nosio uz lijevi bok !>'vcčane odore, provučen ispod surke ili kroz lijevi džep kabanice, ili je visio sa svečanog pojasa.

Ok! uŽI.ticom ud 24. lipnja 1944. uvcd<.:nc su u Domobranstvo sablje. One su sc u konjani­stvu nosile i ranije, ali su !>ada pravo da ih nose dobili još i glavnostOžcrru, pješački, topnički, oklopnički, samovozni, obkoparski, doJavni i željeznički časniCI i dočasnici od čina narednika na više. Svi om koji su bili odredeni za uredsku službu nisu smjeli nositi sablje.

Sablja se nosila u sljedećim prilikama: kod prut:daba vojne naravi (svečanosti, mimoho­da, svečanih dočeka, polaganja prisege, sve­čanog polaganja vijenaca), kod vojnih žalob­nih svečanosti i voj1tih ukopa, na počasnoj ~traži, kod služhe Božje voinc naravi (ako je no!>itclj bio prisutan službeno), kod priredaba državnih, poludržavnih i samoupravrtih obla­sti i ustanova nevojničke naravi, te u službi.

U odrede1tim slučajevima moglo se birati hoće li sc nositi sablja ili bod i to kod prireda­ba nevojničke naravi posebničkih (privatnih) ustanova i priznatih vjera, izv;m s lužhe, te kod službe Božje vojne naravi (ako je nositelj bio nazočan dobrovoljno).

U ratnoj službi, na svim stražama (osim po­časmh), prilikom ophodnje u posadama, te u službi nadzornog časnika ili dočasnika nosio sc obavezno pripasni remen ~a san1okresom, bez sablje ili boda.

Časnici Domobranstva iz vrsta oružja i stru­ka koje nismo gore naveli, svi časnici odre­deni za uredsku službu i vojni činovnici nosili su i dalje samo bod j to u pngodama koje smo naveli za nošenje sablji.

Uz sablju se nosio svečani pojas u sv1m vojn­im svečanim prigodama, te na ~)()Časnoj stra­ŽI, a obični pripasni remen bez samokresa u svim vojničkim prigodanu kuje ni~>u bile ~večane naravi, kod službe Božje vojne naravi 1 kod priredaba državnih, poludržavnih i ~amoupravnih oblasti j ustanova nevojničke naravi.

Sablja sc nosila na lijevoj strani, a visila je o nosni remen koji je bio pričvršćen za uski pri­pasni remen, koji se opet nosio bpod haljinca ili kabanice. Nosni remen bio je za generale zlatan, za čas1tike srebrn, a za tloca~nike od bijele svilene ili vunene tkanine.

Na sablji sc nosila resic.1 u sablju koja je za generale bila zlama, za časnike s rebrna, a dočasnike od bijele svilene ih vunene tkanine.

Kad.!><: nosila kaban ica ili ki~na kabanil:a sabl­ja je visila o nosnom remenu koji je virio kroz prorez kabanice iznad džepa.

Ako je časnik ili dočasnik bio oboružan sabljom, a zapovijedao je postrojbom u zboru oboružanom vatrenim oružjem, tada je sablju morao unati tzvučenu iz korica, a ako postro­Jba nije nosila vatreno oružje, tada ju je držao u koricama.

l. Hrvatsko domobranstvo

U vrijeme donošenja tc okružnice Hrvatska Jtije imala svoju proizvodnju sablji, tako ela su časnici i dočasnici sm jeli nositi sablje bivšega Kraljevskog ugarsko-h rvatskog domobranstva koje su sc nosile do 1918. Ako časnici i doča­snici nisu imali tih sablji čije su korice prema propisima morale bHi pocrnjene, nosih su pripasni remen sa samokresom ili pak bod.

Dodatni dijelovi Smeđi pripasni remen: bio je širine S cm !>

običnom kopčom iz kovine. Isprve se tok s pištoljem nosio na desnoj strani, a od l 2. veljače 1944. odredeno je da se mora nositi " lijeve strane. Svečani pojas: bio je širine S cm, a postojala je inačica za časmke -vezen srebrom, s plete­rom u narodrum bojama, s okruglom '>re­brnom kopčom u obliku vrhovrtičkog znaka {p. 2/15), tc za generale, koji je bio jednak ča~­ničkoj inačici, ali vezen zlatom i s okmglom kopčom zlatne boje. Postojala je još jedna ina­čica svečanog pojasa za generale, na kojoj sc duž pojasa nalazi širi pletemi ornament vezen zlatom, a kopča je zlatne boje i ovalnog obli­ka duž čijeg ruba se nalazio vijenac od lipova lišća. (sl. 16). Nosio sc u svečaitim prilikama, na mimohodima, primanjin1a i slično.

Rukavice !>U bile sive boje, hetne su b1lc končanc, a z1mskc kožnate.

Kacige Korišten je veliki broj raznih vrsta kaciga. U prvim danima rata najviše se koristila kaciga &ancuskc proizvodnje M-lS '~drian" (s/. 36). Postoji veliki broj inačica te kacige, a njena posebnost je izdignuta metalna "kresta'' po vrhu kacige.

39

Slika 36 Razvodnik i domobran u potpuno11 domobronskrm odorama s njemačkim lizmomo. Domobran rrna lwcigu fron­cuskogo u zorko ~drian·. (S fngol'd)

Slika 37 Pješački padpukovnik Kopnene l'ojske u zimskoj odori s kacigom češkoga uzorka. (noctroo D. Mvlovii)

l. Hrvatsko domobranstvo

Koristile su se i kacige njemačke i austro­ugarske vojske iz prvog svjetskog rata M-16, M-17 i M-18 (konjanička inačica), a proizvo­dile su se i u laaljevini pod službenom ozna­k<lm M-20. Posebnost ove skupine kaciga su

dva izdignuta vrška smještena na prednjim bočnim !aa jevima kacige. Ove kacige b Lie su najrasprostranjenije i u uporabi su

zadržane do kraja rata (sl. 35).

, M-34 bila je kaciga čehoslovačke proizvodnje, a koristila se i proizvodi­la u kraljevini Tugoslaviji pod nazivom

"Model Čačak". Bila je posebnog jajo­llkog oblika (sl. 54 i 37).

l

Koristile su se, dakako, i novije kacige njemačke proizvodnje - M-35, M-42 i

M-43. Posebno su postale česte od 1942. godine nakon povratka prvih legionara s istočnog bojišta.

Oznake na kacigama

Treba naglasiti da je kod znakovlja na kaciga­ma uočljiva neobična raznolikost, te da te oznake nikada nisu bile službeno propisane. Kacige su uglavnom bile zagastio maslinas­tozelene boje, a manji dio il1 je bio čelično­modre, odnosno crne boje.

U p~Vim danima NDH na veliki broj kaciga ucrtane s11 bojom na čelo kaciga neke od sljedećih oznaka:

- slovo "U" sa i bez goruće bombe, veličine l O-IS cm,

- hrvatska trobojnica,

- hrvatski grb (bez slova U iznad grba).

Tijekom 1942. godine, vjerojatno po uzom na njemačku vojsku, znakovlje je premješteno na bočne strane kaciga. S jedne strane (naj­češće desne) nalazio se državni grb (hrvatski grb s U u tro pletu iznad ili samo hrvatski grb), a na lijevoj strani hrvatska trobojka u obliku štita s poljima položenin1 u koso. Hrvatski državni grb prikazan je na kacigama u obliku španjolskog, poljskog i francuskog štita, a pos­toje i inačice gdje nisu bojana crvena polja već je lik grba rađen preko šablone tako da su iser­tana samo bijela polja. Treba napomenuti da je veliki broj kaciga bio bez ikakvih oznaka.

Nošenje odore za časnike

Domobranstva

10. studenoga 1944. objavljena je okružnica Upravnog ureda MINORS-a koja je propisala vrstu i način nošenja odora za časnike

Domobranstva. Okružnicom je odredeno da postoje tri vrste časničkih odora: obična, službena i svečana.

Običnu odom činiJj su:

40

a) časnička kapa (tvrda kapa ili taborska kapa, odnosno fes)

b) surka e) hlače (dugačke ili jaha(~:) poljske boje

(misli se na maslinastosivu boju)

d) cipele ili čizme e) pripasni remen sa samokresom f) sive mkavice

Obična odora nosila se u službi izvan četne postrojbe i izvan službe u običnim prilikama. Uz običnu odoru bilo je obavezno nošenje jed­noga hrvatskoga odlikovanja. U nedostatku samokresa bilo je dozvoljeno nositi bod.

Službena odora sastojala se od ovih dijelova: a) kaciga ili taborska kapa, odnosno fes b) surka e) hlače (dugačke ili jahaće) poljskt: buj~: d) čizme ili cipele e) pripasni remen sa samokresom f) sive rukavice

Uz dugačke hlače obavezno su se nosili glež­njaci. Kaciga sc nosila onda kada ju je nosila dotična postrojha. Časnici su morall nositi punu ratnu opremu, ako je s njome bila opre­mljena čitava postrojba. Ova se odora nosila i u postrojenoj četi (u zboru), u nadzornoj služ­bi, na prijavk:u i pri ~lužbenim nastupima kad nije predviđena svečana odora. U svečanim prilikama časnici su morali uz službenu odoru nositi sva odlikovanja.

Svečanu odoru činili su: a) tvrda kapa b) surka e) dugačke hlače s cipelama ili jahaće

hlače s čizmama, poljske boje d) bod e) svečani pojas f) sive rukavice g) sva odlikovanja luvatska i inozemna

Svečana odora nosila se kod svih svetkovina u kojima su sudjelovale postrojbe, a časnici su izvan postrojbe, na svečanim službama Božjinl, na različitim svečanostima i sveča­nim primanjima, i kad se to izričito zapovije­di. Okružnica kao dio svečane odore navodi hlače poljske boje, no poznato je da su za sve­čane prilike postojale i hlače crne boje, koje su se zbog štedr!je već prestale proizvoditi.

Kabanica se ubrajala u dijelove svih triju vrsta odora i pripasni remen, odnosno svečani pojas, obavezno su se morali nositi preko nje, a ne ispod n~e. Kišna kabanica ili plašt (pelerina) mogli su se nositi kod svih triju vrsta odora, ali su se kod svečane odore morali skinuti za vrijeme tra­janja svečanosti.

Kožni kaput se nosio umjesto kc1.banice, osinl kod svečane odore kad se morala nositi kabanica.

Ogrtač ili kratki kaput mogli su se nositi samo uz običnu odom.

Umjesto čizama mogli su se nositi kožni gležnjaci s cipelama, osim kod svečane odore.

Hrvatski zaštitni lovci

Hrvatska seljačka sLranka bila je najjača stranka u Banovini Hrvatskoj. Već prije uspo-

stave banovine HSS je utemeljio svoju polu­vojnu organizaciju Hrvatsku seljačku zaštitu IHSZ), koja se u gradovima nazivala Hrvatska građanska zaštita IHGZ). 1940. godine HSZIHGZ je postala nekom vrstom pomo­ćnoga redarstva, a njeni pripadnici su obavlja­li službu straže gdje god je to bilo potrebno. Čak oko 140,000 ljudi bilo je pripadnicima zaštite.

Po proglašenju NDH pripadnici zaštite ra­zoružali su veliki broj starojugoslavenskih vojnika, te sačuvali nedirnuta vojna skladišta. Bataljun zaštite upućen je 20. travnja 1941. u sklopu 13osansko-hercegovačkog odjela u Sarajevo gdje je sudjelovao u preuzimanju vlasti. Vojskovoda Kvaternik je zbog velikih zasluga Hrvatske građanske zaštite u Zagrebu, ovu organizaciju 19. travnja 1941. !okružnica je objavljena 23. svibnja 1941.) uključio u sklop Hrvatskog domobranstva pod posebnim im~::­

nom - Hrvatski zaštitni lovci. To se odnosi­lo samo na HGZ u Zagrebu, a ne na ostale dijelove zaštite. Međutim, već dva mjeseca kasnije Hrvatski zaštitni lovci su ukinuti, a njihovi pripadnici raspoređeni u razne dijelove Kopnene vojske.

l. Hrvatsko domobranstvo

41

Slika 38 Pripadnici Hrvatske grodonske Mtite u Zagrebu u starojugoslovenskim Šlntelr· ma, twvonj 1941 {l ~~<·~n)

Slika 39 Pripadnici Hrvotske ~ljačke zošhle u korrbinezonimo 1 kaputima, travon1 1941. (S ,..lii)

Slika 40 Desetnik (prvi s desno) i vodnik (treći s desno, s kacigom češkog o uz01ko) Domobranskoga oružništvo u ljetnim odorama. No donjem dijelu lijevoga rukovo imaju notpis DOM. ORUŽNIŠTVO. z~ocenje pletera s dvo žiro koji nosi vodnik nije poznato. Izmedu njih je redarstveni stražar u tamno-plavoj odori. (S i'Qgoflt)

Slika 41 Oznake za majstore oružore (tlo(lloo X Mikulon)

l \

l. Hrvatsko domobranstvo

Iako je poznato da je dio pripadnika HGZ u Zagrebu već prije rata nosio posebne odore s m ede boje i posebne oznake činova, nije bilo moguće utvrditi kako su te odore i ti činovi izgledali. Fotografije iz travnja 1941. pokazu­ju nam pripadnike HGZ u starojugoslaven­skim kabanicama i njihovim karakteristi­čnim šeširima (s/. 38), ili u kombinezonima nepoznate boje i civilnim kaputima (sl. 39).

majstor oružor

X. položaj ne grupe

majstor oružor

IX. položojne grupe

Domobransko oružništvo Domobransko oružništvo je vršilo službu vojnoga redarstva i to prema zapovjedima mjesnih i posadnih zapovjedn.ištava.13 Te su se postrojbe do kraja listopada 1941 . službeno nazivale "vojno-oružnički vodovi", a L. stu­denog 1941. naziv im je promijenjen u "domobranski oružnički vodovi". Sredinom

majstor oružor

VIli. položojne grupe

majstor aružar

VII. položajne grupe

lJ U Zagrebu je 1941. postrojen Domobranski oružnički vod Zagreb. U Petrinji, Sisku, Sl. Brodu, Banjo luci, Travniku i Sorojevu ustmjeni su domobran­ski oružnički vodovi l. razreda, o u Vamždinu, Bjelovaru, Karlovcu, Biharu, Osijeku, Vinkovcima, Petrovaradinu, Zemunu, Doboju, Tuzli, Kninu, Sinju, Mostaru, Trebinju i Dubrovniku domobranski oružnički vodovi ll. razreda. Vodovi l. rorreda imoli su po 40 ljudi, o stroreni su u sjedištima zopo'ljed­ništova zborova i zbornih područje; vodovi ll. razreda imoli su po 26 ljudi, o utemeljeni su kod mjesnih zapovjedništava. Kasnije su domobranski oružnički vodovi postrojeni i kod pojedinih zdrugovo i imoli su ulogu vojnoga redorstvo no pothvofllom području odredenogo zdruga

42

majstor podkivač

X. položaj ne grupe

majstor podkiva1

IX. položajne grupe

1942. nazvani su /(bojno-oružnički vodovi", a zadnjih mjeseci rata u službenim se spisima spominju kao /(vojno-oružnički vodovi".

Okružnicom od ll. svibnja 1943. Domo­bransko omžništvo je postalo neka vrsta izvršnoga tijela novoutemeljenoga Redarstva oružanih snaga i to kad god je to od njih zahtijevano.

Okružnicom objavljenom 5. prosinca 1941. propisana je kao obilježje časnika, dočasnika i momčadi domobranskih oružničkih vodova vrpca svijetloplave boje, širine 8-l O cm s otis­nutim crnim slovima DO (kratica za "domo­branski oružnik"). Vrpca se nosila prišivena oko lijevoga rukava iznad lakta.

Kasnije je uvedena i posebna značka za Domobransko oružništvo. Bila je srebrnaste boje s natpisom DOM. ORUŽ. (p. 1/5), te vrpca za rukav svijetle boje i s tamnim slovi­ma DOM. ORUŽNIĆTVO (sl. 40).

Majstori oružori i podkivoči

U pozadinskim postrojbama Domobranstva bile su zaposlene osobe građanskoga reda koje su svoj obrtnički posao obavljale u svome građanskom, odijelu. To je, međutim, /(štetno uticalo na red i stegu kod njih samih i kod domobrana koji su kao pomoćna radna sila zaposleni u podkivačnicama (ili omžarnica­ma) jer su domobrani vojničkom obukom i nastavom odgojeni i navikli smatrati pred­postavljene samo osobe u vojničkoj odori s vidljivom oznakom", pa je za majstore oružare l. kolovoza 1941, a za majstore potkivače 26. rujna 1941. propisano nošenje domobranske odore s posebnim oznakama koje su se nosile na gornjem dijelu lijevoga rukava. Majstorima su izdane momčadske odore, te im je strogo zabranjeno dolaziti u službu u građanskom odijelu.

Oznake majstora oružara (sl. 41) bile su od crvenoga sukna s obrubom od srebrne vitice i odredenim brojem pravokutnih srebrnih VIpCi, ovisno o položajnim grupama, koje su vrijedile za činovnike i dočinovnike:

Majstor VII položajne grupe

Majstor VIli položaj ne grupe ·Majstor IX položaj ne grupe

Majstor X pololajne grupe

3 srebrne vrpce

2 srebrne vrpce

l srebrn a vrpca bez ikakove vrpce

l. H rvatsko domobranstvo

majstor podkiva1

VIli. položajne grupe

majstor pod k ivo(

VII. položojne grupe

Oznake majstora potkivača (sl. 42) bile su od golublje sivog sukna s obrubom od srebrne vitice i određenim brojem vodoravnih srebr­nih vrpci, ovisno o položajnim grupama koje su bile iste kao za majstore oružare. Budući da je postojalo još raznih vrsta obrtni­ka u Domobranstvu (sedlari, puškari, meha­ničari itd. J, moguće je da su i oni dobili odore i oznake kao što je naznačeno u Zakonu o radnom osoblju kod Hrvatskog domobranstva od 24. siječnja 1942. Izgled tih oznak..'l nije poznat.

Njemačke čete Hrvatskog domobranstvo

U NDH je živjelo oko 180.000 Nijemaca, uglavnom u istočnoj Slavoniji, Srijemu, ali i drugdje po Hrvatskoj i Bosni. Kao državljani NDH bili su dužni služiti u Hrvatskom domobranstvu, ali im je odobreno stvaranje posebnih jednonacionalnih postrojbi u okviru Kopnene vojske. Th su se postrojbe službeno zvale Njemačke čete Hrvatskog domo­branstva.

Prva takva postrojba u okviru Hrvatskog domobranstva bila je I. bojna 16. pješačk~: pukovnije, a počela se stvarati u studenom 1941. u Rumi. Za zapovjednika bojne odreden

43

Slika 42 Oznake zo majstore potkivole (llocrtaa < lobkulon)

Slika 43 Domobran - pripadnik Njemačkih 1eto Hrvatskog domobranstvo (Noooooloo i >veučitiŠllo knjilnico)

Slika 44 Oznaka zo rukov Njemačkih čelo Hrvatskog domobranstvo {S. Pogo1ii)

Slika 45 Domobranski zdrovstvenik u storojugoslovenskoi odori (S. Pogooi}

l. Hrvatsko domobranstvo

44

je bojnik Johann Strecher. U siječnju 1942. bojna je nazvana I. lovačka bojna. U tijeku 1942. formirane su i tri željezničko-stražarske bojne, koje su vršile osiguranje pruge Zagreb­Zemun. Većina tih postrojbi uključena je sredinom 1943. u SS diviziju "Prinz Eugen" i njemačku 714. pješačku diviziju, a ostaci su popunjeni ljudstvom starijih godišta.

Službeni i zapovjedni jezik bio je njemački, a jezik općenja s hrvatskim postrojbama hrvat­ski.

Odore i oznake njemačkih četa bile su iste kao i za redovnu Kopnenu vojsku Hrvatskog domobranstva, s tim što se na lijevom tu­kavu, s gornje strane, nosio "njemački znak" - crni kukasti križ na okruglom crvenom polju, sve obavijeno vijencem od hrastova lišća (sl. 43 i 44). Znak je službeno uveden okružnicom od 2. veljače 1942.

Domobransko veleobrtno zaštita Za vršenje službe osiguranja u poduzećima od vanrednog značaja za oružane snage ili državu, stvorena je Zakonskom odredbom od 7. travnja 1942. Domobranska veleobrtna zaštita (DVZ). Zaštitnici su se dijeWi na dje­latne i pričuvne. Djelatni su stalno nosili domobransku odom i omžje, a pričuvni su svoju službu obavljali u građanskome odijelu i to samo u slučaju potrebe, te su tada dobi­vali omžje koje su kasnije vraćali u skladišta. Zaštitnici i njihovi zapovjednici bili su postrojeni iz redova radnika i činovnika

svakog dotičnog poduzeća i bili su podvrgnuti domobranskim popunidbenim zapovjedni­štvima.

Nadzor nad svim postrojbama DVZ-a povje­ren je posebnom Zapovjedništvu Domobran­ske veleobrtne zaštite u Zagrebu.

Kao vanjsko obilježje zaštitnika odredena je 16. svibnja 1942. žuta vrpca širine l O cm s tamnomodrim slovima DVZ visine 6 cm. Vrpca se nosila na nadlaktici lijevoga rukava.

Zdravstveno-nadzorno služba U Zagrebu, Sisku i Bosanskom Brodu oforml­jene su tzv. raskužne postaje koje Stl vršile ku­panje i razušivanje vojnika iz "zaraženih pred­jela države" (južno od Save). Radi osiguranja provođenja tih djelatnosti stvorena je na kolodvorima Zagreb, Sisak i Brod Zdravstve­no-nadzorna služba. Pripadnici službe pre­gledavali su putne isprave i potvrde o obavl­jenom kupanju i razušivanju, a nedisciplini­rane su pod pratnjom upućivali na izvršenje zapovjedi.

Pripadnici službe nosili su na lijevoj nadlakti­ci domobranske odore bijelu povesku sa znakom crvenoga križa i na~isom NAD­ZORNA ZDRAVSTVENA SLUZBA.

Pripadrnci redovnih zdravstvenih postrojbi nosili su kao posebnu oznaku bijelu vrpcu sa znakom crvenoga križa na lijevoj nadlaktici (sl. 45).

Gorski i lovački zdrugovi Gorski 1 lovačlo zdmgovi predstavljali su elitne postrojbe Hrvatskog domobranstva, a ~a~tavl,ah '>U ih mladi vojn1 obvezmci, a ne pnčuvmc1 kao što je to b10 slučaJ kod pJešačkih pukovru)a. Gorslo zdrugovi formiraru su od novaka koji u pozvam u domobr<tn'>tvO u 1e~n 1941.

Izobrazbu u Z..1VThlh u travnJu 1942., te Je utemelJena l. gor..ka dtviziJa s četiri gorska zdruga ko11 c;u označeni rimskim brojevima od I do IV

Pnpadruc1 gor..loh zdmgova no!>Lll !lu po!>ebne značke na hJeVOJ strani taborske kape. Značke su imale runske brojeve od l do rv, ovisno o zdrugu (\1. 46).

U svibnJU I 943. gorslo se :dmgovi nakon prcustrOJ'>lVa označavaju arapskim brojevima od l do 4, J !>astoje !>e od po 2 gorske pukovni­Je, 2 topnička sklopa i pomoćnih postrojbi. Oznake se nisu mijenjale. U svibnju 1943. utemeljeni su i lovački zdm­gQvi l'>tog sastava kao i gorski zdrugovi. Po!>tiOJt!na su 4 lovačka zdmga označena bro­Jevima od l do 4.

l. Hrvatsko domobranstvo

Pripadnici lovačloh zdmgova nosih su na gornjem diJelu lijevog mkava posebnu oznaku u obliku crnog trokuta, obrubljenog srebrnom vrp­com, na kojem sc nalaz10 ~rebrni runoli'>t (s/. 47, 48 i 49). Shčni met­alni runolist nostl1 su i na lijevoJ strani tabor..kc kape (\/. SO).

45

Slika 46 Znak za kopu IV. gor9.og zdruga {S l'ooJiu/

Slika 47 (lijevo) Domobran- ~rpodnrk lovollih zdru· govo. Znak U no lijevom džepu oznočow go koo pripodnrko ustaškog pokreta. No lijevom rukow ima uni trokut sa Slebrnim runolistom, o no lijevoj strani nepropisne taborska kape (bez suncobrana) ima metalni runolist. (S l'oga1K)

Slika 48 Oznaka zo rukov lovolklh zdrugovo iHa<llao D i'lloiiM:)

Slika 49 Zastavnik lovačke postrojbe primo odlikovonte, 1943. Na li1Mm rukavu je oznoko lovolkih zdrugovo. (S. !'ogoli<)

Slika 50 Oznaka zo tolmke ko pe lovočklh zdrugow (l•at~oo D FMMI)

Slika 51 Oznaka za rukav lsto11ke domobranske pukovnije (S Pogai•c1

Slika 52 lbnobronski narednik Istarske domo­branske pu~ovnite u toliton5koj odori s hrvatskim cznakoma, 1943/1944 {S.I'ogaćic)

l. Hrvatsko domobranstvo

46

/.

Istarsko domobransko pukovnija Nakon kapitulacije ltalije NDH je polagala pravu na Dalmaciju, Istru, Rijeku i Boku Ko­torsku, ali je dobila samo Dalmaciju, dok je ostatak stavljen pod njemačku upravu. Ipak, utemeljeno je još i Upravno povjereniš tvo Sušak-Krk, na čijem ie području službeni jezik bio hrvatski, ali je i dalje bilo u sklopu njemačke Operativne zone Jadransko pri­morje (Adriatisches Kustenland). Na Sušaku je utemeljena Istarska domobranska pukov­nija, koja je kasnije, kad Istra i Rijeka budu priključeni Hrvatskoj, trebala prerasti u divi­ziju.

Za pripadnike te pukovnije propisana je po­sebna oznaka koja se nosila na gornjem dijelu lijevoga lUkava - štit od tarnnoplavog sukna s istarskom kozom bijele boje koja stoji na ze­lenom polju; znak je bio obrubljen srebrnom vrpcom (sl. 51 ). Zbog ove oznake dobili su naziv "kozari". Osim tOga većina pripadnika pukovnije nosila je talijanske zelenkaste odore otvorena kroja, pa i talijanske šešire s perom, na koje su stavili dumubranskt značke (sl. 52).

U okviru Hrvatskih oružanih snaga 1945. pu­kovnija je dobila naziv Hrvatska istarska pu­kovnija. U travnju 1945. u pukovniji je osta­lo samo 14 časnika i 300 dočasnika i vojnika, a ubrzo se potpuno raspala.

Oklopne čete Oklopne čete Hrvatskog domobranstva bile su podvrgnute Nadzorništvu brzih četa pri Glav­nom stožeru, a bile su raspoređene u četiri sarnovozne bojne i neke manje samostalne postrojbe. Na proljeće 1944. od tih samo­voznih bojni i većine konjaničkih postrojbi stvoren je Brzi zdrug.

Pripadnici oklopnih četa isprva su nosili uobičajenu domobransku odoru, a u borbi smeđe radne odore (sl. 531, s tim što su na ovratniku domobranske surke imali eme lati­ce i metalni znak u obliku tenka, a na ovrat­niku radne odore samo metalni znak u obliku tenka i ponekad oznaku čina. Imali su uobičajene taborske kape ili kape bez sunco­brana, na čiju su lijevu stranu neslužbeno također stavljali metalni znak u obliku tenka.

l. studenoga 1943. donijet je propis o poseb­noj odori i oznakama oklopnih četa oružanih snaga. Oznake činova (s/. 56) slijedile su način označavanja činova u zrakoplovstvu, s tim da su se epolete mogle skinuti. Sve naramenice imale su obrub tamnocrvene boje, a narame­nice časnika bile su još i podstavljene crnim baršunom. Dočasnici i momčad nosili su oznake činova bijele boje, časnici su imali sre­brne naramenice sa zlatnim trolistima, a general zlatne naramenice sa srebrnim trolis­tima.

Odora je bila crne boje, krojem vrlo slična zrakoplovnoj (sl. 54, 55, 57, 601. Surka je bila otvorenoga kroja s našivenim džepovima i pucetima boje kovine s tropletom i trolistom.

l. Hrvatsko domobranstvo

Ovratnik časničke surke bio je opšiven sre­brnom viticom širine 2 mm, a ovratnik doča­sničke surke ~rebrnom vrpcom širine 8 mm. Sa svake ~tra ne ovratnika nalazio se znak boJ­nih kola (\/. 59) na baršuna~toj podlozi opšivenoj srebrnom viticom od 2 mm (za časnike), odnosno na suknenoj podlozi opši­venoj tamnocrvenim dvopletom od 2 mm (za dočasn ike i domobrane).

47

Slika 53 Pnpodnici Oklopnih (eto Hrvolskog domobranstvo negdje u Bosni, liponVSiponj 1942. Dvo vojnika krojn· je desno pripadnici su Ustaške voj nice {Hrv~nsk1 po~iesni muzej)

Slika 54 Poru1niko Oklopnih (eto; posebno crno odora nosilo se od kJojo 1943. do kroja 1944. godine, o uz izmjenjene oznake do kJojo roto (No111oo D Pllvlit'IC)

Slika 55 {asni k Oklopnih lero, 194 S. Na kap1 imo oznake uvedene 13. siječnja 1945. (vidi Ill. poglavlje) {D Samodol)

momo k desetnik

o

poručnik nod poručnik

Slika 56 Oznake linow Oklopnih četa. (i>o<rtoo D follow)

Slika 57 Pripadnici Oklopnih četo u r~_ovim crnim odoromo. (S Pogooi)

l. Hrvatsko domobranstvo

razvodnik vodnik narednik stožerni narednik 1ostnički namjestnik zastavnik

satnik nadsotnik bojnik podpukovnik pukovnik general

48