Osiguranje s Osnovama Reosiguranja M Stipic

Mr. sc. Miro Stipić

O S I G U R A N J E S OSNOVAMA REOSIGURANJA

Split, 2008.

2

UDŢBENICI SVEUĈILIŠTA U SPLITU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

Sveuĉilište u Splitu

3

Mojoj obitelji

4

PREDGOVOR

Izravan povod nastanku ove knjige bio je izbor autora za nositelja kolegija

Osiguranje i reosiguranje na Sveuĉilišnom studijskom centru za struĉne studije

Sveuĉilišta u Splitu. Stoga njezin sadrţaj potpuno odgovara programu navedenoga

kolegija, a dobrim je dijelom prilagoĊen i programima ostalih kolegija na

visokoškolskim ustanovama koji prouĉavaju osigurateljnu djelatnost.

U gospodarskom i svekolikom razvoju naše zemlje industrija osiguranja

postaje njezin bitan ĉimbenik. Izdignuvši se odavno nad svojom osnovnom zadaćom -

naknadom šteta, ona je kroz svoju razvojnu funkciju dobila novu, gotovo neslućenu

dimenziju. Istovremeno je u svijesti pojedinaca spoznaja o potrebi za osigurateljnom

zaštitom potaknuta ne samo rastom standarda i opće kulture nego i marketinškim

aktivnostima društava za osiguranje na sve ţivljem osigurateljnom trţištu.

Razvoj novih vrsta osiguranja, kategoriziranim Smjernicama Europske unije

ĉiji su standardi kod nas u primjeni od 1998. godine, osobito je vidljiv kod ţivotnih

osiguranja, u kojima se pojavljuju i prva investicijska ţivotna osiguranja. Udio

premije osiguranja u BDP-u te njezin iznos po stanovniku, kao najvaţniji brojĉani

pokazatelji vaţnosti osiguranja u nacionalnom gospodarstvu, pokazuju da je hrvatsko

osiguranje još uvijek nerazvijeno u odnosu na osiguranja većine zemalja ĉlanica

Europske unije, ali i da su stope njegova rasta posljednjih godina takve da se ta razlika

smanjuje.

Knjiga, kao plod gotovo 30-godišnjeg autorova rada u osiguranju, napisana je

naĉinom prilagoĊenim ĉitateljima: studentima prije svega, ali i zaposlenicima u

društvima za osiguranje, osobito zastupnicima i posrednicima, kao i svima ostalima

koji imaju interes poznavati ovu djelatnost. Dijelovi autorova magistarskog rada

Mogućnosti primjene marketinga u djelatnosti osiguranja društvene imovine korišteni

su u pisanju posljednjeg poglavlja.

Knjiga obuhvaća devet poglavlja, od kojih su u prva tri obraĊeni osnovni

pojmovi i gospodarski aspekti osiguranja, ekonomske osnove poslovanja u osiguranju

te pravni aspekti osigurateljnog poslovanja. Ĉetvrto poglavlje – tehnologija

osigurateljnog poslovanja – jezikom praktiĉara prikazuje dva najvaţnija posla u

osiguranju: zakljuĉivanje ugovora o osiguranju te proces rješavanja šteta. U petom su

poglavlju, najvećem po obujmu, prikazane skupine i vrste osiguranja kroz grupacije

neţivotnih i ţivotnih osiguranja. Šesto poglavlje – suosiguranje i reosiguranje – uz

pojmovna odreĊenja prikazuje najzastupljenije vrste reosigurateljne zaštite. U sedmom

se poglavlju knjige izlazi iz uţeg okvira razmatranja osiguranja pojašnjavanjem

današnjeg sustava zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj te

aktualnim kretanjima na njihovim trţištima. Osnove raĉunovodstva u osiguranju

prikazane su u osmom poglavlju, s posebnim osvrtom na financijske izvještaje

društava za osiguranje. Posljednje, deveto poglavlje – marketing u osiguranju – daje

5

prikaz elemenata i funkcija marketinga u ovoj djelatnosti te njihov usklaĊeni program

nastupa na osigurateljnom trţištu.

Sva su poglavlja potkrijepljena primjerima polica osiguranja i ostalom

dokumentacijom iz svakodnevne prakse, kao i slikama i tablicama. Veći broj naziva

daje se i na engleskom i njemaĉkom jeziku, a na kraju knjige u pojmovniku su

definirani i objašnjeni korišteni struĉni pojmovi i izrazi. Da bi se što bolje spojila

osigurateljna teorija i praksa, ĉitateljima su u prilozima knjige na raspolaganju

najvaţniji aktualni zakoni, pravilnici i odluke.

Iskreno zahvaljujem recenzentima: prof. dr. sc. Stiepi Andrijiću, prof. dr. sc.

Radimiru Buljanu, doc. dr. sc. Marijani Ćurak i prof. dr. sc. Ţelimiru Pašaliću na

ljubaznosti koju su pokazali preuzimajući recenziju knjige. Njihove korisne primjedbe

i sugestije doprinijele su konaĉnom sadrţaju i kvaliteti teksta.

Naravno, svi mogući nedostatci ovoga rada iskljuĉivo su moj propust i moja

odgovornost.

Upravo dok je recenzija bila u tijeku, stigla je vijest o smrti gospodina Zlatana

Luburića, predsjednika Uprave Croatia osiguranja d.d. Ljubuški, moga izuzetno

poštovanog prijatelja i kolege. Ovom velikom humanistu i ĉovjeku dugujem posebnu

zahvalnost jer su mi njegov entuzijazam i ţelja za napretkom bili prisutni od samih

poĉetaka rada na knjizi.

Nesebiĉnu potporu u svim fazama pripreme knjige svojim mi je savjetima dao

dr. sc. Ivica Filipović, kojemu dugujem veliku zahvalu.

Hvala na podršci mojim kolegama i prijateljima.

Mr. sc. Miro Stipić

U Splitu veljaĉe 2008.

6

OPĆI SADRŢAJ

Predgovor………………………………………………………………….4

1. OSNOVNI POJMOVI I GOSPODARSKI ASPEKTI OSIGURANJA……..12

1.1. Pojam i definicija osiguranja …………………………………………….......13

1.2. Funkcije osiguranja………………………………………………………......14

1.3. Gospodarski aspekti osiguranja………………………………………….......15

2. EKONOMSKE OSNOVE POSLOVANJA U OSIGURANJU……………..40

2.1. Temeljne postavke funkcioniranja osiguranja……………………………….41

2.2. Ĉimbenici tehniĉke organizacije osiguranja …………………………….......49

2.3. Aktuarska matematika……………………………………………………….55

3. PRAVNI ASPEKTI OSIGURATELJNOG POSLOVANJA.............................57

3.1. Poslovanje društava za osiguranje i reosiguranje prema Zakonu o

osiguranju………………………………………………………………….....58

3.2. Opći uvjeti osiguranja……………………………………………………......60

4. TEHNOLOGIJA OSIGURATELJNOG POSLOVANJA…………………….86

4.1. Zakljuĉivanje ugovora o osiguranju …………………………………….......87

4.2. Rješavanje šteta ……………………………………………………………..96

5. PODJELA OSIGURANJA – SKUPINE I VRSTE OSIGURANJA………..116

5.1. Pristupi podjelama osiguranja………………………………………………117

5.2. Skupine i vrste osiguranja ………………………………………………….120

6. SUOSIGURANJE I REOSIGURANJE……………………………………….196

6.1. Suosiguranje ……………………………………………………………….197

6.2. Reosiguranje………………………………………………………………..199

7. OSTALI OBLICI ORGANIZIRANJA OSIGURANJA U HRVATSKOJ…215

7.1. Zdravstveno osiguranje …………………………………………………….216

7.2. Mirovinsko osiguranje ……………………………………………………..227

8. OSNOVE RAĈUNOVODSTVA U OSIGURANJU………………………......241

8.1. Raĉunovodstveni standard i raĉunovodstvene politike u društvima

za osiguranje……………………………………………………..................242

8.2. Financijski izvještaji društava za osiguranje…………………………..........245

9. MARKETING U OSIGURANJU……………………………………………...273

7

9.1. Pojam i osnovna obiljeţja marketinga………………………………….......274

9.2. UsklaĊeni program nastupa na osigurateljnom trţištu……………………...275

Literatura……………………………………………….....................................304

Popis primjera, slika i tablica………………………………………………….312

Pojmovnik………………………………………………………………………316

Kazalo imena.......................................................................................................346

Prilozi……………………………………………………………………………349

O autoru………………………………………………………...........................540

8

SADRŢAJ

PREDGOVOR……………………………………………………………4

1. OSNOVNI POJMOVI I GOSPODARSKI ASPEKTI

OSIGURANJA……………………………………………………...12

1.1. Pojam i definicija osiguranja ……………………………………………...13

1.2. Funkcije osiguranja………………………………………………………...14

1.3. Gospodarski aspekti osiguranja…………………………………………...15

1.3.1. Razvoj osiguranja……………………………………………………...15

1.3.1.1. Razvoj osiguranja od prvih poĉetaka do suvremenog

osiguranja……………………………………………………..15

1.3.1.2. Razvoj osiguranja u Hrvatskoj………………………………..18

1.3.2. Uloga osiguranja u nacionalnom gospodarstvu……………………….25

1.3.3. Današnje trţište osiguranja u Hrvatskoj……………………………….32

2. EKONOMSKE OSNOVE POSLOVANJA U OSIGURANJU…..40

2.1. Temeljne postavke funkcioniranja osiguranja……………………………41

2.1.1. Rizik u osiguranju……………………………………………………..41

2.1.1.1. Pojam i znaĉajke rizika……………………………………….41

2.1.1.2. Vrste rizika……………………………………………………43

2.1.1.3. Upravljanje rizicima…………………………………………..44

2.1.2. Premija osiguranja……………………………………………………..46

2.1.3. Osigurnina……………………………………………………………..49

2.2. Ĉimbenici tehniĉke organizacije osiguranja ……………………………...49

2.2.1. Raĉun vjerojatnosti …………………………………………………...49

2.2.2. Statistiĉko praćenje rezultata osiguranja………………………………53

2.2.3. Zakon velikih brojeva ………………………………………………...54

2.3. Aktuarska matematika……………………………………………………..55

3. PRAVNI ASPEKTI OSIGURATELJNOG POSLOVANJA…….57

3.1. Poslovanje društava za osiguranje i reosiguranje prema Zakonu o

osiguranju…………………………………………………………………...58

3.2. Opći uvjeti osiguranja……………………………………………………...60

3.2.1. Opći uvjeti za osiguranje imovine ……………………………………60

3.2.1.1. Ĉinitelji osigurateljnog odnosa……………………………….60

3.2.1.2. Sklapanje ugovora o osiguranju………………………………61

3.2.1.3. Polica, list pokrića i druge isprave o osiguranju……………...61

3.2.1.4. Trajanje ugovora o osiguranju………………………………..64

3.2.1.4.1. Ugovori o osiguranju s odreĊenim rokom trajanja...64

3.2.1.4.2. Ugovori o osiguranju s neodreĊenim rokom

trajanja……………………………………………..66

9

3.2.1.5. Obveze ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika ………66

3.2.1.6. Obveze osiguratelja…………………………………………..68

3.2.1.7. Oblici osigurateljnog pokrića………………………………...69

3.2.1.7.1. Klasiĉno (svotno) osiguranje………………………69

3.2.1.7.2. Osiguranje na svotu prvog rizika…………………..70

3.2.1.7.3. Osiguranje na novu vrijednost……………………..70

3.2.1.7.4. Osiguranje materijalne imovine na ugovorenu

vrijednost…………………………………………..71

3.2.1.7.5. Osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi…………….75

3.2.1.8. Osiguranja prema stupnju osigurateljnog pokrića …………...78

3.2.1.8.1. Nadosiguranje……………………………………...78

3.2.1.8.2. Podosiguranje……………………………………...79

3.2.1.8.3. Stvarno osiguranje…………………………………79

3.2.1.8.4. Primjena naĉela razmjera u rješavanju šteta……….80

3.2.1.8.5. Višestruko i dvostruko osiguranje…………………82

3.2.2. Ostali opći i drugi uvjeti osiguranja te cjenici premija………………..83

4. TEHNOLOGIJA OSIGURATELJNOG POSLOVANJA……….86

4.1. Zakljuĉivanje ugovora o osiguranju ……………………………………...87

4.1.1. Ocjena rizika i izraĉun premije osiguranja……………………………87

4.1.2. Sklapanja ugovora o osiguranju i obrada polica osiguranja…………..94

4.2. Rješavanje šteta ……………………………………………………………96

4.2.1. Prijava štetnog dogaĊaja………………………………………………96

4.2.2. Faze u rješavanju šteta ………………………………………………..98

4.2.2.1. Izvid štete …………………………………………………….98

4.2.2.2. Procjena i obraĉun štete………………………………………99

4.2.2.3. Likvidacija štete………………………………………………99

4.2.2.4. Kontrola štete………………………………………………..101

4.2.2.5. Isplata odštete ………………………………………………102

4.2.3. Etika u rješavanju šteta………………………………………………103

5. PODJELA OSIGURANJA – SKUPINE I VRSTE

OSIGURANJA…………………………………………………….116

5.1. Pristupi podjelama osiguranja……………………………………………117

5.1.1. Podjela prema razliĉitim kriterijima…………………………………117

5.1.2. Podjela prema bilanciranju poslova osiguranja i utvrĊivanju

poslovnog rezultata ………………………………………………….119

5.2. Skupine i vrste osiguranja ………………………………………………..120

5.2.1. Grupacije neţivotnih osiguranja……………………………………..121

5.2.1.1. Neţivotna osobna osiguranja………………………………..121

5.2.1.1.1. Osiguranja od nezgode……………………………121

5.2.1.1.2. Zdravstvena osiguranja…………………………...125

5.2.1.2. Osiguranja imovine u širem smislu………………………….126

5.2.1.2.1. Osiguranje od poţara i druga osiguranja imovine..126

5.2.1.2.2. Osiguranja motornih vozila……………………….145

5.2.1.2.3. Osiguranja imovinskih interesa…………………...149

5.2.1.3. Transportna osiguranja………………………………………154

5.2.1.4. Osiguranja od odgovornosti…………………………………163

5.2.1.5. Obvezna osiguranja………………………………………….175

10

5.2.2. Grupacije ţivotnih osiguranja.……………………………………….183

5.2.2.1. Ţivotna osiguranja…………………………………………...183

5.2.2.2. Rentna osiguranja……………………………………………188

5.2.2.3. Dodatna i ostala ţivotna osiguranja…………………………190

5.2.2.4. Tontine osiguranja…………………………………………...192

5.2.2.5. Nova ţivotna osiguranja kao rezultat investicijskih fondova.192

6. SUOSIGURANJE I REOSIGURANJE………………………….196

6.1. Suosiguranje ………………………………………………………………197

6.1.1. Pojam suosiguranja…………………………………………………..197

6.1.2. Suosiguranje u praksi………………………………………………...198

6.2. Reosiguranje……………………………………………………………….199

6.2.1. Pojam reosiguranja…………………………………………………...199

6.2.2. Ciljevi reosiguranja ………………………………………………….201

6.2.3. Vrste reosiguranja …………………………………………………...203

6.2.3.1. Kriteriji podjela i izbor vrste reosiguranja…………………..203

6.2.3.2. Proporcionalni ugovori o reosiguranju ……………………..205

6.2.3.2.1. Kvotno reosiguranje ……………………………...206

6.2.3.2.2. Reosiguranje viška svote (svotno-ekscedentno

reosiguranje)………………………………………208

6.2.3.3. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju…………………...210

6.2.3.3.1. Reosiguranje viška šteta…………………………..211

6.2.3.3.2. Reosiguranje tehniĉkog rezultata (reosiguranje

viška godišnjih šteta)……………………………...212

7. OSTALI OBLICI ORGANIZIRANJA OSIGURANJA U

HRVATSKOJ……………………………………………………...215

7.1. Zdravstveno osiguranje …………………………………………………..216

7.1.1. Obvezno zdravstveno osiguranje…………………………………….217

7.1.2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje………………………………...220

7.1.2.1. Dopunsko zdravstveno osiguranje…………………………..221

7.1.2.2. Dodatno zdravstveno osiguranje…………………………….223

7.1.2.3. Privatno zdravstveno osiguranje ……………………………226

7.2. Mirovinsko osiguranje ……………………………………………………227

7.2.1. Sustav mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj…………………………227

7.2.2. Mirovinsko trţište kao sastavnica hrvatskih financijskih trţišta…….231

7.2.2.1. Trţište obveznih mirovinskih fondova……………………...232

7.2.2.2. Trţište otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova……….235

7.2.2.3. Trţište zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova……...238

8. OSNOVE RAĈUNOVODSTVA U OSIGURANJU……………..241

8.1. Raĉunovodstveni standard i raĉunovodstvene politike u društvima

za osiguranje…………………………………………………….................242

8.2. Financijski izvještaji društava za osiguranje…………………………....245

8.2.1. Raĉun dobiti i gubitka………………………………………………..246

8.2.2. Bilanca……………………………………………………………….255

8.2.3. Izvještaj o stanju i promjenama na kapitalu i priĉuvama…………….268

8.2.4. Izvještaj o novĉanim tijekovima……………………………………..269

8.2.5. Bilješke uz financijske izvještaje…………………………………….270

11

9. MARKETING U OSIGURANJU………………………………...273

9.1. Pojam i osnovna obiljeţja marketinga…………………………………...274

9.2. UsklaĊeni program nastupa na osigurateljnom trţištu…………………275

9.2.1. Osigurateljna usluga kao element marketinga u osiguranju…………277

9.2.1.1. Pojam osigurateljne usluge …………………………………277

9.2.1.2. Planiranje, razvoj i komercijalizacija osigurateljne usluge… 279

9.2.1.3. Ţivotni ciklus osigurateljne usluge………………………….282

9.2.1.4. Segmentacija osigurateljnog trţišta…………………………284

9.2.2. Cijena (premija) osiguranja…………………………………………..286

9.2.3. Promotivne aktivnosti u osiguranju………………………………….288

9.2.4. Prodajni kanali u osiguranju…………………………………………292

9.2.4.1. Prodaja osiguranja kao proces………………………………292

9.2.4.2. Prodajna mreţa prema Zakonu o osiguranju………………..294

9.2.4.2.1. Zastupanje u osiguranju…………………………..294

9.2.4.2.2. Posredovanje u osiguranju………………………..297

9.2.4.3. Ostali klasiĉni i alternativni prodajni kanali………………...299

LITERATURA………………………………………………..........304

POPIS PRIMJERA, SLIKA I TABLICA…………………………..312

POJMOVNIK………………………………………………………316

KAZALO IMENA………………………………………………….346

PRILOZI……………………………………………………………349

O AUTORU………………………………………………………...540

12

1.

OSNOVNI POJMOVI I

GOSPODARSKI ASPEKTI

OSIGURANJA

''Najprije treba objasniti pojmove,

jer bez pojmova nastajanja nemaju uspjeha.''

Konfucije (Kineski filozof; 551. - 478. pr. Kr.)

13

1. OSNOVNI POJMOVI I GOSPODARSKI

ASPEKTI OSIGURANJA

1.1. POJAM I DEFINICIJA OSIGURANJA

Ĉovjekov razvojni put od prvih poĉetaka praćen je raznim opasnostima, kako

za njega tako i za njegovu imovinu.

Suština tih opasnosti uvijek je bila dvostrukoga karaktera:

- djelovanje prirodnih sila neovisno o ĉovjekovoj volji i

- ĉovjekov utjecaj na vjerojatnost njihova nastupanja.

Napori pojedinca da se odupre ovim opasnostima ili da sprijeĉi njihovo

negativno djelovanje, nisu bili uspješni i dovoljni.

Prvi oblik pruţanja ekonomske pomoći tim pojedincima bili su zajedniĉki

prilozi rodbine, plemena, sela ili neke druge zajednice.

Svjestan te ĉinjenice, ĉovjek je poĉeo traţiti posrednu zaštitu u cilju

ublaţavanja i otklanjanja materijalnih posljedica nastalih šteta koje nije mogao izbjeći.

U zajednici i suradnji s ostalim ljudima, ĉiji su ţivoti i imovina bili podjednako

izloţeni opasnostima, mogao je oĉekivati uspjeh ili barem znaĉajno manje posljedice.

Zajedniĉki doprinosi pojedinaca, izloţenih istim opasnostima, kojima je cilj

bio osigurati naknadu onome koga ta opasnost pogodi, bili su, prema tome, povijesna

nuţnost. Kada su se ti doprinosi poĉeli provoditi organizirano i kada su sredstva za

onoga koga će iz njihovih redova pogoditi opasnost stvorena unaprijed, ovi su poĉetni

oblici prerasli u savršeniju formu zaštite – osiguranje.

Ovakav povijesni pristup potpuno definira i suvremeno osiguranje kao

djelatnost pruţanja ekonomske zaštite od odreĊenih opasnosti koje ugroţavaju osobe i

imovinu.

Prema Rejdi1 ''osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na

osiguratelja, koji prihvaća naknaditi sluĉajne štete onima kod kojih su nastale i

raspodijeliti ih na sve ĉlanove riziĉne zajednice na naĉelima uzajamnosti i

solidarnosti.''

Logiĉnim se nameće definirati osiguranje posebno sa stajališta pojedinca, a

posebno sa stajališta društva.

''Ugovorom o osiguranju'', sa stajališta pojedinca, ''rizik se dijeli na mnoštva

subjekata izloţenih istoj opasnosti''2, pri ĉemu je cijena (premija) znatno niţa od one

koju bi pojedinac sam platio za otklanjanje posljedica dogaĊaja koji mu se dogodio.

Osiguranje je sa stajališta društva ''gospodarski instrument za smanjivanje i

uklanjanje rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim

rizicima, kako bismo mogli predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu''.3

1 E. G. Rejda: Principles of Risk Management, Harper Collins College Publishers, New York, 1995., str.21.

2 Donati, Antigono-Volpe Putrolu, Giovanna: Manuale di diritto delle assicurazioni, Giuffre ed., Milano, 1995.,

str.3. 3 E. J. - T. M. Vaughan: Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Mate, Zagreb, 2000., str.23.

14

1.2. FUNKCIJE OSIGURANJA

Pravno gledano osiguranje kao trgovaĉko pravni posao predstavlja odnos

temeljen na ugovoru. U tom se odnosu jedna strana – osiguratelj – obvezuje drugoj

strani – ugovaratelju – da će odreĊenoj osobi – osiguraniku – isplatiti naknadu –

osigurninu – za nastalu štetu koja je predviĊena ugovorom. Pri tome svoju uslugu

osiguratelj naplaćuje po odreĊenoj cijeni – premiji osiguranja.

Ako ga promatramo ekonomski, zakljuĉivanjem osiguranja osiguranik svoje

varijabilne troškove pretvara u fiksne plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske

posljedice nastupanja odreĊenog dogaĊaja koji izaziva štete on prenosi na osiguratelja.

Ovaj se meĊuodnos moţe jednostavno prikazati sljedećom slikom:

Slika 1-1. Odnos osiguratelja i osiguranika

OSIGURATELJ OSIGURANIK

PREMIJA

NAKNADA ŠTETE

Navedeni meĊuodnos jasno upućuje na prvu osnovnu funkciju osiguranja –

funkciju naknade štete – koja je osnovni razlog postojanja osigurateljne djelatnosti.

Druga osnovna funkcija osiguranja je funkcija preventive. Ovom se

funkcijom poduzimaju mjere za sprjeĉavanjem i smanjivanjem mogućnosti nastanka

šteta njihovim financiranjem ili kreditiranjem. Ona se moţe provoditi na široj i na

pojedinaĉnoj razini. Primjer šire razine je financiranje mjera za smanjenje mogućnosti

nastanka šteta u automobilskoj odgovornosti odnosno financiranje mjera za zaštitu

djece u prometu.

Preventiva na pojedinaĉnoj razini moţe se provoditi, na primjer, financiranjem

uvoĊenja zaštite na radu u poslovnom subjektu. Osiguratelji ĉesto niţim premijama

potiĉu osiguranike na provoĊenje preventive, a ona se moţe uvjetovati i prilikom

sklapanja osiguranja.

Osim ovih dviju osnovnih, u osiguranju se istiĉu i ĉetiri ostale funkcije:

socijalna, razvojna, psihološka i antiinflacijska.

Svaka ekonomski i pravno ureĊena drţava ima interes što više razvijati

osiguranje pravnih subjekata i pojedinaca od raznih opasnosti kako bi provela

ekonomsku zaštitu i smanjila pritisak na drţavne fondove. Njezina socijalna funkcija

ogleda se ĉesto i u subvencioniranju dijela premije osiguranja (na primjer u osiguranju

15

usjeva kod seljaĉkih domaćinstava). Što je neka drţava razvijenija, njezine bi se

intervencije kroz ekonomsku pomoć trebale smanjivati do minimuma kod šteta koje su

nastale od rizika koji su se mogli osigurati. Ona bi intervenirala samo kod šteta koje se

nisu mogle pokriti osiguranjem.

Sve većim širenjem osigurateljnih pokrića razvojna funkcija osiguranja

dobiva na znaĉenju. Velika sredstva kojima osiguratelji raspolaţu mogu se ulagati u

razliĉite razvojne programe preko drţave, banaka, zatim u vlasniĉke udjele i sliĉno.

Fondovi ţivotnog i mirovinsko-rentnog osiguranja su priĉuvna sredstva dugoroĉnog

karaktera za ulaganja u razvojne programe.

Psihološku funkciju osiguranja treba, prije svega, promatrati sa stajališta

pojedinca koji je iz potencijalnog prešao u status stvarnog osiguranika. Tim ĉinom on

ima materijalnu sigurnost i svijest da će u sluĉaju neke opasnosti dobiti sigurnu

naknadu štete. To je za njega ''kupnja'' dugoroĉnog povjerenja.

Antiinflacijska funkcija osiguranja ima osobito znaĉenje u tranzicijskim

zemljama i općenito u zemljama gdje se visoka stopa inflacije izravno odraţava na

gospodarske procese i standard pojedinca. Ulaganje sredstava u osiguranje ĉini pomak

– odgodu potrošnje, ako je osiguratelj naplatio premiju, a šteta i isplata odštete dolaze

kasnije. Kod nekih neimovinskih osiguranja (ţivotna, rentna i sliĉna) obveza

osiguratelja za isplatu nastupa nakon dugog vremena (10, 20 ili više godina). Kako

ova sredstva ne ulaze odmah u potrošnju, ona pozitivno djeluju na cijene smanjujući

pritisak na njihov rast. Gledano na drţavnoj razini što je veći udio premije osiguranja

u BDP-u, to je i uĉinak tog utjecaja veći.

1.3. GOSPODARSKI ASPEKTI OSIGURANJA

1.3.1. RAZVOJ OSIGURANJA

1.3.1.1. RAZVOJ OSIGURANJA OD PRVIH POĈETAKA DO

SUVREMENOG OSIGURANJA

Prvi poĉeci osiguranja

U pojašnjenju pojma i definicije osiguranja upozorili smo na ĉinjenicu da se

osiguranje pojavilo kao povijesna nuţnost u odreĊenoj fazi ĉovjekova razvoja. Trebala

su proći mnoga stoljeća da se neorganizirane i pojedinaĉne aktivnosti na meĊusobnim

ispomaganjima ljudi preobraze u organizirani sustav ekonomske zaštite.

Prve dokaze o zaĉetcima najjednostavnijih oblika osiguranja nalazimo u

dalekoj prošlosti staroj punih pet tisućljeća. Potjeĉu iz Kine i odnose se na prijevoz

robe rijekom Jangtze. Na mjestima gdje je plovidba zbog struja i stijena bila opasna

kineski su je trgovci pretovarali i rasporeĊivali u više ĉamaca, tako da sva roba ne

bude odjednom izloţena opasnosti potonuća ili uništenja.

To je bila prva poznata raspodjela (disperzija) jednog rizika na manje rizike. U

sluĉaju uništenja ili potonuća nekog ĉamca s robom, vlasnici robe iz neoštećenih

ĉamaca dali bi dio svoje robe kao naknadu trgovcu koji je pretrpio štetu.

16

Prema odredbama iz Hamurabijeva zakonika (lat. Codex Hammurabi)4 trgovci

koji su pustinjom prenosili robu u karavanama bili su u obvezi solidarno dijeliti štetu

koju bi pretrpio neki od njih uslijed napada pustinjskih razbojnika.

Iz istog je zakonika znaĉajna odredba o odgovornosti graditelja kojom se

odreĊuje obeštećenje korisnika zgrade ako objekt nije kvalitetno izgraĊen.5

Staro je indijsko pravilo odreĊivalo da je duţnik koji bi putovao u udaljene i

teško pristupaĉne krajeve morao platiti 10% mjeseĉno na ime kamata svom

vjerovniku. To je bila naknada za povećani rizik vjerovnika koji ne bi mogao naplatiti

svoje potraţivanje ako bi putnik stradao. Ako bi putnik putovao morem, kamate su

iznosile ĉak 20% mjeseĉno, a to je bilo ĉetverostruko od tada uobiĉajenih 5%

mjeseĉnih kamata.6

Pomorski narodi na Sredozemlju vrlo su rano koristili institut sliĉan današnjoj

generalnoj havariji. On se sastojao u obvezi doprinosa svih sudionika pomorskog

prijevoza pri šteti i ţrtvama koje bi pojedinac pretrpio na svojoj imovini za vrijeme

plovidbe, a radi zajedniĉkog interesa svih sudionika. Odredbe i naĉela iz tih vremena

sadrţane su u dva pravno-povijesna spomenika iz poznate zbirke cara Justinijana iz

533. godine: ''De lege Rhodia de iactu'' i ''Lex Rhodia de iactu''.7

Rimsko pravo nije poznavalo institut osiguranja, a pomorske se rizike

pokrivalo pomorskim zajmom (foenus nauticum).8

Osiguranje u srednjem vijeku

Pomorski zajam se dugo koristio kao oblik osiguranja i time je ujedno bio

zapreka traţenju novih i prikladnijih vrsta osiguranja sve do 11. stoljeća.

U srednjovjekovnom društvu javljaju se u sklopu cehova, gilda i drugih

staleških organizacija ideje o uzajamnom pomaganju. U njihovim su statutima

ugraĊene odredbe o pomaganju svojih ĉlanova kod nesreće, bolesti, smrti ili drugih

opasnosti koje bi ih pogodile. Naknade za štetu imale su iskljuĉivo karitativno

obiljeţje.

Takvo je pomaganje bilo zaĉetak drugih vrsta osiguranja: od poţara, nesretnog

sluĉaja i osiguranja ţivota. Na Islandu su se npr. u 11. stoljeću graĊani organizirali u

bratstva (gilde) za zajedniĉko nošenje rizika poţara i ugibanja stoke. U isto su se

vrijeme u Engleskoj formirala bratstva za pokrivanje rizika kraĊe.

Odredbama statuta pojedinih cehova regulirana je visina udjela svakoga

pojedinog ĉlana kao i uvjeti za ostvarivanje prava u sluĉaju nastanka štete.

4 Zbornik zakona babilonskog kralja Hamurabija (1729. – 1686. pr. Kr.).

5 Ove su odredbe o odgovornosti graditelja kuće uklesane arhaiĉnim klinovim pismom na stupu crnog diorita

Hamurabijeva zakonika otkrivenog poĉetkom prošlog stoljeća u ruševinama starog grada Suze (sada se

nalazi izloţen u muzeju Louvre).

U slobodnom prijevodu odredbe zakonika glase:* ''Kada graditelj sagradi kuću za naruĉitelja, ovaj mu mora

platiti dva sekela srebra za svaki sar kuće (1 sekel = 360 zrna pšenice, 1 sar = 14,88 m2 površine). Ako

graditelj ne sagradi dovoljno ĉvrstu kuću, koja se zbog toga sruši i usmrti kućevlasnika, graditelj mora biti

ubijen. Ako rušenje kuće prouzroĉi smrt sina kućevlasnika, bit će ubijen i graditelj. Ako rušenje kuće usmrti

roba kućevlasnika, graditelj mora kućevlasniku dati jednog roba iste vrijednosti.''

* S. Andrijašević, V. Petranović: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999., str.72. 6 V. Petranović: Osiguranje i reosiguranje, Informator, Zagreb, 1984., str.22.

7 Pomorska enciklopedija, Leksikografski zavod, Zagreb, 1969.

8 B. Jakaša: Pravo osiguranja, Informator, Zagreb, 1984., str.4.

17

Na podruĉju pomorskog osiguranja stanje se temeljito promijenilo kada je

1227. godine radi lihvarskih kamata9 katoliĉka crkva dekretom pape Grgura VII.

zabranila sklapanje pomorskog zajma.

Nakon tog dekreta stanje se nije ništa popravilo jer nisu stvoreni odgovarajući

novi zaštitni oblici. Razvoj trgovine i prometa s vremenom je ipak uvjetovao nastanak

prvih ugovora o pomorskom osiguranju. Prvi poznati ugovor ovakve vrste sastavljen

je u obliku notarijske isprave, a odnosio se na osiguranje robe u prijevozu iz Genove u

belgijski grad Brugge. To je ujedno i zaĉetak današnjih ugovora o pomorskom

osiguranju. Saĉuvan je u notarijskom arhivu u Genovi, a potjeĉe iz 1347. godine.10

Pomorsko se osiguranje brzo širi iz Italije u druge zapadnoeuropske i

mediteranske zemlje. Za kodifikaciju ugovora o pomorskom osiguranju u svijetu je od

osobitog znaĉenja ''Ordo super assecuratoribus'' – Uredba (zakon) o osigurateljima

nastala u Dubrovniku 1568. godine.11

Po svojoj sveobuhvatnosti ovaj je zakon općeprihvaćen, a prema do sada

poznatim arhivskim i ostalim izvorima, najstariji je zakon te vrste u svijetu.12

U

njegovim je odredbama stajalo da se osiguranje brodova i robe moglo ugovoriti za

odreĊeno putovanje ili na vrijeme koje nije moglo biti kraće od šest mjeseci.

Primjena ovog zakona odrţala se sve do 1811. godine, kad ga je

Napoleonovom13

odlukom zamijenilo francusko pravo.

Osiguranje u novom vijeku

Gospodarski razvoj u svijetu praćen znanstvenim otkrićima, a osobito rast

svjetske trgovine, stvorio je i mnoge nove opasnosti, a time i potrebu za osiguranjima.

Uzajamno-karitativni karakter osiguranja postupno se mijenja u ekonomsku zaštitu.

Trgovci i poslovni ljudi poĉinju se baviti iskljuĉivo osiguranjem: za preuzete

rizike unaprijed se plaća i premija. Osiguranje postaje predmetom ponude i potraţnje,

sliĉno kao i druge robe i usluge. Ono dobiva svoje prve tehniĉke osnove te postupno

iskljuĉuje aleatornost (lat. alea – kocka = poslovi na sreću, kockarski poslovi).

Osim povećanih opasnosti u pomorskoj trgovini, ekonomska se zaštita traţi i

od sve većeg broja katastrofalnih šteta, kao što je npr. bio veliki poţar u Londonu

1666. godine. Taj je poţar bio izravan povod pojavi poduzeća za osiguranje od poţara,

ali i prvih posrednika osiguranja (brokera). Novi oblici osiguranja se pojavljuju, a

postojeći usavršavaju i dobivaju konture koje su, dobrim dijelom, na snazi i danas.

Posebno mjesto u povijesti osiguranja pripada londonskom Lloydu. Povijest

ove korporacije poĉinje 20-ak godina nakon londonskog poţara, toĉnije1688. godine.

Od tada su se poĉeli odrţavati poslovni sastanci u svezi s pomorskom trgovinom i

osiguranjem u pojedinim kavanama, od kojih je najpoznatija bila kavana Edwarda

Lloyda.

Ona je ubrzo postala i glavno sastajalište brodovlasnika, pomoraca,

osiguratelja i drugih zainteresiranih, a u njoj su se poĉeli zakljuĉivati i prvi

osigurateljni poslovi. Njih su kao osiguratelji ugovarali trgovci s poĉetnim kapitalom.

Uvedena je praksa ugovaranja osiguranja s više takvih pojedinaĉnih osiguratelja.

9 Isto, str.5.

10 V. Petranović, isto, str.23.

11 Pomorska enciklopedija, isto.

12 V. Brajković: Simpozij o pomorskom osiguranju, uvodna rijeĉ, Dubrovnik, 1981., str.16.

13 Francuski vojskovoĊa i car (1769.- 1821.)

18

Već od 1696. Lloyd izdaje svoje novine (''Lloyd's News'') u kojima registrira

sve dogaĊaje i podatke za svoje poslovne posjetitelje. Novine redovito izlaze pod

drugim nazivom i danas, uz razne druge Lloydove publikacije.

U SAD-u se pomorsko osiguranje pojavljuje 1721. kao individualno, ali sve

do nakon 1. svjetskog rata preteţno se plasira preko londonskog trţišta. Tek iza toga

poĉinje se snaţno razvijati i ameriĉko trţište osiguranja.

Kao nastavak prakse s više pojedinaĉnih osiguratelja u drugoj polovici 18.

stoljeća nastala je asocijacija individualnih osiguratelja Lloyd′s.

Pored Lloyd′sa, u Europi se javljaju i drugi veliki osiguratelji, naroĉito

unapreĊivanjem tehnike osiguranja i postavljanjem prvih znanstvenih principa u

utvrĊivanju riziĉnosti i mogućnosti njezina pokrića.

Ovi su principi uvjetovali znaĉajan razvoj osiguranja ţivota, ĉije je tablice

smrtnosti izradio Edmond Halley14

1693. godine. Prema tim tablicama te

matematiĉkom izraĉunu premije, 1762. godine u Engleskoj je osnovano prvo

osigurateljno društvo (Society for Equitable Assurance of Live) na ĉijim su principima

poslovanja organizirana i današnja društva za ţivotna osiguranja.

1.3.1.2. RAZVOJ OSIGURANJA U HRVATSKOJ

Razvoj osiguranja u Hrvatskoj moţe se podijeliti u ĉetiri razdoblja:

- od zaĉetaka pri kraju 19. stoljeća do 1918.,

- od 1918. do 1945.,

- od 1945. do 1990.,

- od 1990. do danas.

Razdoblje od zaĉetaka pri kraju 19. stoljeća do 1918. godine

Cjelokupni strani utjecaj, kojem je Hrvatska bila izloţena pri kraju 19.

stoljeća, odraţavao se i na osiguranje. Na teritoriju Hrvatske poslovala su iskljuĉivo

strana osiguravajuća društva, najviše iz Austro-Ugarske Monarhije.

U sklopu buĊenja nacionalne svijesti, hrvatski su domoljubi poĉeli

razmišljati i o stvaranju domaćeg osiguratelja. Na sastanku predstavnika vatrogasnih

društava gradova Zagreba, Siska, Karlovca i Varaţdina, odrţanom u Sisku 1874.

godine, prvi je put javno izreĉena ideja o potrebi formiranja domaćega osiguravajućeg

društva. Reakcija austro-ugarske vlasti bila je takva da je trebalo proći punih deset

godina do ostvarenja konaĉnog cilja. Naime, trebalo je, izmeĊu ostalog, skupiti

100.000 forinti na ime visine temeljne glavnice koju je vlast odredila.

Odlukom poglavarstva grada Zagreba od 4. lipnja 1884. godine taj iznos

temeljne glavnice stavljen je na raspolaganje prvom domaćem osiguravajućem društvu

– osiguravajućoj zadruzi Croatia, koja je poĉela s radom 24. srpnja iste godine.15

14

Engleski astronom (1656.- 1742.). 15

Upravitelj zadruge Ferdo Kalabar 7. listopada 1884. godine piše ravnateljstvu:

''Naša zadaća nije jednaka sa zadaćom kojega dioniĉkog druţtva da svim silami i svakim sredstvom nastojimo

ma i nebi bilo ono najmoralnije naravi – ĉim veći dobitak steći; već je naša zadaća u prvoj liniji nastojati oko

toga, da osiguranje proti poţaru postane popularno i sveobće, da bude pristup za svakog ţitelja ovih

kraljevinah mogućen i olakšan, te da se time ublaţe nesreće koje svake godine bud sluĉajem bud

neopreznošću kod nas toliko ţrtvah zahtijevaju, i na stotine ţiteljah na prosjaĉki štap dovede''.

Izvor: ''Od idejnih poĉetnika do danas – 115 godina'', Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 1999., str. 14.

19

Primjer 1-1. Prvi cjenik premija za osiguranje zgrada i pokretnina usvojenog na

sjednici ravnateljstva osiguravajuće zadruge Croatia odrţanoj

6. studenog 1884. godine

20

Primjer 1-2. Polica osiguranja s izvatkom iz pravila iz 1909. godine

21

Primjer 1-2. Nastavak

22


23

Primjer 1-3. Pločica Croatije osiguravajuće zadruge iz 1927. godine –

rad slikara R. Auera

Razdoblje nakon 1990. godine

24

Odmah nakon objavljivanja poslovanja zakljuĉen je i ugovor o reosiguranju s

austrijskim društvom Phoenix iz Beĉa.

Podruĉje rada brzo se širilo, tako da je zadruga u velikom broju mjesta

postavila svoje zastupnike osiguranja, ukljuĉujući i otvaranje zastupstava u Mostaru i

Sarajevu već 1898. godine (vidi primjer 1-1.: prvi cjenik premija za osiguranje zgrada

i pokretnina usvojenog na sjednici ravnateljstva osiguravajuće zadruge Croatia

održanoj 6. studenog 1884. godine).

Više je od dva desetljeća Croatia poslovala samo u poţarnoj grani osiguranja,

dok je 1905. uvedena grana osiguranja ţivota, a od 1910. i ostale: osiguranje od kraĊe

i nezgode, osiguranje stoke i usjeva te transportno osiguranje (vidi primjer 1-2.: polica

osiguranja s izvatkom iz pravila iz 1909. godine).

Razdoblje od 1918. do 1945. godine

Nakon 1. svjetskog rata osiguravajuća su se društva našla u novim

okolnostima. Raspala se Austro-Ugarska Monarhija i stvorile nove drţave. Mnogi su

osiguratelji prestali s radom zbog promjene vlasti. Time su se otvorile mogućnosti

prelaska njihovih osiguranika u domaća osiguravajuća društva. Osim osiguravajuće

zadruge Croatia formirane su još dvije: Hrvatski radiša i Napretkova zadruga (vidi

primjer 1-3.: pločica Croatije osiguravajuće zadruge iz 1927. godine – rad slikara R.

Auera).

Broj stranih društava ĉesto se mijenjao. Neka su se meĊusobno i udruţivala,

a u jednom razdoblju bilo ih je 30-ak. U takvim vremenima solidna društva su mogla

opstati samo ako su razvijala masovna osiguranja. Croatia je upravo na masovnosti,

osobito u imovinskim osiguranjima, gradila svoj uspjeh. Razvijajući mreţu

povjerenika te otvarajući filijale diljem zemlje, dosljedno je provodila brigu o

sigurnosti svojih osiguranika.

Od 1937. godine uvedena je drţavna kontrola nad radom osiguravajućih

društava. Uoĉi 2. svjetskog rata na podruĉju ondašnje drţave djelovalo je uz Croatiju

još 29 osiguravajućih društava.

Stvaranjem Nezavisne Drţave Hrvatske u Zagrebu je osnovano novo

osiguravajuće društvo Domovina, a radila su i predstavništva većih inozemnih

osiguratelja. Najvaţniji osiguranici bili su seoska gospodarstva, graĊani i poduzetnici

koji su ĉinili 75% premije. Preostalih 25% ĉinila je drţavna imovina. Talijanski i

maĊarski tvorniĉari svoju su imovinu osiguravali kod inozemnih osiguratelja, tako da

su Croatia i Domovina djelovale kao institucije hrvatskog naroda od općeg povjerenja.

Croatia je izgubila svoje portfelje u Srbiji, Vojvodini, Crnoj Gori, Boki

Kotorskoj, Sloveniji i MeĊimurju. Za vrijeme rata osiguranja su, kao i ostale

gospodarske aktivnosti, potisnuta u drugi plan.

Razdoblje od 1945. do 1990. godine

U sklopu konfiskacije njemaĉke i talijanske imovine još je tijekom rata došlo

do likvidacije osiguravajućih društava iz tih zemalja. Donijeta je odluka o spajanju

svih osiguravajućih društava u zemlji u Drţavni zavod za osiguranje i reosiguranje.

25

On je 1946. postao Drţavni osiguravajući zavod (DOZ). Kao centralistiĉka

organizacija, DOZ je djelovao do 1962. godine.

Njegovom decentralizacijom formirani su samostalni osiguravajući zavodi.

Kako nije bilo nikakvih ograniĉenja, oni su se u velikom broju formirali po

teritorijalnom principu (samo u Hrvatskoj ih je bilo 35).

Godine 1967. doneseni su novi propisi u svezi s osiguranjem. Njima se ukida

teritorijalni monopol, pa su zavodi mogli raditi po cijeloj drţavi. MeĊutim, zbog

potrebnih visokih priĉuva sigurnosti, opstalo ih je samo 11. U Zagrebu je osnovan

Osiguravajući zavod Zagreb koji je potaknuo osnivanje zavoda u Hrvatskoj pod

nazivom Udruţeni zavod za osiguranje i reosiguranje Zagreb. Zavodi u Splitu, Zadru,

Šibeniku, Drnišu i Kninu spojili su se u Jadranski osiguravajući zavod Split.

Sredinom 1970. vraćen je stari naziv Croatia kao izraz ţelje za kontinuitetom

hrvatskog osiguranja. Njemu je pristupilo ranijih 28 osiguravajućih zavoda s podruĉja

Hrvatske. Nakon 1974. Croatia se integrirala s Jadranskim osiguravajućim zavodom

Split i Slavija Lloydom, koja je 1976. postala zajednica reosiguranja.

Razdoblje nakon 1990. godine

Novo razdoblje u razvoju našeg osiguranja zapoĉelo je donošenjem Zakona o

osnovama sistema osiguranja imovine i osoba dana 23. oţujka 1990. godine. On je

otvorio zakonsku mogućnost da se organizacija za osiguranje moţe osnovati kao

dioniĉko društvo za osiguranje. Krajem godine Zakon je dopunjen odredbom da uz

domaće fiziĉke i pravne osobe u osnivanju dioniĉkog društva za osiguranje mogu

sudjelovati i stranci.

Iste se godine, 26. lipnja, Croatia osiguranje formira kao dioniĉko društvo, a

poĉinju se osnivati i drugi domaći osiguratelji u obliku dioniĉkih društava.

Osiguranje se u Hrvatskoj našlo u novom poletu nakon povratka Europi, u

kojoj je i zapoĉelo. Pola stoljeća socijalistiĉkog osiguranja, koje je prekinulo raniju

europsku tradiciju u Hrvatskoj, zatrlo je tragove mnogih ranijih dostignuća na ovom

podruĉju.

U tom su cilju doneseni mnogi zakonski propisi za njegovo reorganiziranje.

Proces liberalizacije trţišta, osnivanje većeg broja osiguratelja i njihova meĊusobna

konkurencija zahtijevaju i odgovarajući drţavni nadzor i kontrolu, u cilju interesa

osiguranika i gospodarstva u cjelini.

1.3.2. ULOGA OSIGURANJA U NACIONALNOM

GOSPODARSTVU

Kad smo govorili o funkcijama osiguranja, rekli smo da sve većim širenjem

osigurateljnih pokrića razvojna funkcija dobiva na znaĉenju. S gospodarskog stajališta

svake drţave izuzetno su vaţna sredstva kojima osiguratelji raspolaţu. Ona se mogu

ulagati u prioritetne poslove za drţavu kako samostalno tako i u sklopu ostalih

financijskih institucija: banaka, štedionica, štedno-kreditnih zadruga, mirovinskih

fondova i drugih.

26

Antiinflacijska funkcija osiguranja se, takoĊer, izravno odraţava na

nacionalno gospodarstvo jer, kako smo kazali, sredstva osiguranja ne ulaze odmah u

potrošnju, nego postupno djeluju na cijene smanjujući pritisak na njihov rast. Uĉinak

tog utjecaja je veći što je veći udio premije osiguranja u BDP-u. Već i svojom

osnovnom zadaćom – pokrićem individualnih rizika – osiguranje djeluje na stabilnost

poslovanja gospodarskih subjekata koja se ne narušava ni u sluĉajevima nastanka

velikih šteta.

Osim znaĉenja u nacionalnom gospodarstvu, osiguranje ima i svoje društveno

znaĉenje:16

- sloboda: bez postojanja osiguranja bilo bi mnogo više osobnih i poslovnih zapreka

kao što su veća obazrivost, smanjena produktivnost i nesklonost avanturizmu,

- sigurnost: u kući i na poslu od nezgoda, kriminala, poţara i rušilaĉkog djelovanja

prirodnih sila,

- zdravlje: koje se osiguranjem postiţe investiranjem u zdravstvenu zaštitu i

naglašavanjem vaţnosti rehabilitacije,

- prosperitet: preko podrške poduzetniĉkoj energiji, inovativnosti i preuzimanju

rizika,

- fleksibilnost: što je osiguranje bolje prilagoĊeno individualnim okolnostima,

društveni i ekonomski ţivot manje ovise o drţavi.

Tablica 1-1. prikazuje nam kretanje ukupne premije osiguranja u svijetu u

2007. godini:

Tablica 1-1. Kretanje ukupne premije osiguranja u svijetu u 2007. godini

Skupina

osiguranja

Premija 2007. Realni rast premije 2007. / 2006. (%)

milijardi

USD

Udio

(%)

Razvijene

zemlje

Zemlje u

razvoju

Svijet

ukupno

Ţivotna

osiguranja 2393 58,9 4,7 13,1 5,4

Neţivotna

osiguranja 1668 41,1 -0,3 10,2 0,7

Svijet

ukupno 4061 100,0 3,3

Izvor: Swiss Re, World insurance in 2007.:growing premiums and stronger balance sheets, Sigma No. 3/2008.

Iz tablice se mogu uoĉiti sljedeće ĉinjenice:

- u ukupnoj premiji osiguranja u svijetu, koja iznosi preko 4000 milijardi USD,

premija ţivotnih osiguranja sudjeluje s gotovo 60%;

- ukupna nominlna premija je u odnosu na prethodnu godinu porasla za 10,5%, dok je

njezin ralan rast iznosio 3,3% (godinu dana ranije stopa realmog rasta ukupne

premije iznosila je 4,0%);

16

The Social Value of General Insurance, Association of British Insurers, London, 2005., str. 3.

27

- premija ţivotnih osiguranja realno je porasla je za 5,4%, a neţivotnih osiguranja za

samo 0,7% (kod razvijenih zemalja zabiljeţen je realni pad premije neţivotnih

osiguranja za 0,3%);

- u razvijenim industrijaliziranim zemljama stope rasta su znatno manje nego u

zemljama u razvoju (ţivotna osiguranja 4,7% : 13,1%; neţivotna osiguranja -0,3% :

10,2%);

- veća stopa rasta ţivotnih osiguranja nije uvjetovala znaĉajniju izmjenu strukture

ukupne premije u odnosu na prethodnu godinu.

Neravnomjernost raspodjele premije osiguranja u svijetu moţe se vidjeti u

tablici 1-2. koja pokazuje da prvih pet zemalja imaju udio od gotovo dvije trećine u

ukupnoj svjetskoj premiji, a same Sjedinjene Ameriĉke Drţave gotovo jednu trećinu:

Tablica 1-2. Premija i udio u svjetskoj premiji prvih pet zemalja u

svijetu 2007. godine

Poloţaj u

svijetu Drţava

Premija 2007.

milijuna USD

Udio u svjetskoj

premiji (%)

1. SAD 1.229.668 30,28

2. Velika Britanija 463.686 11,42

3. Japan 424.832 10,46

4. Francuska 268.900 6,62

5. Njemaĉka 222.825 5,49

Ukupno 2.609.911 64,27 Izvor: isto.

Tablica 1-3. u nastavku prikazuje deset vodećih osiguratelja u svijetu u 2006.

godini:

Tablica 1-3. Najveće osigurateljne tvrtke u svijetu u 2006. godini

prema ostvarenim ukupnim prihodima

(u milijunima USD)

Rang Tvrtka Prihodi Drţava

1. ING Group 158.274 Nizozemska

2. AXA 139.738 Francuska

3. Allianz 125.346 Njemaĉka

4. American International Group 113.194 SAD

5. Assicurazioni Generali 101.811 Italija

6. Bershire Hathaway 98.539 SAD

7. Aviva 83.487 Velika Britanija

8. Prudential 66.134 Velika Britanija

9. Zurich Financial Services 65.000 Švicarska

10. State Farm Insurance Cos. 60.528 SAD Izvor: Fortune, Europe Edition, Time Warner Publishing, Amsterdam, srpanj 2007.

28

Koliko je znaĉenje osigurateljne djelatnosti u svijetu, pokazuje nam i podatak

da je od 500 vodećih globalnih kompanija rangiranih po veliĉini ostvarenih prihoda,

njih 45 iz djelatnosti osiguranja, a od 50 vodećih u Europi osam ih je iz osiguranja.17

Poslovna politika svake osiguravajuće kuće u svijetu je u interesu

nacionalnog gospodarstva jer osiguratelji imaju mogućnosti poduzimati razne mjere za

stimuliranje osiguranika na smanjenje broja i veliĉine šteta kao što su:

- sustav bonusa koji nagraĊuje manjom premijom one osiguranike koji nemaju šteta,

- ugovaranje klauzula kojima se ograniĉava obveza osiguratelja udjelom osiguranika u

šteti (franšize),

- uvjetovanje poĉetka svog jamstva za poduzete preventivne i druge zaštitne mjere.

Poslovi reosiguranja se uglavnom sklapaju u inozemstvu, te time utjeĉu i na

bilancu plaćanja zemlje. Na tu bilancu utjeĉe i širenje podruţnica u inozemstvu i

pruţanje usluga osiguranja rezidentima druge drţave, što zapravo predstavlja izvoz te

usluge u drugu drţavu.

Dva su osnovna brojĉana pokazatelja vaţnosti osiguranja u nacionalnom

gospodarstvu:

- udio premije u BDP-u, i

- iznos premije po stanovniku (gustoća osiguranja).

Oba ova pokazatelja vaţni su indikatori za opću komparativnu sliku o stanju

na osigurateljnom trţištu pojedinih zemalja.

1. Udio premije u BDP-u

Iako je ukupna zaraĉunata bruto premija u Republici Hrvatskoj od 2000. do

2007. godine rasla dvostruko brţe od rasta BDP-a, njezin udio u BDP-u još je uvijek

relativno nizak, a što se posebno odnosi na premiju ţivotnih osiguranja. U 2007.

godini udio premije neţivotnih osiguranja u BDP-u ostao je na istoj razini kao i

prethodne godinu (2,40%), dok se udio premije ţivotnih osiguranja povećao za 0,04

postotna boda (0,90% : 0,86%). To je uvjetovalo povećanjem udjela ukupne premije s

3,26% na 3,30%.

Kretanje navedenog udjela premije u BDP-u u razdoblju 2000.– 2007. godine

vidi se na slici 1-2.:

17

Fortune, Europe Edition, Time Warner Publishing, Amsterdam, srpanj 2007.

29

Slika 1-2. Udio premije osiguranja u BDP-u Republike Hrvatske u razdoblju

2000. – 2007. godine (u %)

0,5

0,70,640,560,76 0,83 0,86 0,9

2,47 2,52 2,47 2,44 2,44 2,38 2,4 2,4

2,97 3,08 3,11 3,14 3,2 3,21 3,26 3,3

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

ţivotna osiguranja neţivotna osiguranja ukupno

Izvor: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), razna godišta

Iz slike je vidljivo da su ţivotna osiguranja u promatranom razdoblju stalno

povećavala svoj udio, dok su neţivotna u 2006. godini prekinula blagi trend pada iz

protekle ĉetiri godine. To je rezultiralo stalnim rastom udjela ukupne premije u BDP-u

s poĉetnih 2,97% 2000. godine na navedenih 3,30% 2007. godine.

Tablica 1-4. prikazuje udio premije osiguranja u BDP-u europskih drţava u

2007. godini:

Tablica 1-4. Udio premije osiguranja u BDP-u europskih drţava u

2007. godini

Poloţaj

u

svijetu

Drţava

Udio premije u BDP-u 2007. (%)

Ţivotna

osiguranja

Neţivotna

osiguranja Ukupno

2. Velika Britanija 12,6 3,0 15,7

4. Nizozemska 4,7 8,7 13,4

7. Irska 9,3 2,4 11,6

8. Švicarska 5,7 4,6 10,3

9. Francuska 7,3 3,0 10,3

11. Belgija 6,9 2,7 9,6

12. Danska 5,9 3,0 8,9

14. Portugal 5,8 2,7 8,5

15. Finska 6,7 1,8 8,4

19. Švedska 5,3 2,1 7,4

22. Njemaĉka 3,1 3,6 6,6

23. Italija 4,0 2,4 6,4

25. Austrija 2,6 3,2 5,8

26. Slovenija 1,8 3,8 5,7

30

28. Španjolska 2,2 3,0 5,2

31. Norveška 3,0 1,6 4,6

33. Cipar 1,9 2,3 4,2

36. Poljska 1,9 1,8 3,7

37. Ĉeška 1,5 2,2 3,7

38. MaĊarska 2,0 1,6 3,5

43. Hrvatska 0,9 2,4 3,3

44. Luksemburg 1,3 1,9 3,2

45. Slovaĉka 1,4 1,7 3,1

49. Island 0,4 2,5 2,9

50. Ukrajina 0,1 2,6 2,7

51. Bugarska 0,4 2,3 2,7

56. Rusija 0,1 2,4 2,4

58. Estonija 0,8 1,5 2,3

59. Letonija 0,2 2,0 2,2

60. Litva 0,7 1,3 2,0

63. Grĉka 1,0 0,9 1,9

66. Srbija 0,2 1,6 1,8

67. Rumunjska 0,3 1,4 1,8

68. Turska 0,2 1,5 1,7

82. Lihtenštajn 0,7 0,1 0,7

Europski prosjek 5,0 3,0 8,0

Svjetski prosjek 4,4 3,1 7,5 Izvor: Swiss Re, isto.

Usporedni prikaz podataka o udjelima premije osiguranja u BDP-u te poloţaj

u svijetu 2007. godine pokazuje znaĉajno zaostajanje hrvatskog trţišta osiguranja za

europskim i svjetskim prosjekom. Udio ukupne premije u hrvatskom BDP-u 2007.

godine iznosi 41,2% europskog odnosno 44,0% svjetskog prosjeka. Pri tome je

situacija povoljnija kod neţivotnih osiguranja, gdje taj udio iznosi 80,0% europskog

odnosno 77,4% svjetskog prosjeka. MeĊutim, kod ţivotnih osiguranja ti su odnosi

puno nepovoljniji: tek 18,0% europskog odnosno 20,5% svjetskog prosjeka.

Usprkos ĉinjenici da udio zaraĉunate bruto premije u BDP-u nije ni blizu

razini razvijenih europskih zemalja, povećanjem kvalitete već postojeće osigurateljne

zaštite, uvoĊenjem i razvojem novih vrsta osiguranja, pribliţavanjem Europskoj uniji

te stimulativnim zakonskim propisima, njegov relativni udio raste. Stoga se,

zahvaljujući visokim stopama premijskog rasta, naroĉito ţivotnih osiguranja, koji se

kao nastavak višegodišnjeg trenda pozitivno odraţavao na strukturu portfelja, hrvatsko

trţište osiguranja svrstava meĊu vodeće u regiji.

2. Iznos premije po stanovniku (gustoća osiguranja)

Ovaj pokazatelj razvijenosti trţišta osiguranja na još odreĊeniji naĉin govori o

ulozi osiguranja u nacionalnom gospodarstvu svake zemlje. U Hrvatskoj je 2007.

godine iznos premije po stanovniku bio 2.216 kn (1.611 kn neţivotna osiguranja + 605

kn ţivotna osiguranja) odnosno 303 EUR ili 371 USD, što je za znaĉajnih 20,4 % više

u odnosu na prethodnu godinu.

31

Kretanje premije po stanovniku u razdoblju 2000.- 2007. godine prikazano je

na slici 1-3.:

Slika 1-3. Premija po stanovniku u Republici Hrvatskoj u razdoblju

2000. – 2007. godine (u kn)

173 208 259 304 353 427 488605

861 941 996 1.062 1.139 1.2281.354

1.6111.034

1.1491.256

1.3661.492

1.655

1.842

2.216

0

500

1000

1500

2000

2500

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

ţivotna osiguranja neţivotna osiguranja ukupno

Izvor: HANFA, razna godišta.

U odnosu na 2000. godinu, kad su u strukturi premije po stanovniku ţivotna

osiguranja sudjelovala sa samo 16,7%, udio ovih osiguranja stalno se povećavao i u

2007. iznosi 27,3%.

U tablici 1-5. daje se iznos premije po stanovniku europskih drţava u 2007.

godini:

Tablica 1-5. Iznos premije osiguranja po stanovniku europskih drţava

u 2007. godini

Poloţaj

u

svijetu

Drţava

Iznos premije po stanovniku 2007. (USD)

Ţivotna

osiguranja

Neţivotna

osiguranja Ukupno

1. Irska 5.715,1 1.456,4 7.171,4

2. Velika Britanija 5.730,5 1.383,2 7.113,7

3. Nizozemska 2.192,4 4.070,5 6.262,9

4. Švicarska 3.159,1 2.581,7 5.740,7

5. Danska 3.381,0 1.722,1 5.103,1

6. Francuska 2.928,3 1.219,3 4.147,6

7. Belgija 2.972,6 1.158,9 4.131,5

9. Finska 3.093,1 812,7 3.905,8

10. Norveška 2.438,5 1.331,7 3.770,2

11. Švedska 2.639,5 1.065,6 3.705,1

12. Luksemburg 1.414,5 2.009,0 3.423,4

32

18. Njemaĉka 1.234,1 1.427,9 2.662,1

20. Austrija 1.189,6 1.430,9 2.620,5

22. Italija 1.439,4 882,7 2.322,0

23. Island 234,2 1.637,3 1.871,5

24. Portugal 1.210,0 565,6 1.775,6

25. Španjolska 709,3 990.6 1.699,9

28. Slovenija 416,5 878,3 1.294,8

30. Cipar 474,2 568,1 1.042,3

33. Lihtenštajn 774,1 61,5 835,6

36. Ĉeška 261,0 370,3 631,3

37. Grĉka 277,2 260,7 537,9

38. MaĊarska 273,6 218,3 491,9

39. Slovaĉka 194,1 241,3 435,4

40. Poljska 209,1 201,9 411,0

42. Hrvatska 101,3 269,5 370,7

43. Estonija 125,3 244,0 369,3

46. Letonija 22,1 239,7 261,8

48. Litva 81,2 146,1 227,4

50. Rusija 6,1 203,3 209,4

59. Bugarska 20,9 118,4 139,3

60. Rumunjska 26,2 109,0 135,2

62. Turska 14,5 96,3 110,8

64. Srbija 10,6 92,5 103,1

68. Ukrajina 3,3 71,8 75,1

Europski prosjek 1.222,6 739,8 1.962,4

Svjetski prosjek 358,1 249,6 607,7 Izvor: Swiss Re, isto.

Iz tablice se vidi da iznos ukupne premije po stanovniku u Republici

Hrvatskoj ĉini tek 18,9% europskog odnosno 61,0% svjetskog prosjeka. Kod

neţivotnih osiguranja taj je iznos povoljniji: malo iznad trećine europskog prosjeka

odnosno malo iznad svjetskog prosjeka, dok je kod ţivotnih osiguranja samo na 8,3%

europskog odnosno 28,3% svjetskog prosjeka.18

Od zemalja u regiji ĉlanica Europske unije, Slovenija ima ukupnu premiju po

stanovniku za tri i pol puta veću od hrvatske premije, dok Bugarska i Rumunjska

znaĉajno zaostaju: samo 38% odnosno 36% hrvatskoga prosjeka.

1.3.3. DANAŠNJE TRŢIŠTE OSIGURANJA U HRVATSKOJ

Trţište osiguranja jedne drţave moţe se, prema Farnyju, definirati kao

''ukupnost odnosa izmeĊu ponuditelja i traţitelja gospodarskog dobra (robe)

osiguranja, a odnosi se moraju odvijati na temelju slobodnih odluka sudionika.''19

18

Po zaraĉunatoj premiji ţivotnog osiguranja po stanovniku Hrvatska se nalazi na 55. mjestu u svijetu. 19

Rjeĉnik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1997., str. 430.

33

Ovo je opći pojam trţišta osiguranja koji se moţe podijeliti na posebne cjeline

s obzirom na razliĉite grupe i grane osiguranja, npr. trţište osiguranja ţivota, motornih

vozila, autoodgovornosti, civila i druga. Stoga se s obzirom na znaĉenja svih grupa i

grana osiguranja za gospodarstvo drţave, kod nekih autora ĉesto rabi izraz

''osigurateljna industrija''.20

Od 1998. godine praćenje premije u djelatnosti osiguranja u Hrvatskoj

usklaĊeno je potpuno s normama Europske unije. Definirane su skupine osiguranja u

skladu sa smjernicama te se prati i objavljuje bruto premija.

Tablica koja slijedi prikazuje kretanje zaraĉunate bruto premije po skupinama

u skladu s normama EU za godine 2007. i 1998.:

Tablica 1-6. Struktura bruto premije po skupinama osiguranja 2007. i 1998.

godine (u 000 kn)

Skupina osiguranja 2007. Udio

% 1998.

Udio %

Indeks

Osiguranje od nezgode 524.633 5,8 281.719 6,9 186,2

Zdravstveno osiguranje 252.625 2,8 273.400 6,7 92,4

Osiguranje cestovnih vozila - kasko 1.074.093 11,9 320.382 7,9 335,3

Osiguranje traĉnih vozila - kasko 4.583 0,0 1.137 0,0 403,6

Osiguranje zraĉnih letjelica - kasko 15.739 0,2 23.670 0,6 66,5

Osig. pomor., rijeĉ. i jezer. kaska 188.228 2,1 123.995 3,1 151,8

Osiguranje robe u prijevozu 77.043 0,9 50.663 1,2 152,1

Osig. imovine od poţara i dr. rizika 532.753 5,9 350.266 8,6 152,1

Ostala osiguranja imovine 692.633 7,6 451.083 11,1 153,5

Osig. od automobilske odgovornosti 2.720.438 30,0 1.465.080 36,1 185,7

Osig. od odgov. u zraĉnom prometu 3.898 0,0 457 0,0 853,0

Osiguranje od odgovornosti brodara 38.858 0,4 30.461 0,7 127,6

Ostala osiguranja od odgovornosti 250.820 2,8 77.188 1,9 324,9

Osiguranje potraţivanja (kredita) 108.680 1,2 26.032 0,6 417,5

Osiguranje jamstva 1.698 0,0 256 0,0 663,3

Osig. razliĉitih financijskih gubitaka 58.683 0,6 5.340 0,1 1.098,9

Osiguranje pravne zaštite 3.692 0,0 - 0,0 0,0

Osiguranje turistiĉkih usluga 32.179 0,4 288 0,0 11.173,3

UKUPNO neţivotna osiguranja 6.581.580 72,7 3.481.439 85,7 189,0

Ţivotna osiguranja 2.472.991 27,3 582.240 14,3 424,7

SVEUKUPNO 9.054.570 100,0 4.063.679 100,0 222,8

Izvor: Direkcija za nadzor društava za osiguranje, 1999. i HANFA, 2008.

Iz tablice je vidljivo da se ukupna premija svih osiguratelja u Hrvatskoj za

deset godina povećala 2,2 puta, što je znaĉajno manje nego u zemljama ĉlanicama EU.

Pri tome ohrabruje podatak da su ţivotna osiguranja dostigla premiju od gotovo dvije i

pol milijarde kuna s indeksom rasta 425.

Neţivotna su osiguranja zabiljeţila rast od samo 89%, što je u deset godina u

svakom pogledu nedovoljno.

20

Isto, str. 431.

34

Brţi rast ţivotnih osiguranja u promatranom razdoblju rezultirao je ĉinjenicom

povećanja udjela ove skupine osiguranja sa 14,3 na 27,3%, uz istovremeno smanjenje

udjela skupine neţivotnih osiguranja s 85,7 na 72,7%.

Povećanje premije ţivotnih osiguranja za gotovo dvije milijarde kuna rezultat

je prosjeĉnog godišnjeg kumulativnog rasta od 17,5%. Ovaj je rast u promatranom

razdoblju bio neujednaĉen. Najveća mu je stopa bila 2002. godine: 24,6%, kao izravna

posljedica uvoĊenja novog mirovinskog sustava, ali i poreznih olakšica za ţivotna

osiguranja sredinom 2001. godine.

Najmanja je stopa rasta bila 2000. godine: 10,9%, dok se u posljednje tri

godine ona smanjuje s 20,8 u 2005., preko 14,8 u 2006., do 13,6% u 2007. godini.21

Ovakve stope rasta hrvatskog osiguranja odraz su globalnoga gospodarskog

okruţenja u kojem ova djelatnost posluje.

Hrvatsko je trţište osiguranja u cjelini stabilno, a u promatranom razdoblju se

mogu uoĉiti više pozitivnih, ali i neke zabrinjavajuće karakteristike.

Individualnom trţišnom djelovanju svakog društva za osiguranje drţava je

odreĊenim mjerama ekonomske politike dala i znaĉajan poticaj njihovu poslovanju.

To se, prije svega, odnosi na stabilnost domaće valute te na porezne olakšice kod

ţivotnih osiguranja. Uz ovakvo ozraĉje, ali i jaĉanje svijesti o potrebi za osiguranjem,

prvenstveno je došlo do povećanja rasta ţivotnih osiguranja. Sve većim utjecajem

stranih investitora na hrvatskom osigurateljnom trţištu izravno je povećana kvaliteta

pruţanja usluga osiguranja te poslovanja svih društava za osiguranje.

Slab ekonomski rast u cjelini, steĉajevi i likvidacije većih industrijskih i

drugih proizvodnih subjekata te zaostajanje izvoza utjecali su na stagnaciju i sporiji

rast imovinskih osiguranja.

Prema Bijeliću22

''stabilnost osigurateljnog sustava velikim dijelom proizlazi

iz naravi osigurateljnih poslova. Uplate za buduće ĉinidbe dospijevaju odmah, a

klijenti nemaju mogućnosti povlaĉenja svojih uplata zbog eventualnog gubitka

povjerenja u svog osiguratelja. Iznimku predstavljaju osiguranici ţivota, koji kod

raskida ugovora u ranijim razdobljima gube znaĉajne iznose. S druge strane postoji

opasnost da osiguratelj prikriva svoje poslovne probleme, jer za razliku od drugih

djelatnosti, nesolventan osiguratelj moţe biti likvidan i više godina.''

U odnosu na 1992. godinu, u samom poĉetku razvoja hrvatskog trţišta

osiguranja kad se djelatnošću osiguranja imovine i osoba bavilo samo sedam društava

(Adriatic, Croatia, Jadransko, Mediteran, Sava, Slavonija i Helios), u samo nekoliko

godina njihov se broj višestruko povećao, a od 2000. godine zadrţava se manje-više

na istom broju, što nam pokazuje tablica 1-7.:

Tablica 1-7. Broj društava za osiguranje i reosiguranje u razdoblju 2000.- 2007.

godine

Skupine 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Ţivotno 2 3 4 4 4 5 4 5

Neţivotno 9 8 6 7 8 7 6 8

Sloţeno 15 13 13 13 12 11 10 10

Reosiguranje 1 1 1 1 2 2 2 2

UKUPNO 27 25 24 25 26 25 22 25


21

Izvor: HANFA, razna godišta. 22

M. Bijelić: Osiguranje i reosiguranja, Tectus, Zagreb, 2002., str. 59.

35

Iz tablice je uoĉljivo da unatoĉ trendu spajanja i preuzimanja, koji je

nastavljen i u 2007. godini, nije došlo do znaĉajnije promjene u ukupnom broju

osiguravajućih društava.

TakoĊer, moţe se uoĉiti da prema skupinama osiguranja koja provode,

posljednjih godina dominiraju sloţena osiguravajuća društva odnosno društva za

provoĊenje i ţivotnih i neţivotnih osiguranja. MeĊutim, njihov se broj postupno

smanjio zbog spajanja i preuzimanja kojima su bila izloţena, kao i zbog zakonske

odredbe kojom je dopušteno osnivanje novih društava za provoĊenje ili iskljuĉivo

ţivotnih ili iskljuĉivo neţivotnih osiguranja.

Po strukturi provoĊenja poslova na kraju 2007. godine djelovala su sljedeća

društva za osiguranje i reosiguranje (tablica 1-8.):

Tablica 1-8.: Osigurateljna društva po strukturi provoĊenja poslova osiguranja i

reosiguranja na kraju 2007. godine

Ţivotna

osiguranja

Neţivotna

osiguranja

Sloţena

osiguranja Reosiguranja

Basler ţivotno

osiguranje d.d. Basler osiguranje d.d.

Allianz osiguranje

d.d. Croatia Lloyd d.d.

Cosmopolitan Life

d.d.

Croatia zdravstveno

osiguranje d.d.

Croatia osiguranje

d.d.

Allianz

reosiguranje d.d.

Euroherc ţivotno

osiguranje d.d.

Euroherc osiguranje

d.d.

GRAWE Hrvatska

d.d.

Erste Sparkassen

osiguranje d.d.

Jadransko osiguranje

d.d.

Helios osiguranje

d.d.

Velebit ţivotno

osiguranje d.d. Sunce osiguranje d.d.

Kvarner Viena

Insurance Group d.d.

HOK osiguranje d.d.

Merkur osiguranje

d.d.

Cardif osiguranje d.d.

Triglav osiguranje

d.d.

Velebit osiguranje

d.d. Uniqa osiguranje d.d.

Osiguranje Zagreb

d.d.

Generali osiguranje

d.d.

Izvor: HANFA, 2008.

Sredinom 2007. godine u navedenom je broju društava bilo 7408 stalnih

zaposlenika, od ĉega 4462 ili 60,2% ţena i 2946 ili 39,8% muškaraca. Dobna struktura

pokazuje da je najveći postotak zaposlenih stariji od 50 godina, a oni u dobi od 30 do

35 godina ĉine samo 16% zaposlenih. 60% zaposlenih ima srednjoškolsko

obrazovanje, a samo 22% fakultet.23

23

Z. Gajski: Stalno obrazovanje temelj je uspješna poslovanja, Svijet osiguranja, Tectus, Zagreb, 2007., br. 7.

str. 24.

36

Sljedeća slika daje pregled opće strukture stalno zaposlenih prema sektorima:

Slika 1-4. Opća struktura stalno zaposlenih prema

sektorima u društvima za osiguranje

sredinom 2007. godine

Poslovi

rješavanja

šteta; 9% Poslovi

prodaje; 63%

Management

ukupno; 6%

Ostali poslovi;

22%

Izvor: Z. Gajski, isto., str. 26.

Ako u razdoblju 2000. – 2007. promatramo vlasniĉku strukturu društava za

osiguranje, uoĉavamo zaustavljanje trenda smanjenja broja društava s većinskim

domaćim kapitalom odnosno nastavak trenda povećanja broja društava s većinskim

stranim kapitalom.

To nam kretanje pokazuje slika 1-5.:

Slika 1-5. Vlasniĉka struktura društava za osiguranje i

reosiguranje u razdoblju 2000. – 2007. godine

11

16

10

15

11

13

12

13

13

13

14

11

12

10

15

10

0

5

10

15

20

25

30

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

većinski strani kapital većinski domaći kapital


Tablica 1-9. daje prikaz udjela većinskog domaćeg i stranog kapitala po

skupinama osiguranja u ukupnome temeljnom kapitalu društava za osiguranje i

reosiguranje na dan 31. prosinca 2007. godine.:

37

Tablica 1-9. Udio većinskog domaćeg i stranog kapitala po skupinama

osiguranja u ukupnome temeljnom kapitalu društava za

osiguranje i reosiguranje na dan 31. prosinca 2007. godine

Skupine osiguranja

Udio većinskog domaćeg kapitala (%)

Udio većinskog stranog kapitala (%)

Ţivotno 3 4

Neţivotno 14 1

Sloţeno 34 35

Reosiguranje 9 0

UKUPNO 60 40

Izvor: HANFA, 2008.

Unatoĉ ĉinjenici da je znaĉajan broj društava u većinskom stranom vlasništvu,

udio većinskog stranog kapitala u ukupnom kapitalu iznosi 40%, s tim da je kod

skupina sloţenih i ţivotnih osiguranja taj udio veći od udjela većinskog domaćeg

kapitala.

Kretanje zaraĉunate premije hrvatskog osiguranja po društvima nalazimo u

tablici 1-10.:

Tablica 1-10. Zaraĉunata bruto premija po društvima za osiguranje u 2007.

i 2006. godini (u 000 kn)

Društvo 2007. 2006. Indeks 07/06

2007. %

2006. %

AGRAM ţivotno 214.356 201.491 106,4 2,37 2,46

ALLIANZ 1.063.499 873.534 121,8 11,75 10,68

BASLER 23.917 21.094 113,4 0,26 0,26

BASLER ţivotno 61.117 42.072 145,3 0,67 0,51

CARDIF 844 0,00

COSMOPOLITAN 72.329 53.822 134,4 0,80 0,66

CROATIA 3.097.511 2.951.386 105,0 34,21 36,08

CROATIA zdravstveno 78.213 59.145 132,2 0,86 0,72

ERSTE osiguranje 65.550 51.489 127,3 0,72 0,63

EUROHERC 1.001.597 920.601 108,8 11,06 11,25

GENERALI 276.823 216.180 128,1 3,06 2,64

GRAWE 415.050 395.128 105,0 4,58 4,88

HELIOS 133.661 124.133 107,7 1,48 1,52

HOK 30.168 4.965 607,6 0,33 0,06

JADRANSKO 637.517 612.059 104,2 7,04 7,48

KVARNER VIG 478.511 400.840 119,4 5,28 4,90

MERKUR 298.046 259.251 115,0 3,29 3,17

SUNCE 155.130 122.293 126,9 1,71 1,49

TRIGLAV 376.579 318.382 118,3 4,16 3,89

UNIQA 138.625 109.657 126,4 1,53 1,34

VELEBIT 0 0,00

VELEBIT ţivotno 38 0,00

ZAGREB 435.489 442.633 98,4 4,81 5,41

UKUPNO 9.054.570 8.180.156 110,7 100,00 100,00

Izvor: HANFA, 2008.

38

Temeljne znaĉajke podataka u tablici mogu se saţeti u sljedeće:

- porast hrvatskog trţišta osiguranja u 2007.godini za 10,7% u odnosu na 2006.

godinu,

- daljnji pad trţišnog udjela Croatia osiguranja kao najvećeg društva za osiguranje s

36,1 na 34,2%,

- rast trţišnog udjela njegovih neposrednih konkurenata,

- rast premije kod 19 od 23 prikazana društva za osiguranje,

- trţišni udio devet društava manji je od 1 %.

Kako je vrijednost trţišnog udjela liderskog poduzeća pala ispod 40%,

hrvatska industrija osiguranja već treću godinu nije svrstana u skupinu onih

industrija za koje je karakteristiĉno postojanje dominantnog poduzeća.

Bez obzira na niţe stope rasta i smanjeni trţišni udio u ukupnom portfelju,

Croatia osiguranje je i dalje vodeći osiguratelj u poslovima neţivotnih osiguranja s

udjelom od 41,8%, dok je u segmentu ţivotnih osiguranja s udjelom od 17,3% vodeće

mjesto zadrţalo društvo Allianz, ispred Croatije (13,9%), Merkura (10,8%) i Grawea

(10,4%).

U strukturi ukupnog portfelja u 2007. godini i dalje je prisutna neravnomjerna

raspodjela udjela pojedinih vrsta osiguranja, gdje šest vrsta osiguranja (od ukupno 19)

zauzima gotovo 90% ukupnog osigurateljnog portfelja.

Ovu nam strukturu prikazuje slika 1-6.:

Slika 1-6. Struktura premije po vrstama osiguranja u 2007. godini

11,5%7,6%

5,8%5,9%

27,3%11,9%

30,0%

Osiguranje imovine odpoţara i nekih drugihopasnosti

Osiguranje od nezgode

Ostala osiguranja imovine

Osiguranje cestovnih vozila- kasko

Ţivotna osiguranja

Osiguranje od automobilskeodgovornosti

Ostalo (udio manji od 3 %) Izvor: HANFA, 2008.

Vidimo da su u strukturi premije ţivotna osiguranja zastupljena s 27,3%, a što

se tiĉe skupine neţivotnih osiguranja najveću zastupljenost i dalje ima:

- osiguranje od automobilske odgovornosti s 2,72 milijardi kuna zaraĉunate bruto

premije, dok je trţišni udio ove vrste osiguranja ostao nepromijenjen (30,0%) u

39

odnosu na 2006. godinu;

- osiguranje cestovnih vozila – kasko sa zaraĉunatom bruto premijom preko jedne

milijarde kuna poraslo je za 12,0% u odnosu na prethodnu godinu, uz neznatno

povećanje trţišnog udjela;

- osiguranje imovine od poţara i ostala osiguranja imovine s 1,23 milijardi kuna

zaraĉunate bruto premije poraslo je za 6,4% u odnosu na 2006. godinu, dok se

njihov trţišni udio smanjio sa 14,1 na 13,5%;

- osiguranje od nezgode sa zaraĉunatom bruto premijom nešto većom od pola

milijarde kuna imalo je manju stopu rasta u odnosu na druge vrste osiguranja te se i

njezin trţišni udio smanjio za 0,3 postotna boda.

40

2.

EKONOMSKE OSNOVE

POSLOVANJA U

OSIGURANJU

''Odreći se novca u pravo vrijeme

moţe donijeti veliku dobit.''

Terencije (Rimski komediograf; oko 19. - 159. pr. Kr.)

41

2. EKONOMSKE OSNOVE POSLOVANJA U

OSIGURANJU

2.1. TEMELJNE POSTAVKE FUNKCIONIRANJA OSIGURANJA Temeljne postavke funkcioniranja osiguranja proistjeĉu iz odnosa koji nastaju

sklapanjem ugovora o osiguranju odnosno cjelokupne metodologije i tehnike

osiguranja.

Iako su pristupi ovoj problematici razliĉiti, većina se autora ipak slaţe da su

osiguranju kao djelatnosti svojstvene tri temeljne postavke za njegovo funkcioniranje:

- rizik, kao osnovni preduvjet osiguranja,

- premija, kao njegova ekonomska osnova, i

- osigurnina (naknada štete i isplata osigurane svote), kao osnovna svrha osiguranja.

2.1.1. RIZIK U OSIGURANJU

2.1.1.1. POJAM I ZNAĈAJKE RIZIKA

Rijeĉ rizik (engl.: risk; franc.: risque; njem.: das Risico; tal.: risico) širok je

pojam koji oznaĉava neku opasnost, gubitak, neizvjesnost, mogućnost neuspjeha,

stavljanje na ''kocku'' i sliĉno, u svakom sluĉaju budući neizvjestan dogaĊaj koji moţe

imati nepoţeljne posljedice bez obzira na to kako je nastao ili izazvan.

Pojam rizika i neizvjesnosti nemaju isto znaĉenje. Neizvjesnost predstavlja

nesposobnost predviĊanja nekog ishoda, a obiĉno se temelji na nedovoljnim

saznanjima što se sve moţe dogoditi u budućnosti. Ona je sastavni dio svakog rizika, a

time je još više naglašena vrijednost svake informacije koja pridonosi smanjenju

neizvjesnosti, pa ona u upravljanju rizikom ima ekonomsku vrijednost.

Suprotnost neizvjesnosti je izvjesnost – sigurnost da će se neki dogaĊaj

dogoditi.

Prema teoriji vjerojatnosti poznato je da je vjerojatnost (p) veća ili jednaka

nuli odnosno da je manja ili jednaka broju jedan:

Ako je p = 0, dogaĊaj se sigurno neće dogoditi, a ako je p = 1, budući

dogaĊaj će se sigurno dogoditi. Ako postoji vjerojatnost ostvarenja nekog dogaĊaja,

0 ≤ p ≤ 1

42

rizik da će se neki dogaĊaj ostvariti odnosno vjerojatnost njegova dogaĊanja nalazi se

izmeĊu 0 i 1 (0 < p < 1).

Ako vjerojatnost nekog dogaĊanja nije poznata, rijeĉ je o neizvjesnosti. Ona

je subjektivna i ne moţe se izravno mjeriti, a varira od osobe do osobe. Kod sloţenih

aktivnosti kao što su sudjelovanja u poslovnim pothvatima, neke su osobe vrlo

oprezne za razliku od drugih.

Sposobnost predviĊanja budućih rezultata neke aktivnosti osobito ovisi o

informacijama koje su potrebne kako bi se predvidjele moguće posljedice aktivnosti.

Moţe se zakljuĉiti da je neizvjesnost prisutna u razinama ili stupnjevima.

Tablica 2-1. nam prikazuje kretanje predvidivosti posljedica ovisno o razini

neizvjesnosti:

Tablica 2-1. Kontinuum izvjesnost – neizvjesnost

RAZINA

NEIZVJESNOSTI SVOJSTVA PRIMJERI

0 / Izvjesnost Posljedice se mogu

predvidjeti sa sigurnošću

Zakoni fizike, prirodne

znanosti

Razina 1.

(objektivna

neizvjesnost)

Posljedice su identificirane i

vjerojatnosti su poznate Igre na sreću: karte, kocke

Razina 2.

(subjektivna

neizvjesnost)

Posljedice su identificirane,

ali su vjerojatnosti

nepoznate

Poţari, automobilske nesreće,

mnoge investicije

Razina 3.

Posljedice nisu potpuno

identificirane i vjerojatnosti

su nepoznate

Istraţivanje svemira,

genetiĉka istraţivanja

Izvor: Williams, C. A. Jr., Smith, M. L., Young, P. C.: Risk Management and Insurance, McGraw Hill,

Singapore, 1995., str. 11.

Osobe koje imaju odbojnost prema rizicima, preferirat će niţe razine

neizvjesnosti tako da će platiti za informaciju ili će poduzeti neke druge radnje za

rješenje problema kako bi neizvjesnost spustili na niţu razinu.

Oĉit primjer tome su osigurateljne ponude: vozaĉ koji percipira rizik od

automobilske nezgode na razini 2. (mogući rezultati su poznati ali su vjerojatnosti

dogaĊanja rezultata nepoznate), voljan je platiti premiju osiguranja koja prelazi

oĉekivanu štetu od nezgode za policu kojom će naknaditi štetu. Ali, zbog toga što

osiguratelj ima struĉnjake za procjenu rizika, njegova je neizvjesnost na razini 1., dok

je neizvjesnost potencijalnog vozaĉa na razini 2. ili 3.24

U osiguranju je od osobite vaţnosti utvrditi veliĉinu rizika – kvantitativno

izmjeriti opasnosti od štetnog dogaĊaja na predmetu osiguranja. Postoje razliĉiti

ĉimbenici koji utjeĉu na veliĉinu rizika:

- vrsta opasnosti (poţar, oluja, provalna kraĊa, nezgoda,…),

- fiziĉko-tehniĉka svojstva predmeta osiguranja (masivna kuća, drvena kuća,…),

- veliĉina (vrijednost) predmeta osiguranja i u svezi s tim oblik pokrića,

- trajanje osiguranja,

24

G. Fusek: Upravljanje rizikom u osiguranju – vrste i elementi rizika, Svijet osiguranja, Tectus, Zagreb, 2000.,

br.1., str. 31.

43

- mjesto osiguranja,

- uĉestalost štetnih dogaĊaja, i

- drugi ĉimbenici.

MeĊu osnovne znaĉajke rizika od kojih je moguće zakljuĉiti osiguranje

spadaju sljedeće:

- brojnost objekata izloţenih homogenim rizicima,

- gubitak koji je prouzroĉio rizik mora se moći definirati i izmjeriti,

- gubitak mora biti nepredvidiv ili sluĉajan i izvan kontrole ugovaratelja,

- gubitak ne smije biti katastrofalan.

2.1.1.2. VRSTE RIZIKA

U teoriji i praksi osiguranja, ali i općenito, postoje razliĉiti pristupi podjelama

rizika i, s tim u svezi, vrstama rizika.

1. Sa stajališta o kome ovisi njihova realizacija rizici se dijele na subjektivne i

objektivne.

Subjektivni rizici ovise iskljuĉivo o ponašanju pojedinaca i zato su praktiĉno

nemjerljivi.

Objektivni rizici nastaju spletom objektivnih okolnosti i lako su mjerljivi. Oni ovise o

predmetu osiguranja, njegovoj vrijednosti, veliĉini i uĉestalosti šteta te trajanju

osigurateljnog pokrića.

2. S obzirom na posljedice koje mogu izazvati rizici se mogu podijeliti na

zajedniĉke i pojedinaĉne.

Zajedniĉki su oni rizici ĉije su posljedice sveobuhvatne i/ili katastrofalne (rat, potres,

ekološki rizici,…). Osigurateljima je nemoguće obuhvatiti sve njihove posljedice,

neovisno o suosiguranjima ili reosiguranjima, pa se oni više tretiraju problemom

drţave.

Za razliku od njih, pojedinaĉni su rizici osigurljivi rizici jer imaju ograniĉene

posljedice kao rezultat pojedinaĉnih dogaĊaja.

3. Uobiĉajena podjela rizika s obzirom na konaĉan ishod je podjela na ĉiste i

špekulativne.

Ĉisti rizici su posljedica sluĉajnosti na koje ĉovjek ne moţe svjesno utjecati. Rezultat

njihove pojave je uvijek gubitak i zato se oni mogu, u najvećem broju sluĉajeva,

osiguravati. Neki ĉisti rizici ne mogu biti predmet osiguranja ili se mogu primiti u

pokriće do visine prikupljenih sredstava ili raspodjelom rizika u reosiguranje. U ovu

kategoriju ulaze nuklearni, katastrofalni ili, na primjer, ekološki rizici.

U špekulativne rizike ĉovjek ulazi svjesno, npr.: igre na sreću, klaĊenje ili ulaganje u

riziĉne projekte. Ovi rizici nisu predmet osiguranja jer se kose s osnovnom funkcijom

osiguranja – zaštita ĉovjeka i njegove imovine od gubitaka zbog nepredviĊenog

sluĉaja.

4. S obzirom na to ima li osiguratelj mogućnost utvrditi njihovu veliĉinu odnosno

mogućnost pokrića, rizici mogu biti osigurljivi i neosigurljivi.

Osigurljivi su oni rizici za koje postoje sve pretpostavke da im se moţe utvrditi

veliĉina i stupanj pokrića, a pojavljuju se u 3 oblika, ovisno o tome tko je ili što je

izloţeno riziku:

- osobni rizici: uzrokuju smanjenje ili gubitak financijske sigurnosti zbog smrti,

starosti ili bolesti;

- imovinski rizici: financijski su gubitci zbog fiziĉkog uništenja ili oštećenja ili kraĊe

imovine (tzv. izravne štete) ili financijski gubitci koji su posljedica izravnih šteta

44

(gubitak zarade, rente, gubitak trţišta,…);

- rizici od odgovornosti: rizici su vezani za pokriće šteta uĉinjenih trećoj osobi za

koje je odgovoran osiguranik. Ovi rizici mogu nastati: uporabom automobila,

posjedovanjem imovine, zanimanjem (lijeĉnici, odvjetnici,…), proizvodnim

procesom i sliĉno.

Neosigurljivi rizici imaju takav karakter da osiguratelj ne moţe utvrditi osnovu za

obraĉun premije. U neosigurljive rizike spadaju:

- trţišni rizici: proistjeĉu iz promjena cijena, promjena ukusa potrošaĉa, konkurencije

drugih ponuĊaĉa na trţištu i sliĉno;

- politiĉki rizici: proistjeĉu iz politiĉkih promjena u drţavi, raznih posljedica poreznih

opterećenja, ograniĉenja u trgovini i sliĉno;25

- rizici u proizvodnji: najĉešće nastaju zbog neriješenih tehniĉkih problema u

proizvodnji (npr. zastarjela tehnologija), ograniĉenosti prirodnih resursa i sliĉno;

- osobni rizici: najĉešće su rizici gubitka prihoda zbog nezaposlenosti, rastave braka,

neodgovarajućeg obrazovanja i sliĉno.

2.1.1.3. UPRAVLJANJE RIZICIMA

Upravljanje rizicima je znaĉajan ĉimbenik u gospodarstvu jedne drţave iz više

razloga: - ono upućuje na potencijalne štete i najpovoljnije metode ekonomske zaštite,

- stvara sigurnost dioniĉarima i upravi od potencijalnih šteta,

- primjenjuje odredbe o zaštiti objekata i opreme pri proizvodnom procesu,

- omogućuje normalno poslovanje gospodarskim subjektima osiguranjem

naknade za zamjenu kljuĉnih struĉnih osoba u sluĉaju njihova odlaska.

Osnovne faze upravljanja (imovinskim) rizikom su:

- identifikacija rizika,

- ocjena rizika,

- metode upravljanja rizikom i

- izbor odgovarajuće metode pokrića rizika.

1. Identifikacija rizika

U imovinskim kao i ostalim rizicima identifikacija je osnovni element procesa

upravljanja rizikom. Identificirati rizik znaĉi, prije svega, utvrditi njegovu prirodu: je

li rijeĉ o imovinskim, osobnim ili rizicima od odgovornosti.

Ako je u pitanju imovinski rizik, treba utvrditi njegov izvor, npr. izljev vode.

U sljedećem koraku, definiranju rizika, utvrĊuje se u kojim je prostorima moguća šteta

od izljeva vode, a ovisno o tome i njezina visina. Odluĉujući korak u identifikaciji

rizika je sistematiziranje njegovih uzroka i posljedica. Ovdje se utvrĊuju uzroci izljeva

vode: jesu li nastali u vodovodnim ili kanalizacijskim cijevima, jesu li one pukle od

dotrajalosti ili je došlo do pritiska; a takoĊer se utvrĊuju i njezine posljedice: što je sve

voda uništila i oštetila.

2. Ocjena rizika

U ovoj, drugoj, fazi upravljanja rizikom utvrĊuje se intenzitet i uĉestalost

pojedinog rizika temeljem podataka iz prošlosti. Rezultat ĉesto moţe biti da mnogi

rizici, i ako se ostvare, neće predstavljati velik problem za jedinicu izloţenu riziku jer

bi šteta, ako nastane, bila manja, pa je stoga nije potrebno kontrolirati kao za velike i

25

Neki od politiĉkih rizika su osigurljivi, ali pod posebnim uvjetima.

45

uĉestale štete. Manje štete koje se ĉesto javljaju (npr. nesreća na radu, uništenje zaliha

i sliĉno), potrebno je drukĉije tretirati od velikih šteta koje se rijetko dogaĊaju (npr.

veliki poţari, iznenadna smrt i sliĉno). Stoga svaki gospodarski subjekt moţe ocijeniti

visinu mogućeg gubitka stavljajući u odnos maksimalnu štetu i svoju ukupnu imovinu.

Rezultat te spoznaje je i njegovo odreĊenje prema naĉinu pokrića odreĊenog rizika.

3. Metode upravljanja rizikom

Dvije su osnovne skupine metoda upravljanja rizikom:

a. metode fiziĉke kontrole i

b. metode financijske kontrole.

a. U metode fiziĉke kontrole spadaju:

- izbjegavanje rizika: koriste je osobe koje imaju veliku odbojnost prema riziku (npr.

štete od poplave se mogu izbjeći ako se izbjegava gradnja u poplavnim

podruĉjima);

- smanjenje veliĉine rizika: obuhvaća mjere fiziĉke kontrole kojima se smanjuje

uĉestalost i/ili veliĉina štete (fiziĉkim sredstvima, edukacijom, standardizacijom…).

b. Metodama financijske kontrole osiguravaju se sredstva za pokriće šteta a u

njih spadaju:

- zadrţavanje rizika: vlastito je pokriće rizika (samoosiguranje) u kojem gospodarski

subjekt zadrţava rizik u cijelosti ili samo jedan dio, a eventualne štete pokriva

vlastitim sredstvima; u razvijenim se zemljama u posljednja tri desetljeća razvijaju

vlastita društva za osiguranje – captive – koja pruţaju osigurateljno pokriće samo

svojim osnivaĉima (captive mogu biti: ĉisti – u vlasništvu jedne kompanije, grupni –

u vlasništvu više kompanija, captive asocijacije – u vlasništvu kompanija sliĉne

veliĉine te rent-a-captive – za manje gospodarske subjekte);

- transfer rizika: metoda je prijenosa rizika na drugoga (ugovorom kojim proizvoĊaĉ

preuzima na sebe popravak neispravnog proizvoda u garantnom roku, leasingom kad

se rizik prenosi na korisnika i sliĉno);

- osiguranje: najsigurnija je metoda pokrića rizika koja pruţa sljedeće usluge:

naknada štete, smanjenje neizvjesnosti u poslovanju, davanje savjeta osiguranicima,

niţi oporezivi dohodak jer premija osiguranja predstavlja trošak poslovanja.

4. Izbor metode pokrića rizika Osnovne su metode pokrića rizika koje su najviše uvjetovane uĉestalošću i

intenzitetom šteta: zadrţavanje rizika, kontrola šteta i zadrţavanje rizika, osiguranje te

izbjegavanje rizika.

Izbor metode upravljanja rizikom prikazuje tablica 2-2.:

Tablica 2-2. Izbor metode upravljanja rizikom

RIZIK UĈESTALOST

ŠTETA

INTENZITET

ŠTETA

METODE

UPRAVLJANJA

RIZIKOM

1. Niska Nizak Zadrţavanje

2. Visoka Nizak Kontrola šteta i

zadrţavanje rizika

3. Niska Visok Osiguranje

4. Visoka Visok Izbjegavanje

46

U prvom je sluĉaju (riziku) iz tablice niska i uĉestalost šteta i intenzitet šteta.

Štete nisu visoke, malo ih je, mogu se pokriti samoosiguranjem i ne ugroţavaju

gospodarski subjekt. U drugom je sluĉaju uĉestalost šteta visoka, a intenzitet nizak.

Ovdje je primjerena metoda kontrole šteta, a obzirom na to da su štete predvidljive, i

metoda zadrţavanja.

Kod trećeg sluĉaja je obrnuto: uĉestalost je niska, a intenzitet šteta visok.

Metoda koja će postići najbolje uĉinke za gospodarski subjekt svakako je osiguranje.

Ovdje je moguć nastanak velikih šteta koje se rijetko javljaju. Stoga će i cijena –

premija osiguranja – biti prihvatljiva. Ĉetvrti sluĉaj je najriziĉniji jer su i uĉestalost i

intenzitet šteta visoki. Taj rizik treba izbjegavati jer je neprihvatljiv i osiguratelju (radi

visine i vjerojatnosti štete) i osiguraniku (radi visoke premije).26

2.1.2. PREMIJA OSIGURANJA

Premija osiguranja (engl.: premium; njem.: Prämie) je ''novĉani iznos koji

ugovaratelj osiguranja plaća osiguratelju, na temelju sklopljenog ugovora o

osiguranju''.27

Po nekim autorima rijeĉ premija potjeĉe od latinske rijeĉi praemium –

nagrada, a po drugima od latinskog izraza primum – prvi, jer je ugovaratelj osiguranja

obvezan prvi ispuniti svoju obvezu – plaćanje cijene osiguranja – da bi ugovor o

osiguranju postao pravovaljan.

Uplatom premije osiguranja (ĉinidba osiguranika) osiguratelj stupa u obvezu

snašanja rizika prema ugovoru o osiguranju (protuĉinidba osiguratelja). Prema tome je

premija osiguranja ĉinidba osiguranika koju osiguratelj prima u zamjenu za obećanu

prestaciju (lat.: praestatio – davanje, naknada) kad nastupi osigurani sluĉaj.

Premija je svojstvena samo za premijsko osiguranje po kojem uplatom

premije osiguranik stjeĉe potpuna prava iz ugovora o osiguranju. U tome je njezina

razlika od npr. uzajamnog osiguranja, u kojem svaki ĉlan uplaćuje odreĊeni doprinos u

osiguranje s tim da se konaĉna visina doprinosa ĉlanova uzajamnog osiguranja

utvrĊuje na kraju ugovorenoga poslovnog razdoblja kada se utvrde i sve obveze

uzajamnog osiguranja.

Prema Zakonu o osiguranju28

bruto premija se sastoji od dva dijela:

1. funkcionalne premije i

2. dijela premije za obavljanje djelatnosti osiguranja (reţijski dodatak).

1. Funkcionalna premija sadrţi: - tehniĉku premiju i

- dio za preventivu (ako je ukljuĉen u premiju).

Tehniĉka premija je dio premije koji sluţi ispunjavanju obveza iz osiguranja. Ona je

razmjerna riziku, a u teoriji i praksi postoje i drugi nazivi za taj dio premije:

- tehniĉka jer sluţi za tehniĉko izravnanje rizika,

- neto premija kao cijena rizika,

- riziko premija,jer sluţi za pokriće preuzetih rizika,

- ĉista premija jer pokriva samo ''riziĉnost'', a utvrĊena je veliĉinom rizika,

26

Ovaj se prikaz upravljanja imovinskim rizicima moţe djelomiĉno primijeniti i na upravljanje osobnim

rizicima. 27

Rjeĉnik osiguranja, isto, str. 346. 28

Ĉl. 35., Narodne novine, br. 151/05.

47

- prirodna premija jer odgovara prirodnoj veliĉini rizika u svakom razdoblju

osiguranja.

Tehniĉkom premijom podmiruju se sve obveze iz osiguranja kao što su:

- isplata naknada šteta i ugovorenih svota osiguranja,

- isplata troškova utvrĊivanja obveza iz ugovora o osiguranju,

- podmirenje premije suosiguranja i reosiguranja,

- izdvajanje dijela premije koji se odnosi na trajanje osiguranja u idućoj godini

(prijenosne premije),

- izdvajanje dijela premije za isplatu nastalih, a nepodmirenih obveza u tekućoj godini

(priĉuve šteta),

- ostale priĉuve osiguranja.

Dio premije za preventivu moţe, ali ne mora biti ukljuĉen u premiju.

2. Dio premije za obavljanje djelatnosti osiguranja (reţijski dodatak) pokriva

troškove osiguranja, a odreĊuje ga svaki osiguratelj posebno. U bruto sustavu

osiguranik ne vidi visinu reţijskog dodatka jer je bruto premija jedinstvena.

U osigurateljnom se poslovanju pojavljuju sljedeći oblici premije osiguranja:

- policirana ili ugovorena premija (engl.: written premium; njem.:

Prämienverfahren) predstavlja novĉani iznos koji je ugovoren pri sklapanju

osiguranja u tekućem obraĉunskom razdoblju za pokriće rizika najduţe do godinu

dana;

- fakturirana premija (engl.: written premium; njem.: Umlageverfahren) predstavlja

novĉani iznos koji je dospio na naplatu i koji je fakturiran u odreĊenom obraĉunskom

razdoblju ako je ugovoreno obroĉno plaćanje premije;

- naplaćena premija (engl.: premium paid; njem.: Istprämie) predstavlja novĉani

iznos koji je naplaćen u odreĊenom obraĉunskom razdoblju.

Prema Raĉunovodstvenom standardu društava za osiguranje29

propisani su

pojmovi zaraĉunate bruto premije kod neţivotnih i ţivotnih osiguranja.

Zaraĉunata bruto premija neţivotnih osiguranja obuhvaća sve iznose premija koji

su ugovoreni (policirani) u tekućem obraĉunskom razdoblju za razdoblje najduţe do

godinu dana bez obzira na to odnose li se ti iznosi u cijelosti ili djelomiĉno na kasnije

obraĉunsko razdoblje.

Zaraĉunate bruto premije ţivotnih osiguranja ukljuĉuju sve iznose premija koji su

naplaćeni do kraja obraĉunskog razdoblja bez obzira na to odnose li se ti iznosi u

cijelosti ili djelomiĉno na kasnije obraĉunsko razdoblje ili razdoblja.

S obzirom na to da se osiguranje uvijek ugovara za neko buduće razdoblje, dio

se premije moţe odnositi na pokriće u tekućoj a dio na pokriće u idućoj godini

(prijenosna premija). Mjerilima za prijenosne premije30

utvrĊen je i propisan naĉin

izraĉuna prijenosne premije za svaku vrstu osiguranja.

Skadenca ili dospijeće obnove police ne mora se podudarati s kalendarskom

godinom. Tada je potrebno izraĉunati dio premije koji se odnosi na pokriće u sljedećoj

godini.

29

Raĉunovodstveni standard društava za osiguranje, Direkcija za nadzor društava za osiguranje Republike

Hrvatske, Zagreb, 1997., str. 16. 30

Mjerila je propisala Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) Pravilnikom o minimalnim

standardima, naĉinu obraĉuna i mjerilima za izraĉun tehniĉkih priĉuva osiguranja, Narodne novine, br.

139/06.

48

Prema navedenim Mjerilima obraĉun za svaki ugovor o osiguranju radi se po

formuli:31

u kojoj je:

BPP – bruto prijenosna premija,

BP – zaraĉunata bruto premija za cijelo vrijeme trajanja osiguranja (policirana

premija),

d – broj dana nakon kraja obraĉunskog razdoblja do kraja trajanja osigurateljnog

pokrića,

dOB – ukupan broj dana trajanja osiguranja.

Navedena se formula obraĉuna prijenosne premije grafiĉki moţe prikazati

slikom 2-1.:

Slika 2-1. Metoda obraĉuna prijenosne premije

31

Za osiguranje s ravnomjernom raspodjelom rizika u vremenu. Za ugovore kod kojih je neravnomjerna

raspodjela rizika u vremenu, obraĉun se radi pojedinaĉno za svaki ugovor. Pri tome se uzimaju u obzir

promjene u visini pokrića tijekom trajanja osiguranja te duţina trajanja osiguranja. Ovi ugovori se najĉešće

odnose na osiguranja graĊevinskih objekata u izgradnji te objekata u montaţi.

d

BPP = BP x ————

dOB

49

Primjer: Ako pretpostavimo da zaračunata bruto premija za cijelo razdoblje trajanja

osiguranja (policirana premija) iznosi 3.000,00 kn, bruto prijenosna premija, prema

slici, iznosit će:

BPP = 3.000,00 x 60 / 365 = 493,15 kn.

Raĉunovodstvo osiguranja se koristi pojmom zaraĊene premije. Ona

predstavlja ukupno zaraĉunatu bruto premiju umanjenu za prijenosnu premiju iz

tekuće godine i uvećanu za prijenosnu premiju iz prethodne godine.

2.1.3. OSIGURNINA

Osigurnina (engl.: insurance compensations; njem.:

Versicherungsentschädigung) predstavlja ispunjenje obveze osiguratelja kao završne

faze temeljnih postavki funkcioniranja osiguranja.

Ugovaratelj osiguranja udruţuje na naĉelima uzajamnosti i solidarnosti

odreĊeni iznos (premija osiguranja) u društvo za osiguranje, a osiguratelj se obvezuje

da, kad nastane osigurani sluĉaj (rizik), isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi

naknadu odnosno ugovorenu svotu ili uĉini nešto drugo (osigurnina).

Izraz osigurnina obuhvaća, dakle, svrhu osiguranja koje:

- u imovinskom osiguranju nadoknaĊuje štetu koja se dogodi u imovini osiguranika, a

- u osiguranju osoba plaća ugovorenu svotu osiguraniku ili korisniku osiguranja.

Ispunjenje obveze osiguratelja iz sklopljenog ugovora o osiguranju jest:

- u osiguranju imovine: naknada materijalne štete za pretrpljeni gubitak, oštećenje ili

uništenje usljed nastanka osiguranog sluĉaja na predmetu osiguranja, odreĊenoj stvari

ili imovini, odnosno imovinskom interesu osiguranika od odgovornosti prema trećoj

osobi (reparacija štete ili obeštećenje). Ovo se odnosi i na naknade za povredu

ţivotnog integriteta i ĉovjekova zdravlja kada je posljedica nesretnog sluĉaja u okviru

osiguranja od odgovornosti (imovinsko osiguranje);

- u osiguranju osoba: isplata ugovorene svote kad nastupi osigurani sluĉaj.

Obveza osiguratelja za plaćanje osigurnine iz ugovora o osiguranju nastaje

kad se dogodi osigurani sluĉaj,32

a utvrĊuje se postupkom koji se naziva likvidacija

obveze osiguratelja ili likvidacija štete.

2.2. ĈIMBENICI TEHNIĈKE ORGANIZACIJE

OSIGURANJA

2.2.1. RAĈUN VJEROJATNOSTI

Osnivaĉem teorije vjerojatnosti (engl.: probability; njem.:

Wahrscheinlichkeit) smatra se Blaise Pascal33

koji ju je postavio objašnjavajući

32

Zakon o obveznim odnosima, ĉl. 943., Narodne novine, br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO. 33

Francuski filozof, matematiĉar i fiziĉar (1623. – 1662.)

50

hazardne igre (franc.: hasard – sluĉaj, rizik, smion pokušaj = igra na sreću). Definiciju

vjerojatnosti nastanka odreĊenog dogaĊaja kao omjer broja povoljnih sluĉajeva i broja

svih mogućih sluĉajeva dao je Pierre Simon de Laplace.34

To je klasiĉna ili vjerojatnost a priori (lat.: prior – prednji, koji prethodi

iskustvu) s obzirom na to da se moţe primijeniti samo kad je poznat broj svih mogućih

sluĉajeva.

Ova se vjerojatnost matematiĉki izraţava na sljedeći naĉin:

pri ĉemu je:

P(A) – vjerojatnost nastanka dogaĊaja A

m – broj povoljnih sluĉajeva

n – broj jednako mogućih sluĉajeva.

Vjerojatnost nastanka dogaĊaja A uvijek je izmeĊu 0 i 1, pri ĉemu je

vjerojatnost nemogućeg dogaĊaja 0, a sigurnog dogaĊaja 1. Za m = 0, P(A) = 0 –

dogaĊaj A je nemoguć. Za m = n, P(A) = 1 – dogaĊaj A je siguran.

Primjer: ako u vrećici s bombonima istog oblika i veličine ima 45 plavih i 55

zelenih bombona, vjerojatnost da će se jednim uzimanjem iz vrećice uzeti plavi

bombon iznosi:

P(A) = 45 / 100 = 0,45 ili 45 %.

Vjerojatnost a priori nije primjenjiva u osiguranju jer ne moţe posluţiti za

izraĉunavanje kad nije poznat konaĉan ili ukupan broj sluĉajeva.

Zato se u osiguranju koristi statistiĉka ili empirijska vjerojatnost a

posteriori (lat.: posterior – poslije iskustva = koji se osniva na iskustvu). Ova se

vjerojatnost odreĊuje eksperimentalnim putem ponavljanjem pokusa u istim uvjetima

ili statistiĉkim promatranjem na temelju prikupljenih podataka.

Statistiĉka vjerojatnost povoljnog ishoda je graniĉna vrijednost relativne

frekvencije povoljnog ishoda dogaĊaja m ako broj pokušaja raste u beskonaĉnost.

Formulom se izraţava na sljedeći naĉin:

34

Francuski astronom i matematiĉar (1749. – 1827.)

m

P(A) = ———

n

51

Vjerojatnost a posteriori i a priori meĊusobno će se sve više pribliţavati ako je

trajanje promatranja duţe i broj promatranih dogaĊaja veći.

Vezat ćemo se opet za isti primjer, ali uz pretpostavke da nam nije poznat ni

ukupan broj bombona ni odnos broja plavih i zelenih bombona.

Ponavljamo li izvlačenje po jednog bombona 100 puta i pri tome plavi

bombon izvučemo 42 puta,35

statistička nam vjerojatnost da se izvuče plavi bombon

iznosi:

P(A) = 42 / 100

Ako imamo na raspolaganju 10 istih vrećica s tim bombonima i nastavimo li

izvlačiti bombone iz njih i to ponovimo 1000 puta, pri čemu utvrdimo da smo 429 puta

izvukli plavi bombon, onda nam relativna frekvencija iznosi 429/1000.

To praktiĉno znaĉi da je statistiĉka vjerojatnost – vjerojatnost a posteriori –

postala sve bliţa vjerojatnosti a priori.

Navedeni nam primjer ujedno pokazuje i dva osnovna svojstva vjerojatnosti:

- nenegativnost vjerojatnosti: ona ne moţe biti negativna, znaĉi da je

- aditivnost vjerojatnosti: zbroj svih vjerojatnosti je 1, što znaĉi da je

iz ĉega slijedi da se vjerojatnosti kreću u podruĉju izmeĊu 0 i 1, odnosno

35

Nakon svakog izvlaĉenja bombon vraćamo u vrećicu.

m

P(A) = lim ———

n→∞ n

P(Ai) ≥ 1

∑ P(Ai) = 1

0 ≤ P(Ai) ≤ 1

52

Raĉun vjerojatnosti primjenjuje se u razliĉitim znanostima, a u osigurateljnoj

djelatnosti ima osobito izraţenu ulogu kako u ţivotnim tako i u neţivotnim

osiguranjima.

Ţivotna se osiguranja temelje na tablicama smrtnosti, koje se izraĊuju prema

popisu stanovništva u nekoj drţavi u odreĊenom vremenskom razdoblju.

One daju podatke:

- o broju osoba koje umru u odreĊenoj godini ţivota,

- o broju osoba koje doţive odreĊenu starost,

- o vjerojatnosti umiranja u jednoj godini odnosno za svaku godinu starosti ĉovjeka

(stope smrtnosti),

- o vjerojatnosti doţivljenja.

Već smo spomenuli da je prve tablice smrtnosti izradio 1693. godine Edmond

Halley. Kako su se mijenjale povijesne, socijalne i gospodarske prilike u raznim

drţavama i podruĉjima kroz razliĉita povijesna razdoblja, nastajale su i razliĉite

tablice smrtnosti.36

Tablice smrtnosti mogu biti:

- za muško, za ţensko i za mješovito stanovništvo,

- selektirane i skupne,

- za rentna i ţivotna osiguranja.

U tablicama smrtnosti koriste se sljedeći simboli koji su identiĉni u cijelom

svijetu:

x – godine starosti neke osobe;

lx – broj ţivih osoba starih x godina (l: leaving = ţivući);

dx – broj umrlih osoba starih x godina (d: dead = mrtav; npr. d40 = broj 40-

godišnjih osoba koje umiru prije nego navrše 41. godinu);

qx = dx/lx – stopa smrtnosti;

npx – vjerojatnost da će osoba starosti x doţivjeti (x+n)-tu godinu odnosno da

će ţivjeti još n godina;

nqx – vjerojatnost da osoba starosti x neće doţivjeti (x+n)-tu godinu odnosno

da će umrijeti unutar ne sljedećih godina;

px = 1 – qx – stopa doţivljenja;

lx+1 – broj ţivih osoba starih (x+1) godinu;

lx+1 < lx – jer su neke osobe umrle u toj godini;

dx = lx – lx+1 – broj umrlih osoba starosti x odnosno broj osoba koje su umrle tijekom

x-te godine ne doţivjevši (x+1) godinu;

ex = 1/2 + lx+1 + lx+2...l100/lx – oĉekivano trajanje ţivota osoba koje su navršile x

godina.

U cilju pojednostavljenja odreĊenih sloţenih izraza te izraĉunavanja premija

36

Najpoznatije tablice smrtnosti kroz povijest bile su: - Deparcieuxove tablice u Francuskoj iz 1746. godine,

- tablice 17 engleskih društava iz 1843. godine,

- tablice 20 engleskih društava iz 1869. godine (HM tablice - Healthy male lives),

- tablice udruţenja Assures Francais u Francuskoj iz 1890. godine,

- tablice udruţenja Rentiers Francais u Francuskoj iz 1895. godine,

- Deutsche Sterbetafeln tablice u Njemaĉkoj,

- austrougarske tablice AHMG i MSG, sastavljene na temelju 25-godišnjeg promatranja austro-

ugarskih društava od 1876. do 1900. godine, koje su bile u upotrebi i u našim krajevima,

- tablice talijanskog društva Assicurazioni Generali.

53

ţivotnih osiguranja, koriste se pomoćni komutativni brojevi. Ovi se brojevi izraĊuju

na temelju podataka iz tablica smrtnosti, uz primjenu odgovarajućih kamatnih stopa.

Postoje sljedeći komutativni brojevi:

Dx – diskontirani broj ţivih osoba,

Nx – zbroj diskontiranih brojeva ţivih osoba,

Sx – zbroj suma diskontiranih brojeva ţivih osoba,

Cx – diskontirani broj umrlih osoba,

Mx – zbroj diskontiranih brojeva umrlih osoba,

Rx – zbroj sume diskontiranih brojeva umrlih osoba.

2.2.2. STATISTIĈKO PRAĆENJE REZULTATA OSIGURANJA

Vaţnost statistike (engl.: statistics; njem.: Statistik) i njezina praćenja svih

osigurateljnih podataka proizlazi iz ĉinjenice da je osiguranje kao djelatnost

utemeljena na statistiĉkim zakonitostima i teoriji vjerojatnosti.

Statistiĉko (i knjigovodstveno) praćenje premije i šteta te njihov meĊuodnos

daju pravu sliku o poslovanju jednoga osiguratelja u odreĊenom vremenu.

Odnos izmeĊu šteta i premije za odreĊenog ugovaratelja ili osiguranika,

odreĊenu skupinu ili vrstu osiguranja ili za cjelokupno poslovanje osiguratelja naziva

se kvota šteta (engl.: ineurred loss ratio; njem.: entstandene Schadenquote).

Ona se izraĉunava kao odnos izmeĊu iznosa mjerodavnih šteta (obveze osiguratelja

prema ugovorima o osiguranju nastale u promatranom razdoblju) i mjerodavne

premije (ukupne tehniĉke premije iz promatranog razdoblja umanjene za prijenosnu

premiju aktualnog razdoblja i uvećane za prijenosnu premiju iz prethodnog razdoblja).

Izraĉun kvote šteta prikazuje se na sljedeći naĉin:

Ako je razlika izmeĊu mjerodavne premije i mjerodavnih šteta apsolutni

tehniĉki rezultat, kvota šteta predstavlja, zapravo, relativni tehniĉki rezultat.

U premijskim sustavima (cjenicima) pojedinih vrsta osiguranja premije se

iskazuju u promilima ili postotcima. Iznos premije za neko razdoblje (kod neţivotnih

osiguranja najĉešće jedna godina) dobije se primjenom stopa na svotu osiguranja kao

osnovicu za obraĉun premije.

Odnos šteta i svote osiguranja u nekom portfelju predstavlja stopu šteta.

Ona moţe biti znaĉajan podatak osiguratelju za buduće korekcije premijskih stopa.

Izraĉun stope šteta prikazuje se na sljedeći naĉin:

Mjerodavne štete

Kvota šteta (%) = —————————— x 100

Mjerodavna premija

54

Osim mjerodavnih šteta i mjerodavne premije, statistiĉki je nuţno pratiti i

druge relevantne elemente kao što su: broj osiguranih objekata, broj oštećenih

objekata, svota osiguranja oštećenih objekata i drugi.

2.2.3. ZAKON VELIKIH BROJEVA

Zakon velikih brojeva (engl.: law of large numbers; njem.: Gesetz der

großen Zahl) prirodni je zakon koji je matematiĉki formulirao Jakob Bernoulli,37

a

kasnije obradio Simeon Denis Poisson,38

ĉija je metoda statistiĉke razdiobe poznata

kao Poissonova raspodjela.

Suština zakona velikih brojeva je u tome da odreĊeni dogaĊaj predstavlja

sluĉaj ako se promatra pojedinaĉno, a postaje zakonitost u velikom broju promatranja.

Ako je broj promatranih dogaĊaja na širem podruĉju, a trajanje promatranja duţe,

odstupanje stvarnih dogaĊaja od statistiĉki predviĊenih je manje.

Ovo je osobito znaĉajno za osigurateljnu djelatnost. Što je broj osiguranih

predmeta veći i na širem podruĉju a trajanje osiguranja duţe, ostvarenje odreĊenog

sluĉaja je ravnomjernije i bliţe oĉekivanom. Stoga je u masovnosti osiguranih

objekata veća mogućnost toĉnijeg odreĊivanja budućih osiguranih sluĉajeva, a time i

budućih obveza te se zato moţe izraĉunati i visina sredstava potrebnih za njihovo

pokriće.

U poglavlju o statistiĉkom praćenju rezultata osiguranja rekli smo da se

premija osiguranja odreĊuje mnoţenjem svote osiguranja s odgovarajućom

premijskom svotom navedenom u cjeniku premija, a funkcija tako dobivene svote

(tehniĉke premije) jest pokriće šteta.

Primjer: jedne je godine u osiguranju industrije od požara osnovica za

obračun premije iznosila 10.704.122.000 kuna, a odšteta 12.313.000 kuna, što znači

da je stopa šteta bila

12.313.000

——————— x 1000 = 1,15 ‰

10.704.122.000

Osiguratelj je tijekom godine trebao skupiti najmanje 12.313.000 kuna

premije na ime osiguranja industrije od požara da bi mogao isplatiti ove štete. Znači,

minimalna prosječna premijska stopa u cjeniku premija osiguranja industrije od

37

Švicarski matematiĉar (1654. – 1705.) 38

Francuski matematiĉar i fiziĉar (1781. – 1840.)

Ukupna odšteta

Stopa šteta (‰) = ———————————————— x 1000

Ukupna osnovica za izraĉun premije

55

požara trebala je biti 1,15 ‰. Ovaj nam primjer pokazuje jasnu vezu između odnosa

šteta i svote osiguranja s jedne i premijskih stopa s druge strane.39

Kao rezultat djelovanja zakona velikih brojeva proistjeĉu i dvije osnovne

zakonitosti na kojima se temelji osiguranje: izravnanje u prostoru i izravnanje u

vremenu.

Izravnanje rizika u prostoru postiţe se prostornom disperzijom (lat. dispergere –

raspršiti, razasuti) rizika. Ono teţi da se izjednaĉe veliĉina mjerodavnih premija i

mjerodavnih šteta.

Mjerodavne štete mogu u pojedinoj godini biti manje ili veće od predviĊenih, pa

prema tome i od mjerodavnih premija. Tada dolazi i do odstupanja nastalih obveza u

odnosu na oĉekivane. Ova se odstupanja pokrivaju priĉuvama stvorenim u godinama s

pozitivnim tehniĉkim rezultatom. Ovo izravnanje nazivamo izravnanjem rizika u

vremenu, a postiţe se, dakle, disperzijom rizika tijekom višegodišnjeg trajanja

osiguranja.

2.3. AKTUARSKA MATEMATIKA

Aktuarska matematika (engl.: actuarial mathematics; njem.:

Versicherungsmathematik) ili aktuaristika je grana matematike koja matematiĉkim

metodama na temelju raĉuna vjerojatnosti i statistike, financijske matematike,

stohastiĉkih modela, teorije rizika i teorije kredibiliteta utvrĊuje cjenike osiguranja,

potrebne garantne i druge priĉuve u osiguranju, proraĉune vezane za reosigurateljno

pokriće, visinu samopridrţaja i druge elemente poslovne politike. 40

U društvima za osiguranje ovim se poslovima bave aktuari. Smatra se da

ovaj naziv potjeĉe odatle što su ti matematiĉari prije vodili brigu i o aktima

osiguratelja. U poĉetku se taj naziv rabio samo za matematiku ţivotnog osiguranja, a

poslije se proširio na osiguranje u cjelini.

Prema znaĉajnom djelu teoretiĉara i praktiĉara aktuarsku se matematiku

treba prije svega shvatiti ''kao matematiĉku odnosno statistiĉku disciplinu, a tek u

drugom redu kao disciplinu znanosti osiguranja''.41

Posljednjih 40-ak godina aktuarska je matematika doţivjela osobit napredak u

skupini neţivotnih osiguranja, gdje su se zbog izrazite neizvjesnosti dogaĊaja razvili

sofisticirani matematiĉko-statistiĉki modeli. Njezine su mogućnosti povećane i

razvojem raĉunalne tehnologije, a posebna se pozornost posvećuje specijalistiĉkom

školovanju ovih kadrova.

Stoga se podruĉja primjene aktuaristike u osiguranju svakodnevno proširuju,

a najviše se primjenjuju:42

39

Podloga za primjer: M. Sanjković: Teorija rizika, Savjetovanje o osiguranju imovine i imovinskih interesa,

Opatija, 1975. 40


E. Helten: Zadaci matematiĉara pri rješavanju ekonomskih problema u osiguranju, Osiguranje i privreda,

Zagreb, 1980.,br. 7/8, str. 44. 42

V. Petranović, isto, str. 106.

56

- kod utvrĊivanja matematiĉko-statistiĉkih osnova svih vrsta osiguranja radi

izravnanja rizika,

- kod izradbi tablica smrtnosti, matematiĉke priĉuve, kapitalizacije, otkupa, rente i

drugih elemenata u ţivotnim osiguranjima,

- kod utvrĊivanja priĉuva sigurnosti,

- kod utvrĊivanja samopridrţaja i tablica maksimalnog pokrića,

- kod utvrĊivanja mjerodavnih premija i mjerodavnih šteta,

- kod utvrĊivanja tehniĉkog rezultata po vrstama osiguranja,

- kod analize rizika,

- kod plasmana sredstava osiguranja i drugih poslova.

Trţišno poslovanje današnjih osigurateljnjih društava i njihovo meĊusobno

konkuriranje nezamislivi su bez aktuara u svakoj fazi njihova poslovanja.

Rezultat rada aktuara su mjere koje bi osigurateljima trebale omogućiti:

- trajno izvršavanje obveza iz osiguranja,

- praćenje i analizu uzroka nastanka šteta,

- izgradnju sustava bonusa i malusa prema osiguranicima,

- utvrĊivanje obveze iz osiguranja što se treba pokriti suosiguranjem ili reosiguranjem,

- pripreme tarifa premija,

- utvrĊivanje potrebnih priĉuva sigurnosti prema vrstama rizika od kojih se osigurava,

- utvrĊivanje granica solventnosti,

- uvoĊenje novih vrsta osiguranja,

- doraĊivanje postojećih vrsta osiguranja i druge poslove.

Svakom su osiguratelju podaci koje dobije od aktuara najvaţniji, ali ne trebaju

biti i jedini kriterij za konaĉno odreĊivanje premijskih stopa kao cijena rizika.

Situacija na trţištu, a posebno na trţištu osiguranja, te razne subjektivne i objektivne

okolnosti koje utjeĉu na poslovnu politiku, takoĊer se trebaju uzeti u obzir.

57

3.

PRAVNI ASPEKTI

OSIGURATELJNOG

POSLOVANJA

''Dugaĉak je put po pravilima,

kratak i uspješan po primjerima.''

Seneka (Rimski filozof; 4. pr. Kr. – 65.)

58

3. PRAVNI ASPEKTI OSIGURATELJNOG

POSLOVANJA

3.1. POSLOVANJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE I

REOSIGURANJE PREMA ZAKONU O OSIGURANJU

Zakonom o osiguranju koji je donio Hrvatski sabor dana 9. prosinca 2005.

godine regulirano je cjelokupno poslovanje društava za osiguranje i reosiguranje u

Hrvatskoj.43

Zakon je odredio da poslove osiguranja u Republici Hrvatskoj obavljaju:

- društva za osiguranje sa sjedištem u Hrvatskoj koja su dobila dozvolu nadzornog

tijela za obavljanje poslova osiguranja,

- podruţnice stranih društava za osiguranje koje su dobile dozvolu nadzornog tijela za

obavljanje poslova osiguranja i

- društva za osiguranje drţave ĉlanice neposredno ili preko podruţnice.

Pri tome društva za osiguranje sa sjedištem u Hrvatskoj mogu osnovati pravne

i fiziĉke osobe, a to mogu uĉiniti u dva oblika:

- dioniĉko društvo za osiguranje i

- društvo za uzajamno osiguranje.

Dva društva ili više društava za osiguranje mogu osnovati udrugu (pool)

osiguranja odnosno reosiguranja radi obavljanja poslova koji pokrivaju

katastrofalne rizike, kao što su: nuklearni rizici, potresi, rizici terorizma i sliĉno. Ove

udruge djeluju na istim principima na kojima djeluje i osiguranje – udruţivanjem

rizika. Osiguranikove premije osiguranja koje se prikupljaju u pool-u ĉine sredstva za

isplatu odštetnih zahtjeva. Ukoliko su ta sredstva nedovoljna, razlika se prikuplja od

ĉlanova pool-a razmjrno njihovom udjelu, a ukoliko sredstva ima dovoljno obzirom na

štete, razlika se razmjerno vraća ĉlanovima.

Društvo za osiguranje smije obavljati samo poslove osiguranja u pojedinoj

vrsti osiguranja za koju je dobilo dozvolu nadzornog tijela za obavljanje poslova

osiguranja (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA).

Poslovi osiguranja su sklapanje i ispunjavanje ugovora o: - neţivotnom osiguranju,

- ţivotnom osiguranju te

- reosiguranju,

43

U okviru Nacionalnog programa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a vezano za voĊenje

pregovora za poglavlje 9. Financijske usluge, imenovana je radna skupina za izradu izmjena i dopuna Zakona

o osiguranju. Rok za donošenje Zakona je 30. lipnja 2008. godine.

Sukladno zakljuĉcima Screening reporta Europske komisije od 29. studenoga 2006. godine, Zakon o

osiguranju i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u najvećem su dijelu usklaĊeni s pravnom

steĉevinom EU, dok će se preostale neusklaĊenosti riješiti donošenjem izmjena i dopuna Zakona.

Izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju propisat će se odredbe koje se odnose na izraĉun granice

solventnosti društava za osiguranje i iznos osiguranih svota osiguranja od profesionalne odgovornosti

posrednika i zastupnika u osiguranju, koje će stupiti na snagu usvajanjem izmjena i dopuna Zakona, a

primjenjivat će se od dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno ĉlanstvo EU, dok će se odredbe koje se

odnose na reosiguranje društava za osiguranje i grupe osiguratelja primjenjivati od dana donošenja Zakona.

59

osim obveznih socijalnih osiguranja.

Društvo za osiguranje koje obavlja poslove reosiguranja moţe biti osnovano

samo kao dioniĉko društvo. Prema dobivenoj dozvoli od HANFE društvo za

osiguranje moţe obavljati poslove osiguranja iskljuĉivo u skupini neţivotnih

osiguranja ili iskljuĉivo u skupini ţivotnih osiguranja. Pri tome Zakon omogućuje

društvima koja se bave ţivotnim osiguranjima proširenje svoje djelatnosti na

osiguranje nezgode i zdravstveno osiguranje i obrnuto. Znaĉi da se osiguratelji mogu

specijalizirati za poslove osiguranja osoba.

Prema ĉl. 16. Zakona o osiguranju društvo za osiguranje moţe obavljati i

poslove koji su u neposrednoj ili posrednoj vezi s poslovima osiguranja kao:

- posredovanje kod prodaje odnosno prodaje predmeta koji pripadaju društvu za

osiguranje po osnovi obavljanja poslova osiguranja;

- poduzimanje mjera radi sprjeĉavanja i otklanjanja opasnosti koje ugroţavaju

osiguranu imovinu i osobe;

- procjena stupnja izloţenosti riziku osiguranog predmeta i procjena šteta;

- obavljanje drugih intelektualnih i tehniĉkih usluga u svezi s poslovima osiguranja.

Zakon je propisao da društvo za osiguranje mora trajno raspolagati

jamstvenim kapitalom dovoljnim da se njime jamĉi stalno ispunjenje obveza društva

iz ugovora o osiguranju.

U ĉlancima 93.-97. Zakona o osiguranju definirano je da jamstveni kapital

ĉine osnovni i dopunski kapital, a to su:

- temeljni kapital dioniĉkog društva za osiguranje uplaćen na temelju redovnih dionica

odnosno uplaćeni temeljni kapital društva za uzajamno osiguranje i sredstva na

raĉunima ĉlanova društva za uzajamno osiguranje;

- priĉuve kapitala koje se ne odnose na obveze iz osiguranja;

- prenesena dobit nakon odbitka dividendi koje se isplaćuju;

- temeljni kapital uplaćen na temelju kumulativnih povlaštenih dionica;

- podreĊeni duţniĉki financijski instrumenti;

- priĉuve kapitala povezane s kumulativnim povlaštenim dionicama i

- druge stavke.

Pokazatelj likvidnosti, prema ĉl. 102. Zakona, društva za osiguranje je omjer

izmeĊu likvidnih sredstava i dospjelih obveza društva.

Likvidna sredstva društva za osiguranje ĉine:

- stanje sredstava na raĉunima društva;

- stanje sredstava na deviznim raĉunima društva prema srednjem teĉaju HNB na dan

izrade izvješća;

- stanje sredstava u blagajni;

- depoziti po viĊenju (a-vista depoziti);

- oroĉeni depoziti koji se mogu bezuvjetno razroĉiti;

- ostali vrijednosni papiri koje je moguće trenutno unovĉiti radi pravodobnog

podmirenja dospjelih obveza.

Prema meĊunarodnim standardima sva su osiguranja razvrstana u 18 skupina

neţivotnih osiguranja (koje su dalje razvrstane po vrstama osiguranja) i jednu skupinu

ţivotnih osiguranja (osiguranje ţivota i rentna osiguranja).

U prethodnom smo poglavlju utvrdili da štetni dogaĊaji nastaju sluĉajno, a

kao posljedica toga nepredviĊeno moţe doći i do neoĉekivanog kolebanja šteta. Pri

tome smo kazali da tijekom vremena uvijek dolazi do izravnanja šteta. To izravnanje

šteta u prostoru i vremenu spada u osnovne zakonitosti na kojima se temelji

osiguranje, a obje proistjeĉu djelovanjem zakona velikih brojeva.

60

Društvo za osiguranje mora se, stoga, unaprijed pobrinuti da neoĉekivano

kolebanje šteta ne ugrozi njegovo poslovanje. To ĉini formiranjem tehniĉkih priĉuva

u koje ulaze:

- priĉuve za prijenosne premije,

- priĉuve za bonuse i popuste,

- priĉuve šteta,

- druge tehniĉke priĉuve osiguranja.

Društvo moţe oblikovati i tehniĉke priĉuve za kolebanje šteta, a društvo koje

se bavi poslovima osiguranja kredita duţno je oblikovati te tehniĉke priĉuve.

Matematiĉke priĉuve osiguranja duţno je oblikovati društvo koje obavlja

ţivotna osiguranja, odnosno osiguranja osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje

ili sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama osiguranja, kao što su osiguranja od

nezgode ili zdravstvena osiguranja s višegodišnjim trajanjem na koja se primjenjuju

tablice vjerojatnosti i izraĉun kao i na ţivotna osiguranja.

Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim

osobama predstavlja udruţenje društava za osiguranje sa sjedištem u Republici

Hrvatskoj. Njegova tijela su: skupština, upravni odbor i direktor.44

3.2. OPĆI UVJETI OSIGURANJA

3.2.1. OPĆI UVJETI ZA OSIGURANJE IMOVINE45

3.2.1.1. ĈINITELJI OSIGURATELJNOG ODNOSA

Osnovni ĉinitelji osigurateljnog odnosa (sudionici u osiguranju) jesu:

osiguratelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik i reosiguratelj.

Osiguratelj je (engl.: insurer; njem.: Versicherer) društvo za osiguranje

(dioniĉko društvo ili društvo za uzajamno osiguranje – mutual componies) s kojim je,

kao pravnom osobom, sklopljen ugovor o osiguranju. Osiguratelj se obvezuje, prema

uvjetima osiguranja, ugovaratelju osiguranja odnosno korisniku osiguranja

nadoknaditi štetu odnosno isplatiti osigurninu.

Ugovaratelj osiguranja je (engl.: policyholder; njem.: Versicherungsnehmer)

pravna ili fiziĉka osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor o osiguranju i koja plaća

premiju osiguranja, ali ne mora uvijek imati i pravo na naknadu od osiguratelja. Za

jedan ugovor moţe postojati više ugovaratelja, a u najvećem broju sluĉajeva

ugovaratelj osiguranja i osiguranik su iste osobe.

Osiguranik je (engl.: insured person, assured person; njem.: Versicherter)

osoba ĉija je imovina odnosno imovinski interes osiguran i kojoj pripadaju prava iz

osiguranja. Osiguranik je kod osiguranja za vlastiti raĉun ujedno i ugovaratelj

osiguranja, a kod osiguranja za tuĊi raĉun jedna ili više trećih osoba.46

44

Ovdje su spomenute samo neke najvaţnije opće odredbe Zakona o osiguranju. Ostale nespomenute odredbe

koje se odnose na pojedine faze osigurateljne djelatnosti, dijelom će se razmatrati pri obradi tih toĉaka. 45

Osnovna funkcija ovog rada jest studentima i drugim ĉitateljima maksimalno pribliţiti problematiku

osiguranja i reosiguranja. Ova toĉka ima, u tom cilju, posebno znaĉenje. Kako odredbe Općih uvjeta za

osiguranje imovine u najvećem dijelu proizlaze iz odredbi Zakona o obveznim odnosima te kao takve ĉine

sastavni dio police osiguranja, nabrajanje i objašnjavanje pojedinih ĉlanaka tih Uvjeta ne bi kod ĉitatelja

izazvalo odgovarajući uĉinak. Slobodnom interpretacijom Uvjeta to se ovdje ţeli postići. 46

U osiguranjima sklopljenim za tuĊi raĉun prava iz osiguranja pripadaju korisniku osiguranja (engl.:

61

Reosiguratelj je (engl.: reinsurer) društvo za reosiguranje koje preuzima

rizike u reosiguranje odnosno koje ugovorom o reosiguranju s osigurateljem preuzima

obvezu osiguratelju isplatiti štetu (u cjelini ili dijelom – ovisno o ugovoru) koju bi on

trebao platiti svom osiguraniku. Pri sklapanju ugovora o reosiguranju osiguratelj se

obvezuje da će reosiguratelju platiti premiju reosiguranja.

3.2.1.2. SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU

Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima i Općim uvjetima za

osiguranje imovine, ugovor o osiguranju moţe sklopiti svaka fiziĉka ili pravna osoba

ili se moţe sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdan interes na predmetu

osiguranja.

U ĉl. 921. Zakona daje se definicija ugovora o osiguranju: ''ugovorom o

osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili

korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani sluĉaj, a ugovaratelj se

osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja''.

Smatra se da je ugovor o osiguranju sklopljen prihvaćanjem ponude o

osiguranju (ĉl. 925., st.1.).

Takva ponuda mora:

- potjecati od jedne od budućih ugovornih stranaka – ponuditelja,

- sadrţavati slobodno i ozbiljno oĉitovanje volje ponuditelja,

- biti upućena odreĊenoj osobi ili osobama – adresatu ponude,

- sadrţavati sve bitne sastojke budućeg ugovora.

O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgaĊanja

ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili

neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Pisana ponuda upućena

osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veţe ponuditelja, ako on nije odredio

kraći rok, osam dana otkad je ponuda prispjela osiguratelju.

Ako ta ponuda ne odstupa od osigurateljevih uvjeta za predloţeno osiguranje i

ako je on u tom roku ne odbije, smatrat će se da ju je prihvatio te da je ugovor o

osiguranju sklopljen i to s onim danom kad je ponuda zaprimljena kod osiguratelja.

Zatraţi li osiguratelj primitkom ponude neku dopunu ili izmjenu u roku od

osam dana, kao dan primitka ponude smatrat će se onaj dan kad osiguratelj zaprimi

traţenu dopunu ili izmjenu ili bude izvješten o prihvaćanju njegovih uvjeta. Sve ove

odredbe odnose se i na sluĉaj izmjena postojećeg ugovora o osiguranju.

3.2.1.3. POLICA, LIST POKRIĆA I DRUGE ISPRAVE O OSIGURANJU

Polica osiguranja je (engl.: insurance policy; njem.: Police, Polizze,

Versicherungsschein) isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju.

Prema Zakonu o obveznim odnosima47

polica mora sadrţavati sljedećih

osam elemenata:

1. ugovorne strane,

2. osiguranu osobu, odnosno osiguranu stvar ili drugi predmet osiguranja,

insurance beneficiary; njem.: versicherungsbegunstigte), kojeg prilikom sklapanja ugovora o osiguranju u

pravilu odreĊuje osiguranik. Korisnik osiguranja je beneficijar iz ugovora u korist trećeg. 47

Ĉl. 926.

62

3. rizik obuhvaćen osiguranjem,

4. trajanje osiguranja i vrijeme pokrića,

5. iznos osiguranja ili da je osiguranje neograniĉeno,

6. premiju ili doprinos (ulog),

7. nadnevak izdavanja police i

8. potpise ugovornih strana.

U polici mora biti konstatirano da je osiguratelj upozorio ugovaratelja

osiguranja da su opći i posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju,

ako ti uvjeti nisu tiskani na samoj polici. U tom sluĉaju uobiĉajeni tekst koji se nalazi

iznad potpisa ugovaratelja osiguranja glasi: ''potpisom ove police osiguranja

potvrĊujem primitak gore navedenih uvjeta''. U svakom sluĉaju ugovaratelju

osiguranja s policom se trebaju uruĉiti i uvjeti neovisno o tome radi li se o novom

osiguranju ili produţenju već postojećega.

Prema istom ĉlanku navedenog zakona u sluĉaju neslaganja neke odredbe u

polici i neke odredbe u uvjetima osiguranja, primjenjuju se odredbe police. U sluĉaju

neslaganja neke tiskane i strojem pisane odredbe, primjenjuje se pisana odredba, a ako

se neka tiskana odredba u polici ne slaţe s njezinom rukopisnom odredbom,

primjenjuje se rukopisna odredba.

Sporazumom ugovornih strana polica moţe glasiti:

- na ime odreĊene osobe: na sebi nosi ime osiguranika i prenosi se cesijom;

- po naredbi: sadrţi tu oznaku uz ime osiguranika i prenosi se indosmanom (engl.:

endorsement; njem.: Indossament) kao i mjenica;

- na donositelja: donositelj mora dokazati osigurljiv interes kako bi mu osiguratelj

isplatio naknadu štete;

- za raĉun koga se to tiĉe: obveze plaćanja premije i ostale obveze duţan je izvršavati

ugovaratelj osiguranja, ali on ne moţe vršiti prava iz osiguranja, ĉak i kad drţi

policu, bez pristanka osobe ĉiji je interes osiguran i kojoj prava pripadaju;

ugovaratelj osiguranja nije duţan predati policu zainteresiranoj osobi dok mu ne

budu naknaĊene premije što ih je isplatio osiguratelju, kao i troškovi ugovora o

osiguranju.48

Bez obzira kakav je bio sporazum ugovornih strana, kopija (preslika) police

osiguranja ne moţe se koristiti kao valjani dokument za ostvarenje prava iz

osiguranja.

Na zahtjev osiguranika, osiguratelj moţe izdati duplikat police osiguranja.

Tek kad se zakonski propisanim postupkom poništi original, duplikat moţe preuzeti

znaĉenje originala.

Prema Arţeku49

''vinkulacija police'' (engl.: policy vinculation; njem.:

Policevinkulierung) ''je ustupanje potraţivanja odnosno prava na naplatu štete trećoj

osobi koja ima subjektivno pravo na osiguranom predmetu''

Ugovor o osiguranju moţe se sklopiti i kad ugovorne strane potpišu list

pokrića (engl.: cover note, njem.: deckungszusage) ili drugu ispravu o osiguranju u

koju se unose bitni sastojci ugovora o osiguranju. Njima se privremeno moţe

zamijeniti polica osiguranja. Uobiĉajeni su u sluĉaju kad osiguranik treba pismenu

potvrdu o pokriću osiguranja, a još nisu poznati svi elementi potrebni za izdavanje

police osiguranja ili ako je za njeno izdavanje potrebno duţe vrijeme. Izdavanjem

police list pokrića ili druga isprava o osiguranju prestaje vaţiti (vidi primjer 3-1.: list

pokrića).

48

ZOO, ĉl. 929. 49

Z. Arţek: Transport i osiguranje, Mikrorad, Zagreb, 2000., str. 285.

63

Primjer 3-1. List pokrića

64

Uvjetima osiguranja mogu biti predviĊeni sluĉajevi u kojima ugovorni odnos

iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije.

3.2.1.4. TRAJANJE UGOVORA O OSIGURANJU

Sa stajališta njihova trajanja, ugovori o osiguranju mogu se zakljuĉiti

kao:

- ugovori o osiguranju s odreĊenim rokom trajanja i

- ugovori o osiguranju s neodreĊenim rokom trajanja.

3.2.1.4.1. UGOVORI O OSIGURANJU S ODREĐENIM ROKOM TRAJANJA

Za razliku od drugih kod ovih je ugovora poznat i poĉetak i istek osiguranja.

Oni se mogu ugovoriti u dva oblika:

- ako je naveden sat, osiguranje poĉinje i istjeĉe onog dana i sata koji je naveden

u polici, npr. od 10.02.2008. u 13,00 sati do 10.02.2009. u 13,00 sati;

- ako nije naveden sat, osiguranje poĉinje istekom 24-og sata dana koji je

naveden u polici kao poĉetak trajanja osiguranja, a istjeĉe istekom 24-og sata dana

koji je naveden u polici kao istek trajanja osiguranja, npr. od 10.02.2008. u 24,00

sata do 10.02.2009. u 24,00 sata.

Kod nekih vrsta osiguranja (osobito osiguranja ţivotinja) navedena je karenca

(engl. waiting period; njem. Karenzzeit), koja se s odreĊenim doplatkom na premiju

moţe i otkupiti. Prema karenci od npr. 14 dana, za policu osiguranja koja je

sklopljena dana 10.02.2008., osiguranje počinje proizvoditi pravni učinak tek

24.02.2008. godine.

Ugovori o osiguranju s odreĊenim rokom trajanja mogu se zakljuĉiti kao:

a. Kratkoroĉni (engl. short-term insurance; njem. kurz fristige Versicherung):

njihovo trajanje moţe biti od samo nekoliko sati (npr. osiguranje sportskih,

umjetničkih i sličnih priredbi od atmosferskih nepogoda; u polici se točno navodi sat i

datum početka i svršetka osiguranja; sat početka osiguranja može se odrediti najviše

tri sata prije početka priredbe, a sat svršetka osiguranja određuje se prema satu

svršetka priredba; između zaključenih osiguranja i početka trajanja osiguranja mora

proći najmanje deset dana) do najviše godinu dana (npr. osiguranje usjeva i nasada

od proljetnog mraza, po kojima se usjevi i nasadi osiguravaju od šteta nastalih zbog

hladnoće odnosno spuštanje temperature zraka ispod kritične od 1. ožujka do 30.

lipnja).

U premijskim sustavima (cjenicima) pojedinih vrsta osiguranja, za osiguranja

s trajanjem kraćim od jedne godine, premija se raĉuna po posebnoj tablici.

Primjer: u osiguranju od požara i nekih drugih opasnosti tablica za

kratkoročna osiguranja izgleda ovako (tablica 3-1.):

65

Tablica 3-1. Premija u postotku od godišnje premije za

osiguranja s trajanjem kraćim od jedne

godine

Kod osiguranja s trajanjem Od godišnje premije

do 15 dana

do 1 mjeseca

do 2 mjeseca

do 3 mjeseca

do 4 mjeseca

do 5 mjeseci

do 6 mjeseci

do 7 mjeseci

do 8 mjeseci

više od 8 mjeseci

15 %

20 %

30 %

40 %

50 %

60 %

70 %

80 %

90 %

100 %

Izvor: Premijski sustav za osiguranje od opasnosti poţara i nekih

drugih opasnosti, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 2006., str. 3.

b. Jednogodišnji (engl. annual insurance):

njihovo trajanje iznosi toĉno godinu dana.

Primjer: osiguranje od opasnosti provalne krađe i razbojstva za razdoblje od

10.02.2008. u 09,00 sati do 10.02.2009. u 09,00 sati odnosno za razdoblje od

10.02.2008. u 24,00 sata do 10.02.2009. u 24,00 sata ako sat nije naveden na polici.

Dana 10.02.2009. u 09,00 ili 24,00 sata osiguranje se gasi i prestaju sve obveze

osiguratelja.

U premijskim sustavima (cjenicima) pojedinih vrsta osiguranja premijske

stope, eventualni doplatci i popusti odreĊeni su za trajanje osiguranja od godinu dana.

c. Višegodišnji (engl. long-term insurance; njem. mehrjährige Versicherung):

mogu se zakljuĉiti samo u onim vrstama osiguranja kod kojih je predviĊena ta

mogućnost. Ovim se ugovorom osiguranik obvezuje svoju imovinu osiguravati kod

odreĊenog osiguratelja za razdoblje od najmanje pet ili deset godina. Pri tome je,

meĊu ostalim, njegov interes u popustima na premiju (5% na pet do deset godina

odnosno 10% na deset i više godina) te većoj mogućnosti suradnje (kreditiranje i

druge pogodnosti), a interes osiguratelja je, uz sigurnu premiju i zadrţavanje

osiguranika pred konkurencijom, i u vremenskom izravnanju rizika.

Primjer: višegodišnji ugovor između osiguratelja i osiguranika sklapa se za

razdoblje od 01.01.2008. do 01.01.2018. godine. Ovom se osiguraniku svake godine

ispostavlja godišnja premija prema ugovorenoj vrsti osiguranja i obliku pokrića. U

ovom će se slučaju prva od deset godišnjih premija odnositi na razdoblje od

01.01.2008. do 01.01.2009. godine.

Zakon o obveznim odnosima predviĊa da ako je osiguranje zakljuĉeno na

razdoblje dulje od pet godina (višegodišnje osiguranje), svaka ugovorna strana moţe

66

nakon proteka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani

da raskida ugovor. Ova odredba ne vrijedi za osiguranje ţivota.

Ako ugovaratelj osiguranja raskine višegodišnji ugovor prije njegova isteka,

duţan je osiguratelju platiti razliku premije s odobrenim popustom za trajanje

osiguranja.

3.2.1.4.2. UGOVORI O OSIGURANJU S NEODREĐENIM ROKOM TRAJANJA

Ugovori o osiguranju s neodreĊenim rokom trajanja ili ugovori na neodreĊeno

vrijeme odnose se na dugoroĉno osiguranje.

Na polici osiguranja naveden je poĉetak, ali ne i istek osiguranja. Navodi se

samo da premija svake godine dospijeva na dan skadence (engl. expiration; njem.

Skadenz).

Primjer: sklopljeno je dugoročno osiguranje kućanstva s početkom

10.02.2008. godine. U rubrici ''osiguranje traje do dana'' ne upisuje se ništa, dok se u

rubrici ''premija dospijeva na naplatu svake godine dana'' upisuje: 10.02. Kažemo da

dana 10.02.2009. polica ne istječe, nego skadira.

Ovi ugovori su dugoroĉnog karaktera – nastavljaju se iz godine u godinu ako

ih ni jedna od ugovornih strana ne otkaţe u pismenoj formi. Tako zakljuĉen ugovor

svaka od strana moţe raskinuti s danom isteka tekuće godine osiguranja izvijestivši

pismenim putom drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije isteka tekuće godine

osiguranja. U tom sluĉaju ugovor o osiguranju prestaje istekom 24-og sata posljednjeg

dana tekuće godine osiguranja.

3.2.1.5. OBVEZE UGOVARATELJA OSIGURANJA ODNOSNO

OSIGURANIKA

Obveze ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika definirane su odredbama

Zakona o obveznim odnosima,50

a mogu se svesti na sljedećih pet grupa:

1. Prijava okolnosti znaĉajnih za ocjenu osigurane opasnosti

Obveza je ugovaratelja osiguranja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju

prijaviti osiguratelju sve okolnosti koje su relevantne za ocjenu rizika (koje su mu

poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate). Ako je ugovaratelj osiguranja namjerno

uĉinio netoĉnu prijavu ili namjerno prešutio (zatajio) neku okolnost zbog koje

osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za nju, osiguratelj moţe zahtijevati

poništenje ugovora. Ugovor o osiguranju ne zakljuĉuje se samo temeljem prijave

ugovaratelja osiguranja ili osiguranika nego je i osiguratelj obvezan ako je u pitanju

sloţen rizik pregledati i dati ocjenu rizika. Time se omogućuje kvalitetno zakljuĉenje

ugovora o osiguranju, prema odredbama uvjeta i cjenika premija. Tijekom trajanja

osiguranja moţe doći do okolnosti povećanja ili smanjenja rizika. Ako se pojave

okolnosti povećanja rizika, obveza je ugovaratelja osiguranja obavijestiti osiguratelja,

dok u sluĉaju pojave okolnosti smanjenja rizika ima pravo zahtijevati odgovarajuće

smanjenje premije.

50

ZOO, ĉl. 931. - 942.

67

2. Plaćanje premije Temeljem zakljuĉenog ugovora o osiguranju za pruţanje osigurateljne usluge,

ugovaratelj osiguranja je duţan platiti premiju osiguranja. Pri tome je osiguratelj

duţan primiti isplatu premije od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude

plaćena. Premija se plaća u ugovorenim rokovima, a ako je treba platiti odjednom,

onda se plaća prilikom sklapanja ugovora. Kod obroĉnog plaćanja mora se toĉno

utvrditi broj obroka, visina svakog obroka i njegovo dospijeće za naplatu.

3. Obavješćivanje osiguratelja o promjenama osiguranog rizika Ugovaratelj osiguranja duţan je obavijestiti osiguratelja o svakoj promjeni

okolnosti koja moţe biti znaĉajna za ocjenu rizika. Ako je došlo do povećanja

osiguranog rizika (osigurane opasnosti), zbog ugovarateljevih postupaka ili bez njega,

on je obvezan izvijestiti osiguratelja u roku od 14 dana od dana kad je za to saznao.

Ako je tijekom trajanja ugovora o osiguranju došlo do smanjenja rizika, ugovaratelj

osiguranja ima pravo zahtijevati odgovarajuće smanjenje premije. Ako osiguratelj

pristane, obraĉun smanjenja premije radi se po sustavu ''pro rata temporis'', a ako ne

pristane, ugovaratelj osiguranja moţe raskinuti ugovor.

4. Obveza sprjeĉavanja osiguranog sluĉaja i spašavanja te pridrţavanja

odredaba o zaštitnim mjerama

Osiguranik je duţan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale mjere

potrebne da se sprijeĉi nastanak osiguranog sluĉaja, a ako osigurani sluĉaj nastupi,

duţan je poduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniĉe njegove štetne posljedice.

Osiguratelj je duţan naknaditi troškove, gubitke, a i druge štete prouzroĉene

pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanjem osiguranog sluĉaja te

pokušajem da se ograniĉe njegove štetne posljedice, pa ĉak i onda ako su ti pokušaji

ostali bez uspjeha. Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprjeĉavanja osiguranog

sluĉaja ili obvezu spašavanja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje

se za onoliko za koliko je nastala šteta veća radi tog neispunjenja.

5. Obveza osiguranika kad nastane osigurani sluĉaj Kad nastupi osigurani sluĉaj koji je pokriven ugovorom o osiguranju,

osiguranik je obvezan uĉiniti sljedeće postupke:

- odmah poduzeti sve što je u njegovoj moći da se ograniĉe štetne posljedice

osiguranog sluĉaja i pri tome se pridrţavati uputa koje mu je dao osiguratelj ili

njegov predstavnik,

- izvijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog sluĉaja najkasnije u roku od tri dana

od saznanja,

- što prije, a najkasnije u roku od tri dana, pismeno potvrditi prijavu danu usmeno,

telefonom, brzojavom ili na koji drugi sliĉan naĉin,

- u svim sluĉajevima predviĊenima propisima, a osobito kad je šteta prouzroĉena od

poţara, eksplozije, kraĊe, provalne kraĊe, razbojstva i prometne nesreće, prijaviti

mjerodavnom tijelu unutarnjih poslova i navesti koje su sve stvari uništene odnosno

oštećene ili su nestale prilikom nastanka osiguranog sluĉaja,

- odmah nakon nastanka osiguranog sluĉaja, ako je to moguće ili kad to prilike

dopuštaju, podnijeti osiguratelju popis uništenih odnosno oštećenih stvari uz

pribliţnu naznaku njihove vrijednosti,

- do dolaska predstavnika osiguratelja na samo mjesto, ne promijeniti stanje oštećenih

odnosno uništenih stvari, osim ako je promjena potrebna u javnom interesu ili radi

smanjenja odnosno sprjeĉavanja povećanja štete, odnosno radi nastavljanja normalne

68

proizvodnje. Ako se promjena izvrši radi nastavljanja normalne proizvodnje,

osiguranik je duţan o tome odmah izvijestiti osiguratelja.

3.2.1.6. OBVEZE OSIGURATELJA

Obveze osiguratelja, kao i obveze ugovaratelja osiguranja odnosno

osiguranika, takoĊer su definirane odredbama Zakona o obveznim odnosima51

, a mogu

se svesti na sljedećih šest grupa:

1. Visina osigurnine

Osiguratelj je obvezan isplatiti iznos osigurnine za štetu prouzroĉenu

nastankom osiguranog sluĉaja po odredbama općih uvjeta za osiguranje i uvjeta za

onu vrstu osiguranja po kojemu je zakljuĉen ugovor. Iznos osigurnine ne moţe biti

veći od štete koju je osiguranik pretrpio osiguranim sluĉajem.

2. Ugovoreni samopridrţaj (franšiza) Ako je ugovoreno da osiguranik snosi sam dio štete (ugovoreni samopridrţaj,

franšiza – engl. priority, deductible, franchise; njem. Franchise, Selbstbehalt,

Selbstbeteiligung), osigurnina će se, kad nastupi osigurani sluĉaj, utvrditi tako da na

osiguranika otpada dio štete u visini ugovorenog samopridrţaja (franšize).

3. UtvrĊivanje, procjena i vještaĉenje štete

Osiguratelj je duţan kad primi prijavu o nastalom osiguranom sluĉaju, odmah,

a najkasnije u roku od tri dana, pristupiti oĉevidu, utvrĊivanju i procjeni štete. Ako to

ne uĉini, osiguranik moţe poĉeti otklanjati štetu s tim da se prethodno komisijski

utvrdi uzrok štete i opseg oštećenja. Štetu utvrĊuju i procjenjuju zajedno osiguranikovi

i osigurateljevi ovlašteni predstavnici.

Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno

utvrĊena, osigurnina se odreĊuje prema toj vrijednosti. Ako se osiguranik i osiguratelj

ne sloţe, svaka od ugovornih strana moţe zatraţiti da štetu utvrde struĉnjaci (vještaci).

Obje strane pisano imenuju svoga vještaka. Vještak moţe biti osoba koja nije u

radnom odnosu s osigurateljem odnosno osiguranikom. Prije poĉetka vještaĉenja oba

imenovana vještaka biraju trećeg vještaka kao predsjednika. Predmet vještaĉenja

mogu biti samo sporne ĉinjenice, što u svakom pojedinom sluĉaju odreĊuju osiguranik

i osiguratelj pisanim sporazumom o vještaĉenju.

4. Spašeni dijelovi

Ako nije drukĉije ugovoreno, spašeni dijelovi uništenih odnosno oštećenih

stvari ostaju osiguraniku. Osiguranik nema pravo nakon nastupanja osiguranog sluĉaja

prepustiti osiguratelju uništenu odnosno oštećenu osiguranu stvar i od njega zahtijevati

isplatu punog iznosa osiguranja odnosno pune vrijednosti. Njihova vrijednost

obraĉunava se po trţnoj vrijednosti u mjestu štete prema stanju na dan nastanka

osiguranog sluĉaja.

5. Isplata osigurnine

Kod osiguranog sluĉaja osiguratelj je duţan isplatiti osigurninu odreĊenu

ugovorom o osiguranju u ugovorenom roku, što je iznos obveze osiguratelja. Taj rok

51

ZOO, ĉl. 943.

69

ne moţe biti dulji od 14 dana od dana kad je osiguratelj dobio obavijest da se

osigurani sluĉaj dogodio. Ako je osiguratelju za utvrĊivanje obveze ili njezine visine

potrebno duţe vrijeme, taj rok poĉinje teći od dana kad je utvrĊeno postojanje njegove

obveze i njezina visina. Ako iznos osigurnine ne bude utvrĊen u roku od 14 dana, na

zahtjev ovlaštene osobe osiguranika osiguratelj je duţan isplatiti iznos nespornog

dijela svoje obveze na ime predujma.

6. Vraćanje premije

Ako osigurana stvar bude uništena prije poĉetka obveze osiguratelja,

ugovaratelju osiguranja se vraća iznos naplaćene premije. Ako osigurana stvar bude

uništena nakon poĉetka obveze osiguratelja od osigurane opasnosti koja nije

obuhvaćena osiguranjem, ugovaratelju osiguranja se vraća iznos premije za

neiskorišteno vrijeme trajanja osiguranja. Ako osigurana stvar bude uništena nakon

poĉetka obveze osiguratelja od osigurane opasnosti obuhvaćene osiguranjem,

osiguratelju pripada cijeli iznos premije za tekuću godinu osiguranja odnosno za

ugovoreno osigurateljno razdoblje. Prestankom ugovora o osiguranju u svim drugim

sluĉajevima prije isteka vremena za koje je premija plaćena, premija pripada

osiguratelju samo do završetka dana do kojeg je on bio u obvezi ako drukĉije nije

ugovoreno.

3.2.1.7. OBLICI OSIGURATELJNOG POKRIĆA

Razvoj poslovanja društava za osiguranje stvarao je kroz povijest i razliĉite

pristupe osigurateljnoj zaštiti imovine i imovinskih interesa. U suvremenom trţišnom

poslovanju osigurateljima stoji na raspolaganju više oblika osigurateljnih pokrića

materijalne imovine i zaliha osiguranika.

Odluku o izboru oblika osigurateljnog pokrića u konaĉnosti donosi osiguranik,

ali je na osiguratelju da mu pri tome potpuno razjasni vrline i mane koje svaki oblik

sadrţi.

3.2.1.7.1. KLASIČNO (SVOTNO) OSIGURANJE

Klasiĉno (svotno) osiguranje je (engl. fixed suminsurance; njem.

Summenversicherung) najstariji oblik osiguranja osnovnih i obrtnih sredstava.

Njegovo osnovno svojstvo je nepromjenjivost svote osiguranja tijekom cijelog trajanja

ugovora o osiguranju. Ovo osiguranje nema nekakvih nepoznanica ni za osiguranika

ni za sluţbu za rješavanje šteta kod osiguratelja, pod uvjetom da nema inflacije.

Najveća slabost ovog osiguranja jest upravo strah od inflacije. U tom bi

sluĉaju svota osiguranja, utvrĊena na dan sklapanja ugovora o osiguranju, kao i

premije osiguranja u domaćoj valuti, svakodnevno gubile vrijednost po stopi inflacije.

Stoga bi svotno osiguranje, sve da je u poĉetku ugovoreno i na stvarnu vrijednost (ili

ĉak nadosigurano), s vremenom postalo podosiguranje sa sve većim faktorom

proporcije što se bliţi njegov istek. Kod osiguranja zaliha, ĉije su oscilacije jako

izraţene u kratkom vremenu (izrazito više nego kod osnovnih sredstava), problem

ovog oblika osiguranja je posebno izraţen.

70

Ako ugovaratelj ţeli bilo kakvu promjenu tijekom trajanja osiguranja, mora je

posebno prijaviti osiguratelju. Kako je svota osiguranja fiksna, ona se moţe

promijeniti samo ako se zakljuĉi novi ugovor ili dodatak postojećem ugovoru o

osiguranju tijekom trajanja i napravi obraĉun premije ''pro rata''.

3.2.1.7.2. OSIGURANJE NA SVOTU PRVOG RIZIKA

Ovaj oblik svotnog osiguranja (engl.: first loss insurance; njem.:

Erstrisikoversicherung) primjenjuje se u svim sluĉajevima kada je razvidno da neka

opasnost neće: - prouzroĉiti potpuno uništenje osigurane stvari ili

- nestanak svih osiguranih stvari.

Kao primjer prve situacije može se uzeti izljev vode iz vodovodnih i

kanalizacijskih cijevi kao dopunska opasnost kod osiguranja od požara i nekih drugih

opasnosti. Bez obzira na to koliki bio njegov intenzitet, izljev neće dovesti do toga da

cijeli objekt bude uništen, nego će štete nastati na podovima, stropovima, dijelu

opreme i slično.

Kao primjer druge situacije može se navesti da se kod osiguranja od provalne

krađe i razbojstva ne može dogoditi slučaj da lopovi iz osiguranog objekta iznesu baš

svu opremu, što bi im zahtijevalo i vremena, nego će vjerojatno ciljati samo na ono

najvrjednije.

U oba ova primjera oĉekivana je šteta znatno manja od vrijednosti osiguranih

stvari na mjestu osiguranja. Svota prvog rizika je, prema tome, procijenjena,

predviĊena šteta koja bi se mogla dogoditi, a koja je u svakom sluĉaju manja od

vrijednosti osiguranih stvari. Ova svota je i osnovica za obraĉun premije. U premijskim sustavima su

premijske stope na prvi rizik veće od onih za osiguranje na punu svotu, jer je i

osnovica za obraĉun manja od stvarne vrijednosti osiguranih stvari.

Pri obraĉunu naknade štete kod prvog rizika se ne primjenjuju odredbe o

podosiguranju. Sluţbi za rješavanje imovinskih šteta bit će vrlo jednostavno jer će se

sve naknade manje od svote prvog rizika isplaćivati u cijelosti, a one koje su jednake

ili veće od osigurane svote isplaćivat će se samo do visine svote prvog rizika.

Primjer: ako je svota prvog rizika 10.000 kn, a šteta 7500 kn, šteta će biti

isplaćena u cijelosti; ako je svota prvog rizika 10.000 kn, a šteta 12.250 kn, šteta će

biti isplaćena u visini prvog rizika, tj. 10.000 kn.

Pri tome je vaţno da se isplata po ovom obliku osigurateljnog pokrića ne

moţe ''iscrpiti'' tijekom trajanja osiguranja.

3.2.1.7.3. OSIGURANJE NA NOVU VRIJEDNOST

Osiguranjem na novu vrijednost (engl. replacement value insurance; njem.

Neuwertversicherung) mogu se osigurati graĊevinski objekti i oprema od osnovnih i

dopunskih opasnosti koje su obuhvaćene Uvjetima za osiguranje od opasnosti poţara i

nekih drugih opasnosti.

Prema posebnim uvjetima graĊevinski objekti i oprema, kao predmeti

osiguranja, mogu se osigurati na novu vrijednost samo ako njihova stvarna vrijednost

71

nije manja od 40% od nove vrijednosti u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju, ako

nije drugaĉije ugovoreno. Nova vrijednost predmeta osiguranja je njegova nova

vrijednost prema cijenama izgradnje odnosno nabave u mjestu gdje se predmet

osiguranja nalazi (mjesto osiguranja).

Ako je vrijednost nekog predmeta osiguranja u trenutku zakljuĉenja ugovora o

osiguranju bila niţa od 40% od nove vrijednosti, tada je maksimalna naknada po

osiguranom sluĉaju stvarna vrijednost predmeta (nova vrijednost umanjena za iznos

procijenjene istrošenosti) utvrĊena u vrijeme nastanka osiguranog sluĉaja i umanjena

za vrijednost korisnih ostataka.

Ako svota osiguranja na novu vrijednost nije veća od stvarne vrijednosti na

dan nastanka osiguranog sluĉaja, tada se ne primjenjuju odredbe ovih Posebnih uvjeta

za osiguranje na novu vrijednost, nego se naknada utvrĊuje kao kod klasiĉnog svotnog

osiguranja prema Uvjetima za osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti, što znaĉi

uz odbitak trošnosti – amortizacije.

Visina naknade utvrĊuje se:

- u sluĉaju uništenja: prema novoj vrijednosti osiguranog predmeta u vrijeme nastanka

osiguranog sluĉaja;

- u sluĉaju oštećenja: u visini troškova popravka potrebnih da se osigurani predmet na

novu vrijednost dovede u stanje u kojem je bio prije oštećenja.

Da bi osiguranik ostvario pravo na ovako utvrĊenu naknadu, mora dokazati da

gradi, odnosno nabavlja novi predmet osiguranja, odnosno da oštećeni predmet

popravlja te da ne mijenja namjenu predmeta osiguranja zahvaćenih štetnim

dogaĊajem.

Osiguranje na novu vrijednost je poseban oblik svotnog osiguranja kod kojeg

vrijede odredbe o podosiguranju. Stoga je osobito nuţno realno utvrditi novu

vrijednost pri ugovaranju osiguranja koja će kao svota osiguranja biti i osnovica za

obraĉun premije.

Osiguratelj je obvezan po nastanku osiguranog sluĉaja u zakonskom roku

isplatiti osiguraniku naknadu do visine stvarne vrijednosti osigurane stvari umanjene

za vrijednost korisnih ostataka.

Ako osiguranik u najduţem roku od tri godine ne poĉne graditi ili popravljati

oštećenu stvar, niti je nabavio novu opremu, visina naknade će se utvrditi na sljedeći

naĉin:

- za uništenu stvar: prema stvarnoj (a ne novoj) vrijednost u vrijeme nastanka

osiguranog sluĉaja umanjenoj za vrijednost ostataka;

- za oštećene stvari: u visini procijenjenih troškova popravka u vrijeme nastanka

osiguranog sluĉaja umanjenih za procijenjenu istrošenost i vrijednost ostataka.

Odredbe o postupku vještaĉenja i Općih uvjeta za osiguranje imovine vrijede i

za utvrĊivanje vrijednost u trenutku gubitka (štete), odnosno prometne vrijednosti i

nove vrijednosti.

3.2.1.7.4. OSIGURANJE MATERIJALNE IMOVINE NA UGOVORENU

VRIJEDNOST

Osiguranje materijalne imovine na ugovorenu vrijednost mogu zakljuĉiti

pravne osobe koje uredno vode propisano knjigovodstvo o materijalnoj imovini.

Ovaj oblik osigurateljnog pokrića primjenjuje se kod osiguranja od opasnosti poţara i

nekih drugih opasnosti te kod osiguranja strojeva od loma i nekih drugih opasnosti.

72

Kod obje ove vrste osiguranja osiguravaju se sve stvari koje mogu biti

predmet osiguranja. Stvari su osigurane na stvarnu vrijednost bez odredbi o

podosiguranju, ali najviše do iznosa osiguranja (limita pokrića) koji se dobije tako da

se revalorizirana nabavna vrijednost na poĉetku osiguranja uveća za koeficijent rasta

cijena industrijskih proizvoda do dana nastanka osiguranog sluĉaja za svaku stvar

pojedinaĉno.

Pod pojmom pojedine stvari smatra se pojedini graĊevinski objekt, a kod

opreme to je funkcionalno-tehnološka jedinica koja sudjeluje u procesu proizvodnje za

jednu operaciju ili obavlja jednu radnju.

Minimalna vrijednost, kao podloga za obraĉun premije, je knjigovodstvena

revalorizirana nabavna vrijednost na dan 31.12. prethodne godine. Pribavljaĉi osiguranja pravnih osoba, kao ovlašteni predstavnici osiguratelja,

trebaju biti dobri poznavatelji relevantnih dijelova završnog raĉuna osiguranika u

kojima se nalaze potrebni podaci za osiguranje.

1. Kod osiguranja od opasnosti poţara i nekih drugih opasnosti podlogu za

osiguranje ĉine revalorizirane nabavne vrijednosti:

- graĊevinskih objekata (ukupno),

- cjelokupne opreme umanjene za vrijednost motornih vozila, plovnih objekata i sl.

2. Kod osiguranja strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, podlogu za

osiguranje ĉine revalorizirane nabavne vrijednosti:

- cjelokupne opreme umanjene za vrijednost motornih vozila, plovnih objekata i sl.,

zatim umanjene za vrijednost namještaja koji ne podlijeţe lomu te uvećane za

vrijednost mehaniĉke opreme ako se ona knjigovodstveno vodi u graĊevinskim

objektima (liftovi, kotlovnice i sl.).

Navedene je podatke ugovaratelj osiguranja duţan dostaviti osiguratelju nakon

predaje godišnjeg izvješća mjerodavnom tijelu, a najkasnije u roku od 60 dana. Ako ih

ugovaratelj ne dostavi u navedenom roku, osiguratelj moţe obaviti privremeni

obraĉun premije.

Za osiguranje na nabavnu revaloriziranu vrijednost primjenjuju se koeficijenti

korekcije 1,10 kod poţarnih osiguranja odnosno 1,15 kod osiguranja strojeva od loma

Osiguranja koja nemaju skadencu 01.01. odnosno za nova osiguranja koja su

sklopljena tijekom godine, potrebno je obavititi revalorizaciju sredstava za proteklo

razdoblje. Ona se obavlja tako da se vrijednost sredstava na dan 01.01. uveća za

promjenu koeficijenta cijena industrijskih proizvoda.

Ako ugovaratelj osiguranja ocjeni da je knjigovodstvena revalorizirana

nabavna vrijednost manja od stvarne vrijednosti stvari, moţe ugovoriti povećanje

svote osiguranja (limita pokrića) prema tablici 3-2.:

Tablica 3-2. Ovisnost premije osiguranja o povećanju svote osiguranja

Postotak povećanja

svote osiguranja

Koeficijent korekcije premije

Poţar Lom stroja

do 50 %

do 100 %

do 200 %

1,300

1,375

1,485

1,370

1,440

1,550

Izvor: Posebni uvjeti za osiguranje materijalne imovine na ugovorenu vrijednost, isto, str. 2. i 4.

73

Primjer 3-2. Polica osiguranja materijalne imovine pravne osobe od opasnosti

poţara na ugovorenu vrijednost

74


75

Postotkom povećanja revalorizirane nabavne vrijednosti svih stvari dobivena

je nova osnovica za obraĉun premije. Iz prethodne tablice se vidi degresivan rast

premije odnosno da je npr. za trostruko povećanje svote osiguranja premija osiguranja

za poţarne opasnosti povećana samo za 48,5%, a za osiguranje strojeva od loma

samo za 55,0%.

Kad nastane osigurani sluĉaj, naknaĊuje se utvrĊeni iznos štete prema

osnovici za osiguranje, a naĉelo razmjera kao posljedica podosiguranja neće se

primijeniti.

Obavljene adaptacije, dogradnje, nabavljena oprema i ureĊaji tijekom godine

odnosno tijekom razdoblja osiguranja ne trebaju se posebno prijavljivati osiguratelju i

obuhvaćeni su osiguranjem ako je rizik prešao na osiguranika.

Za razliku od njih, izgraĊeni objekti i novi pogoni preuzeti su u osiguranje od

dana kad je ugovaratelj osiguranja podnio napisanu prijavu osiguratelju.

Stanje materijalne imovine osiguranika na kraju godine predstavlja stanje na

poĉetku godine uvećano za vrijednost novoizgraĊenih i/ili novonabavljenih sredstava i

umanjeno za vrijednost rashodovanih i otuĊenih sredstava.

Konaĉnim obraĉunom premije na razliku vrijednosti sredstava izmeĊu stanja

na poĉetku i stanja na kraju godine raĉuna se 50% od premije osiguranja po cjeniku i

naplaćuje se od osiguranika ili mu se vraća, ovisno o tome je li u pitanju pozitivna ili

negativna razlika. Ovo se ne odnosi na kompletne kapacitete (nove pogone i sl.) na

koje se premija raĉuna ''pro rata'' (vidi primjer 3-2.: polica osiguranja materijalne

imovine pravne osobe od opasnosti požara na ugovorenu vrijednost).

3.2.1.7.5. OSIGURANJE ZALIHA NA FLOTANTNOJ OSNOVI

Flotantno osiguranje zaliha (engl.: floating fire insurance policy, stock

declaration policy; njem.: Stichtagsversicherung) mogu zakljuĉiti osiguranici pravne

osobe koje uredno vode propisane knjigovodstvene evidencije o kratkotrajnoj materijalnoj imovini (zalihe) zasnovane na vaţećim zakonskim propisima.

U odnosu na klasiĉno (svotno) osiguranje, flotantno osiguranje kvalitetno

rješava problem osigurateljnog pokrića zaliha, ĉije je svojstvo osjetno mijenjanje

vrijednosti tijekom trajanja osiguranja.

Predmet osiguranja mogu biti zalihe: sirovina, materijala, poluproizvoda,

gotovih proizvoda, opreme, rezervnih dijelova, investicijskog materijala, trgovaĉke

robe i drugih stvari osim autoguma u upotrebi i stvari koje nisu predmet osiguranja po

uvjetima za osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti.

Unutar istog konta moraju se osigurati sve zalihe. Zalihe su osigurane do

visine svakovremene stvarne vrijednosti, ali najviše do vrijednosti zaliha iskazane u

knjigama osiguranika na dan štete ako se drukĉije ne ugovori.

Ako osiguranik ţeli ugovoriti osiguranje zaliha na veće vrijednosti od

iskazanih u knjigama, to je moguće uz primjenu odgovarajućeg postotka povećanja na

svotu osiguranja, ali i na osnovicu za obraĉun premije.

Kod obraĉuna naknade ne primjenjuju se odredbe o podosiguranju, jer se

svota osiguranja zaliha kao vrijednost u knjigama osiguranika tretira kao svota prvog

rizika. Svakako naknada ne moţe biti veća od trţišne cijene robe na zalihi uvećane za

zavisne troškove.

76

Primjer 3-3. Polica osiguranja zaliha pravne osobe od opasnosti poţara na

flotantnoj osnovi

77


78

Premija osiguranja za tekuću godinu obraĉunava se unaprijed na temelju

prosjeĉne vrijednosti zaliha iskazanih u knjigama osiguranika u prethodnoj godini,

eventualno uvećanih za ugovoreno povećanje. Stanje zaliha revalorizira se na 31.12.

prethodne godine.

Prosjeĉna vrijednost zaliha utvrĊuje se tako da se zbroj mjeseĉnih odnosno

tromjeseĉnih vrijednosti (31.03.; 30.06.; 30.09. i 31.12.) podijeli s 12 odnosno sa 4.

Za osiguranja koja nemaju skadencu 01.01., kao i za nova osiguranja koja su

zakljuĉena tijekom godine, potrebno je obaviti revalorizaciju zaliha do poĉetka

osiguranja (vidi primjer 3-3.: polica osiguranja zaliha pravne osobe od opasnosti

požara na flotantnoj osnovi).

3.2.1.8. OSIGURANJA PREMA STUPNJU OSIGURATELJNOG POKRIĆA

3.2.1.8.1. NADOSIGURANJE

Prema Zakonu o obveznim odnosima,52

nadosiguranje (engl.: over-insurance;

njem.: Überversicherung) postoji kad je svota osiguranja iz ugovora o osiguranju u

bilo koje vrijeme i iz bilo kojih razloga veća od stvarne vrijednosti osigurane stvari.

Nadosiguranje moţe nastati u dvije vremenske situacije:

- zakljuĉivanjem ugovora o osiguranju ako se ugovori veća svota osiguranja od

stvarne vrijednosti osigurane stvari u momentu zakljuĉivanja ugovora;

- tijekom trajanja ugovora u sluĉajevima kada u vrijeme zakljuĉivanja ugovora

osigurana stvar nije bila osigurana, ali je u meĊuvremenu sniţena njezina vrijednost

(zbog pada cijena, istrošenosti i sl.).

U sluĉaju nadosiguranja pri zakljuĉivanju ugovora o osiguranju po zakonu

obje ugovorne strane mogu biti savjesne pri utvrĊivanju veće svote osiguranja, ali se

moţe dogoditi da se prijevarnim postupkom jedne strane ugovori svota osiguranja

veća od stvarne vrijednosti osigurane stvari.

1. U prvom se sluĉaju (savjesno nadosiguranje) svota osiguranja dogovorno moţe

smanjiti za nastavak osiguranja, s tim da se razmjerno smanjuje i premija osiguranja.

Savjesni osiguratelj zadrţava primljene premije i ima pravo na nesmanjenu premiju za

tekuće razdoblje osiguranja. Smanjenu premiju ugovaratelj osiguranja plaćat će po

isteku tekućeg razdoblja osiguranja, za sljedeću i daljnje godine trajanja osiguranja.

Osnovna pretpostavka za sniţenje svote osiguranja je dokaz da je osigurana

stvar nadosigurana. U pravilu se ovo dokazuje procjenom osigurane stvari. Interes

osiguratelja pri tome jest u otklanjanju mogućnosti plaćanja veće osigurnine u sluĉaju

nastanka osiguranog sluĉaja, a svoj interes ugovaratelj osiguranja vidi u neplaćanju

veće premije.

2. ''Ako se pri sklapanju ugovora jedna strana posluţi prijevarom i tako ugovori svotu

osiguranja veću od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana moţe traţiti

poništaj ugovora.''53

Iz ovog je citata razvidno da zakon predviĊa ništavnost ugovora kod

nesavjesnog nadosiguranja. Ova je sankcija iz zakona sasvim opravdana jer bi

osiguranik kada se dogodi osigurani sluĉaj mogao ostvariti veću osigurninu od nastale

52

ZOO, ĉl. 956. 53

ZOO, ĉl. 956.

79

štete. Time bi bilo povrijeĊeno naĉelo razmjera, koje je osnovno naĉelo u osiguranju

imovine. Ugovor o osiguranju moţe se poništiti samo ako se dokaţe da je jedna od

ugovornih strana bila nesavjesna u pogledu nadosiguranja.

Prijevarni postupak ugovaratelja osiguranja pri odreĊivanju veće svote

osiguranja osiguratelj ne moţe dokazivati samom ĉinjenicom što je svota osiguranja

veća od stvarne vrijednosti osigurane stvari jer ugovaratelj osiguranja moţe biti

savjestan pri odreĊivanju svote osiguranja zbog teškoća pri toĉnoj procjeni vrijednosti

stvari. Osiguratelj stoga mora odreĊenim ĉinjenicama i uvjerljivim pretpostavkama

dokazivati prijevaru ugovaratelja osiguranja da bi mogao traţiti poništenje ugovora.

S druge strane, i ugovaratelj osiguranja ako traţi poništenje ugovora zbog

nesavjesnosti osiguratelja mora dokazati da je ovaj prijevarno postupio pri odreĊivanju

veće svote osiguranja kako bi naplatio veću premiju.

3.2.1.8.2. PODOSIGURANJE

Podosiguranje je (engl.: under-insurance; njem.: Unterversicherung) takav

oblik osigurateljnog pokrića kod kojeg je u vrijeme zakljuĉenja ugovora o osiguranju

vrijednost osigurane stvari bila veća od osigurane svote. Iznos naknade smanjuje se

razmjerno odnosu osigurane svote i vrijednosti osigurane stvari ako nije drukĉije

dogovoreno.

Ako je ugovoreno da odnos izmeĊu vrijednosti osigurane stvari i osigurane

svote nema znaĉenje za utvrĊivanje visine štete, u sluĉaju nastanka štete naknada se

isplaćuje do iznosa osigurane svote.

Za razliku od nadosiguranja podosiguranje je dopušteno.

Prema usvojenoj teoriji i praksi našeg osiguranja postojanje podosiguranja

treba promatrati prema stanju na dan nastanka osiguranog sluĉaja. Pri tome nije bitno

koji je uzrok podosiguranju.

Naĉelo razmjera kod rješavanja šteta primjenjuje se samom ĉinjenicom da je

svota osiguranja na dan nastanka osiguranog sluĉaja manja od vrijednosti za

osiguranje. Stoga nije bitno ni to je li osiguranik ţelio ili nije ţelio biti podosiguran.

Teret dokaza o postojanju podosiguranja pada na osiguratelja. On treba

utvrditi prilikom procjene štete i utvrĊivanja osigurnine da je svota osiguranja bila

niţa od vrijednosti osigurane stvari na dan nastanka osiguranog sluĉaja. Ĉesto se ovo

utvrĊuje vještaĉenjem.

Osiguratelj i ugovaratelj osiguranja mogu ugovoriti da bi izbjegli ove

probleme, mogućnost pokrića štete u svakom sluĉaju do visine svote osiguranja, ali uz

veću premiju, kako bi se osigurala ravnoteţa izmeĊu naplaćene premije i obveza

prema osiguranicima.

3.2.1.8.3. STVARNO OSIGURANJE

Odredbama Zakona o obveznim odnosima54

propisano je da iznos osigurnine

ne moţe biti veći od štete koju je pretrpio osiguranik nastupanjem osiguranog sluĉaja.

Ovo je osnovno naĉelo likvidacije šteta iz kojeg slijedi da svota osiguranja za

osiguranu stvar treba biti što bliţa stvarnoj vrijednosti jer je to najveća moguća

neposredna šteta na osiguranoj stvari.

54

ZOO, ĉl. 949.

80

U tom će sluĉaju odšteta koju dobije ugovaratelj osiguranja biti jednaka visini

štete koju je pretrpio. Ova ĉinjenica je istovremeno interes i osiguratelja i ugovaratelja

osiguranja.

Ako posebnim sporazumom nije drukĉije ugovoreno, vrijednost osigurane

stvari je:

- za graĊevine – cijena izgradnje nove graĊevine prema cijenama na mjestu gdje se

graĊevine nalaze umanjena za iznos procijenjene istrošenosti;

- za zalihe robe, materijala i sirovina – nabavna cijena, a ako je trţišna cijena niţa od

nabavne, onda je trţišna cijena povećana za zavisne troškove;

- za zalihe gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje kod proizvoĊaĉa – proizvodna

cijena, a ako je trţišna cijena niţa od proizvodne – trţišna cijena;

- za strojeve, ureĊaje i instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i

predmete kućanstva – nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene

istrošenosti (tehniĉke i ekonomske);

- za šume – troškovi podizanja, odnosno vrijednosti drvene mase, što se ima ugovoriti

u svakom pojedinom sluĉaju;

- za stvari od plemenitih kovina, nepreraĊene plemenite kovine, drago kamenje i

biserne ogrlice, rijetke i skupocjene stvari, umjetniĉke predmete, planove, datoteke,

crteţe, modele, kalupe, makete, dokumente, rukopise, predmete zbirki i poslovne

knjige – iznos sporazumno odreĊen izmeĊu osiguratelja i ugovaratelja osiguranja;

- za novac, vrijednosne papire, arhivsku graĊu, za muzeje i izloţbe predmeta – iznos

sporazumno odreĊen izmeĊu osiguratelja i ugovaratelja osiguranja.

3.2.1.8.4. PRIMJENA NAČELA RAZMJERA U RJEŠAVANJU ŠTETA

Primjena naĉela razmjera u rješavanju šteta predviĊena je Zakonom o

obveznim odnosima55

. Prema pravilu iz ove odredbe Zakona da bi se ocijenilo postoji

li podosiguranje kad se dogodi osigurani sluĉaj, osiguratelj mora utvrditi kolika je bila

stvarna vrijednost prije zakljuĉivanja ugovora o osiguranju odnosno na poĉetku

razdoblja osiguranja u kome se osigurani sluĉaj dogodio bez obzira na stvarnu

vrijednost u to vrijeme.

Ta vrijednost moţe biti jednaka svoti osiguranja, ali se ipak smatra da postoji

podosiguranje i pri utvrĊivanju odštete se primjenjuje naĉelo razmjera ako je u

poĉetku tekućeg razdoblja osiguranja ona bila veća od svote osiguranja, i obrnuto,

smatra se da ne postoji podosiguranje ako u poĉetku tekućeg razdoblja osiguranja

stvarna vrijednost nije bila veća od svote osiguranja i pored toga što je veća u vrijeme

kad se dogodio osigurani sluĉaj.

Naĉelo razmjera u rješavanju šteta koristi se odavno, a pravnu i tehniĉku

osnovu njegove primjene u osigurateljnoj praksi treba traţiti u nuţnosti da premija

odgovara teţini rizika i da, s obzirom na to, bude veća ili manja. Stoga je potrebno

izraĉunati i naplatiti premiju prema stvarnoj vrijednosti stvari.

Citirani ĉlanak je u ranijem Zakonu o obveznim odnosima završavao rijeĉima:

''…izuzev ako je drugaĉije dogovoreno.'' To znaĉi da je izmeĊu osiguratelja i

ugovaratelja osiguranja otvorena mogućnost ugovaranja iskljuĉenja ovog naĉela pri

55

ZOO, ĉl. 960., st. 1.: ''Kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog sluĉaja

veća od svote osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog

sluĉaja.''

81

rješavanju šteta. Ovo bi podrazumijevalo i naplatu veće premije koja bi trebala stvoriti

ravnoteţu s obvezama prema osiguranicima.

Razliĉiti su ugovorni modeli kojima se izbjegava primjena naĉela razmjera:

- osiguranje na novu vrijednost,

- osiguranje na najveću vrijednost,

- osiguranje na svotu prvog rizika,

- osiguranje na ugovorenu vrijednost,

- flotantno osiguranje,

- klauzule o iskljuĉenju naĉela razmjera,

- klauzule tolerancije.

Primjenu naĉela razmjera u rješavanju šteta najbolje ćemo pojasniti već

spomenutim stupnjevima osigurateljnog pokrića.

Osnovna formula naĉela razmjera u rješavanju šteta glasi:

iz koje proizlazi da je:

Pretpostavimo da stvarna vrijednost jednog objekta iznosi 1.000.000 kn.

Ovisno o svoti osiguranja, kao stupnju osigurateljnog pokrića, imamo sljedeće

situacije:

1. Ako je svota osiguranja također 1.000.000 kn, riječ je o stvarnom osiguranju.

a. Ako se osiguraniku dogodila totalna šteta tako da je objekt uništen u cijelosti

( šteta = 1.000.000 kn ), obračun odštete će glasiti:

odšteta = 1.000.000 x 1.000.000 / 1.000.000

odšteta = 1.000.000 kn.

b. Ako je osiguraniku nastala djelomična šteta od 150.000 kn, obračun će glasiti:

odšteta = 150.000 x 1.000.000 / 1.000.000

odšteta = 150.000 kn.

Zaključujemo na osnovi oba slučaja ( totalne i djelomične štete ) da će osiguranik

uvijek dobiti odštetu u visini štete ako je zaključio stvarno osiguranje ( svota

osiguranja jednaka stvarnoj vrijednosti predmeta osiguranja ).

2. Ako je svota osiguranja 700.000 kn, u pitanju je podosiguranje.

a. Ako se osiguraniku dogodila totalna šteta - objekt je uništen u cijelosti, obraĉun će

izgledati ovako:

odšteta = 1.000.000 x 700.000 / 1.000.000

odšteta = 700.000 kn.

b. Kod djelomične štete od 150.000 kn, obračun će izgledati ovako:

odšteta = 150.000 x 700.000 / 1.00.000

odšteta : šteta = svota osiguranja : stvarna vrijednost

odšteta = šteta x svota osiguranja / stvarna vrijednost

82

odšteta = 105.000.

Kad imamo situaciju podosiguranja u kojem svota osiguranja iznosi 70% od stvarne

vrijednosti, i kod totalne i kod djelomiĉne štete osiguraniku će pripasti odšteta

koja je također jednaka 70% štete (700.000 odnosno 105.000 kn).

Zaključujemo da je kod podosiguranja odšteta u istom odnosu manja od štete kao i

svota osiguarnja od stvarne vrijednosti.

3. Ako je svota osiguranja 1.200.000 kn, imamo slučaj nadosiguranja.

a. Kod totalne štete i uništenja objekta u cijelosti, obračun će glasiti kao i kod

stvarnog osiguranja jer će u brojniku svota osiguranja iznositi 1.000.000 kn, a ne

1.200.000 kn (ne može biti veća od stvarne vrijednosti).

Odšteta će, dakle, iznositi 1.000.000 kn.

b. Kod djelomične štete od 150.000 kn, za obračun će vrijediti isto obrazloženje kao i

kod totalne štete.

Odšteta će, prema tome, iznositi 150.000 kn.

Zaključujemo da se kod nadosiguranja svota osiguranja (bez obzirana to kolika je)

smatra jednakom stvarnoj vrijednosti te je odšteta jednaka šteti.

3.2.1.8.5. VIŠESTRUKO I DVOSTRUKO OSIGURANJE

U osiguranju imovine stvari veće vrijednosti i one koje su izloţene većem

riziku ĉesto se osiguravaju kod više osiguratelja zakljuĉivanjem posebnog ugovora o

osiguranju sa svakim pojedinim osigurateljem. Tako zakljuĉena osiguranja mogu biti

višestruka ili dvostruka.

Višestruka i dvostruka osiguranja svojstvena su osiguranju imovine. U

osiguranju osoba (ţivotno osiguranje i osiguranje od nezgode) više zakljuĉenih

ugovora o osiguranju s više osiguratelja za istu osobu nemaju karakter višestrukog i

dvostrukog osiguranja. Za ta se osiguranja svota ne odreĊuje prema odreĊenoj

vrijednosti, već prema interesu ugovaretelja osiguranja da sebi ili nekoj drugoj osobi

osigura, veću ili manju, materijalnu korist ako ili kad u budućnosti nastupi dogaĊaj

definiran o ugovoru o osiguranju. Stoga osiguranje osoba ima karakter osiguranja

svota, a ne odštetni, tako da više osiguranih svota iz više ugovora o osiguranju ne vodi

prema nadosiguranju.

Ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti

interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne

prelazi vrijednost te stvari (višestruko osiguranje), svaki osiguratelj odgovara za

potpuno ispunjenje obveza nastalih iz ugovora koji je on sklopio.

Ako zbroj osiguranih iznosa prelazi vrijednost osigurane stvari (dvostruko

osiguranje), a pri tome ugovaratelj osiguranja nije postupio nesavjesno, sva su ta

osiguranja pravovaljana i svaki osiguratelj ima pravo na ugovorenu premiju za

razdoblje osiguranja u tijeku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakog pojedinog

osiguratelja naknadu prema ugovoru sklopljenom s njim, ali ukupno ne više od iznosa

štete.

Nakon osiguranog sluĉaja ugovaratelj osiguranja je duţan obavijestiti o tome

svakog osiguratelja i priopćiti mu imena i adrese ostalih osiguratelja te iznose

osiguranja pojedinih ugovora sklopljenih s njima.

Nakon isplate naknade osiguraniku svaki osiguratelj snosi dio naknade u

razmjeru u kojem stoji iznos osiguranja na koji se on obvezao prema ukupnom zbroju

83

iznosa osiguranja te osiguratelj koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih

osiguratelja naknadu više plaćenoga.

Ako je neki ugovor sklopljen bez naznake iznosa osiguranja ili uz

neograniĉeno pokriće, smatra se ugovorom sklopljenim uz najviši iznos osiguranja. Za

dio osiguratelja koji ne moţe platiti odgovaraju ostali osiguratelji razmjerno svojim

dijelovima.

Kad je ugovaratelj osiguranja sklopio ugovor o osiguranju kojim je nastalo

dvostruko osiguranje ne znajući za ranije sklopljeno osiguranje, on moţe bez obzira na

to je li prijašnje osiguranje sklopio on ili netko drugi, u roku od 30 dana otkad je

saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniţenje iznosa osiguranja i premija

kasnijeg osiguranja, ali osiguratelj zadrţava primljene premije i ima pravo na premiju

za tekuće razdoblje.

U sluĉaju da je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti

osigurane stvari za trajanja osiguranja, ugovaratelj ima pravo na odgovarajuća sniţenja

iznosa osiguranja i premija, poĉevši od dana kad je svoj zahtjev za sniţenje priopćio

osiguratelju.

Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovaratelj osiguranja postupio

nesavjesno, svaki osiguratelj moţe zahtijevati poništenje ugovora.

Prema Zakonu o obveznim odnosima za višestruko i dvostruko osiguranje

potrebno je postojanje odreĊenih istovjetnih elemenata u ugovorima o osiguranju

zakljuĉenim s dva ili više osiguratelja. Ti istovjetni elementi su:

- više osiguratelja,

- istovjetnost osigurane stvari,

- istovrsnost rizika pokrivenih osiguranjem,

- istovjetnost interesa,

- istovjetnost trajanja osiguranja, i

- povezanost obveza svih osiguratelja

3.2.2. OSTALI OPĆI I DRUGI UVJETI OSIGURANJA TE

CJENICI PREMIJA

Zakonodavatelj je predvidio niz zakonskih propisa i normativnih akata kojima

se regulira poslovanje društava za osiguranje.

Svi se oni mogu podijeliti u dvije osnovne grupe:56

- akti na osnovi kojih se zakljuĉuje osiguranje i

- ostali akti.

1. Akti na osnovi kojih se zakljuĉuje osiguranje:

a. opći uvjeti za osiguranje (ili opća pravila za osiguranje) – opće su odredbe koje

ĉine sastavni dio ugovora o osiguranju, reguliraju prava i obveze stranaka u ugovoru i

jedinstvene su za sve vrste osiguranja na koje se odnose.

b. uvjeti za pojedinu vrstu osiguranja – sastavni su dio ugovora o osiguranju, a

reguliraju sve što se odnosi na tu vrstu osiguranja.

56

M. Bijelić: Osiguranje, Birotehnika, Zagreb, 1990., str. 28.

84

Kao primjer možemo uzeti Uvjete za osiguranje automobilskog kaska koji reguliraju:

- predmet osiguranja,

- vrste pokrića kasko osiguranja,

- rizike pokrivene punim kasko osiguranjem,

- rizike pokrivene osiguranjem kasko dobar vozač,

- rizike pokrivene djelomičnim kasko osiguranjem,

- kasko osiguranje vozila u dugoročnom zakupu – leasing,

- teritorijalnu valjanost osiguranja,

- početak i prestanak obveze osiguratelja,

- prestanak ugovora o osiguranju radi promjene vlasnika vozila,

- prestanak osiguranja nakon nastanka osiguranog slučaja,

- plaćanje premije,

- osnovicu za obračun premije,

- slučajeve u kojima se vraća premija,

- prava i obveze osiguranika kad nastane osigurani slučaj,

- procjenu štete,

- sudjelovanje osiguranika u šteti - franšiza,

- obveznu franšizu za više šteta,

- utvrđivanje visine štete,

- bonus – smanjenje premije osiguranja,

- štete koje ne utječu na bonus,

- superbonus,

- tehnički rezultat,

- ostale odredbe o utjecaju štete na visinu premije te

- rješavanje prigovora i postupak izvansudskog rješavanja sporova.

c. posebni uvjeti kod pojedinih vrsta osiguranja – su kao i uvjeti sastavni dio

ugovora o osiguranju i reguliraju pojedine vrste osiguranja odnosno u pojedinim

vrstama osiguranja odreĊene specifiĉnosti: osiguranje pojedinih stvari ili osoba,

osiguranje pojedinih rizika, naĉine osiguranja s obzirom na izbor osigurateljnog

pokrića i sliĉno.

Kao primjer mogu se navesti Posebni uvjeti za osiguranje kulturnog bilja gajenog u

stakleniku / plasteniku. Ovi posebni uvjeti reguliraju:

- rizike od kojih se osigurava,

- početak i prestanak obveze osiguratelja,

- predmet osiguranja – područje primjene,

- obveze osiguranika kulturnog bilja iste vrste,

- pravo osiguratelja na pregled u stakleniku / plasteniku,

- obveze ugovaratelja osiguranja – osiguranika tijekom trajanja osiguranja,

- utvrđivanje nastanka rizika te

- obračun štete.

Ugovaratelj osiguranja svojim potpisom na polici potvrĊuje i da je upoznat s

uvjetima osiguranja pod kojima je zakljuĉeno osiguranje.57

d. cjenici premija osiguranja (premijski sustavi, tarife) – interni su akti

osiguratelja, što znaĉi da nisu sastavni dio ugovora o osiguranju. Oni sluţe

osiguratelju da na temelju ocjene svih okolnosti znaĉajnih za utvrĊivanje teţine rizika

57

ZOO, ĉl. 926.

85

moţe u konkretnom sluĉaju odrediti iznos premije osiguranja koju ugovaratelj

osiguranja treba platiti za ekonomsku zaštitu (sigurnost) koju mu osiguratelj pruţa.

U pravilu postoje cjenici (premijski sustavi ili tarife) za sve vrste neţivotnih i

ţivotnih osiguranja. Oni su razraĊeni prema teţini rizika za pojedine predmete

osiguranja, širini pokrića, visini pokrića i nizu drugih okolnosti bitnih za odreĊivanje

visine premije osiguranja. Premijske stope ili premija osiguranja mogu se utvrditi u

promilima, postotcima, fiksnim iznosima ili kombinirano.

Cjenici premija se zajedniĉki odreĊuju za sve osiguratelje na podruĉju

Republike Hrvatske samo za obvezna osiguranja u prometu prema Zakonu o

obveznim osiguranjima u prometu. Odobrenje za korištenje uvjeta daje HANFA po

prijedlogu osiguratelja. Uvjeti osiguranja za obvezna osiguranja u prometu odreĊeni

su kao i cjenici Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Obveza primjene

zajedniĉkih uvjeta i cjenika prestala je 31. prosinca 2007. godine.58

2. Ostali akti:

razni su drugi akti, kao što su: odluka o osnivanju, statut društva, pravilnik o izraĉunu

prijenosne premije, pravilnik o priĉuvi šteta i sliĉno.

58

Ĉl. 71. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine, br. 151/05.

86

4.

TEHNOLOGIJA

OSIGURATELJNOG

POSLOVANJA

''Istrajan rad sve pobjeĊuje.''

Aurelije (Rimski filozof i pisac; 121. – 180.)

87

4. TEHNOLOGIJA OSIGURATELJNOG

POSLOVANJA

4.1. ZAKLJUĈIVANJE UGOVORA O OSIGURANJU

4.1.1. OCJENA RIZIKA I IZRAĈUN PREMIJE OSIGURANJA

Ocjena rizika (engl.: risk assessment; njem.: Risikobeurteilung) je procjena

veliĉine opasnosti pojedinog rizika temeljem koje se rizik prima ili ne prima u

osiguranje, odnosno odreĊuje odgovarajuća premija.59

Pravilna ocjena rizika kod neţivotnih i ţivotnih osiguranja od odluĉujućeg je

znaĉenja za odreĊivanje premijskih stopa odnosno premije osiguranja. Stoga je

potrebno sa stajališta osiguranika i sa stajališta osiguratelja ovom poslu posvetiti

osobitu pozornost i sve što je odluĉujuće za ocjenu rizika treba struĉno prouĉiti i

obraditi.

Postupak ocjene rizika i izraĉuna premije osiguranja je specifiĉan za

svaku vrstu osiguranja, ali se globalno moţe za sve vrste svesti na sljedeće dvije grupe

aktivnosti:

1. aktivnosti ocjene rizika koje obuhvaćaju:

- odreĊivanje predmeta osiguranja,

- odreĊivanje rizika te

- odreĊivanje pripadnosti predmeta osiguranja odgovarajućoj skupini rizika;

2. aktivnosti izraĉuna premije koje obuhvaćaju:

- odreĊivanje osnovice za obraĉun premije osiguranja,

- izraĉun premije osiguranja te

- primjenu korektivnih faktora na premiju.

Kao primjer ocjene rizika uzet ćemo osiguranje industrije od poţara i nekih

drugih opasnosti zato što u ovoj vrsti osiguranja postoje stalno velike opasnosti

nastanka golemih šteta koje mogu ugroziti ĉak i opstanak pojedinih osiguratelja ako se

ne zaštite odgovarajućom zaštitom.

Prema uvjetima za osiguranje predmet osiguranja industrije od poţara i nekih

drugih opasnosti samo su one stvari koje su oznaĉene u polici, a prema ovim

odredbama:

1. kod osiguranja graĊevina i drugih nepokretnih stvari smatraju se osiguranima svi

dijelovi graĊevina, temelji i podrumski zidovi, sve ugraĊene instalacije, sva ugraĊena

oprema (dizalo, centralno grijanje sa spremnikom za gorivo, bojleri, ureĊaji za

klimatizaciju, hidrofori, alarmni ureĊaji, videonadzori i drugo). Osiguranjem

graĊevina za vrijeme rekonstrukcije i adaptacije osiguran je i graĊevinski materijal na

gradilištu namijenjen ugradnji u graĊevinu u rekonstrukciji i adaptaciji koji se

59

Rjeĉnik osiguranja, isto, str. 359.

88

osigurava po ovim uvjetima. Samo krov i dijelovi graĊevine ne mogu se posebno

osigurati.

2. kod osiguranja pokretnih stvari smatra se da ako u polici nisu stvari pojedinaĉno

navedene već kao skupina, da su osigurane sve stvari koje se nalaze na mjestu

osiguranja, a pripadaju osiguranoj skupini, kako one koje su postojale u trenutku

sklapanja ugovora tako i one koje se naknadno unesu u tu skupinu.

Samo ako je posebno ugovoreno i u polici oznaĉeno osigurane su:

1. stvari radnika koji obavljaju sluţbu na mjestu osiguranja, kao i stvari trećih osoba

primljene radi popravka, preradbe, obradbe, ĉuvanja, prodaje u zalog, najam i na

poslugu,

2. brane – masivno graĊene (od kamena, betona, kovine) i nasute zemljom s

nepropusnom jezgrom i obloţene ĉvrstim materijalom (kamen, beton i sl.) s unutarnje

strane,

3. ţeljezniĉke pruge,

4. izgraĊene obale, šetališta uz obalu, lukobrani i propusti (kamen, beton, kovina i sl.),

5. nasipi – obloţeni ili obzidani ĉvrstim materijalom (betonom, kamenom, asfaltom i

sl.),

6. mostovi,

7. ograde, potporni zidovi, ceste, putovi, zrakoplovne piste, ploĉnici, poploĉena

dvorišta,

8. ţiĉane mreţe sa stupovima – u vinogradima, hmeljskim nasadima, plantaţnim

voćnjacima i sl.,

9. melioracije, regulacije i obloţeni ili obzidani nasipi vodenih tokova – graĊeni u

skladu s tehniĉkim propisima,

10. podzemne, nadzemne i podvodne mreţe (vodovodna, kanalizacijska, telefonska,

plinska, elektriĉna i sliĉna), osim mreţe koja je sastavni dio zgrade, kao i mreţe na

podruĉju industrijskog poduzeća,

11. športski tereni, tereni djeĉjih igrališta, otvorena kupališta i klizališta,

12. novac i vrijednosni papiri,

13. stvari u rudnicima ispod zemlje,

14. zalihe stajskog gnojiva,

15. stvari na izloţbama,

16. prikolice, samohodni strojevi i traktori poljoprivrednih gospodarstava,

17. antenski ureĊaji na graĊevini (izvan gabarita graĊevine),

18. šume, ako su stare šest ili više godina,

19. kopnena motorna vozila, prikolice i samohodni strojevi kada ĉine trgovaĉku zalihu

u trgovinama, carinskim skladištima, radionicama na popravku i sliĉno.

Osiguranje industrije od poţara i nekih drugih opasnosti pruţa zaštitu od

sljedećih rizika (osnovni rizici):

1. poţara i udara groma,

2. eksplozije, osim eksplozije od nuklearne energije,

3. oluje,

4. grada (tuĉe),

5. udara vlastitoga motornog vozila i vlastitoga pokretnog radnog stroja i nepoznatoga

motornog vozila u osiguranu graĊevinu,

6. pada i udara letjelice,

7. manifestacija i demonstracija.

Ako se posebno ugovori i obraĉuna dodatna premija, osiguravajuća se zaštita

proširuje na jedan ili više dopunskih osiguranih rizika već prema tome kako se

ugovori, i to:

89

1. na poplavu i bujicu,

2. na klizanje tla i odronjavanje zemljišta,

3. na snjeţnu lavinu i pritisak snijega,

4. na istjecanje tekućine (lekaţa),

5. na izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi,

6. na samozapaljenje zaliha.

Industrijske organizacije koje proizvode, obraĊuju ili preraĊuju tekuću rastaljenu masu

mogu uz povećanje premija ugovoriti proširenje zaštite i na osigurani rizik od

izlijevanja uţarene tekuće rastaljene mase.

Osiguranjem su, kad se ostvari osigurani sluĉaj, pokrivene:

1. štete od uništenja ili oštećenja osigurane stvari nastale prilikom spašavanja (rušenja,

iznošenja, pruţanja pomoći i sliĉno) zbog nastalog osiguranog sluĉaja,

2. štete zbog nestanka osigurane stvari prilikom nastanka osiguranog sluĉaja,

3. troškovi uĉinjeni pri rašĉišćavanju i rušenju u svezi s nastalim osiguranim sluĉajem

na osiguranoj stvari,

4. troškovi koje je osiguranik uĉinio kada je osigurani sluĉaj nastao na osiguranoj

stvari za poduzete mjere radi otklanjanja i smanjenje štete.

Ocjena rizika u skladu s odredbama Premijskog sustava za osiguranje

industrije od poţara i nekih drugih opasnosti moţe se obaviti na temelju:

- ponude osiguranika,

- skice poloţaja (poloţajnog nacrta),

- izvješća u pogledu rizika (tehniĉkog izvješća) i

-drugih elemenata potrebnih za utvrĊivanje teţine rizika po posebnoj uputi

osiguratelja.

Osiguratelj moţe po potrebi tijekom trajanja osiguranja obaviti tehniĉki

pregled osiguranika. Skica poloţaja prikazuje poloţaje zgrada i ostalih predmeta

osiguranja industrijskog osiguranika. IzraĊuje se najĉešće u mjerilima 1:1000, 1:500

ili 1:250, a sluţi kao podloga uz izvješće o pregledu odnosno o preuzimanju

industrijskih rizika.

U nastavku se daje popis simbola koji se koriste prilikom izrade skice

poloţaja (poloţajnog nacrta).60

1. Obiljeţavanja:

- graĊevni objekti osiguranog rizika

- susjedni graĊevni objekti

- jedinstveni rizik.

2. Vanjski zidovi:

- zgrade zatvorene sa svih strana

- zgrade koje nisu zatvorene sa svih strana

- susjedne zgrade.

3. Krovovi:

- vatrootporni

- krovna konstrukcija od ţeljeza, krovni pokrivaĉ od betona, elemenata od cementa,

metala i sl.

- ostali tvrdi krovovi

- svjetlodni otvori na krovu, svjetlosne kupole, svjetlosne trake od plastiĉnih

materijala

- oblaganje unutarnje strane krova raznim oblogama i izolacijama od plastiĉnih

materijala.

60

J. Jamnicki: Komentar općih odredaba cjenika premija za osiguranje industrije od poţara, Croatia osiguranje,

Zagreb, 1985., str. 155-157.

90

4. GraĊevinska kategorija:

- masivna

- mješovita

- slaba.

5. Katovi:

- ispod zemlje (podrumi)

- iznad zemlje.

6. Stropovi (meĊukatne konstrukcije):

- vatrootporne

- masivne, ne sasvim vatrootporne

- oţbukane, drvene grede

- drvene.

7. Otvori u stropovima (meĊukatnim konstrukcijama):

- zaštićeni prolazi ili otvori

- nezaštićeni prolazi ili otvori

- liftovi u vatrootpornom šahtu

- liftovi u šahtu koji nisu vatrootporni

- stubišta vatrootporno odvojena

- stubišta koja nisu odvojena vatrootporno.

8. Poţarni zidovi (vatrootporni zidovi)

9. Otvori u rastavnim zidovima:

- zaštićeni na svim katovima

- nezaštićeni na svim katovima.

10. Utjecaj kutova

11. Dimnjaci

12. Skladišta na otvorenom

13. UreĊaji za gašenje poţara:

- hidranti s normalnim navojem

- crpke, bunari i sl.

- šprinkler ureĊaji.

14. Granice jedinstvenih rizika.

15. Posebne napomene:

- uvijek navesti pravac sjevera

- ako je situacija crtana u mjerilu, navesti mjerilo

- preporuĉuje se i unošenje centimetarske podjele.

UtvrĊivanje osnovice za obraĉun premije osiguranja kod osiguranja

industrije od poţara i nekih drugih opasnosti dijeli se u dvije grupe koje ovise o tome

je li rizik jedinstven ili odvojen.

Jedinstvenim se rizikom smatraju sve zgrade i druge graĊevine, zalihe i

pokretne stvari u njima koje su u izravnoj vezi s industrijskom ili obrtnom

proizvodnjom. Sve ove stvari (pokretne i nepokretne) smatraju se jedinstvenim

rizikom ako nisu jedne od drugih odvojene:

- slobodnim (neizgraĊenim i nezauzetim) meĊuprostorom od najmanje 20 metara ili

- propisanim vatrobranim zidom.

Odvojenim se rizikom smatraju stvari:

- izmeĊu kojih postoji slobodan (neizgraĊen ili nezauzet) meĊuprostor od najmanje 20

metara ili

- izmeĊu kojih postoji propisani vatrobrani zid.

91

S obzirom na navedene definicije jedinstvenog i odvojenog rizika, postoje

dvije premijske grupe od kojih svaka ima svoje osnovice (temelje) za obraĉun

(odreĊivanje) premije.

1. Kod osiguranja od osnovnih rizika unutar jedinstvenog rizika odreĊivanje

premije ovisi o:

- razredu opasnosti u okviru jedinstvenog rizika,

- razredu zaštitnih mjera u okviru jedinstvenog rizika,

- širini pokrića i drugim okolnostima koje povećavaju ili smanjuju opasnosti odnosno

rizike (franšiza).

a. Razredi opasnosti u okviru jedinstvenog rizika

Razredi opasnosti za sredstva koja se osiguravaju odreĊuju se prema osjetljivosti i

izloţenosti sirovina, poluproizvoda i finalnih proizvoda pojedinim rizicima od kojih se

osiguravaju, kao i prema izvorima rizika koji potjeĉu iz tehnološkog procesa glavne

proizvodnje. Po ovim mjerilima poduzeća su rasporeĊena u sedam razreda opasnosti.

b. razredi zaštitnih mjera u okviru jedinstvenog rizika

Razredi zaštitnih mjera za pojedina poduzeća odreĊuju se prema naĉinu izgradnje

zgrada, vrsti upotrijebljenog graĊevinskog materijala i provedenim preventivnim

mjerama. Postoje tri razreda zaštitnih mjera.

U prvi razred spadaju poduzeća kod kojih se pri izgradnji objekata vodilo

raĉuna o svim mjerama za sprjeĉavanje i lokaliziranje poţara i eksplozije kako u

okviru samog poduzeća, tako i u odnosu na susjedstvo: podignuti su gdje god je to bilo

potrebno vatrobrani zidovi, vatrootporna vrata i prozori, vatrootporno krovište i

masivno presvoĊenje.

U drugi razred spadaju poduzeća koja imaju zgrade u kojima se obavlja

proizvodnja masivne podgradnje te meĊukatnu i krovnu konstrukciju minimalne

vatrootpornosti od 30 minuta i tvrdi krovni pokrivaĉ.

U treći razred spadaju sva ostala poduzeća.

Na osnovi prikazanih elemenata za određivanje premije daje se primjer

tablice premijskih stopa za osiguranje od osnovnih rizika unutar jedinstvenog rizika.

Tablica 4-1. Premijske stope za osiguranje od osnovnih

rizika unutar jedinstvenog rizika

Razred

opasnosti

Premijske stope za osnovne rizike u ‰

Razred zaštitnih mjera

I II III

1

2

3

4

5

6

7

0,64 0,80 1,06

0,85 1,06 1,38

1,17 1,44 1,92

1,81 2,23 3,19

3,30 4,15 5,43

4,58 5,75 6,49

6,07 7,56 10,11

92

2. Kod osiguranja od osnovnih opasnosti izvan jedinstvenog rizika, a u okviru

djelatnosti, osim robe u prodavaonicama odreĊivanje premije ovisi o:

- razredu opasnosti izvan jedinstvenog rizika,

- razredu zaštitnih mjera izvan jedinstvenog rizika,

- graĊevnoj kategoriji,

- opsegu pokrića (franšiza).

a. Razredi opasnosti izvan jedinstvenog rizika

Razred opasnosti zaliha u skladištima odreĊuje se prema njihovoj osjetljivosti i

izloţenosti pojedinim rizicima od kojih se osiguravaju. Zalihe su rasporeĊene u tri

razreda opasnosti.

b. Razredi zaštitnih mjera izvan jedinstvenog rizika

Prema zaštitnim mjerama sva su mjesta u Hrvatskoj rasporeĊena u dva razreda

zaštitnih mjera:61

- u razred zaštitnih mjera A ulaze mjesta koja se nalaze u operativnom podruĉju

profesionalnih vatrogasnih postrojbi sa stalnim deţurstvom, u jaĉini od najmanje

jednog odjeljenja, uz uvjet da u svako doba godine vatrogasci mogu stići u najviše 15

minuta od trenutka prijave štete. U tim mjestima moraju postojati telefonska ili druga

sredstva za javljanje poţara, kao i hidranti s dovoljnim tlakom i protokom vode za

potrebe rada vatrogasne postrojbe u trajanju od najmanje jednog sata. U ovaj razred

zaštitnih mjera spadaju i objekti civilnog rizika koji se nalaze u krugu industrijskog

poduzeća ako poduzeće ima vlastitu profesionalnu vatrogasnu postrojbu i ako su

ispunjeni svi ostali uvjeti iz prethodnoga stavka.

- u razred zaštitnih mjera B ulaze sva ostala mjesta.

c. GraĊevna kategorija

Prema tome kakvi su zidovi odnosno krovni pokrivaĉ svi se graĊevinski objekti dijele

u tri graĊevne kategorije:

I. masivna:

u ovu graĊevnu kategoriju ulaze objekti ĉiji su vanjski zidovi izgraĊeni od kamena,

peĉene cigle, teških betonskih blokova, pješĉanog agregata ili agregata od šljake,

monolitnog betona i armiranog betona, a krovni pokrivaĉ im je izgraĊen upotrebom:

crijepa, škriljaca, eternita, drvocementa, salonita, betona s cementnom košuljicom,

lima, nasipa od pijeska, betonskih ploĉica, plastiĉne folije na betonskoj ploĉi,

armiranog stakla u betonskom okviru, krovne ljepenke s više slojeva s bitumenskim

premazom i uvaljanim šljunkom.

II. mješovita:

u ovu graĊevnu kategoriju ulaze objekti koji imaju vanjske zidove od uzidanog

drvenog kostura ili od ĉeliĉnog kostura koji je ispunjen lakim ploĉama ili lakim

betonskim blokovima od nepješĉanog agregata ili ako su vanjski zidovi od lakih

negorivih montaţnih elemenata ili od prijesne cigle i od zemljanog naboja debljine 50

cm i više, a krovni pokrivaĉ im je izgraĊen upotrebom istih elemenata kao i kod

masivne graĊevne kategorije. U ovoj graĊevnoj kategoriji nalaze se i graĊevine kod

kojih su vanjski zidovi izgraĊeni na naĉin opisan za masivnu graĊevnu kategoriju, a

krovni pokrivaĉ im je izgraĊen djelomiĉno kao kod objekata u masivnoj graĊevnoj

kategoriji, a djelomiĉno upotrebom drveta, dašĉica, šindre, trske, slame i plastike.

61

Neki su osiguratelji zadrţali raniju podjelu na tri razreda zaštitnih mjera.

93

III. slaba:

u ovu graĊevnu kategoriju ulaze sve ostale graĊevine koje ne odgovaraju ni masivnoj

ni mješovitoj graĊevnoj kategoriji, kao i one koje imaju vanjske zidove iz masivne

graĊevne kategorije, a krovni pokrivaĉ od drveta, dašĉica, šindre, trske, slame i

plastike te graĊevine ĉiji su vanjski zidovi od drveta, a krovni pokrivaĉ izgraĊen

upotrebom materijala navedenih za masivnu graĊevnu kategoriju.

Primjer tablice premijskih stopa za osiguranje skladišta izvan proizvodnog

pogona, a u okviru djelatnosti, osim robe u prodavaonicama, sadrži u sebi prikazane

elemente za određivanje premije:

Tablica 4-2. Premijske stope za osiguranje skladišta izvan proizvodnog

rizika, a u okviru djelatnosti, osim robe u prodavaonicama

Razred

opasnosti

GraĊevna

kategorija

Razred zaštitnih

mjera

Premijska stopa

za osnovne

opasnosti u ‰

1

masivna A

B

0,53

0,64

mješovita A

B

1,17

1,81

slaba A

B

2,45

3,09

2

masivna A

B

0,85

1,17

mješovita A

B

2,13

2,87

slaba A

B

3,72

4,26

3

masivna A

B

2,45

3,09

mješovita A

B

3,41

3,94

slaba A

B

4,90

6,17

I kod primjera izraĉuna visine premije osiguranja ostat ćemo kod osiguranja

industrije od poţara i nekih drugih opasnosti.

U tablici za osiguranje od osnovnih rizika unutar jedinstvenog rizika iskazane

su bruto premijske stope, što znaĉi da će se godišnja bruto premija izraĉunati po

formuli:

bruto premija = svota osiguranja x bruto premijska stopa (‰) / 1000

94

Primjer:

Pretpostavimo da nam je osiguranik jedna mljekara koja spada u drugi razred

zaštitnih mjera (jer ne ispunjava sve uvjete za prvii razred s nižom premijom).

Prema nazivu i opisu djelatnosti za osiguranje osnovnih osiguranja mljekare

ulaze u prvi razred opasnosti.

Osiguranik se odlučio sve svoje objekte i opremu (koji spadaju u jedinstveni

razred) osigurati po podacima iz završnog računa na ugovorenu vrijednost.

Primjer izračunavanja visine premije osiguranja:

revalorizirana nabavna vrijednost na dan 31.12. prethodne godine:

- građevinski objekti – ukupno…………………………………………9.876.543,00 kn

- oprema umanjena za vrijednost motornih vozila……………………..3.456.789,00 kn

ukupno………………… 13.333.332,00 kn

Osiguranik se nije odlučio na povećanje svote osiguranja (limita pokrića) jer

je ocijenio da mu knjigovodstvena revalorizirana nabavna vrijednost nije manja od

stvarne vrijednosti.

Koeficijent korekcije kod požarnih osiguranja iznosi 1,10.

Godišnja premija osiguranja bi iznosila:

13.333.332,00 x 1,10 = 14.666.665,00 x 0,80‰ = 11.733,33 kn.

Ovo je ujedno i konaĉna premija ako nema doplataka i popusta, ĉije se

plaćanje moţe ugovoriti jednokratno ili u obrocima.

Ako je u ovom primjeru bilo predviĊeno više doplataka odnosno popusta,

tada bi se oni primjenjivali na premiju uvećanu odnosno umanjenu za prethodno

obraĉunati doplatak odnosno popust i to onim redom kako je predviĊeno cjenikom

premija. To znaĉi da se oni uvijek primjenjuju lanĉano (veriţno), a prvi od njih se

primjenjuje na bruto premiju izraĉunatu primjenom bruto premijske stope.

4.1.2. SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU I OBRADA

POLICA OSIGURANJA

Da bi došlo do sklapanja ugovora o osiguranju (engl. insurance contract; njem.

Versicherungsvertrag), prethodno se moraju definirati strane kod kojih postoji

opravdan ekonomski interes za taj ĉin.

Ugovorne strane su:

- osiguratelj i ugovaratelj osiguranja (ako je ujedno i osiguranik) ili

- osiguratelj, ugovaratelj osiguranja i osiguranik (ako ugovaratelj i osiguranik nisu

jedna osoba).

Kako smo već spomenuli u poglavlju 3.2.1.2., ugovaratelj osiguranja moţe

biti fiziĉka ili pravna osoba.

Prema Zakonu o osiguranju, pored ugovornih strana mogu se pojaviti i osobe

koje su stekle pravo iz ugovora o osiguranju: - oštećenik, osoba koja podnosi zahtjev za naknadu štete za koju je odgovoran

osiguranik koji je sklopio osiguranje od odgovornosti prema trećoj osobi;

95

- korisnik osiguranja: u osiguranju ţivota to je treća osoba navedena u polici

osiguranja ili odreĊena nekim kasnijim pravnim poslom odnosno oporukom;

''ukoliko se osiguranje odnosi na ţivot neke druge osobe, za odreĊivanje korisnika

potrebna je i njezina pismena suglasnost…, a kad su za korisnika odreĊena djeca ili

potomci, korist pripada i onima koji su roĊeni kasnije, a korist namijenjena suprugu

pripada osobi koja je bila u braku s osiguranikom u trenutku njegove smrti.'';62

- osoba na koju je korisnik osiguranja prenio svoja prava iz osiguranja, ali uz pristanak

ugovaratelja osiguranja (ustupanje osiguranog iznosa);63

- nositelj zaloţnih i ostalih prava na osiguranoj stvari;64

- vjerovnici ugovaratelja osiguranja i osiguranika ako premije osiguranja koje je

uplatio ugovaratelj nisu bile u razmjeru s njegovim mogućnostima, pa vjerovnici

mogu potraţivati dio više uplaćenih premija osiguranja.65

Ugovor o osiguranju je pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje

platiti premiju osiguranja, a osiguratelj preuzima obvezu isplate osigurnine (naknade

ili ugovorene svote) kad je nastao osigurani sluĉaj osiguraniku ili trećoj osobi.

Za sklapanje ugovora o osiguranju bitne su tri pretpostavke za osigurani

sluĉaj:

- da je budući,

- da je neizvjestan,

- da je neovisan o iskljuĉivoj volji ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Stoga je ugovor o osiguranju ništavan ako je u trenutku njegova zakljuĉivanja

već nastupio osigurani sluĉaj ili je bio u nastupanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti.

Sloboda ugovornih odredbi je ograniĉena, a odstupanje je dopušteno samo od

odredbi zakonskih propisa po kojima je odstupanje izriĉito dopušteno i kod odredbi u

kojima je moguće dogovaranje. Odstupanje od ostalih odredbi dopušteno je samo ako

je to u interesu osiguranika.

Ugovorni odnos izmeĊu ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika i

osiguratelja, odnosno sklapanje ugovora o osiguranju, moţe nastati na nekoliko

naĉina:

1. prihvaćanjem ponude o osiguranju, a iznimno ugovor o osiguranju osoba je

sklopljen kad strane potpišu policu osiguranja;66

2. bez formalnih uvjeta: usmeno, telefonski, telefaksom ako je to u nedvojbenom

interesu osiguranika; kod plovidbenog odnosno pomorskog osiguranja moguće je

sklapanje ugovora prilagoditi potrebi ugovaratelja i uvjetima prijevoza; zato se u

plovidbenom osiguranju, a po analogiji i u transportnim osiguranjima, moţe sklopiti

ugovor o osiguranju bez formalnih uvjeta ako to traţe potrebe; u skladu s propisima

ovakva ponuda ima karakter ponude uĉinjene nazoĉnoj osobi jer je bitno da se

postigne suglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovora; 67

3. prešutno, kad osiguratelj ne odbije u predloţenom ili propisanom roku pismenu

ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju koja ne odstupa od uvjeta pod kojima se

obavlja predloţeno osiguranje; taj rok iznosi osam dana od dana kad je ponuda stigla

osiguratelju, a u ţivotnom osiguranju gdje je potreban lijeĉniĉki pregled osiguranika

62

ZOO, ĉl. 981. 63

ZOO, ĉl. 986. 64

ZOO, ĉl. 980. 65

ZOO, ĉl. 985. 66

ZOO, ĉl. 925. 67

ZOO, ĉl. 924.

96

obveza ponuditelja vrijedi 30 dana od dana kad je ponuda stigla osiguratelju; u tom se

sluĉaju smatra da je ugovor sklopljen kad je ponuda stigla osiguratelju.68

4. osiguranjem bez police – uplatom premije osiguranja kad je uvjetima osiguranja

predviĊeno da ugovorni odnos nastaje samim plaćanjem premije.69

Prema Zakonu o ĉuvanju arhivske i registraturne graĊe, kao i posebnim

pravilnicima, osiguratelji su u obvezi propisati naĉin i rok ĉuvanja polica osiguranja i

ostale dokumentacije.

Ako je to u interesu jedne od ugovornih strana, a druga je s tim suglasna,

moguće je na ugovorima o osiguranju napraviti odreĊene izmjene kao što su:

- ispravljanje pojedinih podataka na polici,

- proširenje osigurateljnog pokrića,

- smanjenje osigurateljnog pokrića.

Pri raskidu ugovora o osiguranju postupit će se po odredbama navedenim za

pojedinu vrstu osiguranja. Ako nisu navedene, primijenit će se odredbe Zakona o

obveznom odnosima.

Na primjer: u ĉl. 15. Uvjeta za osiguranje usjeva i nasada70

se navodi: ''U

sluĉaju raskida ugovora o osiguranju na zahtjev osiguranika odnosno ugovaratelja

osiguranja ili zbog nepotpunog izvršavanja njihovih obveza po ugovoru, osiguranik

odnosno ugovaratelj osiguranja duţan je platiti dio premije koji se odnosi na

obraĉunati popust, s pripadajućom kamatom''.

Kod raskida osiguranja mora biti plaćena premija do dana prekida. Iznos za

povrat premije ugovaratelju osiguranja osiguratelj obraĉunava po formuli:

Ova se formula odnosi samo na neţivotna osiguranja jer se kod ţivotnih

osiguranja ne moţe ostvariti povrat dijela premije.

4.2. RJEŠAVANJE ŠTETA

4.2.1. PRIJAVA ŠTETNOG DOGAĐAJA

Prijava štetnog dogaĊaja (engl. notification of claim; njem. Schadenanzeige)

obavijest je koju je prema ugovoru o osiguranju osiguranik ili korisnik osiguranja iz

police duţan dati osiguratelju kad nastane osigurani sluĉaj.71

Rokovi za prijavu šteta ovise o skupinama i vrstama osiguranja. U

imovinskim osiguranjima osiguranik je obvezan prijaviti štetu odmah, a najkasnije u

68

ZOO, ĉl. 925. 69

ZOO, ĉl. 927. 70

Croatia osiguranje d.d., Zagreb. 71


iznos povrata premije = fakturirana premija - naplaćena premija -

iskorišteni dio

97

roku od tri dana nakon saznanja o njezinu nastanku. U osiguranju plovila obveza

osiguranika je da o nastaloj šteti obavijesti osiguratelja ĉim za nju sazna, a u

osiguranju od posljedica nesretnog sluĉaja (nezgode) kad mu to dopušta njegovo

zdravstveno stanje, ali najkasnije u roku od jedne godine od dana nastanka osiguranog

sluĉaja.

Za naknadu štete moraju biti ostvarene odreĊene pretpostavke koje, kao i kod

rokova za prijavu štete, ovise o skupini i vrsti osiguranja. Tako je, na primjer, u

imovinskim osiguranjima za naknadu štete potrebno ostvariti sljedeće pretpostavke:

- da je kod osiguranja od navedenih opasnosti došlo do ostvarenja jedne ili više

osiguranih opasnosti na osiguranom predmetu osiguranja koje su dovele do uništenja,

oštećenja ili nestanka osiguranih stvari;

- da je kod '' all risks '' osiguranja (osiguranja svih rizika – njem. ale Gefahren) došlo

do uništenja ili oštećenja stvari od opasnosti koje nisu iskljuĉene iz osiguranja;

- da je došlo do ostvarenja osigurane opasnosti zbog koje je nastala šteta osiguraniku

koju je on duţan naknaditi oštećeniku (kod osiguranja od odgovornosti trećoj osobi)

ili je on sam pretrpio (osiguranik) financijski gubitak (kod osiguranja financijskih

gubitaka).

Dokumenti koje je osiguranik obvezan prikupiti za postupak obrade šteta

(ovaj se postupak prikupljanja dokumentacije naziva kompletiranje štete) znaĉajno

se razlikuju po vrstama osiguranja, ali su neovisno o vrsti obvezni:

- polica osiguranja (list pokrića, potvrda o osiguranju),

- zapisnik o utvrĊivanju štete,

- ostala dokumentacija prema zahtjevu osiguratelja.

Zbog izrazitog znaĉenja osiguranja imovine od poţara i nekih drugih

opasnosti (5,73% u strukturi ukupne premije svih osiguratelja u Hrvatskoj – vidi sliku

1-6; godišnja bruto premija 470 milijuna kuna), sve faze rješavanja šteta, poĉevši od

prijave štetnog dogaĊaja, analizirat ćemo ovom vrstom osiguranja.

Prijava štetnog dogaĊaja (ili kraće: štete) moţe se obaviti na više naĉina:

- osobno u prostorijama osiguratelja,

- poštom,

- telefaksom,

- telefonom,

- e-poštom.

Ako prijavitelj (osiguranik ili njegov predstavnik) osobno prijavljuje štetu u

odjelu za prijavu šteta kod osiguratelja, tada se prijava podnosi na odgovarajućoj

tiskanici, u našem je primjeru rijeĉ o '' Prijavi štete od poţara, eksplozije, oluje, tuĉe i

drugih opasnosti ''. Ako je šteta prijavljena na drugi naĉin ili je nepotpuna, prijavitelj

će se pozvati da popuni ili dopuni tiskanicu. Ako je osiguranik pravna osoba, tiskanicu

je potrebno i ovjeriti ţigom, a ako su prijava i odštetni zahtjev ispisani potpuno toĉno

osiguratelj ne moţe zahtijevati dodatno popunjavanje propisane tiskanice. Oštećenik je

uz propisani obrazac o prijavi štete obvezan priloţiti i interni zapisnik o šteti.

Djelatnik osiguratelja koji je zaprimio tiskanicu prijave štete ili pisani odštetni

zahtjev neposredno ili poštom duţan je:

- utvrditi je li oštećeni ĉitko, uredno i potpuno ispunio i potpisao (i ovjerio ţigom,

ako je pravna osoba) tiskanicu;

- svojim potpisom ovjeriti podatke na odštetnom zahtjevu;

98

- s oštećenim odmah dogovoriti: mjesto i vrijeme izvida štete te koje isprave i

dokumente treba pripremiti za izvid i procjenu štete.

Po primitku pismene prijave štete, u odgovarajućem organizacijskom dijelu

osiguratelja (odjel imovinskih šteta ili sliĉno), prijava se unosi u knjigu šteta te se

otvara štetovni spis s odreĊenim brojem i ugovornom godinom osiguranja. Štetovni se

spis kompletira s osigurateljnom dokumentacijom (polica osiguranja, list pokrića) te

se predaje ovlaštenoj osobi – procjenitelju koji će napraviti izvid štete.

4.2.2. FAZE U RJEŠAVANJU ŠTETA

4.2.2.1. IZVID ŠTETE

Nakon što je zaprimio štetovni spis, procjenitelj šteta72

(engl.: claims

adjuster, loss adjuster; njem.: Schadensshätzer) treba napraviti uvid u štetovni spis i

isplanirati posao izvida i procjene štete. Prije izvida štete, a po primitku prijave štete,

procjenitelj treba uraditi sljedeće:

- provjeriti vaţenje police osiguranja (poĉetak i istek);

- utvrditi je li oštećena stvar predmet osiguranja (uvidom u policu osiguranja, a ako se

to ne moţe utvrditi zbog razliĉitih naĉina ugovaranja osiguranja, uvidom u poslovne

knjige osiguranika);

- utvrditi ĉinjenice: koja se od opasnosti ostvarila i dovela do nastanka štete i je li ta

opasnost pokrivena osiguranjem od poţara i nekih drugih opasnosti;

- ako je osiguranje ugovoreno temeljem ''all risks uvjeta za osiguranje'', provjeriti je li

u uvjetima za osiguranje nastala šteta ili oštećeni predmet iskljuĉen iz osiguranja;

- provjeriti je li nastala i prijavljena šteta manja od ugovorene odbitne franšize (uĉešća

osiguranika u šteti);

- utvrditi ostale bitne elemente ovisno o prijavljenoj šteti, a prijeko potrebne za sam

izvid i procjenu štete.

Izvid štete podrazumijeva odlazak procjenitelja na mjesto nastanka štete ili

mjesto sanacije štete. Izvid štete obuhvaća dva postupka:

- utvrĊivanje uzroka štete i

- utvrĊivanje opsega štete.

Procjenitelj izraĊuje izvidni zapisnik u kojem se utvrĊuje i usuglašava:

- koji je uzrok štete nastao,

- popis oštećenih stvari s opsegom oštećenja (potrebno je zbog utvrĊivanja stupnja

oštećenja svake pojedine stvari te spoznaje radi li se o djelomiĉnoj ili totalnoj šteti),

- utvrĊivanje jesu li stvari predmet osiguranja,

- je li uzrok štete pokriven ili iskljuĉen ugovorom o osiguranju,

- utvrĊivanje priznatih troškova spašavanja,

- utvrĊivanje ostalih nuţnih troškova u saniranju same štete,

- potpisi ovlaštenih predstavnika osiguranika i osiguratelja,

- fotoelaborat o šteti, a uz vaţnije fotografije obrazloţenje popratnim komentarom.

72

Rjeĉnik osiguranja, isto, str. 360.: ''… fiziĉka ili pravna osoba koja kao vještak ili druga struĉna osoba obavlja

poslove procjene šteta. Mora imati propisanu struĉnu kvalifikaciju za obavljanje, samostalno ili u sklopu

ovlaštene organizacije, poslova vještaĉenja, nadzora, utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja, procjenjivanja i sl. te

davanje mišljenja i ispostavljanje izvješća o nalazu. Njegovim se uslugama moţe koristiti i sud radi

pribavljanja struĉnog mišljenja, nalaza ĉinjeniĉnog stanja ili obavljanja procjene štete u nekom sporu ili

drugom pravnom predmetu ''.

99

4.2.2.2. PROCJENA I OBRAĈUN ŠTETE

Ovo je sljedeća faza u rješavanju šteta koja stupa na snagu završetkom

izvidnog zapisnika potpisanog od ovlaštenih predstavnika osiguranika i osiguratelja

(procjenitelja).

Štete se u imovinskim osiguranjima utvrĊuju na principu dovoĊenja u

prvobitno stanje. Tim se principom utvrĊuje iznos novca koji je potreban da se

oštećena ili uništena stvar dovede u stanje prije nastanka štete.

Kod totalne štete to je iznos koji je potreban za nabavu iste stvari, istih

tehniĉkih i ekonomskih svojstava, dok je kod djelomiĉnih šteta to iznos troškova

popravka.

Obraĉun štete najĉešće se radi temeljem izrade troškovnika koji obuhvaća sve

troškove potrebne za dovoĊenje stvari u prvobitno stanje. Da bi se to ostvarilo,

procjenitelji moraju imati na raspolaganju stvarne cijene svih elemenata koji ulaze u

obraĉun štete kako bi na temelju utvrĊenog opsega oštećenja utvrdili visinu štete. O

obraĉunu visine i opsega štete svoju bi suglasnost naĉelno trebao dati i sam osiguranik

iako konaĉan iznos odštete ne mora odgovarati visini utvrĊene štete. Sama visina

odštete utvrĊuje se u fazi likvidacije štete.

Vaţno je da se izvid, procjena i obraĉun štete kod imovinskih osiguranja radi

na isti naĉin i u ovoj fazi obrade štete sklopljeni ugovor o osiguranju nema nikakav

utjecaj na naĉine utvrĊivanja štete.

Za utvrĊivanje konaĉne naknade iz osiguranja – odštete bitne su odredbe

ugovora iz osiguranja kojim su oštećene stvari osigurane. To su:

- vrijednost osigurane stvari,

- utvrĊivanje naknade iz osiguranja,

- ugovoreni naĉin osiguranja (oblik osigurateljnog pokrića),

- ugovorena odbitna franšiza.

Ovaj dio procesa radi se u fazi likvidacije štete.

Zbog navedenih ĉinjenica iz ugovora o osiguranju, visina i opseg štete utvrĊen

u postupku izvida i procjene, najĉešće ili praktiĉno nikad nije jednak iznosu štete

utvrĊen u postupku likvidacije.

U praksi osiguratelja mogu se pojaviti i štete koje nisu izviĊene. Procjena i

obraĉun takvih šteta radi se iskljuĉivo na temelju raĉuna o sanaciji ili popravku koji

mora biti specificiran po koliĉini i vrijednosti uĉinjenih usluga, utrošenog materijala i

ugraĊenih dijelova.

4.2.2.3. LIKVIDACIJA ŠTETE

Likvidacija je štete (engl.: clain settlement; njem.: Schadenregulierung)

najvaţniji, ali i najosjetljiviji dio procesa obrade šteta imovine. Nastavlja se na

prethodne faze rješavanja šteta.

Likvidatori šteta (engl.: claims adjuster; njem.: Regulierungsbeauftragter) su

struĉne osobe koje iskljuĉivo rade ovaj posao, ali kod manjih podruţnica osiguratelja

te poslove mogu raditi i procjenitelji šteta.

Likvidacija šteta zahtijeva više znanja iz podruĉja poznavanja ugovora o

osiguranju, a manje tehniĉka znanja potrebna za utvrĊivanje uzroka i opsega štete.

Likvidacija štete kod imovinskih osiguranja, kao što smo naveli kod procjene i

obraĉuna štete, izravno ovisi o odredbama ugovora o osiguranju kojim su oštećene

stvari osigurane.

100

Pri tome je za osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti osobito vaţan

oblik osigurateljnog pokrića koji moţe biti:73

- klasiĉno (svotno) osiguranje,

- osiguranje na svotu prvog rizika,

- osiguranje na novu vrijednost,

- osiguranje na ugovorenu vrijednost,

- osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi.

Naĉin na koji se radi likvidacija imovinskih šteta ovisno o izboru oblika

osigurateljnog pokrića objasnit ćemo na sljedećem primjeru.

Primjer likvidacije totalne štete od rizika poţara na graĎevinskom objektu:

Objekt: prizemnica, masivna gradnja, pokrivena crijepom

Svota osiguranja: 500.000 kn

Oblik osigurateljnog pokrića: klasično (svotno) osiguranje

Razdoblje osiguranja: 10.02.2008. – 10.02.2009. godine

Osiguraniku se u razdoblju osiguranja dogodila šteta od požara u kojoj je

objekt potpuno uništen.

Postavljen je odštetni zahtjev na sljedeće iznose:

- trošak ponovne izgradnje istog objekta………………………….…660.000 kn

- trošak raščišćavanja, rušenja i odvoza ……………………………..20.000 kn

ukupno……………………………..680.000 kn

Za konačnu likvidaciju ove štete osiguratelj mora obaviti sljedeće postupke:

a. UtvrĎivanje stvarne vrijednosti objekta

Postupak utvrđivanja stvarne vrijednosti polazi od utvrđivanje novonabavne

vrijednosti prema cijenama u trenutku nastanka štetnog događaja i mjestu gdje se

objekt nalazi. Procjenitelj to utvrđuje na način da stambenu površinu objekta množi s

cijenom izgradnje jednog m2 stambene površine.

Ako pretpostavimo da objekt ima 110 m2 i da je cijena izgradnje 6.000 kn/m2,

imamo da je:

cijena izgradnje novog objekta = 660.000 kn.

Uvidom u Pravilnik o procjeni vrijednosti građevinskih objekata utvrđuje se

da je procijenjena istrošenost objekta 10%, odnosno 66.000 kn.

Po odbitku ovih 10% dobivamo stvarnu vrijednost objekta koja iznosi 594.000

kn.

Ovako procijenjena stvarna vrijednost nam pokazuje da je objekt

podosiguran, što znači da je obveza osiguratelja limitirana svotom osiguranja.

b. UtvrĎivanje omjera razmjera

Nakon što smo utvrdili da je objekt podosiguran, stavljanjem u odnos svote

osiguranja iz ugovora i utvrđene stvarne vrijednosti dobivamo omjer razmjera, koji će

nam biti značajan u završnoj fazi likvidacije ove štete.

Znači: svota osiguranja / stvarna vrijednost = 500.000 / 594.000 = 0,842.

73

Ove smo oblike osigurateljnih pokrića detaljno obradili u poglavlju 3.2.1.7.

101

c. UtvrĎivanje odštete

Kod utvrđivanja odštete treba se voditi računa o sljedećim stavkama:

1. Troškovnik ili predračun izgradnje = 660.000 kn.

S obzirom na to da je predračun veći od stvarne vrijednosti, od ovog se dijela odbija

amortizacija od 10% te spašeni dijelovi, pa on iznosi 594.000 kn.

2. Procijenjena vrijednost ostataka u iznosu od 10.000 kn odbitna je stavka u

utvrđivanju odštete.

3. Troškovi raščišćavanja od 3% (utvrđuju se u postotku od svote osiguranja) iznose

15.000 kn.

4. Stvarna odšteta = 1 – 2 + 3 = 599.000 kn.

d. UtvrĎivanje konačne odštete oštećeniku

Ovaj završni dio likvidacije rade likvidatori koji su dužni provjeriti zbroj svih

troškova i usporediti ga sa svotom osiguranja.

U našem primjeru on iznosi 599.000 kn, što je više od svote osiguranja, pa se

mora primijeniti omjer razmjera iz postupka utvrđivanja naknade koji je iznosio

0,842.

Visinu konačne odštete oštećeniku dobijemo kada sve podatke stavimo u

formulu:

konačna odšteta oštećeniku = svota osiguranja / stvarna vrijednost x odšteta

konačna odšteta oštećeniku = 500.000 / 594.000 x 599.000 = 504.208, 72 kn.

S obzirom na to da ukupni troškovi konačne odštete prelaze svotu osiguranja,

konačna odšteta oštećeniku će iznositi 500.000 kn.

4.2.2.4. KONTROLA ŠTETE

Kao što smo vidjeli u dosadašnjem dijelu rješavanja šteta, utvrdili smo da je

odšteta u osiguranju imovine zapravo naknada za nastalu materijalnu štetu.

Visina odštete moţe biti:

1. jednaka iznosu stvarne štete, ali ne veća od svote osiguranja:

- ako je svota osiguranja jednaka stvarnoj vrijednosti osiguranog predmeta ili je veća

(kod dvostrukog osiguranja ili nadosiguranja);

- kad se ugovori da odnos izmeĊu vrijednosti stvari i svote osiguranja nema znaĉenja

za odreĊivanje iznosa naknade74

, a iznos odštete ne prelazi svotu osiguranja, ovo se

naĉelo primjenjuje kod osiguranja na prvi rizik;

2. veća od svote osiguranja75

:

- u sluĉaju uzastopnih šteta;

- kod troškova, gubitka ili šteta nastalih razumnim pokušajem spašavanja i

ograniĉavanja štetnih posljedica bez obzira na njihov koristan rezultat;

- za iznos troškova voĊenja spora uz suglasnost osiguratelja zbog pretjeranih zahtjeva

oštećene osobe prema osiguraniku;

- za troškove ĉišćenja, uništenja ili uklanjanja oštećene stvari ili ostataka nakon

nastanka osiguranog sluĉaja;

- za troškove osiguranika u postupku utvrĊivanja i likvidacije štete;

74

ZOO, ĉl. 960. 75

ZOO, ĉl. 949., 950.

102

3. manja od iznosa stvarne štete:76

- kad se to ugovori (franšiza ili pridrţaj osiguranika u šteti);

- ako je osiguranik prijavio niţu osiguranu svotu (primjena naĉela razmjera);

- kad se tijekom trajanja osiguranja poveća rizik, a osigurani sluĉaj nastupi prije nego

je plaćena povećana premija;

- ako osiguranik ne poduzme zaštitne mjere za iznos povećanja štete koja je nastala

zbog tog propusta;

- kad je zbog osiguranikove krivnje onemogućen prijelaz njegovih prava na

osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu.

Za razliku od imovinskih osiguranja kod ţivotnih osiguranja i osiguranja od

nezgode naknada se odreĊuje prema osiguranoj svoti koja je sporazumno ugovorena i

utvrĊena u polici osiguranja.

Stoga odšteta u osiguranju ţivota moţe biti:

- puna osigurana svota,

- kapitalizirana osigurana svota isplativa nastankom osiguranog sluĉaja (doţivljenje ili

smrt),

- otkupna vrijednost odnosno predujam na otkupnu vrijednost,

- matematiĉka priĉuva.77

Obveza osiguratelja u osiguranju od nezgode78

je:

- ugovorena svota osiguranja u sluĉaju smrti odnosno potpune opće trajne radne

nesposobnosti osiguranika,

- dio osigurane svote u sluĉaju djelomiĉne trajne opće nesposobnosti (prema tablicama

invaliditeta),

- ugovorena naknada za prolaznu radnu nesposobnost, troškove lijeĉenja odnosno

ugovorena dnevna naknada za vrijeme bolesti.

Sve radnje koje su dosad poduzete u postupku rješavanja šteta – od prijave

štetnog dogaĊaja, izvida, procjene i obraĉuna štete pa do likvidacije štete, dovele su

samu štetu do njezine pretposljednje faze – kontrole štete.

U svakoj od navedenih faza odgovorne su osobe potpisale odgovarajuću

dokumentaciju za svoj dio poslovnog procesa rješavanja štete.

Kontrolu provedenih radnji u tom procesu isto bi tako trebali raditi uposlenici

koji poznaju taj radni proces.

Tek nakon kontroliranja svih provedenih radnji po fazama rješavanja, šteta se

moţe konaĉno smatrati likvidiranom od osiguratelja. Njezina visina obostrano se

smatra utvrĊenom kad iznos iz procesa likvidacije potpišu u pismenoj formi obje

strane iz ugovora o osiguranju.

4.2.2.5. ISPLATA ODŠTETE

Nakon konaĉne likvidacije štete i obavljene kontrole slijedi posljednja faza u

rješavanju šteta – isplata odštete, kao obveza osiguratelja da isplati štetu osobi koja to

pravo ostvaruje temeljem ugovora o osiguranju.

Isplata odštete provodi se na razne naĉine u gotovini ili virmanom, što je

regulirano posebnim propisima.

76

ZOO, ĉl. 949., 950., 960., 963. 77

ZOO, ĉl. 973., 974., 976. 78

ZOO, ĉl. 966.

103

Sama isplata štete podrazumijeva kontrolu ugovora o osiguranju u smislu

kontrole potraţivanja prema osiguraniku. Ako ta potraţivanja postoje, provodi se

prijeboj nenaplaćene premije i štete. Prijeboj79

je naĉin prestanka obveznoga pravnog

odnosa gdje se potraţivanje vjerovnika i protupotraţivanje duţnika ukidaju

meĊusobnim obraĉunavanjem. Moţe biti potpun kada su potraţivanja i dugovanja u

jednakom iznosu ili, ĉešće, djelomiĉan tj. kada se stranci s većim potraţivanjem plaća

razlika.

TakoĊer se provjeravaju ĉinjenice osnovanosti mogućeg regresnog

potraţivanja od odgovorne osobe. Regresno pravo80

(engl.: recourse right; njem.:

Regressrecht) je pravo koje je odreĊena osoba stekla time što je isplatila odreĊeni

iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti na temelju odreĊenog

pravnog posla.

Sama je isplata naknade uvjetovana (limitirana) i odredbama o vinkulaciji

police osiguranja. Vinkulacija81

police (engl.: policy vinculation; njem.:

Policevinkulierung) je izjava u polici osiguranja ili ispravi koja se polici prilaţe o

ustupanju prava na naknadu osigurnine trećoj osobi.

Isplata odštete moguća je i temeljem nagodbenog naloga. Nagodba82

(engl.:

compromise; njem.: Vergleich) je ugovor kojim osobe izmeĊu kojih postoji spor ili

neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjem prekidaju spor

odnosno otklanjaju neizvjesnost i odreĊuju svoja prava i obveze (vidi primjer 4-1.:

nagodba i primjer 4-2.: izjava o namirenju).

4.2.3. ETIKA U RJEŠAVANJU ŠTETA

Suvremeno trţišno poslovanje društava za osiguranje, ĉesto i u uvjetima

nelojalne konkurencije, zahtijeva u svakoj situaciji korektan odnos prema sadašnjim i

potencijalnim osiguranicima.

Pri tome se etiĉkim naĉelima83

moraju voditi svi sudionici u osigurateljnom

poslovanju: i osiguranik i ugovaratelj osiguranja i osiguratelj. Kod obveznopravnog

odnosa naknade štete ta bi etiĉka naĉela trebala biti na najvišoj razini kako kod

štetnika i oštećenoga, tako i kod osiguratelja.

Etika (grĉ.: ethos – obiĉaj, navada, znaĉaj, ćud) ''kao znanost o moralu, ima

zadatak ne samo da nas upozna s tim što je moral, koje su njegove osnovne

komponente, nego i da zauzme kritiĉko stanovište prema postojećoj moralnoj praksi.

Zadatak etike nije samo u tome da ukaţe na sva razliĉita gledanja ljudi, nego i da

izvrši vrijednosnu ocjenu i da ukaţe na prave i istinske vrijednosti… Za etiĉara nije

teţište u opisu i analizi već postojećih normi, nego i u pronalaţenju novih ''.84

Drugim rijeĉima, etiĉan ĉovjek je onaj koji je ĉestit, moralan, koji razlikuje dobro od

zla.

79

Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, Masmedia, Zagreb, 1995., str. 724. 80


Isto, str. 451. 82

Isto, str. 231. 83

Ideja i podloga za ovo poglavlje bio je ĉlanak M. Ćurkovića objavljen u ĉasopisu Osiguranje i privreda,

Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 1995., br. 7-8. 84

B. Klaić: Rjeĉnik stranih rijeĉi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1984., str. 396.

104

Primjer 4-1. Nagodba

105

Primjer 4-2. Izjava o namirenju

106

Predmet etike je moral85

(lat.: mos, moris – obiĉaj) ĉija se pravila odnose na

sva podruĉja ljudske djelatnosti, pa i na osigurateljnu djelatnost.

Osigurateljna profesionalna etika obuhvaća dvije meĊusobno usko povezane

razine:

- profesionalnu etiku osiguratelja i

- profesionalnu etiku djelatnika osiguratelja.

Profesionalna etika osiguratelja predstavlja njegovu poslovnu politiku, koju,

marketinški gledano, moţemo rašĉlaniti:

- na politiku usluga osiguranja (u koje ulaze prodaja osiguranja i likvidacija šteta),

- na politiku premija osiguranja,

- na politiku prodajnih kanala, i

- na politiku promotivnih aktivnosti.

Konaĉan cilj svih ovih aktivnosti jest stvaranje povoljne slike o osiguratelju te

ostvarenje dobiti.

Profesionalna etika djelatnika osiguratelja izravno proistjeĉe iz najvaţnijeg dijela

poslovne politike osiguratelja – kadrovske politike. Neetiĉnost u poslovima prodaje

osiguranja izravno se odraţava na neetiĉnost u rješavanju šteta.

Kadrovi u osiguranju moraju biti sposobni razluĉivati pozitivno od negativnog; moraju

biti u stanju priznati i realizirati opravdane odštetne zahtjeve oštećenika, ali istodobno

utvrditi neopravdane zahtjeve i odbiti ih.

Prema Ćurkoviću,86

znaĉajan problem s kojim se susreću likvidatori u

rješavanju odštetnog zahtjeva je pomanjkanje postupovnih pravila, jer zakonodavac

nije propisao naĉin rješavanja odštetnog zahtjeva, a ne postoji ni obveza primjene

drugih postupovnih pravila.

Autor smatra da bi prihvaćanje odredbi parniĉnog postupka u interni pravilnik

u tijeku postupka rješavanja štete bilo olakšanje te podsjeća na neka naĉela našega

aktualnoga parniĉnog postupka kojih bi se likvidatori i ostale osobe trebali pridrţavati

u postupku rješavanja šteta:

- naĉelo dispozicije: s obzirom na to da oštećeni pokreće postupak, odreĊuje odštetni

zahtjev te odluĉuje o završetku postupka prihvaćanjem predloţene nagodbe

osiguratelja, etiĉki bi bilo savjetovati ga da uzme profesionalca odnosno odvjetnika

te da mu se pri tom priznaju troškovi zastupanja;

- naĉelo saslušanja stranaka: ovo naĉelo treba omogućiti svakoj stranci izjašnjavanje

o dokumentima koji su mjerodavni za odluku likvidatora (policijski zapisnik, rješenje

suca za prekršaje, lijeĉniĉki nalaz i mišljenje i sl.);

- naĉelo traţenja materijalne istine: podrazumijeva da likvidator mora utvrditi

ĉinjeniĉno stanje na temelju istinitih i potpunih podataka: saslušanjem oštećenika,

osiguranika ili svjedoka, oĉevidom na mjestu nezgode te, po potrebi, korištenjem

vještaka; pri tome konaĉnu ocjenu ipak daje likvidator;

- naĉelo dostavljanja donesenih odluka zainteresiranim strankama: ovo naĉelo

podrazumijeva da se oštećenog treba izvijestiti o donesenoj odluci s jasnim i kratkim

obrazloţenjem o zauzetom stajalištu osiguratelja glede oštećenikova zahtjeva (vidi

primjer 4-3.: postupak rješavanja kasko štete).

85

''1. Skup pravila odreĊenog društva i društvene klase o sadrţaju i naĉinu meĊusobnih odnosa ljudi i ljudskih

zajednica; 2. ispravnost, poštenje, ĉestitost, krepost, vrlina, etika.'', isto, str. 906. 86

M. Ćurković, isto.

107

Primjer 4-3. Postupak rješavanja kasko štete

108


109


110


111


112


113


114


115


116

5.

PODJELA OSIGURANJA –

SKUPINE I VRSTE

OSIGURANJA

''Kad bi znao ono što ne znaš,

rijetko bi griješio.''

Publilije (Rimski pisac i sakupljaĉ sentencija; 1. stoljeće pr. Kr.)

117

5. PODJELA OSIGURANJA – SKUPINE I VRSTE

OSIGURANJA

5.1. PRISTUPI PODJELAMA OSIGURANJA

5.1.1. PODJELA PREMA RAZLIĈITIM KRITERIJIMA

Kako se osiguranje razvijalo kroz povijest, postojale su razliĉite podjele koje

su se proširivale s nastajanjem novih vrsta osiguranja.

U suvremenoj teoriji i praksi uvrijeţile su se podjele prema odreĊenim

kriterijima od kojih ćemo navesti najvaţnije.87

1. Prema ĉinjenici tko je ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik:

- osiguranje pravnih osoba,

- osiguranje fiziĉkih osoba.

U većini vrsta osiguranja osiguranici se pojavljuju u obje ove grupe.

2. Prema srodnosti rizika koje pokrivaju osiguranja se dijele u sljedeće grupacije i

grupe:

a. grupacija osiguranja imovine:

- grupa osiguranja civil (engl.: insurance of the property of private individuals; njem.:

nichtindustrielle Sachversicherung),

- grupa osiguranja industrija (engl.: industrial insurance; njem.: industrielle

Sachversicherung),

- grupa osiguranja usjevi (engl.: crop insurance; njem.: Hagelversicherung),

- grupa osiguranja ţivotinje (engl.: live stock insurance; njem.: Tierversicherung),

- grupa osiguranja odgovornost (engl.: liability insurance; njem.:

Haftpflichtversicherung);

b. grupacija osiguranja motornih vozila:

- grupa osiguranja kasko (engl.: motor hull insurance, motor vehicle own damage

insurance; njem.: Autokaskoversicherung, Kraftfahrzeugkaskoversicherung),

- grupa osiguranja automobilska odgovornost (engl.: compulsory motorliability

insurance; njem.: Haftpflichtversicherung derkraftharzeuge);

c. grupacija osiguranja transporta i kredita:

- grupa osiguranja kargo (engl.: cargo incurance; njem.: Warenversicherung),

- grupa osiguranja kasko (engl.: casco insurance; njem.: Kaskoversicherung),

- grupa osiguranja krediti (engl.: credit insurance; njem.: Kreditversicherung);

d. grupacija osiguranja osoba:

- grupa osiguranja nezgoda (engl.: accident insurance; njem.: Unfallversicherung),

- grupa osiguranja ţivot (engl.: life assurance; njem.: Lebensversicherung).

Pojavom novih vrsta osiguranja one se razvrstavaju u grupu odnosno grupaciju prema

srodnosti predmeta osiguranja i rizika.

87

Neke od podjela primjenjivale su se u prethodnoj drţavi. Ovdje se navode kako bi se lakše koristila starija

literatura iz ovog podruĉja osiguranja.

118

3. Prema broju osiguranika postoje:

- individualna osiguranja,

- kolektivna osiguranja.

4. Prema predmetu osiguranja sva se osiguranja mogu podijeliti:

- na osiguranje imovine u širem smislu (engl.: general insurance; njem.:

Sachversicherung),

- na osiguranje transporta i kredita (engl.: marine insurance; njem.:

Transportversicherung),

- na osiguranje osoba (engl.: insurance of persons; njem.: Personenversicherung).

5. Prema mjestu ostvarenja rizika mogu postojati:

- kopneno osiguranje,

- pomorsko osiguranje,

- zraĉno osiguranje.

6. Prema naĉinu pokrića rizika postoje:

- premijsko osiguranje (engl.: purchasing insurance),

- uzajamno osiguranje (engl.: mutual or proprietary indemnity insurance),

- socijalno osiguranje (engl.: social insurance).

7. Prema naĉinu izravnanja rizika osiguranja mogu biti:

- unutarnja (u potpunosti ih provodi osiguratelj),

- vanjska (dio rizika osiguratelj predaje u suosiguranje i reosiguranje).

8. Prema naĉinu odluĉivanja pri sklapanju ugovora o osiguranja osiguranja se

dijele:

- na dobrovoljna (engl.: voluntary insurance; njem.: fakultative Versicherung):

sva osiguranja u kojima su ugovorne strane slobodne u njihovu zakljuĉivanju,

- na obvezna (engl.: compulsory insurance; njem.: obligatorische Versicherung):

osiguranja su ona koja ugovorne strane moraju zakljuĉiti po sili zakona.

9. U razvijenim posebno prekomorskim zemljama koristi se podjela osiguranja:

- na pomorska osiguranja,

- na nepomorska osiguranja,

- na ţivotna osiguranja.

Ova podjela svoje korijenje vuĉe iz prvih poĉetaka osiguranja u kojima su se posebno

isticala upravo pomorska osiguranja.

10. Osiguranje imovine moţe se takoĊer podijeliti u dvije grupe:

- osiguranje stvari (nepokretne stvari: zgrade, mostovi, brane, strojevi i dr. i pokretne

stvari: roba, namještaj, vozila, novac i dr.),

- osiguranje imovinskih interesa (razne vrste odgovornosti, šomaţ i dr.).

11. Prema kriteriju strukture premije osiguranja mogu biti:

- riziko osiguranja (u kojima je tehniĉka premija razmjerna s riziko premijom),

- mješovita osiguranja (u kojima se premija sastoji od štedne premije i riziko premije –

u osiguranju ţivota).

119

12. Sa stajališta teoretskih osnova, konkurentnosti na trţištu te stupnju drţavnog

nadzora (ovom podjelom ĉesto se koriste inozemna društva za osiguranje) sva se

osiguranja mogu podijeliti:

- na ţivotno osiguranje (engl.: life insurance) u koje ulazi osiguranje ţivota i rentno

osiguranje jer imaju štednu komponentu,

- na osiguranje poslovanja (engl.: business insurance) koje pokriva raznovrsne

komercijalne rizike,

- na osiguranje kućanstva (engl.: household insurance) koje pokriva rizike u kućanstvu

odnosno pruţa zaštitu osobnih rizika.

5.1.2. PODJELA PREMA BILANCIRANJU POSLOVA

OSIGURANJA I UTVRĐIVANJU POSLOVNOG

REZULTATA

Kriterij podjele osiguranja prema bilanciranju poslova i utvrĊivanju poslovnog

rezultata namjerno smo ostavili za kraj jer zahtijeva najveću pozornost s obzirom na to

da se primjenjuje od 1. sijeĉnja 2007. godine.

Direkcija za nadzor društava za osiguranje propisala je podjelu definiranu

Smjernicama Europske unije (europske standarde) obvezujućom za sva društva za

osiguranje u Hrvatskoj s primjenom još od 1. sijeĉnja 1998. godine.

Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija (HANFA) donijela je

Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja88

u kojemu su

redoslijedom propisane: - skupine osiguranja,

- podskupine osiguranja,

- vrste osiguranja unutar skupina osiguranja te

- vrste rizika unutar vrsta osiguranja.

1. Skupine osiguranja Prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrĊivanja poslovnog

rezultata, sva se osiguranja prema skupinama osiguranja dijele:

- na neţivotna osiguranja

- na ţivotna osiguranja.

2. Podskupine osiguranja Podskupine osiguranja koje obuhvaćaju više vrsta neţivotnih osiguranja koja

se odnose na srodne rizike dijele se:

a. na osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje koje obuhvaća vrste osiguranja

navedene pod 01 i 02,

b. na osiguranje motornih vozila koje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod 01.02,

03, 07 i 10,

c. na pomorsko i transportno osiguranje koje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod

01.07, 04, 06, 07 i 12,

d. na osiguranje zrakoplova koje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod 01.07, 05,

07 i 11,

e. na osiguranje od poţara i druga osiguranja imovine koja obuhvaćaju vrste

osiguranja navedene pod 08 i 09,

f. na osiguranje od odgovornosti koje obuhvaća vrste osiguranja navedene pod 10, 11,

88

Narodne novine, br. 139/06.

120

12 i 13,

g. na kreditno osiguranje i osiguranje jamĉevine koje obuhvaća vrste osiguranja

navedene pod 14 i 15.

3. Vrste osiguranja unutar skupina osiguranja Vrste osiguranja unutar Skupine neţivotnih osiguranja su:

01. osiguranje od nezgode

02. zdravstveno osiguranje

03. osiguranje cestovnih vozila

04. osiguranje traĉnih vozila

05. osiguranje zraĉnih letjelica

06. osiguranje plovila

07. osiguranje robe u prijevozu

08. osiguranje od poţara i elementarnih šteta

09. ostala osiguranja imovine

10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila

11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zraĉnih letjelica

12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila

13. ostala osiguranja od odgovornosti

14. osiguranje kredita

15. osiguranje jamstava

16. osiguranje raznih financijskih gubitaka

17. osiguranje troškova pravne zaštite

18. putno osiguranje.

Vrste osiguranja unutar Skupine ţivotnih osiguranja su:

19. ţivotno osiguranje

20. rentno osiguranje

21. dodatna osiguranja uz ţivotno osiguranje

22. osiguranje za sluĉaj vjenĉanja ili roĊenja

23. ţivotna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

24. tontine

25. osiguranje s kapitalizacijom isplate.

5.2. SKUPINE I VRSTE OSIGURANJA89

89

U pristupu ovoj temi suvremeni se hrvatski autori znaĉajno razlikuju: od pojedinaĉnog pristupa i detaljnog

opisa svake vrste osiguranja unutar svoje skupine (što je i najobuhvatniji pristup) koji zastupa M. Bijelić ,

do razliĉitih grupiranja na temelju srodnosti odnosno zajedniĉkih obiljeţja rizika.

Ovdje se mogu izdvojiti dva pristupa:

- S. Andrijašević i V. Petranović u objašnjavanju osnovnih obiljeţja pojedinih vrsta osiguranja razlikuju:

transportno osiguranje, osiguranje imovine u uţem smislu, osiguranje imovinskih interesa, osiguranje od

odgovornosti, osiguranje nezgode i zdravstveno osiguranje, osiguranje ţivota, rentno osiguranje te obvezna

osiguranja;

- K. Klasić i I. Andrijanić u grupiranju osiguranja polaze od neţivotnih osiguranja i osiguranja ţivota. U

neţivotna osiguranja svrstavaju: imovinska osiguranja (osiguranja materijalne imovine osim prijevoznih

sredstava i osiguranja imovinskih interesa), osiguranja od odgovornosti, transportna osiguranja, osiguranja

motornih vozila i neţivotna osiguranja osoba (osiguranja od nezgode i zdravstvena osiguranja); u osiguranja

ţivota svrstavaju ţivotna osiguranja i rentna osiguranja.

Polazeći od kriterija srodnosti predmeta osiguranja odnosno zajedniĉkih obiljeţja rizika, a u svjetlu

novog Zakona o osiguranju te upravo donesenog Pravilnika o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja (koji je u primjeni od 1. sijeĉnja 2007.), sve smo skupine i vrste osiguranja grupirali u neţivotna

osiguranja i ţivotna osiguranja. Neţivotna smo osiguranja svrstali u pet skupina:

121

5.2.1. GRUPACIJE NEŢIVOTNIH OSIGURANJA

5.2.1.1. NEŢIVOTNA OSOBNA OSIGURANJA

5.2.1.1.1. OSIGURANJA OD NEZGODE

Nezgodu ili nesretni sluĉaj moţemo definirati kao ''svaki iznenadni i od volje

osiguranika nezavisni dogaĊaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo

osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomiĉni invaliditet,

privremenu nesposobnost za rad ili narušavanje zdravlja koje zahtijeva lijeĉniĉku

pomoć''.90

Osiguranje od nezgode pripada grupaciji neţivotnih osobnih osiguranja, jer je

rizik analogan ostalim riziko osiguranjima i vezan je za odreĊeni dogaĊaj tijekom

trajanja osiguranja.

Prema navedenom Pravilniku o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja, u osiguranja od nezgode spadaju sljedeće vrste osiguranja skupine 01:91

01.01 Osiguranje osoba od posljedica nezgode pri redovitom zanimanju ili izvan

njega,

01.02 Osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima i pri

posebnim djelatnostima,

1. neţivotna osobna osiguranja (osiguranja od nezgode i zdravstvena osiguranja),

2. osiguranja imovine u širem smislu (osiguranje od poţara i druga osiguranja imovine, osiguranja motornih

vozila te osiguranja imovinskih interesa),

3. transportna osiguranja,

4. osiguranja od odgovornosti te

5. obvezna osiguranja (ovdje je kriterij bio specifiĉnost odluĉivanja pri sklapanju ugovora o osiguranju).

I ţivotna osiguranja smo takoĊer svrstali u pet skupina:

1. ţivotna osiguranja,

2. rentna osiguranja,

3. dodatna i ostala ţivotna osiguranja,

4. tontine osiguranja te

5. nova ţivotna osiguranja koja su se pojavila s razvojem investicijskih fondova.

Napominjemo da smo kod prikaza svake vrste osiguranja opisali njezina najvaţnija svojstva.

Detaljan opis ĉitatelj moţe naći u uvjetima i posebnim uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja.

90

Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluĉaja (nezgode), Croatia osiguranje d.d., Zagreb.

Pored navedene definicije, prema Općim uvjetima se kao nesretni sluĉaj smatra i sljedeće:

1. trovanje hranom ili kemijskim sredstvima iz neznanja osiguranika, osim u sluĉaju profesionalnih bolesti;

2. infekcija ozljede prouzroĉene nesretnim sluĉajem;

3. trovanje zbog udisanja plinova ili otrovnih para, osim u sluĉaju profesionalnih bolesti;

4. opekline vatrom ili elektricitetom, vrućim predmetom, tekućinama ili parom, kiselinama, luţinama i sl.;

5. davljenje i utapanje;

6. gušenje ili ugušenje zbog zatrpavanja (zemljom, pijeskom i sl.);

7. istegnuće mišića, išĉašenje, uganuće, prijelom kostiju koji nastanu uslijed naglih tjelesnih pokreta ili

iznenadnih naprezanja izazvanih nepredviĊenim vanjskim dogaĊajima ukoliko je to nakon ozljede utvrĊeno

u bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi;

8. djelovanje svjetlosti, sunĉanih zraka, temperature ili lošeg vremena, ako im je osiguranik bio izloţen

neposredno uslijed jednog prije toga nastalog nesretnog sluĉaja, ili se našao u takvim nepredviĊenim

okolnostima koje nije mogao sprijeĉiti ili im je bio izloţen radi spašavanja ljudskog ţivota;

9. djelovanje rendgenskih ili radijskih zraka, ako nastupi naglo ili iznenada, osim u sluĉaju profesionalnih

bolesti. 91

2006. godine: broj osiguranja 2.437.677, bruto premija 500.316.000 kn (6,1% ukupne premije), broj

šteta 18.562, likvidirane štete 155.325.000 kn (4,0% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007.

122

01.03 Osiguranje djece i školske mladeţi od posljedica nezgode i posebna

osiguranja mladeţi od posljedica nezgode,

01.04 Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica

nezgode,

01.05 Osiguranje potrošaĉa, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od

posljedica nezgode,

01.06 Ostala posebna osiguranja od posljedica nezgode,

01.07 Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode,

01.99 Ostala osiguranja od posljedica nezgode.

Osiguranje od nezgode ukljuĉuje osiguranje od nezgode na poslu i

profesionalnih bolesti koje zbog smrti ili gubitka zdravlja uslijed nezgode pokriva:

- isplatu ugovorenih novĉanih naknada, naknadu šteta odnosno povrata troškova u

jednokratnom iznosu,

- obroĉnu isplatu ugovorenih novĉanih naknada,

- kombinaciju navedenih isplata,

- isplate na ime povrede, oštećenog zdravlja ili smrti putnika.

Osiguranje od posljedica nesretnog sluĉaja (nezgode) moţe se ugovoriti:

- za sluĉaj smrti od posljedica nesretnog sluĉaja,

- za sluĉaj trajnog invaliditeta,

- za sluĉaj privremene nesposobnosti za rad od posljedica nesretnog sluĉaja,

- za sluĉaj narušavanja zdravlja zbog posljedica od nesretnog sluĉaja koje zahtijeva

lijeĉniĉku pomoć,

- za sluĉaj smrti zbog bolesti,

- za sluĉaj odgovornosti ugovaratelja prema osobama osiguranim od posljedica

nesretnog sluĉaja i njihovim stvarima,

- za sluĉaj troškova spašavanja,

- za sluĉaj dnevne naknade za boravak u bolnici radi lijeĉenja od posljedica nesretnog

sluĉaja.

Tablica za odreĊivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice

nesretnog sluĉaja (nezgode) sastavni je dio općih i posebnih uvjeta i svakog

pojedinog ugovora o osiguranju.

01.01 Osiguranje osoba od posljedica nezgode pri redovitom zanimanju ili izvan

njega

Ova vrsta osiguranja nezgode obuhvaća razliĉite kategorije osiguranika,

oblika osiguranja i naĉina osiguranja. Ona obuhvaća sljedeća osiguranja:

- pojedinaĉno (individualno) osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluĉaja,

- kolektivno osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluĉaja,

- kombinirano kolektivno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog sluĉaja s

ukljuĉenjem smrti zbog bolesti (vidi primjer 5-1.: polica kombiniranog kolektivnog

osiguranja djelatnika od posljedica nesretnog slučaja),

- kombinirano kolektivno osiguranje umirovljenika od posljedica nesretnog sluĉaja s

ukljuĉenjem smrti zbog bolesti,

- osiguranje osoba za vrijeme sluţbenog puta od posljedica nesretnog sluĉaja,

- osiguranje ĉlanova kućanstva od posljedica nesretnog sluĉaja s ukljuĉenjem sluĉaja

smrti zbog bolesti,

- osiguranje osoba od posljedica AIDS-a,

- osiguranje managera.

123

Primjer 5-1. Polica kombiniranog kolektivnog osiguranja djelatnika od posljedica

nesretnog slučaja

124

01.02 Osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima i pri

posebnim djelatnostima

Ova vrsta osiguranja nezgode obuhvaća:

- osiguranje vozaĉa, putnika i djelatnika za vrijeme upravljanja i voţnje motornim

vozilima,

- osiguranje športaša,

- osiguranje ĉlanova lovaĉkih i ribolovnih organizacija,

- osiguranje osoba pri vatrogasnoj i drugim spasilaĉkim djelatnostima,

- osiguranje osoba pri upravljanju i voţnji zrakoplovima i drugim letjelicama,

- osiguranje ĉlanova kulturno-umjetniĉkih društava,

- osiguranje dobrovoljnih davatelja krvi,

- osiguranje osoba koje sudjeluju u spašavanju ljudi, imovine i imovinskih interesa.

01.03 Osiguranje djece i školske mladeţi od posljedica nezgode i posebna

osiguranja mladeţi od posljedica nezgode

Osiguranje djece i školske mladeţi od posljedica nezgode obuhvaća:

- osiguranje djece,

- osiguranje uĉenika i studenata;

a posebna osiguranja mladeţi od posljedica nezgode obuhvaćaju:

- osiguranje sudionika u dobrovoljnim javnim radovima,

- osiguranje mladeţi za vrijeme izobrazbe u jedinicama domobranstva i civilne zaštite,

- osiguranje studenata za vrijeme boravka u inozemstvu.

01.04 Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica

nezgode

Ova vrsta osiguranja od nezgode obuhvaća sljedeće kategorije osiguranika:

- osiguranje gostiju hotela, motela, kampova, bungalova, marina, kupališnih ljeĉilišta i

javnih kupališta,

- osiguranje posjetitelja kulturno-umjetniĉkih, športskih i drugih priredaba,

- osiguranje turista i izletnika,

- osiguranje osoba za vrijeme poslovnih ili turistiĉkih putovanja, izleta i sl. u

inozemstvo,

- osiguranje gostiju turistiĉkih apartmana.

01.05 Osiguranje potrošaĉa, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od

posljedica nezgode

U ovu vrstu osiguranja ulaze sljedeći osiguranici:

- osiguranje potrošaĉa struje, plina i sliĉno,

- osiguranje pretplatnika listova, ulagaĉa na štednju i sliĉno,

- osiguranje dioniĉara.

01.06 Ostala posebna osiguranja od posljedica nezgode

Ostala posebna osiguranja od posljedica nezgode obuhvaćaju osiguranja osoba

razliĉitih zanimanja:

- osiguranje demontera mina, granata i drugih eksplozivnih predmeta

125

- osiguranje kaskadera i osoba koje sudjeluju u akrobacijama i drugim opasnim

scenama (pri snimanju filmova i sliĉno),

- osiguranje sudionika u domobranskim jedinicama i ĉlanova civilne zaštite,

- osiguranje osoba za vrijeme ljetovanja, zimovanja i logorovanja,

- osiguranje polaznika teĉajeva skijanja i plivanja,

- osiguranje sudionika športskih igara, igara zaposlenika, djeĉjih olimpijada ili

olimpijada mladeţi i sliĉno,

- osiguranje hajkaĉa (goniĉa) u lovu,

- osiguranje ronilaca,

- dobrovoljno osiguranje putnika u javnom prijevozu

- osiguranje osoba koje se pri rekreaciji koriste ţiĉarom i uspinjaĉom,

- osiguranje ĉlanova planinarskog saveza.

01.07 Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode

Ovo se obvezno osiguranje posebno pojašnjava u poglavlju 5.2.1.5. Obvezna

osiguranja.

01.99 Ostala osiguranja od posljedica nezgode

U ovu vrstu ulaze još neki oblici osiguranja za specifiĉne kategorije

osiguranika za koje osiguratelj takoĊer donosi dopunske uvjete.

5.2.1.1.2. ZDRAVSTVENA OSIGURANJA

Zdravstvena osiguranja predstavljaju drugi oblik neţivotnih osobnih

osiguranja. Spadaju u skupinu 0292

i obuhvaćaju sljedeće vrste osiguranja:

02.01 Obvezno osiguranje naknade troškova za sluĉaj ozljede na radu i

profesionalne bolesti,

02.02 Dopunsko osiguranje razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga

obveznoga zdravstvenog osiguranja,

02.04 Dopunsko zdravstveno osiguranje većega opsega prava i većeg standarda

zdravstvenih usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje,

02.06 Privatno zdravstveno osiguranje,

02.99 Ostala dragovoljna zdravstvena osiguranja.

Kod bolesti, ozljeda i drugih nesretnih sluĉajeva, zdravstvena osiguranja

pokrivaju:

- troškove lijeĉenja, troškove opskrbe lijekovima i medicinsko-tehniĉkim pomagalima,

- dio troškova dopune cijene zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja

u sklopu dopunskoga zdravstvenog osiguranja,

- višu razinu zdravstvene zaštite u odnosu na zaštitu iz obveznoga zdravstvenog

osiguranja,

- veći opseg prava u odnosu na prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u sklopu

dodatnoga zdravstvenog osiguranja,

92

2006. godine: broj osiguranja 140.525, bruto premija 221.466.000 kn (2,7% ukupne premije), broj šteta

120.015, likvidirane štete 126.199.000 kn (3,2% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007.

126

- zdravstvenu zaštitu fiziĉkih osoba koje borave u našoj zemlji, a koje se nisu obvezne

osigurati prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o

zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj u sklopu privatnoga zdravstvenog

osiguranja.

Na obraĉun premije navedenih vrsta zdravstvenih osiguranja utjeĉu:

- svojstva poslodavca: njegova djelatnost, mjesto gdje se tvrtka nalazi te materijali s

kojima tvrtka radi kao i sam industrijski proces,

- zanimanje osiguranika i njegova dob na poĉetku osiguranja,

- tip pokrića,

- broj i spol osoba,

- kod individualnoga zdravstvenog osiguranja: povijest bolesti.

Postoje dva momenta koja utjeĉu na iskljuĉivanje iz osiguranja:

- postojeće stanje teške bolesti i

- kroniĉne bolesti koje zahtijevaju dugoroĉno lijeĉenje.

Zdravom se osobom smatra osoba koja u trenutku sklapanja osiguranja

obavlja sve ţivotne i radne aktivnosti te nema subjektivne fiziĉke ili psihiĉke tegobe i

ne uzima nikakvu terapiju ili se koristi drugim medicinskim uslugama.

Uvjetno zdravom osobom se smatra osoba koja nema veće subjektivne fiziĉke

ili psihiĉke tegobe te obavlja radne i ţivotne aktivnosti uz povremeno ili redovito

lijeĉenje.

Više o skupini 02 moţe se vidjeti u poglavlju 7.1. Zdravstveno osiguranje.

5.2.1.2. OSIGURANJA IMOVINE U ŠIREM SMISLU

5.2.1.2.1. OSIGURANJE OD POŢARA I DRUGA OSIGURANJA IMOVINE

Osiguranje od poţara i ostala osiguranja imovine obuhvaćaju skupine

osiguranja 08 i 09.

Skupini 0893

Osiguranje od poţara i elementarnih šteta pripadaju sljedeće

vrste osiguranja:

08.01 Osiguranje od poţara i elementarnih nepogoda izvan industrije i obrta,

08.02 Osiguranje od poţara i elementarnih nepogoda u industriji i obrtu,

08.99 Ostala osiguranja od poţara i elementarnih nepogoda.

U skupinu 0994

Ostala osiguranja imovine ulaze ove vrste osiguranja:

09.01 Osiguranje strojeva od loma,

09.02 Osiguranje od provalne kraĊe i razbojstva,

09.03 Osiguranje stakla od loma,

09.04 Osiguranje kućanstva,

09.05 Osiguranje graĊevinskih objekata u izgradnji,

09.06 Osiguranje objekata u montaţi,

09.07 Osiguranje filmske djelatnosti,

93


22.159, likvidirane štete 200.371.000 kn (5,1% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 94



127

09.08 Osiguranje stvari u rudarskim jamama,

09.09 Osiguranje informatiĉke opreme,

09.10 Osiguranje zaliha u hladnjaĉama,

09.11 Osiguranje usjeva i nasada,

09.12 Osiguranje ţivotinja,

09.99 Ostala osiguranja imovine.

Osiguranje od poţara i ostala osiguranja imovine provode se po uvjetima i

premijskim sustavima za svaku pojedinu vrstu osiguranja, a kod nekih vrsta postoje i

posebni uvjeti za osiguranje. Na ova se osiguranja primjenjuju i Opći uvjeti za

osiguranje imovine.

U nastavku ćemo se osvrnuti na najvaţnija svojstva svake od navedenih vrsta

osiguranja imovine u uţem smislu.

08.01, 08.02 Osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti

Osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti (Pravilnik ih navodi kao

elementarne štete) obuhvaća dvije vrste osiguranja, koje se meĊusobno razlikuju po

tome gdje se nalazi predmet osiguranja.

Šifra 08.01 podrazumijeva da nema proizvodnog procesa, dok šifra 08.02

podrazumijeva proizvodni proces (u industriji i obrtu).

Stoga ove dvije vrste osiguranja imaju identiĉne Uvjete za osiguranje od opasnosti

poţara i nekih drugih opasnosti, a, iz navedenog razloga, razliĉite premijske sustave

(cjenike premija),

Standardno pokriće koje pruţa osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti

(još postoje dva oblika pokrića: FLEXA pokriće i individualno kvotiranje) provodi se

na temelju sljedećih uvjeta i premijskih sustava:

- Općih uvjeta za osiguranje imovine,

- Uvjeta za osiguranje od opasnosti poţara i nekih drugih opasnosti,

- Posebnih uvjeta za osiguranje materijalne imovine na ugovorenu vrijednost od

poţara i nekih drugih opasnosti,

- Posebnih uvjeta za osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od poţara i nekih drugih

opasnosti,

- Posebnih uvjeta za osiguranje graĊevinskih objekata i opreme od poţara i nekih

drugih opasnosti na novu vrijednost,

- Posebnih uvjeta za osiguranje od opasnosti potresa,

- Premijskog sustava za osiguranje od opasnosti poţara i nekih drugih opasnosti,

- Premijskog sustava za osiguranje industrije od poţara i nekih drugih rizika.

Predmet osiguranja i osigurane opasnosti (rizici), kao dva najvaţnija dijela

Uvjeta, obradili smo u toĉki 4.1.1 Ocjena rizika i izraĉun premije osiguranja kada smo

upravo osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti uzeli kao primjer ocjene rizika.

Premijski sustav za osiguranje od opasnosti poţara i nekih drugih opasnosti

izvan industrije i obrta primjenjuje se kod osiguranja pokretnih i nepokretnih stvari

koje su kao predmet osiguranja razvrstane u devet premijskih grupa:

- premijska grupa 1: Poljoprivredna gospodarstva,

- premijska grupa 2: Zgrade, namještaj i ostale pokretnine,

- premijska grupa 3: Roba u trgovinama, ugostiteljskim objektima i skladištima,

- premijska grupa 4: Zalihe drva i ugljena na slobodnom prostoru,

- premijska grupa 5: Šume, oborena stabla i obraĊeno drvo na šumskom podruĉju,

- premijska grupa 6: Niske i sliĉne gradnje,

128

- premijska grupa 7: Muzeji i izloţbe,

- premijska grupa 8: Kazališta, kinematografi, cirkusi i sl.,

- premijska grupa 9: Sajmovi.

Predmeti osiguranja kod premijskog sustava za osiguranje industrije od poţara

i nekih drugih opasnosti razvrstani su u 3 premijske grupe:

- premijska grupa 1: Osiguranje od osnovnih rizika unutar jedinstvenog rizika,

- premijska grupa 2: Osiguranje od osnovnih rizika izvan jedinstvenog rizika, a u

okviru djelatnosti, osim robe u prodavaonicama,95

- premijska grupa 3: Osiguranje niske i sliĉne gradnje u sustavu industrijskog

poduzeća.

U prvoj vrsti osiguranja od poţara i nekih drugih opasnosti (izvan industrije i

obrta) premija osiguranja ovisi:

- o naĉinu osiguranja (obliku osigurateljnog pokrića),

- o graĊevnoj kategoriji (sve su zgrade podijeljene u tri graĊevne kategorije: I., II.i III.,

s obzirom na naĉin izgradnje i upotrijebljene materijale; najniţu premijsku stopu ima

I. graĊevna kategorija),

- o razredu zaštitnih mjera (sva su mjesta u Hrvatskoj ovisno o zaštitnim mjerama,

smještena u dva razreda: A i B,

- o razredu opasnosti (samo kod osiguranja robe gdje su sve vrste robe razvrstane u

sedam razreda od kojih najniţu stopu ima prvi razred opasnosti).

Kod druge vrste osiguranja od poţara i nekih drugih opasnosti (u industriji i

obrtu) proizvodni su rizici puno sloţeniji za preuzimanje u osiguranje. Posebne

odredbe premijskog sustava ovog osiguranja sadrţavaju: podruĉje upotrebe, osnove za

tarifiranje, razrede opasnosti, razrede zaštitnih mjera, naĉin izgradnje zgrada s obzirom

na upotrijebljeni materijal, pojam zajedniĉkog i odvojenog rizika, glavnu, pomoćnu i

sporednu proizvodnju, više samostalnih proizvodnji u zajedniĉkom riziku, trgovaĉko

društvo izvan pogona, osiguranje zaliha po tekućim cijenama (flotantno), ocjenu

rizika, tablicu premijski stopa za osnovne i dopunske opasnosti, doplatke i popuste,

posebna ugovaranja za proširenje jamstva, razvrstavanje proizvodnje u razrede

opasnosti, obvezne klauzule i klauzule od sluĉaja do sluĉaja te dodatne uvjete za

posebna poţarna osiguranja.

09.01 Osiguranje strojeva od loma

Ovo imovinsko osiguranje spada u novije vrste, a nastalo je kao rezultat

nagloga tehnološkog razvoja u svijetu.

Predmet osiguranja prema Uvjetima mogu biti:

- strojevi,

- strojni ureĊaji,

- elektriĉni ureĊaji i njihovo punjenje ako je vrijednost punjenja sadrţana u vrijednosti

osigurane stvari,

- ureĊaji i instalacije zajedno s postoljem, leţištem i temeljem ako je njihova

vrijednost sadrţana u vrijednosti strojeva.

Ako se posebno ugovori, predmet osiguranja mogu biti:

- dalekovodi,

- kablovski vodovi visokog napona,

- cjevovodi, plinovodi i toplovodi,

- vodovodna i kanalizacijska mreţa,

95

Pojam jedinstvenog i odvojenog rizika objasnili smo u toĉki 4.1.1. Ocjena rizika i izraĉun premije osiguranja.

129

- instalacije centralnoga grijanja,

- antenski stupovi,

- metalni silosi i sliĉne metalne konstrukcije,

- bageri u rudnicima (površinski kop),

- postolja, leţišta i temelji kada njihova vrijednost nije sadrţana u vrijednosti predmeta

osiguranja navedenih u prethodnoj stavci,

- ulje osiguranih turbina i punjenje elektriĉnih ureĊaja (ulje transformatora i sl.),

- bušaće i teške šipke, radne šipke, armirane savitljive visokotlaĉne cijevi, prijelazi i

stabilizatori na bušotinama,

- trake, lanci i uţad transportnih ureĊaja,

- valjci valjaoniĉkih stanova,

- krupni alat,

- elektronski raĉunari.

Osiguranjem strojeva od loma i nekih drugih opasnosti pruţa se osiguravajuća

zaštita od oštećenja ili uništenja osigurane stvari zbog: nezgode u pogonu;

nespretnosti, nehata ili zle namjere radnika ili neke druge osobe te pada i udara

stranog predmeta.

Stvari koje su predmet osiguranja osigurane su na mjestu naznaĉenom u polici

i za vrijeme:

- kada su montirane i spremne za rad,

- kada se nalaze u radu,

- kada su dane u najam ili posudbu, ako rade u uvjetima i sluţe namjeni za koju su

projektirane i graĊene,

- kada se demontiraju i montiraju radi premještanja ili popravka, kao i za vrijeme

trajanja popravka, na mjestu korištenja osigurane stvari ili u radionici osiguranika

pod uvjetom da premještanje ili popravak obavljaju radnici osiguranika,

- kada se radi provjere ispravnosti, popravka ili premještanja prevoze, ali samo u

granicama mikrolokacije pogona i najviše do 15 km izvan granica mikrolokacije.

Premijski sustav za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti

sadrţi 3 premijske grupe:

- premijska grupa 1: osiguranje svih strojeva, strojnih i elektroureĊaja, aparata i

instalacija,

- premijska grupa 2: osiguranje pojedinih strojeva, strojnih i elektroureĊaja, instalacija

i aparata,

- premijska grupa 3: osiguranje pojedinih postrojenja, ureĊaja i aparata slabe struje.

Prema istom premijskom sustavu temelji za odreĊivanje premije su:

- teţina rizika,

- opseg pokrića,

- vrsta predmeta osiguranja,

- svota osiguranja odnosno vrijednost osigurane stvari,

- trajanje osiguranja.

Polica osiguranja mora sadrţavati sva mjerodavna obiljeţja za odreĊivanje visine

premije.

09.02 Osiguranje od provalne kraĊe i razbojstva

Prema Uvjetima za osiguranje od provalne kraĊe i razbojstva predmet

osiguranja mogu biti sve pokretne stvari:

- osim stvari izloţenih na sajmovima i izloţbama,

- osim motornih suhozemnih, plovnih vozila, prikolica, samohodnih strojeva i zraĉnih

130

letjelica,

- osim raĉunalnih programa i podataka (software).

Sve pokretne stvari koje su predmet osiguranja osigurane su od sljedećih

rizika:

- izvršenja ili pokušaja provalne kraĊe ili razbojstva kao i obijesti (vandalizma)

tijekom provalne kraĊe,

- odnošenja, uništenja ili oštećenja osiguranih stvari kao i šteta prouzroĉena

oštećenjem graĊevinskih dijelova prostorija, instalacije i opreme u kojima se nalaze

osigurane stvari prilikom izvršenja ili pokušaja izvršenja provalne kraĊe odnosno

razbojstva, i to u visini troškova popravka, a najviše do 3 % od iznosa osiguranja,

odnosno do 10 % kod osiguranja na prvi rizik ako se drukĉije ne ugovori,

- ako se posebno ugovori i plati dopunska premija kod osiguranja muzeja i izloţbi,

osiguranjem su pokrivene i štete od obiĉne kraĊe i oštećenja koja uĉine posjetitelji,

- novac, druga sredstva plaćanja i dragocjenosti za vrijeme manipulacije s njima na

blagajnama, šalterima i uplatnim i prodajnim mjestima, osigurana su od rizika

razbojstva na prvi rizik uz uvjet da je osiguranje sklopljeno za svako uplatno-

isplatno, odnosno prodajno mjesto posebno.

Provalnom kraĊom smatra se kraĊa ako njezin izvršitelj:

- provali u prostorije u kojima se nalaze osigurane stvari (mjesto osiguranja)

razbijanjem ili obijanjem vrata i prozora ili provaljivanjem stropa, zidova ili podova,

- otvori mjesto osiguranja laţnim kljuĉem ili kojim drugim sredstvom koje nije

namijenjeno redovitom otvaranju,

- provali zakljuĉano spremište u mjestu osiguranja u kojemu se nalaze osigurane

stvari ako je do spremišta došao na jedan od naĉina koji je po odredbama ovog

ĉlanka okvalificiran kao provalna kraĊa,

- provali zakljuĉano spremište u mjestu osiguranja u kojemu se nalaze osigurane

stvari ako je do spremišta došao na jedan od naĉina koji je po odredbama ovog

ĉlanka okvalificiran kao provalna kraĊa,

- otvori mjesto osiguranja ili spremište pravim kljuĉem ili njegovim duplikatom ako

je do kljuĉa došao jednom od radnji spomenutom u prethodnim toĉkama ili

razbojstvom ili prijevarom maloljetnog ĉlana kućanstva,

- uĊe u mjesto osiguranja kroz otvor koji nije za to odreĊen svladavajući zapreke

koje onemogućavaju ulazak bez napora; uskakanje kroz otvoreni prozor u niskom

prizemlju (do visine 1,60 m do donjeg ruba prozora) ne smatra se provalnom

kraĊom,

- uĉini kraĊu stvari s balkona i loĊa na katovima, kao i iz stanova na katovima, ako je

napravljena uskakanjem kroz otvoren prozor na katovima.

Prema Premijskom sustavu za osiguranje od opasnosti provalne kraĊe i

razbojstva, predmeti osiguranja su rasporeĊeni u pet premijskih grupa:

- premijska grupa 1: osiguranje pokretnina u zgradama ili prostorijama, namještaja i

ureĊaja u uredima, ugostiteljskoj djelatnosti, zdravstvenim ustanovama, zavodima,

internatima i sl.,

- premijska grupa 2: osiguranje novca, dragocjenosti, vrijednosnih papira, taksenih i

poštanskih maraka i drugih vrijednosti, zbirki i sl.,

- premijska grupa 3: osiguranje zaliha robe, sirovina, poluproizvoda, gotovih

proizvoda, pomoćnog i potrošnog materijala, sitnog inventara i opreme,

- premijska grupa 4: novac i druge vrijednosti za vrijeme prijenosa i prijevoza,

- premijska grupa 5: stvari u muzejima, izloţbama, crkvama i javnim knjiţnicama.

131

Primjer 5-2. Polica osiguranja od provalne kraĎe i razbojstva

132

Premijske stope su iskazane u promilima. Prema naĉinu osiguranja neke se

stvari mogu osigurati samo na svotu osiguranja, neke samo na svotu prvog rizika, a

neke na oba naĉina (vidi primjer 5-2.: polica osiguranja od provalne krađe i

razbojstva).

09.03 Osiguranje stakla od loma

Po Uvjetima za osiguranje stakla od loma predmet osiguranja mogu biti:

- sve vrste stakla, svjetleći natpisi i reklame; slike, natpisi i ukrasi izraĊeni na

osiguranim staklima; ploĉe od mramora i od umjetnog kamena na stolovima,

pultovima, regalima i sl.; porculanski umivaonici, zahodske školjke i uliĉna zrcala

(za reguliranje prometa); kulturni, povijesni i nadgrobni spomenici od kamena,

betona i kovine; neonske i ostale svjetleće cijevi. Uz svjetleće natpise i reklame

osigurani su i nestakleni dijelovi i okviri koji ĉine njihov sastavni dio;

- neonske i ostale svjetleće cijevi s pripadajućim ureĊajima i bez njih.

Ne mogu biti predmet osiguranja:

- predmeti od šupljeg stakla, stakla na svjetiljkama i reflektorima, tijela za

osvjetljavanje svih vrsta; lampe (cijevi); rengenske, kvarcne, radiotelevizijske i

druge; stakla koja se upotrebljavaju kao oruĊa za rad u procesu proizvodnje; leće i

staklene kugle; zalihe stakla i staklene robe svake vrste;

- napukle i oštećene stvari;

- stakla u oštećenim okvirima.

Osiguranjem se prema Uvjetima pruţa osiguravajuća zaštita od uništenja ili

oštećenja osiguranih stvari zbog ostvarenja bilo kojeg rizika kojima su izloţene

osigurane stvari osim za štetu prouzroĉenu:

- ratnim operacijama ili pobunama,

- pri premještanju ili namještanju osiguranih stvari u prostorijama koje nisu oznaĉene

u ispravi o osiguranju;

- ogrebotinom, izjedanjem i sliĉnim oštećenjima na površini osiguranih stvari;

- klizanjem i slijeganjem tla;

- kod nadgrobnih spomenika pri otvaranju i zatvaranju grobnice.

Prema Premijskom sustavu za osiguranje stakla od loma postoje dvije

premijske grupe:

- premijska grupa 1: stakla, ogledala, ploĉe od mramora i od umjetnog kamena,

spomenici, reklamni panoi i sl.,

- premijska grupa 2: neonske cijevi i svjetleći natpisi i reklame.

Premija se odreĊuje s obzirom:

- na debljinu stakla,

- na pomiĉnost stakla (pokretno, nepokretno),

- na zaštićenost od loma (ţiĉana mreţa),

- na vrstu okvira (mjedeni, olovni ili od drugog materijala); a kod neonskih cijevi s

obzirom:

- na mjesto montiranja,

- na poloţaj montiranja,

- s ili bez podloge,

- na opseg osiguranja (samo cijevi i/ili podloga).

133

09.04 Osiguranje kućanstva

Uvjeti za ovu vrstu osiguranja sastoje se od dva dijela:

1. dio – kombinirano osiguranje kućanstva,

2. dio – osiguranje kućanskih aparata zbog šteta nastalih djelovanjem elektriĉne

energije.

Predmet osiguranja za kombinirano osiguranje kućanstva su:

- stvari kućanstva,

- odgovornost u svojstvu privatne osobe za štete uĉinjene trećim osobama i njihovim

stvarima. Ako se posebno ugovori, predmet osiguranja mogu biti:

- i boje na zidu i graĊevnoj stolariji, razne obloge na podu, zidu i stropu (tapete,

lamperije, ploĉice i sl.) te podovi (parket, tapison, ploĉice i sl.),

- i stakla na vratima i prozorima stana, te staklene pregradne stijene,

- i uobiĉajeni troškovi pronalaţenja oštećenja na vodovodnim i odvodnim cijevima

kućne kanalizacije, saniranja zidarskih i vodoinstalaterskih radova na zidu ili podu i

naknada štete na tim cijevima.

Osigurani rizici kombiniranog osiguranja kućanstva su:

- osnovni i dopunski rizici kod osiguranja od poţara i nekih drugih opasnosti (poţar,

udar groma, eksplozija, oluja, tuĉa – led, pad letjelice, manifestacije i demonstracije,

poplava i bujica, klizanje tla i odronjavanje zemljišta, snjeţna lavina, izlijevanje vode

iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi),

- provalna kraĊa,

- razbojstvo,

- obiĉna kraĊa,

- odgovornost.

Osiguranje kućanskih ureĊaja zbog šteta nastalih djelovanjem elektriĉne energije

pokriva poimeniĉno nabrojane ureĊaje koji imaju tretman kućanskih ureĊaja, te se na

svakom od njih pojedinaĉno nabrajaju osigurani dijelovi (primjer: na strojevima za

pranje rublja osiguranjem su obuhvaćeni sljedeći dijelovi: programator, elektronski

modul, senzor, električna sisaljka, hidrostat, termostat i temperaturni osjetnik,

garnitura kabelske instalacije, elektroventil, RSO filtar, električni prekidač, električni

kondenzator, pogonski elektromotor, relej, tipkovnica, zaslon ili predočnik).

S obzirom na dva dijela uvjeta, premijski sustav za osiguranje kućanstva

sadrţi dvije premijske grupe:

- premijska grupa 1: za kombinirano osiguranje stvari kućanstva,

- premijska grupa 2: za osiguranje kućanskih ureĊaja zbog šteta uslijed djelovanja

elektriĉne energije.

Kod premijske grupe 1. temelj za odreĊivanje premije ĉine: kategorija stana,

veliĉina stana, opseg pokrića i trajanje ugovora o osiguranju. U tablicama premijskog

sustava dane su minimalne vrijednosti za kombinirano osiguranje stvari kućanstva,

ispod kojih se ne moţe zakljuĉiti ugovor o osiguranju.

Temelj za odreĊivanje premije kod premijske grupe 2. ĉine: opseg pokrića,

svota osiguranja, vrsta i vrijednost ureĊaja, starost ureĊaja te trajanje ugovora o

osiguranju. Uz tablicu stopa funkcionalne premije i kod kućanskih ureĊaja dana je

tablica minimalnih vrijednosti za osiguranje (vidi primjer 5-3.: polica osiguranja

kućanstva).

134

Primjer 5-3. Polica osiguranja kućanstva

135

09.05 Osiguranje graĊevinskih objekata u izgradnji

Kod osiguranja graĊevinskih objekata u izgradnji postoje dvije grupe

predmeta osiguranja koji se mogu osigurati:

1. Standardni predmeti osiguranja u koji spadaju:

- graĊevni objekti u izgradnji, podrazumijevajući pod tim novogradnje i rekonstrukcije

(popravke, dogradnje, nadgradnje i sl.),

- graĊevni i obrtniĉki radovi, instalacijski materijal te sva oprema koja je namijenjena

iskljuĉivo za ugradnju u osigurani objekt u izgradnji,

- graĊevna oprema i pomoćni objekti koji su u cjelini obuhvaćeni u predraĉunskoj

vrijednosti objekta u izgradnji i sluţe za izgradnju graĊevnog objekta (pomoćne

zgrade, barake – drvene ili zidane za skladište, radionice, blagovaonice, pokretne

skele i sliĉno), osim stvari koje ĉine materijalnu imovinu izvoditelja radova odnosno

osiguranika.

2. Predmeti osiguranja koji se mogu osigurati uz posebno ugovaranje u koje spadaju

razne vrste stvari ili troškova koji se mogu osigurati na punu vrijednost, na svotu

prvog rizika ili na taksiranu vrijednost.

Osnovne osigurane opasnosti od kojih ova vrsta osiguranja pruţa

osiguravajuću zaštitu su:

- poţar i udar groma, eksplozija, oluja, tuĉa, manifestacija i demonstracija, izlijevanje

vode, udar vlastitoga motornog vozila i vlastitoga pokretnog radnog stroja i

nepoznatoga motornog vozila u osigurani graĊevni objekt, pad i udar letjelice, mraz,

snijeg, led, snjeţna lavina, kiša, odronjavanje tla, slijeganje tla;

- graĊevna nezgoda;

- nespretnost, nemar ili zla namjera radnika ili neke druge osobe;

- provalna kraĊa.

Ako se posebno ugovori i obraĉuna dodatna premija, zaštita se moţe proširiti i

na sljedeće dopunske opasnosti:

- poplava i bujica, visoka voda i podzemna voda;

- klizanje tla;

- odgovornost izvoditelja graĊevnih radova za štete prema trećim osobama;

- ugovorna odgovornost izvoditelja graĊevnih radova u jamstvenom roku (uz

primjenu posebne klauzule).

Prema standardnim uvjetima koji vrijede samo za podruĉje Republike

Hrvatske, za razliku od ''all risks'' uvjeta osiguranja koji vrijede i za inozemstvo,

osiguranje objekata u izgradnji moţe zakljuĉiti: investitor, izvoĊaĉ radova ili oba, ali

svaki posebno za onaj dio za koji ima imovinski interes ili ugovornu obvezu.

Premijski sustav za osiguranje objekata u izgradnji, koji je dosta kompliciran,

sadrţi razne odredbe za utvrĊivanje premijskih stopa prema okolnostima znaĉajnim za

ocjenu teţine rizika, a primjenjuje se za osiguranje:

- graĊevinskih objekata i opreme,

- od odgovornosti izvoĊaĉa graĊevinskih radova prema trećima,

- od ugovorne odgovornosti izvoĊaĉa radova u jamstvenom roku.

Tarifiranje se provodi prema: vrsti objekta ili montaţe, trajanju gradnje te

opsegu pokrića.

136

09.06 Osiguranje objekata u montaţi

Kao i kod osiguranja objekata u izgradnji, i kod ove vrste osiguranja postoje

dvije grupe predmeta osiguranja:

1. Standardni predmet osiguranja koji obuhvaća:

- metalne konstrukcije sa strojnom i elektroopremom ili bez nje;

- strojevi i strojna elektrooprema, instalacije i aparati, kao i postolja i temelji, ako je

njihova vrijednost sadrţana u vrijednosti objekata u montaţi;

- montaţna oprema i pomoćni objekti koji su u cjelini obuhvaćeni u predraĉunskoj

vrijednosti objekata u montaţi i sluţe za montaţu (skele, pomoćne zgrade, barake –

drvene ili zidane za skladišta, radionice, blagovaonice), osim stvari koje ĉine

materijalnu imovinu izvoditelja radova odnosno osiguranika;

- graĊevni dio koji se gradi iskljuĉivo za potrebe objekata u montaţi, a njegova je

vrijednost u cijelosti obuhvaćena u predraĉunskoj svoti objekata u montaţi.

2. Predmeti osiguranja koji se mogu osigurati uz posebno ugovaranje obuhvaćaju niz

vrsta pojedinih stvari ili troškova.

Prema Uvjetima, u osnovne osigurane opasnosti ulaze:

- poţar i udar groma, eksplozija, oluja, tuĉa, manifestacija i demonstracija, izlijevanje

vode, mraz, snijeg i led, snjeţna lavina, kiša, odronjavanje tla, slijeganje tla;

- nezgoda pri montaţi;

- nespretnost, nemar i zla namjera radnika ili neke druge osobe;

- provalna kraĊa;

dok osiguranje dopunskih opasnosti obuhvaća:

- poplavu i bujicu, visoku i podzemnu vodu;

- klizanje tla;

- odgovornost izvoditelja montaţnih radova za štete prouzroĉene trećim osobama i

svojim djelatnicima;

- ugovornu odgovornost izvoditelja montaţnih radova u jamstvenom roku (uz

primjenu posebne klauzule).

Odredbe Premijskog sustava za osiguranje objekata u montaţi identiĉne su

odredbama Premijskog sustava za osiguranje objekata u izgradnji, a razlika je u

utvrĊivanju premijskih stopa. Stope se odnose na trajanje montaţe do tri mjeseca, s

tim da se posebno utvrĊuju za trajanje do jedne godine i više od jedne godine.

09.07 Osiguranje filmske djelatnosti

U osiguranju filmske djelatnosti, ovisno o predmetu osiguranja, pokrićem je

obuhvaćeno više rizika iz raznih vrsta osiguranja.

Predmet osiguranja mogu biti:

a. negativi i pozitivi filmova, s tim da su u uvjetima posebno regulirane:

- zajedniĉke odredbe,

- posebne odredbe za osiguranje negativau izradi,

- posebne odredbe za osiguranje gotovih negativa,

- posebne odredbe za osiguranje pozitiva filma;

b. obustava izrade filmova,

c. filmski aparati,

d. filmski rekviziti,

e. odgovornost za izradu filmova.

137

Prema Premijskom sustavu za osiguranje filmske djelatnosti premijske su

stope utvrĊene za sedam grupa predmeta osiguranja. Iskazane su u postotku, a

utvrĊene su za tjedno, mjeseĉno i godišnje trajanje.

09.08 Osiguranje stvari u rudarskim jamama

Osiguranje stvari u rudarskim jamama spada u specifiĉna i paket osiguranja,

jer obuhvaća više standardnih rizika iz raznih vrsta osiguranja (poţara i loma stroja).

Ovo se osiguranje odnosi samo na rudnike s podzemnom eksploatacijom

ugljena jer se kod njih pojavljuju neki specifiĉni rizici kao što su metanski plinovi koji

mogu izazvati izuzetno velike štete.

09.09 Osiguranje informatiĉke opreme

Informatiĉka se oprema u praksi društava za osiguranje moţe osigurati na dva

naĉina:

- standardnim uvjetima za osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti te loma

strojeva,

- posebnim uvjetima za osiguranje informatiĉke opreme.

Prema posebnim uvjetima predmet osiguranja mogu biti:

- elektroniĉki raĉunari sliĉne naprave s pripadajućom opremom,

- pomoćni strojevi i naprave,

- klimatske i energetske naprave te

- instalacije.

Ako se plati dodatna premija, predmet osiguranja mogu biti i: materijalne

vrijednosti promjenjivih ili vanjskih nosaĉa podataka (npr. diskete,diskovi, magnetne

trake, ploĉe i sl.) te odreĊene vrijednosti podataka na nosaĉima podatka.

Posebni uvjeti za osiguranje informatiĉke opreme takoĊer reguliraju i

iskljuĉivanja iz pokrića:

- manjkavosti ili greške koje su postojale u trenutku zakljuĉivanja osiguranja;

- neposredne posljedice trajnog utjecaja i djelovanja kemijskih, toplinskih ili

mehaniĉkih radnih uvjeta (korozije, oksidacije i sl.);

- brţe obrade;

- preopterećenja ili prenapetosti ureĊaja i instalacija iznad granice njihovih

mogućnosti;

- nedovoljno investicijsko odrţavanje;

- puštanje u rad prije konaĉnog popravka;

- montaţa i pokusni pogon ili rad;

- kršenje ili neprimjena tehniĉkih propisa, zaštitne mjere i pravila tehniĉkog korištenja

osiguranih stvari ili nepoznavanje rukovanja s osiguranim stvarima;

- nestanak kao posljedica provalne kraĊe ili razbojstva u prostoru u kojem se nalaze

osigurane stvari.

S obzirom na to da postoje velike razlike u teţini rizika, premijske se stope

utvrĊuju od sluĉaja do sluĉaja, ovisno o raznim okolnostima, ali i o ugovorenoj

franšizi. Ako se informatiĉka oprema osigurava poţarnim osiguranjem i osiguranjem

strojeva od loma, u premijskim sustavima ovih vrsta osiguranja postoje posebne

premijske stope za informatiĉku opremu.

138

09.10 Osiguranje zaliha u hladnjaĉama

Prema Posebnim uvjetima za osiguranje zaliha u hladnjaĉama, predmet

osiguranja su zalihe robe za prodaju ili preradu koje se nalaze u izgraĊenim

hladnjaĉama osiguranika kojima je hlaĊenje ili skladištenje robe osnovna djelatnost.

Predmet osiguranja mogu biti i zalihe u hladnjacima, škrinjama za duboko

zamrzavanje, rashladnim vitrinama i prostorima koji nemaju izgraĊene vlastite

hladnjaĉe u trgovinama, hotelima, motelima i sliĉnim objektima.

Ovom se vrstom osiguranja pruţa osiguravajuća zaštita od šteta nastalih

uništenjem, oštećenjem ili nestankom zbog:

- osnovnih opasnosti iz Uvjeta za osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti,

- kraĊe s razbojstvom,

- nepredviĊenog i iznenadnog kvara ureĊaja za hlaĊenje hladnjaĉe koji dovodi:

do promjene naĉina hlaĊenja, potpunog prestanka hlaĊenja i/ili štetnog djelovanja

sredstava za hlaĊenje na uskladištenu robu.

09.11 Osiguranje usjeva i nasada

Svi usjevi i nasadi osiguravaju se prema Uvjetima za osiguranje usjeva i

nasada i posebnim uvjetima za pojedine usjeve i nasade odnosno pojedine opasnosti.

Osiguranjem se pruţa zaštita od rizika tuĉe, poţara i udara groma, a neke se

opasnosti odnosno rizici osiguravaju po posebnim uvjetima. Na primjer, rizik poplave

se osigurava prema Posebnim uvjetima za osiguranje usjeva i nasada od poplave.

Prema Uvjetima za osiguranje usjeva i nasada, predmet osiguranja su dijelovi

biljke koji se mogu gospodarski koristiti:

- u ţitarica: zrno i/ili stabljika ako se posebno ugovori (u sirka metlica),

- u uljarica i bilja koje se gaji za sjeme: zrno,

- u korjenastog i gomoljastog bilja: korijen odnosno gomolj,

- u konoplje ili lana: stabljika i/ili sjeme, ako se ugovori,

- u hmelja i pamuka: plod,

- u povrtlarskog, ljekovitog i ukrasnog bilja: prema svrsi uzgoja,

- u maka: sjeme i opijum,

- u duhana: list i/ili sjeme, ako se ugovori,

- u krmnog bilja livadskih trava: krmna masa i/ili sjeme, ako se ugovori,

- u voćaka i vinove loze: plod i/ili stablo odnosno trs, ako se ugovori,

- u rasada, mladih voćaka i trsova, te šumskih kultura: biljka,

- u vrba za pletarstvo: pruće,

- u sadnog materijala: podloge, plemke, reznice, pupovi, cijepovi i sadnice.

Ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza

osiguratelja da isplati osigurninu odreĊenu ugovorom poĉinje idućeg dana od dana

uplate premije, a pri obroĉnom plaćanju kada je uplaćena prva rata, ali ne ranije od

nastupanja niţe navedenih razvojnih stadija, osim kad je posebnim uvjetima drukĉije

odreĊeno. Ti stadiji su:

- za vinograd, hmelj i grmoliko voće, osim jagode: pojava mladica odnosno izbojaka,

- za voće: završetak cvjetanja odnosno oplodnje,

- za bilje koje se presaĊuje: nakon presaĊivanja,

- za sadni materijal: poĉetak vegetacije,

- za ostalo bilje: nakon nicanja.

139

Primjer 5-4. Polica osiguranja usjeva i nasada

140


141

Obveza za naknadu štete prestaje istekom dvadeset i ĉetvrtog sata dana koji je

u polici osiguranja naveden kao dan isteka osiguranja, a prije samo pod ovim

uvjetima:

- za ratarske usjeve: kad su poţnjeveni odnosno ubrani s njive ili kad su pokošeni i

sloţeni na samoj njivi radi tehnologije rada;

- za korjenasto i gomoljasto bilje: kad je korijen odnosno gomolj izvaĊen iz tla;

- za voće , groţĊe, hmelj, povrće i sl.: kad je plod ubran i stavljen u posudu;

- za sadni materijal, ukrasno bilje, vrbu za pletarstvo i sl.: kad su izvaĊeni odnosno

odrezani i sloţeni na njivi.

Ako osigurana biljka nije poţnjevena, ubrana, izvaĊena ili odrezana u

agrotehniĉkom roku, a za to ne postoje opravdani razlozi, obveza prestaje po isteku

dvadeset i ĉetvrtog sata petog dana nakon što je za to prošao agrotehniĉki rok u

dotiĉnom mjestu.

Premijske stope za ovu vrstu osiguranja ovise o raznim ĉimbenicima te prema

teţini rizika u cjelini. Premijski sustav sadrţi više premijskih grupa za osiguranje, dok

je osnovno osiguranje od tuĉe, poţara i udara groma razdijeljeno u dvije premijske

grupe:- premijska grupa 1: osiguranje usjeva i nasada,

- premijska grupa 2: osiguranje ugovorene proizvodnje nekih kultura.

Ostale premijske grupe sadrţavaju premijske stope za ostale rizike (oluja,

poplava i sl.) te posebno za neke usjeve odnosno nasade (vidi primjer 5-4.: polica

osiguranja usjeva i nasada).

09.12 Osiguranje ţivotinja

Prema Uvjetima za osiguranje ţivotinja, predmet osiguranja mogu biti

sljedeće zdrave domaće i divlje ţivotinje, kontrolirane u uzgoju i neki drugi rizici:

- kopitari u dobi od poroda do navršenih 15 godina,

- goveda u dobi od poroda do navršenih deset godina,

- ovce i koze u dobi od šest mjeseci do navršenih deset godina,

- svinje u dobi od mjesec dana s najmanjom teţinom od pet kg do navršenih sedam

godina,

- psi i maĉke u dobi od šest mjeseci do navršenih osam godina,

- pĉele od prvog proljetnog izletnog dana,

- ukrasne i egzotiĉne ţivotinje (sisavci, gmazovi, ptice i ribe u ograĊenom prostoru),

- kunići (u intenzivnom uzgoju),

- divlji krznaši (u intenzivnom uzgoju),

- domaća perad ( u intenzivnom uzgoju),

- pernata divljaĉ (u intenzivnom uzgoju – fazani, jarebice i prepelice i druga perad u

intenzivnom uzgoju),

- slatkovodne ribe ( u intenzivnom uzgoju),

- ribe u moru (u intenzivnom uzgoju),

- školjke (u intenzivnom uzgoju).

Ţivotinje se uzgajaju po posebnim uvjetima za osiguranje:

- za vrijeme izdrţavanja karantene,

- za vrijem kastracije i ovariotomije,

- za vrijeme izloţbe,

- za vrijeme dok se nalaze u sabiralištima.

142

Primjer 5-5. Polica osiguranja ţivotinja

143

Predmet osiguranja ne mogu biti:

- bolesne ţivotinje ili ţivotinje za koje se sumnja da su bolesne,

- iscrpljene, zakrţljale, slijepe i ţivotinje u lošem stanju,

- ţivotinje koje se drţe pod lošim veterinarsko zdravstvenim i zoohigijenskim

uvjetima.

Osiguranjem se prema Uvjetima za osiguranje ţivotinja pruţa osiguravajuća

zaštita od sljedećih osnovnih rizika: uginuće zbog bolesti ili nesretnog sluĉaja, klanje

iz nuţde zbog bolesti ili nesretnog sluĉaja te eutanazija zbog bolesti ili nesretnog

sluĉaja.

Bolest je prema Uvjetima buduća promjena uobiĉajenog zdravstvenog stanja

koje nastaje iznenada, neovisno o volji osiguranika, a moţe imati za posljedicu

uginuće, prisilno klanje ili ubijanje ţivotinje.

Nesretni sluĉaj je prema Uvjetima svaki budući iznenadni i o volji osiguranika

nezavisan dogaĊaj koji djeluje na osiguranu ţivotinju izvana i to naglo, a ima za

posljedicu uginuće, klanje iz nuţde ili eutanaziju. Uzroci nesretnog sluĉaja po ovim

Uvjetima koji dovode do nastanka štete su: poţar, udar groma, eksplozija, poplava,

oluja, odronjavanje terena, pad letjelica, pregaţenje raznim vozilima, udari raznih

predmeta, meĊusobne tuĉe ţivotinja, ranjavanje oruţjem, pad ili okliznuće ţivotinje,

utapanje, ugušenje, povrede od raznih zvijeri (zmija, pĉela, morski pas, itd.),

djelovanje elektriĉne struje, posljedice vrućine ili hladnoće, trovanje otrovima koji

djeluju izvana ili su uneseni u organizam ako nije drukĉije odreĊeno. Svi ostali uzroci

koji dovode do nastanka štete, koji nisu nabrojeni kao uzroci nesretnog sluĉaja,

smatraju se bolestima.

Ako se posebno ugovori i obraĉuna dodatna premija, osiguravajuća se zaštita

uz osnovne rizike proširuje na jedan ili više dopunskih osiguranih rizika, i to:

- na osiguranje gubitka teleta ili ţdrebeta kod poroda,

- na osiguranje muških rasplodnih grla od gubitka rasplodne sposobnosti (koji imaju

atest o rasplodnoj sposobnosti),

- na osiguranje ţenskih rasplodnih grla od gubitka rasplodne sposobnosti (ako

osiguranik posjeduje potvrdu ordinirajućeg veterinara da je grlo gravidno),

- na osiguranje ţivotinja na izloţbama,

- na zdravstvenu zaštitu kod bolesti ili nesretnog sluĉaja (ako je ugovoreno s

ordinirajućom veterinarskom sluţbom),

- na osiguranje pĉela: uništenje ili oštećenje košnica, saća i meda,

- na osiguranje izmakle koristi kod nekih bolesti i nesretnog sluĉaja.

Premijski sustav (cjenik) za osiguranje ţivotinja sadrţi opće i posebne

odredbe. U općim je odredbama regulirano sve ono što je zajedniĉko svim premijskim

grupama, dok posebne odredbe reguliraju podruĉje upotrebe koje prema vrstama

predmeta osiguranja i rizicima obuhvaća ĉak 24 grupe cijena. Od njih je najvaţnija i

najviše u upotrebi prva grupa cijena u kojoj je navedeno osam kriterija po kojima se

regulira teţina rizika prema grupama opasnosti (vidi primjer 5-5-: polica osiguranja

životinja).

09.99. Ostala osiguranja imovine (vidi primjer 5-6.: polica osiguranja obiteljskog

paketa).

144

Primjer 5-6. Polica osiguranja obiteljskog paketa

145

5.2.1.2.2. OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA

Osiguranja motornih vozila grupirali smo takoĊer u osiguranja imovine u

širem smislu.

Obuhvaćaju skupine osiguranja 03, 04 i 10.

Skupina 0396

Osiguranje cestovnih vozila obuhvaća sljedeće vrste osiguranja:

03.01 Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon,

03.02 Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona,

03.99 Ostala kasko osiguranja cestovnih vozila.

Skupinu 0497

Osiguranje traĉnih vozila ĉini samo jedna vrsta osiguranja:

04.01 Kasko osiguranje traĉnih vozila.

U skupinu 1098

Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila

ulaze ove vrste osiguranja:

10.01 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od

odgovornosti za štete trećim osobama,

10.02 Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od


10.03 Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u

cestovnom prometu,

10.99 Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti.

U nastavku ove toĉke kratko ćemo se upoznati s najvaţnijim svojstvima svake

od navedenih vrsta osiguranja motornih vozila.

03.01 Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon

Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon provodi se po

sljedećim uvjetima99

:

- Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska;

- Dopunskim uvjetima za osiguranje loma uz osiguranje automobilskog kaska;

- Dopunskim uvjetima za osiguranje prtljage, putnih kolekcija uzoraka robe i drugih

stvari u motornim vozilima uz osiguranje automobilskog kaska;

- Posebnim uvjetima automobilskog kaska za osiguranje vozila na popravku u

radionicama i praonicama vozila; te

- Premijskim sustavom za osiguranje automobilskog kaska.

Prema širini osigurateljnog pokrića ova vrsta kasko osiguranja ima tri grupe

pokrića: - puno kasko osiguranje,

- kasko dobar vozaĉ i

- djelomiĉno kasko osiguranje.

1. Puno kasko osiguranje pokriva sve rizike koji mogu prouzroĉiti oštećenje, uništenje

ili nestanak predmeta osiguranja, a koji rizici nisu zakonom, ugovorom ili uvjetima za

osiguranje automobilskog kaska iskljuĉeni iz osiguranja.

96

2006. godine: broj osiguranja 412.688, bruto premija 959.096.000 kn (11,7% ukupne premije), broj

šteta 78.936, likvidirane štete 655.626.000 kn (16,7% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 97

2006. godine: broj osiguranja 98, bruto premija 2.351.000 kn (0,0% ukupne premije), broj šteta

45, likvidirane štete 141.000 kn (0,0% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 98

2006. godine: broj osiguranja 1.868.553, bruto premija 2.450.936.000 kn (30,0% ukupne premije),

broj šteta 116.430, likvidirane štete 1.590.194.000 kn (40,5% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 99

Kod nekih su osiguratelja navedeni dopunski i posebni uvjeti sadrţani u Uvjetima za osiguranje

automobilskog kaska.

146

2. Kasko dobar vozaĉ pokriva rizik kraĊe, poţara, udara groma, eksplozije, oluje, tuĉe,

snjeţne lavine, poplave, bujice ili visoke vode. Ovim su osiguranjem pokriveni i

troškovi zastupanja ovlaštenog vozaĉa u kaznenom postupku koji je protiv njega

pokrenut radi prometne nezgode koju je skrivio uporabom kasko osiguranog motornog

vozila.

3. Djelomiĉno kasko osiguranje pokriva samo one rizike koji su posebno navedeni

(kombinacije nose oznake slova abecede) i grupirani:

1. Rizici koji se ugovaraju samostalno, bez zakljuĉivanja punog kasko osiguranja

ili uz puno kasko osiguranje po kombinacijama:

A) Poţar, udar groma, eksplozija, oluja, tuĉa, snjeţna lavina, pad zraĉne letjelice,

pad ili udarac nekog predmeta, poplava, bujica ili visoka voda.

C) Lom i oštećenje svjetala i zrcala.

D) Lom i oštećenje standardno ugraĊenih stakala na motornom vozilu, osim stakala

na svjetlima i zrcalima.

H) Oštećenja ili uništenja koja su nastala padom snijega ili leda s krova zgrade ili

dijelova zgrade na vozilo.

M) Osiguranje vozila za vrijeme mirovanja u zakljuĉanoj garaţi na mjestu koje je

navedeno u polici od grupe rizika poţara i kraĊe.

2. Rizici koji se ugovaraju samo uz zakljuĉivanje punog kasko osiguranja po

kombinacijama:

F) i F+) Troškovi vuĉe i izvlaĉenja odnosno prijevoza osobnog automobila (F) ili

drugog vozila (F+) do najbliţe radionice koja moţe obaviti privremeni ili

konaĉni popravak ako vozilo nije u voznom stanju zbog ostvarenja

osiguranog sluĉaja.

I) Najam osobnog ili teretnog vozila do jedne tone nosivosti pribliţno iste

zapremine motora ako je vozilo osiguranika oštećeno iz bilo kojeg od rizika

punog kasko osiguranja.

Prema Premijskom sustavu za osiguranje automobilskog kaska, predmeti

osiguranja su, ovisno o njihovim svojstvima, podijeljeni u 13 premijskih grupa:

1. osobna vozila,

2. teretna vozila,

3. autobusi i sliĉna vozila,

4. vuĉna vozila,

5. specijalna motorna vozila,

6. motocikli i sliĉna vozila,

7. prikljuĉna vozila,

8. motorna vozila vozila inozemne registracije,

9. vozila u radionicama na popravku i autopraonicama ,

10. radna vozila i radni strojevi,

11. traĉna vozila,

12. naknadno ili nestandardno ugraĊeni dijelovi i oprema, prtljaga i sliĉno,

13. vozila u leasingu.

U općim odredbama Premijskog sustava navedeni su temelji za utvrĊivanje

premije osiguranja po kojima se premija osiguranja utvrĊuje s obzirom:

- na vrstu i namjenu vozila;

- na tehniĉke karakteristike vozila;

- na nabavnu cijenu novog vozila u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, a za

sljedeće razdoblje osiguranja nabavnu cijenu novog vozila na dan skadence; za

147

Primjer 5-7. Polica osiguranja automobilskog kaska

148

osiguranike koji do dana skadence nisu dostavili potrebne podatke o vozilu, naĉinu i

uvjetima osiguranja uzima se nabavna cijena novog vozila na dan obraĉuna premije;

- na oblik pokrića;

- na visinu pokrića;

- na opseg pokrića;

- na rezultate osiguranika u proteklom razdoblju (bonus, tehniĉki rezultat);

- na trajanje osiguranja;

- na ostalo navedeno u Premijskom sustavu (vidi primjer 5-7.: polica osiguranja

automobilskog kaska)

03.02 Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona

Ova vrsta kasko osiguranja odnosi se na cestovna vozila koja nemaju vlastiti

pogon, a tu spadaju razne vrste radnih i drugih strojeva.

I ovdje je, prema širini osigurateljnog pokrića, moguće zakljuĉiti puno i

djelomiĉno kasko, kao i rizik loma.

Puno se kasko moţe osigurati bez franšize (uĉešća osiguranika u šteti) i s više

odbitnih franšiza.

04.01 Kasko osiguranje traĉnih vozila

Kasko osiguranje traĉnih vozila odnosi se na sve vrste ovih vozila, a moţe se

zakljuĉiti kao puno ili djelomiĉno kasko osiguranje. Kod punog je moguće osiguranje

bez odbitne franšize i s više odbitnih franšiza.

Premijske su stope, kao i kod drugih vozila, utvrĊene u bruto iznosu, iskazane

u postotku i primjenjuju se na nabavnu vrijednost vozila.

10.01 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od

odgovornosti za štete trećim osobama


osiguranja.

10.02 Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od


Ovo dragovoljno osiguranje obuhvaća sva osiguranja vlasnika odnosno

korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama koja nisu

propisana kao obvezna.

10.03 Osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u

cestovnom prometu

Ova se vrsta osiguranja provodi po tipskom Ugovoru – polici i Premijskom

sustavu za osiguranje od odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u

cestovnom prometu.

Osiguranje od odgovornosti vozara dijeli se:

- na osiguranje od odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama u

domaćem prijevozu i

- na osiguranje od odgovornosti vozara u cestovnom prometu za štete na pošiljkama u

149

meĊunarodnom prijevozu.

Prema širini pokrića ovo se osiguranje moţe sklopiti kao:

- šire pokriće po ''A'' kombinaciji koje obuhvaća sve rizike ili

- uţe pokriće po ''B'' kombinaciji koje obuhvaća osnovne rizike.

S obzirom na navedene dvije grupe ovog osiguranja te navedene dvije širine

pokrića, postoje 4 vrste ugovora – polica:

a. Ugovor – polica za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za pokriće ''A'' – svi

rizici do limita __________ po štetnom dogaĊaju,

b. Ugovor – polica za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za pokriće ''B'' –

osnovni rizici do limita __________ po štetnom dogaĊaju,

c. Ugovor – polica za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za pokriće ''A'' – svi

rizici za pojedinaĉni prijevoz iznad limita po štetnom dogaĊaju,

d. Ugovor – polica za osiguranje od odgovornosti prijevoznika za pokriće ''B'' –

osnovni rizici za pojedinaĉni prijevoz iznad limita po štetnom dogaĊaju – i to za

domaći i za meĊunarodni prijevoz.

U općim odredbama Premijskog sustava sadrţano je sve ono što je zajedniĉko

za sve tarife, dok se u posebnim odredbama navode 3 vrste tarifa:

- Tarifa 1 – osiguranje od odgovornosti prijevoznika u domaćem cestovnom prometu

za trgovaĉka društva ''A'' i ''B'' pokriće,

- Tarifa 2 – osiguranje od odgovornosti prijevoznika u meĊunarodnom cestovnom

prometu za trgovaĉka društva ''A'' i ''B'' pokriće i

- Tarifa 3 – osiguranje od odgovornosti prijevoznika u domaćem cestovnom prometu

za samostalne poduzetnike.

5.2.1.2.3. OSIGURANJA IMOVINSKIH INTERESA

Osiguranje imovinskih interesa takoĊer pripada osiguranju imovine u širem

smislu.

Obuhvaća skupine osiguranja 14, 15, 16 i 18.

Skupina 14100

Osiguranje kredita obuhvaća sljedeće vrste osiguranja:

14. 01 Osiguranje izvoznih potraţivanja,

14. 02 Osiguranje drugih vrsta potraţivanja,

14. 03 Osiguranje stambenih kredita.

U skupinu 15101

Osiguranje jamstava ulaze sljedeće dvije vrste osiguranja:

15. 01 Osiguranje jamstava,

15. 02 Osiguranje garancija.

Skupina 16102

Osiguranje raznih financijskih gubitaka obuhvaća sljedeće

vrste osiguranja:

16. 01 Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog poţara i nekih

drugih opasnosti,

16. 02 Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog loma strojeva,

16. 03 Osiguranje raznih priredbi zbog atmosferskih oborina,

100



2006. godine: broj osiguranja 382, bruto premija 2.529.000 kn (0,0% ukupne premije), broj šteta 4,

likvidirane štete 618.000 kn (0,0% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 102


765, likvidirane štete 18.405.000 kn (0,5% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007.

150

16. 04 Osiguranje od šteta zbog otkupa krivotvorenih inozemnih sredstava

plaćanja,

16. 05 Osiguranje opasnosti otkaza turistiĉkih putovanja,

16. 99 Ostala osiguranja financijskih gubitaka.

Skupinu 18103

Putno osiguranje ĉine ove vrste osiguranja:

18. 01 Turistiĉko osiguranje,

18. 03 Putno zdravstveno osiguranje,

18. 04 Osiguranje pomoći (asistencije) za vrijeme puta, izvan mjesta boravka ili

prebivališta,

18. 99 Ostala osiguranja turistiĉkih rizika.

Kao i u prethodnim toĉkama, i u nastavku ove ćemo se kratko upoznati s

najvaţnijim svojstvima svake od navedenih vrsta osiguranja imovinskih interesa.

14. 01 Osiguranje izvoznih potraţivanja

Temelj za provoĊenje ove vrste osiguranja su Uvjeti za osiguranje

potraţivanja inozemnih potraţivanja od komercijalnih rizika te Premijski sustav

(cjenik) za osiguranje izvoznih potraţivanja.

Prema Uvjetima, predmet osiguranja su novĉana potraţivanja društva koja

nastaju pri isporuci robe ili izvoĊenju radova ili usluga za osobe u inozemstvu na

kredit (duţnik).

Polica osiguranja sadrţi:

- ukupni limit (kumulativni) neplaćenih potraţivanja za svakog pojedinaĉnog duţnika

bez obveze osiguranika da osiguratelju dostavi referencije o duţniku;

- ukupni limit (kumulativni) neplaćenih potraţivanja do kojih osiguratelj na osnovi

podnesenih referencija osigurava sva ukupna potraţivanja osiguranika za svakoga

pojedinaĉnog duţnika.

Zakljuĉivanjem osiguranja osiguranik ostvaruje pravo na naknadu štete koju

trpi zbog nemogućnosti naplate potraţivanja od duţnika koja bi nastala od rizika koji

su pokriveni osiguranjem.

Osiguranjem su pokriveni rizici ako za vrijeme njegova trajanja:

- duţnik postane insolventan,

- bude ugroţena duţnikova plaćevna sposobnost u tolikoj mjeri da osiguranik i

osiguratelj sporazumno utvrde da nema nikakvih mogućnosti da duţnik podmiri dug.

Cjenik osiguranja izvoznih potraţivanja sadrţi osam premijskih grupa, pri

ĉemu su sve drţave svrstane u tri razreda opasnosti (najniţa je premija u I., a najviša u

III. razredu). U cjenik je takoĊer ukljuĉen sustav bonusa i malusa.

14. 02 Osiguranje drugih vrsta potraţivanja

Osiguranje drugih vrsta potraţivanja ukljuĉuje razne vrste potraţivanja koje se

osiguravaju u zemlji. Zakljuĉivanja osiguranja se provode prema tipskim ugovorima

za razliĉite vrste potraţivanja.

103


654, likvidirane štete 3.009.000 kn (0,1% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007.

151

Najĉešći ugovori za osiguranje potraţivanja (kredita) su:

- ugovor o osiguranju potrošaĉkih kredita graĊana,

- ugovor o osiguranju odobrenog prekoraĉenja sredstava na tekućim raĉunima

graĊana,

- ugovor o osiguranju potraţivanja iz leasinga,

- ugovor o osiguranju jamstva špeditera za plaćanje uvoznih pristojbi.

14. 03 Osiguranje stambenih kredita

Prema navedenom Pravilniku, osiguranje stambenih kredita je zbog svog

znaĉenja izdvojeno u posebnu vrstu osiguranja.

Za sva osiguranja domaćih kredita, pa i za stambene kredite, postoji cjenik za

osiguranje koji je razraĊen po vrstama kredita, a premijske su stope izraţene u

postotku. Otvorena je mogućnost smanjenja premijskih stopa (bonus) odnosno

povećanja (malus) za iduće razdoblje osiguranja, ovisno o odnosu isplaćenih šteta i

naplaćene premije.

15. 01 Osiguranje jamstava

Osiguranje jamstava je osiguranje koje pokriva i neposredno ili posredno

jamĉi za ispunjenje obveze duţnika.

Spada u jedan oblik kreditnih osiguranja, a još je uvijek slabo razvijena vrsta

osiguranja.

15. 02 Osiguranje garancija

I ova se vrsta osiguranja, vrlo malo prisutna na trţištu, moţe svrstati u jednu

vrstu kreditnih osiguranja.

U sluĉaju zahtjeva za osiguranjem osiguratelj moţe na fakultativnoj osnovi

ponuditi zakljuĉivanje pod odreĊenim uvjetima.

16. 01 Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog poţara i nekih

drugih opasnosti

Ova se vrsta osiguranja iz skupine osiguranja od financijskih gubitaka provodi

prema Uvjetima i Premijskom sustavu za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog

poţara i nekih drugih opasnosti, a na koja se primjenjuju i Opći uvjeti za osiguranje

imovine.

U osigurateljnim se krugovima ĉešće moţe ĉuti pod nazivom ''poţar

šomaţ''.104

Prema Uvjetima, predmet osiguranja mogu biti:

- dobit prije oporezivanja,

- odreĊeni troškovi poslovanja.

Dobit prije oporezivanja predstavlja onu dobit koja se ostvaruje obavljanjem

registrirane gospodarstvene djelatnosti, kao i prihoda vezanih za nju. Stoga se ne

smatra dobit onaj dio dobiti koji se ostvaruje izvan toga kao npr. poslovanjem u

prometu novĉanih sredstava, prihodima od kamata, poslovanjem jedinica u

inozemstvu i sl.

104

Franc.: chomage – zastoj, mirovanje = prekid proizvodnje.

152

U troškove poslovanja ulaze samo oni troškovi koji su fiksnog karaktera i

nastaju neovisno o tome obavlja li se proizvodnja ili ne, a koje osiguranik mora

snositi. Ne smatraju se troškovima oni troškovi koji su izravno vezani za obavljanje

proizvodnje kao: troškovi sirovina i materijala, utrošene energija i sl.

Osiguranjem od opasnosti prekida rada zbog poţara i nekih drugih opasnosti

pruţa se osiguravajuća zaštita od osnovnih i dopunskih opasnosti prema Uvjetima za

osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti.

Prema Uvjetima štetom od prekida rada smatra se iznos dobiti koju osiguranik

u razdoblju stajanja zbog prekida rada nije mogao ostvariti i nepokriveni iznos

osiguranih troškova ostvarenih odnosno nastalih u razdoblju stajanja.

Osiguratelj je u obvezi naknaditi štete koje bi nastale od prekida rada u

ugovorenom trajanju od najmanje tri mjeseca do 12 mjeseci, raĉunajući od dana kad je

nastao osigurani sluĉaj.

Jamstveni se rok moţe ugovoriti u trajanju i do 24 mjeseca, ako se to posebno

ugovori i plati posebna premija.

Duţina ugovorenog jamstvenog roka tijekom trajanja osiguranja smanjuje se

sukcesivno za odgovarajući broj dana za koje je bila obraĉunata naknada. Kod

sljedećeg prekida rada osiguratelj je obvezan samo za neiskorišteno razdoblje

jamstvenog roka.

Osiguranje prestaje kada ugovaratelj osiguranja iskoristi pravo iz cijeloga

jamstvenog roka zbog jednog ili više prekida rada.

Premijski sustav se primjenjuje za osiguranje od opasnosti prekida rada zbog

poţara i nekih drugih opasnosti kod pravnih osoba koje po zakonskim propisima

samostalno, redovito i trajno stjeĉu i utvrĊuju ukupni prihod ili dobit. Osiguranje

osobnog prihoda i troškova u pravilu se sklapa za pravnu osobu na istoj lokaciji, a za

najkraće razdoblje od godinu dana. Mogu se osigurati samo pojedini troškovi i

pojedini dijelovi ukupnog prihoda.

Prema Premijskom sustavu temelji za odreĊivanje premije su:

- odgovarajuća godišnja premijska stopa za osiguranje od poţara i nekih drugih

opasnosti uvećana za doplatke i smanjena za popuste, osim za trajanje osiguranja;

- ugovoreno razdoblje u kojem se šteta naknaĊuje (jamstveni rok) zbog

neostvarenog ukupnog prihoda i nastanka odreĊenih troškova.

Obraĉunski faktori kreću se od 4,40 za ugovoreni jamstveni rok od tri

mjeseca, 2,40 za osam mjeseci do 2,00 za 12 mjeseci.

16.02 Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog loma strojeva

Ova vrsta osiguranja, koja je novijeg datuma i izuzetno slabo prisutna na

osigurateljnom trţištu, pokriva gubitke koji nastanu zbog rizika koje pokrivaju Uvjeti

za osiguranje strojeva od loma.

Prema Uvjetima predmet osiguranja su, u pravilu, samo pojedini strojevi u

tehnološkom procesu koji bi mogli izazvati duţi prekid proizvodnje, a time i

financijske gubitke.

Za ovu vrstu osiguranja postoje sljedeće pretpostavke:

- zbog nastupa osiguranog sluĉaja moţe doći do duţeg zastoja proizvodnje i znaĉajnih

gubitaka;

- da je oprema dobro odrţavana;

- da nije u upotrebi duţe od odreĊenog vremena;

- da postoji mogućnost brzog popravka ili nabave;

- da postoje kadrovi osposobljeni za preuzimanje rizika i procjenu štete.

153

16.03 Osiguranje raznih priredbi zbog atmosferskih oborina

Na ovu se vrstu osiguranja primjenjuju odgovarajući uvjeti i premijski sustav,

kao i Opći uvjeti za osiguranje imovine.

Prema Uvjetima za osiguranje sportskih, kulturnih i sliĉnih priredaba protiv

atmosferskih oborina predmet osiguranja je bruto prihod koji se oĉekuje od priredbe ili

iznos troškova koji bi nastali u svezi s osiguranom priredbom.

Svotu osiguranja ĉini iznos bruto prihoda ili troškova koje je ugovaratelj

osiguranja ugovorio. Osiguratelj je obvezan naknaditi štetu prouzroĉenu

atmosferskim oborinama koje prelaze ugovorenu visinu navedenu u polici osiguranja.

Ta se visina vodenih oborina mjeri u milimetrima mjernim instrumentima koje

upotrebljava hidrometeorološka sluţba.

Ako se zbog atmosferskih nepogoda priredba odrţi u zatvorenom prostoru,

osiguraniku se naknaĊuje razlika izmeĊu predviĊenog i ostvarenog bruto prihoda ili

iznos nepokrivenih troškova iz prihoda priredbe.

16.04 Osiguranje od šteta zbog otkupa krivotvorenih inozemnih sredstava

plaćanja

Prema tipskom ugovoru, koji postoji za ovu vrstu osiguranja, i kojim je

reguliran opseg pokrića (uţe i šire pokriće), postoje dvije grupe osiguranja:

- osiguranje otkupa valutnih falsifikata za strana sredstva plaćanja,

- osiguranje otkupa falsifikata za kunska sredstva plaćanja.

16.05 Osiguranje opasnosti otkaza turistiĉkih putovanja

Osiguranje opasnosti otkaza turistiĉkih putovanja spada u nove vrste

osiguranja od financijskih gubitaka. Kao osiguranje imovinskih interesa pruţa

osiguravajuće pokriće osiguraniku za financijski gubitak nastao iz razloga otkaza

turistiĉkih putovanja.

Provodi se prema Posebnim uvjetima i Premijskom sustavu za osiguranje

otkaza ugovorenoga turistiĉkog putovanja.

Ako je osiguranik prisiljen otkazati putovanje ili prekinuti zapoĉeto, duţan je

o tome obavijestiti osiguratelja najkasnije u roku od 15 dana od dana otkaza ili prekida

putovanja, a uz pismeni odštetni zahtjev duţan je priloţiti svu potrebnu dokumentaciju

za utvrĊivanje uzroka otkaza ili prekida putovanja i visinu odštete.

18.01 Turistiĉko osiguranje

Prema navedenom Pravilniku turistiĉko osiguranje je vrsta koja spada u

skupinu putnih osiguranja.

U posebnim uvjetima utvrĊeni su rizici i njihov opseg, a prema premijskom

sustavu i ĉimbenici za utvrĊivanje premije.

18.03 Putno zdravstveno osiguranje

Ova vrsta osiguranja ima svojstva zdravstvenog osiguranja i osiguranja od

nezgode, jer obuhvaća dragovoljno zdravstveno osiguranje za vrijeme puta i boravka u

inozemstvu, s ukljuĉenim troškovima lijeĉenja i troškovima prijevoza te osiguranja

putnika od nezgode.

154

Pri ugovaranju se obvezno ugovara dragovoljno zdravstveno osiguranje za

vrijeme puta i boravka u inozemstvu, a ostala se dopunska osiguranja ugovaraju po

izboru osiguranika.

Ovisno o trajanju putovanja, tarifa sadrţi više tablica. Osobe ĉije je mjesto

boravka u Republici Hrvatskoj ugovor o osiguranju moraju sklopiti prije poĉetka

putovanja u inozemstvo. Ugovor se smatra sklopljenim kada je izdana polica i plaćena

premija osiguranja.

18.04 Osiguranje pomoći (asistencije) za vrijeme puta, izvan mjesta boravka ili

prebivališta

U sustavu putnih osiguranja ova je vrsta osiguranja novijeg datuma i još

uvijek nedovoljno raširena.

Posebnim je uvjetima regulirano osiguranje pomoći (asistencije) za vrijeme

puta izvan mjesta boravka ili prebivališta, a u premijskom sustavu (tarifi) navedeni su

temelji za utvrĊivanje premije osiguranja.

5.2.1.3. TRANSPORTNA OSIGURANJA

Polazeći od kriterija srodnosti predmeta osiguranja odnosno zajedniĉkih

obiljeţja rizika, grupacija transportnih osiguranja obuhvaća skupine osiguranja 05, 06,

07, 11 i 12. Skupina 05

105 Osiguranje zraĉnih letjelica obuhvaća sljedeće dvije vrste

osiguranja:

05.01 Kasko osiguranje zraĉnih letjelica,

05.02 Kasko osiguranje zraĉnih plovila.

Skupinu 06106

Osiguranje plovila ĉine sljedeće vrste osiguranja:

06.01 Kasko osiguranje brodova i brodica u pomorskoj plovidbi,

06.02 Kasko osiguranje brodova i ĉamaca u rijeĉnoj plovidbi,

06.03 Kasko osiguranje brodova i ĉamaca u jezerskoj plovidbi,

06.04 Kasko osiguranje brodova u izgradnji,

06.05 Kasko osiguranje platformi,

06.99 Ostala kasko osiguranja plovila. U skupinu 07

107 Osiguranje robe u prijevozu ulaze ove vrste osiguranja:

07.01 Osiguranje robe u pomorskom prijevozu,

07.02 Osiguranje robe u avionskom prijevozu,

07.03 Osiguranje robe u kopnenom prijevozu,

07.04 Osiguranje robe za vrijeme uskladištenja,

07.99 Ostala osiguranja robe u prijevozu. Skupini 11

108 Osiguranje od odgovornosti za upotrebu zraĉnih letjelica

pripadaju ove dvije vrste osiguranja:

105


likvidirane štete 6.486.000 kn (0,2% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 106


887, likvidirane štete 75.837.000 kn (1,9% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 107




likvidirane štete 57.000 kn (0,0% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007.

155

11.01 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zraĉnih letjelica od


11.02 Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zraĉnih letjelica od odgovornosti

svih vrsta (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz u

zraĉnom prijevozu). Skupina 12

109 Osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila obuhvaća

sljedeće vrste osiguranja:

12.01 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika pomorskih

brodova (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz),

12.02 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika rijeĉnih i

jezerskih plovila (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na

prijevoz),

12.03 Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodica

na motorni pogon za štete trećim osobama,

12.99 Ostala osiguranja od odgovornosti za upotrebu plovila.

Rizici koji su polazna osnova za zakljuĉivanje navedenih transportnih

osiguranja (transportni rizici) mogu biti:

- osnovni rizici: pojavljuju se u svakoj vrsti osiguranja;

- dopunski rizici: svojstveni su samo nekim vrstama osiguranja;

- ratni i politiĉki rizici: svojstveni su ratnim uvjetima i posebnim politiĉkim

situacijama, osiguravaju se na zahtjev osiguranika i za njih se najĉešće izdaje posebna

polica.

Ugovori o transportnom osiguranju mogu se podijeliti na dva osnovna oblika:

- pojedinaĉni ugovori: njima se osiguravaju pojedine konkretne stvari, npr. neka

pošiljka na konkretnoj relaciji;

- opći ili okvirni ugovori: odnose se npr. na sve pošiljke nekog osiguranika tijekom

odreĊenog vremenskog razdoblja.

Pri tome treba imati u vidu da su transportna osiguranja, razvijajući se kroz

povijest, zadrţala neke svoje znaĉajke i specifiĉnosti koje ih i danas izdvajaju od

ostalih osiguranja.

Prema Petranoviću, najvaţnije znaĉajke i specifiĉnosti transportnih osiguranja

oĉituju se u sljedećim elementima:110

- za sklapanje ugovora o osiguranju nije potrebna forma ili pismeni oblik;

- polica u plovidbenom osiguranju izdaje se na traţenje ugovaratelja osiguranja; moţe

se izdati u nekoliko izvornih primjeraka; u policu se ne unosi podatak o premiji

osiguranja (to nije bitno za dokazivanje prava iz ugovora o osiguranju);

- izvozna polica je ne samo dokazna isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju,

već i isprava o dugu, tj.obvezi osiguratelja iz sklopljenog ugovora;

- u osiguranju meĊunarodnog transporta primjenjuje se meĊunarodna praksa i uvjeti

osiguranja;

- u plovidbenom osiguranju postoje specifiĉni instituti, npr. institut generalne

havarije, institut spašavanja;

- metoda i sustav procjene i likvidacije šteta je drukĉiji: utvrĊivanje štete je obveza

osiguranika, likvidacija štete na temelju izvedenog totalnog gubitka i dr.;

109


110, likvidirane štete 5.841.000 kn (0,1% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 110

Isto, str. 279-280.

156

- širina pokrića moţe se po volji stranaka ugovarati, što je u ostalim vrstama

osiguranja samo izuzetak;

- transportna osiguranja imaju velike mogućnosti prilagoĊavanja potrebama

svakodnevne prakse i specifiĉnih interesa;

- ugovor o transportnom osiguranju moţe zakljuĉiti svaka osoba koja ima ili bi mogla

imati osigurljiv interes na predmetu osiguranja, dakle: kupac, prodavalac, špediter,

vozar, posrednik i dr.;

- ugovor o osiguranju moţe se sklopiti i kad je već nastao osigurani sluĉaj, pa i u

sluĉaju kad su obje ugovorne strane znale da se sluĉaj dogodio, ali nisu znale za opseg

nastale štete.

Kao i kod prethodnih toĉaka, i u nastavku ove toĉke kratko ćemo se upoznati s

najvaţnijim svojstvima svake od navedenih vrsta transportnih osiguranja.

05.01 Kasko osiguranje zraĉnih letjelica

05.02 Kasko osiguranje zraĉnih plovila

Ove su dvije vrste osiguranja, prema navedenom Pravilniku, nastale iz jedne

vrste: 05.01 Kasko osiguranje zraĉnih letjelica i drugih zraĉnih plovila, koja je

usvojena prema europskim standardima u Republici Hrvatskoj od 01.sijeĉnja.1998.

godine.

Ovo se kasko osiguranje provodi prema Uvjetima za kasko osiguranje plovila

i Premijskom sustavu za kasko osiguranje zraĉnih letjelica i drugih plovila.

Osigurateljno pokriće obuhvaća:

- svaki gubitak ili štetu na osiguranom zraĉnom plovilu nastalu kao posljedica

izvanrednog dogaĊaja za vrijeme leta ili pomicanjem na uzletnoj stazi;

- naknadu, gubitak ili štete nastale zbog nemarnosti kapetana, pilota i ostalih ĉlanova

posade osiguranoga zraĉnog plovila;

- naknadu troškova koji su bili opravdano prouzroĉeni spašavanjem zraĉnog plovila;

- troškove prijevoza oštećenog zraĉnog plovila do mjesta na kojem će biti popravljeno.

Pokriće se odnosi na sve faze operacija kroz koje prolazi zrakoplov pri

njegovoj upotrebi, tj. za vrijeme leta, stajanja na zemlji ili u hangaru, za vrijeme

rulanja ili klizanja po vodi, za vrijeme usidrenja, te pri izvlaĉenju na kopno i spuštanja

na vodu (kod hidroavijacije).

Ugovorom o osiguranju moguće je pruţiti osigurateljno pokriće samo za

vrijeme leta ili samo za vrijeme stajanja na zemlji itd., a ugovor se moţe sklopiti na

odreĊeno vrijeme (npr. za godinu dana) ili na odreĊeno putovanje (let).

U granicama pruţenog pokrića redovito se iskljuĉuju štete nastale posredno ili

neposredno zbog mana ili nesposobnosti letjelice za sigurnu zraĉnu plovidbu, ako je

osiguranik za njih znao ili mogao znati duţnom paţnjom, a nije sprijeĉio nastanak

štete iako je mogao. TakoĊer se obiĉno iz pokrića iskljuĉuju troškovi popravka

mehaniĉkog loma i zastoja na elektronskim, elektriĉnim, hidrauliĉnim i mehaniĉkim

ureĊajima ili motoru. U uvjetima za osiguranje zrakoplova definirani su odreĊeni

pojmovi i izrazi bitni za tumaĉenje i primjenu uvjeta osiguranja.111

111

Isto, str. 329.:

- zrakoplov znaĉi trup zrakoplovnog objekta tipa aviona, helikopter, jedrilica i sl., kako je navedeno u

polici osiguranja skupa s motorom, standardnim instrumentima i opremom;

- ''let'' ili ''letenje'' razdobljeje koje poĉinje od trenutka kada zrakoplov poĉne rulati radi polijetanja odnosno

od trenutka pokušaja polijetanja, i traje dok zrakoplov sleti i nakon dodira sa zemljom ili vodom završi

rulanje odnosno klizanje po vodi;

157

Krajnja obveza osiguratelja za naknadu štete je maksimalno osigurana svota.

Prema Premijskom sustavu (cjeniku) za kasko osiguranje zraĉnih letjelica i drugih

plovila postoje tri premijske grupe:

- Premijska grupa 1. Osiguranje zraĉnih plovila u unutarnjem domaćem prometu –

puno pokriće;

- Premijska grupa 2. Osiguranje pojedinaĉnih poleta i to:

- osiguranje prototipova,

- osiguranje pokusnih poleta na natjecanjima,

- osiguranje poleta – dopunsko uz premijsku grupu 1,

- osiguranje pojedinaĉnih poleta;

- Premijska grupa 3. Osiguranje zraĉnih plovila na zemlji.

06.01 Kasko osiguranje brodova i brodica u pomorskoj plovidbi

Brod je plovni objekt duljine 12 ili više metara i registracijskog obujma 15 ili

više BRT,112

a brodica se moţe definirati kao plovni objekt namijenjen za plovidbu

morem ĉija je duljina veća od 2,5 metara ili ukupna snaga porivnih strojeva veća od 5

kw.

Brodovi i brodice se u pomorskoj plovidbi mogu osigurati:

- domaćim kasko osiguranjem,

- meĊunarodnim kasko osiguranjem.

Prema Pomorskom zakoniku113

u domaćem su kasko osiguranju pokriveni

sljedeći rizici:

- plovidbena nezgoda,

- elementarna nepogoda,

- eksplozija,

- poţar,

- razbojstvo.

Ovi se rizici mogu i smanjiti, što se posebno navodi u polici.

Prema istom Zakoniku osiguranjem su pokriveni u granicama produţenog

pokrića gubici i oštećenja kao i troškovi koji su nastali u svezi s osiguranim rizikom

(osigurane štete):

- potpuni gubitak osiguranog broda ili brodice,

- djelomiĉni gubitak i oštećenje osiguranog predmeta,

- troškovi spašavanja,

- troškovi neposredno prouzroĉeni nastupom osiguranog sluĉaja,

- nagrada za spašavanje,

- troškovi utvrĊivanja i likvidacije štete,

- zajedniĉka havarija (ili generalna havarija).

- ''rulanje'' je pokretanje zrakoplova na zemlji vlastitim motorima, zamahom pokreta ili tegljenjem, a

kod hidroaviona pod rulanjem se podrazumijeva stanje koje nije definirano kao ''let'' ili ''usidrenje'';

- ''usidrenje'' je razdoblje u kojemu se hidroavion nalazi u plovnom stanju usidren ili privezan, ukljuĉivši

porinuće i izvlaĉenje iz vode;

- ''na zemlji'', oznaĉava razdoblje u kojem zrakoplov ne leti ili ne rula (ne odnosi se na hidroavione u plovnom

stanju). 112

Isto, str. 319.: BRT = bruto-registarska tona, 1 RT (registarska tona) odgovara obujmu 2,8316 m3; BRT, tj.

bruto-registarska tona je ukupan prostor kojim raspolaţe brod za smještaj tereta ukljuĉujući i prostor u kojem

se nalaze strojevi, pogonsko gorivo, smještaj brodskih potrepština. Neto-registarska tonaţa broda je prostor

iskljuĉivo za smještaj tereta, tzv. koristan prostor broda. 113


158

Primjer 5-8. Ponuda kasko osiguranja brodova i brodica u pomorskoj plovidbi

159

MeĊunarodni pomorski kasko provodi se prema institutskim klauzulama za

osiguranje brodova prema kojima su pokriveni sljedeći rizici:

- rizici mora, rijeka, jezera i drugih plovnih voda;

- poţar, eksplozija;

- nasilna kraĊa uz upotrebu sile od osobe izvan osiguranog broda;

- izbacivanje u more;

- piraterija;

- potres, vulkanska erupcija i udar groma;

- nezgoda prilikom krcanja, iskrcavanja ili preslagivanja tereta ili goriva;

- nepaţnja zapovjednika, ĉasnika, posade ili peljara;

- baraterija zapovjednika, ĉasnika ili posade;

- rizik zagaĊivanja;

- drugi rizici (vidi primjer 5-8.: ponuda kasko osiguranja brodova i brodica u

pomorskoj plovidbi).

06. 02 Kasko osiguranje brodova i ĉamaca u rijeĉnoj plovidbi

06. 03 Kasko osiguranje brodova i ĉamaca u jezerskoj plovidbi

Ove dvije vrste kasko osiguranja obuhvaćaju brodove i ĉamce u rijeĉnoj

odnosno jezerskoj plovidbi.

Zakljuĉivanje osiguranja temelji se na domaćim uvjetima za osiguranje kaska

i odgovarajućem cjeniku premija. Uvjeti osiguranja sliĉni su uvjetima za osiguranje

domaćeg pomorskog kaska s odgovarajućim odredbama koje su specifiĉne rijeĉnoj

odnosno jezerskoj plovidbi.

06. 04 Kasko osiguranje brodova u izgradnji

Ova se vrsta osiguranja razlikuje od drugih transportnih osiguranja jer

obuhvaća i neke rizike nesvojstvene transportnim osiguranjima kao što su montaţni

rizici i rizici potonuća broda.

Kasko osiguranje brodova u izgradnji obuhvaća razne rizike ovisno o fazama

izgradnje. To su:

- gradnja broda na navozu ili u suhom doku, odnosno gradnja i montaţa pojedinih

sekcija te glavnih i pomoćnih strojeva i ureĊaja;

- porinuće broda;

- daljnja gradnja i oprema broda u luci;

- probne voţnje.

Polica za kasko osiguranje brodova u izgradnji izraĊena je po principu pokrića

''svi rizici'', a ne po standardnom taksativnom nabrajanju pokrivenih rizika.

06. 05 Kasko osiguranje platformi

Specifiĉnost ove vrste osiguranja je u tome što se provodi po uvjetima na

meĊunarodnom trţištu.

Premije kasko osiguranja platformi, s obzirom na velike vrijednosti i visoke

franšize, ovise o pokrivenim rizicima te izboru franšiza.

OdreĊuje ih meĊunarodno trţište reosiguranja jer se ovaj rizik plasira u

reosiguranje s izrazito visokim udjelom.

160

07.01 Osiguranje robe u pomorskom prijevozu

07.02. Osiguranje robe u avionskom prijevozu

07.03 Osiguranje robe u kopnenom prijevozu

07.04 Osiguranje robe za vrijeme uskladištenja

07.99 Ostala osiguranja robe u prijevozu

Navedene šifre i vrste osiguranja robe u prijevozu rezultat su europskih

standarda po kojima je podjela napravljena prema sredstvima za prijevoz robe.114

Stvari koje se prevoze ili prenose iz jednog mjesta na drugo bilo kojim

prijevoznim sredstvom ili na bilo koji naĉin, roba su u prijevozu, teret odnosno kargo

(španj.: cargo – brodski tovar = teret).

I kod nas je kargo uobiĉajen naziv, pa su, kao i u mnogim zemljama, ova

osiguranja podijeljena u dvije skupine:

- osiguranje domaćeg karga (prijevoz robe u granicama zemlje) i

- osiguranje meĊunarodnog karga (kada prijevoz robe prelazi granicu zemlje).

Stoga će naš osvrt na navedene vrste osiguranja biti prema ovoj podjeli u dvije

skupine.115

1. Osiguranje domaćeg karga

U osiguranju domaćeg karga (prijevoza robe u granicama zemlje)

osigurateljno se pokriće moţe ugovoriti na dva naĉina:

- sklapanjem generalne police za osiguranje domaćeg karga,

- sklapanjem pojedinaĉnog osiguranja robe u prijevozu.

a. Generalna polica osiguranja domaćeg karga

Generalna polica pokriva sve pošiljke koje se prevoze i/ili prenose na rizik

osiguranika bilo kojim prijevoznim sredstvom, osim pošiljki u meĊunarodnom

transportu koje nisu pokrivene ovim osiguranjem, a odnose se:

- na prijevoz po meĊunarodnoj prijevoznoj ispravi;

- ako pošiljku prate carinski dokumenti;

- ako faktura za pošiljku glasi na stranu valutu bez obzira na to radi li se o stranom ili

domaćem kupcu odnosno posredniku.

Iz automatskog pokrića generalne police iskljuĉeni su:

- umjetniĉki, muzejski, numizmatiĉki i filatelistiĉki predmeti odnosno zbirke;

- novac i vrijednosni papiri;

- dragocjenosti i izrade od plemenitih metala;

- razni rariteti i sliĉni predmeti koji su posebno vrijedni;

- samozapaljivi i samoeksplozivni predmeti i tvari.

Pošiljke navedenih predmeta pokrivene su osiguranjem samo ako osiguranik prijavi

pošiljku prije nego što je saznao za štetu i ako plati dopunsku premiju.

Pokriće je ''svi rizici'', a iskljuĉeni su samo neki posebni rizici.

Prema uvjetima osiguranja pošiljka je osigurana na fakturnu odnosno stvarnu

vrijednost ukljuĉivši prijevozne troškove i vrijednost ambalaţe, ako to nije sadrţano u

114

Prijenos, prijevoz, premještanje i sl. predmeta unutar pogona, skladišta, radilišta, luke i sl. nije predmet

transportnog osiguranja. 115

U praksi se dogaĊa da se i domaći i meĊunarodni kargo nalaze u pojedinoj vrsti osiguranja jer je podjela

uĉinjena prema sredstvima za prijevoz robe; i obrnuto, dogaĊa se da se npr. osiguranje robe u kopnenom

prijevozu obavlja i po domaćem i po meĊunarodnom kargu.

161

fakturi, a padaju na teret osiguranika. Osiguranje je pruţeno po klauzuli ''od skladišta

do skladišta'' od trenutka kada pošiljka napušta mjesto uskladištenja u svrhu

neposredne opreme, a prestaje trenutkom uskladištenja u odredištu.

Premija se obraĉunava za cijelu godinu unaprijed, najĉešće temeljem podataka

iz završnog raĉuna prethodne godine s mogućnošću korekcije ako se predviĊa

povećanje ili smanjenje prometa. Naplata premije moţe se vršiti u obrocima.

Premijske stope koje su navedene u tarifi predstavaljaju prosjeĉne premijske stope.

One se korigiraju ovisno o konkretnom osiguraniku odnosno njegovoj djelatnosti.

Osiguranik je duţan zapisnikom ili na drugi naĉin utvrditi nastalu štetu onda

kada je za nju saznao. U zapisniku se navode bitni elementi za likvidaciju štete kao:

podatci o pošiljci, naĉinu pakiranja robe, prijevoznom sredstvu, datumu isporuke,

datumu predaje na prijevoz i sl., te podatci o veliĉini same štete.

b. Pojedinaĉno osiguranje domaćeg karga

Police pojedinaĉnog osiguranja domaćeg karga se u pravilu ispostavljaju

temeljem pismene ponude osiguranika upućene osiguratelju prije poĉetka prijevoza

pojedinaĉne pošiljke.

U ponudi se navodi: poĉetak prijevoza, opis i vrijednost pošiljke, širina

pokrića, relacija i prijevozno sredstvo. U odnosu na generalnu policu kod pojedinaĉnih

se polica pokriće moţe ugovoriti kao:

- pokriće A: svi rizici,

- pokriće B: osnovni rizici.

Pokriće A: svi rizici ukljuĉuje osnovne rizike (pokriće B: prometnu nezgodu

prema vrsti prijevoznog sredstva, elementarnu nepogodu, kraĊu, poţar, eksploziju i

dr.) te lom, oštećenje i deformacije osiguranih stvari, rasipanje, curenje, pokisnuće,

dodir s drugom robom; a mogu se osigurati i dodatni rizici: kvar i smrzavanje

lakopokvarljivih proizvoda, uginuća i lom nogu ţivotinja iz bilo kojeg uzroka i dr.

Cjenik za osiguranje domaćeg karga takoĊer se dijeli u dvije tarife:

Tarifu 1. – osiguranje robe prema generalnoj polici (gdje su sve robe svrstane u tri

grupe prema predmetu poslovanja osiguranika);

Tarifu 2. – osiguranje robe prema pojedinaĉnoj polici (sadrţi ĉetiri tablice: prva tablica

ima utvrĊene premijske stope prema širini pokrića – A svi rizici i B osnovni rizici, a u

ostale je tri tablice utvrĊena dodatna premija za predmete odnosno rizike kod kojih se

proširuje pokriće na specijalne rizike).

2. Osiguranje meĊunarodnog karga

Osiguranje meĊunarodnog karga obuhvaća tri skupine osiguranja:

- osiguranje uvoznog karga (osiguranje robe u uvozu),

- osiguranje izvoznog karga (osiguranje robe u izvozu),

- osiguranje tranzitnog karga (osiguranje robe koja se prevozi preko teritorija naše

zemlje sa zadrţavanjem ili bez zadrţavanja u njoj).

U meĊunarodnom se prometu ranije koristila engleska S.G. polica, koja je bila

prilagoĊena osiguranju meĊunarodnog karga. Umjesto nje u upotrebi je nova polica,

koja nosi naziv na engleskom jeziku – Marine Policy (MAR). Ona sadrţi najvaţnije

elemente kao što su: ime i izjava osiguratelja o preuzimanju rizika osiguranja, broj

police, ime osiguranika, ime broda, putovanja i sl. Iako nosi naziv pomorska polica,

ona se primjenjuje i na ostala transportna kargo osiguranja bez obzira na vrstu

prijevoznog sredstva.

162

Uz MAR policu je izraĊen veći broj osnovnih i specijalnih kompleta i

institutskih klauzula. Od njih su najvaţnija tri osnovna kompleta:

- komplet klauzula (A): primjenjuje principe pokrića ''all risks'' (svi rizici),

- kompleti klauzula (B) i (C): primjenjuje principe pokrića ''named perils'' (navedeni

rizici).

U osiguranju meĊunarodnog karga u primjeni su dvije vrste polica: prenosive

(po naredbi) i neprenosive.

Cjenik osiguranja sadrţi ĉetiri tarife, od kojih su prve tri opće, a ĉetvrta

posebna. Opće su tarife:

Tarifa 1. – pomorski prijevoz, sadrţava osam tarifnih skupina;

Tarifa 2. – kopneni, zraĉni i rijeĉni prijevoz, sadrţava ĉetiri tarifne skupine;

Tarifa 3. – za kombinirani prijevoz, sadrţava tri tarifne skupine.

U Tarifi 4. navedene su premijske stope za posebna osiguranja.

11.01 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zraĉnih letjelica od



osiguranja.

11.02 Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zraĉnih letjelica od odgovornosti

svih vrsta (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz u

zraĉnom prijevozu)

Prema uvjetima ovom je vrstom osiguranja osiguratelj u mogućnosti zakljuĉiti

osiguranje vlasnika odnosno korisnika zraĉnih letjelica od odgovornosti za štete:

prema putnicima zrakoplova (koji se po obveznom osiguranju ne smatraju trećim

osobama), vozara za robu primljenu na prijevoz u zraĉnom prijevozu, nastale uslijed

kemijskih rizika i druge štete.

12.01 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika pomorskih

brodova (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz)

Prema Paviću116

''pri obavljanju plovidbenih djelatnosti na moru postoje

trostruki mogući izvori odgovornosti za njihova nositelja:

- ugovor na odgovornost (odgovornost iz ugovora o prijevozu stvari, ugovora o

tegljenju i dr.) i

- izvanugovorna odgovornost (odgovornost iz sudara brodova, udara broda, uklanjanje

podrtine, izljev ulja i dr.), obveze prema vlastitoj posadi (odgovornost za smrt i

tjelesne ozljede, troškovi lijeĉenja, repatrijacije i sl.)''.

Ugovorna odgovornost brodara, prema istom autoru, nastaje povredom

ispunjenja ugovorom preuzete obveze iz ugovora o prijevozu stvari morem, dok

izvanugovorna odgovornost brodara podrazumijeva duţnost naknade štete iz

obveznog pravnog odnosa odgovornosti za štetu koja proizlazi iz graĊanskog delikta.

U ovu odgovornost ulazi npr. odgovornost prouzroĉena sudarom brodova gdje

brodar ima poloţaj štetnika, oštećenik je osoba izvan ugovora, a obveza naknade štete

nastaje temeljem samog zakona. Premija osiguranja kod ove vrste osiguranja utvrĊuje

116

D. Pavić: Pravo pomorskog osiguranja, Narodne novine, Zagreb, 1997., str.190.

163

se temeljem individualne ocjene rizika, uzimajući u obzir najvaţnije ĉimbenike,

ukljuĉivo i odbitnu franšizu.

12.02 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika rijeĉnih i

jezerskih plovila (ukljuĉujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz)

Prema domaćim uvjetima za ovu vrstu osiguranja pokrivena je odgovornost za

štete prouzroĉene trećim osobama vlasnika odnosno korisnika rijeĉnih i jezerskih

plovila. Štete se prema cjeniku odnosno tarifama premija naknaĊuju u stvarnom

iznosu, ali najviše do ugovorene svote osiguranja.

12.03 Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodica

na motorni pogon za štete trećim osobama


osiguranja.

5.2.1.4. OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

Grupacija osiguranja od odgovornosti pokriva sve vrste odgovornosti, osim

odgovornosti navedenih pod: 10, 11 i 12, te troškove odvjetnika i druge troškove

sudskog postupka.

Obuhvaća skupine osiguranja 13 i 17.

Skupinu 13117

Ostala osiguranja od odgovornosti ĉine sljedeće vrste

osiguranja:

13.01 Osiguranje ugovorne odgovornosti izvoĊaĉa graĊevinskih radova,

13.02 Osiguranje ugovorne odgovornosti izvoĊaĉa montaţnih radova,

13.03 Osiguranje od odgovornosti proizvoĊaĉa filmova,

13.04 Osiguranje od odgovornosti proizvoĊaĉa za proizvode,

13.05 Osiguranje od odgovornosti u ţeljezniĉkom prometu,

13.06 Osiguranje garancije proizvoĊaĉa, prodavaĉa i dobavljaĉa,

13.07 Osiguranje opće odgovornosti,

13.08 Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava za štete na

objektima zbog neispravne tehniĉke dokumentacije,

13.09 Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava,

13.10 Osiguranje od odgovornosti odvjetnika,

13.11 Osiguranje od odgovornosti javnih biljeţnika,

13.12 Osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki,

13.13 Osiguranje od odgovornosti špeditera,

13.14 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika marine,

13.15 Osiguranje od odgovornosti brodopopravljaĉa,

13.16 Osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih

djelatnosti,

13.17 Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti upravljanja

nekretninama,

117



164

13.18 Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lijeĉniĉke, stomatološke i

ljekarniĉke djelatnosti,

13.19 Osiguranje od odgovornosti steĉajnih upravitelja,

13.99 Ostala osiguranja od odgovornosti. Skupina 17

118 Osiguranje troškova pravne zaštite obuhvaća jednu vrstu

osiguranja:

17.01 Osiguranje troškova pravne zaštite i troškova sudskog postupka.

Osiguranja od odgovornosti u suštini spadaju u imovinska osiguranja, a

osnovno zajedniĉko svojstvo im je kriterij po kojem se odreĊuje nastanak obveze

osiguratelja.

Prema Zakonu o obveznim odnosima119

regulirano je da ''u sluĉaju osiguranja

od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim sluĉajem samo ako

treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. Osiguratelj snosi, u granicama iznosa

osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrĊivanja osiguranikove

odgovornosti…U sluĉaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba moţe zahtijevati

neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela dogaĊajem za koji

odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

Oštećena osoba ima, od dana kada se dogodio osigurani sluĉaj, vlastito pravo

na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema

osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.''

Osiguranja od odgovornosti za predmet osiguranja mogu imati izvanugovornu

i ugovornu odgovornost za štetu, te se mogu i podijeliti na ta dva oblika.

Prema Paukoviću120

najvaţnija svojstva osiguranja od odgovornosti su

sljedeća:

- osigurani sluĉaj je dogaĊaj, za koji je na temelju djelatnosti koju obavlja,

posjedovanja stvari, ugovornog odnosa ili svojstva kao izvora opasnosti, odgovoran

osiguranik zbog nastale štete trećoj osobi;

- pri sklapanju ugovora o osiguranju od odgovornosti ne utvrĊuje se vrijednost

predmeta ili konkretne stvari, već sama odgovornost;

- osiguranjem od odgovornosti štiti se osiguranik, ali i oštećenik;

- ne mogu se primijeniti neka naĉela iz imovinskog osiguranja vezana za svotu

osiguranja: nema mogućnosti podosiguranja, nema primjene naĉela razmjera,

naknadu dobiva treća osoba koja je nepoznata u trenutku sklapanja ugovora itd.;

- osiguratelj isplatom osigurnine ne stjeĉe regresno pravo od štetnika, jer je rijeĉ o

osiguraniku pa bi se u protivnom izgubio smisao ugovaranja osiguranja od

odgovornosti.

Kod osiguranja od odgovornosti mogu nastati znaĉajne štete, naroĉito ako su u

pitanju sudski sporovi.

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske krajem 2002. godine donio

orjentacijske kriterije za utvrĊivanje nematerijalnih šteta: 1. Kod fiziĉkih bolova naknada se razlikuje ovisno o jaĉini bolova. Za jake bolove

naknada moţe iznositi do 50 EUR po danu, za srednje bolove do 30 EUR po danu, a

za slabe bolove do 10 EUR po danu.

2. Za proţivljeni strah odreĊen je raspon naknada u iznosu od 300 do 4000 EUR.

118

2006. godine: broj osiguranja 7.795, bruto premija 2.864.000 kn (0,0% ukupne premije), broj šteta 2,

likvidirane štete 30.000 kn (0,0% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 119

ZOO, ĉl. 964., 965. 120

H. Pauković: Ugovor o osiguranju prema novom Zakonu o obveznim odnosima, Inţenjerski biro, Zagreb,

2005.

165

3. Za naruţenost se koriste stupnjevi naruţenosti, ali sudovi uzimaju u obzir i spol

stradale osobe, njezinu dob i posao koji obavlja. Tako vrijedi:

a. Za jaki stupanj naruţenosti razlikuje se:

- naruţenost vrlo uoĉljiva trećim osobama za koju je naknada do 5000 EUR,

- naruţenost koja je uoĉljiva samo katkada (ukućanima, na plaţi i sl.) za koju je

naknada do 3000 EUR;

b. Za srednji stupanj naruţenosti razlikuje se:


- naruţenost koja je uoĉljiva samo katkada (ukućanima, na plaţi i sl.), za koju je

naknada do 500 EUR;

c. Za laki stupanj naruţenosti razlikuje se:


- naruţenost koja je uoĉljiva samo katkada (ukućanima, na plaţi i sl.), za koju je

naknada do 350 EUR.

4. Za duševne boli zbog smanjenja ţivotne aktivnosti naknada se odreĊuje ovisno o

stupnju smanjenja ţivotne aktivnosti i ovisi o dobi i zanimanju oštećene osobe.

a. Za do 25 % smanjenja ţivotne aktivnosti naknada iznosi do 1000 EUR za

svakih10 % smanjenja;

b. Za više od 25 % do 40 % smanjenja ţivotne aktivnosti naknada iznosi do 1500

EUR za svakih 10 % smanjenja;

c. Za više od 40 % do 60 % smanjenja ţivotne aktivnosti naknada iznosi do 3000

EUR za svakih 10 % smanjenja;

d. Za više od 80 % do 100 % smanjenja ţivotne aktivnosti naknada iznosi do

10.000 EUR za svakih 10 % smanjenja.

5. Za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika naknada se razlikuje ovisno o

srodstvu, ali i o emocionalnoj i financijskoj povezanosti srodnika s osobom koja je

stradala.

a. Za sluĉaj smrti braĉnog i izvanbraĉnog druga i djeteta naknada iznosi do 30.000

EUR;

b. Za sluĉaj smrti roditelja vrijedi:

- djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi roditelja naknada iznosi do 30.000

EUR;

- djetetu koje je samostalno naknada iznosi do 20.000 EUR;

c. Braći i sestrama stradale osobe naknada iznosi do 10.000 EUR;

d. Roditeljima zbog gubitka ploda naknada iznosi do 10.000 EUR;

e. Za duševne boli zbog naroĉito teškog invaliditeta bliske osobe razmatra se svaki

pojedinaĉni sluĉaj i donosi odluka o visini naknade.

13.01 Osiguranje ugovorne odgovornosti izvoĊaĉa graĊevinskih radova

Ova se vrsta osiguranja moţe ugovoriti samostalno ili kao dopunska opasnost

kod osiguranja objekata u izgradnji.

U jamstvenom roku, tj. u ugovorenom razdoblju (koje u pravilu nije duţe od

24 mjeseca) osiguranje pokriva štete koje bi nastale na objektu u vremenu njegova

odrţavanja:

- zbog radova i aktivnosti osiguranika koji proizlaze iz ugovora o odrţavanju izmeĊu

investitora i ugovornoga izvoĊaĉa radova;

- nastale u vremenu odrţavanja, a imaju svoj neposredni uzrok u gradnji, i to prije

predaje objekta investitoru.

166

13.02 Osiguranje ugovorne odgovornosti izvoĊaĉa montaţnih radova

Kao i prethodna vrsta i ovo se osiguranje moţe ugovoriti samostalno ili kao

dopunska opasnost kod osiguranja objekata u montaţi.

U jamstvenom roku, tj. u ugovorenom razdoblju (takoĊer u pravilu do 24

mjeseca) osiguranje pokriva štete koje bi nastale na objektu u vremenu njegova

odrţavanja:

- zbog radova i aktivnosti osiguranika koji proizlaze iz ugovora o odrţavanju izmeĊu

investitora i ugovornoga izvoĊaĉa radova:

- nastale u vremenu odrţavanja, a imaju svoj neposredni uzrok u montaţi, i to prije

predaje objekta investitoru.

13.03 Osiguranje od odgovornosti proizvoĊaĉa filmova

I ova se vrsta osiguranja moţe zakljuĉiti samostalno ili kao dopunska

opasnost kod osiguranja filmske djelatnosti.

Njome se pruţa osigurateljna zaštita za štete za koje je odgovoran osiguranik -

proizvoĊaĉ filma – prema trećim osobama iz osnova odgovornosti svoje djelatnosti, a

najĉešće prilikom:

- izrade filma za vlastiti ili tuĊi raĉun,

- uskladištenja filmova,

- upotrebe zapreţnih vozila vlastitim ili tuĊim ţivotinjama ili pri korištenju domaćih

ţivotinja,

- insceniranja trka (konjskih, biciklistiĉkih, motornim vozilima, motorima, plovilima i

sl.), raznih borbi i sl., ako je to sastavni dio radnje filma i sl.

13.04 Osiguranje od odgovornosti proizvoĊaĉa za proizvode

Ova je vrsta osiguranja novijeg datuma i jedna je od rijetkih koje nemaju svoj

premijski sustav. Kod nje se premija odreĊuje prema: vrsti proizvoda i mogućim

opasnostima koje proizvod moţe izazvati, svoti osiguranja po štetnom dogaĊaju,

godišnjem limitu svih šteta, visini franšize i drugim ĉimbenicima.

Prema uvjetima ovim se osiguranjem štite treće osobe – potrošaĉi/kupci

proizvoda od šteta koje bi proizvodi mogli izazvati njihovom upotrebom, a rijeĉ je o

greškama koje su bile nevidljive i prošle su sve kontrole kod proizvoĊaĉa.

Osigurateljno se pokriće moţe pruţiti ne samo proizvoĊaĉu nego i drugim

osobama koje bi mogle biti odgovorne za naknadu štete (veletrgovac, trgovac na malo,

zastupnik).

U nekim zemljama obveznost ovog osiguranja proistjeĉe iz zakonskih

odredbi, u nekim temeljem zahtjeva kupaca za odreĊene proizvode, a u nekim je

obvezno za sve proizvode koji se uvoze.

Štete trećim osobama, prema uvjetima, obuhvaćaju smrt, povredu ili njihovo

narušeno zdravlje ili štete nanijete njihovoj imovini.

13.05 Osiguranje od odgovornosti u ţeljezniĉkom prometu

Ova se vrsta osiguranja, takoĊer, moţe koristiti samostalno, a moţe i temeljem

Posebnih uvjeta i Premijskog sustava za osiguranje imovine ţeljezniĉkih organizacija

kao dopunska opasnost.

167

Ugovaranje je moguće s razliĉitim opsezima pokrića i razliĉitim franšizama, a

pokrivaju se štete prema trećim osobama odnosno stvarima prema ugovorenoj svoti

osiguranja.

13.06 Osiguranje garancije proizvoĊaĉa, prodavaĉa i dobavljaĉa

Osiguranje garancije proizvoĊaĉa, prodavaĉa i dobavljaĉa nema poseban

premijski sustav, nego se premija odreĊuje temeljem individualne ocjene rizika uz

obvezno ugovaranje franšize.

Prema uvjetima da bi osiguranik naplatio štetu, štetni dogaĊaj mora biti

posljedica:

- greške u konstrukciji,

- greške u materijalu,

- greške uĉinjene u radionici,

- greške uĉinjene u montaţi.

Trajanje osiguranja se vezuje s trajanjem jamstva iz ugovora, ali ne moţe biti

duţe od 12 mjeseci.

13. 07 Osiguranje opće odgovornosti

Osiguranje opće odgovornosti osiguratelji provode po svojim uvjetima

odnosno premijskim sustavima (cjenicima premije).121

Prema Uvjetima predmet osiguranja je graĊansko-pravna izvanugovorna

(javna) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja te

oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. Treća osoba se moţe definirati kao oštećena

osoba u smislu graĊansko-pravne izvanugovorne (javne) odgovornosti za štetu, s tim

da se trećim osobama ne smatraju:

- ugovaratelj osiguranja, osiguranik i osiguratelj;

- djelatnici osiguranika, osim ako se posebno ugovori;

- braĉni drug, roditelji ili djeca osiguranika, kao i druge osobe koje s njim ţive u

zajedniĉkom kućanstvu i koje je duţan uzdrţavati;

- kod pravnih osoba: suvlasnik ugovaratelja ili osiguranika, osobe u vlasništvu ili

suvlasništvu ugovaratelja ili osiguranika;

- podugovaratelji i njihovi djelatnici u poslovima u kojima se ugovaratelj ili osiguranik

pojavljuje kao izvoĊaĉ radova odnosno nositelj posla;

- osobe kojima prouzroĉena šteta proizlazi iz povrede ugovorne (profesionalne)

obveze ugovaratelja ili osiguranika, neovisno o njihovu pravu po pravilima

izvanugovorne (javne) odgovornosti za štetu.

Prema Uvjetima, samo ako je to posebno ugovoreno, osiguranje se odnosi i na

odgovornost za ĉisto imovinske štete kojima se smatraju one štete koje nisu nastale ni

povredom tijela ili zdravlja neke osobe, ni oštećenjem odnosno uništenjem stvari.

Gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom sluĉaju je iznos

osiguranja umanjen za iznos obvezne i/ili ugovorne franšize, pa i onda kada za štetu

odgovara više osoba ĉija je odgovornost pokrivena ovim osiguranjem.

Uvjeti takoĊer reguliraju i pitanje agregatnog limita te udjela u šteti (franšizu).

Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane

sluĉajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine. On mora biti upisan u policu.

121

U Croatia osiguranju d.d. u primjeni su od 1.sijeĉnja 2006. godine novi Uvjeti za osiguranje od

izvanugovorne (javne) odgovornosti. Vaţeći Premijski sustav je posljednje izmjene i dopune imao

1. lipnja 2006. godine.

168

Primjer 5-9. Polica osiguranja opće odgovornosti

169


170

U svakoj šteti osiguranik sudjeluje s iznosom ugovorene franšize. Ako je

posebno ugovorena odgovornost osiguranika prema vlastitim djelatnicima, tada

osiguranik sudjeluje u svakoj šteti s iznosom od 4000 kn (obvezna franšiza). Iznad

iznosa obvezne franšize osiguranik moţe ugovoriti i iznos ugovorene franšize.

Franšize moraju biti upisane u policu osiguranja.

Premijski sustav za osiguranje od odgovornosti sastoji se od dvije premijske

grupe:

- Premijska grupa 1.: Javna odgovornost prema trećim osobama,

- Premijska grupa 2.: Odgovornost prema djelatnicima.

1. Javna odgovornost prema trećim osobama (premijska grupa 1.) obuhvaća:

osiguranje javne odgovornosti prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti, iz

organizacije športskih i drugih priredbi te u svojstvu privatne osobe.

Prema Premijskom sustavu temelji za odreĊivanje premije osiguranja su:

- izvor opasnosti,

- godišnji iznos ukupnog prihoda,

- veliĉina poduzeća (s obzirom na visinu ukupnog prihoda),

- visina pokrića (svota),

- opseg pokrića (franšiza),

- drugi temelji kako je to naznaĉeno u Premijskom sustavu.

2. Odgovornost prema djelatnicima (premijska grupa 2.) obuhvaća osiguranje

poslodavatelja od odgovornosti prema djelatnicima, uz uvjet da je sklopljeno i

osiguranje od javne odgovornosti prema trećim osobama po Tablici 1.122

Premijske

grupe 1.

Temelji za odreĊivanje premije osiguranja prema Premijskom sustavu su:

- neto platni fond,

- broj djelatnika,

- razred opasnosti,

- visina pokrića (svota),



Sastavni dio premijske grupe 2. Premijskog sustava ĉini Tablica razreda

opasnosti pojedinih djelatnosti. Prema njoj su, na osnovi Nacionalne klasifikacije

djelatnosti, sve djelatnosti svrstane u ĉetiri razreda opasnosti ovisno o teţini rizika

(vidi primjer 5-9.: polica osiguranja opće odgovornosti).

13. 08 Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava za štete na

objektima zbog neispravne tehniĉke dokumentacije

Ova se vrsta osiguranja od odgovornosti odnosi na odgovornost projektnih i

drugih društava za štete na objektima zbog neispravne tehniĉke dokumentacije. Veći

broj osiguratelja nema posebne uvjete za provedbu, nego se ona obavlja od sluĉaja do

sluĉaja.

Predmet osiguranja su zahtjevi prema osiguraniku zbog neispravne tehniĉke

dokumentacije uslijed koje je nastalo oštećenje ili uništenje osiguranih objekata, a u

svakoj šteti osiguranik sudjeluje s odbitnom franšizom.

122

Tablica 1. – Tablica premija za osiguranje od javne odgovornosti prema trećim osobama iz obavljanja

djelatnosti.

171

13. 09 Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava

I za ovu vrstu osiguranja veći broj osiguratelja nema posebne uvjete za

provedbu, nego se ona obavlja na fakultativnoj osnovi.

Predmet osiguranja od odgovornosti projektnih i drugih društava su zahtjevi

prema osiguraniku zbog pogreške pri struĉnom dijelu posla (izraĉuni, kalkulacije,

konstrukcije i tehnika izrade projektne dokumentacije), uslijed koje je kao posljedica

nastalo oštećenje ili uništenje osiguranih objekata (koji su već izgraĊeni ili će biti

izgraĊeni prema projektu osiguranika).

Obvezno se ugovara i odbitna franšiza u postotku.

13. 10 Osiguranje od odgovornosti odvjetnika

Prema Uvjetima za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, predmet osiguranja

je odvjetnikova zakonska odgovornost za štete koje bi svojom djelatnošću prouzroĉio

trećim osobama. Privatna odgovornost odvjetnika (odgovornost u svojstvu privatne

osobe) moţe se posebno ugovoriti.

Osiguranje od odgovornosti odvjetnika pokriva odgovornost svih vrsta

odvjetniĉkih ureda, koji po Posebnom premijskom sustavu mogu biti:

- Ured i pisarnica: odvjetnik moţe imati samo jedan ured;

- Zajedniĉki ured: više odvjetnika moţe imati zajedniĉki ured u kojem solidarno

odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedniĉkog ureda;

- Odvjetniĉko društvo: dva ili više odvjetnika mogu osnovati odvjetniĉki ured sa

svojstvom pravne osobe (odvjetniĉko društvo); ĉlanom odvjetniĉkog društva moţe

biti samo odvjetnik; odvjetnici koji rade u odvjetniĉkom društvu ne moraju biti

ĉlanovi društva; za pruţenu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetniĉkom

društvu odgovaraju po općim pravilima odgovornosti; ĉlanovi odvjetniĉkog društva

solidarno odgovaraju za obveze društva i odvjetnika koji u njemu obavljaju poslove

pravne pomoći nastale u svezi s pruţanjem te pomoći.

Temelji za odreĊivanje premije su:

- svota osiguranja,


- izvor opasnosti (broj djelatnika).

13. 11 Osiguranje od odgovornosti javnih biljeţnika

Prema uvjetima za osiguranje od odgovornosti javnih biljeţnika, predmet

osiguranja je zakonska odgovornost javnih biljeţnika i vršitelja duţnosti javnih

biljeţnika za štete prema trećim osobama iz obavljanja svoje sluţbe.

Osigurani sluĉaj predstavlja propust koji je uĉinio javni biljeţnik zbog kojeg

je došlo do štete njegovu klijentu kao trećoj osobi. Temelji za odreĊivanje premije su:

- svota osiguranja,


- izvor opasnosti (broj djelatnika).

172

13. 12 Osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki

Prema Posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki

predmet osiguranja je zakonska odgovornost za štete koje prouzroĉe ovlašteni revizori

poduzetnicima prilikom obavljanja revizija financijskih izvješća.

Revizija je postupak ispitivanja i ocjene financijskih izvješća te podataka i

metoda koji se primjenjuju pri sastavljanju financijskih izvješća, na temelju kojih se

daje struĉno mišljenje o realnosti i objektivnosti stanja imovine, kapitala, obveza i

rezultata poslovanja poduzetnika. Revizija obuhvaća i ispitivanje i ocjenu poslovanja,

organiziranosti poslovnih funkcija, naĉina donošenja poslovnih odluka i

funkcioniranja informacijskog sustava.

Osiguranjem nisu obuhvaćene štete od propusta u obavljanju revizije, koje su

bile poznate u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju. Ugovaratelj osiguranja je

duţan prijaviti štetu u roku od tri dana od dana nastanka osiguranog sluĉaja odnosno

od dana kad je za štetu doznao i mogao je prijaviti. Premija ovisi o broju obavljenih

revizija, vrsti revizija, svoti osiguranja te drugim ĉimbenicima.

13. 13 Osiguranje od odgovornosti špeditera

Ova se vrsta osiguranja od odgovornosti odnosi na dva vida prometa:

- osiguranje od odgovornosti špeditera u domaćem prometu i

- osiguranje od odgovornosti špeditera u meĊunarodnom prometu.

Predmet osiguranja od odgovornosti špeditera u domaćem prometu je

osiguranikova špediterska odgovornost za štete koje svojom djelatnošću prouzroĉi

interesima koji su mu povjereni. Premija se utvrĊuje u postotku od prihoda od usluga

špediterske odgovornosti.

Predmet osiguranja od odgovornosti špeditera u meĊunarodnom prometu je

osiguranikova odgovornost kao prijevoznog poduzetnika prema FIATA teretnici za

štete na robi preuzetoj na prijevoz i za koju je ispostavljena FIATA teretnica. Premija

se utvrĊuje od bruto vozarine.

13.14 Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika marine

Većina osiguratelja nema uvjete ni premijske sustave za provedbu ove vrste

osiguranja koje je novijeg datuma.

Ovo osiguranje podrazumijeva dva oblika odgovornosti: osiguranje

odgovornosti i osiguranje ugovorne odgovornosti vlasnika luke za turistiĉke i športske

plovne objekte. Oblici osiguranja se meĊusobno razlikuju po opsegu osigurateljnog

pokrića.

13.15 Osiguranje od odgovornosti brodopopravljaĉa

Ova specifiĉna vrsta osiguranja od odgovornosti odnosi se na odgovornost

brodopopravljaĉa za brodove koji se na popravku ili rekonstrukciji, tj. na kojima se ne

mijenja bitno svojstvo broda.

Osigurateljno se pokriće provodi po rizicima brodogradnje, a svaki se sluĉaj

razmatra i ocjenjuje posebno te se tako i odreĊuje premija.

173

13.16 Osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih

djelatnosti

Prema Uvjetima osiguranja od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i

detektivskih djelatnosti predmet osiguranja je odgovornost za štete koje trećim

osobama prouzroĉe zaposlenici obnašatelji zaštitarskih i detektivskih djelatnosti.

U Uvjetima je precizirano što spada u zaštitarsku, a što u detektivsku

djelatnost. Osigurani sluĉaj podrazumijeva propust ili pogrešku djelatnika uslijed koje

je nastala šteta, a ĉiju će naknadu zahtijevati oštećena osoba.

Premijski se sustav sastoji od ĉetiri premijske grupe:

- Premijska grupa 1. Tjelesna zaštita,

- Premijska grupa 2. Tehniĉka zaštita,

- Premijska grupa 3. Detektivska djelatnost,

- Premijska grupa 4. Unutarnja zaštitarska djelatnost.

Temelji za odreĊivanje premije kod ove vrste osiguranja su:

- izvor opasnosti,

- godišnji iznos ukupnog prihoda,

- neto platni fond,

- broj djelatnika,

- visina pokrića (svota osiguranja),



13. 17 Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti upravljanja

nekretninama

Djelatnost upravljanja nekretninama prema Posebnim uvjetima podrazumijeva

obavljanje poslova vezanih uz nekretninu, u skladu s obvezama i ovlastima preuzetim

ugovorom što ga suvlasnici sklapaju s upraviteljem, a naroĉito:

- raspolaganje sredstvima zajedniĉke priĉuve,

- zastupanje suvlasnika u postupcima pred drţavnim tijelima u svezi s upravljanjem

nekretninom.

Predmet osiguranja je odgovornost za štete koje prouzroĉe trećim osobama i

suvlasnicima nekretnina zaposlenici pravnih i fiziĉkih osoba koje obavljaju djelatnost

upravljanja (upravitelji).

Osiguranim se sluĉajem smatra propust ili pogreška u obavljanju poslova

upravljanja nekretninom koja ima za posljedicu nastajanje štete ĉiju bi naknadu mogla

zahtijevati oštećena osoba.

Premija se utvrĊuje Posebnim premijskim sustavom za osiguranje od

odgovornosti iz obavljanja djelatnosti upravljanja nekretninama.

13. 18 Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lijeĉniĉke, stomatološke i

ljekarniĉke djelatnosti

Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lijeĉniĉke, stomatološke i

ljekarniĉke djelatnosti je izuzetno sloţeno kako zbog utvrĊivanja uzroka štete (postoji

li odgovornost ili ne), tako i zbog utvrĊivanja njezina opsega.

174

Predmet osiguranja predstavlja odgovornost osiguranika (lijeĉnika i

stomatologa) za štete koje nastaju na osobama kao posljedica pogrešaka u obavljanju

djelatnosti. Osiguranje se odnosi i na odgovornost osiguranika u obavljanju djelatnosti

za štete:

- proizišle iz posjeda i primjene aparata i ureĊaja ako su oni poznati u medicinskoj

praksi, osim onih koji su po Uvjetima iskljuĉeni,

- pri djelatnosti vještaĉenja i davanja struĉnoga medicinskog mišljenja.

Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja ljekarniĉke djelatnosti obuhvaća

štete koje su posljedica:

- pogrešno danog ljekarniĉkog savjeta o upotrebi i primjeni lijekova,

- zamjene pri izdavanju lijekova i ostalih ljekarniĉkih proizvoda (magistralni i

galenski pripravci),

- pogrešne isporuke lijekova bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama na temelju

ugovora o isporuci,

- pogrešnog rukovanja i ocjene kvalitete lijekova.

Premije osiguranja mogu se iskazati u fiksnim iznosima ili kombinirano, a

utvrĊuju se prema: izvoru opasnosti, visini pokrića (svota osiguranja), opsegu pokrića

(franšiza) i drugim predviĊenim ĉimbenicima.

13. 19 Osiguranje od odgovornosti steĉajnih upravitelja

Prema Uvjetima za osiguranje steĉajnih upravitelja predmet osiguranja je

odgovornost za štete koje prouzroĉi osiguranik svim sudionicima u steĉajnom

postupku ako je povrijedio neku od svojih duţnosti utvrĊenih Steĉajnim zakonom.

Pri tome osiguranim sluĉajem smatra se propust ili pogreška osiguranika –

steĉajnog upravitelja koji ima za posljedicu nastanak štete ĉiju bi naknadu mogla

zahtijevati oštećena osoba.

Premijske stope su utvrĊene posebnim Premijskim sustavom za osiguranje od

odgovornosti steĉajnih upravitelja.

13. 99 Ostala osiguranja od odgovornosti

Ostala osiguranja od odgovornosti obuhvaćaju razne vrste odgovornosti koje

će se pojavljivati.

Neke od njih su u meĊuvremenu već ušle u primjenu i imaju svoje posebne

uvjete i posebne premijske sustave.123

17. 01 Osiguranje troškova pravne zaštite i troškova sudskog postupka

Osiguranje troškova pravne zaštite i troškova sudskog postupka još nije kod

nas razvijeno kao posebna vrsta osiguranja.

Prisutno je tek u nekim segmentima (npr. kod odštetnih zahtjeva u osiguranju

automobilske odgovornosti), za razliku od nekih razvijenih zemalja u kojima postoje

razraĊeni uvjeti i premijski sustavi s dugogodišnjom osigurateljnom praksom.

123

Npr.: Posebni uvjeti i Poseban premijski sustav za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja zastupanja u

osiguranju ili Posebni uvjeti i Poseban premijski sustav za osiguranje od odgovornosti posrednika u

osiguranju ili reosiguranju.

175

5.2.1.5. OBVEZNA OSIGURANJA

Obvezna smo osiguranja izdvojili u posebnu grupaciju, uzevši u obzir kriterij

naĉina odluĉivanja pri sklapanju ugovora o osiguranju.

Prema tom kriteriju, kako smo već naveli u poglavlju 5.1.1., osiguranja se

dijele na:

- dobrovoljna: u kojima su ugovorne strane slobodne u zakljuĉivanju i

- obvezna: koja ugovorne strane moraju zakljuĉiti po sili zakona.

Obvezna se osiguranja dijele u dvije skupine:

1. Kojima obveza proizlazi iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu:

- obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog sluĉaja,

- obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete

nanesene trećim osobama,

- obvezno osiguranje zraĉnog prijevoznika odnosno operatera zrakoplova (vlasnika)

od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima,

- obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodica na motorni pogon odnosno

jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama;

2. Kojima obveza proizlazi iz drugih zakona:

- obvezno osiguranje naknade troškova za sluĉaj ozljede na radu i profesionalne

bolesti,

- osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava,

- osiguranje od odgovornosti odvjetnika,

- osiguranje od odgovornosti javnih biljeţnika,

- osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki,

- osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih djelatnosti.

S obzirom na to da smo se već osvrnuli na obvezna osiguranja kojima obveza

proizlazi iz drugih zakona, u nastavku ćemo kratko obraditi obvezna osiguranja

kojima obveza proizlazi iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

01.07 Obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog

sluĉaja

Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu124

vlasnici prijevoznih

sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prijevozu duţni su sklopiti

ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluĉaja.

Ovaj su ugovor duţni sklopiti vlasnici:

- autobusa kojima se obavlja javni prijevoz u gradskom, meĊugradskom i

meĊunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,

- autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla te autobusa kojim se prevoze turisti,

- taksi automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozaĉem,

- traĉnih vozila za prijevoz putnika,

- svih vrsta pomorskih, jezerskih i rijeĉnih plovila, ukljuĉujući skele i splavove koji

na redovitim linijama slobodno prevoze putnike, ukljuĉujući krstarenje i prijevoz

124


176

turista,

- svih vrsta plovila iz prethodne toĉke koja se iznajmljuju s najmanje jednim ĉlanom

posade,

- zrakoplova kojima se obavlja prijevoz osoba i stvari u javnom zraĉnom prometu,

- svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu

prijevoza prevoze putnici u javnom prometu.

Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od

prijevoznih sredstava odreĊenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li

već kupile voznu kartu, a takoĊer i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa

i zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja,

odnosno nakon iskrcavanja, a koje su namjeravale putovati odreĊenim prijevoznim

sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom

sredstvu. TakoĊer, putnicima se smatraju i osobe koje imaju pravo na besplatnu

voţnju. Osigurateljno pokriće tim osobama pruţa se neovisno o godinama ţivota,

zdravstvenom stanju i općoj radnoj sposobnosti.

Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika, a

dogodio se nesretni sluĉaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, ako

je ugovor o osiguranju bio sklopljen, moţe isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od

Hrvatskog ureda za osiguranje.

Uvjeti su sastavni dio ugovora o obveznom osiguranju putnika u javnom

prometu od posljedica nesretnog sluĉaja. Zakon je utvrdio najniţe osigurane svote po

jednom štetnom dogaĊaju, a koje se odnose za sluĉaj smrti i sluĉaj trajnog invaliditeta.

Korisnik za sluĉaj smrti osiguranika utvrĊen je policom osiguranja, a korisnik za

sluĉaj invaliditeta sam je osiguranik.

Temeljni cjenik za ovu obveznu vrstu osiguranja sadrţi osnove za utvrĊivanje

premije – funkcionalnu premiju – na koju svaki osiguratelj samostalno dodaje svoj

reţijski dodatak i time utvrĊuje svoju bruto premijsku stopu.

Tablica 5-1. u nastavku prikazuje broj zakljuĉenih ugovora o osiguranju i

zaraĉunatu bruto premiju ovog obveznog osiguranja u 2006. godini:

Tablica 5-1. Broj osiguranja i zaraĉunata bruto premija obveznog osiguranja putnika u

javnom prometu od posljedica nesretnog sluĉaja za 2006. godinu (u 000 kn)

Redni

broj PODVRSTE OSIGURANJA

Broj

osiguranja

Zaraĉunata bruto

premija osiguranja

1. Putnici u ţeljezniĉkom prijevozu 2 208

2. Putnici u autobusnom meĊugradskom prijevozu 148 1.070

3. Putnici u gradskom i prigradskom prijevozu

(autobusi, trolejbusi, tramvaji) 74 754

4. Putnici u ţiĉarama i uspinjaĉama 4 1

5. Putnici u pomorskom prijevozu 1.179 729

6. Putnici u unutarnjoj plovidbi

I. Ukupno – osiguranje putnika na osnovi

prodanih karata (red. br. 1 do 6) 1.408 2.761

II. Putnici u zraĉnom prometu 1

7. Prijevoz putnika u okviru svoje djelatnosti 21 24

177

8. Prijevoz djelatnika i uĉenika 21 43

III. Ukupno – osiguranje putnika u namjenskom

prijevozu (red. br. 7 i 8) 42 68

9. Putnici u cestovnom prijevozu 691 978

10. Putnici na plovnim objektima 1.257 465

IV. Ukupno – osiguranje putnika – paušalni

obraĉun premije (red. br. 9 i 10) 1.948 1.443

V. Ostalo 47 93

SVEUKUPNO (I.+II.+III.+IV.+V.) 3.446 4.366 Izvor: HANFA, 2007.

10.01 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za

štete nanesene trećim osobama

Vlasnik vozila duţan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu

koju uporabom vozila moţe nanijeti trećim osobama i putnicima u vozilu zbog smrti,

tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Ovo osiguranje ne

pokriva štetu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzroĉena šteta, preuzeo

radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzroĉena šteta.

Pored vlasnika vozila osigurane su sve osobe koje voljom vlasnika rade

prilikom uporabe vozila (vozaĉ, kondukter i sl.), kao i osobe koje se prevoze vozilom.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu taksativno su nabrojeni

sluĉajevi u kojima osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, ali se u nastavku navodi

da gubitak prava iz osiguranja temeljem tih sluĉajeva nema utjecaja na pravo oštećene

osobe na naknadu štete te oštećena osoba moţe podnijeti odštetni zahtjev odgovornom

osiguratelju.

Ako je štetu prouzroĉio vozaĉ koji je neovlašteno upravljao vozilom,125

oštećena osoba takoĊer moţe podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

Društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu, ima pravo od osobe koja

je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupnog isplaćenog iznosa štete uvećanog za

kamate i troškove.

Gornju granicu obveze društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju

predstavlja osigurana svota vaţeća na dan štetnog dogaĊaja, ako ugovorom o

osiguranju nije ugovoren viši iznos. Ta se svota odnosi zasebno za štete zbog smrti,

tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja osoba, a zasebno za štete zbog uništenja ili

oštećenja stvari i to po jednom štetnom dogaĊaju. Više vremenski povezanih šteta

predstavlja jedan osigurani sluĉaj, ako su štete nastale zbog istog uzroka.

Kao temelj za ostvarivanje prava u sustavu meĊunarodne osigurateljne zaštite

sluţi zelena karta ili punim naslovom meĊunarodna karta za osiguranje

automobila (engl.: international motor insurance card). Ona je ''meĊunarodna potvrda

izdana od ovlaštenog osiguratelja kojom se potvrĊuje postojanje urednog osiguranja za

štete iz uporabe motornih vozila nastalih u jednoj ili više drţava koje su u njoj

naznaĉene.''126

125

Neovlaštenim se vozaĉem smatra osoba koja je u vrijeme štetnog dogaĊaja bez suglasnosti vlasnika

upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u svezi s pogonom motornog vozila, nije ni ĉlan njegova

obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik predao vozilo u posjed. 126

Pontonio, Felice: La circolazione dei veicoli immatricolati all′estero, Responsabilità civile e previdenza,

br. 5-6., Milano, 1972., str. 482.

178

Primjer 5-10. Polica obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika vozila od

odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

179

Primjer 5-11. Zelena karta osiguranja

180

Primjer 5-12. Europsko izvješće o nezgodi

181

Zelena karta se tiska i distribuira sukladno odobrenju Hrvatskog ureda za

osiguranje. Izdaje se za vozila registrirana u Republici Hrvatskoj za razdoblje koje ne

moţe biti kraće od 15 dana.

Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, pored reguliranja

opsega pokrića te iskljuĉenja i gubitaka prava, posebno reguliraju:

- obveze osiguranika,

- obveze osiguratelja,

- teritorijalnu valjanost osiguranja,

- poĉetak i prestanak osigurateljnog pokrića,

- sustav bonusa i malusa,

- utvrĊivanje, plaćanje i vraćanje premije,

- promjenu vlasnika vozila,

- pisane oblike,

- izvansudsko rješavanje sporova, te

- nadleţnost u sluĉaju spora.

Za ovo se obvezno osiguranje primjenjuje zajedniĉki temeljni premijski

sustav. On detaljno regulira naĉin utvrĊivanja premije osiguranja koja se sastoji od

funkcionalne premije i reţijskog dodatka, ovisno o osiguratelju.

U tablici 5-2. vidi se broj osiguranja te zaraĉunata bruto premija ove vrste

obveznog osiguranja u 2006. godini:

Tablica 5-2. Broj osiguranja i zaraĉunata bruto premija obveznog osiguranja od

automobilske odgovornosti za 2006. godinu (u 000 kn)

Redni

broj PREMIJSKA GRUPA

Broj

osiguranja

Zaraĉunata bruto

premija osiguranja

1. Osobni automobili 1.344.930 1.900.864

2. Teretna vozila 126.454 329.291

3. Autobusi 9.815 33.187

4. Vuĉna vozila 95.099 90.307

5. Specijalna motorna vozila 8.029 5.617

6. Motocikli 109.023 35.279

7. Prikljuĉna vozila 32.382 1.718

8. Motorna vozila inozemne registracije 4 3

9.

Vozila na popravku u automehaniĉarskim i

autoremontnim radionicama i radionicama za

pranje i podmazivanje

234 175

10. Radna vozila 9.005 8.173

11. Traĉna vozila 60 3.038

Ukupno – osnovni oblici osiguranja (red. br. 1. do

11.) 1.735.035 2.407.652

12. Osiguranje vozila za vrijeme natjecanja radi

postizanja najveće brzine 416 32

13.* Osiguranje vozila za vrijeme probnih voţnji i

boravka u skladištima

14.* Osiguranje vozila za vrijeme dopremanja na

vlastitim osovinama ('' per axe'')

15. Osiguranje motornih vozila s probnim tablicama 101.671 10.486

182

16.* Osiguranje vozila za vrijeme mobilizacije od strane

vlasti i za vrijeme raznih samozaštitnih akcija

17.

Osiguranje motornih vozila sa stranom

registarskom oznakom koja prometuju na teritoriju

RH temeljem posebnih sporazuma

133 102

Ukupno – posebni oblici osiguranja (red. br. 12.

do 17.) 102.220 10.620

SVEUKUPNO (OSIGURANJE OD

AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI) 1.837.255 2.418.273

Izvor: HANFA, 2007. * Napomena: Red. broj 13., 14. i 16. spada u vrstu 10.99 – Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti

(vidi primjer 5-10.: polica obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika vozila od

odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, primjer 5-11.: zelena karta

osiguranja te primjer 5-12.: europsko izvješće o nezgodi).

11.01 Obvezno osiguranje vlasnika zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene

trećim osobama i putnicima

Vlasnik zrakoplova upisanog u Hrvatski registar civilnih zrakoplova duţan je

sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje zrakoplov moţe nanijeti

trećim osobama i putnicima.

Tim su ugovorom pokrivene:

- štete trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili

oštećenja stvari za vrijeme leta zrakoplova,

- štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja putnika za vrijeme leta

zrakoplova,

- štete zbog gubitka odnosno oštećenja osobnih stvari putnika koje se nalaze u kabini

zrakoplova,

- štete zbog gubitka odnosno oštećenja tereta i predane prtljage.

Trećom se osobom smatra svaka osoba osim putnika i ĉlanova letaĉke i

kabinske posade zrakoplova za vrijeme leta zrakoplova.

Putnik je svaka osoba koja se prevozi zrakoplovom uz pristanak zraĉnog

prijevoznika odnosno operatera zrakoplova, osim ĉlanova letaĉke i kabinske posade

zrakoplova koji su u sluţbi za vrijeme leta zrakoplova.

Obveza društava za osiguranje je osigurana svota vaţeća na dan štetnog

dogaĊaja, ako ugovorom nije odreĊen viši iznos.

U Uvjetima su posebno nabrojeni sluĉajevi iskljuĉivanja iz osiguranja te

sluĉajevi u kojima osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja. Premijski sustav je

utvrdio zajedniĉku bruto premiju za sva društva za osiguranje.

Tijekom 2006. godine u ovoj je vrsti obveznog osiguranja sklopljeno ukupno

93 osiguranja sa zaraĉunatom bruto premijom 456.000 kn.

12.03 Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodica na motorni pogon

odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Vlasnik brodice odnosno jahte ĉija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW,

a koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u oĉevidnik brodica

odnosno jahti, duţan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju

183

uporabom brodice odnosno jahte moţe nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne

ozljede ili narušavanja zdravlja. Pri tome se trećim osobama ne smatraju osobe koje se

nalaze na brodici odnosno jahti kojom je prouzroĉena šteta, osobe koje se nalaze na

drugoj brodici, jahti, brodu odnosno drugom plovnom objektu.

Obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju je osigurana svota

vaţeća na dan štetnog dogaĊaja, ako ugovorom o osiguranju nije odreĊena viša

osigurana svota.Osiguratelj je u obvezi za naknadu štete ako je pri uporabi brodice na

motorni pogon odnosno jahte došlo do tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti

neke osobe. Naknada štete na stvarima moţe se osigurati na fakultativnoj osnovi.

Prema Uvjetima osiguranja jedan osigurani sluĉaj ĉini i više vremenski

povezanih šteta, ako je svima isti uzrok. Na dan nastanka osiguranog sluĉaja

primjenjuje se propisana svota pokrića, neovisno o tome što je ugovorena svota

osiguranja bila niţa. Cjenik premija je utvrdio zajedniĉku bruto premiju za sva društva

za osiguranje, a ona ovisi o snazi motora brodice.

U ovoj je vrsti obveznih osiguranja u 2006. godini ukupno zakljuĉeno 12.457

osiguranja, a zaraĉunata bruto premija je iznosila 7.414.000 kn.

5.2.2. GRUPACIJE ŢIVOTNIH OSIGURANJA

5.2.2.1. ŢIVOTNA OSIGURANJA

Grupacija ţivotnih osiguranja obuhvaća skupinu 19127

Ţivotno osiguranje,

koju ĉine sljedeće vrste osiguranja:128

19.01 Osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja (mješovito osiguranje),

19.02 Osiguranje za sluĉaj smrti,

19.03 Osiguranje za sluĉaj doţivljenja,

19.04 Doţivotno osiguranje za sluĉaj smrti,

19.05 Osiguranje kritiĉnih bolesti,

19.99 Ostala osiguranja ţivota.

127

Skupine: 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25.

2006. godine: broj osiguranja 1.064.308, bruto premija 1.064.308.000 kn (26,5% ukupne premije), broj

šteta 25.301, likvidirane štete 421.048.000 kn (10,7% ukupnih šteta). Izvor: HANFA, 2007. 128

Ovo je podjela ţivotnih osiguranja prema europskim standardima. Ţivotna se osiguranja mogu podijeliti i po

drugim kriterijima.

Prema Ćurkoviću (Ugovor o osiguranju ţivota, Inţenjerski biro, Zagreb, 2005., str. 124.) s gledišta koja je

osoba osiguranik, razlikuju se: ugovor o osiguranju vlastitog ţivota, ugovor o osiguranju ţivota treće osobe

te osiguranje jedne osobe ili osiguranje dviju osoba alternativno.

Po naĉinu zakljuĉivanja razlikuju se: individualna osiguranja i kolektivna ili grupna osiguranja.

S obzirom na odreĊivanje vrijednosti premije i osigurane svote razlikujemo: indeksirane ugovore o osiguranju

ţivota (kod kojih se, kako bi se izbjeglo smanjenje novĉane vrijednosti premije i osigurane svote, vrijednost

premije i šteta po odreĊenim koeficijentima povremeno usklaĊuje kako bi zadrţali stvarnu vrijednost), i

neindeksirane, fiksne ugovore (kod kojih premija i osigurana svota ostaju nepromijenjene tijekom cijelog

trajanja ugovora).

S gledišta u kojoj je valuti ugovoreno osiguranje ţivota, razlikujemo: ugovore s valutnom klauzulom i

ugovore u kunama.

Prema naĉinu isplate osigurane svote govori se o: osiguranju rente (isplata tijekom odreĊenog vremena ili

neograniĉeno, isplata s odgodom ili neposredno) i o osiguranju kapitala (isplata osigurane svote u jednom

iznosu).

184

Opći uvjeti za osiguranje ţivota, kao sastavni dio ugovora o osiguranju, sadrţe

sve relevantne ĉimbenike vezane za ovu vrstu osiguranja. Prema njima subjekti u

ugovorima o osiguranju ţivota su:

- ugovaratelj osiguranja: osoba koja sklapa ugovor o osiguranju ţivota, koja je

obvezna plaćati premiju i kojoj pripadaju sva prava iz ugovora o osiguranju;

- osiguranik: osoba o ĉijoj smrti ili doţivljenju ovisi isplata ugovorene svote;

- korisnik osiguranja: osoba (ili osobe – moţe ih biti više) u ĉiju se korist zakljuĉuje

ugovor o osiguranju; u mješovitom osiguranju razlikuju se korisnici za sluĉaj smrti

od korisnika za doţivljenje; u praksi se najĉešće pojavljuje da kao korisnik za sluĉaj

smrti budu nasljednici odnosno supruţnik i djeca, a za doţivljenje sam ugovaratelj

osiguranja.

Prema ĉl. 967. ZOO, pored sastojaka koje mora imati svaka polica, u polici

osiguranja ţivota moraju biti naznaĉeni:

- ime i prezime osobe na ĉiji se ţivot odnosi osiguranje,

- nadnevak njezina roĊenja ili rok o kojemu ovisi nastanak prava na isplatu osiguranog

iznosa.

Polica osiguranja ţivota moţe glasiti na odreĊenu osobu ili po naredbi, ali ne

moţe glasiti na donositelja.

Ţivotno se osiguranje moţe sklopiti s lijeĉniĉkim pregledom ili bez njega,

ovisno o visini svote osiguranja. Mogu se osigurati samo zdrave osobe od navršene

ĉetrnaeste do šezdeset pete godine starosti. Osobe koje nisu potpuno zdrave ili su

starije od 65 godina mogu se osigurati na temelju posebnih uvjeta za osiguranje od

povećanih (anormalnih) rizika.

Kod ţivotnih osiguranja zaraĉunata bruto premija je naplaćena premija, a

prijenosna se premija ne raĉuna. Osiguranu svotu i premiju sporazumno utvrĊuju

ugovaratelj osiguranja i osiguratelj, a premija se moţe platiti: jednokratno, godišnje,

polugodišnje, kvartalno ili mjeseĉno. Ako je ugovoreno ispodgodišnje plaćanje,

osiguratelj obraĉunava dodatnu naknadu na svaki obrok premije.

Visina premije ovisi:

- o ţivotnoj dobi osiguranika pri sklapanju ugovora,

- o spolu osiguranika,

- o zdravstvenom stanju osiguranika,

- o zanimanju osiguranika,

- o trajanju osiguranja,

- o naĉinu sklapanja ugovora,

- o naĉinu plaćanja premije,

- o drugim ĉimbenicima prema Uvjetima.

Kao i kod prethodnih toĉaka za neţivotna osiguranja, i u nastavku ove toĉke

ćemo se ukratko upoznati s najvaţnijim svojstvima svake od navedenih vrsta ţivotnih

osiguranja.

19.01 Osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja (mješovito osiguranje)

Ovo ţivotno osiguranje pruţa osigurateljno pokriće i za sluĉaj smrti i za sluĉaj

doţivljenja. Jedno od osnovnih svojstava mu je da pored riziko komponente ima i

štednu komponentu. Moţe se zakljuĉiti kao individualno i kolektivno (grupno).

185

Kolektivno najviše koriste pravne osobe jer je interes poslodavatelja u zaštiti

poslovanja od poremećaja koji mogu nastati smrću djelatnika. Isplatom osigurane

svote za doţivljenje djelatniku, poslodavatelj kao ugovaratelj prebacuje obvezu za

isplatu otpremnine na osiguratelja. Ako je poslodavatelj, kao ugovaratelj osiguranja,

korisnik i za doţivljenje i za smrt, na ovo se osiguranje ne plaćaju porezi i doprinosi

kao na plaću djelatnicima, a premija osiguranja se tretira porezno priznatim rashodom.

Ako nije takav sluĉaj, onda se na premiju osiguranja obraĉunavaju porezi i doprinosi

kao na plaće.

Ugovorom o osiguranju ugovaratelj se obvezuje osiguratelju uplatiti premiju

osiguranja, a osiguratelj se obvezuje kad nastupi osigurani sluĉaj isplatiti korisniku

osiguranu svotu odnosno njezin dio.

Ponuda osiguranja ţivota podnesena na osigurateljevoj tiskanici sastavni je

dio ugovora i sadrţi sve bitne elemente ugovora. Pisana ponuda za zakljuĉenje

ugovora vezuje ponuditelja osam dana od dana kada je osiguratelj primio ponudu za

osiguranje bez lijeĉniĉkog pregleda odnosno 30 dana ako je poreban lijeĉniĉki

pregled.

Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu, koja ne odstupa od njegovih

uvjeta pod kojima se zakljuĉujr predloţeno osiguranje, smatrat će se da je prihvatio

ponudu i da je ugovor zakljuĉen.

Polica osiguranja ţivota sadrţi sljedeće elemente:

- naziv osiguratelja,

- ime i prezime ili naziv ugovaratelja,

- ime i prezime osiguranika te datum njegova roĊenja,

- osigurani sluĉaj,

- poĉetak i istek osiguranja,

- osiguranu svotu,

- premiju osiguranja,

- korisnika za sluĉaj smrti odnosno doţivljenja,

- nadnevak izdavanja police.

Osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja uvedeno je poĉetkom prošlog

stoljeća. Zbog svojih je svojstava, uvijek bila, a i danas je, najzastupljenija od svih

vrsta ţivotnih osiguranja.

Osnovni razlozi zakljuĉivanja ove vrste osiguranja su sljedeći:

- potreba za osiguranjem dodatnog novĉanog prihoda za ţivotno razdoblje nakon

umirovljenja;

- materijalno zbrinjavanje vlastite obitelji u sluĉaju prerane smrti;

- sigurnost raspolaganja sredstvima u sluĉaju bilo kakve iznenadne potrebe u

budućnosti;

- sudjelovanje u raspodjeli ostvarenog dobitka osiguratelja nakon proteka odreĊenog

razdoblja, najĉešće 24 ili 36 mjeseci od poĉetka osiguranja pod uvjetom da je

premija plaćena u cijelosti;

- po polici osiguranja moguće je dobiti zajam;

- policu osiguranja je moguće vinkulirati u korist banke ili u korist osiguratelja;

- uplaćena premija priznaje se kao porezna olakšica, što je regulirano Zakonom i

Pravilnikom o porezu na dohodak;

- polica osiguranja moţe se dati u zalog;

186

Primjer 5-13.: Polica osiguranja ţivota

187

- darivanje novĉanih sredstava djetetovoj majci, kod nekih osiguratelja;

- privremena osigurateljna zaštita, kod nekih osiguratelja;

- nakon isteka police, osiguranom svotom za ţivot uvećanom za dobit moţe se

raspolagati po ţelji (podizanje cjelokupnog iznosa, sklapanje novog osiguranja ţivota,

sklapanje doţivotne rente, sklapanje stipendijske rente i sl.) (vidi primjer 5-13.: polica

osiguranja života).

Cjenik za osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja dijeli se na tarife, a

tarife se dijele na tarifne grupe. Na primjer: tarifa 01 – osiguranje osiguranje ţivota za

sluĉaj smrti i doţivljenja s dodatnim osiguranjem za sluĉaj smrti zbog nezgode – dijeli

se na dvije tarifne grupe:

- tarifna grupa 01 – osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja na jedan ţivot s

dodatnim osiguranjem za sluĉaj smrti zbog nezgode,

- tarifna grupa 02 – osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja na dva ţivota s

dodatnim osiguranjem za sluĉaj smrti zbog nezgode.

19.02 Osiguranje za sluĉaj smrti

Ovo je najstarija vrsta ţivotnih osiguranja kojom se pruţa osigurateljno

pokriće samo za rizik smrti osiguranika. Rok trajanja osiguranja je unaprijed odreĊen,

a osigurana se svota isplaćuje samo ako je smrt osiguranika nastupila u tom roku.

Ako osiguranik preţivi ili umre nakon tog roka (datuma isteka osiguranja),

osiguratelj zadrţava uplaćenu premiju. Osnovni razlog niske premije osiguranja je taj

što ona ne sadrţi štednu komponentu. Ovo se osiguranje najĉešće zakljuĉuje s

odreĊenom svrhom: osiguranje dugoroĉnog kredita, kao ĉlan uprave u poduzeću, za

zaštitu hipoteke i sliĉno, a u svijetu ga koriste i privatne i drţavne tvrtke za svoje

menadţere.

19.03 Osiguranje za sluĉaj doţivljenja

Ovim se osiguranjem pruţa osigurateljno pokriće samo za rizik doţivljenja.

Osigurana se svota isplaćuje samo ako osiguranik doţivi ugovoreni rok (datum isteka

osiguranja).

U sluĉaju njegove smrti u tom roku, osiguratelj zadrţava uplaćenu premiju, ali

moţe biti ugovorena isplata matematiĉke priĉuve koja se raĉuna na uplaćene premije

do smrti osiguranika.

19.04 Doţivotno osiguranje za sluĉaj smrti

Prethodne dvije vrste osiguranja, kao i ova vrsta, spadaju u klasiĉna riziko

osiguranja. Ovo osiguranje obuhvaća cijelo ţivotno razdoblje osiguranika, što znaĉi da

se ugovorena svota isplaćuje bez obzira na to kad se dogodila osiguranikova smrt.

Ranije je ovo osiguranje bilo izuzetno popularno, naroĉito u Americi, ali se

danas sve manje zakljuĉuje, najviše zbog već spomenutog mješovitog osiguranja.

Kod sklapanja police osiguranja, moţe se ugovoriti plaćanje premije do smrti

osiguranika, a moţe i na odreĊeno razdoblje u fiksnim obrocima (najĉešće do

umirovljenja).

188

19.05 Osiguranje kritiĉnih bolesti

Ova vrsta ţivotnih osiguranja je novijeg datuma. Prema njoj osigurateljeva

obveza isplate ugovorene svote nastupa u momentu kad osiguranik oboli od neke od

kritiĉnih bolesti prema popisu osiguratelja i to u razdoblju trajanja police osiguranja

(vidi šire: 21.99 Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje ţivota).

19.99 Ostala osiguranja ţivota

MeĊu ostalim osiguranjima ţivota osobito znaĉenje ima štedno osiguranje

djece. Prema Posebnim uvjetima129

mogu se osigurati djeca od navršenog 91 dana

ţivota do isteka 13. godine ţivota, a osiguranje moţe trajati najdulje do isteka 20.

godine ţivota. Na temelju ugovorenog osiguranja, osiguratelj je u obvezi isplatiti:

- osiguraniku: osiguranu svotu za sluĉaj doţivljenja po isteku ugovorenog trajanja

osiguranja,

- ugovaratelju osiguranja: sve do tada isplaćene premije za sluĉaj smrti osiguranika za

vrijeme trajanja osiguranja.

Ako su ispunjene sve pretpostavke, osiguratelj je u obvezi isplatiti i do tada pripisanu

dobit (vidi primjer 5-14.: polica štednog osiguranja djece).

5.2.2.2. RENTNA OSIGURANJA

Grupacija rentnih osiguranja obuhvaća skupinu 20 Rentno osiguranje koju

ĉine sljedeće vrste osiguranja:

20.01 Osiguranje osobne doţivotne rente,

20.02 Osiguranje osobne rente s odreĊenim trajanjem,

20.99 Ostala rentna osiguranja.

I u nastavku ove toĉke, kao i kod prethodnih, ukratko ćemo se upoznati s

najvaţnijim svojstvima ovih dviju vrsta rentnih osiguranja.

20.01 Osiguranje osobne doţivotne rente

Prema Uvjetima za ovu vrstu osiguranja pokrivene su isplate odreĊenih

ugovorenih iznosa osiguraniku do njegove smrti (mirovinska renta). Pri tom se

najĉešće ugovara mjeseĉna isplata rente.

Svrha osobne doţivotne rente je u suštini suprotna od svrhe osiguranja ţivota:

- kod osiguranja ţivota osiguranik ţeli zaštitu protiv gubitaka prihoda u sluĉaju

prerane smrti,

- a kod osiguranja osobne doţivotne rente osiguranik ţeli zaštitu od opasnosti da ne

ostane bez dovoljno prihoda za ţivot u kasnijoj ţivotnoj dobi.

S obzirom na to da je rentno osiguranje zapravo osiguranje ţivota kojim se

osiguraniku jamĉe novĉane isplate za odreĊeno razdoblje ili do kraja ţivota ako on

uplati ugovorenu premiju, stjecanje prava na rentu osiguranik dobiva onda kada je

uplatio ukupnu premiju.

Prema poĉetku isplate rente se mogu podijeliti u dvije grupe:

- neodgoĊena renta: njezina isplata poĉinje odmah nakon što je osiguranik uplatio

129

Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 01.04.2007.

189

Primjer 5-14.: Polica štednog osiguranja djece

190

cjelokupnu premiju i

- odgoĊena renta: njezina se isplata odgaĊa do nekog ugovorenog roka, a nakon što je

osiguranik uplatio cjelokupnu premiju.

20.02 Osiguranje osobne rente s odreĊenim trajanjem

Prema Uvjetima za osiguranje osobne rente s odreĊenim trajanjem mogu se

sklopiti osiguranja za:

- neodgoĊenu osobnu rentu s jednokratnom uplatom premije,

- odgoĊenu osobnu rentu s jednokratnom uplatom premije,

- odgoĊenu osobnu rentu s godišnjom uplatom premije,

- odgoĊenu osobnu rentu s mjeseĉnom uplatom premije.

Ugovaratelj je duţan na ponudi prijaviti sve okolnosti koje su od znaĉenja za

sklapanje ugovora o osiguranju ove rste rente. Visinu premije i mjeseĉne osobne rente

sporazumno utvrĊuju ugovaratelj i osiguratelj temeljem cjenika, rokova, trajanja i

visine uplate premije, te poĉetka i trajanja isplate rente.

Osiguratelj je duţan svaki mjesec na dan koji je oznaĉen u polici unaprijed

isplatiti osiguraniku ugovorenu visinu mjeseĉne rente. Ovu rentu osiguratelj isplaćuje

osiguraniku do dana isteka osiguranja odnosno ukljuĉivo do mjeseca u kojem je

nastupila osiguranikova smrt.

5.2.2.3. DODATNA I OSTALA ŢIVOTNA OSIGURANJA

Grupacija dodatnih i ostalih ţivotnih osiguranja obuhvaća skupine 21, 22 i 25

te ostala osiguranja koja su se razvila iz standardnih vrsta osiguranja.

U skupinu 21 Dodatna osiguranja uz ţivotno osiguranje ulaze ove vrste

dopunskih osiguranja:

21.01 Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje ţivota,

21.02 Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje ţivota,

21.99 Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje ţivota.

Skupinu 22 Osiguranje za sluĉaj vjenĉanja ili roĊenja ĉini jedna vrsta

osiguranja:

22.01 Osiguranje za sluĉaj vjenĉanja ili roĊenja.

I skupinu 25 Osiguranje s kapitalizacijom isplate ĉini jedna vrsta osiguranja:

25.01 Osiguranje s kapitalizacijom isplate.

U nastavku ćemo se ukratko upoznati s najvaţnijim svojstvima ovih vrsta

dodatnih i ostalih ţivotnih osiguranja.

21.01 Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje ţivota

Ovo je dopunsko osiguranje najzastupljenije od svih dopunskih osiguranja uz

osiguranje ţivota jer pruţa visoke osigurateljne svote za relativno nisku premiju.

Većina osiguratelja ima posebne uvjete za dopunsko osiguranje od posljedica

nezgode uz osiguranje ţivota. Po tim se posebnim uvjetima moţe, na primjer,

ugovoriti osiguranje za sluĉaj:

- smrti zbog nesretnog sluĉaja,

- invaliditeta zbog nesretnog sluĉaja,

191

- boravka u bolnici (dnevna naknada za lijeĉenje u bolnici) zbog nesretnog sluĉaja.

Osnovna razlika izmeĊu ovih uvjeta nezgode i standardnih (skupina 01) u

svoti je osiguranja koja je kod dopunskih limitirana svotom za sluĉaj doţivljenja po

polici osiguranja ţivota.130

21.02 Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje ţivota

Ova vrsta dopunskog zdravstvenog osiguranja uz osiguranje ţivota ima svoje

posebne uvjete po kojima se zakljuĉuje njezino osiguranje uz osiguranje ţivota.

21.99 Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje ţivota

Iz ovih se osiguranja u posljednje vrijeme osobito razvilo dopunsko osiguranje

teško bolesnih stanja (TBS) uz osiguranje ţivota. Prema Dopunskim uvjetima za

osiguranje teško bolesnih stanja taksativno su navedena teško bolesna stanja.131

Premija osiguranja se utvrĊuje prema osiguranoj svoti, spolu osiguranika, pristupnoj

dobi i ugovorenom trajanju osiguranja, a osigurati se mogu zdrave osobe od 14. do 55.

godine ţivota.

22.01 Osiguranje za sluĉaj vjenĉanja ili roĊenja

Ova vrsta osiguranja, koja pokriva rizik vjenĉanja ili roĊenja, izdvojena je u

posebnu skupinu, ali još uvijek nije prisutna u osigurateljnoj praksi.

130

Osigurana svota za sluĉaj trajnog invaliditeta moţe biti jednaka ili manja od dvostruke osigurane svote za

sluĉaj doţivljenja po polici osiguranja ţivota, ali ne veća od 60.000 EUR. 131

Broj bolesti pokrivenih ovom vrstom osiguranja kod društava za osiguranje u Hrvatskoj se kreće od 10 do 12.

To su sljedeće bolesti:

1. ishemiĉna bolest srca: bolesno stanje s teškim promjenama na krvnim ţilama srĉanog mišića koje su u

većem opsegu zaĉepljene;

2. srĉani infarkt: nastaje kada se zbog spazma (stezanja) ili tromba (ugruška) zaĉepi krvna ţila te srĉani mišić

ne dobiva ''hranu'' i zbog toga propada;

3. moţdani udar: nastaje zbog poremećaja moţdane cirkulacije uzrokovane spazmom (stezanjem),

zaĉepljenjem ili pucanjem krvnih ţila, što dovodi do ţarišnih promjena u mozgu s raznim posljedicama

(''moţdana kap'');

4. multipla skleroza: bolest karakterizirana poremećajem funkcije središnjeg ţivĉanog sustava uslijed

propadanja ţivĉanog tkiva mozga i leĊne moţdine;

5. Parkinsonova bolest: bolest ekstrapiramidalnog sustava mozga koja se javlja u srednjoj ţivotnoj dobi;

karakterizira je: drhtanje, oteţani hod, zakoĉenost, usporenost, nemoć, oteţano gutanje i kretanje;

6. Alzheimerova bolest: proces koji dovodi do propadanja moţdane mase, zbog ĉega se javlja poremećaj

pamćenja s posebnom teškoćom zapamćivanja novih sadrţaja i rasuĊivanja;

7. AIDS: stanje steĉenog deficita imunosti – otpornosti izazvano infekcijom HIV virusom;

8. kroniĉno zatajenje bubreţnih funkcija: bolesno stanje uzrokovano raznim bolestima koje su dovele do

trajnog smanjenja funkcije bubrega;

9. zatajenje jetre: nastaje kao posljedica raznih uzroka: upalnih ili malignih bolesti jetre, toksiĉnih utjecaja

alkohola, lijekova ili drugih tvari;

10. ankilozantni spondilitis: kroniĉna bolest koja uzrokuje smanjenje pokretljivosti kraljeţnice, koja prvo

postaje nesavitljiva, a zatim u cijelosti nepokretna;

11. reumatoidni artritis: kroniĉna sistemna upalna bolest vezivnog tkiva koja najviše zahvaća lokomotorni

sustav (sustav organa za kretanje);

12. zloćudne bolesti: nastaju zbog poremećaja mehanizma diobe stanica te stanice raka nadmaše rast zdravog

tkiva.

192

25.01 Osiguranje s kapitalizacijom isplate

Kao nova vrsta osiguranja na našem trţištu, osniva se na aktuarskim

izraĉunima te predstavlja oblik osiguranja kod kojeg osiguranik prima u zamjenu za

jednokratno odnosno obroĉno uplaćivanje premije, isplate u odreĊenoj visini kroz

odreĊeno razdoblje.

Ostala osiguranja ţivota koja su se razvila iz standardnih vrsta osiguranja

Ovdje se svrstavaju osiguranja koja su nastala u razvijenim zemljama kao

rezultat prilagoĊavanja osiguratelja specifiĉnim potrebama trţišta, a svoju primjenu

postupno nalaze i kod nas. To su:132

- osiguranje za sluĉaj smrti s rastućom premijom, ali s mogućnošću obnove pod

povoljnijim uvjetima u tijeku trajanja osiguranja;

- osiguranje s promjenjivom visinom premije;

- doţivotno osiguranje koje omogućuje promjenu uvjeta osiguranja u skladu s

oĉekivanim promjenama mortaliteta, kamata i troškova;

- osiguranje ţivota bez utvrĊene visine premije i rokova plaćanja;

- osiguranje ţivota s fiksnom premijom, odreĊenom dinamikom plaćanja premije

i fiksnom osiguranom svotom, a novĉana vrijednost police varira prema

vrijednosti imovine u koju su sredstva plasirana.

5.2.2.4. TONTINE OSIGURANJA

Grupacija Tontine osiguranja obuhvaća skupinu 24 Tontine u koju ulazi

istoimena vrsta osiguranja:

24.01 Tontine osiguranje

Ovo je osiguranje dobilo naziv po talijanskom bankaru Lorenzu de Tontiniju,

koji je bio njegov zaĉetnik još u 17. stoljeću.

Naĉin funkcioniranja poĉinje uplatama više investitora u investicijski fond –

tontine. Svaki od tih investitora na kraju razdoblja, kada fond ostvari dividendu,

dobiva razmjerno uplatama svoj dio dividende.

Ako jedan od investitora umre, njegova dividenda ostaje u fondu i dijeli se

meĊu preostalim ţivim investitorima. Kako je ovo osiguranje dugoroĉnog karaktera,

ista se procedura nastavlja godinama sve do smrti posljednjeg investitora. Nakon

njegove smrti, novac ne pripada nasljednicima, nego drţavi.

5.2.2.5. NOVA ŢIVOTNA OSIGURANJA KAO REZULTAT

INVESTICIJSKIH FONDOVA (UNIT – LINKED PRODUCTS)

Grupacija Nova ţivotna osiguranja kao rezultat investicijskih fondova

obuhvaća skupinu 23.

132

S. Andrijašević i V. Petranović, isto, str. 121-123.

193

U skupinu 23 Ţivotna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik ulaze ove vrste osiguranja:

23.01 Osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja (mješovito osiguranje) kod

kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik (vidi primjer 5-15.: polica

osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja kod kojeg osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik),

23.02 Osiguranje za sluĉaj smrti kod kojeg osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik,

23.03 Osiguranje za sluĉaj doţivljenja kod kojeg osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik,

23.04 Ţivotno osiguranje kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski

rizik s garancijom isplate,

23.99 Ostala ţivotna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima

investicijski rizik.

Navedene ĉetiri vrste novih ţivotnih osiguranja, kao i ostala ţivotna

osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, rezultat su

povezanosti s investicijskim fondovima. Ovdje se zapravo radi o kombinaciji

osiguranja ţivota i razliĉitih formi investiranja premije osiguranja. Osiguratelj

naplaćenu premiju koristi za kupovinu udjela u fondovima.133

Na hrvatskom su se financijskom trţištu investicijski fondovi dosta kasno

pojavili. Njihovo je poslovanje u izravnoj vezi s razvojem financijskog trţišta,

povećanom ponudom kvalitetnih vrijednosnih papira, rastom burzovnih indeksa, a

naroĉito sa zakonskom regulativom svih trţišnih odnosa.

Nagli rast njihove dobiti i prinosa koje donose svojim ulagaĉima vrlo brzo su

pokazali prednosti u odnosu na klasiĉnu i oroĉenu štednju.

Povezanost izmeĊu ugovora o osiguranju i ugovora o investiranju ne daje

slobodu osiguratelju raspolaganja s premijom, nego je mora plasirati u kupnju kvota u

odreĊenom fondu, sukladno prethodno objavljenom programu. Njihova je suština u

tome da ugovaratelj osiguranja sudjeluje u razvoju vrijednosti vrijednosnih papira. On

dobiva šansu povećati svoj kapital, ali snosi rizik povezan s poslovanjem fonda.134

Prema Debeliću135

''klasiĉno je osiguranje ţivota postupno izgubilo svoje

dotadašnje znaĉenje kao instrument za dugotrajnu i efektivnu valorizaciju depozita.''

Novi ugovori ţivota, prema njemu, imaju znaĉajnih prednosti i za ugovaratelja

osiguranja i za osiguranika u odnosu na klasiĉne tipove:

- osiguratelj moţe kontrolirati osiguranje ţivota i dugoroĉnu štednju;

- troškovi osiguranja pokriveni su povratom ulaganja koji se postiţe upravljanjem

osiguranikovim odabranim portfeljem;

- korisnik moţe dobiti i mnogo više od onoga što nudi klasiĉno osiguranje ţivota;

- ugovaratelj osiguranja moţe kreirati strategiju portfelja prema vlastitim ţeljama;

- osiguravajuća društva mogu konkurirati investicijskim fondovima.

Zakonom o osiguranju definirana su ţivotna osiguranja, a Pravilnikom o

rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja vrste rizika unutar

osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

133

B. Matijević: Uvod u nove oblike ţivotnih osiguranja, Osiguranje, Zagreb, br. 4/2002., str. 31. 134

M. Ćurković, Isto, str. 125. 135

B. Debelić: Osiguranje ţivota povezano s investicijskim fondovima, Osiguranje, Specijalno izdanje, studeni,

2004., str. 50.

194

Primjer 5-15.: Polica osiguranja ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja kod kojeg

osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

195

Prema ĉl. 926. Zakona o obveznim odnosima polica osiguranja kod kojih

osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik mora sadrţavati:

- ugovorne strane (naziv i sjedište);

- ime, prezime, adresu i datum roĊenja osigurane osobe;

- rizik odnosno rizike obuhvaćene osiguranjem;

- datum poĉetka i datum isteka osiguranja;

- iznos odnosno iznose osigurane svote za pojedini rizik;

- premiju osiguranja;

- nadnevak izdavanja police;

- potpise ugovornih strana.

Prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, a prema ĉl. 89. Zakona o osiguranju,

društvo za osiguranje je duţno pismeno obavijestiti ugovaratelja osiguranja o

sljedećim podacima:

- općim i/ili posebnim uvjetima osiguranja te pravu koje vrijedi za ugovor o

osiguranju,

- pravilima i uvjetima za odstupanje od ugovora,

- naĉinu plaćanja premije osiguranja,

- visini troškova koji se zaraĉunavaju osim premije osiguranja i ukupnom iznosu

plaćanja,

- roku na koji ugovor obvezuje ponuditelja,

- naĉinu rješavanja sporova ugovornih strana,

- nadzornom tijelu koje je mjerodavno za nadzor društava za osiguranje,

- osnovici i mjerilima za sudjelovanje u dobiti,

- tablicama otkupne vrijednosti,

- pravima na kapitalizaciju ugovora o ţivotnom osiguranju i pravima iz takvog

osiguranja,

- poreznom tretmanu koji se odnosi na navedenu vrstu osiguranja.

Dio premije osiguranja kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski

rizik iz kojeg se formira matematiĉka priĉuva osiguranja ţivota, društvo za osiguranje

ulaţe sukladno odredbama ĉl. 122. i 123. Zakona o osiguranju., dok dio iz kojeg se

formira posebna priĉuva osiguranja, društvo ulaţe sukladno odredbama ĉl. 115. i 116.

istog zakona. Preostalu premiju osiguranja društvo ulaţe prema strukturi ulaganja

(prospektu) koju je osiguranik dobio na uvid pri zakljuĉivanju ugovora o osiguranju.

Tijekom 2007. godine nova ţivotna osiguranja kao rezultat investicijskih

fondova (unit-linked products) su u ukupnoj premiji ţivotnih osiguranja iznosila 9%,

što je znaĉajno manje u usporedbi s nekim tranzicijskim zemljama: u MaĊarskoj 41%,

Poljskoj 40%, Slovaĉkoj 20%.

196

6.

SUOSIGURANJE I

REOSIGURANJE

''Kada se dvoje ljudi u poslu u svemu slaţu,

jedan od njih je nepotreban.''

Vergilije (Rimski pjesnik; 70. – 19. pr. Kr.)

197

6. SUOSIGURANJE I REOSIGURANJE

6.1. SUOSIGURANJE

6.1.1. POJAM SUOSIGURANJA

''Suosiguranje (engl.: co-insurance; njem.: Mitversicherung) predstavlja takav

vid osiguranja kod kojeg osiguranik jedan rizik dijeli izmeĊu više osiguratelja'',136

a

osnovni razlog tome je u veliĉini rizika koji jedan osiguratelj nije u mogućnosti sam

osigurati.

Pri tome suosiguranje treba razlikovati od višestrukog osiguranja za koji smo

takoĊer utvrdili postojanje više osiguratelja kod jednog predmeta osiguranja. Kod

višestrukog je osiguranja zakljuĉeno više ugovora o osiguranju (osiguratelji kod

zakljuĉivanja ugovora ne znaju za postojanje drugih ugovora), a kod suosiguranja

postoji samo jedan ugovor.

Suosiguratelji su, sklapanjem ugovora o suosiguranju, meĊusobno lanĉano

povezani prema osiguraniku tzv. horizontalnom ili primarnom raspodjelom rizika

u kojoj svaki pokriva svoj dio obveze.

Gledano sa strane jednog osiguratelja, poslovi suosiguranja mogu biti aktivni i

pasivni. Aktivni su poslovi za tog osiguratelja preuzimanje udjela u riziku od drugih

osiguratelja sudionika suosiguranja, dok su pasivni poslovi tom osiguratelju davanje

viška rizika drugim osigurateljima sudionicima u poslu suosiguranja. U prvom sluĉaju

premija osiguranja promatranom osiguratelju predstavlja prihod u poslovanju (jer je

primljena od drugih osiguratelja), a u drugom sluĉaju ona je rashod u poslovanju.

Pristupanjem poslu suosiguranja suosiguratelj (engl.: co-insurer; njem.:

Mitversicherer) preuzima dio rizika prema utvrĊenom postotku.

Na primjer: ako je zaključeno osiguranje jedne hidrocentrale od opasnosti

požara i nekih drugih opasnosti i rizik su u pokriće preuzela tri osiguratelja s

udjelima: 45%, 30% i 25%, svaki od njih sudjeluje i u premiji i u štetama s utvrđenim

postotkom. Dakle, izrazito veliki rizik moguće je uzeti u osiguranje spajanjem

navedenih kapaciteta triju osiguratelja, a da je svaki osiguratelj nastupao

pojedinačno, tražio bi na inozemnom tržištu reosiguranje onog dijela kapaciteta koji

mu nije dovoljan za pokriće rizika.

Suosiguranjem više osiguratelja sudjeluje u osiguranju istog osiguranog

predmeta, od istih rizika, za isto vrijeme i u korist istog osiguranika. Svaki od

sudjelujućih osiguratelja i visina njegova udjela u osiguranoj svoti naveden je u polici

ili njezinom prilogu. Ukupne osigurane svote ne prelaze ugovorenu ili stvarnu

vrijednost osiguranog predmeta.

Prema ĉl. 959. ZOO, ''kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja

koji su se sporazumjeli o zajedniĉkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj

naznaĉen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.''

136


198

Ova zakonska odredba znaĉi da se ugovor sklapa najĉešće137

prema naĉelu

solidarnosti: ako neki suosiguratelj ne moţe ispuniti svoje obveze prema osiguraniku,

ostali suosiguratelji odgovaraju za potpunu naknadu štete bez obzira na to koliki je

njihov postotak udjela.

6.1.2. SUOSIGURANJE U PRAKSI

U suvremenoj se praksi osobito izdvojio naĉin suosiguranja putem vodećeg

osiguratelja. To je obiĉno onaj osiguratelj koji ima najveći postotak u premiji i

štetama. Njemu su povjereni svi pregovori i sklapanje ugovora, obraĉun i naplata

premije osiguranja koju on prema udjelu raspodjeljuje na sve suosiguratelje.

Vodeći suosiguratelj ispostavlja kolektivnu policu u kojoj je navedena

raspodjela rizika po svim suosigurateljima i koju potpisuje svaki od njih.

Raspodjela premije, prema Petranoviću,138

moţe se obaviti na dva naĉina:

- temeljem bruto premije: tada ostali suosiguratelji naknaĊuju vodećem troškove u

svezi sa zakljuĉivanjem ugovora i raspodjelom premije, provizijom pribavljaĉima,

likvidacijom štete i sl.;

- temeljem neto premije: tada cijeli reţijski dodatak ostaje vodećem osiguratelju za

pokriće njegovih troškova.

Vodeći je osiguratelj takoĊer ovlašten u sluĉaju štete isplatiti osiguraniku

cjelokupnu odštetu, a nju prema udjelu naknaditi od drugih suosiguratelja.

Suosigurateljna praksa poznaje i drugi naĉin obavljanja suosiguranja –

zajedniĉki putem svih osiguratelja. On se meĊutim rijetko primjenjuje jer svaki

sudionik ima troškove koji su u ukupnom zbroju puno veći nego što ih stvara i

raspodjeljuje na ostale sudionike vodeći osiguratelj. U pravilu se koristi samo onda

kad je mali broj osiguratelja i kad se preuzimaju izuzetno veliki rizici, kod kojih

kapaciteti svih suosiguratelja nisu dovoljni, te se ta razlika mora plasirati u

reosiguranje.

Tijekom prakse svjetskog, a time i hrvatskog, suosiguranja došlo se do

prednosti ovog oblika osigurateljne zaštite u odnosu na druge oblike.

Prema Klobuĉaru139

te su prednosti sljedeće:

- nema potrebe za traţenjem dodatnih kapaciteta za ugovaranje osiguranja na

inozemnom trţištu reosiguranja, nego se koriste kapaciteti domaćih osiguratelja,

- premija predana u suosiguranje tretira se kao i premija predana u reosiguranje,

- premija ostaje unutar zemlje,

- jaĉa meĊusobno povjerenje osiguratelja,

- jaĉa osigurateljna struka,

- radi se diverzifikacija portfelja osiguratelja,

- jaĉaju objektivni kriteriji za ocjenu i procjenu rizika,

- štiti se interes potrošaĉa,

- konkurencija osiguratelja usmjerava se na manje riziĉna podruĉja, na kvalitetu

servisa i ostalih usluga koji osiguratelji daju osiguranicima.

137

Naĉelo solidarne odgovornosti ne primjenjuje se na osiguranja na koja se odnosi Pomorski zakonik. 138

V. Petranović, isto, str. 110. 139

D. Klobuĉar: Umjesto dampinga – podjela rizika, Svijet osiguranja, br. 4/2007., str. 57.

199

6.2. REOSIGURANJE

6.2.1. POJAM REOSIGURANJA

Prema najkraćoj definiciji reosiguranje je osiguranje osiguratelja.

Kad ne bi imao reosigurateljnu zaštitu, osiguratelj bi mogao osiguravati samo

one rizike koje bi u sluĉaju šteta mogao sigurno isplatiti i koji ne prelaze njegov

(samo)pridrţaj. Ali ako bi ugovorio osiguranja koja bi prelazila njegov pridrţaj,

preuzeo bi na sebe rizik nemogućnosti isplate odšteta, a time bi ugrozio i svoje

postojanje.

Rjeĉnik osiguranja140

navodi da je ''reosiguranje (engl.: reinsurance; njem.:

Rückversicherung) zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguratelj

prenosi na reosiguratelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat

plaća reosiguratelju premiju reosiguranja.''

Ova definicija govori o izravnom osiguranju jer reosiguratelj moţe dio rizika

preuzetih od osiguratelja dalje prenijeti na drugog reosiguratelja (retrocesija141

), ovaj

opet na trećeg itd. Time se provodi vertikalna ili sekundarna raspodjela rizika, za

razliku od horizontalne ili primarne raspodjele u suosiguranju.

Prema Zakonu o osiguranju,142

''reosiguranje je prenošenje viška rizika iznad

samopridrţaja143

društva za osiguranje društvu za osiguranje koje obavlja poslove

reosiguranja.''

Jednostavnije reĉeno, reosiguranje je osiguranje kod kojeg reosiguratelj

preuzima u pokriće osiguranje od osiguratelja da bi pokrio njegovu odgovornost koju

je ovaj preuzeo iz izravnog posla s osiguranikom.

Ugovorom o reosiguranju reosigurateljeva obveza prema osiguratelju nastaje

ostvarenjem osiguranog sluĉaja. Pri tome reosiguratelj nije izravno obvezan

osiguraniku, a osiguranik ne mora ni znati za reosiguranje jer on svoja prava ostvaruje

iskljuĉivo od osiguratelja temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju.

Prvi poznati ugovor o reosiguranju datira iz 1370. godine u Genovi, dok je

prvo samostalno profesionalno reosiguravajuće društvo Kölnische Rück utemeljeno

1852. godine u Kölnu.

Ekonomski i tehniĉki reosiguranje ĉini bitan dio sustava i mehanizma nošenja

rizika kako u našem, tako i u svakom drugom sustavu osiguranja u svijetu. Kao

ekonomski odnos reosiguranje je posebna metoda razrade principa uzajamnosti i

solidarnosti na kojima poĉiva cjelokupno osiguranje. Kao tehnika i mehanizam

reosiguranje vrši disperziju rizika u vremenu i prostoru koja omogućuje osiguratelju

procjenu odgovornosti koja će se ostvariti kod rizika koje je preuzeo u pokriće, dok

kod osiguranika povećava sigurnost da će dobiti odgovarajuću naknadu kod nastanka

štete.

140


Retrocesija (engl.: retrocession; njem.: Retrozession) osiguranje je reosiguratelja. 142

Ĉl. 8. 143

Rjeĉnik osiguranja, isto, str. 393.: Samopridrţaj (engl.: self retention; njem.: Eigenbehalt, Selbstbehalt) dio je

osigurane svote ili svote pod rizikom kod svakog pojedinog rizika koji osiguratelj ne predaje u reosiguranje.

200

Slika 6-1. pokazuje horizontalnu i vertikalnu raspodjelu rizika osiguranja od

poţara kod velikog osiguranika:

Slika 6-1. Horizontalna i vertikalna raspodjela rizika

OSIGURANJE

OD

POŢARA

A B C D

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

I II III IV V VI VII VIII

VELIKI OSIGURANIK

HORIZONTALNA RASPODJELA RIZIKA

VERTIKALNA

RASPODJELA

RIZIKA

SUOSIGURANJE S IZRAVNIM OSIGURATELJIMA

REOSIGURANJE

S

REOSIGURATELJIMA

RETROCESIJA

S

RETROCESIONARIMA

Izvor: Diacom, S. R. i Carter, R. L., Succes in Insurance, John Murray Ltd, London, 1992.

Modificirano prema: S. Andrijašević i V. Petranović, isto, str. 307.;

U svojoj suštini reosiguranje je meĊunarodni posao jer se nošenje i disperzija

rizika ne ograniĉava samo na nacionalni teritorij. Stoga je ono i najvaţnija metoda

povezivanja rizika pojedine zemlje s rizicima rasprostranjenim po cijelome svijetu.

Materijalnu osnovicu tom povezivanju ĉine premije reosiguranja, kao osnovni

izvor pokrivanja svih obveza koje se preuzimaju u reosiguranje. Iz njih se formiraju i

tehniĉke i sigurnosne priĉuve koje sluţe i za izravnanje rizika u vremenu.

Prikaz najvećih reosiguratelja u svijetu u 2006. godini vidimo u sljedećoj

tablici :

201

Tablica 6-1. Najveće reosigurateljne kompanije u svijetu u 2006. godini

prema pripisanoj premiji reosiguranja (u milijardama USD)

Rang Kompanija

Neto pripisane

premije

reosiguranja

Drţava

1. Munich Re 25,4 Njemaĉka

2. Swiss Re 23,8 Švicarska

3. Berkshire Hathaway Re 11,6 SAD

4. Hannover Re 9,3 Njemaĉka

5. Lloyd’s 8,4 Velika Britanija

6. Scor 4,9 Francuska

7. Reinsurance Group of America 4,3 SAD

8. Everest Re 3,9 Bermudski otoci

9. Partner Re 3,7 Bermudski otoci

10. Transatlantic Holdings Inc. 3,6 SAD Izvor: L’Argus de l’Assurance, Groupe Industrie Services Info, Paris, rujan, 2007., str. 7.

Iz tablice je vidljivo da dva najveća reosiguratelja, Munich Re i Swiss Re,

imaju neto pripisanu premiju reosiguranja u iznosu od 49,2 milijardi USD, što iznosi

gotovo 50% premije prvih deset reosigurateljnih kompanija u svijetu. Uoĉljivo je da je

meĊu šest vodećih ĉak pet iz Europe.

S obzirom na meĊunarodnu orijentaciju reosiguranja, disperzija u prostoru

omogućuje nošenje velikih i katastrofalnih rizika.

Najveći reosiguratelj, Munich Re, ovakvu je poslovnu politiku primijenio

odmah nakon svog osnivanja krajem 19. stoljeća. Godine 1886. svoje je urede poĉeo

otvarati diljem Europe, a već 1889. otvorio je filijalu u SAD-u.

Reosigurateljne poslove s njim danas obavlja ĉak 5000 osiguravajućih

društava iz 160 zemalja svijeta. U strukturi premije oko 70% pripada premiji

imovinskih rizika i rizika odgovornosti, a oko 30% premiji ţivota, nezgode i

bolesniĉkih osiguranja.

6.2.2. CILJEVI REOSIGURANJA

Osnovni ciljevi reosiguranja proizlaze iz definicije njegova pojma, a mogu se

svesti na sljedeće:

1. Osigurati odgovarajuću zaštitu od moguće fluktuacije katastrofalnih i velikih

pojedinaĉnih šteta te od promjena frekvencije broja i iznosa šteta kod malih i

srednjih šteta – odreĊenim vrstama reosiguranja (reosiguranjem viška svota i

reosiguranjem viška šteta) eliminiraju se vrhovi najvećih šteta, a općenito se

vertikalnom raspodjelom stvara disperzija rizika, portfelj se homogenizira, a sve skupa

rezultira stabilnim funkcioniranjem cijelog sustava i kod nastanka katastrofalnih šteta;

pri tome je, radi nesmetanog funkcioniranja trţišnih mehanizama, nuţna uloga drţave

kod eliminiranja vrhova katastrofalnih šteta; iduća nam slika prikazuje potrebu podjele

rizika izmeĊu javnog i privatnog sektora ovisno o intenzitetu štetnog dogaĊaja.

202

Slika 6-2. Potreba podjele rizika izmeĊu javnog i privatnog sektora

Osiguranici

Osiguratelji

Globalni

reosiguratelji

Trţište kapitalaDrţava

mali srednji veliki katastrofalni

Š t e t n i d o g a Ċ a j i

Veliĉina

štete

Izvor: R. Schnarwiler: Public Private Partnerships in Disaster Risk Management, Swiss Re,

prikazano na skupu koji je organizirala Svjetska banka pod nazivom ''Dialogue on

Private- Public Partnerships for Disaster Risk Redaction'', Washington, DC,

22. February 2007.

2. Stvoriti kapacitete za preuzimanje u osiguranje i najvećih rizika – ovaj se cilj

najĉešće ostvaruje putem reosiguranja viška svote osiguranja kao jedne od

proporcionalnih vrsta reosiguranja kod kojih reosiguratelj prihvaća neograniĉenu

odgovornost sve do ukupnog broja reosiguranih ''linija''; na primjer: ako jedan ugovor

o reosiguranju viška svote ima utvrĊen pridrţaj do jedan milijun EUR i pruţa pokriće

od deset linija, znaĉi da su reosiguranjem pokrivene sve štete do deset milijuna EUR,

bez obzira na eventualno kumuliranje šteta koje moţe nastati kod jednog dogaĊaja,

odnosno na broj velikih šteta koje mogu nastati tijekom jedne godine.

3. Omogućiti fleksibilniju politiku kod zakljuĉivanja osiguranja – i ovaj se cilj

reosiguranja brţe ostvaruje s proporcionalnim ugovorima o reosiguranju; na primjer:

reosiguranje viška svote nije nikad statiĉno, ono omogućuje izravnom osiguranju ne

samo utvrĊivanje vlastitih principa zakljuĉivanja osiguranja i utvrĊivanja visine svojih

kapaciteta, nego i mogućnost da se oni mijenjaju svakog trenutka kada to potrebe

zahtijevaju.

4. Ostvariti financijske efekte – osiguratelj takoĊer ulazi u reosiguranje s ciljem

ostvarenja odreĊenih financijskih efekata; to je, izmeĊu ostalog, najuoĉljivije kada

ulaskom u reosiguranje osiguratelj smanjuje svotu priĉuve za prijenosne premije i time

povećava razliku izmeĊu imovine i obveza.

5. Pruţati tehniĉke, kadrovske i druge usluge – pruţanje usluga ovog tipa nije

primarni nego dodatni cilj, koji dugoroĉno gledano stvara još uţu povezanost izmeĊu

osiguratelja i reosiguratelja.

203

Visinu zaraĉunate bruto premije reosiguranja te likvidiranih šteta u Republici

Hrvatskoj za razdoblje 01.01. – 31.12.2006. godine po skupinama osiguranja prikazuje

nam tablica 6-2.:

Tablica 6-2. Zaraĉunata bruto premija reosiguranja i likvidirane štete u Republici

Hrvatskoj za razdoblje 01.01. - 31.12. 2006. godine po skupinama

osiguranja (u 000 kn)

Šifra SKUPINA OSIGURANJA Zaraĉunata

bruto premija

Likvidirane

štete, bruto iznos

01 Osiguranje od nezgode 10.955 4617

02 Zdravstveno osiguranje 11 22

03 Osiguranje cestovnih vozila – kasko 997 184

04 Osiguranje traĉnih vozila – kasko

05 Osiguranje zraĉnih letjelica – kasko 11.091 1967

06 Osig. pomorskog, rijeĉnog i jezerskog kaska 75.367 33.532

07 Osiguranje robe u prijevozu 11.662 2586

08 Osig. imovine od poţara i nekih dr. opasnosti 129.066 40.702

09 Ostala osiguranja imovine 75.435 34.339

10 Osiguranje od automobilske odgovornosti 11.398 3982

11 Osig. od odgovornosti u zraĉnom prometu 6092 21

12 Osiguranje od odgovornosti brodara 9631 1468

13 Ostala osiguranja od odgovornosti 80.268 29.837

14 Osiguranje potraţivanja (kredita) 30.718 58.307

15 Osiguranje jamstva

16 Osiguranje razliĉitih financijskih gubitaka 10.869 936

17 Osiguranje pravne zaštite

18 Osiguranje turistiĉkih usluga

19 Ţivotna osiguranja (osig. ţivota i rentna osig.)

UKUPNO 463.560 212.500 Izvor: HANFA, 2007.

6.2.3. VRSTE REOSIGURANJA

6.2.3.1. KRITERIJI PODJELA I IZBOR VRSTE REOSIGURANJA

A. Kriteriji podjela

Postoji više kriterija po kojima moţemo podijeliti reosiguranja.

1. Sa stajališta primanja odnosno davanja obveze reosiguranja mogu biti:

- aktivna: kad reosiguratelj prima viškove rizika od osiguratelja;

- pasivna: kad osiguratelj prenosi (cedira) viškove rizika reosigurateljima.

2. Prema naĉinu ugovaranja,reosiguranja mogu biti:

204

- fakultativna (lat. facultas – lakoća, mogućnost = koji se moţe brisati): u kojima se

ugovorne strane – osiguratelj i reosiguratelj – dobrovoljno odluĉuju na sklapanje

ugovora o reosiguranju; odnose se na individualne – pojedine ugovore o osiguranju,

gdje su reosiguratelju na raspolaganju svi podaci o riziku, a o njemu ovisi hoće li ga

prihvatiti ili ne;

- obligatorna (lat. obligare – vezati, stezati = koji obvezuje): u ovim se

reosiguranjima unaprijed zakljuĉuje ugovor za odreĊeno vrijeme u kojem se

reosiguratelj obvezuje da će primiti ''na neviĊeno'' u reosiguranje sve rizike koji su

predmet reosigurateljne zaštite; u ugovoru se navode: poĉetak, oblik i vrste

reosiguranja, izuzeća, informacije o rizicima, postupci kod prijave i plaćanje šteta,

rok trajanja te klauzula o arbitraţi;

- fakultativno – obligatorna: predstavlja kombinaciju prethodna dva reosiguranja;

ona je nepovoljnija za reosiguratelja jer podrazumijeva da on po ugovoru mora

prihvatiti u reosiguranje svaki rizik koji osiguratelj izabere za plasiranje u

reosiguranje;

- pool za reosiguranje: ĉine udruţenja reosiguratelja u kojima se, prema unaprijed

utvrĊenom udjelu, raspodjeljuju rizici na svakog ĉlana poola.

3. Prema udjelu u rizicima reosiguranja mogu biti:

- proporcionalna: kod njih reosiguratelj prema udjelu u riziku sudjeluje i u premiji

i ušteti;

- neproporcionalna: kod njih reosiguratelj odreĊuje svoj udjel u riziku samo na

osnovi visine štete odnosno šteta te za takav udjel utvrĊuje premiju reosiguranja.144

B. Izbor vrste reosiguranja

Izbor vrste reosiguranja uvjetovan je osnovnim svojstvima rizika koji se

reosiguravaju.

Poţarna osiguranja, koja su najzastupljenija, imaju izraţenu heterogenu

strukturu osiguranja, što je izuzetno vaţno i za naĉin njihova reosiguranja.

Heterogenost im je izraţena kako sa stajališta tipova proizvodnje odnosno tehnologije,

tako i sa stajališta cijelog sustava preventivnih mjera.

Drugi bitan moment kod osiguranja od poţara je mogućnost akumulacije

rizika, jer isti dogaĊaj moţe izazvati štetu po poţarnoj polici, ali i po polici osiguranja

prekida rada ili/i po polici osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama.

Treći moment na koji se kod ovog osiguranja treba obratiti pozornost je naĉin

utvrĊivanja samopridrţaja od izravnog – prvog osiguratelja. Njegov je cilj da

odreĊivanjem svog samopridrţaja maksimalno smanji svoj rizik i ostvari financijsku

stabilnost u svom poslovanju.

Ako se u portfelju osiguranja mogu pojaviti pojedinaĉno velike štete,

osiguratelj će izabrati zaštitu reosiguranjem viška svote i/ili reosiguranjem viška šteta.

Ovim se reosiguranjima eliminiraju već spomenuti vrhovi najvećih šteta.

Ako je portfelj izloţen promjenama u veliĉini i frekvenciji malih i srednjih

šteta, logiĉan izbor reosigurateljne zaštite je kvotno reosiguranje ili reosiguranje

tehniĉkog rezultata, ili njihova kombinacija.

144

Vrste osiguranja, koje će se pojašnjavati u nastavku, pripadaju proporcionalnim odnosno neproporcionalnim

reosiguranjima.

205

Sve navedene ĉinjenice upućuju na osigurateljevu potrebu dobrog poznavanja

svojih rizika te pozitivnih i negativnih strana svake vrste reosiguranja kao i njihovih

kombinacija, kako bi u pravom trenutku zakljuĉio za njega najbolje reosiguranje.

S obzirom na to da ne postoje propisani obrasci, ugovori o reosiguranju imaju

sljedeće uobiĉajene elemente:

- predmet i vrsta ugovora,

- trajanje ugovora,

- odredbe o visini pokrića,

- popis iskljuĉenih rizika,

- pridrţaj cedenta,

- reosigurana svota,

- naĉin obraĉunavanja i plaćanja premije,

- naĉin utvrĊivanja i plaćanja šteta,

- provizija,

- arbitraţa – izvansudsko rješavanje sporova.

Osim ovih uobiĉajenih elemenata, ugovori o reosiguranju sadrţavaju i razne

klauzule kao što su:

- klauzula o kontroli provoĊenja ugovora od cedenta (inspection),

- klauzula o suradnji/kontroli u sluĉaju štete (claims co-operation; claims control),

- klauzula o nenamjernoj pogreški (error & omissions),

- klauzula o otkazu (cancellation).

Pravilnikom o metodologiji za izraĉun vlastitih udjela društava za

osiguranje u tablicama maksimalnog pokrića i utvrĊivanju najveće vjerojatne

štete145

date su opće upute društvima za osiguranje za izradu programa planiranog

reosiguranja te detaljnija pravila za izvještavanje o ĉinjenicama i okolnostima koje su

vaţne za procjenu adekvatnosti reosiguranja.

Program planiranog reosiguranja podrazumijeva:

- izraĉun vlastitih udjela prema pojedinim vrstama osiguranja,

- tablice maksimalnog pokrića prema tim izraĉunima,

- postupke, osnovice i mjerila za utvrĊivanje najveće vjerojatne štete (PML –

probable maximum loss) za pojedine preuzete osigurane rizike,

- interne postupke pri sklapanju reosiguranja (naĉini odabira reosiguratelja, procjena

reosigurateljeve sigurnosti, naĉini praćenja reosigurateljnih ugovora, izvještavanja,

sustav unutarnjih kontrola).

6.2.3.2. PROPORCIONALNI UGOVORI O REOSIGURANJU

Proporcionalno reosiguranje (engl.: proportional reinsurance; njem.:

proportionale Rückversicherung) podrazumijeva takve oblike reosiguranja u kojima

reosiguratelj sudjeluje s jednakim postotkom u premiji i šteti na reosiguranom riziku

(npr. 30%), a osiguratelj sudjeluje takoĊer s jednakim postotkom u premiji i šteti do

ukupnog pokrića 100% (100 – 30 = 70%).

Kod ovih je reosiguranja uobiĉajeno reosigurateljevo odobravanje provizije

osiguratelju na ime pokrića dijela prodajnih troškova.

145

Pravilnik je donijela HANFA na sjednici odrţanoj 28. prosinca 2007. (Narodne novine, br. 4/08.)

206

6.2.3.2.1. KVOTNO REOSIGURANJE

Kvotno reosiguranje (engl.: quota share reinsurance; njem.:

Quotenrückversicherung) takav je oblik proporcionalnog reosiguranja u kojemu

osiguratelj plasira reosiguratelju u reosiguranje jednak postotak od svakog rizika iz

svog portfelja bez obzira na visinu svote osiguranja.

Reosiguratelj s tim postotkom sudjeluje u svakoj pojedinaĉnoj premiji

odnosno šteti; drugim rijeĉima, pokriće reosiguratelja predstavlja razliku izmeĊu

vrijednosti osiguranja i pridrţaja osiguratelja.

Stoga se moţe reći da osiguratelj (cedent) i reosiguratelj potpuno dijele

zajedniĉku sudbinu.

Kvotno reosiguranje uspješno štiti osiguratelja od manjih i srednjih šteta, ali

kod nepredviĊenog gomilanja većih šteta, na osiguratelja pada velika obveza. Osim

toga, on ne moţe izabrati rizike, nego mora dati u reosiguranje i one rizike koje bi

mogao sam nositi. Zato je ono povoljno za reosiguratelja, jer sudjeluje u ĉitavom

portfelju, a ne samo u vrhovima rizika.

Provedba ugovora o kvotnom reosiguranju je jednostavna, s tim da osiguratelj

ima znaĉajnih troškova zbog brojnosti rizika koji su predmet reosigurateljne zaštite.

Na primjer: ako je sklopljen ugovor o kvotnom reosiguranju s kvotom od 20%,

znači da reosiguratelj sudjeluje s 20% (p = 0,20), a osiguratelj s 80% (1 – p = 0,80).

Tablica 6-3. prikazuje kretanje udjela reosiguratelja i osiguratelja obzirom na

rast svote osiguranja odnosno premije i šteta pri utvrđenoj kvoti od 20%:

Tablica 6-3. Primjer kvotnog reosiguranja s fiksnom kvotom

Kvota

%

Svota

osiguranja

Premija (1 ‰) Šteta (50 %)

Visina Reosiguratelj Osiguratelj Visina Reosiguratelj Osiguratelj

20 1.000.000 1000 200 800 500.000 100.000 400.000

20 2.000.000 2000 400 1600 1.000.000 200.000 800.000

20 5.000.000 5000 1000 4000 2.500.000 500.000 2.000.000

20 10.000.000 10.000 2000 8000 5.000.000 1.000.000 4.000.000

Slika 6-3. prikazuje nam raspodjelu šteta iz ove tablice:

207

Slika 6-3. Primjer raspodjele šteta kod kvotnog reosiguranja

s fiksnom kvotom

U praksi ove vrste reosiguranja ĉesto se limitira obveza osiguratelja do odreĊene

visine, tako da se povećanjem svote osiguranja povećava kvota, odnosno sve veći

iznos obveze kod štete prebacuje na reosiguratelja.

To nam pokazuje sljedeća tablica (6-4.) iz koje je vidljiva uvijek ista obveza

osiguratelja za pojedinu štetu:

Tablica 6-4. Primjer kvotnog reosiguranja s limitiranom obvezom osiguratelja

Kvota

%

Svota

osiguranja

Premija (1 ‰) Šteta (50 %)

Visina Reosiguratelj Osiguratelj Visina Reosiguratelj Osiguratelj

20 1.000.000 1000 200 800 500.000 100.000 400.000

60 2.000.000 2000 1200 800 1.000.000 600.000 400.000

84 5.000.000 5000 4200 800 2.500.000 2.100.000 400.000

92 10.000.000 10.000 9200 800 5.000.000 4.600.000 400.000

Raspodjelu šteta iz ove tablice vidimo na slici 6-4.:

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

3.000.000

3.500.000

4.000.000

4.500.000

5.000.000

1 2 3 4

Udjel

reosiguratelja

20%

Pridrţaj

osiguratelja

80%

Visine šteta

Osigurani rizici

20%

20%

20%

20% 80%

80%

80%

80%

208

Slika 6-4. Primjer raspodjele šteta kod kvotnog reosiguranja s limitiranom

obvezom osiguratelja

6.2.3.2.2. REOSIGURANJE VIŠKA SVOTE

(SVOTNO – EKSCEDENTNO REOSIGURANJE)

Reosiguranje viška svote ili svotno-ekscedentno reosiguranje (engl.: surplus

reinsurance; njem.: Summenexzedenten – Rückversicherung) druga je vrsta

proporcionalnih reosiguranja u kojoj je pridrţaj osiguratelja izraţen u apsolutnom

iznosu, a višak svote osiguranja koji prelazi pridrţaj osiguratelj prenosi (plasira) u

reosiguranje.

Stavljanjem u odnos reosiguranog viška svote i svote osiguranja dobiva se za

svaki pojedini rizik postotak koji je u reosiguranju. Za sve rizike kojima je svota

osiguranja manja od pridrţaja nema prijenosa u reosiguranje – njih pokriva osiguratelj.

Limit ugovora se odreĊuje kao umnoţak pridrţaja koji se oznaĉavaju kao

maksime ili linije. Drugim rijeĉima, reosiguratelj preuzima na sebe odreĊeni broj

pridrţaja osiguratelja ili linija.

Osiguranje viška svote ima najveću primjenu u onim vrstama osiguranja s

heterogenom strukturom svota osiguranja i kod kojih je izraţena mogućnost nastanka

pojedinaĉno velikih šteta (osiguranje od poţara i nekih drugih opasnosti, osiguranje od

prekida rada zbog poţara i nekih drugih opasnosti, osiguranja objekata u izgradnji i

montaţi, osiguranje nezgode, osiguranje transporta).

Takve štete zahtijevaju homogeniziranje (izjednaĉavanje) portfelja, koje se

najbolje postiţe upravo ovom vrstom reosiguranja. U odnosu na kvotno reosiguranje,

osiguratelj moţe preuzeti u osiguranje i rizike koji znaĉajno prelaze njegov pridrţaj.

Raspodjela rizika odnosno utvrĊivanje visine pridrţaja obavlja se na dva

naĉina:

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

3.000.000

3.500.000

4.000.000

4.500.000

5.000.000

1 2 3 4

Udjel

reosiguratelja

%

Pridrţaj

osiguratelja

400.000

Visine šteta

Osigurani rizici

84%

60%

92%

20%

16%80% 8%40%

209

- na temelju svote osiguranja: za rizike kod kojih moţe doći do totalne štete (ţivot,

nezgoda);

- na temelju najveće vjerojatne štete (PML): prema ĉl. 5. navedenog Pravilnika

najveću vjerojatnu štetu odreĊuje društvo za osiguranje uzimajući u obzir sva obiljeţja

rizika.; ona se odreĊuje u postotku od ugovorene osigurane svote odnosno limita

pokrića i izraţena je u apsolutnom iznosu; njeno je utvrĊivanje sloţen i vrlo struĉan

posao, koji zahtijeva angaţiranje osigurateljnih struĉnjaka širokog spektra; osnova za

odreĊivanje u pravilu je 100% ugovorene osigurane svote – totalna šteta.

U ugovoru o reosiguranju viška svote utvrĊeno je do koje maksimalne visine

viška svote (ekscedenta) reosiguratelj preuzima na sebe pokriće. Postupak utvrĊivanja

ide prema broju pridrţaja (maksima – linija), npr. ĉetiri, pet ili više iznosa limita

osiguratelja, kao maksimum pokrića koji ide na teret reosiguratelja. Ako se dogodi da

je rizik koji je preuzeo u osiguranje veći od maksimalnog pokrića ekscedentnog

reosiguranja, osiguratelj mora tu razliku podmiriti sklapanjem novog ugovora o

reosiguranju.

Ovi su ugovori nepovoljniji za reosiguratelja jer on dobiva vrhove rizika i

neizbalansirani portfelj.

Prema Sanjkoviću osiguranje ĉija osigurana svota prelazi pridrţaj M

reosigurava se tako što se reosiguratelj obvezuje sudjelovati u svakoj šteti

proporcionalno s viškom svote nad pridrţajem.

Ako je Z svota osiguranja ili PML, z nastala šteta, a M maksimalni pridrţaj

osiguratelja , osiguratelj u nastaloj šteti sudjeluje sa: z x M / Z, a reosiguratelj sa: z x

(Z – M) / Z, uz uvjet da je Z > M. Ako je Z < M, štetu potpuno snosi osiguratelj.

Temeljem navedenog možemo u tablici 6-5. iznijeti primjer reosiguranja viška

svote:

Tablica 6-5. Primjer reosiguranja viška svote

Polica

Svota

osiguranja

(Z)

Pridrţaj

(M)

Iznos

reosiguranja

(Z – M)

Postotak

reosiguranja

(%)

Ostatak

1. 1.000.000 1.000.000 0 0 0

2. 1.550.000 1.250.000 300.000 19,3 0

3. 3.500.000 1.250.000 2.250.000 64,3 0

4. 6.000.000 1.250.000 4.750.000 79,2 0

5. 7.250.000 1.250.000 6.000.000 82,8 0

6. 7.700.000 1.250.000 6.000.000 77,9 450.000

Iz primjera je vidljivo da osiguratelj ima šest polica sa svotama od 1.000.000

do 7.700.000 te da je njegov pridržaj 1.250.000. Ugovor o reosiguranju je zaključen

na pet maksima = 6.000.000.

210

Od prve do pete police iz primjera rizici su u cijelosti pokriveni s različitim

rastućim postotcima od svote osiguranja (nema ostatka).

U šestoj polici svota osiguranja je 7.700.000, dok reosiguranje pokriva pet

maksima (6.000.000 ili 77,9% od svote osiguranja), uz pridržaj osiguratelja od

1.250.000. Znači da je nepokriveno 450.000, za koje bi osiguratelj trebao sklopiti

dodatno osiguranje.

Slika 6-5. prikazuje raspodjelu rizika iz prethodne tablice uz maksimalni

pridrţaj osiguratelja 1.250.000 novĉanih jedinica:

Slika 6-5. Primjer raspodjele rizika kod reosiguranja viška svote

6.2.3.3. NEPROPORCIONALNI UGOVORI O REOSIGURANJU

Neproporcionalno reosiguranje (engl.: non – proportional reinsurance; njem.:

nichtproportionale Rückversicherung) obuhvaća takve vrste reosiguranja kod kojih je

za raspodjelu štete izmeĊu osiguratelja i reosiguratelja mjerodavna visina štete. U odnosu na proporcionalna reosiguranja, kod kojih je udio reosiguratelja u

nastaloj šteti jednak postotku njegova udjela u premiji, kod neproporcionalnih

reosiguranja udio u šteti je iskljuĉivo vezan za visinu nastale štete, bez obzira na to je

li ona nastala na riziku s malom ili velikom svotom osiguranja.

0

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

5.000.000

6.000.000

7.000.000

8.000.000

1 2 3 4 5 6

Pridrţaj osiguratelja 1.250.000 Udjel reosiguratelja % Nepokriveni ostatak 450.000 (5,9%)

100

%

80,7

%

19,3

%

35,7

%

64,3

%

20,8

%

79,2

%

17,2

%

82,8

%

77,9

%

16,2

%

5,9% Svote osiguranja

1.550.000

3.500.000

1.000.000

6.000.000

7.250.000

7.700.000

O s i g u r a n i r i z i c i

211

6.2.3.3.1. REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA

Reosiguranje viška šteta podrazumijeva da se pridrţaj osiguratelja ugovara u

iznosu štete koju sam snosi u sluĉaju nastale štete, a reosiguratelj pokriva onaj dio

štete koji prelazi visinu pridrţaja (prioriteta).

Ovom je vrstom reosiguranja osiguratelj pokriven od velikih šteta na

pojedinom riziku kao i od kumuliranja rizika (štete od elementarnih nepogoda, štete u

transportnom osiguranju i sl.).

Obveza reosiguratelja poĉinje od iznosa visine pridrţaja osiguratelja pa do

maksimalne svote (limita). Limit se moţe odrediti po jednom štetnom dogaĊaju ili na

ukupan iznos naknade koji, kad se iscrpi do kraja, podrazumijeva gašenje ugovora o

reosiguranju. Ako osiguranik ima potrebu za zaštitom limita, koju ne moţe postići

jednim ugovorom, on moţe zakljuĉiti još jedan ili više ugovora da bi dobio kvalitetnu

zaštitu.

Zbog uţeg reosigurateljnog pokrića premija reosiguranja je kod ove vrste niţa

od premije reosiguranja viška svote. S obzirom na to da pokriva velike štete odnosno

kumule rizika, u reosiguranju viška šteta ĉesto se javlja situacija da proĊe i više godina

a da sve štete budu ispod pridrţaja (prioriteta) osiguratelja. Katkada i u kratkom

vremenu moţe doći do pojave nekoliko katastrofalnih šteta koje reosiguratelj treba

pokriti.

U odnosu na proporcionalne ugovore prednosti reosiguranja viška šteta su u

unaprijed utvrĊenim iznosima pridrţaja i premije te niţim troškovima, ali je

nedostatak u tome što je stabilnost u duţem razdoblju manja.

U praksi ove vrste neproprcionalnih ugovora o reosiguranju postoje dva oblika

ugovaranja:

- reosiguranje na riziko osnovi: ovdje osiguratelj ostvaruje reosigurateljnu zaštitu po

jednom riziku, što znaĉi da je reosiguratelj obvezan naknaditi svaku štetu (svaki

rizik) iznad pridrţaja osiguratelja pa do maksimalnog iznosa (limita);

- reosiguranje na osnovi dogaĊaja: (u literaturi se naziva i reosiguranje rizika šteta

po katastrofalnom dogaĊaju) pruţa osiguratelju zaštitu od kumuliranja rizika, tj.

zaštitu od svih šteta ĉiji je uzrok jedan dogaĊaj (osiguranja katastrofalnih rizika gdje

više osoba moţe imati posljedice jednog istog uzroka, npr. potresa).

Tablica 6-6. pokazuje nam primjer raspodjele naknada šteta između

osiguratelja i reosiguratelja pod pretpostavkom da je pridržaj (prioritet) osiguratelja

350.000, a obveza je reosiguratelja limitirana iznosom od 800.000.

Tablica 6-6. Primjer reosiguranja viška šteta

Red. br.

štete

Visina

štete

Obveza

osiguratelja

Obveza

reosiguratelja

Nepodmireni

dio štete

1. 175.000 175.000 0 0

2. 350.000 350.000 0 0

3. 505.000 350.000 155.000 0

4. 1.110.000 350.000 760.000 0

5. 1.455.000 350.000 800.000 305.000

212

Prvu i drugu štetu u cijelosti snosi osiguratelj, s tim da je visina druge štete za

njega najnepovoljnija jer je upravo na razini njegova prioriteta.

Kod treće i četvrte štete reosiguratelj snosi svoj dio koji prelazi prioritet

osiguratelja.

Petu štetu snose osiguratelj i reosiguratelj do svojih maksimalnih iznosa, a

razlika – nepodmireni dio štete pada na teret osiguratelja za koju on može ugovoriti

dodatno (layer) pokriće.

Slika 6-6. pokazuje raspodjelu šteta iz ove tablice:

Slika 6-6. Primjer raspodjele šteta kod reosiguranja viška šteta

6.2.3.3.2. REOSIGURANJE TEHNIČKOG REZULTATA

(REOSIGURANJE VIŠKA GODIŠNJIH ŠTETA)

Reosiguranje tehniĉkog rezultata ili reosiguranje viška godišnjih šteta ima najveću

primjenu kod osiguranja kojima rezultat poslovanja znaĉajno varira od godine do

godine zbog nastupa malih i srednjih šteta. Najĉešće se primjenjuje na portfelj

osiguranja usjeva.

Reosiguratelj na sebe preuzima isplatu šteta ĉiji iznos prelazi unaprijed

utvrĊeni godišnji iznos. Taj se iznos odreĊuje u postotku od tehniĉke premije (to mu je

donja granica), s tim da se obveza reosiguratelja ograniĉava do visine odreĊenog

iznosa (gornja granica).

0

200.000

400.000

600.000

800.000

1.000.000

1.200.000

1.400.000

1.600.000

1 2 3 4 5

Pridrţaj osiguratelja 350.000 Udjel reosiguratelja Nepodmireni dio štete 305.000 (21,0 %)

Visine šteta

Š t e t e

100

%175.000

350.000

505.000

1.110.000

1.455.000

100

%

69,3

%

31,5

%

24,0

%

30,7

%

68,5

%

55,0

%

21,0

%

213

Ova je vrsta osiguranja pogodna za osiguratelja jer on unaprijed zna svoje

obveze (osim kada štete prijeĊu limit obveze reosiguratelja, gornju granicu).

Reosiguranje tehniĉkog rezultata provodi se tako da će npr. osiguratelj

preuzeti na sebe sve štete do visine od 110% premije, a reosiguratelj platiti štete iznad

toga pa do visine od 200% premije osiguranja. Tada je osiguratelj unaprijed siguran da

mu tehniĉki rezultat u najnepovoljnijem sluĉaju neće biti lošiji od 110% ako odnos

premije i šteta ostane ispod 200%.146

Osnovne zapreke široj primjeni reosiguranja tehniĉkog rezultata, bez obzira na

navedenu pogodnost za osiguratelja kao i na manje administrativne troškove, mogu se

svesti na sljedeće:

- teškoće u odreĊivanju odgovarajuće premije reosiguranja zbog izrazitih variranja

šteta,

- velika riziĉnost koju na sebe preuzima reosiguratelj zbog kriterija koji se mogu

primijeniti u zakljuĉivanju ugovora o osiguranju za koje višak šteta tereti

reosiguranje,

- razne promjene u poslovanju osiguratelja, koje se mogu teško predvidjeti i

kontrolirati.

U tablici 6-7. imamo primjer reosiguranja tehničkog rezultata:

Tablica 6-7. Primjer reosiguranja tehniĉkog rezultata (reosiguranja viška

godišnjih šteta)

Godina

Ukupna godišnja

visina šteta

Obveza

osiguratelja

Obveza

reosiguratelja

Nepodmireni dio

ukupne štete

1. 28.200.000 28.200.000 0 0

2. 33.000.000 33.000.000 0 0

3. 39.700.000 33.000.000 6.700.000 0

4. 49.000.000 33.000.000 13.200.000 2.800.000

Ako je ukupni godišnji neto premijski prihod osiguratelja, kao što se vidi iz

tablice, 33.000.000, a obveza reosiguratelja do 40% tog iznosa ako štete prijeđu

ukupnu svotu godišnjih premija osiguranja, možemo utvrditi sljedeće:

- u prvoj i drugoj godini štete u cijelosti snosi osiguratelj,

- u trećoj godini reosiguratelj snosi samo dio od svojih mogućih obveza,

- u četvrtoj godini štetu snose i osiguratelj i reosiguratelj u maksimalnim iznosima, uz

dio štete koji je ostao nepokriven.

146

Štete koje prijeĊu odreĊenu svotu – višak godišnjih šteta – mogu se ugovoriti u obliku: kvote šteta,

apsolutnog iznosa ili kombinirano.

214

Slika 6-7. nam pokazuje primjer raspodjele godišnjih šteta iz prethodne

tablice:

Slika 6-7. Primjer raspodjele šteta kod reosiguranja tehniĉkog rezultata (reosiguranja

viška godišnjih šteta)

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

30.000.000

35.000.000

40.000.000

45.000.000

50.000.000

1 2 3 4

Pridrţaj osiguratelja 33.000.000 Udjel reosiguratelja Nepodmireni dio ukupne štete 2.800.000 (5,7%)

Godine osiguranja

Godišnje visine šteta

28.200.000

33.000.000

39.700.000

49.000.000

100

%

100

%

83,1

%

67,4

%

16,9

%

26,9

%

5,7%

215

7.

OSTALI OBLICI

ORGANIZIRANJA

OSIGURANJA U

HRVATSKOJ

''Ugled je ukras starosti.''

Ciceron (Rimski filozof i drţavnik; 106. – 43. pr. Kr.)

216

7. OSTALI OBLICI ORGANIZIRANJA

OSIGURANJA U HRVATSKOJ

7.1. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Neodrţivost sustava zdravstvenog osiguranja naslijeĊenog iz prethodne

drţave, osobito je došla do izraţaja u drugoj polovici prošlog i poĉetkom ovoga

desetljeća.

Problemi u kvaliteti i netransparentnosti, a osobito u financiranju zdravstvenih

usluga (iskljuĉivo iz proraĉuna), doveli su tih godina zdravstveno osiguranje u

Republici Hrvatskoj do apsurdnih i neodrţivih pokazatelja:

- hrvatski su graĊani trošili godišnje 370 milijuna EUR vlastitih sredstava na lijeĉenje

u privatnim zdravstvenim ustanovama;

- godišnje se obavljalo više od 22 milijuna usluga u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti –

specijalistiĉkih i laboratorijskih pretraga;

- hrvatski su graĊani uplatili godišnje 1700 milijuna EUR za potrebe zdravstvene

zaštite Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (doprinosi iz plaće i na plaću),

a to po stanovniku ĉini 400 EUR;

- 50% medicinskih usluga uĉinilo se nepotrebno;

- 600.000 bolesnika godišnje lijeĉilo se u bolnici;

- godišnje se ostvarilo sedam milijuna bolniĉkih dana.

Stoga je prva reforma zdravstvenog sustava bila krajem 2001. godine, kada je

donesen Zakon o zdravstvenom osiguranju, a sredinom 2006. godine Hrvatski sabor

konaĉno je donio paket zakona kojima je reguliran današnji cjelokupni sustav

zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Ti zakoni su:

- Zakon o obveznim zdravstvenim osiguranjima,147

- Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu148

i

- Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.149

Osnovne novine u funkcioniranju sustava zdravstvenog osiguranja, a koje

proistjeĉu iz navedenih zakona su sljedeće:

- osiguranicima se otvara mogućnost sklapanja više dobrovoljnih osiguranja,

- osiguranici participiraju u dijelu troškova pruţanja zdravstvenih usluga,

- sustav zdravstvenog osiguranja se dijeli na obvezno i dobrovoljno zdravstveno

osiguranje, s tim da dobrovoljno moţe biti: dopunsko, dodatno i privatno.

Navedeni se sustav moţe prikazati sljedećom slikom:

147

Narodne novine, br. 85/06., 105/06. i 118/06. 148

Narodne novine, br. 85/06. 149

Isto.

217

Slika 7-1. Sustav hrvatskog zdravstvenog osiguranja od srpnja 2006. godine

ZDRAVSTVENO

OSIGURANJE

U HRVATSKOJ

OBVEZNO DOBROVOLJNO

DOPUNSKO DODATNO PRIVATNOprovodi

HZZO

provode društva

za osiguranje

Prema podacima HZZO-a o odnosu zdravstvenih djelatnika i broja stanovnika,

krajem 2007. godine u Hrvatskoj je na jednog lijeĉnika dolazilo 400, na jednog

stomatologa 1400, a na jednog farmaceuta 1789 stanovnika.

7.1.1. OBVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Obvezno zdravstveno osiguranje150

u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski

zavod za obvezno zdravstveno osiguranje (HZZO) kojim se svim osiguranim

osobama osiguravaju prava i obveze na naĉelima uzajamnosti i solidarnosti. Prema

obveznom osiguranju svi osiguranici imaju jednaku razinu zdravstvene zaštite

neovisno o visini uplata.

Ovo se osiguranje prema Zakonu151

financira iz sljedećih izvora:

- doprinosi osiguranika,

- doprinosi poslodavaca,

- doprinosi drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrĊenih ovim i drugim zakonom,

- posebni doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,

- prihodi iz drţavnog proraĉuna,

150

Moţe se zvati i osnovnim osiguranjem. 151

Zakon o obveznim zdravstvenim osiguranjima, ĉl. 57.

218

- prihodi od doplata,

- prihodi od administrativnih pristojbi,

- prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.

Status osiguranika (osigurane osobe) prema istom Zakonu152

imaju:

- osobe u radnom odnosu kod domaćeg ili stranog poslodavca sa sjedištem u Republici

Hrvatskoj,

- osobe koje su izabrane ili imenovane na stalne duţnosti u odreĊenim tijelima

drţavne vlasti, odnosno jedinicama lokalne i podruĉne (regionalne) samouprave ako

za taj rad primaju plaću i ako nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi,

- osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj

zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju zdravstveno osiguranje

stranog nositelja zdravstvenog osiguranja, odnosno koje nisu obvezno osigurane

prema inozemnim propisima na naĉin kako je to odreĊeno meĊunarodnim ugovorom

o socijalnom osiguranju,

- ĉlanovi uprave trgovaĉkih društava ako nisu zdravstveno osigurani po drugoj osnovi,

- osobe koje se nakon završenog obrazovanja struĉno osposobljavaju bez zasnivanja

radnog odnosa sukladno Zakonu o radu,

- osobe koje na podruĉju Republike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost obrta i

s obrtom izjednaĉenih djelatnosti, osobe koje samostalno u obliku slobodnog

zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost te osobe koje u Republici Hrvatskoj

obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su

obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit i nisu zdravstveno osigurani po

osnovi rada,

- svećenici i drugi vjerski sluţbenici vjerske zajednice, koja je upisana u evidenciju

vjerskih zajednica koju vodi mjerodavno drţavno tijelo, ako nisu osigurani po osnovi

rada,

- korisnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju po propisima o

mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske i korisnici mirovine i invalidnine koji to

pravo ostvaruju iskljuĉivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja,

ako meĊunarodnim ugovorom nije drukĉije odreĊeno, ako imaju prebivalište ili

odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj,

- osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj

koje nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, ako su se prijavile Zavodu u roku

od 30 dana od dana koji se taksativno nabrajaju u Zakonu,

- uĉenici srednjih škola i redoviti studenti visokih uĉilišta koji su drţavljani Republike

Hrvatske i imaju prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, te stranci s

odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, a nisu zdravstveno osigurani

kao ĉlanovi obitelji osiguranika, s tim da to pravo mogu koristiti najduţe do isteka

školske godine u kojoj su završili redovito školovanje,

- osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su prema propisima o školovanju

izgubile status uĉenika odnosno redovitog studenta ako su se prijavile Zavodu u roku

od 30 dana od gubitka statusa uĉenika ili redovitog studenta i ako pravo na

zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi, s tim da to pravo mogu

koristiti najduţe dvije godine od dana prijave Zavodu,

- supruţnik umrlog osiguranika koji nakon smrti supruţnika nije stekao pravo na

obiteljsku mirovinu, ako se Zavodu prijavio u roku od 30 dana od smrti supruţnika, a

pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne moţe ostvariti po drugoj osnovi,

- osobe s prebivalištem te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici

152

Isto, ĉl. 5.

219

Hrvatskoj kojima je priznato svojstvo ratnog vojnog ili civilnog invalida rata i

mirnodopskog vojnog invalida odnosno status korisnika obiteljske invalidnine

sukladno Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, ako pravo na obvezno

zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,

- hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, ako pravo na obvezno zdravstveno

osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,

- osobe koje pruţaju njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog

rata prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i ĉlanova

njihovih obitelji, ako nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi,

- osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje su bile korisnici zdravstvene zaštite

po raznim zakonima i uredbi nabrojanim u Zakonu, ako pravo na obvezno

zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi,

- osobe na odsluţenju vojnog roka (roĉnici), obveznici civilne zaštite (civilni

obveznici) te priĉuvnici za vrijeme obavljanja sluţbe u oruţanim snagama Republike

Hrvatske, ako nisu osigurane po drugoj osnovi,

- osobe koje su prekinule rad zbog toga što ih je pravna ili fiziĉka osoba uputila na

obrazovanje ili struĉno usavršavanje, dok traje obrazovanje odnosno struĉno

usavršavanje,

- osobe koje je pravna ili fiziĉka osoba prije stupanja u radni odnos uputila kao svoje

stipendiste na praktiĉan rad u drugu pravnu osobu ili kod fiziĉke osobe radi struĉnog

osposobljavanja ili usavršavanja, dok traje praktiĉan rad,

- osobe upućene u inozemstvo u sklopu meĊunarodne tehniĉko-prosvjetne i kulturne

suradnje, dok se nalaze u inozemstvu po toj osnovi.

Prema ovom Zakonu,153

status osigurane osobe kao ĉlanovi obitelji

osiguranika mogu steći:

- supruţnik (braĉni i izvanbraĉni, sukladno propisima o obiteljskim odnosima),

- djeca (roĊena u braku, izvan braka ili posvojena, pastorĉad) te druga djeca bez

roditelja, ako ih osiguranik uzdrţava,

- roditelji (otac, majka, oĉuh, maćeha i posvojitelj) koji s osiguranikom ţive u

zajedniĉkom kućanstvu ako su nesposobni za samostalan ţivot i rad, ako nemaju

sredstva za uzdrţavanje i ako ih osiguranik uzdrţava,

- unuci, braća, sestre, djed i baka koji s osiguranikom ţive u zajedniĉkom kućanstvu

ako su nesposobni za samostalan ţivot i rad, ako nemaju sredstva za uzdrţavanje i

ako ih osiguranik uzdrţava.

Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja stjeĉu osiguranici

podrazumijevaju:154

1. pravo na zdravstvenu zaštitu koje obuhvaća pravo na:

a. primarnu zdravstvenu zaštitu,

b. specijalistiĉko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu,

c. bolniĉku zdravstvenu zaštitu,

d. pravo na korištenje lijekova koji su utvrĊeni osnovnom i dopunskom listom

lijekova Zavoda,

e. pravo na stomatološko-protetsku pomoć i stomatološko-protetske nadomjestke,

f. pravo na ortopedska i druga pomagala,

g. pravo na zdravstvenu zaštitu u inozemstvu;

2. pravo na novĉane naknade koje obuhvaća:

153

Isto, ĉl. 7. 154

Isto, glava IV.

220

a. naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno sprijeĉenosti za rad

zbog korištenja zdravstvene zaštite odnosno drugih okolnosti ovog Zakona,

b. novĉanu naknadu zbog nemogućnosti obavljanja poslova na temelju kojih se

ostvaruju drugi primitci od kojih se utvrĊuju drugi dohodci, sukladno propisima o

doprinosima za obvezna osiguranja,

c. naknadu troškova prijevoza u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog

zdravstvenog osiguranja.

Pod bolovanjem se smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede odnosno

drugih okolnosti.

Naknadu plaće u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite isplaćuje osiguraniku

iz svojih sredstava:

1. pravna ili fiziĉka osoba za prvih 42 dana bolovanja kao i za vrijeme dok se

osiguranik nalazi na radu u inozemstvu na koji ga je uputila pravna ili fiziĉka osoba

ili je sam zaposlen u inozemstvu,

2. pravna osoba za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,

odnosno pravna ili fiziĉka osoba, za osiguranika – invalida rada za prvih sedam dana

bolovanja.

Naknadu plaće za vrijeme bolovanja od 43. dana odnosno osmog dana

bolovanja obraĉunava i isplaćuje pravna odnosno fiziĉka osoba – poslodavac, s time

da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 45 dana od dana primitka

zahtjeva za povrat.

Zakon je posebno regulirao155

za koje zdravstvene usluge HZZO osigurava

plaćanje:

- u cijelosti, a za koje

- u postotku (85% cijene, 75% cijene, 70% cijene i 50% cijene),

s tim da su osigurane osobe obvezne sudjelovati u preostalom postotku troškova

zdravstvene zaštite; ova se doplata naplaćuje neposredno od osigurane osobe prilikom

korištenja zdravstvene zaštite ili dopunskim zdravstvenim osiguranjem sukladno

posebnom zakonu.

7.1.2. DOBROVOLJNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje moţe biti :

- dopunsko zdravstveno osiguranje,

- dodatno zdravstveno osiguranje,

- privatno zdravstveno osiguranje.

Dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje su neţivotna osiguranja sukladno

Zakonu o osiguranju koja se ugovaraju kao dugoroĉna osiguranja, a najmanje u

trajanju od jedne godine.

Prava i obveze koje pripadaju osiguraniku dobrovoljnoga zdravstvenog

osiguranja ne mogu se prenositi na druge osobe niti nasljeĊivati.156

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje provodi društvo za osiguranje koje je

dobilo dozvolu za obavljanje te vrste osiguranja od nadzornog tijela za obavljanje

poslova osiguranja sukladno Zakonu o osiguranju.

155

Isto, ĉl. 15. 156

Iznimno se mogu nasljeĊivati prava na novĉana primanja koja su dospjela na isplatu, a ostala su neisplaćena

zbog smrti osiguranika.

221

Osiguratelj ne smije zapoĉeti obavljati poslove dobrovoljnoga zdravstvenog

osiguranja bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra mjerodavnog za zdravstvo.

7.1.2.1. DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Ovim se osiguranjem osiguranicima omogućuje, kako smo već napomenuli,

osigurati razliku do pune cijene zdravstvene zaštite koju kroz obvezno zdravstveno

osiguranje ne podmiruje HZZO.157

Prema Općim uvjetima dopunskoga zdravstvenog osiguranja, osiguratelj

pokriva troškove doplate:

1. u iznosu od 15% cijene:

- za specijalistiĉko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, ukljuĉivo i dnevnu bolnicu i

kirurške zahvate u dnevnoj bolnici, osim fizikalne medicine i rehabilitacije,

- za specijalistiĉku dijagnostiku koja nije na razini primarne zdravstvene zaštite,

- za ortopedska i druga pomagala odreĊena općim aktom Zavoda,

- za lijeĉenje u inozemstvu sukladno općem aktu Zavoda,

- za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u kući bolesnika,

- za specijalistiĉko-konzilijarnu stomatološku zdravstvenu zaštitu odraslih osoba u

parodontologiji,

- za specijalistiĉko-konzilijarnu stomatološku zdravstvenu zaštitu odraslih osoba u

oralnoj kirurgiji.


- za troškove smještaja i prehrane u bolniĉkoj zdravstvenoj zaštiti kod lijeĉenja

kroniĉnih bolesti,

- za stomatološku zdravstvenu zaštitu u mobilnoj i fiksnoj protetici osoba iznad 65

godina.


- za specijalistiĉko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu u fizikalnoj medicini i

rehabilitaciji,

- za troškove smještaja i prehrane u bolniĉkoj zdravstvenoj zaštiti kod lijeĉenja

akutnih bolesti.

4. u iznosu od 50% cijene: - za stomatološku zdravstvenu zaštitu u mobilnoj i fiksnoj protetici odraslih osoba.

5. u iznosu koji predstavlja razliku izmeĊu pune cijene lijeka utvrĊenog dopunskom

listom lijekova Zavoda i cijene ekvivalentnog lijeka utvrĊenog osnovnom listom

lijekova Zavoda, za lijekove na dopunskoj listi Zavoda.

Kao iznimka u dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjima, dopunsko osiguranje

provodi i HZZO, koji vodi sredstva dopunskog osiguranja odvojeno od sredstava

obveznoga zdravstvenog osiguranja.

S obzirom na to da Zakon nije definirao trajanje ovog osiguranja, nego ga je

samo naveo kao dugoroĉno, društva za osiguranje ga najĉešće zakljuĉuju na rok od tri

godine.

157

Pri tome se podrazumijeva da za zakljuĉivanje dopunskoga zdravstvenog osiguranja prethodno treba postojati

obvezno osiguranje pri HZZO.

222

Primjer 7-1. Polica dopunskoga zdravstvenog osiguranja

223

Premija osiguranja se utvrĊuje za svaku osigurateljnu godinu, a ovisi o: visini

ugovorene svote osiguranja, riziku kojem su izloţene osigurane osobe, ţivotnoj dobi

osiguranika,158

spolu, bonusu i malusu te tablicama smrtnosti i bolest

Kod ugovora s neograniĉenom svotom osiguranja, visina premije se moţe

promijeniti tijekom godine ukoliko doĊe do promjene zakona ili zakonskih

propisa koji se odnose na opseg i sadrţaj ove vrste osiguranja, visinu doplata ili druge

elemente koji su znaĉajni za utvrĊivanje visine premije.

Ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik duţan je platiti premiju osiguranja

za svaku osigurateljnu godinu unaprijed u ugovorenom roku. Plaćanje premije se

iznimno moţe ugovoriti i u obrocima, s tim da se prvi obrok premije plaća potpisom

ponude odnosno police.

Ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom prilikom sklapanja ugovora,

obveza osiguratelja prema osiguraniku poĉinje idućeg dana od dana uplate premije.

Ako je ugovoreno da se premija plaća u obrocima nakonm sklapanja ugovora,

obveza osiguratelja prema osiguraniku poĉinje od dana odreĊenog u ugovoru kao dana

poĉetka osiguranja.

Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju osiguranik moţe sklopiti

osobno ili ga u njegovo ime i za raĉun moţe sklopiti pravna ili fiziĉka osoba odnosno

poslodavac kod kojeg je fiziĉka osoba zaposlena.

Prema Zakonu osloboĊeni su plaćanja participacije: djeca do 18 godine ţivota,

osobe s invaliditetom i druge osobe kojima se priznaje pomoć druge osobe u

obavljanju većine ili svih ţivotnih funkcija prema posebnim propisima, osobe koje

imaju najmanje 80% tjelesnog oštećenja prema propisima o mirovinskom osiguranju

odnosno prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i ĉlanova

njihovih obitelji ili prema drugom posebnom zakonu, tjelesno hendikepirane osobe,

hrvatski ratni vojni invalidi Domovinskog rata ĉija su oštećenja organizma posljedica

ranjavanja sudjelovanjem u Domovinskom ratu te osobe ĉiji prihod po ĉlanu obitelji u

pojedinoj kalendarskoj godini ne prelazi odreĊenu svotu proraĉunske osnovice.

Ako nije drukĉije ugovoreno, osiguranje poĉinje u 24,00 sati onog dana koji je

u polici oznaĉen kao poĉetak osiguranja, a prestaje u 24,00 sati onog dana koji je

naveden kao dan isteka osiguranja.

Osiguranje prestaje kod svakog osiguranika na dan kada:

- nastupi smrt osiguranika,

- je raskinut ugovor o osiguranju,

- prestane postojati zakonska osnova za osiguranje (vidi primjer 7-1.: polica

dopunskoga zdravstvenog osiguranja).

7.1.2.2. DODATNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Dodatno zdravstveno osiguranje odnosi se na osiguranje većeg opsega

prava od onog predviĊenog Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju ili

na viši standard medicinskih usluga. Mogu ga ugovoriti samo osobe koje imaju status osigurane osobe obveznog

zdravstvenog osiguranja. Ugovarateljem dodatnoga zdravstvenog osiguranja, prema

158

Osiguranik moţe biti osoba od navršene 18. godine koja ima utvrĊen status osigurane osobe Hrvatskog

zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje.

224

Zakonu o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, smatra se osiguranik odnosno

fiziĉka ili pravna osoba koja je za osiguranika sklopila ugovor o dodatnom

zdravstvenom osiguranju i koja se obvezala na uplatu premije osiguranja.

Prema Općim uvjetima dodatnoga zdravstvenog osiguranja osigurani sluĉaj se

moţe definirati kao poremećaj zdravlja osiguranika koji uzrokuje potrebu za

medicinskom uslugom predviĊenom ugovorom o osiguranju.

Ugovor se sklapa temeljem pisane ponude. Pisana ponuda uĉinjena

osiguratelju obvezuje ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam

dana od dana kada je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je potreban lijeĉniĉki

pregled onda za vrijeme od 30 dana. Ako osiguratelj u navedenom roku ne odbije

ponudu koja je sukladna uvjetima pod kojima se sklapa ovo osiguranje, smatrat će se

da ju je prihvatio i da je ugovor sklopljen.

Premija se odreĊuje prema opsegu pokrića iz ugovora te riziku kojem je

osiguranik izloţen, uzimajući u obzir dob, spol, bonus i malus, tablice smrtnosti i

tablice bolesti te trajanje sklopljenog ugovora o osiguranju.

Osiguratelj dodatnoga zdravstvenog osiguranja – društvo za osiguranje –

obvezan je:

- sklopiti ugovor o osiguranju sa svakom osiguranom osobom HZZO-a koja se ţeli

osigurati za prava iz dodatnoga zdravstvenog osiguranja po programima osiguratelja,

- za sve osiguranike osigurati jednaka prava i obveze iz dodatnoga zdravstvenog

osiguranja po pojedinom programu osiguratelja.

Ugovorom se odreĊuju ustanove, trgovaĉka društva koja obavljaju

zdravstvenu djelatnost te privatni zdravstveni djelatnici kod kojih osiguranik moţe

koristiti prava iz dodatnoga zdravstvenog osiguranja.159

Prema Općim uvjetima dodatnoga zdravstvenog osiguranja160

mogu se

osigurati:

- zdrave osobe do navršene 65. godine po Dopunskim uvjetima temeljem ponude,

medicinske dokumentacije i/ili zdravstvenog pregleda prema zahtjevu osiguratelja,

- uvjetno zdrave osobe do navršene 65. godine po Dopunskim i Posebnim uvjetima

temeljem ponude, medicinske dokumentacije i/ili zdravstvenog pregleda sukladno

procjeni zdravstvenog stanja i ocjeni povećanog rizika,

- osobe koje nisu zdrave do ukljuĉivo 60. godine po Dopunskim i Posebnim uvjetima

temeljem ponude, medicinske dokumentacije i/ili zdravstvenog pregleda sukladno

procjeni zdravstvenog stanja i ocjeni povećanog rizika.161

S obzirom da ovo dobrovoljno zdravstveno osiguranje pruţa veći opseg

prava, društva za osiguranje koja ga provode ta prava dijele na bolniĉki i izvanbolniĉki

opseg.

Ostvarena prava ukljuĉuju:

- sistematske i specijalistiĉke preglede,

- dijagnostiĉke postupke,

- prava na proširene liste lijekova i ortopedska pomagala izvan liste HZZO-a.

159

Društvo za osiguranje (osiguratelj) obvezno je podatke o sklopljenim ugovorima sa zdravstvenim

ustanovama i drugim pravnim i fiziĉkim osobama kod kojih osiguranik moţe koristiti prava iz dodatnoga

zdravstvenog osiguranja dostavljati na uvid ministarstvu mjerodavnom za zdravstvo. 160

Croatia zdravstveno osiguranje d.d., Zagreb, 1. prosinca 2006., ĉl. 4. 161

Duševno bolesne osobe i osobe lišene poslovne sposobnosti ne mogu se osigurati.

225

Primjer 7-2. Polica dodatnoga zdravstvenog osiguranja

226

Polica osiguranja izdaje se najĉešće za razdoblje od tri godine, s tim da se

premija fakturira za svaku osigurateljnu godinu. U polici mora biti naveden datum i

sat poĉetka i završetka osiguranja. Nakon sklopljenog ugovora o osiguranju i plaćene

premije, osiguratelj izdaje iskaznicu dodatnoga zdravstvenog osiguranja, kojom se

davatelju usluge dokazuje status osiguranika.

Osiguratelj ima pravo privremeno ne prihvatiti obvezu za odreĊenu bolest,162

a ima pravo i odbiti ponudu za sklapanje osiguranja.

Istekom osigurateljnog razdoblja osiguranja, osobe koje ţele obnoviti

osiguranje, a koristile su medicinsku uslugu iz ugovora o osiguranju, moraju obvezno

dostaviti zdravstveni karton ili drugu medicinsku dokumentaciju.

Svaka strana moţe raskinuti ugovor s danom dospjelosti premije,

obavještavajući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti

premije.

Opći uvjeti dodatnoga zdravstvenog osiguranja predviĊaju iskljuĉenje obveze

osiguratelja ako je osigurani sluĉaj nastao kao posljedica:

- potresa,

- rata i ratnih dogaĊanja svih vrsta, bez obzira da li je rat objavljen ili nije,

- revolucije, graĊanskog rata, pobune, sabotaţe, terorizma i drugih sliĉnih dogaĊaja,

- pruţanja medicinskih usluga zbog preventivne zdravstvene zaštite, osim ako

dopunskim uvjetima nije drugaĉije propisano,

- obavljanje estetskih i/ili kozmetiĉkih zahvata bilo koje vrste,

- djelovanje alkohola i/ili narkotiĉkih sredstava kod osiguranika,

- pokušaja samoubojstva osiguranika,

- bolesti epidemijskih ili pandemijskih razmjera,

- ostalih sluĉajeva utvrĊenih Zakonom i podzakonskim aktima ili dopunskim uvjetima

osiguranja.

Osiguranje prestaje kod svakog osiguranika na dan kada:

- nastupi smrt osiguranika,

- je raskinut ugovor o osiguranju,

- prestane postojati zakonska osnova za osiguranje (vidi primjer 7-2.: polica

dodatnoga zdravstvenog osiguranja)

7.1.2.3. PRIVATNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Privatno zdravstveno osiguranje je treći oblik dobrovoljnih osiguranja u

sustavu hrvatskoga zdravstvenog osiguranja.

Njegovim se ugovarateljem smatra osiguranik odnosno fiziĉka ili pravna

osoba koja je za osiguranika sklopila ugovor o privatnom zdravstvenom osiguranju i

koja se obvezala na uplatu premije osiguranja. Osiguranikom se smatra fiziĉka osoba

koja je sklopila ili za koju je, na temelju njezine suglasnosti, sklopljen ugovor o

privatnom zdravstvenom osiguranju i koja koristi prava utvrĊena ugovorom o

osiguranju.

Premija koju odreĊuje osiguratelj – društvo za osiguranje – ovisi o opsegu

pokrića iz ugovora te riziku kojem je osiguranik izloţen, uzimajući u obzir dob, spol,

bonus i malus, tablice smrtnosti i tablice bolesti te trajanje sklopljenog ugovora o

osiguranju.

162

Sukladno Posebnim uvjetima za osiguranje povećanog (anormalnog) rizika bolesti.

227

Osiguranik privatnog zdravstvenog osiguranja ostvaruje pravo:

- na specijalistiĉki pregled kod lijeĉnika po izboru i prema svojim potrebama, bez

uputnice i ĉekanja,

- na pregled u specijalistiĉkim ordinacijama, kao i laboratorijske pretrage,

- na sofisticiranu dijagnostiku u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti,

- na viši standard bolniĉkog lijeĉenja.

Pri tome, opseg zdravstvenih usluga (broj i vrste specijalistiĉkih pregleda,

obuhvat laboratorijskih pretraga i obuhvat dijagnostiĉkih obrada) ovise o pojedinom

programu osiguratelja.

Osigurati se mogu zdrave osobe do navršene 65. godine odnosno osobe sa

zdravstvenim poteškoćama do navršene 60. godine uz ocjenu zdravstvenog stanja.

Kao i kod drugih dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, Zakonom su definirane

zdravstvene ustanove i privatnici kod kojih osiguranik moţe koristiti prava iz

privatnoga zdravstvenog osiguranja.

Za sva dobrovoljna zdravstvena osiguranja vrijedi spomenuti dodatne

pozitivne ĉinjenice:

- društva za osiguranje u meĊusobnoj konkurenciji stvaraju razliĉite programe

prilagoĊene osiguranicima,

- ulaţu se znaĉajna sredstva u izgradnju poliklinika s najmodernijom zdravstvenom

opremom na europskoj razini,

- prema Zakonu o porezu na dohodak, premija za ova osiguranja se tretira kao i

premija ţivotnog i dopunskog mirovinskog osiguranja: kao porezna olakšica do

vrijednosti od 80% osnovnog osobnog odbitka kad je ugovaratelj osiguranja fiziĉka

osoba.

7.2. MIROVINSKO OSIGURANJE

7.2.1. SUSTAV MIROVINSKOG OSIGURANJA U HRVATSKOJ

Osamostaljenjem Republike Hrvatske naslijeĊen je mirovinski sustav iz bivše

drţave koji je funkcionirao logikom meĊugeneracijske solidarnosti ĉiji korijeni

datiraju još iz kraja 19. stoljeća.

Kako ljudi ţive sve duţe, sve je više umirovljenika ĉije je mirovine sustav

trebao osigurati. Stoga je logika meĊugeneracijske solidarnosti u cijelom svijetu došla

u krizu jer je omjer zaposlenih i nezaposlenih osoba postao sve nepovoljniji.

Poĉetkom ovog desetljeća taj je omjer u Hrvatskoj kulminirao: dok su još

1990. godine ĉetiri zaposlenika uplaćivala za mirovinu jednog umirovljenika, samo

nakon desetak godina omjer se pogoršao gotovo tri puta, a što nam pokazuje tablica 7-

1.:

228

Tablica 7-1. Omjer broja umirovljenika i zaposlenih u Republici Hrvatskoj

Godina

1985.

1990.

1995.

1998.

2000.

2003.

2005.

2007.

Omjer broja

umirovljenika

i zaposlenika

1:3,68

1:4,00

1:1,81

1:1,54

1:1,36

1:1,37

1:1,39

1:1,40

Izvor: HZMO, razna godišta.

Iz tog razdoblja datira i procjena po kojoj bi, ako se ne bi pristupilo reformi,

već 2040. godine trebalo izdvajati oko 60% iz bruto plaće samo da bi se odrţala

tadašnja razina mirovina.

Uz navedeno, nuţnost reforme dotadašnjega mirovinskog sustava bila je i u

njegovu uravnoteţenju, prestanku opterećenja za proraĉun, a time i smetnji

gospodarskom razvoju Republike Hrvatske.

Kretanje udjela izdataka za mirovine u BDP-u vidimo u tablici 7-2.:

Tablica 7-2. Udio izdataka za mirovine u BDP-u Republike Hrvatske

Godina

1995.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

Udio izdataka

za mirovine u

BDP-u

10,84

12,02

13,45

13,26

13,87

13,09

12,44

12,22

11,92

11,67

11,60

Izvor: HZMO, razna godišta.

Mirovinska reforma u Hrvatskoj je zapoĉela 1. sijeĉnja 2002. godine, s tim da

su prethodno doneseni najvaţniji zakoni koji reguliraju novi sustav mirovinskog

osiguranja:

- Zakon o mirovinskom osiguranju,163

- Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima,164

- Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju

individualne kapitalizirane štednje.165

Sustav novoga mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj moţe se

prikazati sljedećom slikom:

163

Narodne novine, br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04. i 92/05. 164

Narodne novine, br. 49/99., 63/00., 103/03. i 177/04. 165

Narodne novine, br. 106/99. i 63/00.

229

Slika 7-2. Sustav mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj od 1. sijeĉnja 2002. godine

MIROVINSKI

DOPRINOSI

OBVEZNI

DOPRINOSI

DOBROVOLJNI

DOPRINOSI

I STUP

15 %

BRUTO PLAĆE

U HZMO-u

III STUP

DOBROVOLJNA

ŠTEDNJA

U DMF-u

II STUP

5 %

BRUTO PLAĆE

U OMF-u

ISPLATA MIROVINE

UMIROVLJENIKU

Kao što se vidi iz slike, mirovinski je sustav organiziran u tri stupa.

1. Prvi stup

Prvi stup je zapravo nastavak dosadašnjeg sustava na temelju generacijske

solidarnosti, a provodi ga Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO).

Na poĉetku mirovinske reforme svaki pojedinac koji je bio mlaĊi od 40 godina

obvezno je morao odabrati jedan od obveznih mirovinskih fondova. One koji nisu

izabrali fond, Središnji registar osiguranika (REGOS)166

rasporedio je u neke od

fondova.

Svi pojedinci koji su bili stariji od 40, a mlaĊi od 50 godina dobrovoljno su

odluĉili ţele li ostati samo u dotadašnjem postojećem drţavnom sustavu

meĊugeneracijske solidarnosti ili ţele odabrati jedan od fondova i time pristupiti

novom mirovinskom sustavu. Stariji od 50 godina ostali su u prvom mirovinskom

stupu.

166

Centralni subjekt novog mirovinskog sustava i njegovo tehniĉko središte. REGOS prima uplate doprinosa i

vodi osobne raĉune osiguranika te ih izvješćuje o stanju na njihovim raĉunima.

230

Od uplata svih zaposlenika u iznosu od 20% bruto plaće, koje su do

reforme išle u jedan fond, u prvi se stup slijeva 15%, a preostalih 5% ide u drugi

stup ili u obvezno mirovinsko osiguranje za starost, koji provode obvezni

mirovinski fondovi.

2. Drugi stup

Drugi stup funkcionira na sljedeći naĉin:

1. poslodavci uplaćuju mirovinske doprinose za svoje zaposlenike, a za one

koji su od 1. sijeĉnja 2002. godine ušli u novi sustav, 5% doprinosa se uplaćuje na

prolazni raĉun REGOS-a;

2. REGOS uplaćene doprinose pretvara u obraĉunske jedinice koje

rasporeĊuje na osobne raĉune zaposlenika, a novac prosljeĊuje obveznim mirovinskim

fondovima, koje je, opet preko REGOS-a, pojedini zaposlenik odabrao;

3. društva za upravljanje mirovinskim fondovima primaju uplate svojih

ĉlanova i primljeni novac ulaţu na trţištima kapitala – u drţavne obveznice, obveznice

lokalne uprave, obveznice korporacija, dionice itd.; sve sukladno limitima definiranim

u Zakonu o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima;

4. sukladno ulaganjima novac donosi prinose (rast vrijednosti dionica, isplate

dividendi, isplate kupona obveznica itd.) i tako se uvećava vrijednost obraĉunskih

jedinica na osobnim raĉunima ĉlanova mirovinskog fonda;

5. zaposlenici kontroliraju stanje na svojim osobnim raĉunima te u tisku

provjeravaju vrijednost obraĉunske jedinice svoga fonda; znaju s koliko novca

raspolaţu u tom trenutku na svom osobnom raĉunu.

3. Treći stup

Treći stup mirovinskog sustava temelji se na individualnoj kapitaliziranoj

štednji, a provode ga dobrovoljni mirovinski fondovi. U ovom su stupu uplate

doprinosa dobrovoljne, za razliku od prva dva stupa.

Raĉun osiguranika otvara se u banci skrbniku,167

a isplata mirovine provodi se

preko mirovinskog osiguravajućeg društva.168

Osnovne razlike izmeĊu obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova su

u sljedećem: - pristup u dobrovoljne fondove je potpuno na dobrovoljnoj osnovi,

- u dobrovoljnim fondovima mogu štedjeti svi bez obzira na ţivotnu dob,

- u dobrovoljnim fondovima mogu štedjeti i nezaposlene osobe,

- iznos mjeseĉnih uplata u dobrovoljne fondove svaki ĉlan odreĊuje sam,

- štednju u dobrovoljnim mirovinskim fondovima drţava potiĉe tako što na

raĉunu svakog pojedinca koji štedi u trećem stupu dodatno uplaćuje 25%

godišnjeg ušteĊenog iznosa, a maksimalno 1250 kuna.169

Razlikuju se dvije vrste dobrovoljnih mirovinskih fondova:

- otvoreni: dostupni su svakom graĊaninu Republike Hrvatske koji će štedjeti u

trećem stupu,

167

Banka na ĉijem se posebnom raĉunu vodi imovina mirovinskog fonda i koja svojom veliĉinom i nezavisnim

poloţajem u odnosu na fondove jamĉi sigurnost te imovine. 168

Društvo koje nakon odlasku osiguranika u mirovinu prima kapitaliziranu štednju s njegova osobnog raĉuna

(koja se do tada vodila u mirovinskom fondu) te mu na temelju tih sredstava doţivotno isplaćuje pripadajuću

mirovinu. 169

Npr. ako pojedinac uplaćuje 300 kn mjeseĉno i godišnje uštedi 3600 kn, drţava će mu na taj iznos

dodati još 25% = 900 kn na njegov osobni raĉun u dobrovoljnom mirovinskom fondu.

231

- zatvoreni: nisu otvoreni za sve, nego njihovo osnivanje potiĉu poslodavci za svoje

zaposlenike ili pojedini sindikati za svoje ĉlanove ili neka udruţenja i tome sliĉno.

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju,170

mirovinskim osiguranjem u

Republici Hrvatskoj osiguranici stjeĉu prava na sljedeće oblike mirovina i

naknada:

- starosnu mirovinu,

- prijevremenu starosnu mirovinu,

- invalidsku mirovinu,

- obiteljsku mirovinu,

- najniţu mirovinu,

- osnovnu mirovinu,

- profesionalnu rehabilitaciju,

- naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

- naknadu putnih troškova u svezi s ostvarenjem osiguranih prava.

Tablica 7-3. u nastavku nam prikazuje kretanje udjela prosjeĉne mirovine u

prosjeĉnoj plaći u Republici Hrvatskoj od 1995. do 2007. godine:

Tablica 7-3. Udio prosjeĉne mirovine u prosjeĉnoj plaći u Republici Hrvatskoj

Godina

1995.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

Udio prosjeĉne

mirovine u

prosjeĉnoj neto

plaći

45,88

42,86

41,56

44,96

44,29

43,20

42,13

41,80

40,21

40,29

Izvor: HZMO, razna godišta, godišnji prosjek, osim za 2007. gdje su podaci iz lipnja

7.2.2. MIROVINSKO TRŢIŠTE KAO SASTAVNICA HRVATSKIH

FINANCIJSKIH TRŢIŠTA

Mirovinskom reformom od 2002. godine hrvatska su financijska trţišta dobila

na novoj kvaliteti ulaskom mirovinskih fondova. Obvezni mirovinski fondovi te

otvoreni i zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi postali su u proteklih šest godina

znaĉajan ĉimbenik razvoja financijskih trţišta, a time i gospodarstva Republike

Hrvatske.171

Kretanje njihovog broja vidimo u sljedećoj tablici:

170

Ĉl. 4. 171

O spoznaji znaĉenja mirovinskih fondova govori i ĉinjenica da je prvi mirovinski fond osnovan još 1875.

godine u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama.

232

Tablica 7-4.: Broj mirovinskih fondova po godinama

Mirovinski fond 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Obvezni mirovinski fond 7 4 4 4 4 4

Otvoreni dobrovoljni mirovinski fond 1 4 4 6 6 6

Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 4 8 10 12

Ukupno 8 8 12 18 20 22 Izvor: HANFA, razna godišta

7.2.2.1. TRŢIŠTE OBVEZNIH MIROVINSKIH FONDOVA

Većim dijelom poslovne banke te manjim dijelom društva za osiguranje

većinski su vlasnici društava za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima.

S obzirom na njihove stabilne uplate i visoki rast prinosa, moţe se oĉekivati

da će obvezni mirovinski fondovi biti sve znaĉajniji ĉimbenik na hrvatskim

financijskim trţištima.

Od poĉetnih sedam, na trţištu aktivno djeluju ĉetiri obvezna mirovinska fonda

(OMF-a).

Na dan 31. prosinca 2007. godine ta su ĉetiri fonda imala ukupno 1.395.693

ĉlana, a njihov udjel po fondovima pokazuje nam tablica 7-5.:

Tablica 7-5. Ĉlanstvo obveznih mirovinskih fondova

na dan 31. prosinca 2007. godine

Red.

br.

Obvezni mirovinski

fond

Broj

ĉlanova

Udjel

(%)

1. AZ OMF 510.098 36,55

2. Erste Plavi OMF 211.886 15,18

3. PBZ / CO OMF 231.070 16,56

4. Raiffeisen OMF 442.639 31,71

Ukupno 1.395.693 100,00 Izvor: HANFA, 2008.

Iz tablice je vidljivo da dva veća fonda :

- AZ obvezni mirovinski fond (pod upravljanjem Allianz ZB OMD-a) i

- Raiffeisen obvezni mirovinski fond (pod upravljanjem Raiffeisen OMD-a),

imaju s udjelom od preko 68% gotovo milijun ĉlanova,

a da dva manja fonda:

- PBZ Croatia osiguranje obvezni mirovinski fond (pod upravljanjem PBZ Croatia

osiguranje OMD-a) i

- Erste Plavi obvezni mirovinski fond (pod upravljanjem Erste OMD-a),

drţe ostatak udjela od 31,7% ĉlanova.

233

Na dan 31. prosinca 2007. neto imovina obveznih mirovinskih fondova

iznosila je toĉno 21 milijardu kuna, te je za samo šest mjeseci (u odnosu na 30. lipnja)

povećana za 2,3 milijarde kuna ili toĉnije visokih 12,23%. Pri tome izrazito najveće

povećanje (23,26%) biljeţi najmanji fond – Erste Plavi OMF. Udjeli fondova u neto

imovini uglavnom prate udjele fondova u ukupnom broju ĉlanova.

Interesantna je ĉinjenica da najveći prinos na godišnjoj razini (travanj 2002. –

prosinac 2007.) u iznosu od 8,11% ima najmanji fond – Erste Plavi OMF, a najmanji

prinos na godišnjoj razini u iznosu od 7,12% ima najveći fond – AZ OMF.

Prosjeĉan prinos svih obveznih mirovinskih fondova na godišnjoj razini iznosi

7,60%172

i pokazuje nastavak tendencije pada: prije devet mjeseci (31. oţujka) iznosio

je 8,20%, a prije šest mjeseci (30. lipnja) 8,13%.

Navedene nam podatke prikazuje tablica 7-6.:

Tablica 7-6. Neto imovina, povećanje i prinos obveznih mirovinskih fondova na dan

31. prosinca 2007. godine (u 000 kuna)

Red.

br.

Obvezni

mirovinski

fond

Neto imovina

fondova na

dan

31.12.2007.

Udjel

fonda

(%)

Povećanje neto

imovine u odnosu

na dan 30.06.2007.

(%)

Prinos na godišnjoj

razini IV. 2002. –

XII. 2007.

(%)

1. AZ

OMF 8.272.117 39,39 10,93 7,12

2. Erste Plavi

OMF 2.706.930 12,89 23,26 8,11

3. PBZ / CO

OMF 3.539.690 16,85 11,16 7,88

4. Raiffeisen

OMF 6.483.150 30,87 10,33 7,85

Ukupno

21.001.886 100,00 12,23 7,60

Izvor: HANFA, 2008.

Ukoliko pogledamo broj ĉlanova obveznih mirovinskih fondova od 2002.

godine, kad je zapoĉela mirovinska reforma, do kraja prošle godine, vidimo da se on

povećao za manje od 50%. U isto vrijeme se njihova neto imovina povećavala

izuzetno brzo, da bi za pet godina narasla za preko deset puta.

Grafiĉki prikaz kretanja broja ĉlanova i neto imovine obveznih mirovinskih

fondova daje nam slika 7-3.:

172

Prinos mirovinskog fonda je postotna razlika izmeĊu vrijednosti obraĉunske jedinice na posljednji radni dan

razdoblja za koji se prinos raĉuna i vrijednosti te jedinice na posljednji radni dan prethodnog razdoblja.

234

Slika 7-3. Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) obveznih mirovinskih

fondova po godinama

1.322.010983.310

1.170.0921.070.932 1.248.9311.395.6932.036.920

4.677.336

7.913.238

11.714.215

15.919.423

21.001.886

0

5.000.000

10.000.000

15.000.000

20.000.000

25.000.000

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

broj ĉlanova neto imovina

Izvor: HANFA, razna godišta

Strukturu ulaganja ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova na dan 31.

prosinca 2007. godine moţemo vidjeti u tablici 7-7.:

Tablica 7-7. Struktura ulaganja ukupne imovine

obveznih mirovinskih fondova na dan

31. prosinca 2007. godine (u 000 kuna)

Vrsta imovine Ukupno

Iznos Udjel (%)

DOMAĆA IMOVINA 20.297.532 95,73

Vrijednosni papiri i depoziti 19.947.365 94,08

Dionice + GDR 3.127.776 14,75

Drţavne obveznice 13.484.885 63,60

Municipalne obveznice 76.277 0,36

Korporativne obveznice 451.259 2,13

Zatvoreni investicijski fondovi 0 0,00

Otvoreni investicijski fondovi 2.543.021 11,99

Kratkoroĉni vr. papiri 21.792 0,10

Depoziti 242.354 1,14

Novĉana sredstva 232.527 1,10

Potraţivanja 117.841 0,55

INOZEMNA IMOVINA 904.867 4,27

Dionice 689.226 3,25

Drţavne obveznice 0 0,00

Municipalne obveznice 0 0,00

Korporativne obveznice 42.114 0,20

Zatvoreni investicijski fondovi 0 0,00

Otvoreni investicijski fondovi 173.527 0,82

Kratkoroĉni vr. papiri 0 0,00

Depoziti 0 0,00

UKUPNA IMOVINA 21.202.399 100,00

Neto imovina 21.001.886 Izvor: HANFA, 2008.

235

Imovinska struktura obveznih mirovinskih fondova iz prethodne tablice

pokazuje da se najveći dio ulaganja - gotovo 96% - obavlja u Hrvatskoj, a tek nešto

više od 4% u inozemstvu. Pri tome je indikativno da se iznos inozemne imovine za

samo šest mjeseci prepolovio te je njegov udjel s 9,67 pao na navedenih 4,27%.

Izrazito najveći udjel u domaćoj imovini imaju drţavne obveznice (63,60%), a

od ulaganja u inozemstvu znaĉajniji udjel - 3,25% - imaju dionice.

Nerazmjer strukture imovine domaćih mirovinskih fondova najbolje se moţe

uoĉiti ako se ona usporedi s konsolidiranom aktivom svih svjetskih mirovinskih

fondova koju nam pokazuje slika 7-4.:

Slika 7-4. Konsolidirana aktiva svih svjetskih mirovinskih fondova

novac i drugi

financijski

instrumenti;

20%

obveznice;

30%

dionice; 50%

Trendovi u promjenama strukture ulaganja ukupne imovine domaćih

mirovinskih fondova idu u smjeru pokazatelja iz ove slike, ali će oĉito trebati dosta

godina da bi se do njih došlo.

7.2.2.2. TRŢIŠTE OTVORENIH DOBROVOLJNIH MIROVINSKIH

FONDOVA

Iako je drţava uvela znaĉajne drţavne poticaje, broj ĉlanova otvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova je znaĉajno manji u odnosu na obvezne fondove.

Već smo ranije naveli da su oni dostupni svakom graĊaninu koji ţeli štedjeti u

trećem mirovinskom stupu.

Na hrvatskom trţištu djeluje šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova:

- AZ benefit ODMF (pod upravljanjem Allianz ZB d.o.o. DMD-a),

- AZ profit ODMF (pod upravljanjem Allianz ZB d.o.o. DMD-a),

- Croatia osiguranje ODMF (pod upravljanjem Croatia osiguranje DMD-a),

236

- Erste Plavi expert ODMF (pod upravljanjem Erste DMD-a),

- Erste Plavi protect ODMF (pod upravljanjem Erste DMD-a),

- Raiffeisen ODMF (pod upravljanjem Raiffeisen DMD-a).

Na dan 31. prosinca 2007. godine vrijednost imovine ovih fondova iznosila je

gotovo 700 milijuna kuna. Izrazito velike udjele imaju dva fonda: Raiffeisen ODMF

(48,18%) i AZ profit ODMF (30,81%). Ostala ĉetiri fonda zajedno imaju udjel

21,01%.

U odnosu na 30. lipnja 2007., neto imovina ODMF-ova je porasla za 34%, u

ĉemu prednjaĉi rast Erste Plavog expert ODMF-a od 64,4%.

Broj ĉlanova ODMF-ova u razdoblju 2002. – 2007. godine kao i njihova neto

imovina povećavali su se po stopi puno većoj nego kod OMF-ova, a izravno su najviše

ovisili o godini poĉetka poslovanja pojedinog fonda.

Njihovo kretanje po godinama grafiĉki nam prikazuje slika 7-5.:

Slika 7-5.: Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) otvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova po godinama

75.161

1.345 30.0228.77351.121

103.923

3.198 29.59195.682

206.269

397.335

692.810

0

100.000

200.000

300.000

400.000

500.000

600.000

700.000

800.000

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.



Sljedeća nam tablica (7-8.) prikazuje neto imovinu ODMF-ova na dan 31.

prosinca 2007. godine, prinos na godišnjoj razini te datum poĉetka poslovanja

pojedinog ODMF-a:

Tablica 7-8. Neto imovina na dan 31. prosinca 2007. godine, prinos na godišnjoj

razini te datum poĉetka poslovanja pojedinog otvorenog dobrovoljnog

mirovinskog fonda (u 000 kuna)

Red.

br.

Otvoreni

dobrovoljni

mirovinski fond

Neto imovina

fondova na dan

31.12.2007.

Udjel

fonda

(%)

Prinos na

godišnjoj

razini (%)

Datum

poĉetka

poslovanja

1. AZ benefit

ODMF 48.939 7,06 6,67 03.12.2003.

237

2. AZ profit

ODMF 213.433 30,81 12,09 29.09.2003.

3. Croatia osiguranje

ODMF 54.355 7,85 7,78 29.10.2003.

4. Erste Plavi expert

ODMF 33.196 4,79 13,18 14.03.2005.

5. Erste Plavi protect

ODMF 9.111 1,32 4,27 14.03.2005.

6. Raiffeisen

ODMF 333.777 48,18 9,06 06.08.2002.

Ukupno 692.810 100,00

Izvor: HANFA, 2008.

Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih mirovinskih

fondova na dan 31. prosinca 2007. sliĉna je strukturi ulaganja obveznih mirovinskih

fondova. Osnovni razlog tome je što mirovinski fondovi na domaćem trţištu još uvijek

nemaju dovoljno raspoloţivih instrumenata za ulaganje.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim i dobrovoljnim

mirovinskim fondovima,173

imovina mirovinskih fondova moţe se, izmeĊu ostalog,

ulagati u dionice kojima se trguje na organiziranom trţištu vrijednosnih papira

odreĊenih drţava i izdavatelja.

Navedenu strukturu ulaganja na dan 31. prosinca 2007. moţemo vidjeti na

slici 7-6.:

Slika 7-6. Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2007. godine

dionice + GDR;

22,57%

depoziti; 2,43%

korporativne

obveznice;

1,39%

municipalne

obveznice;

0,08%

potraţivanja;

0,10%

inozemna

imovina; 3,98%

novĉana

sredstva; 5,44%

otvoreni invest.

fondovi; 20,20%

drţavne

obveznice ;

43,82%

Izvor: HANFA, 2008.

173

Ĉl. 31., Narodne novine, br. 71/07.

238

7.2.2.3. TRŢIŠTE ZATVORENIH DOBROVOLJNIH MIROVINSKIH

FONDOVA

Kako smo već ranije naveli, zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi nisu

otvoreni za sve graĊane, nego njihovo osnivanje potiĉu poslodavci za svoje

zaposlenike odnosno sindikati ili udruge samostalnih djelatnosti za svoje ĉlanove.

Na dan 31. prosinca 2007. godine djelovalo je dvanaest zatvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova, što znaĉi da su tijekom godine poĉela poslovati

dva nova fonda.

U tablici 7-9. vidimo popis dobrovoljnih mirovinskih društava, zatvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova, prikaz poĉetka njihova poslovanja te prinos na

godišnjoj razini na dan 31. prosinca 2007. godine:

Tablica 7-9. Popis, datum poĉetka poslovanja i prinos na godišnjoj razini zatvorenih

dobrovoljnih mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2007. godine

Dobrovoljno

mirovinsko

društvo

Zatvoreni dobrovoljni

mirovinski fond

Datum

poĉetka

poslovanja

Prinos na

godišnjoj

razini

(%)

Allianz ZB

DMD

AZ VIP ZDMF 08.03.2004. 12,23

AZ Dalekovod ZDMF 14.12.2004. 14,38

AZ Hrvatska kontrola zraĉne plovidbe ZDMF 14.03.2005. 14,64

Croatia

osiguranje

DMD

Croatia osiguranje ZDMF 20.09.2005. 7,68

Ericsson Nikola Tesla ZDMF 21.02.2005. 13,08

Hrvatski lijeĉniĉki sindikat ZDMF 01.07.2004. 12,54

Raiffeisen

DMD

Sindikat pomoraca Hrvatske ZDMF 21.10.2004. 5,77

Novinar ZDMF 14.10.2005. 13,99

ZDMF HEP grupe 09.05.2006. 8,01

T-HT ZDMF 20.12.2006. 8,01

T-Mobile ZDMF 29.10.2007.

ZDMF Sindikat hrvatskih ţeljezniĉara 15.11.2007.

Izvor: HANFA, 2008.

Unatoĉ znaĉajnom povećanju u odnosu na prethodnu godinu, broj ĉlanova

ovih fondova još je uvijek neznatan, kao i njihova ukupna neto imovina.

Iduća nam tablica (7-10.) daje osnovne pokazatelje o zatvorenim

dobrovoljnim mirovinskim fondovima na dan 31. prosinca 2007.:

239

Tablica 7-10. Podatci o zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima na dan

31. prosinca 2007. godine

Podatci

Ukupno zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi

31.12.2007. 30.06.2007. Promjena XII./VI.

(%)

Ukupno ĉlanova

ZDMF-ova 11.943 11.449 4,31

Ukupni doprinosi ZDMF-ova

(u 000 kn) 106.664 75.194 41,85

Ukupna neto imovina ZDMF-ova

(u 000 kn) 119.082 85.723 38,91

Izvor: HANFA, 2008.

S obzirom na izraţen trend povećanja broja ĉlanova ovih fondova, moţe se

oĉekivati da će se on i dalje nastaviti, pogotovo što sve veći broj velikih poslodavaca u

Republici Hrvatskoj pokazuje interes za osnivanjem ovakvih mirovinskih fondova.

Za razliku od prethodna dva fonda, kretanje broja ĉlanova i neto imovine

ZDMF-ova pratimo od 2004. godine kad su poĉela poslovati prva ĉetiri fonda.

Slika 7-7. nam grafiĉki prikazuje njihov porast:

Slika 7-7.: Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) zatvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova po godinama

1.11210.6335.336

11.9431.2357.682

60.303

119.082

0

20.000

40.000

60.000

80.000

100.000

120.000

140.000

2004. 2005. 2006. 2007.



Ukoliko promatramo brojno stanje ĉlanova i neto imovinu sva tri fonda na dan

31. prosinca 2007. godine, vidimo izrazito heterogene strukture. Od ukupno 1.511.559

ĉlanova preko 92% pripada OMF-ima, a od ukupno 21,8 milijardi kuna neto imovine

ĉak 96% pripada OMF-ima.

240

Ove ĉinjenice pokazuju da se mirovinsko trţište kao sastavnica hrvatskih

financijskih trţišta još uvijek nalazi u poĉetnoj fazi.

Navedene dvije strukture vidimo na slici 7-8.:

Slika 7-8.: Udjeli fondova u ukupnom broju ĉlanova i neto imovini

na dan 31. prosinca 2007. godine

92,33%

6,98%

0,79%

96,28%

3,18%0,54%

0%

20%

40%

60%

80%

100%

ĉlanovi neto imovina

ZDMF

ODMF

OMF

Izvor: HANFA, 2008.

241

8.

OSNOVE RAĈUNOVODSTVA

U OSIGURANJU

''Ako se dobro rasporedi,

i najteţi se posao moţe obaviti.''

Marcijal (Rimski pjesnik; 40. - 140.)

242

8.OSNOVE RAĈUNOVODSTVA U OSIGURANJU174

8.1. RAĈUNOVODSTVENI STANDARD I

RAĈUNOVODSTVENE POLITIKE U DRUŠTVIMA

ZA OSIGURANJE Raĉunovodstvo i iskazivanje poslovnih rezultata u društvima za osiguranje

svojim se posebnim naĉinom i postupcima znaĉajno razlikuje od raĉunovodstva kod

banaka ili drugih financijskih institucija odnosno gospodarskih subjekata uopće. Ta se

razlika oĉituje u kriterijima iskazivanja imovine u bilanci, naĉinu njezina vrednovanja

i terminologiji koja se primjenjuje u raĉunovodstvu i financijama osiguranja.

Osim MeĊunarodnog raĉunovodstvenog standarda MRS 30, koji se

odnosi na sve financijske institucije, ukljuĉujući i osigurateljne, na društva za

osiguranje posebno se odnosi MeĊunarodni standard financijskog izvještavanja

MSFI 4 – Ugovori o osiguranju.

Temeljem odredbi Zakona o osiguranju,175

Direkcija za nadzor društava za

osiguranje je krajem 1997. godine donijela Raĉunovodstveni standard društava za

osiguranje, koji se primjenjuje od 01. sijeĉnja 1998. godine.

Standard je sastavljen sukladno MeĊunarodnim raĉunovodstvenim

standardima, a ureĊuje samo one posebnosti pri vrednovanju i izvješćivanju o imovini

i obvezama, te izraĉunu i iskazivanju prihoda, rashoda i rezultata poslovanja koji su

znaĉajni za društvo za osiguranje, a u duhu Smjernica Europske unije za godišnje

obraĉune i konsolidirane obraĉune društava za osiguranje (engl. Directive on the

annual accounts and consolidated accounts of insurance underfaking 91/674 EEC od

19. prosinca 1991. godine).

Suglasno Zakonu o osiguranju,176

a poštujući odredbe177

navedenih Smjernica

Europske unije, Direkcija za nadzor društava je utvrdila Mjerila za prijenosne premije

i Mjerila za priĉuve šteta, ĉija je primjena takoĊer obvezna od 01. sijeĉnja 1998.

godine.

Mjerila za prijenosne premije utvrĊuju naĉine i metode obraĉunavanja

prijenosnih premija i reosigurateljnog dijela tih premija., dok Mjerila za priĉuve

šteta utvrĊuju naĉine i metode izraĉunavanja bruto priĉuva šteta, udjela reosiguratelja

u priĉuvi šteta i troškove koji povećavaju priĉuve šteta na kraju obraĉunskog

razdoblja.

Mjerila za pojedine vrste tehniĉkih priĉuva donijela je HANFA

Pravilnikom o minimalnim standardima, naĉinu obraĉuna i mjerilima za izraĉun

tehniĉkih priĉuva osiguranja.178

174

Zbog opširnosti tematike, pristup ovom poglavlju sveli smo na specifiĉnosti raĉunovodstva u osiguranju

te na prikaz financijskih izvještaja društava za osiguranje. 175

Ĉl. 40., 41., 42., 43., 44., 49. i 63. (Narodne novine, br. 46/97.) 176

Ĉl. 42. 177

Odredbe br. 25, 28, 57, 60 i 61. 178


243

Na temelju Smjernica izraĊeni su bilanca i raĉun dobiti i gubitka te raĉunski

kontni plan, kojima su riješena funkcionalna i bilanĉna praćenja poslovanja društava

za osiguranje.

Zemlje ĉlanice EU prvi put su primijenile ove Smjernice na godišnje obraĉune

za poslovnu 1995. godinu, a društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj primijenili su

ih na godišnje obraĉune za 1993. godinu. Time su bilance postale ĉitke i

prepoznatljive s bilancama europskih osiguratelja.179


društvo za osiguranje duţno je voditi

poslovne knjige, sastavljati knjigovodstvene isprave, vrednovati imovinu i obveze

te sastavljati financijska izvješća sukladno Zakonu o trgovaĉkim društvima,

Zakonu o raĉunovodstvu i drugim propisima, poštujući pritom raĉunovodstvene

i financijske standarde i naĉela te opće raĉunovodstvene pretpostavke.

Organizacija poslovanja društva za osiguranje treba biti takva da je u svako

doba moguće provjeriti posluje li sukladno pravilima o upravljanju rizikom, vaţećim

propisima i standardima struke.

Prema istom Zakonu društvo za osiguranje sastavlja raĉunovodstvene

isprave i godišnje izvješće,181

s tim da je nerevidirano godišnje izvješće duţno

dostaviti nadzornom tijelu u roku od tri mjeseca nakon isteka kalendarske godine,

odnosno u roku od ĉetiri mjeseca ako je u pitanju društvo za osiguranje koje obavlja

poslove reosiguranja (vidi primjer 8-1.: naslovnica godišnjeg izvješća društva za

osiguranje).

U roku od 14 dana od dana podnošenja godišnjeg izvješća, društvo za

osiguranje treba priloţiti nadzornom tijelu i izvješće ovlaštenog aktuara, koje

izmeĊu ostalog sadrţi i izvješće o oblikovanju cjenika premija i tehniĉkih priĉuva

osiguranja.

Nadzorno tijelo propisuje kontni plan te vrste i sheme raĉunovodstvenih

isprava društava za osiguranje, a za potrebe javnog objavljivanja moţe propisati vrstu,

oblik i sadrţaj izvješća te naĉin i rokove njihova objavljivanja.

Osim navedenim Smjernicama, naĉin, sadrţaj i postupak utvrĊivanja prihoda i

rashoda u društvima za osiguranje ureĊen je i raĉunovodstvenim politikama (engl.

accounting politics) svakoga pojedinog društva. One predstavljaju skup internih

propisa koji obuhvaćaju naĉela, osnove, pravila i postupke koji su usvojeni prilikom

sastavljanja i prezentiranja temeljnih financijskih izvješća.

Radi pravilnog prikaza financijskog poslovanja i rezultata poslovanja, društvo

za osiguranje mora donijeti i usvojiti:182

1. opće raĉunovodstvene politike: politiku ulaganja, konsolidiranja, najmova, poreza,

trajnih ugovora, politiku procjena amortizacije, zaliha itd; te

2. raĉunovodstvene politike koje odreĊuju pravila i postupke:

- kod priznavanja prihoda od premije osiguranja zasebno za neţivotna i ţivotna

osiguranja,

- kod priznavanja troškova pribave,

- kod priznavanja izdataka za štete,

179

S. Andrijašević i V. Petranović, isto, str. 280. 180

Ĉl. 140. – 144. 181

Godišnje izvješće, izmeĊu ostalog, mora sadrţavati i:

- popis osoba koje imaju više od 3% udjela u kapitalu društva za osiguranje i visinu njihova udjela,

- popis ĉlanova uprave društva za osiguranje koji imaju udjel u kapitalu društva i visinu njihova udjela.

182 Rjeĉnik osiguranja, isto, str..368. – 369.

244

Primjer 8-1. Naslovnica godišnjeg izvješća društva za osiguranje

245

- kod utvrĊivanja iznosa priĉuva,

- kod utvrĊivanja dobiti od ulaganja,

- kod izvješćivanja po segmentima,

- kod metoda obraĉuna amortizacije, reosiguranja, najamnina i sl.,

- kod obraĉuna priĉuva dugoroĉnih osiguranja.

Raĉunovodstvene politike potrebno je usvojiti i objaviti jer one mogu znatno

utjecati na poslovni rezultat društva. Osim toga, treba objaviti sve promjene usvojenih

raĉunovodstvenih politika koje imaju vaţniji uĉinak u tekućem obraĉunskom

razdoblju i kvantificirati njihov uĉinak.

Temeljem ĉl. 144. Zakona o osiguranju, HANFA je dana 30. svibnja 2007.

godine donijela Odluku o Kontnom planu društava za osiguranje i reosiguranje.

Prema Odluci sva društva za osiguranje i reosiguranje duţna su voditi svoje

poslovne knjige koristeći se kontima iz propisanog Kontnog plana, a primjena poĉinje

za razdoblja od 1. sijeĉnja 2008. godine i nakon toga.

8.2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI DRUŠTAVA ZA

OSIGURANJE Financijski izvještaji (engl financial reports) društava za osiguranje

predstavljaju skup izvješća propisanih zakonom, a utemeljenih:

- na meĊunarodnim standardima financijskog izvješćivanja,

- na raĉunovodstvenom standardu društava za osiguranje donesenim od Direkcije za

nadzor društava za osiguranje te

- na ostalim vaţećim hrvatskim zakonskim propisima.

Financijski izvještaji predoĉavaju imovinu, potraţivanja, kapital, obveze,

dobit i gubitak te priljev i odljev sredstava društva za osiguranje za odreĊeno


Ĉine ih:

1. raĉun dobiti i gubitka,

2. bilanca,

3. izvještaj o stanju i promjenama na kapitalu i priĉuvama,

4. izvještaj o novĉanim tijekovima, i

5. bilješke uz financijske izvještaje.

Prema Rjeĉniku osiguranja183

''financijski izvještaji moraju pruţiti istinit, fer,

pouzdan i nepristran pregled imovine, obveza, kapitala, promjena financijskog

poloţaja i dobitka ili gubitka. Kod njihove izrade potrebno se pridrţavati općih naĉela

procjene pozicija: opreznosti, prevage biti nad formom, vrijednosne znaĉajnosti,

pojedinaĉne procjene i vremenske povezanosti bilanĉnih pozicija. Pretpostavke na

183

Isto, str. 421.

246

kojima poĉiva sastavljanje izvještaja su: poslovanje na neograniĉeno razdoblje,

dosljednost i priznavanje poslovnih dogaĊaja u trenutku nastanka. Financijski

izvještaji društava za osiguranje jednom godišnje podlijeţu obvezi revizije.''

8.2.1. RAĈUN DOBITI I GUBITKA

Raĉun dobiti i gubitka jedan je od bitnih financijskih izvještaja koji prikazuje

prihode i rashode te financijski rezultat u jednom razdoblju.

Njegovi osnovni elementi su prihodi, rashodi i financijski rezultat, kao

razlika prihoda i rashoda.

Prihodi nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obveza, što za

posljedicu ima povećanje glavnice, dok rashodi nastaju smanjenjem imovine i

povećanjem obveza, koje za posljedicu ima smanjenje glavnice.

Ako su prihodi veći od rashoda, tada je ostvaren pozitivan financijski

rezultat ili dobit, a u suprotnom, ako su rashodi veći od prihoda, ostvaren je

negativan financijski rezultat ili gubitak.

Prihodi i rashodi utvrĊuju se po naĉelu nastanka poslovnog dogaĊaja (engl.

accounting on accrual basis), što znaĉi da se priznaju onda kad su nastali, a ne kad je

novac stvarno primljen ili isplaćen (engl. cash basis).

Prema Raĉunovodstvenom standardu društva za osiguranje duţna su u raĉunu

dobiti i gubitka posebno iskazati:

A. rezultat tehniĉkog raĉuna neţivotnih osiguranja,

B. rezultat tehniĉkog raĉuna ţivotnih osiguranja,

C. netehniĉki raĉun – ukupni obraĉun.

U okviru neţivotnih osiguranja društva su duţna iskazati i rezultat tehniĉkog

raĉuna po svih 18 skupina neţivotnih osiguranja.

Za utvrĊivanje dobiti u osiguranju primjenjuje se naĉelo godišnjeg

razgraniĉenja. Ovo naĉelo nalaţe da se svi prihodi i rashodi pripisuju poslovnoj

godini na koju se odnose. Tako se dio prihoda od premije vremenski razgraniĉava

izraĉunom prijenosnih premija, a preostali dio se priznaje kao premija tekuće

obraĉunske godine i naziva se mjerodavnom premijom. Razgraniĉeni prihodi

prenose se u iduće obraĉunsko razdoblje.

Prema istom naĉelu u rashode se priznaju nastale štete, tj. likvidirane štete

koje se odnose na premiju tekuće godine. Za nastale i prijavljene ili nastale i

neprijavljene štete koje nisu likvidirane u obraĉunskom razdoblju formira se priĉuva,

jer se oĉekuje da će u sljedećem obraĉunskom razdoblju biti likvidirane i tako teretiti

raĉun dobiti i gubitka. Matematiĉka priĉuva osiguranja ţivota oblikuje se na sve

dugoroĉne police o osiguranju do datuma obraĉuna.

A. REZULTAT TEHNIĈKOG RAĈUNA NEŢIVOTNIH OSIGURANJA

A.1. PRIHODI U TEHNIĈKOM RAĈUNU NEŢIVOTNIH OSIGURANJA

a. ZaraĊena premija

247

ZaraĊena premija je zaraĉunata bruto premija umanjena za premiju

predanu u reosiguranje, promjene priĉuva prijenosnih premija i promjene

priĉuva prijenosnih premija, reosigurateljni dio.

Zaraĉunate bruto premije neţivotnih osiguranja ukljuĉuju sve iznose

premija koje su ugovorene (policirane) u tekućem obraĉunskom razdoblju na razdoblje

od najduţe jedne godine, bez obzira na to odnose li se ti iznosi na kasnije obraĉunsko

razdoblje. Zaraĉunata bruto premija sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije

za obavljanje djelatnosti osiguranja.

Premija predana u reosiguranje obuhvaća dospjele premije osiguranja

predane u reosiguranje. Svrha reosiguranja je da se osiguratelju pokrije onaj dio

preuzete obveze iz ugovora o osiguranju koju ne moţe pokriti raspoloţivim

sredstvima. Ova pozicija umanjuje prihode i daje informaciju o visini obraĉunate

premije dane reosiguratelju u reosigurateljno pokriće.

Prijenosne premije su dio premije koji treba prihodovati u sljedećem

poslovnom razdoblju. Obraĉunavaju se na iznos bruto premije i izdvajaju za svaku

vrstu osiguranja radi pokrića šteta koje će temeljem tih osiguranja nastati u idućem

razdoblju. Prijenosna premija obraĉunata na prihode tekuće godine umanjuje prihode,

a prijenosna premija prenesena iz prethodne godine uvećava prihode. Direkcija za

nadzor društava za osiguranje utvrdila je Mjerila za obraĉun prijenosnih premija

prema kojima postoje tri metode obraĉuna:

- pojedinaĉni obraĉun za svaki ugovor o osiguranju,

- proporcionalna metoda obraĉuna,

- paušalna metoda obraĉuna.

U pravilu se prijenosne premije obraĉunavaju za svaki pojedini ugovor po principu

vremenske raspodjele, metodom pro rata temporis.

Prijenosna premija – reosigurateljni dio je premija reosiguranja koju treba

prihodovati u sljedećem poslovnom razdoblju. Reosigurateljni dio prijenosne premije

utvrĊuje se ovisno o tipu reosiguranja i primijenjenoj metodi obraĉuna bruto

prijenosne premije. Reosigurateljni dio prijenosne premije obraĉunat na prihode

tekuće godine uvećava prihode, a prenesen iz prethodne godine umanjuje prihode.

b. RasporeĊeni rezultat ulaganja iz netehniĉkog rezultata S obzirom da se novĉana sredstva prikupljena uplatom premija ne koriste

odmah za isplatu obveza po štetama, prikupljena sredstva osiguratelji ulaţu radi

oĉuvanja njihove vrijednosti i ostvarenja prinosa, što je osnovni cilj svakog ulaganja.

Sredstva osiguratelja raspoloţiva za ulaganje su jamstveni kapital i tehniĉke

priĉuve umanjene za sredstva matematiĉke priĉuve osiguranja ţivota i drugih

osiguranja za koja se obraĉunava matematiĉka priĉuva.

Rezultat ulaganja evidentira se u netehniĉkom raĉunu, a s obzirom na to da se

najveći dio prihoda od ulaganja ostvaruje ulaganjem funkcionalne premije, dio tih

prihoda prenosi se u tehniĉki raĉun.

c. Ostali tehniĉki prihodi

Ostali tehniĉki prihodi ukljuĉuju prihode od drugih poslova osiguranja, a to

su:

- provizija reosiguranja,

- regresi po ugovorima o osiguranju,

- prihodi od graniĉnih osiguranja,

- prihodi od meĊunarodnih šteta,

248

- prihodi od prodaje havariranih vozila,

- naplaćena potraţivanja za koja je izvršen ispravak vrijednosti,

- prihodi iz ranijih godina,

- ostali tehniĉki prihodi.

A.2. RASHODI U TEHNIĈKOM RAĈUNU NEŢIVOTNIH OSIGURANJA

a. Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto od reosiguranja

Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto od osiguranja ukljuĉuju izdatke za

štete, promjene u priĉuvama za štete te udjele reosiguratelja u izdatcima i

priĉuvama za štete.

Izdatci za štete su likvidirane i isplaćene štete u tekućoj godini koje su nastale

po zakljuĉenim ugovorima o osiguranju, u prethodnoj i tekućoj godini. UtvrĊivanje

obveze osiguratelja iz sklopljenog ugovora o osiguranju kad nastupi osigurani sluĉaj

predstavlja likvidaciju štete.

Promjene u priĉuvama za štete iskazuju razliku izmeĊu priĉuva za štete

prethodne i tekuće godine. Na kraju svakoga obraĉunskog razdoblja utvrĊuje se

priĉuva za sve one štete koje su prijavljene u prethodnoj i tekućoj godini, a nisu

likvidirane i isplaćene osiguranicima u tekućoj godini. Ako su priĉuve za štete tekuće

godine veće od priĉuva za štete utvrĊene u prethodnoj godini, razlika, tj. porast

priĉuva za štete, ĉini rashod tekuće godine. U suprotnom, smanjenje priĉuva umanjuje

rashode. Priĉuve za štete sadrţe iznose koji se rezerviraju:

- za nastale prijavljene, a nelikvidirane štete,

- za nastale neprijavljene štete te

- za masovne i katastrofalne štete.

Udjeli reosiguratelja u izdatcima i priĉuvama za štete. Po zakljuĉenom

ugovoru o reosiguranju, reosiguratelj je obvezan osiguratelju nadoknaditi svoj dio u

udjelu rizika koji je preuzeo u svoje pokriće. Isto tako reosiguratelj sudjeluje u

osigurateljnoj priĉuvi za prijavljene a nelikvidirane štete po policama koje su prenijete

u reosiguranje.

b. Izdatci za povrate premija

Izdatci za povrate premija (bonusi) koji ovise o rezultatu, obuhvaćaju iznose

na teret obraĉunskog razdoblja koji pripada ugovaratelju ili korisniku osiguranja,

ukljuĉujući iznose namijenjene povećanju tehniĉkih priĉuva za te namjene, ili

smanjenje budućih premija, ako potjeĉu iz dobiti cijele ili jednog dijela djelatnosti, po

odbitku iznosa rezerviranih iz ranijih obraĉunskih razdoblja, koji više nisu potrebni.

Povrat premija koje nisu ovisne o rezultatu (popusti) obuhvaćaju iznose koji

predstavljaju djelomiĉni povrat premija na temelju rezultata pojedinog ugovora o

osiguranju.

c. Poslovni rashodi

Poslovni rashodi ukljuĉuju troškove pribave i troškove uprave.

Troškovi pribave su troškovi nastali zakljuĉivanjem ugovora o osiguranju.

Oni ukljuĉuju izravne troškove (provizije zastupnicima, agencijama i dr., troškovi

ispostavljanja dokumenata o osiguranju i troškovi iskljuĉivo zaposlenih u pribavi) i

neizravne troškove (troškovi reklame, troškovi vezani za obradu ponuda i izdavanje

polica).

249

Troškovi uprave sadrţe troškove nastale u svezi s poslovima prikupljanja

premije, upravljanja portfeljom te izdatke za zaposlene (plaće, naknade po

kolektivnom ugovoru i sl.), troškove materijala, energije, usluga i amortizaciju

namještaja i opreme.

Provizija reosiguranja je prihod koji nastaje temeljem ugovora o

reosiguranju kada reosiguratelj prizna osiguratelju postotak provizije koju je dobio u

inozemstvu. Temeljem Raĉunovodstvenog standarda provizija reosiguranja se u

raĉunu dobiti i gubitka unosi kao smanjenje poslovnih rashoda.

d. Ostali osigurateljno – tehniĉki izdatci

Ostali osigurateljno – tehniĉki izdatci ukljuĉuju ispravak vrijednosti

potraţivanja za premiju i ostalih potraţivanja, izdatke za preventivu i ostale tehniĉke

rashode.

B. REZULTAT TEHNIĈKOG RAĈUNA ŢIVOTNIH OSIGURANJA

B.1. PRIHODI U TEHNIĈKOM RAĈUNU ŢIVOTNIH OSIGURANJA

a. ZaraĊena premija

ZaraĊena premija je zaraĉunata bruto premija umanjena za premiju

predanu u reosiguranje, promjene priĉuva prijenosnih premija i promjene

priĉuva prijenosnih premija, reosigurateljni dio.

Zaraĉunate bruto premije ţivotnih osiguranja ukljuĉuju sve iznose premija

koji su naplaćeni do kraja obraĉunskog razdoblja bez obzira odnose li se ti iznosi u

cijelosti ili djelomiĉno na kasnije obraĉunsko razdoblje ili razdoblja. U ţivotnim

osiguranjima evidentira se potraţivanje za dospjelu nenaplaćenu premiju, a u prihode

se unosi samo naplaćena premija. Razlika izmeĊu dospjele nenaplaćene i naplaćene

premije evidentira se na razgraniĉenja – odgoĊeno priznavanje prihoda.

Premija predana u reosiguranje obuhvaća dospjele premije osiguranja

predane u reosiguranje. Svrha reosiguranja je da osiguratelju pokrije onaj dio preuzete

obveze iz ugovora o osiguranju koju ne moţe pokriti raspoloţivim sredstvima. Ova

pozicija umanjuje prihode i daje informaciju o visini obraĉunate premije dane

reosiguratelju u reosigurateljno pokriće.

Promjene priĉuva prijenosnih premija ne utvrĊuju se u ţivotnom

osiguranju, jer se dio zaraĉunate premije koji se odnosi na razdoblje poslije

obraĉunskog ukljuĉuje u matematiĉku priĉuvu.

b. Prihodi od ulaganja

Prihodi od ulaganja ţivotnih osiguranja ukljuĉuju:

- prihode od povezanih poduzeća i poduzeća sa sudjelujućim interesom,

- prihode od drugih ulaganja,

- prihode od pripisa (povećanje vrijednosti),

- dobitke od prodaje ulaganja,

- nerealizirane dobitke kod ulaganja.

c. Ostali osigurateljno – tehniĉki prihodi

Ostali osigurateljno – tehniĉki prihodi ne mogu biti iskazani u ţivotnim

osiguranjima.

250

B.2. RASHODI U TEHNIĈKOM RAĈUNU ŢIVOTNIH OSIGURANJA

a. Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto od reosiguranja

Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto od reosiguranja ukljuĉuju izdatke za

štete, promjene u priĉuvama za štete te udjele reosiguratelja u izdatcima i

priĉuvama za štete.

Izdatci za štete u ţivotnim osiguranjima nisu usporedivi sa štetama u

neţivotnim osiguranjima. U tehniĉkom raĉunu ţivotnih osiguranja evidentiraju se

isplate za ugovorene svote po doţivljenju, ugovorene svote za smrt i ugovorene svote

po otkupu.

Promjene u priĉuvama za štete iskazuju razliku izmeĊu priĉuva za štete

prethodne i tekuće godine.

Udjeli reosiguratelja u izdatcima i priĉuvama za štete. Po zakljuĉenom

ugovoru o reosiguranju reosiguratelj je obvezan osiguratelju nadoknaditi svoj udio u

dijelu rizika koji je preuzeo u svoje pokriće. Isto tako reosiguratelj sudjeluje u

osigurateljnoj priĉuvi za prijavljene a nelikvidirane štete po policama koje su prenijete

u reosiguranje.

b. Izdatci za povrate premija

Izdatci za povrate premija (bonusi) koji ovise o rezultatu obuhvaćaju iznose na

teret obraĉunskog razdoblja koji pripadaju ugovaratelju ili korisniku osiguranja. Oni

ukljuĉuju iznose namijenjene povećanju tehniĉkih priĉuva za te namjene ili smanjenje

budućih premija, ako potjeĉu iz dobiti cijele ili jednog dijela djelatnosti, po odbitku

priĉuvnih iznosa u ranijim obraĉunskim razdobljima koji više nisu potrebni. Povrat

premija koje nisu ovisne o rezultatu (popusti) obuhvaćaju iznose koji predstavljaju

djelomiĉan povrat premija na temelju rezultata pojedinog ugovora o osiguranju.

c. Matematiĉka priĉuva osiguranja ţivota

Matematiĉka priĉuva osiguranja ţivota je razlika izmeĊu sadašnje vrijednosti

svih budućih obveza osiguratelja po ugovorima iz osiguranja ţivota i sadašnje

vrijednosti svih budućih obveza ugovaratelja osiguranja po tim ugovorima. Izraĉunava

se aktuarsko – matematiĉkim metodama, pa odatle i njezin naziv. U raĉunu dobiti i

gubitka matematiĉka priĉuva evidentira se kao razlika izmeĊu stanja utvrĊenog na dan

obraĉuna i stanja utvrĊenog u prethodnome obraĉunskom razdoblju.

d. Poslovni rashodi

Poslovni rashodi ukljuĉuju troškove pribave i troškove uprave.

Troškovi pribave su troškovi nastali zakljuĉivanjem ugovora o osiguranju.

Oni ukljuĉuju izravne troškove (provizije zastupnicima, agencijama i dr., troškovi

ispostavljanja dokumenata o osiguranju i troškovi iskljuĉivo zaposlenih u pribavi) i

neizravni troškovi (troškovi reklame, troškovi vezani za obradu ponuda i izdavanje

polica).

Troškovi uprave sadrţe troškove nastale u svezi s poslovima prikupljanja premije, upravljanja portfeljom te izdatke za zaposlene (plaće, naknade po

kolektivnom ugovoru i sl.), troškove materijala, energije, usluga i amortizaciju

namještaja i opreme.

e. Troškovi ulaganja

251

Troškovi ulaganja u tehniĉkom raĉunu ţivotnih osiguranja sadrţe troškove

upravljanja ulaganjima, ukljuĉujući kamate, usklaĊivanje vrijednosti (smanjenje)

ulaganja i gubitke ostvarene pri prodaji ulaganja.

f. RasporeĊeni rezultat ulaganja na tehniĉki raĉun

Dio rezultata ulaganja tehniĉkog raĉuna ţivotnog osiguranja društvo

rasporeĊuje na netehniĉki raĉun.

Dobit u osiguranju ţivota moţe nastati na osnovi:

a. dobiti ostvarene iz kamata,

b. dobiti ostvarene iz smanjene smrtnosti,

c. dobiti iz troškova,

d. dobiti nastale zbog otkaza osiguranja prije nego što je ostvareno na

otkup osiguranja.

S obzirom na obujam poslovanja, ostvarena dobit u ţivotnim osiguranjima

manja je od one u neţivotnim osiguranjima. Veći dio dobiti rezultat je ulaganja i

najvećim se dijelom (oko 90%) pripisuje ugovaratelju osiguranja, a manji dio ostaje

osiguratelju. U prvim godinama trajanja ţivotnog osiguranja dobit moţe biti niţa, pa

ĉak i negativna zbog visokih troškova pribave koji se amortiziraju tijekom trajanja

osiguranja.

C. NETEHNIĈKI RAĈUN – UKUPNI OBRAĈUN

U netehniĉkom raĉunu ukupnom obraĉunu iskazuje se ukupni rezultat društva

za neţivotna i ţivotna osiguranja, porez na dobit i rezultat nakon poreza koji se

rasporeĊuje u skladu s odredbama Zakona o osiguranju.

Netehniĉki raĉun – ukupni obraĉun ukljuĉuje:

- rezultat tehniĉkog raĉuna za neţivot,

- rezultat tehniĉkog raĉuna za ţivot,

- prihode od ulaganja neţivotnih osiguranja,

- troškove ulaganja neţivotnih osiguranja,

- rasporeĊeni rezultat ulaganja na tehniĉki raĉun neţivotnih osiguranja (-),

- rasporeĊeni rezultat ulaganja s tehniĉkog raĉuna ţivotnih osiguranja (+),

- ostale i izvanredne prihode,

- ostale i izvanredne rashode,

- porez na dobit,

- dobit ili gubitak obraĉunskog razdoblja.

Ako su prihodi veći od rashoda, društvo za osiguranje ostvaruje dobit,

koja se prema Zakonu rasporeĊuje: 1. za pokriće gubitka iz prethodne godine,

2. za izdvajanje u priĉuve sigurnosti,

3. za isplatu dijela dobiti dioniĉarima, ulagaĉima i djelatnicima,

4. za izdvajanje za udio u dobiti ugovorenih svota osiguranja ţivota, 5. za izdvajanje u druge priĉuve društva,

6. za zadrţanu dobit.

Ako su rashodi veći od prihoda, društvo za osiguranje iskazuje gubitak

obraĉunskog razdoblja koji pokriva:

1. iz zadrţane dobiti,

2. iz dodatnog doprinosa,

3. iz priĉuva sigurnosti,

252

4. iz fonda preventive, ako nadleţno tijelo društva donese takvu odluku,

5. iz ostalih priĉuva.

Tablica koja slijedi prikazuje skraćeni raĉun dobiti i gubitka svih društava za

osiguranje u Republici Hrvatskoj za razdoblje 01.01.2006. – 01.01.2007. godine sa

svim navedenim prihodima i rashodima koje smo do sada spominjali:

Tablica 8-1. Skraćeni raĉun dobiti i gubitka za razdoblje 01.01.2006. – 01.01.2007.

godine za sva društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u 000 kn)

Broj

pozicije

Oznaka

pozicije Opis pozicije

Iznos u

2005.

Iznos u

2006.

2006. /

2005.

A TEHNIĈKI RAĈUN – POSLOVI NEŢIVOTNIH OSIGURANJA

001 I ZaraĊene premije (prihodovane) 4.693.104 5.166.685 110,1

002 1 Zaraĉunate bruto premije 5.836.267 6.478.654 111,0

006 II RasporeĊeni rezultat ulaganja iz netehniĉkog

raĉuna (pozicija C, VI s protivnim predznakom) 205.730 255.254 124,1

007 III Ostali tehniĉki prihod, neto od reosiguranja 357.119 369.802 103,6

008 IV Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto od

reosiguranja -3.284.564 -3.498.256 106,5

015 V Promjena ostalih tehniĉkih priĉuva, neto od

reosiguranja 11.809 17.276 146,3

016 VI Izdatci za povrate premija (bonusi i popusti), neto

od reosiguranja 796 -3.188

019 VII Poslovni rashodi (izdatci za obavljanje djelatnosti),

neto -1.462.153 -1.703.946 116,5

029 VIII Ostali osigurateljno – tehniĉki izdatci, neto od

reosiguranja -434.489 -447.772 103,1

030 IX Promjena izravnavajućih priĉuva (kolebanje šteta) -41

031 X Rezultat tehniĉkog raĉuna – neţivotno osiguranje

(pozicija C, I) 87.350 155.853 178,4

B TEHNIĈKI RAĈUN – POSLOVI ŢIVOTNIH OSIGURANJA

032 I ZaraĊene premije (prihodovane) 1.797.157 2.026.220 112,7

033 1 Zaraĉunate bruto premije 1.895.769 2.165.061 114,2

037 II Prihod od ulaganja 433.284 594.801 137,3

047 III Nerealizirani dobitci kod ulaganja 5.392 8.752 162,3

048 IV Ostali osigurateljno – tehniĉki prihod, neto od

reosiguranja 29.970 35.590 118,8

049 V Izdatci za osigurane sluĉajeve, neto -332.118 -416.186 125,3

056 VI Promjena ostalih tehniĉkih priĉuva, neto od

reosiguranja -970.886 -1.197.801 123,4

061 VII Izdatci za povrate premija (bonusi i popusti), neto

od reosiguranja -43.178 8.679

064 VIII Poslovni rashodi (izdatci za obavljanje djelatnosti),

neto -610.552 -695.846 114,0

074 IX Troškovi ulaganja -185.307 -214.969 116,0

081 X Nerealizirani gubitci kod ulaganja -1.795 -99 5,5

082 XI Ostali tehniĉki troškovi, neto od reosiguranja -31.523 -73.439 233,0

083 XII RasporeĊeni rezultat ulaganja na netehniĉki raĉun

(pozicija C, IV s protivnim predznakom) -2.978 -3.759 126,2

084 XIII Rezultat tehniĉkog raĉuna – ţivotno osiguranje

(pozicija C, II) 87.467 71.944 82,3

C NETEHNIĈKI RAĈUN – UKUPNI OBRAĈUN

085 I Rezultat tehniĉkog raĉuna – neţivotno osiguranje

(pozicija A, X) 87.350 155.854 178,4

086 II Rezultat tehniĉkog raĉuna – ţivotno osiguranje

(pozicija B, XIII) 87.467 71.944 82,3

253

087 III Prihod od ulaganja 497.097 549.819 110,6

097 IV RasporeĊeni rezultat ulaganja s tehniĉkog raĉuna

ţivotnih osiguranja (poz. B, XII s prot. predznak.) 2.978 3.759 126,2

098 V Troškovi ulaganja -224.205 -197.178 87,9

105 VI RasporeĊeni rezultat ulaganja na tehniĉki raĉun

neţiv. osiguranja (poz. A, II s prot. predznakom) -205.730 -255.294 124,1

106 VII Ostali prihodi 88.123 77.015 87,4

107 VIII Ostali troškovi, ukljuĉujući vrijednosna usklaĊenja -32.690 -17.388 53,2

108 IX Porez na dobit ili gubitak iz redovnih aktivnosti -66.145 -81.375 123,0

109 X Dobit ili gubitak od redovnih aktivnosti poslije

poreza 234.246 307.155 131,1

110 XI Izvanredni prihod 11.442 6.828 59,7

111 XII Izvanredni rashod -6.838 -2.634 38,5

112 XIII Dobit ili gubitak iz izvanrednih aktivnosti 4.604 4.194 91,1

113 XIV Porez na dobit ili gubitak iz izvanrednih aktivnosti -110

114 XV Ostali porezi (koji nisu prikazani pod prethodnim

pozicijama)

115 XVI Dobit ili gubitak obraĉunskog razdoblja 238.740 311.349 130,4

Izvor: HANFA, 2007.

U 2006. godini osigurateljna je djelatnost ostvarila neto dobit u iznosu od

311,3 milijuna kuna, što je za 30,4% više od 238,7 milijuna kuna dobiti ostvarene u

2005. godini. Društva za osiguranje koja provode osigurateljnu djelatnost u poslovima

neţivotnih osiguranja ostvarila su pozitivan rezultat tehniĉkog raĉuna u iznosu od

155,9 milijuna kuna, koji je za 78,4% veći od dobiti ostvarene u ovoj skupini

osiguranja u prethodnoj godini. Društva koja provode poslove ţivotnih osiguranja

takoĊer su ostvarila pozitivan rezultat tehniĉkog raĉuna u visini od 71,9 milijuna kuna,

koji je za 17,7% manji od dobiti ostvarene u ovoj skupini osiguranja u 2005. godini.

Od 20 društva za osiguranje i dva društva za reosiguranje ostvarena je:

- neto dobit kod 18 društava za osiguranje u visini 335,5 milijuna kuna te

- gubitak kod ĉetiri društava za osiguranje u visini 24,2 milijuna kuna.

Slika 8-1. pokazuje kretanje najvaţnije stavke prihoda – zaraĊene premije – i

najvaţnije stavke rashoda – izdataka za osigurane sluĉajeve – u razdoblju od 2000. do

2006. godine kod ţivotnih osiguranja:

Slika 8-1. Izdatci za osigurane sluĉajeve i zaraĊena premija kod

ţivotnih osiguranja (u 000 kn)

742.010

139.497

887.521

174.585

1.100.711

154.016

1.304.158

185.115

1.501.519

274.654

1.797.157

340.317

2.026.220

426.453

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

zaraĊena premija izdaci za osigurane sluĉajeve


254

Kretanje istih podataka u istom razdoblju, ali kod neţivotnih osiguranja, vidimo

na slici 8-2.:

Slika 8-2. Izdatci za osigurane sluĉajeve i zaraĊena premija kod

neţivotnih osiguranja (u 000 kn)

3.263.624

2.607.844

3.505.515

2.650.734

3.795.232

2.859.520

3.944.312

2.931.081

4.288.192

3.237.424

4.559.434

3.571.132

4.999.259

3.739.157

0

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

5.000.000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

zaraĊena premija izdaci za osigurane sluĉajeve


Poslovne rashode odnosno izdatke za obavljanje djelatnosti u neto iznosu kod

društava za osiguranje ĉine troškovi pribave (provizija i ostali troškovi pribave),

promjene razgraniĉenih troškova pribave, troškovi uprave (amortizacija opreme i

ostalih materijalnih sredstava, plaće, porezi i doprinosi iz i na plaće i ostali troškovi

uprave) umanjeni za proviziju i udio u dobiti od reosiguratelja.

Slika 8-3. prikazuje kretanje poslovnih rashoda i zaraĊene premije kod

ţivotnih osiguranja, takoĊer za razdoblje 2000. – 2006. godine:

Slika 8-3. Poslovni rashodi i zaraĊena premija kod ţivotnih


507.542

695.846

274.709411.629356.554

460.598

610.552

742.010867.521

1.100.711

1.304.1581.501.519

1.797.157

2.026.220

0

500.000

1.000.000

1.500.000

2.000.000

2.500.000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

poslovni rashodi zaraĊena premija


255

Kretanje istih podataka u istom razdoblju, ali kod neţivotnih osiguranja

vidimo na slici 8-4.:

Slika 8-4. Poslovni rashodi i zaraĊena premija kod neţivotnih


1.335.1501.688.7371.456.673

1.226.6011.065.6271.140.1301.012.563

4.559.4344.288.192

3.944.3123.795.2323.505.515

3.263.624

4.999.259

0

1.000.000

2.000.000

3.000.000

4.000.000

5.000.000

6.000.000

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

poslovni rashodi zaraĊena premija


8.2.2. BILANCA

Osigurateljna bilanca (engl. balance sheet; njem. Bilanz, Versicherungsbilanz)

kao jedan od bitnih financijskih izvještaja, predstavlja propisan pregled imovine,

sredstava (aktiva) i izvora (pasiva) na dan 31. prosinca svake godine i ima za rezultat

iskazan bilanĉni dobitak ili gubitak.

Prema Rjeĉniku osiguranja184

''aktiva je zbroj svih predmeta imovine, dakle

upotreba kapitala, a pasiva izvješćuje o kapitalu koji je društvu za osiguranje stavljen

na raspolaganje, bilo od dioniĉara (vlastiti kapital, temeljna glavnica u dioniĉkom

društvu) ili od ĉlanova u društvu za uzajamno osiguranje ili od trećih (tuĊi kapital,

odnosno obveze).''

Prije sistematizacije aktive i pasive bilance, koju koriste naša društva za

osiguranje prema Smjernicama EU, spomenimo pristup ameriĉkih ekonomista Witta i

Urrutie.185

Njihove strukture bilanca, posebna iskazane za osiguravajuća društva koja

se bave imovinskim, a posebno koja se bave ţivotnim osiguranjima, u

visokorazvijenim zemljama izgledaju kako je prikazano u tablicama 8-2. i 8-3.

184

Isto, str. 311. 185

R. C. Witt, J. L. Urrutia: Insurance, Reinsurance and Risk Management, Handbook of Financial Markets and

Institutiona, John Willey and Sons, New York, 1987.

256

Tablica 8-2. Bilanca osiguravajućeg društva koje se

bavi imovinskim osiguranjima

IMOVINA (AKTIVA) Struktura u %

Gotov novac 1

Obveznice 59

Dionice 16

Hipoteke 4

Nekretnine 2

Kratkoroĉni plasmani 2

Ostala imovina 15

UKUPNO IMOVINA (AKTIVA) 100

PASIVA

1. Obveze

Priĉuve šteta 49

Priĉuve prijenosnih premija 17

Ostale obveze 8

Ukupno obveze 74

2. Kapital 26

UKUPNA PASIVA 100

Kako se vidi iz bilance, osiguravajuća društva svoja slobodna novĉana sredstva

izrazito najviše (75%) plasiraju u obveznice i dionice. Ova se likvidna sredstva uvijek

mogu prodati uz znaĉajan profit. U pasivi bilance iskazane su obveze i kapital, s tim

da su priĉuve šteta, kao najveća stavka obveza, gotovo dvostruko veće od kapitala.

Podatci su posljedica specifiĉnosti ove djelatnosti u odnosu na druge financijske

djelatnosti odnosno druge gospodarske aktivnosti.

Tablica 8-3. Bilanca osiguravajućeg društva koje se

bavi ţivotnim osiguranjima

IMOVINA (AKTIVA) Struktura u %

Drţavne vrijednosnice 9

Korporativne obveznice 36

Korporativne dionice 9

Hipoteke 24

Nekretnine 4

Ostala imovina 17

UKUPNO IMOVINA (AKTIVA) 100

PASIVA

1. Obveze

Priĉuve 82

Ostale obveze 10

Ukupne obveze 92

2. Kapital 8

UKUPNA PASIVA 100

257

Osiguravajuća društva koja se bave ţivotnim osiguranjima svoja slobodna

novĉana sredstva najviše ulaţu u korporativne obveznice i hipoteke (60%), što je

posljedica dugoroĉnosti sklopljenih ugovora o osiguranju (10 – 30 godina), u odnosu

na, najĉešće, godišnja imovinska osiguranja. Pasivu ĉine obveze i kapital, s tim da su

matematiĉke priĉuve, zbog navedenog karaktera, više od deset puta veće od kapitala te

ĉine 82% ukupne pasive.

A. AKTIVA (engl. assets: njem. Aktiva)

U aktivi bilance iskazana je cjelokupna imovina društva za osiguranje,

obraĉunske stavke te gubitak financijske godine ako zakonodavstvom pojedine drţave

nije predviĊeno njegovo iskazivanje u pasivi.

Sistematizacija aktive prema Smjernicama EU napravljena je na naĉin

svojstven za osigurateljno poslovanje. Posebno su razraĊena ulaganja sredstava, i to na

zemljišta i graĊevinske objekte, u povezana poduzeća i sudjelujuće interese, druge

oblike ulaganja kao što su dionice i udjeli u investicijskim fondovima s fiksnim i

promjenjivim prinosima, zajmovi, hipotekarni zajmovi i depoziti kod banaka.

Zasebno se iskazuje ulaganje za raĉun vlasnika polica ţivotnog osiguranja ĉiji

posjednici snose rizik ulaganja. Potraţivanja iz poslova osiguranja dijele se na

potraţivanja od osiguranika i zastupnika odnosno posrednika osiguranja.

Za obraĉunske stavke troškova pribave postoji obveza razgraniĉenja, posebno

za poslove osiguranja ţivota i neţivotna osiguranja, a radi dalje povezanosti s

raĉunom dobiti i gubitka. Vremensko ograniĉenje troškova pribave mora se iskazati i

u pasivi bilance tako da se troškovi pribave oduzmu od prijenosnih premija u

neţivotnim osiguranjima, a u matematiĉkoj priĉuvi osiguranja ţivota umanjenjem

aktuarskim postupkom.

Naĉin iskazivanja troškova pribave utvrĊuje zakonodavstvo svake drţave koja

primjenjuje Smjernice EU. Stavke u aktivi su razvrstane slijedom rastuće likvidnosti.

Zbroj aktive jednak je zbroju pasive.

Zakon o osiguranju186

naglasio je da je imovina za pokriće tehniĉke priĉuve

namijenjena pokriću budućih obveza iz osiguranja koje sklapa društvo za osiguranje te

eventualnih gubitaka uslijed rizika koji proizlaze iz poslova osiguranja, zbog kojih je

društvo duţno formirati (oblikovati - prema Zakonu) tehniĉke priĉuve osiguranja.

U ĉlanku 115. odnosno 122. Zakona taksativno su nabrojane vrste dopuštenih

ulaganja imovine za pokriće tehniĉke priĉuve odnosno matematiĉke priĉuve. Ta

ulaganja mogu biti: u vrijednosne papire, obveznice, dionice, udjele, zajmove,

nekretnine, depozite te sredstva na poslovnom raĉunu društava za osiguranje. Za sva

ulaganja Zakon je predvidio odreĊena ograniĉenja (ĉl. 116. i 123.).

Kod izbora ulaganja imovine za pokriće tehniĉke priĉuve društvo za

osiguranje je duţno uzimati u obzir vrstu poslova osiguranja koje obavlja s time da je

zajamĉena sigurnost, isplativost i trţišnost ulaganja te odgovarajuća raznovrsnost i

disperzija ulaganja.

186

Ĉl. 114.

258

Imovina za pokriće matematiĉke priĉuve namijenjena je pokriću obveza

društva iz onih vrsta osiguranja za koje je potrebno oblikovati matematiĉke priĉuve

(ţivotna osiguranja). Ova se imovina smije upotrijebiti samo za isplatu potraţivanja iz

osiguranja u svezi s kojima je oblikovana imovina za pokriće matematiĉke priĉuve.

Prema stanju bilance na dan 31. prosinca 2006. godine, vrijednost aktive svih

društava za osiguranje i reosiguranje iznosila je 19,7 milijardi kuna, što je za 18,7%

više u odnosu na prethodnu godinu. Od ukupne vrijednosti aktive ĉak 83,9%

odnosi se na ulaganja sredstava (što smo upravo naglasili pozivajući se na Zakon o

osiguranju), 10,1% na potraţivanja, 3,4% na ostalu imovinu te 2,6% na nematerijalnu

imovinu, ulaganja za raĉun i rizik vlasnika polica ţivotnog osiguranja i plaćene

troškove budućeg razdoblja.

Iduća nam tablica prikazuje strukturu aktive društava za osiguranje u 2005. i

2006. godini:

Tablica 8-4. Struktura aktive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u 000 kn)

Opis pozicije Iznos u

2005.

Udio

(%)

Iznos u

2006.

Udio

(%)

Indeks

06./05.

Potraţivanja za upisani a

neuplaćeni kapital

Nematerijalna imovina 106.642 0,6 113.105 0,6 106,1

Ulaganja 13.500.088 81,5 16.493.590 83,9 122,2

Ulaganja za raĉun i rizik vlasnika

polica ţivotnih osiguranja 56.518 0,3 153.439 0,8 271,5

Potraţivanja 1.981.409 12,0 1.991.263 10,1 100,5

Ostala imovina 702.569 4,2 665.863 3,4 94,8

Plaćeni troškovi buduć. razdoblja

i nedospjela naplata prihoda 215.923 1,3 245.541 1,2 113,7

UKUPNO AKTIVA 16.563.149 100,00 19.662.801 100,00 118,7

Izvor: HANFA, 2007.

Vrijednost ulaganja u iznosu od 16,5 milijardi kuna u 2006. godini porasla je

za 22,2% u odnosu na 2005. godinu, te je i njezin udio u ukupnoj aktivi povećan s

81,5% na 83,9%. Vrijednost ukupnih ulaganja u najvećem dijelu ĉine ulaganja u

vrijednosne papire i ulaganja u zemljišta i graĊevinske objekte.

U strukturi potraţivanja od gotovo dvije milijarde kuna najveći udio (57,2 %)

imaju potraţivanja od osiguranika. Jedan od razloga tome je iskazivanje prihoda na

bazi policirane premije, odnosno nedospjele premije koja se odnosi na buduće


Strukturu aktive grafiĉki moţemo prikazati slikom 8-5.:

259

Slika 8-5. Struktura aktive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u %)

0102030405060708090

PO

TR

AŢ

IVA

NJA

ZA

UP

ISA

NI A

NE

UP

LA

ĆE

NI

KA

PIT

AL

NE

MA

TE

RIJ

ALN

A

IMO

VIN

A

ULA

GA

NJA

ULA

G. Z

A

RA

ĈU

N I R

IZIK

VLA

S. P

OLIC

A

ŢIV

. O

SIG

UR

.

PO

TR

AŢ

IVA

NJA

OS

TA

LA

IMO

VIN

A

PLA

Ć. T

RO

ŠK

.

BU

D. R

AZ

D. I

NE

DO

SP

. N

AP

L.

PR

IHO

DA

2005. 2006.

Izvor: HANFA, 2007.

Što se tiĉe zastupljenosti pojedinih društava u ukupnoj aktivi, najveći udjel od

31,8% ima Croatia osiguranje d.d.; devet društava ima udjel izmeĊu 10 i 3%, dok sva

ostala društva s udjelima niţim od 3,0% ĉine ukupno 13,0% ukupne aktive.

Navedene brojĉane pokazatelje u 2006. godini pokazuje nam slika 8-6.:

Slika 8-6. Udio aktive društava za osiguranje u ukupnoj aktivi u

2006. godini

CROATIA;

31,80%

GRAWE; 8,60%

EUROHERC;

8,90%

OSTALI (ispod 3

%); 13,00%AGRAM ţivotno;

3,50%

ZAGREB; 6,90%

ALLIANZ; 7,70%

MERKUR;

5,90%

JADRANSKO;

5,80%

KVARNER

WIENER

STADT.; 4,60%

CROATIA

LLOYD; 3,20%

Izvor: HANFA, 2007.

Matematiĉku priĉuvu osiguranja ţivota društva za osiguranje su obvezna

oblikovati iz sredstva osiguranja ţivota, u visini sadašnje vrijednosti svih budućih

obveza izraĉunatu na temelju zakljuĉenih ugovora o osiguranju te umanjenu za

260

sadašnju procijenjenu vrijednost budućih premija koje će biti uplaćene na temelju tih

osiguranja.

Društvo koje provodi osiguranja u vrstama osiguranja za koja je nuţno

oblikovati matematiĉke priĉuve, duţno je oblikovati imovinu za pokriće matematiĉke

priĉuve i njome upravljati odvojeno od druge imovine. Vrijednost imovine za pokriće

matematiĉke priĉuve mora u svakom trenutku biti najmanje jednaka visini traţenoga

pokrića koje obuhvaća matematiĉke priĉuve.

Ta slobodna novĉana sredstva društva za osiguranje duţna su ulagati sukladno

odredbama ĉlanaka 122. i 123. Zakona o osiguranju, uzimajući u obzir vrste poslova

osiguranja koje obavljaju, s time da je zajamĉena sigurnost, isplativost te

odgovarajuća raznovrsnost ulaganja.

Slobodna novĉana sredstva moraju biti kvalitetno uloţena kako bi se većom

disperzijom i preciznijim definiranjem namjene ulaganja rizik ulaganja smanjio na

najmanju mjeru, što se posebno odnosi na ulaganje sredstava ţivotnih osiguranja, koja

imaju karakter dugoroĉne štednje.

Strukturu ulaganja iz sredstava matematiĉke priĉuve vidimo na slici 8-7.:

Slika 8-7. Struktura ulaganja iz sredstava matematiĉke priĉuve

60%

23%

3%

14%

67%

19%

3%

11%

74%

14%

5%

7%

73%

16%

6%

5%

78%

10%

6%

6%

75%

12%

4%

9%

75%

16%

5%

4%

0%

20%

40%

60%

80%

100%

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

vrijednosni papiri depoziti nekretnine ostalo


Iz slike je uoĉljiva višegodišnja stabilnost ulaganja iz sredstava matematiĉke

priĉuve u vrijednosne papire (oko 75%). Od ostalih ulaganja najznaĉajnija su u

depozite banaka (16%) te nekretnine (5%). Ulaganja u ostale namjene (4%) u 2006.

godini znaĉajno su se smanjila u odnosu na prethodne godine.

Slika 8-8. prikazuje strukturu ulaganja iz ostalih raspoloţivih sredstava:

261

Slika 8-8. Struktura ulaganja iz ostalih raspoloţivih sredstava

27%

22%

20%

7%

24%

26%

25%

19%

14%

16%

26%

23%

16%

18%

17%

31%

18%

11%

24%

16%

30%

15%

12%

25%

18%

27%

20%

9%

27%

17%

17%

17%

8%

32%

26%

0%

20%

40%

60%

80%

100%

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

zemljišta i graĊevinski objekti depozitizajmovi osigurani zaloţnim pravom vrijednosni papiriostalo


U 2006. godini ulaganja iz ostalih raspoloţivih sredstava doţivjela su znaĉajne

izmjene u odnosu na prethodne godine. Znaĉajno je smanjen udjel ulaganja u zemljišta

i graĊevinske objekte (17%), a povećan u ostale namjene (26%). Ulaganja u depozite,

zajmove i vrijednosne papire zadrţala su udjele iz prethodnih godina.

Vrijednosti aktive po društvima za osiguranje u 2005. i 2006. godini prikazane

su u sljedećoj tablici:

Tablica 8-5. Aktiva po društvima za osiguranje (u 000 kn)

DRUŠTVO 2005. Udio

% 2006.

Udio

%

ADDENDA 24.825 0,1

AGRAM ţivotno 501.821 3,0 696.009 3,5

ALLIANZ 1.142.754 6,9 1.510.799 7,7

BASLER 55.637 0,3 67.899 0,3

BASLER ŢIVOTNO 39.398 0,2 84.098 0,4

COSMOPOLITAN 92.054 0,6 138.850 0,7

CROATIA 5.708.707 34,5 6.246.419 31,8

CROATIA zdravstveno 51.726 0,3 77.073 0,4

ERSTE osiguranje 40.500 0,2 71.998 0,4

EUROHERC 1.299.570 7,8 1.757.066 8,9

GENERALI 50.762 0,3 425.724 2,2

GENERALI ŢIVOTNO 82.464 0,5

GRAWE 1.500.769 9,1 1.700.262 8,6

HELIOS 502.582 3,0 560.969 2,9

HOK 15.294 0,1 34.647 0,2

JADRANSKO 825.224 5,0 1.148.657 5,8

KVARNER VIG 803.902 4,9 898.926 4,6

LIBERTAS 157.795 1,0

262

MERKUR 957.525 5,8 1.169.360 5,9

SUNCE 229.241 1,4 259.472 1,3

TRIGLAV 435.488 2,6 530.888 2,7

UNIQA 197.488 1,2 269.669 1,4

ZAGREB 1.180.500 7,1 1.353.224 6,9

ALLIANZ REOSIGURANJE 19.901 0,1 30.086 0,2

CROATIA LLOYD 646.721 3,9 628.706 3,2

UKUPNO 16.563.149 100,00 19.662.801 100,00 Izvor: HANFA, 2007.

B. PASIVA (engl. liabilites; njem. Passiva)

Pasiva bilance sadrţi vlastiti kapital osiguratelja, tehniĉke priĉuve, ostale

priĉuve koje sadrţe priĉuve za mirovine djelatnika društva za osiguranje i sliĉne

dugoroĉne i kratkoroĉne obveze te obraĉunske stavke razgraniĉenja.

Dobit financijske godine moţe biti iskazana u obraĉunskim stavkama ili u

kapitalu. Preneseni gubitak i gubitak financijske godine moţe biti iskazan u pasivi

umanjenjem priĉuva i kapitala ili u aktivi. Naĉini iskazivanja dobiti i gubitka utvrĊuju

se zakonima drţave koja primjenjuje Smjernice EU.

Obveze društva za osiguranje su specifiĉne u odnosu na obveze drugih

gospodarskih subjekata. To su tehniĉke priĉuve i ostale obveze, a one sluţe za pokriće

isplata po nastanku osiguranog sluĉaja.

U strukturi pasive izrazito najveću stavku ĉine priĉuve i one višestruko

premašuju visinu kapitala društva za osiguranje. Kod društava koja se bave

neţivotnim osiguranjima, to su prijenosne premije i priĉuve šteta, a kod društava

koja se bave ţivotnim osiguranjima, to je matematiĉka priĉuva.

Jamstvo sigurnosti poslovanja društava za osiguranje ĉine:

- tehniĉke priĉuve i

- kapital.

a. Tehniĉke priĉuve

U svezi sa svim poslovima koje obavlja, društvo za osiguranje mora formirati

(oblikovati – po Zakonu o osiguranju) odgovarajuće tehniĉke priĉuve osiguranja

namijenjene pokriću budućih obveza iz osiguranja i eventualnih gubitaka zbog rizika

koji proizlaze iz poslova koje obavlja.


društvo je duţno oblikovati sljedeće vrste

tehniĉke priĉuve osiguranja:

1. priĉuve za prijenosne premije,

2. priĉuve za bonuse i popuste,

3. priĉuve šteta,

4. druge tehniĉke priĉuve.

Društvo za osiguranje moţe oblikovati i

187

Ĉl. 107.

263

5. tehniĉke priĉuve za kolebanje šteta.188

6. Matematiĉke priĉuve osiguranja duţno je oblikovati društvo koje obavlja ţivotna

osiguranja odnosno osiguranja osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili

sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama osiguranja, kao što su osiguranja od

nezgoda ili zdravstvena osiguranja s višegodišnjim trajanjem na koja se primjenjuju

tablice vjerojatnosti i izraĉuni kao i na ţivotna osiguranja.

Društvo za osiguranje koje obavlja osiguranja kod kojih osiguranik preuzima

na sebe investicijski rizik mora u svezi s ovim osiguranjem oblikovati

7. posebne priĉuve.

Priĉuve za prijenosne premije kod pojedinog osiguranja oblikuju se u visini

onog dijela obraĉunate premije koji se odnosi na pokriće rizika za razdoblje osiguranja

nakon obraĉunskog razdoblja za koje se izraĉunava priĉuva.

Priĉuve za bonuse i popuste oblikuju se u visini iznosa na ĉiju isplatu imaju

pravo osiguranici s osnove prava:

- na sudjelovanje u dobiti iz njihovih osiguranja, odnosno drugih prava na temelju

ugovora o osiguranju (bonusi), osim ako se za ta osiguranja oblikuje matematiĉka

priĉuva,

- na buduće djelomiĉno sniţenje premije (popusti),

- na povrat dijela premije za nepotrošeno vrijeme osiguranja zbog prijevremenog

prestanka osiguranja (storno).

Priĉuve šteta oblikuju se u visini procijenjenih obveza koje je društvo za

osiguranje duţno isplatiti na temelju onih ugovora o osiguranju kod kojih je osigurani

sluĉaj nastupio prije kraja obraĉunskog razdoblja, ukljuĉujući sve troškove koji na

temelju tih ugovora terete društva za osiguranje. Priĉuve šteta moraju obuhvaćati

procijenjene obveze za već nastale, ali još neprijavljene štete.

Matematiĉke priĉuve oblikuju se u visini sadašnje vrijednosti procijenjenih

budućih obveza društva za osiguranje na temelju sklopljenih ugovora o osiguranju

umanjenu za sadašnju procijenjenu vrijednost budućih premija koje će biti uplaćene na

temelju ovih osiguranja.

Priĉuve za kolebanje šteta namijenjene su izravnanju neravnomjernog

nastajanja štetnih dogaĊaja.

Druge tehniĉke priĉuve osiguranja oblikuje društvo za osiguranje s obzirom

na predviĊene buduće obveze i rizike od velikih šteta koji proizlaze iz osiguranja od

odgovornosti za nuklearne štete ili odgovornosti proizvoĊaĉa za farmaceutske

proizvode, potrese, poplave te druge obveze i rizike u svezi s kojima ne oblikuje

pojedine priĉuve.

Društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj su na dan 31. prosinca 2006.

godine izdvojila u tehniĉke priĉuve 14,0 milijardi kuna, što je ĉinilo 71,4% ukupne

pasive. Visina tehniĉkih priĉuva u 2006. godini porasla je za 12,4% u odnosu na

prethodnu godinu, što je nešto više od stope rasta zaraĉunate bruto premije koja je u

istom razdoblju porasla za 11,3%.

Društva su u 2006. godini najviše sredstava premije izdvojila u matematiĉku

priĉuvu osiguranja ţivota, koja ĉini 47,7% ukupnih tehniĉkih priĉuva, a koja je porasla

za 19,8% u odnosu na 2005. godinu, dok se u proteklih sedam godina povećala više od

ĉetiri puta.

188

Društvo koje pruţa osiguranje kredita duţno je na njihovo oblikovanje.

264

Pregled formiranja tehniĉkih priĉuva u posljednjih sedam godina vidi se na

slici 8-9.:

Slika 8-9. Izdvajanja u tehniĉke priĉuve (u 000 kn)

1.342.277 1.626.887 3.230.751 58.131

1.560.701 2.075.699 3.491.926 60.022

1.677.057 2.797.617 3.722.464 67.356

1.880.680 3.704.709 3.881.446 63.162

2.055.470 4.672.656 4.160.374 80.269

2.263.619 5.588.635 4.556.110 77.207

2.453.603 6.694.349 4.805.217 69.954

0 2.000.000 4.000.000 6.000.000 8.000.000 10.000.000 12.000.000 14.000.000 16.000.000

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

prijenosne premije matematiĉke priĉuve osiguranja ţivota

priĉuve šteta ostale tehniĉke priĉuve


Slika 8-10. pokazuje nam strukturu tehniĉkih priĉuva iz prethodne slike:

Slika 8-10. Struktura tehniĉkih priĉuva (%)

21% 26% 52% 1%

22% 29% 49% 1%

20% 34% 45% 1%

20% 39% 41% 1%

19% 43% 38% 1%

18% 45% 36% 1%

17% 48% 34% 1%

0% 20% 40% 60% 80% 100%

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

prijenosne premijematematiĉka priĉuva osiguranja ţivotapriĉuve štetaostale tehniĉke priĉuve


265

b. Kapital

Kapital društva za osiguranje se prema Zakonu o osiguranju189

sastoji od

osnovnog i dopunskog kapitala.

U osnovni kapital ulaze:

- temeljni kapital društva uplaćen na temelju redovitih dionica,

- priĉuve kapitala koje se ne odnose na obveze iz osiguranja,

- prenesena dobit nakon odbitka dividendi koje se isplaćuju.

Pri izraĉunu osnovnog kapitala odbitne stavke ĉine:

- otkupljene vlastite dionice,

- nematerijalna imovina,

- preneseni gubitak i gubitak tekuće godine,

- razlika nediskontiranih i diskontiranih tehniĉkih priĉuva za štete.

U dopunski kapital ulaze:

- temeljni kapital uplaćen na temelju kumulativnih povlaštenih dionica,

- podreĊeni duţniĉki financijski instrumenti,

- priĉuve kapitala povezane s kumulativnim povlaštenim dionicama,

- druge stavke.

Osnovni i dopunski kapital društva su osnova sigurnosti i kontinuiteta njegova

poslovanja. Kako kapital društvu jamĉi urednu isplatu obveza, on je i sredstvo

izravne zaštite osiguranika.

U poglavlju IV.3. Adekvatnost kapitala190

Zakon o osiguranju je definirao

granicu solventnosti (engl. solvency margin; njem. Solvabilitatsspanne) društva za

osiguranje koje obavlja poslove ţivotnih odnosno neţivotnih osiguranja. Granica

solventnosti ili pravilo za utvrĊivanje najniţega potrebnog vlastitog kapitala uvedena

je u Smjernicama EU.

Ono predstavlja utvrĊeni najmanji odnos izmeĊu odreĊenih veliĉina u

financijskim izvješćima osiguratelja. Za neţivotna osiguranja utvrĊen je odnos izmeĊu

vlastitih sredstava i visine premije (indeks premije) odnosno visine šteta (indeks šteta),

a za ţivotna je to odnos prema matematiĉkoj priĉuvi ţivotnog osiguranja.191

Sve što smo do sada kazali o pasivi bilance društva za osiguranje najvećim se

dijelom odnosi na tehniĉke priĉuve i kapital, a što su upravo i najveće stavke, ali i

specifiĉnosti pasive. U nastavku ćemo prikazati strukturu pasive u 2006. godini.

Od ukupne vrijednosti pasive na razini društava za osiguranje i reosiguranje,

kao što smo već spomenuli, 71,4% odnosi se na tehniĉke priĉuve, 19,8% na kapital i

priĉuve odnosno vlastiti kapital, 5,9% na ostale obveze te 2,9% na tehniĉke priĉuve

ţivotnih osiguranja kada ugovaratelj snosi rizik ulaganja, neosigurateljno – tehniĉke

189

Ĉl. 94.– 96. 190

Ĉl. 98. – 101. 191

Tijekom drugog kvartala 2007. godine Udruţenje europskih osiguratelja i reosiguratelja CEA podrţalo je

prijedlog direktive Europske komisije Solvency II za unapreĊenjem zaštite osiguranika i povećanjem

konkurentnosti na trţištu osiguranja EU promjenom pristupa u odreĊivanju kapitala koji će osiguratelji

morati izdvajati u priĉuve. Pristup se temelji na tehnikama trţišnog vrednovanja otklanjanja proizvoljnih

ograniĉenja u klasama imovine osiguratelja te prihvatljivim elementima kapitala. Na taj bi se naĉin trebao

osigurati uĉinkovit i praviĉan okvir poslovanja prema svim osigurateljima, bez obzira na veliĉinu ili

organizacijski oblik, uz istodobnu prilagodljivost trţišnim promjenama.

266

priĉuve, depozite zadrţane iz posla predanog u reosiguranje i odgoĊeno plaćanje

troškova i prihod budućeg razdoblja.

Strukturu pasive hrvatskih društava za osiguranje prikazuje nam tablica 8-6:

Tablica 8-6. Struktura pasive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u 000 kn)

Opis pozicije Iznos u

2005.

Udio

%

Iznos u

2006.

Udio

%

Indeks

06/05

Kapital i priĉuve – vlastiti kapital 2.639.069 15,9 3.885.779 19,8 147,2

Obveze drugog reda (podreĊene

obveze)

Tehniĉke priĉuve 12.485.571 75,4 14.033.184 71,4 112,4

Tehniĉke priĉuve ţivotnih osiguranja

kada ugovaratelj snosi rizik ulaganja,

neto od reosiguranja

56.194 0,3 153.401 0,8 273,0

Neosigurateljno – tehniĉke priĉuve

(priĉuve za ostale rizike i troškove) 42.169 0,3 62.596 0,3 148,4

Depoziti zadrţani iz posla predanog

u reosiguranje 121.840 0,7 221.314 1,1 181,6

Ostale obveze 1.084.955 6,6 1.163.666 5,9 107,3

OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod

budućeg razdoblja 133.351 0,8 142.860 0,7 107,1

UKUPNO PASIVA 16.563.149 100,0 19.662.801 100,0 118,7 Izvor: HANFA, 2007.

Navedenu strukturu pasive grafiĉki moţemo prikazati slikom 8-11.:

Slika 8-11. Struktura pasive društava za osiguranje u Republici

Hrvatskoj (u %)

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

80,0

KA

PIT

AL I

PR

IĈU

VE

-

VLA

ST

ITI

KA

PIT

AL

OB

VE

ZE

DR

UG

OG

RE

DA

(PO

DR

EĐ

EN

E

OB

VE

ZE

)

TE

HN

IĈK

E

PR

IĈU

VE

TE

HN

. P

RIĈ

. Ţ

IV.

OS

IG.

KA

DA

UG

OV

AR

. S

NO

SI

RIZ

IK U

LA

G.,

N.

OD

RE

OS

IG.

NE

OS

IG.

- T

EH

N.

PR

IĈ.

(PR

IĈ.

ZA

OS

T.

RIZ

. I

TR

OŠ

K.)

DE

PO

ZIT

I

ZA

DR

ŢA

NI

IZ

PO

SL

A

PR

ED

AN

OG

U

RE

OS

IGU

RA

NJE

OS

TA

LE

OB

VE

ZE

OD

GO

ĐE

NO

PLA

ĆA

NJE

TR

OŠ

KO

VA

I

PR

IHO

D

BU

DU

ĆE

G

2005. 2006.

Izvor: HANFA, 2007.

267

Tablica 8-7. prikazuje skraćenu bilancu svih hrvatskih društava za osiguranje

na dan 31. prosinca 2006. godine, sa svim stavkama aktive i pasive koje smo do sada

spominjali:

Tablica 8-7. Skraćena bilanca na dan 31. prosinca 2006. godine za sva društva za

osiguranje u Republici Hrvatskoj (u 000 kn)

Broj

pozicije

Oznaka

pozicije Opis pozicije

Iznos u

2005.

Iznos u

2006.

2006./

2005.

AKTIVA

001 A POTRAŢIVANJA ZA UPISANI A

NEUPLAĆENI KAPITAL

004 B NEMATERIJALNA IMOVINA 106.642 113.105 106,1

008 C ULAGANJA 13.500.088 16.493.590 122,2

009 I Zemljišta i graĊevinski objekti 2.403.666 3.353.117 139,5

012 II Ulaganja u povezana poduzeća i

sudjelujući interesi 1.396.123 869.579 62,3

019 III Ostala financijska ulaganja 9.700.299 12.270.894 126,5

027 IV

Depoziti kod preuzetog poslovanja

osiguranja u reosiguranje (depoziti kod

cedenta)

028 D

ULAGANJA ZA RAĈUN I RIZIK

VLASNIKA POLICA ŢIVOTNOG

OSIGURANJA

56.518 153.439 271,5

029 E POTRAŢIVANJA 1.981.409 1.991.263 100,5

035 F OSTALA IMOVINA 702.569 665.862 94,8

044 G

PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG

RAZDOBLJA I NEDOSPJELA

NAPLATA PRIHODA

215.923 245.541 113,7

050 H UKUPNO AKTIVA 16.563.149 19.662.801 118,7

PASIVA

052 A KAPITAL I PRIĈUVE – VLASTITI

KAPITAL 2.639.069 3.885.779 147,2

053 I Upisani kapital 1.350.851 1.478.011 109,4

056 II Premije na emitirane dionice (kapitalni

dobitak) 16.351 12.693 77,6

057 III Revalorizacijska priĉuva 134.556 1.086.487 807,5

061 IV Priĉuve 826.405 935.299 113,2

065 V Prenesena (zadrţana) dobit ili gubitak 72.970 61.940 84,9

068 VI Dobit ili gubitak tekućeg obraĉunskog

razdoblja 237.937 311.349 130,9

071 B OBVEZE DRUGOG REDA

(PODREĐENE OBVEZE)

072 C TEHNIĈKE PRIĈUVE 12.485.571 14.033.184 112,4

073 1 Prijenosne premije, neto od osiguranja 2.263.619 2.463.663 108,8

076 2 Matematiĉka priĉuva ţivotnih osiguranja,

neto od reosiguranja 5.588.635 6.694.349 119,8

079 3 Priĉuva šteta, neto od reosiguranja 4.556.110 4.805.217 105,5

082 4

Priĉuve za povrate premija ovisne i

neovisne o rezultatu (bonusi i popusti),

neto od reosiguranja

9.627 5.735 59,6

085 5 Priĉuva za izravnavanje šteta (kolebanje

šteta) 30 458 1.504,8

086 6 Ostale osigurateljno – tehniĉke priĉuve,

neto od reosiguranja 67.549 63.761 94,4

089 D TEHNIĈKE PRIĈUVE ŢIVOTNIH

OSIGURANJA KADA UGOVARATELJ 56.194 153.401 273,0

268

SNOSI RIZIK ULAGANJA, NETO OD

REOSIGURANJA

092 E

NEOSIGURATELJNO – TEHNIĈKE

PRIĈUVE (PRIĈUVE ZA OSTALE

RIZIKE I TROŠKOVE)

42.169 62.596 148,4

096 F DEPOZITI ZADRŢANI IZ POSLA

PREDANOG U REOSIGURANJE 121.840 221.314 181,6

097 G OSTALE OBVEZE 1.084.955 1.163.666 107,3

103 H ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA

I PRIHOD BUDUĆEG RAZDOBLJA 133.351 142.860 107,1

104 I UKUPNO PASIVA 16.563.149 19.662.801 118,7

Izvor: HANFA, 2007.

8.2.3. IZVJEŠTAJ O STANJU I PROMJENAMA NA KAPITALU I

PRIĈUVAMA

Poslije raĉuna dobiti i gubitka te bilance, izvještaj o stanju i promjenama na

kapitalu i priĉuvama je treći financijski izvještaj.

On prikazuje stanje upisanog kapitala, priĉuva sigurnosti te dobiti odnosno

ukupnog iznosa ovih stavaka na dan 31. prosinca prethodne godine.

Nakon promjena na kapitalu i priĉuvama, izvještaj daje prikaz stanja

navedenih stavaka na dan 31. prosinca tekuće godine.

Opis izvještaja izgleda kako slijedi:

(u kn)

Upisani Priĉuve Dobit

OPIS kapital sigurnosti tekuće UKUPNO

godine

Stanje 31. prosinca

prethodne godine … … … …

Raspodjela dobiti

za prethodnu godinu

U priĉuve sigurnosti ţivota … … … …

U priĉuve sigurnosti neţivota … … … …

Za dividende dioniĉarima … … … …

Revalorizacija zemljišta … … … …

Revalorizacija ulaganja … … … …

Revalorizacija ostale imovine … … … …

Dobit tekuće godine … … … …

Stanje 31. prosinca

tekuće godine … … … …

269

8.2.4. IZVJEŠTAJ O NOVĈANIM TIJEKOVIMA

Izvještaj o novĉanim tijekovima, kao ĉetvrti financijski izvještaj, pruţa

informacije o promjenama financijskog poloţaja društava za osiguranje u odreĊenom

razdoblju.

U izvještaju o novĉanim tijekovima za odreĊenu godinu – prema neizravnoj

metodi – prikazuje se tijek novca za promatranu kao i za prethodnu godinu.

Opis izvještaja sadrţi povećanje ili smanjenje sljedećih stavki:

A. NOVĈANI TIJEKOVI IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

A.1. Izravne poslovne aktivnosti

Dobit tekuće godine nakon oporezivanja

Izravne promjene na kapitalu

Amortizacija

Neto novĉani tijek iz izravnih poslovnih aktivnosti

A.2. Ostale poslovne aktivnosti

Promjene u poslovnoj imovini

Potraţivanja

Ostala dugotrajna imovina ukljuĉujući nematerijalnu imovinu

Ostala imovina

Plaćeni troškovi i nedospjeli prihodi

Promjene u obvezama

Tehniĉke priĉuve – neţivotna osiguranja

Tehniĉke priĉuve – ţivotna osiguranja

Netehniĉke priĉuve

Obveze proizišle iz poslova osiguranja

Obveze iz reosiguranja

Ostale obveze

Obraĉunati troškovi i budući prihodi

Neto novĉani tijek iz ostalih poslovnih aktivnosti

B. NOVĈANI TIJEKOVI IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

Zemljišta i zgrade

Ulaganja

Dani krediti

Ostali vrijednosni papiri

Depoziti kod banaka

Neto novĉani tijek iz investicijskih aktivnosti

C. NOVĈANI TIJEKOVI IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

Isplaćene dividende

Neto novĉani tijek iz financijskih aktivnosti

D. NETO POVEĆANJE / SMANJENJE NOVCA (A+B+C=D)

E. NOVAC NA DAN 01. SIJEĈNJA

F. NOVAC NA DAN 31. PROSINCA

G. POVEĆANJE / SMANJENJE NOVCA (F-E=G)

270

8.2.5. BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJE

Kao peti financijski izvještaj, bilješke uz financijske izvještaje detaljnije

obrazlaţu svaku poziciju raĉuna dobiti i gubitka, bilance te tijeka novca.

U bilješkama se posebno obrazlaţu postupci oblikovanja prijenosnih premija,

priĉuva šteta, priĉuva za kolebanje šteta, za povrat dijela premije te prijedloga

raspodjele dobiti.

A. BILJEŠKE UZ RAĈUN DOBITI I GUBITKA

Bilješke uz raĉun dobiti i gubitka detaljno obrazlaţu sljedeće pozicije raĉuna

dobiti i gubitka:

1. PRIHODI

a. Tehniĉki prihodi – poslovi neţivotnih osiguranja

b. Tehniĉki prihodi – poslovi ţivotnih osiguranja

c. Prihodi netehniĉkog raĉuna – ukupni obraĉun

Ukupno a+b+c

1.1. ZaraĊene premije 1.1.1. Zaraĉunata bruto premija

a. Pravne osobe

b. Fiziĉke osobe

c. Strane osobe

Ukupno a+b+c

1.1.2. Premije predane u suosiguranje i reosiguranje

a. Premije suosiguranja

b. Premije reosiguranja

Ukupno a+b

1.1.3. Promjena priĉuva prijenosnih premija

a. Prijenosna premija tekuće godine

b. Prijenosna premija prethodne godine

Ukupno a+b

1.2. Prihodi od ulaganja 1.2.1. Prihodi od ulaganja iskazani u tehniĉkom raĉunu

1.2.1. Prihodi od ulaganja iskazani u netehniĉkom raĉunu

1.3. Ostali tehniĉki prihodi, neto od osiguranja

1.4. Ostali netehniĉki prihodi

2. RASHODI

a. Tehniĉki rashodi – poslovi neţivotnih osiguranja

b. Tehniĉki rashodi – poslovi ţivotnih osiguranja

c. Rashodi netehniĉkog raĉuna – ukupni obraĉun

Ukupno a+b+c

2.1. Izdatci za osigurane sluĉajeve

a. Likvidirane štete

b. Promjena priĉuva za štete

Ukupno a+b

2.2. Promjene tehniĉkih priĉuva, neto od reosiguranja

2.3. Poslovni rashodi

271

2.4. Troškovi ulaganja

2.4.1. Troškovi ulaganja iskazani u tehniĉkom raĉunu

2.4.2. Troškovi ulaganja iskazani u netehniĉkom raĉunu

2.5. Ostali osigurateljno – tehniĉki izdatci

2.6. RasporeĊeni rezultat ulaganja iz netehniĉkog raĉuna

3. POREZ NA DOBIT

4. ZARADA PO DIONICI

5. REZULTATI POSLOVANJA NEŢIVOTNIH OSIGURANJA PO SKUPINAMA

B. BILJEŠKE UZ BILANCU

Bilješke uz bilancu detaljno obrazlaţu sljedeće pozicije bilance:

1. NEMATERIJALNA IMOVINA

1.1. Nabavna vrijednost

1.2. Ispravak vrijednosti

1.3. Sadašnja vrijednost

2. ZEMLJIŠTA I GRAĐEVINSKI OBJEKTI

2.1. Nabavna vrijednost

2.2. Ispravak vrijednosti

2.3. Sadašnja vrijednost

3. ULAGANJA U POVEZANA DRUŠTVA I SUDJELUJUĆI INTERESI

a. Dionice i udjeli u povezanim društvima

b. Dionice i udjeli – sudjelujući interesi

Ukupno a+b

4. OSTALA FINANCIJSKA ULAGANJA

5. POTRAŢIVANJA

5.1. Potraţivanja iz neposrednih poslova osiguranja a. Bruto potraţivanja za premiju

b. Ispravak vrijednosti

Ukupno a+b

5.2. Potraţivanja iz poslova reosiguranja

5.3. Ostala potraţivanja

a. Ostala potraţivanja – bruto

b. Ispravak vrijednosti ostalih potraţivanja

Ukupno a+b

6. OSTALA IMOVINA

6.1. Materijalna imovina i zalihe (osim zemljišta i zgrada)

6.2. Novac u banci i blagajni

6.3. Ostala nespomenuta imovina

272

7. PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I NEDOSPJELA NAPLATA

8. KAPITAL I PRIĈUVE

8.1. Upisani kapital

- iskazan u bilanci na dan 31. prosinca _______ godine,

- iznos kapitala ___________ , uplaćen u novcu,

- upisan u registar Trgovaĉkog suda u _____________,

- upisani kapital podijeljen na _____dionica nominalne vrijednosti________kn,

- vlasniĉka struktura na dan 31. prosinca ________ godine:

---------------------------------------------------------------------------------------------

Dioniĉar Broj dionica Iznos kn % udjela u kapitalu

---------------------------------------------------------------------------------------------

… … … …

---------------------------------------------------------------------------------------------

U k u p n o 100,00

---------------------------------------------------------------------------------------------

8.2. Priĉuve

8.3. Dobit tekuće godine

9. TEHNIĈKE PRIĈUVE

9.1. Prijenosne premije, neto od reosiguranja

a. Bruto prijenosne premije

b. Udio reosiguratelja

Ukupno a+b

9.2. Matematiĉka priĉuva ţivotnog osiguranja, neto od reosiguranja

9.3. Priĉuve šteta, neto od reosiguranja

a. Priĉuve šteta – bruto

b. Udio reosiguratelja

Ukupno a+b

9.4. Ostale osigurateljno – tehniĉke priĉuve, neto od reosiguranja

10. NEOSIGURATELJNO – TEHNIĈKE PRIĈUVE

11. OSTALE OBVEZE

11.1. Obveze proizišle iz neposrednih poslova osiguranja

11.2. Obveze proizišle iz poslova reosiguranja

11.3. Ostale obveze ukljuĉujući porez i socijalno osiguranja

12. ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEG RAZDOBLJA

273

9.

MARKETING U

OSIGURANJU

''Hvaliti sam sebe isprazno je,

a kuditi sebe ludost je.''

Aristotel (Grĉki filozof; 384. – 322. pr. Kr.)

274

9. MARKETING U OSIGURANJU192

9.1. POJAM I OSNOVNA OBILJEŢJA MARKETINGA Imenica marketing engleskog je podrijetla

193 koja, najšire promatrano,

predstavlja odnose izmeĊu gospodarskih subjekata i trţišta. Tradicionalno se

marketing shvaćao poslovnom funkcijom ĉiji je zadatak naći kupca za proizvedenu

robu.

S obzirom na to da ukljuĉuje ekonomske i poslovne procese, funkcije i

institucije, a svako ovo stajalište zahtijeva poseban pristup, meĊu autorima se pojavio

velik broj definicija marketinga.

Prema Kotleru,194

vodećem svjetskom autoritetu, marketing se definira kao

''proces kojim, putem stvaranja i razmjene proizvoda i vrijednosti s drugima, pojedinci

i grupe dobivaju ono što im je potrebno ili što ţele''.

U svojoj kratkoj definiciji Baker195

navodi da je ''marketing stvaranje ţivotnog

standarda''.

Fedor Rocco,196

vodeći hrvatski marketinški struĉnjak, istiĉe da ''suvremeni

marketing oznaĉava poslovnu aktivnost koja povezuje proizvodnju s potrošnjom

tako da se maksimalno zadovolje potrebe društva koje se na trţištu pojavljuju

kao potraţnja.'' S tim u svezi, prema Meffertu,

197 zadatci marketinga na podruĉju potraţnje za

odreĊenim proizvodima i uslugama mogu se svesti na sljedeće:

- poticanje na potraţnju,

- stvaranje potraţnje,

- razvijanje ponuda prema zahtjevima potraţnje,

- oţivljavanje potraţnje,

- dovoĊenje u sklad ponude i potraţnje,

- odrţavanje potraţnje,

- smanjivanje potraţnje,

- uništavanje potraţnje.

Rezultati istraţivanja trţišta odreĊenih proizvoda i usluga omogućuju

usklaĊivanje proizvodnje s potrebama koje se pojavljuju u obliku potraţnje. Stoga

marketing predstavlja ekonomski proces koji, u svojoj orijentiranosti k zadovoljenju

potreba potrošaĉa, obuhvaća sve aktivnosti izmeĊu proizvodnje i potrošnje po kojima

su proizvodi i usluge usmjereni prema potrošaĉima, a povratne informacije o

potrebama potrošaĉa usmjerene prema proizvoĊaĉima.

192

Temeljna podloga za ovo poglavlje je autorov znanstveni magistarski rad: ''Mogućnosti primjene marketinga

u djelatnosti osiguranja društvene imovine'', Ekonomski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu, 1981. 193

Terminološki, izraz ''marketing'' sastoji se iz dva dijela: market + ing. Imenica ''market'' znaĉi: trg, sajam,

trgovina, trţište, kupoprodajno poslovanje; glagol ''to market'' znaĉi: kupovati, prodavati, trgovati, pustiti u

prodaju. Dodavanjem glagolu nastavka ''ing'' tvori se glagolska imenica. Sufiks ''ing'' najĉešće oznaĉava

akciju ili proces, rezultat neke akcije ili procesa, akciju ili proces vezan za neku specifiĉnu pojavu. 194

P. Kotler: Upravljanje marketingom, Informator, Zagreb, 1988., str.4. 195

M. J. Baker: Marketing – An Introductory Text, 5th edition, The Macmillan Press Ltd., London, 1994., str. 5. 196

F. Rocco: Osnove trţišnog poslovanja, Informator, Zagreb, 1979., str. 7. 197

H. Meffert: US – Marketing zeigt neue Entwicklungen, Marketing Journal, br. 6., 1976., str. 563. -564.

275

Pri tome se marketing kao proces odvija prema sljedećim fazama, od kojih

svaka ima svoje posebne aktivnosti:198

- analiziranje trţišnih prilika,

- istraţivanje i izbor ciljnih trţišta,

- oblikovanje marketinške strategije,

- planiranje programa marketinga (oblikovanje usklaĊenog programa nastupa na

trţištu),

- organiziranje, primjena i kontrola marketinških napora.

Ako se marketing promatra kao znanstvena disciplina koja objašnjava odnose

izmeĊu proizvoĊaĉa i potrošaĉa, on istraţuje:199

- razloge odreĊenog ponašanja potrošaĉa, proizvoĊaĉa te institucija u razmjeni te

- rezultate takvog ponašanja na društvo.

Marketing u osiguranju, kao poseban dio marketinga usluga, podrazumijeva

promišljeno poslovno djelovanje društava za osiguranje kojim bi se što bolje

iskoristile njihove komparativne prednosti.

Cilj opće i posebne strategije pri tome jest u stjecanju i zadrţavanju što većeg

udjela na trţištu osiguranja, a to se moţe postići samo stalnim prilagoĊavanjem

osigurateljnih usluga sadašnjim i budućim potrebama stvarnih i potencijalnih

osiguranika.

Osigurateljna usluga je specifiĉna. To je sigurnost pred odreĊenim rizikom,

koji će se kod odreĊenog osiguranika moţda ostvariti, a moţda i neće, ali je sigurno da

će se taj rizik ostvariti kod jednog dijela osiguranika.

Upravo stoga konkurentske prednosti u osiguranju postiţu se većom

specijalizacijom ponude, stvaranjem novih i usavršavanjem postojećih osigurateljnih

usluga, pruţanjem većeg izbora u odabiru širina osigurateljnog pokrića, korištenjem

novih prodajnih kanala, voĊenjem konzistentne poslovne politike, kao i stvaranjem

pozitivne slike o sebi korištenjem pojedinih promotivnih aktivnosti.

9.2. USKLAĐENI PROGRAM NASTUPA NA

OSIGURATELJNOM TRŢIŠTU

Program nastupa društava za osiguranje na osigurateljnom trţištu predstavlja

usklaĊeno operativno djelovanje svih funkcija marketinga i njihovih postupaka.

U općoj su marketinškoj literaturi za usklaĊeni program nastupa na trţištu

uvrijeţeni nazivi marketinški splet odnosno marketing mix.

Korijen ovih naziva datira iz 60-ih godina prošlog stoljeća kada je Jerome

McCarthy predstavio profitnu formulu, poznatu kao 4P, za nastup nekog

gospodarskog subjekta na trţištu. 4P ĉine poĉetna slova engleskih naziva za:

product – proizvod, price – cijena, place - prodajni kanali i promotion –

promocija.

198

P. Kotler: Marketing Management – The Millenium Edition, Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey,

2000., str. 86. 199

S. D. Hunt: General Theories and Fundamental Explanada of Marketing, Journal of Marketing, Vol. 47.,

Chicago, 1983. str. 13.

276

Suština usklaĊenog programa nastupa na osigurateljnom trţištu je u

istovremenom odreĊivanju ciljeva trţišne skupine osiguranika ili ostale javnosti (kao

potencijalnih osiguranika) i posebno pripremljenom djelovanju svih navedenih

elemenata.

Osigurateljna usluga zahtijeva posvećivanje osobite pozornosti, s obzirom na

širinu trţišta i konkurenciju, distributivnim (prodajnim) kanalima i promotivnim

aktivnostima. Njihovo usklaĊeno djelovanje prema stvarnim i potencijalnim

osiguranicima, kojima se aţurno i sustavno predoĉavaju svojstva pojedine usluge te

visina premije, stvaraju osnovnu pretpostavku za plasiranje te usluge.

Navedenu tvrdnju moţemo prikazati sljedećom slikom:

Slika 9-1. UsklaĊeni program nastupa za odreĊenu osigurateljnu uslugu

OSIGURANIK

(stvarni i potencijalni)

OSIGUR.

USLUGAPREMIJA

PRODAJNI

KANALIPROMOCIJA

Bez obzira na to u kojem se stadiju svog ţivotnog ciklusa nalazila, svaka

osigurateljna usluga zahtijeva od društva za osiguranje neprekidno angaţiranje na

njezinu putu do osiguranika. Stavljanje u prvi plan osiguranika na naĉin da za svaku

uslugu treba primijeniti usklaĊeni program nastupa, znaĉilo bi punu valorizaciju

marketinške orijentacije društva za osiguranje.

Slika 9-2. predstavlja grafiĉki prikaz usklaĊenog programa nastupa na

osigurateljnom trţištu za sve usluge društva za osiguranje:

277

Slika 9-2. UsklaĊeni program nastupa za sve osigurateljne usluge

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OSIGURANIK

(stvarni i potencijalni)

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

OS.

USL. PRE.

PR.

KAN.PRO.

9.2.1. OSIGURATELJNA USLUGA KAO ELEMENT

MARKETINGA U OSIGURANJU

9.2.1.1. POJAM OSIGURATELJNE USLUGE

Osigurateljna usluga, kao osnovni marketinški element u ovoj djelatnosti,

predstavlja polaznu osnovu trţišne aktivnosti društava za osiguranje.

Da bi se ispunila osnovna funkcija osigurateljne usluge – maksimalno

zadovoljenje potreba osiguranika – društvo za osiguranje u svojoj marketinškoj

aktivnosti treba odgovoriti na pitanja:

- u kojoj se mjeri postojećim uslugama rješavaju problemi korisnika,

- kakav je sadrţaj usluga,

- kako usluge prilagoditi potrebama osiguranika (koje se stalno mijenjaju),

- treba li i kada razviti neke nove usluge…?

Jednostavnije, osiguratelji trebaju uskladiti, što prikazuje slika 9-3., svoje

ciljeve s ciljevima svojih osiguranika:

278

Slika 9-3. Osigurateljna usluga – sredstvo za postizanje ciljeva osiguratelja i

osiguranika

CILJEVI CILJEVI

OSIGURATELJNA

USLUGAPOTREBE POTREBE

SADAŠNJE

STANJE

SADAŠNJE

STANJE

OSIGURATELJ OSIGURANIK

Suštinski, osiguranikov se problem rješava isplatom osigurnine nakon

nastanka osiguranog sluĉaja.

Odnos osiguratelj – osiguranik je specifiĉan kupoprodajni odnos, u kojem je

osiguratelj u istom odnosu prema osiguraniku neovisno o tome je li se ostvario

osigurani sluĉaj. Ako nije došlo do osiguranog sluĉaja u odreĊenom razdoblju (trajanje

osiguranja), osiguratelj je, iako nije davao nikakvu naknadu, svoju funkciju izvršio i

ne treba vratiti naplaćenu premiju.

Kako ni osiguratelj ni osiguranik ne ţele da se ostvari osigurani sluĉaj (osim

kod ţivotnih osiguranja za doţivljenje), predmet kupoprodajnog odnosa za

osiguranika je sigurnost koju on plaća premijom.

Zadovoljstvo osiguranika pruţenom osigurateljnom uslugom nije lako

mjerljivo. Ako uzmemo u razmatranje percepcije i oĉekivanja osiguranika, onda se

ono moţe iskazati na sljedeći naĉin:

Ako su percepcije ≥ oĉekivanja, osiguranik je zadovoljan osigurateljnom

uslugom.

Ako su percepcije < oĉekivanja, osiguranik je nezadovoljan osigurateljnom

uslugom.

zadovoljstvo = percepcije - oĉekivanja

279

9.2.1.2. PLANIRANJE, RAZVOJ I KOMERCIJALIZACIJA

OSIGURATELJNE USLUGE

Brze ţivotne promjene, gospodarski razvoj i njegov utjecaj na okoliš u kojem

ţivimo, stvaraju rizike koje ranije nismo poznavali. Novi rizici traţe od društava za

osiguranje kvalitetnu zaštitu novim vrstama osiguranja, a njihova sloţenost zahtijeva

stalno usavršavanje postojećih usluga.

Procesu planiranja, razvoja i komercijalizacije proizvoda (usluga) autori

prilaze na razliĉite naĉine. Ipak, većina njih prihvaća Kotlerov program koji bi se,

prilagoĊen osiguranju, sastojao od sljedećih faza:

1. prikupljanje ideja,

2. izbor ideja,

3. ekonomska (poslovna) analiza,

4. razvoj osigurateljne usluge,

5. trţišno testiranje usluge,

6. komercijalizacija usluge.

U svakoj od ovih faza moţe se donijeti jedna od triju odluka:

- treba li prijeći na iduću fazu,

- treba li napustiti projekt,

- treba li prikupiti dodatne podatke.

1. Prikupljanje ideja

Prikupljanje ideja o osigurateljnim uslugama je poĉetni korak za izbor i

konaĉnu realizaciju usluge koji osiguratelj treba paţljivo organizirati.

Kako su izvori ideja vrlo razliĉiti i mogu dolaziti iz okruţenja ili iz samog

društva za osiguranje, mnoge ideje, upravo zbog neorganiziranog pristupa u njihovu

prikupljanju, propadaju (izgube se ili ostaju vlasništvo pojedinaca).

Takav, neorganizirani pristup prikupljanju ideja mogao bi se, prilagoĊeno

osiguranju prema Kotleru, prikazati slikom 9-4.:

Slika 9-4. Neorganizirano prikupljanje ideja

OSIGURANICI

KONKURENCIJA

ZNANSTVENO -

ISTRAŢIVAĈKE

INSTITUCIJE

RUKOVODNO

OSOBLJE

STRUĈNO - TEHNIĈKO

OSOBLJE

OSOBLJE PRODAJNIH

KANALA I DRUGO OSOBLJE

OKRUŢENJE OSIGURATELJ

280

Za razliku od ovakvog pristupa, smisleno i organizirano prikupljanje ideja

preko posebno formiranog središta u organizacijskom ustroju osiguratelja prikazuje

nam slika 9-5.:

Slika 9-5. Organizirano prikupljanje ideja

OSIGURANICI

KONKURENCIJA

ZNANSTVENO -

ISTRAŢIVAĈKE

INSTITUCIJE

OKRUŢENJE OSIGURATELJ

RUKOVODNO

OSOBLJE

STRUĈNO - TEHNIĈKO

OSOBLJE

OSOBLJE PRODAJNIH

KANALA I DRUGO

OSOBLJE

CENTAR ZA

PRIKUPLJANJE

IDEJA

Osiguranici, kao izravni korisnici osigurateljnih usluga, smatraju se

najvaţnijim izvorom podataka o potrebama za osigurateljnom zaštitom. Razliĉitim

kontaktima s osiguranicima (intervjuiranje, prikupljanje pismenih ili usmenih sugestija

ili prigovora o postojećim uslugama), literaturom iz podruĉja osiguranja, kao i stalnim

praćenjem novih sadrţaja u tehnici i tehnologiji te njihovoj primjeni u raznim

djelatnostima, mogu se u znaĉajnoj mjeri doznati ţelje i potrebe osiguranika.

Ideje znanstveno-istraţivaĉkih institucija, kao i odreĊeni poslovni potezi

drugih društava za osiguranje, takoĊer mogu biti znaĉajan izvor podataka o novim

osigurateljnim uslugama.

Drugi izvori ideja su u samom društvu za osiguranje. Politikom inovacija

treba se poticati inicijativa traţenja ideja, a one mogu dolaziti od svih djelatnika: od

menadţera i ostalog rukovodnog osoblja, preko razliĉitih struĉnih sluţbi, do

zastupnika, posrednika i osoblja drugih prodajnih kanala koji su u najĉešćem kontaktu

s osiguranicima.

2. Izbor ideja

Sve ideje koje su prikupljene i evidentirane u prethodnoj fazi, sada se

selekcioniraju – ili će se zadrţati ili će se eliminirati ako nisu u skladu s ciljevima i

mogućnostima društva za osiguranje. Proces izbora ideja prolaz dvjema grupama

ispitivanja.

Prvo se odnosi na usporeĊivanje ideja s ciljevima društva koji mogu biti npr.

preuzimanje novih rizika u osiguranje, potpunije osiguranje sadašnjih osiguranika,

poduzimanje razliĉitih preventivnih mjera, stvaranje priĉuva sigurnosti, doprinos

281

predodţbi o društvu i sliĉno. Ako nova usluga nije u skladu s bilo kojim od ovih

ciljeva, ideja se odbacuje.

Na drugu grupu ispitivanja prelazi se tek kad se utvrdi da je ideja o novoj

usluzi u skladu sa svim postavljenim ciljevima. Sada se utvrĊuje je li ideja izvediva u

odnosu na mogućnosti društva (potrebna financijska sredstva s priĉuvama sigurnosti,

potrebno znanje i potrebna fiziĉka sredstva). Nakon ovog ispitivanja ideja se dalje

razraĊuje ili se odbacuje kao neprihvatljiva.

Time su u ovoj, drugoj, fazi eliminirane sve neizvodive ideje i u sljedeću se

fazu propuštaju samo one koje su ispunile kriterije.

3. Ekonomska (poslovna) analiza

Svrha je ove analize procijeniti financijske rezultate odnosno ekonomske

uĉinke potencijalne nove osigurateljne usluge.

Ekonomska (poslovna) analiza sadrţi procjenu mnogih elemenata kao:

ĉimbenike potrošnje za novom uslugom, troškove, konkurentsku situaciju na

osigurateljnom trţištu, oĉekivane uĉinke marketinškog programa i drugih.

U ovoj je fazi, prema tome, potrebno doći do pokazatelja o volumenu prodaje

– obuhvatu osiguranja i ukupnoj visini premije, o veliĉini šteta, o kvoti šteta, kako bi

se odluĉilo u kojoj je mjeri nova usluga usklaĊena s ciljevima društva.

Postoje razliĉite metode ekonomskih analiza kojima se u svojoj praksi koriste

osiguratelji. Te se metode mogu podudarati s metodama koje u svojim ekonomskim

analizama provode ostali gospodarski subjekti, ali ih ima i specifiĉnih za osigurateljnu

djelatnost.

Najĉešći postupci u praksi društava za osiguranje su:

- izrada pokusne bilance uspjeha nove usluge po godinama i za višegodišnje razdoblje,

- predviĊanje trţišnog potencijala, tj. obuhvata osiguranja,

- procjena troškova obavljanja osigurateljne djelatnosti.

4. Razvoj osigurateljne usluge

Kad je nakon obavljene ekonomske analize prijedlog usluge dobio zeleno

svjetlo, ideja odlazi u istraţivaĉko-razvojni odjel (ili sluţbu za razvoj ili drugu sluţbu

– ovisno o organizaciji) gdje se pretvara u konkretnu osigurateljnu uslugu izradom

općih i posebnih uvjeta osiguranja, odgovarajućih klauzula i cjenika premija.

Iako je do ove faze uloţeno mnogo napora i sredstava, tek će se sada dobiti

odgovor na pitanje je li ideja o novoj usluzi tehniĉki i komercijalno izvediva.

Sam proces razvoja nove usluge sastoji se od nekoliko postupaka. U prvom se

izraĊuju u obliku teza uvjeti osiguranja sa svim potrebnim sadrţajima: predmet

osiguranja, osigurane opasnosti, svota osiguranja, obveze u sluĉaju nastanka

osiguranog sluĉaja, utvrĊivanje i procjena štete te naknade iz osiguranja i drugo.

TakoĊer se izraĊuje i cjenik premija.

Opći i posebni uvjeti osiguranja, odgovarajuće klauzule te cjenik premija

podvrgavaju se, zatim, ocjenjivanju, kako bi se vidjelo u kojem stupnju zadovoljavaju

potrebe osiguranika, kao i druge kriterije.

Kako su u postupku ocjenjivanja predloţene odreĊene ispravke i nadopune

predloţenog materijala, one se uzimaju u obzir prilikom izrade prednacrta iz koga se,

nakon korekcije, izraĊuje nacrt.

Konaĉno izraĊen prijedlog uvjeta osiguranja i cjenika premija ide na upravu

društva gdje se donosi odluka o usvajanju.

282

5. Trţišno testiranje usluge

Nakon konaĉne izrade svih elemenata osigurateljne usluge, slijedi faza

testiranja trţišta.

Ona se sastoji u plasiranju usluge na izabrana test trţišta radi spoznaje o

prirodi te usluge i stupnju njezina prihvaćanja od korisnika.

Na test trţištima moraju se koristiti razliĉite kombinacije elemenata

marketinga, kao što su propagandne poruke putem razliĉitih medija ili odgovarajuće

razine prodaje osiguranja, kako bi se utvrdio najefikasniji naĉin nastupanja na trţištu.

Vrlo je vaţno izabrati test trţišta koja su pravi predstavnici ukupnog trţišta na

koje će se usluga plasirati.

Za osiguranje je svojstveno da testiranje trţišta, iako ovisi o vrsti usluge, traje

dugo, i po nekoliko godina. Sve informacije vezane za testiranje trţišta društva za

osiguranje moraju paţljivo prikupljati i analizirati.

6. Komercijalizacija usluge

S obzirom na to da je nova osigurateljna usluga prošla sve dosadašnje faze,

ukljuĉujući i testiranje, ona je spremna za komercijalizaciju (lansiranje na trţište).

Rezultati testiranja trţišta uvjetovat će poĉetnu širinu plasiranja usluge. Ako

su oni pozitivni, moţe se odmah ići na potpunu distribuciju, dok djelomiĉan uspjeh

testiranja uvjetuje oprezan pristup, poĉevši s onih podruĉja gdje je uspjeh bio najveći.

Potpuna komercijalizacija zahtijeva koordinaciju velikog broja zadataka:

- detaljno razraĊenu uslugu,

- isplaniran i vremenski rasporeĊen program ekonomske propagande,

- razraĊene aktivnosti prodajnih kanala,

- prodajno osoblje, likvidatori šteta i drugo osoblje trebaju biti dobro upoznati i

pripremljeni za struĉno obavljanje poslova vezanih za novu uslugu.

9.2.1.3. ŢIVOTNI CIKLUS OSIGURATELJNE USLUGE200

Osigurateljne usluge, kao i proizvodi, imaju svoj ţivotni ciklus. Osnovno

obiljeţje tog ciklusa, općenito za sve usluge, dugo je vrijeme trajanja. Praćenje

ţivotnog ciklusa svojih usluga te poduzimanje potrebnih mjera u svakoj njegovoj fazi,

vrlo je vaţna marketinška aktivnost društava za osiguranje.

Planski razvoj usluge i njezino stalno prilagoĊavanje potrebama osiguranika

imaju polaznu osnovu u koncepciji ţivotnog ciklusa.

Sa stajališta ukupnog broja zakljuĉenih osiguranja odnosno visine premije,

osigurateljna usluga prolazi kroz pet faza ili, ako se ukljuĉi i faza razvoja, kroz šest

faza.

Faze ţivotnog ciklusa osigurateljne usluge su:

200

Prema: M. Stipić: Neki problemi marketinga u djelatnosti osiguranja imovine, Osiguranje i privreda, br. 12.,

Zagreb, 1984., str. 10-12.

283

1. faza razvoja,

2. faza uvoĊenja,

3. faza rasta,

4. faza zrelosti,

5. faza zasićenosti,

6. faza opadanja,

što se moţe prikazati slikom 9-6.:

Slika 9-6. Ţivotni ciklus uspješne osigurateljne usluge

koliĉine

vrijeme

I. II. III. IV. V. VI.

RAZVOJ UVOĐENJE RAST ZRELOST ZASIĆENOST OPADANJE

Izrada planova vezanih za usluge u ovisnosti je o identifikaciji pojedine faze

u kojoj se usluga nalazi. Kod pojedinih usluga nije lako ni otkriti u kojoj su fazi svog

ciklusa, jer su pod utjecajem raznih trţišnih ĉimbenika, koji, u nepravilnim

vremenskim intervalima, djeluju na njihov plasman.

S obzirom na to da su sredstva i aktivnosti osiguranika (tj. rizici za

osiguratelja) podloţni promjenama, društva za osiguranje mogu kvalitetno obavljati

svoju djelatnost samo ako stalno poduzimaju odreĊene intervencije na svojim

uslugama.

Mogući su razliĉiti oblici takvih intervencija:

- poboljšanje obiljeţja postojećih usluga (najĉešće),

- uvoĊenje novih usluga (pojavom novih rizika),

- napuštanje postojećih usluga (rijetko).

284

Poboljšanjem obiljeţja postojećih usluga moţe se znaĉajno utjecati na

produljenje ţivotnog ciklusa usluge, a što vidimo na slici 9-7.:201

Slika 9-7. Ţivotni ciklus uspješne osigurateljne usluge na kojoj su vršena

poboljšanja obiljeţja

koliĉine

vrijeme

A

B

C

D

početni

korisnici

naknadna produljenja

ţivotnog ciklusa

Ako trţište prihvati tako poboljšanu uslugu, obogaćenu dodatnim pokrićima

(A), njezin plasman će se povećati.

Društvo za osiguranje mora, meĊutim, voditi raĉuna o tome da tako proširena

usluga nije optimalna, a ni dugotrajna, i da nad njom treba stalno bdjeti i ponovo je

usavršavati (B,C,D).

9.2.1.4. SEGMENTACIJA OSIGURATELJNOG TRŢIŠTA

Segmentacija osigurateljnog trţišta znaĉi podjelu trţišta na homogene skupine

korisnika osigurateljnih usluga gdje svaka skupina moţe biti izabrana kao trţišna

meta na koju se utjeĉe odreĊenim marketinškim programom. Na taj se naĉin

marketinški program moţe znatno prilagoditi stvarnim potrebama korisnika usluga.

201

Primjer: uvoĎenjem valutne klauzule kod ţivotnih osiguranja prije 15-ak godina, umjesto prethodne

neuspješne indeksacije, došlo je do radikalnog poboljšanja obiljeţja, čiji je rezultat najveća stopa rasta

ovih osiguranja u odnosu na sva druga osiguranja u Hrvatskoj.

285

Specifiĉnost pojedinih segmenata je osobito znaĉajna za izgradnju prodajnih

kanala odnosno za izbor elemenata promotivnih aktivnosti.

Ako se promatra trţište osiguranja sa stajališta jedne odreĊene osigurateljne

usluge, ono se sastoji od tri kategorije osiguranika:202

- apsolutni nekorisnici,

- relativni nekorisnici,

- stvarni korisnici.

Apsolutni nekorisnici To su one pravne i fiziĉke osobe koje nisu izloţene odreĊenim opasnostima

koje bi trebalo obuhvatiti osigurateljnom zaštitom. Na primjer: uslugu osiguranja

elektronskih raĉunara od raznih opasnosti, kojima su oni zbog svojih specifiĉnosti

izloţeni, ne mogu koristiti osobe koje nemaju elektronske raĉunare; uslugu osiguranja

plovnih objekata od rizika kaska ne mogu koristiti one koje nemaju plovnih objekata i

sliĉno.

Relativni nekorisnici To su one pravne i fiziĉke osobe koje iz bilo kojeg razloga ne koriste

odreĊenu osigurateljnu uslugu. Razlozi nekorištenja mogu biti razliĉitog karaktera:

- usluge su im slabo poznate ili ih uopće ne poznaju (zakazale su osigurateljeve

promotivne aktivnosti, prodajni kanali…?),

- premija je visoka (treba ih upoznati s naĉinima plaćanja premije, popustima,

preventivnim mjerama…, kako bi se smanjila visina premije i olakšalo njezino

plaćanje), - uslugu su koristili ranije, ali nisu bili zadovoljni, npr. s rješavanjem šteta (kako i u

što kraćem roku vratiti povjerenje u uslugu odnosno u društvo za osiguranje?).

U odnosu na apsolutne nekorisnike, gdje bi bilo kakva ulaganja u odreĊenom

roku predstavljala nepovratne troškove, relativni nekorisnici pruţaju velike

mogućnosti društvima za osiguranje za širenje pojedinih usluga te ih zbog toga

treba posebno istraţivati.

Stvarni korisnici Ovisno o tome s kojim su osigurateljem zakljuĉili ugovor o osiguranju, stvarni

se korisnici dijele u dvije skupine:

- vlastiti korisnici usluga i

- korisnici usluga konkurencije (drugih društava za osiguranje).

Poĉetni i najvaţniji korak društva za osiguranje u istraţivanju stvarnih

korisnika je upravo razluĉivanje korisnika njegovih usluga od usluga drugih društava.

Dosad reĉeno moglo bi se u nastavku prikazati slikom 9-8.:

202

PrilagoĊeno osiguranju prema: F. Rocco: isto, str. 154-155.

286

Slika 9-8. Trţište osigurateljnih usluga

TRŢIŠTE OSIGURATELJNIH USLUGA

1.

TRŢIŠTE

APSOLUTNIH

NEKORISNIKA

USLUGA

2.

TRŢIŠTE

RELATIVNIH

NEKORISNIKA

USLUGA

3.

TRŢIŠTE STVARNIH

KORISNIKA

USLUGA

KONKURENCIJE

4.

TRŢIŠTE STVARNIH

KORISNIKA

USLUGA DRUŠTVA

ZA OSIGURANJE

A STVARNO TOTALNO TRŽIŠTE

OSIGURATELJNIH USLUGA

B TEORETSKO TOTALNO TRŽIŠTE OSIGURATELJNIH USLUGA

C TOTALNO TRŽIŠTE OSIGURATELJNIH USLUGA

Stvarno totalno trţište osigurateljnih usluga (A) sastoji se, kao što se vidi iz

slike, od stvarnih korisnika usluga (osiguranika) konkurencije (3.) i stvarnih korisnika

usluga (osiguranika) samog društva za osiguranje (4.).

Teoretsko totalno trţište osigurateljnih usluga (B) sastoji se od stvarnog

totalnog trţišta (A) i trţišta relativnih nekorisnika usluga (2.).

Totalno trţište osigurateljnih usluga (C) podrazumijeva teoretsko totalno

trţište (B) i trţište apsolutnih nekorisnika usluga (1.).

9.2.2. CIJENA (PREMIJA) OSIGURANJA

Premija osiguranja kao izraz koštanja osigurateljne usluge jedini je element

usklaĊenog programa nastupa na osigurateljnom trţištu (marketing spleta) koji

ostvaruje prihod. Ostala tri elementa predstavljaju troškove.

Ona je cijena rizika koji osiguratelj prebacuje ugovorom o osiguranju s

osiguranika na sebe, uvećana za dio namijenjen povećanju priĉuva sigurnosti.

Formulom se moţe izraziti na sljedeći naĉin:

pri ĉemu je:

P – premija,

P = Ck + Cu + A

287

Ck – cijena koštanja,

Cu – cijena usluga,

A – akumulacija (priĉuve sigurnosti).

Zakon trţišta, koji djeluje na naĉin da cijene ovise o ponudi i potraţnji roba i

usluga koje se kupuju odnosno prodaju, nema takvo djelovanje u osigurateljnoj

djelatnosti.

Prema Franĉiškoviću:203

''slobodna utakmica ponude i potraţnje, kad je u

pitanju premija osiguranja, nije moguća, ne zbog toga što osiguranik nije u

mogućnosti usporediti cijene za isti rizik, a ako mu je to omogućeno, on nije u

mogućnosti usporediti uvjete, a ako tu mogućnost i ima – teško je ocijeniti kako će se

koji osiguratelj ponašati prilikom procjene, likvidacije i isplate šteta. To znaĉi da nije

primarna samo trenutna cijena što je osiguranik plaća, nego sve ono što dolazi

prilikom nastanka osiguranog sluĉaja, jer ti elementi ĉine premiju osiguranja visokom

ili niskom…

Prilikom prodaje odnosno kupnje osigurateljne usluge, premija osiguranja ne

moţe biti pogodba izmeĊu kupca i prodavaĉa iz jednostavnog razloga što je premija

osiguranja utvrĊena tarifom premija, dobivena dugogodišnjim ostvarenim rezultatima

– štetama na temelju primjene aktuarske matematike, uz upotrebu statistiĉkih podataka

o proteklim, sadašnjim i budućim rizicima. Otuda formiranje premije poĉiva na

zakonu velikih brojeva i raĉunu vjerojatnosti.''

Bez obzira na specifiĉnosti osigurateljne djelatnosti, potraţnja za uslugama

osiguranja ovisi o raznim ĉimbenicima. Pri tome treba razlikovati one koji se odnose

na potraţnju za ţivotnim osiguranjima od onih koji se odnose na potraţnju za

neţivotnim osiguranjima.

Na potraţnju za ţivotnim osiguranjima u jednoj drţavi najviše utjeĉu oni

ĉimbenici koji motiviraju štednju, kao što su:

- gospodarska razvijenost sa stabilnim makroekonomskim pokazateljima,

- politiĉka stabilnost u drţavi i njezinu okruţenju,

- stupanj obrazovanja i kulture,

- ţivotni vijek stanovnika.

Na potraţnju za neţivotnim osiguranjima, kod kojih nema štednje nego je u

pitanju iskljuĉivo riziko premija, izrazito najviše utjeĉe ţivotni standard stanovnika.

Pored navedenih elemenata, premija osiguranja kao njezina cijena ima

znaĉajan utjecaj na potraţnju i za ţivotnim i za neţivotnim osiguranjima. Ovaj se

utjecaj mjeri cjenovnom elastiĉnošću potraţnje (osjetljivosti jedne varijable na

drugu). To je broj koji pokazuje za koliko će se postotaka promijeniti koliĉina

potraţnje nekog dobra ili usluge ako njegova cijena poraste za 1%.

Cjenovna elastiĉnost potraţnje izraţava se na sljedeći naĉin:

203

I. Franĉišković: Marketing s promocijom u osiguranju, Štampa, Šibenik, 1986., str. 60-61.

Ep = (%∆Q) / (%∆P)

288

Postotna promjena varijable je apsolutna vrijednost promjene varijable

podijeljena s njezinom poĉetnom razinom, što znaĉi da je:

Cjenovna elastiĉnost potraţnje obiĉno ima negativnu vrijednost, jer kad cijena

nekog dobra ili usluge poraste, koliĉina potraţnje obiĉno pada. Zbog toga se ona u

praksi najĉešće kreće u intervalu (0,-2).

Ako je Ep > 1, potraţnja je cjenovno elastiĉna, jer je smanjenje traţene

koliĉine u postocima veće od postotka porasta cijena. Obrnuto, ako je Ep < 1,

potraţnja je cjenovno neelastiĉna.

Je li osigurateljna usluga elastiĉna ili neelastiĉna?

Prema istraţivanju Swiss Reinsurance Company, provedenom 1993. godine

na grupi osiguravajućih društava za osiguranje ţivota u SAD, cjenovna elastiĉnost

potraţnje je iznosila -0,7. To bi znaĉilo da su u tim vremenskim i prostornim

okolnostima ţivotna osiguranja neelastiĉne usluge, jer bi povećanje njihove premije za

1% uvjetovalo smanjenje potraţnje za njihovim policama za 0,7%.204

Stajalište osiguranika prema premiji je takvo da je ona za njih pokazatelj

kvalitete svih aktivnosti društva za osiguranje.

Stoga u njezinu kreiranju treba poći i s tog, psihološkog, stajališta.

Svako djelovanje na premiju za osigurateljne usluge koje su već dugo na

trţištu, u smislu njihova smanjivanja ili povećavanja, društvo za osiguranje prethodno

mora dobro sagledati, jer će ono imati svoje odraze ne samo na stvarne ili potencijalne

osiguranike nego i na konkurenciju.

9.2.3. PROMOTIVNE AKTIVNOSTI U OSIGURANJU

Konkurencija društava za osiguranje na osigurateljnom trţištu, kao i ĉinjenica

da je vrlo mali broj osiguranja u odnosu na ukupnu lepezu usluga obvezan, omogućili

su promotivnim aktivnostima (promociji) u osiguranju izuzetno znaĉajnu ulogu.

Promotivnim aktivnostima osiguratelja korisnici osigurateljnih usluga se

upoznaju sa svojstvima pojedinih usluga i efikasnošću pokrića rizika. Njima se

iniciraju i razvijaju potrebe za osigurateljnom zaštitom te se povećava potraţnja

za postojećim uslugama. Time se uvjetovano masovno korištenje usluga odraţava

na uspješnost poslovanja društva za osiguranje.

204

Skipper, H.D.: International Risk and Insurance, An Environmental – Managerial Approach, Boston,

Massachuseetts, 2000., str. 67.

∆Q/Q P ∆Q

Ep =

∆P/P Q ∆P

289

Uspješna promocija, kao jedan od bitnih elemenata marketinga odnosno

usklaĊenog programa nastupa na osigurateljnom trţištu, podrazumijeva takav pristup

korisniku kojim se mogu zadovoljiti svi njegovi zahtjevi za potpunom osigurateljnom

zaštitom. U tom je pristupu korisnik stalno u centru pozornosti, on je polazna i završna

marketinška toĉka, jer sve marketinške aktivnosti poĉinju od njega i završavaju

zadovoljenjem njegovih zahtjeva.

Zadatak je osiguratelja, prvenstveno njegove prodaje osiguranja, da

korisnicima kao polaznu toĉku pruţi sve potrebne informacije o pojedinim uslugama

kao što su: predmet osiguranja, osigurane opasnosti, svota osiguranja, visina premije,

popusti, trajanje, preventivne mjere, prava i duţnosti kod osiguranog sluĉaja, postupak

zakljuĉivanja ugovora o osiguranju i druge.

Kao i kod proizvoda i drugih usluga pod promotivnim aktivnostima u

osiguranju podrazumijevaju se:

1. ekonomska propaganda,

2. unapreĊenje – promicanje prodaje,

3. ekonomski publicitet,

4. osobna prodaja,

5. odnosi s javnošću.

1. Ekonomska propaganda

Ekonomska propaganda je najznaĉajnija promotivna aktivnost koja dopušta

društvima za osiguranje širok raspon komuniciranja s potencijalnim i sadašnjim

osiguranicima kao korisnicima njihovih usluga.

Prema Sudaru205

''ekonomska je propaganda, kao oblik promocije, kreativan

komunikacijski proces, usklaĊen s interesom i potrebama potrošaĉa, proizvoĊaĉa i

društva u cjelini.''

Informacije koje korisnici usluga dobivaju ekonomskom propagandom,

uvjetuju da se postojeće potrebe za pojedinim uslugama pretvore u potraţnju za njima,

a ova, zbog povećane potrošnje, omogućuje društvima za osiguranje uspješno

poslovanje.

Potencijalni osiguranik, kao subjekt na kojeg je komunikacija usmjerena,

moţe se naći ili, bolje reĉeno, prolazi kroz nekoliko stanja:

1. nepoznavanje da odreĊena osigurateljna usluga uopće postoji odnosno da se njome

mogu pokriti odreĊene opasnosti kojima je subjekt u svom poslovanju i okruţenju

izloţen;

2. upoznavanje osigurateljne usluge;

3. shvaćanje što je usluga odnosno koja su njezina svojstva;

4. uvjerenje da je usluga obzirom na svojstva korisna (ili nekorisna) za

potencijalnog osiguranika;

5. djelovanje (ili nedjelovanje) nastaje onda kad subjekt, nakon što je spoznao uslugu

i stekao o njoj odreĊeno uvjerenje, zauzme stajalište prema njoj (prihvati je ili je

odbije).

205

J. Sudar: Promotivne aktivnosti, Informator, Zagreb, 1984., str. 50.

290

Ekonomska propaganda zahtijeva od društava za osiguranje znaĉajna

financijska izdvajanja, koja bi se, meĊutim, uspješnom prodajom propagiranih usluga

trebala višestruko vratiti.

Stoga je planiranje osnovni preduvjet za uspješnu ekonomsku propagandu

osigurateljnih usluga. Ono obuhvaća sljedeće postupke:206

a. identifikaciju javnosti do koje treba doprijeti,

b. utvrĊivanje i kreiranje specifiĉne propagandne poruke koju treba uputiti toj javnosti,

c. izbor najefikasnijih i najekonomiĉnijih prijenosnika (medija) preko kojih se moţe

doprijeti do te javnosti,

d. detaljnu razradu akcija za svaki odabrani medij kako bi se predvidjelo

najprikladnije vrijeme, uĉestalost i uvjerljivost poruka,

e. utvrĊivanje troškova propagande,

f. mjerenje rezultata propagande.

Identifikacijom javnosti dolazi se do spoznaje tko su potencijalni korisnici

usluge (usluga) koja se propagira. Ovaj se postupak obavlja istraţivanjem trţišta

osiguranja. Tijekom istraţivanja takoĊer se dobivaju znaĉajne informacije o

oĉekivanim svojstvima usluge od korisnika.

Rezultati ovog istraţivanja daju smjernice daljnjim postupcima ekonomske

propagande. To se prvenstveno odnosi na sadrţaj poruke odnosno na izbor medija.

Pojedini se mediji meĊusobno razlikuju u stupnju autoriteta odnosno

penetracije, što treba biti znaĉajan element u njihovu izboru. Osim toga, društva za

osiguranje trebaju voditi raĉuna i o troškovima pojedinog medija.

Propagandne poruke putem izabranih medija razliĉito se kreiraju, a ovisno o

usluzi, mediju, korisnicima i drugim elementima, emitiraju se s razliĉitom uĉestalošću

i u razliĉito vrijeme.

Stoga je nuţna stalna spoznaja o ukupnim troškovima koji, u odnosu na efekte

postignute povećanom prodajom propagiranih poruka, daju konaĉne rezultate

ekonomske propagande.

2. UnapreĊenje – promicanje prodaje

Kao promotivna aktivnost, unapreĊenje – promicanje prodaje obuhvaća

aktivnosti kojima je cilj ekonomsku propagandu i osobnu prodaju uĉiniti uspješnijom,

kako bi se osigurateljne usluge što brţe i u što većem obujmu kretale od društva za

osiguranje (osiguratelja) do korisnika usluga (osiguranika).

Istovremeno one utjeĉu na stvaranje predodţbe o društvu odnosno osiguranju

općenito.

Razliĉiti su elementi unapreĊenja prodaje kojima društvo za osiguranje moţe

utjecati na potencijalne osiguranike kod odluĉivanja o prihvaćanju usluge:

- nagrade, nagradne igre, poticanje zakljuĉenja osiguranja popustima i bonifikacijama,

sudjelovanje na sajmovima i izloţbama, te ostali elementi koje je Kotler naveo u

prethodnoj slici;

- usmeno pruţanje informacija, naroĉito od djelatnika prodaje, neovisno o prodajnim

kanalima;

- struĉnost djelatnika osiguranja, kulturan odnos, njihov izgled, izgled radnih

prostorija i sliĉno.

206

F. Rocco: isto, str. 74.

291

3. Ekonomski publicitet

Ekonomski publicitet kao promotivna aktivnost dio je odnosa s javnošću.

Svaki sadrţaj odnosno informacija koja je izgovorena, napisana ili na bilo koji naĉin

izraţena da bi izazvala pozornost javnosti, predstavlja ekonomski publicitet.

Publicitet je izuzetno znaĉajan za stvaranje povoljne slike o osiguratelju i

njegovim uslugama. Stoga treba stvarati okolnosti u kojima se on postiţe.

Sam publicitet nije plaćen; osiguratelj u medijima ne plaća ni prostor ni

vrijeme. MeĊutim, njega svojim djelovanjem oblikuju promocija i odnosi s javnošću,

svjesno potaknuti od osiguratelja, te kao takav zahtijeva troškove.

Najĉešće je potaknut od pojedinih medija (novine, ĉasopisi, internet, TV,

radio i sl.), a svaki osiguratelj mora biti svjestan da su i pozitivan i negativan publicitet

vrlo intenzivni i znaĉajno utjeĉu na odnose s javnošću.

Kako se javlja usporedo s ostalim sredstvima promocije, njegov je doprinos

teško mjerljiv, osim u situacijama kad se primjenjuje prije nastupa ostalih sredstava.

4. Odnosi s javnošću

Ciljevi su ove aktivnosti širi od ciljeva ostalih promotivnih aktivnosti, ali se, u

krajnjoj liniji, podudaraju s njima.

Pozivajući se na Rocca, prilagoĊeno osiguranju, moţemo reći da se odnosi s

javnošću sastoje od smišljenog, planiranog i podrţanog nastojanja za uspostavljanjem

i odrţavanjem meĊusobnog razumijevanja izmeĊu društva za osiguranje i njegove

okoline (javnosti).

Povoljni odnosi s javnošću presudan su ĉimbenik u stvaranju slike o društvu

za osiguranje odnosno njegovim uslugama.

Prema Stephensonu207

''općenito uzevši, oblici usluga koje društvo za

osiguranje nudi i naĉin na koji ih plasira, odreĊuju sliku koju javnost o njima ima.''

Cjelokupni odnosi s javnošću koje gradi jedno društvo za osiguranje mogu se

podijeliti na interne i vanjske.

Odnosi s internom javnošću grade svi zaposlenici društva, neovisno o poslu

koji obavljaju, pri ĉemu su najvaţniji oni koji su u najĉešćem kontaktu sa stvarnim i

potencijalnim osiguranicima: svi kanali prodaje osiguranja te prijava, procjena i

likvidacija šteta. Osim osobnog kontakta u obliku sastanaka, predavanja i seminara,

postoje i razliĉita pisana sredstva odnosa s internom javnošću, kao što su: interni

ĉasopisi, okruţnice, intranet, izvješća i drugi.

Odnosi s vanjskom javnošću predstavljaju cjelokupne odnose sa svim

osiguranicima društva, osiguranicima konkurentskih društava, ali i svim relativnim

nekorisnicima osigurateljnih usluga (vidi: segmentacija osigurateljnog trţišta).

Najĉešći oblici komuniciranja s vanjskom javnošću jesu putem istraţivanja javnog

mišljenja odnosno preko javnih medija.

Ostali oblici promotivnih aktivnosti, u obliku promotivnog spleta ili

samostalno, znaĉajno utjeĉu na formiranje konaĉnog stajališta stvarnih i potencijalnih

osiguranika.

207

H. Stephenson: Handbook of Public Relations, McGraw Hill, New York, 1980., str. 611.

292

5. Osobna prodaja

Osnovno svojstvo osobne prodaje, a ujedno i najveća prednost u odnosu na

ostale promotivne aktivnosti, jest najneposredniji kontakt koji omogućuje trenutaĉno

prilagoĊavanje potrebama svakog osiguranika posebno.

Osobna prodaja ''oznaĉava svaki oblik izravnog dodira izmeĊu prodavaĉa i

kupca, tijekom kojeg prodavaĉ nastoji riješiti problem kupca i utjecati na njega da se

opredijeli za ono što mu nudi. To je jedan od najefikasnijih oblika komuniciranja sa

stalnim i oĉekivanim kupcima, jer se odvija bez posrednika (medija), a prodavaĉ

dobiva priliku da kroz razgovor i postupke izloţi prodajnu poruku i pruţi potpunu

informaciju, odnosno da se odmah prilagodi povratnoj informaciji.''208

Takvo prilagoĊavanje u konaĉnosti treba rezultirati uspješnom zadovoljavanju

potreba, zahtjeva i ţelja osiguranika. Bez obzira na ĉinjenicu da su nove usluge

osiguranja ipak rijetke, prodavatelji osiguranja da bi što potpunije pokrili sve rizike

kod osiguranika, trebaju biti istovremeno struĉnjaci za usluţnu i za stvaralaĉku

prodaju osiguranja (odrţavanje osiguranja postojećih rizika uz prodaju novih).

Pri tome suradnja s osiguranikom ne smije ostati samo na tim najnuţnijim

odnosima nego se prodavatelji osiguranja trebaju znaĉajno angaţirati na prodajnoj

promociji usluga.

Samo na taj naĉin ostvarilo bi se potpunije pokriće osiguranikovih rizika, a

osiguratelj bi povećanom premijom ostvario ekonomske efekte znaĉajne za njega, ali i

za osiguranika.

9.2.4. PRODAJNI KANALI U OSIGURANJU

9.2.4.1. PRODAJA OSIGURANJA KAO PROCES

Svi se poslovni procesi u nekoj tvrtci neovisno o njezinoj djelatnosti mogu

podijeliti u tri grupe:

- upravljaĉki ili menadţmentski procesi (management processes),

- glavni procesi (core processes) i

- procesi potpore (support processes).

Osnovno svojstvo osigurateljne djelatnosti i njezina izrazita specifiĉnost u

odnosu na druge djelatnosti je u tome što ona poĉinje s prodajom, a ne proizvodnjom

osigurateljnih proizvoda. Iz tog se razloga prodaja osiguranja ĉesto naziva samom

proizvodnjom.

S obzirom na sve aktivnosti društva za osiguranje, u kojima je prodaja

osigurateljnih usluga temeljna djelatnost, proces prodaje ima obiljeţja glavnog

poslovnog procesa.

U odnosu na upravljaĉke procese i procese potpore, glavni poslovni procesi

usmjereni su iskljuĉivo prema korisnicima osigurateljnih usluga.

Stupanj ispunjavanja njihovih zahtjeva pravi je pokazatelj marketinške

orijentacije društva za osiguranje.

208

J. Sudar: isto, str. 455.

293

U procesu prodaje osigurateljnih usluga razlikujemo nekoliko jasno odvojenih

postupaka:209

1. analiza zahtjeva potencijalnih osiguranika,

2. izrada ponude osiguranja,

3. prihvaćanje ponude osiguranja,

4. izrada polica osiguranja,

5. fakturiranje,

6. završne radnje - potpisi polica.

Dijagram u nastavku prikazuje proces prodaje osiguranja prema navedenim

postupcima koji se odvijaju na naĉin da je najmanje jedan izlaz iz nekog postupka

ujedno i ulaz u sljedeći postupak:

Slika 9-9. Dijagram procesa prodaje osiguranja

ANALIZA

ZAHTJEVA

IZRADA

POLICA

OSIGURANJA

PRIHVAĆANJE

PONUDE

OSIGURANJA

IZRADA

PONUDE

OSIGURANJA

ZAVRŠNE

RADNJE –

POTPISI POLICA

FAKTURIRANJE

Zahtjevi

potencijalnih

osiguranika

Otklon zahtjeva

Ponuda upućena potencijalnom osiguraniku

Definirani elementi ugovora

Nalog stručnim sluţbama

Faktura upućena osiguraniku

Faktura upućena sektoru financija

Pohrana fakture

Ispunjenje

zahtjeva

Izvješća

Novi ciklus prodaje po skadenci

209

PrilagoĊeno osiguranju prema: Martin A. Ould: Business Processes, John Wiley & Sons Ltd., Chichester,

England, 1995., str. 2.

294

9.2.4.2. PRODAJNA MREŢA PREMA ZAKONU O OSIGURANJU

Poslovi prodaje osiguranja u Republici Hrvatskoj regulirani su Zakonom o

osiguranju210

prema kojemu se ovi poslovi dijele:

- na zastupanje u osiguranju i

- na posredovanje u osiguranju.

9.2.4.2.1. ZASTUPANJE U OSIGURANJU

Zastupanje u osiguranju je djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja

poslova pripreme i sklapanja ugovora o osiguranju u ime i za raĉun jednog ili više

društava za osiguranje za proizvode osiguranja koji meĊusobno ne konkuriraju.211

Iznimka od zabrane prodaje proizvoda koji meĊusobno konkuriraju odnosi se

na društvo za zastupanje koje poslove zastupanja u osiguranju obavlja u stanici za

tehniĉki pregled vozila.

Zastupnik u osiguranju je fiziĉka osoba koja je dobila ovlaštenje nadzornog

tijela (HANFA-e) za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju (vidi primjer 9-1.:

ovlaštenje za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju).

Pri tome je osoba morala ispunjavati sljedeće uvjete:

- da je uspješno obavila provjeru struĉnih znanja potrebnih za obavljanje poslova

zastupanja u osiguranju,

- znanje hrvatskog jezika,

- da ima najmanje srednju struĉnu spremu,

- da nije osuĊivana za kaznena djela iz podruĉja gospodarskog kriminala odnosno da

nije pod istragom.

Poslove zastupanja u osiguranju mogu kao jedinu djelatnost obavljati:

a. društvo za zastupanje u osiguranju i

b. obrt za zastupanje u osiguranju.

a. Društvo za zastupanje u osiguranju

predstavlja pravnu osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost pruţanja usluga

zastupanja u osiguranju i koja je dobila dozvolu nadzornog tijela za obavljanje

djelatnosti zastupanja u osiguranja.

Društvo za zastupanje u osiguranju poslove zastupanja mora obavljati kao

iskljuĉivu djelatnost i ne moţe obavljati poslove posredovanja u osiguranju. Iznimno,

te poslove moţe obavljati i banka uz dozvolu Hrvatske narodne banke i uz prethodnu

suglasnost HANFA-e.

Dozvolu za obavljanje djelatnosti društvu za zastupanje u osiguranju izdaje

HANFA ako je društvo ispunilo sljedeće uvjete:212

- temeljni kapital uplaćen u novcu u iznosu od najmanje 100.000 kn,

- najmanje jedan zastupnik u osiguranju koji će na temelju ugovora o zaposlenju biti

odgovorna osoba društva zaposlena na puno radno vrijeme,

210

Glava XVI., Ĉl. 233. – 266. 211

Isto, ĉl. 233. 212

Isto, ĉl. 252.

295

Primjer 9-1. Ovlaštenje za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju

296

- da s društvom za osiguranje, drugim društvom za zastupanje u osiguranju, odnosno

društvom za posredovanje u osiguranju ne smije biti povezana osoba.

b. Obrt za zastupanje u osiguranju

je fiziĉka osoba (obrtnik) s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koja obavlja

gospodarsku djelatnost pruţanja usluga zastupanja u osiguranju i koja je dobila

dozvolu nadzornog tijela za obavljanje djelatnosti zastupanja u osiguranju.

Nagradu za obavljeni posao (proviziju) društvo odnosno obrt za zastupanje u

osiguranju odnosno zastupnik nemaju pravo traţiti od ugovaratelja osiguranja ili

osiguranika. Proviziju za obavljeni posao sklapanja osiguranja plaća im društvo za

osiguranje u ĉije ime i za ĉiji raĉun je sklopljena polica osiguranja.

U ĉl. 89. Zakona o osiguranju navedeno je da je društvo za osiguranje duţno

prije sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovaratelja osiguranja o

sljedećim podacima (koje daje najĉešće preko zastupnika u osiguranju):

- tvrtki, pravno-organizacijskom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i

podruţnice koja sklapa ugovor,

- općim uvjetima osiguranja te pravu koje vrijedi za ugovor o osiguranju,

- vremenu trajanja ugovora o osiguranju,

- pravilima i uvjetima za odstupanje od ugovora,

- visini i naĉinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa, poreza i drugih troškova

koji se zaraĉunavaju uz premiju osiguranja te i ukupnom iznosu plaćanja,

- roku na koji ugovor obvezuje ponuditelja,

- pravu na opoziv odnosno odstupanje,

- naĉinu rješavanja sporova osiguranika,

- nadzornom tijelu koje je mjerodavno za nadzor nad društvom za osiguranje.

U sluĉaju ţivotnog osiguranja ova obavijest mora sadrţavati i podatke:

- o osnovici i mjerilima za sudjelovanje u dobiti,

- o tablicama otkupne vrijednosti,

- o pravilima na kapitalizaciju ugovora o ţivotnom osiguranju i pravilima iz takvog

osiguranja,

- o poreznom sustavu koji se odnosi na navedenu vrstu osiguranja.

Društvo za zastupanje u osiguranju koje zastupa više društava za osiguranje,

mora sklopiti policu osiguranja odgovornosti obavljanja djelatnosti ili odgovarajuće

jamstvo u iznosu koji ne smije biti manji od 7.500.000 kn po svakom odštetnom

zahtjevu, odnosno 11.250.000 kn za sve odštetne zahtjeve u jednoj godini.

Društvo za zastupanje u osiguranju i društvo za osiguranje odgovaraju za

postupke zastupnika u osiguranju.

Dozvola za obavljanje djelatnosti zastupanja u osiguranju prestaje vrijediti:213

- ako društvo za zastupanje u osiguranju ne poĉne poslovati u roku od šest mjeseci od

izdavanja dozvole,

- ako društvo za zastupanje u osiguranju ne obavlja poslove zastupanja u osiguranju

dulje od šest mjeseci,

- poĉetkom steĉajnog postupka, odnosno postupka prisilne likvidacije,

- završetkom redovite likvidacije.214

213

Isto, ĉl. 252. 214

Jednaki uvjeti vrijede i za djelatnost posredovanja u osiguranju (ĉl. 254.)

297

Poslove u smislu zastupanja odnosno posredovanja u osiguranju, ali ne za

društvo za zastupanje odnosno posredovanje u osiguranju, mogu obavljati i druge

osobe ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:215

- ugovor o osiguranju zahtijeva poznavanje samo one vrste osiguranja koja je predmet

ugovora,

- ugovor o osiguranju nije ugovor o ţivotnom osiguranju,

- ugovor o osiguranju ne pokriva osiguranje odgovornosti,

- osnovna djelatnost nije zastupanje odnosno posredovanje u osiguranju,

- osiguranje predstavlja dopunu uz proizvod ili uslugu ako takvo osiguranje pokriva:

- rizik kvara, gubitka ili oštećenja proizvoda ili stvari,

- rizik oštećenja ili gubitka prtljage i ostalih opasnosti vezanih uz putovanje,

koje je bilo rezervirano preko turistiĉke agencije te osiguranje sadrţava

odredbe o ţivotnom osiguranju ili osiguranju odgovornosti, pod uvjetom da

osiguranje takve vrste predstavlja pomoćni odnosno dopunski oblik

osiguranja koji pokriva rizike vezane uz navedeno putovanje,

- iznos godišnje premije osiguranja nije veći od 3.750 kn i ako ugovor o osiguranju,

ukljuĉujući produljenja, nije sklopljen na razdoblje duţe od pet godina.

Prema ĉl. 255. Zakona o osiguranju društvo za zastupanje odnosno

posredovanje u osiguranju mora prije upisa odluke o pripojenju u sudski registar od

nadzornog tijela dobiti odobrenje za pripajanje.

Društva za zastupanje odnosno posredovanje u osiguranju koja se spajaju

moraju prije upisa odluke o spajanju u sudski registar od nadzornog tijela dobiti

odobrenje za spajanje te dozvolu za obavljanje poslova zastupanja odnosno

posredovanja u osiguranju za novonastalo društvo za zastupanje odnosno

posredovanje u osiguranju.

9.2.4.2.2. POSREDOVANJE U OSIGURANJU

Posredovanje u osiguranju216

je djelatnost pokretanja, predlaganja ili

obavljanja poslova pripreme za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno reosiguranju,

pomoć pri izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, a posebno pri rješavanju

odštetnih zahtjeva naslovljenih na društvo za osiguranje.

Posrednik u osiguranju je fiziĉka osoba koja je dobila ovlaštenje nadzornog

tijela (HANFA-e) za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju i koja smije

obavljati poslove posredovanja u osiguranju samo na temelju zaposlenja u društvu za

posredovanje u osiguranju.

Za dobivanje navedenog ovlaštenja, osoba je morala ispunjavati sljedeće

uvjete:

- uspješno je obavila provjeru struĉnih znanja potrebnih za obavljanje poslova

posredovanja u osiguranju,

- znanje hrvatskog jezika,

- da ima najmanje visoku struĉnu spremu,

- ima najmanje jednogodišnje iskustvo u podruĉju poslova osiguranja,

215

Isto, ĉl. 247. 216

Isto, ĉl. 240.

298

- nije osuĊivana za kaznena djela iz podruĉja gospodarskog kriminala odnosno da nije

pod istragom.

Društvo za posredovanje u osiguranju predstavlja pravnu osobu koja obavlja

gospodarsku djelatnost pruţanja usluga posredovanja u osiguranju i koja je dobila

dozvolu nadzornog tijela za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju.

Dozvolu za obavljanje djelatnosti društvu za posredovanje u osiguranju izdaje

HANFA ako je ono ispunilo sljedeće uvjete:217

- temeljni kapital uplaćen u novcu u iznosu od najmanje 200.000 kn,

- najmanje dva posrednika u osiguranju koji će na temelju ugovora o zaposlenju biti

zaposleni na puno radno vrijeme, od kojih najmanje jedan mora biti odgovorna osoba

društva,

- da s društvom za osiguranje, drugim društvom za posredovanje u osiguranju odnosno

društvom za zastupanje u osiguranju ne ĉini povezanu osobu.

Društvo za posredovanje u osiguranju mora imati osiguranu odgovornost

obavljanja djelatnosti ili odgovarajuće jamstvo u iznosu koji ne smije biti manji od

7.500.000 kn po svakom odštetnom zahtjevu odnosno 11.250.000 kn za sve odštetne

zahtjeve u jednoj godini.

Da bi zaštitio interese ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika, posrednik

u osiguranju je u obavljanju svoje djelatnosti duţan:218

- naĉiniti odgovarajuću analizu rizika i odgovarajuća naĉela pokrića,

- pisano obrazloţiti razlog svog prijedloga osiguratelja odnosno reosiguratelja i

izvijestiti ga o visini provizije odreĊene za sklapanje ugovora o osiguranju odnosno

reosiguranju,

- u ime ugovaratelja osiguranja posredovati kod sklapanja osiguranja koje je sukladno

zahtjevu ugovaratelja osiguranja s obzirom na osigurateljno pokriće, pri ĉemu ta

obveza moţe biti ograniĉena samo na odreĊene usluge osiguranja, ako posrednik

osiguranja o tome izriĉito obavijesti osiguranika,

- obavijestiti društvo za osiguranje o traţenju ponude ugovaratelja osiguranja za

sklapanje ugovora o osiguranju,

- uruĉiti ugovaratelju osiguranja policu osiguranja te druge akte vezane za ugovor o

osiguranju,

- provjeriti sadrţaj police osiguranja,

- pruţiti pomoć ugovaratelju osiguranja, odnosno osiguraniku za vrijeme trajanja

ugovora o osiguranju i to kako prije tako i nakon nastupanja osiguranog sluĉaja, te se

ponajprije brinuti da ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik poduzme sve pravne

radnje koje su bitne za oĉuvanje odnosno realizaciju prava na temelju ugovora o

osiguranju te da ih poduzima u rokovima odreĊenim za poduzimanje tih pravnih

radnji,

- stalno provjeravati ugovore o osiguranju koje je ugovaratelj osiguranja sklopio

njegovim posredovanjem te izraditi prijedloge za izmjenu ovih ugovora u cilju što

bolje zaštite.

217

Isto, ĉl. 254. 218

Isto, ĉl. 244.

299

Osim navedenoga, posrednik u osiguranju je duţan štititi one interese društva

za osiguranje na koje je inaĉe, prije ili nakon sklapanja ugovora o osiguranju, obvezan

ugovaratelj osiguranja.

Obavljajući poslove pripreme za sklapanje ugovora o osiguranju, posrednik je

duţan izvijestiti društva za osiguranje o svim rizicima koji su mu poznati ili koji su

mu morali biti poznati.

TakoĊer, posrednik u osiguranju je duţan ugovaratelju osiguranja objasniti

sve pravne i ekonomske veze s pojedinim društvom za osiguranje koje mogu utjecati

na pristranost posrednika pri izvršavanju obveza prema ugovaratelju osiguranja (ĉl.

245.).

Posrednik u osiguranju, kao i zastupnik u osiguranju, duţan je, prema ĉl. 256.

Zakona o osiguranju prije sklapanja ugovora o osiguranju ili reosiguranju, kao i pri

izmjenama i dopunama odnosno obnavljanju ugovora, dati ugovaratelju osiguranja

sljedeće podatke:

- ime i prezime te adresu,

- registar u kojem je prijavljen i naĉin njegove provjere,

- društvo za zastupanje odnosno posredovanje u kojem radi,

- posjeduje li sam ili društvo za zastupanje odnosno posredovanje u kojem radi

predstavljaju više od 10% udjela na temelju kojih sudjeluje u pravu glasa odnosno

kapitalu društva za osiguranje,

- posjeduje li društvo za osiguranje ili s njim povezana osoba posredno ili neposredno

poslovni udio, dionice odnosno druga prava, koji ĉine više od 10% udjela na temelju

kojih sudjeluje u pravu glasa odnosno kapitalu društva za posredovanje u osiguranju,

- podatak o izvansudskom postupku rješavanja sporova izmeĊu osiguranika, odnosno

ugovaratelja osiguranja, odnosno potrošaĉa i društava za osiguranje, odnosno

ponuditelja usluga osiguranja, odnosno podatak o internom postupku rješavanja

prituţbi osiguranika.

Društvo za posredovanje u osiguranju odnosno posrednik u osiguranju nema

pravo zahtijevati plaćanje provizije ili druge naknade od ugovaratelja osiguranja

odnosno osiguranika (osim ako ugovorom s osigurateljem nije izriĉito pisano drukĉije

ugovoreno) jer to pravo stjeĉe poĉetkom vaţenja ugovora o osiguranju.

Ako je, pak, ugovorom s ugovarateljem osiguranja izriĉito pisano ugovoreno

da društvo za posredovanje u osiguranju odnosno posrednik u osiguranju ima pravo

na proviziju ili na bilo kakvu drugu naplatu, onda nema pravo od osiguratelja

zahtijevati proviziju ili bilo kakvu drugu naplatu po isteku ugovora o osiguranju

odnosno reosiguranju u kojima je posredovao.

Osim toga, društvo za posredovanje u osiguranju odnosno posrednik u

osiguranju ne smije se naknadno dogovoriti o promjeni naĉina obraĉuna odnosno o

visini provizije za sklopljene ugovore o osiguranju odnosno reosiguranju u kojima je

posredovao.

9.2.4.3. OSTALI KLASIĈNI I ALTERNATIVNI PRODAJNI KANALI

1. Klasiĉni prodajni kanali

300

Prema ĉl. 234. Zakona o osiguranju zastupnikom u osiguranju ne smatraju se

osobe koje obavljaju poslove zastupanja u osiguranju na temelju zaposlenja u društvu

za osiguranje.

Ovaj je prodajni kanal vlastite prodajne mreţe u društvima za osiguranje

najpoznatiji pod imenom interni zastupnici.

To su djelatnici zaposlenici društava za osiguranje koji su prošli

odgovarajuću obuku i izbor. Posao zastupanja u osiguranju obavljaju iskljuĉivo za

društvo u kojem rade, na temelju planskih veliĉina (broja polica i premija po vrstama

osiguranja), postavljenih na poĉetku godine.

Mjeseĉnim ostvarenjem planskih veliĉina nagraĊuju se od svog društva na

razliĉite naĉine:

- potpuno fiksne plaće,

- veći dio plaće je fiksan, a manji varijabilan, ovisno o stupnju ostvarenja plana,

- manji dio plaće je fiksan, a veći varijabilan, ovisno o stupnju ostvarenja plana,

- potpuno varijabilne plaće (provizije) do odreĊenog limita,

- potpuno varijabilne plaće (provizije) bez ikakvih ograniĉenja.

Interni zastupnici kao prodajni kanal su manje-više prisutni kod svih hrvatskih

osiguratelja, a što je u europskim okvirima rijetkost ili gotovo nepoznanica.

Neovisno o stalnom jaĉanju društava odnosno obrta za zastupanje u

osiguranju, osiguratelji s kanalom internih zastupnika mogu izravnije i fleksibilnije

djelovati prema odreĊenim specifiĉnim zahtjevima osiguranika.

Drugi klasiĉni kanal prodaje osiguranja su part-time prodavači.

To su suradnici koji su s društvom za osiguranje sklopili ugovor o djelu za

prodaju razliĉitih vrsta osiguranja. U ugovoru su obiĉno navedeni ograniĉavajući

elementi prodaje kao na primjer: osiguranici koji ne mogu biti predmet osiguranja

(veće pravne osobe, osiguranici za koje treba zakljuĉiti reosigurateljno pokriće,

osiguranici za ĉije su rizike potrebne specifiĉne vrste osiguranja i sliĉno).

U ovu skupinu prodavaĉa ulaze razliĉite generacijske i statusne skupine:

nezaposleni, studenti, umirovljenici, ali i zaposlenici (naroĉito zaposlenici većih

osiguranika).

Njihov osnovni interes je provizija, a ĉesto o visini provizijskih stopa za

pojedine vrste osiguranja ovisi i njihovo angaţiranje. Nekima od njih, naroĉito

mlaĊima i nezaposlenim, najveći motiv moţe biti mogućnost zaposlenja.

I interni zastupnici i part-time prodavaĉi, kao i društvo za zastupanje odnosno

društvo za posredovanje u osiguranju, spadaju u posredniĉke kanale.

Kod njih je odnos izmeĊu osiguratelja i osiguranika neizravan, ali se, ovisno o

njihovu angaţiranju, u relativno kratkom vremenu oni poistovjećuju s društvom za

osiguranje.

2. Alternativni prodajni kanali

Uz klasiĉne prodajne kanale te društva za zastupanje odnosno posredovanje u

osiguranju, u posljednje se vrijeme javljaju posebni, sofisticirani, oblici prodaje

osiguranja.

301

MeĊu takvima posebno mjesto zauzima prodaja putem banaka ili

bankoosiguranje (engl.: bankassurance, njem.: bankversicherung).

Ovaj se alternativni prodajni kanal u svijetu pojavio kao rezultat istovremenog

cilja društava za osiguranje za smanjenjem prodajnih troškova i povećanjem prihoda

te cilja banaka za dodatnim prihodima i proširenjem financijskih usluga.

Nastao je 80-ih godina u Francuskoj, da bi se intenzivno proširio i na ostale

razvijene europske drţave (naroĉito Španjolsku), u kojima je postao glavni prodajni

kanal ţivotnih osiguranja.

U posljednjem se desetljeću naroĉito razvija na novim trţištima. Izravan

utjecaj na njegov razvoj imaju socijalni i kulturni ĉimbenici, ali i zakonsko i poslovno

okruţenje neke zemlje.

Osnovne podatke o udjelu europskih banaka u prodaji ţivotnih osiguranja

vidimo na slici 9-10.:219

Slika 9-10.: Postotni udio europskih banaka u prodaji ţivotnih osiguranja

3%

64%

32%

61%

0%

33%

13%

24%

3%

15%

2%

15%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

Španjolsk

a

Franc

uska

Italija

Nizoz

emsk

a

Velika

Brit

anija

Njem

aĉka

1986.

2005.

Bankoosiguranje se u Hrvatskoj pojavljuje krajem 90-ih godina, a njegova je

prodaja regulirana Zakonom o bankama220

i Zakonom o osiguranju.

Prema ĉl. 250. Zakona o osiguranju djelatnost zastupanja u osiguranju mogu

kod nas obavljati i banke koje su za pruţanje tih usluga dobile dozvolu Hrvatske

narodne banke na temelju prethodne suglasnosti nadzornog tijela (HANFA-e).221

219

S. I. Davis: Operational Synergies in Bank/Insuranca Mergers: Does cross selling work?, A presentation to

the EBR Forum, Davis International Bankong Consultants, Milano, 2005. 220

Narodne novine, br. 84/02., ĉl. 6., st. 2. 221

Nadzorno tijelo (HANFA) mora suglasnost izdati u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Ako

suglasnost ne izda u navedenom roku, smatra se da je suglasnost izdana.

302

Bankoosiguranjem se klijentima banaka, koji koriste bankarske usluge,

omogućuje na istom mjestu istovremeno korištenje i osigurateljnih usluga, naravno

iskljuĉivo prodaje osiguranja.

Korist od ovakve suradnje imaju svi sudionici:

- banke: prihodi od naknada iz osiguranja, manji fiksni troškovi.;

- društva za osiguranje: novi prodajni kanal, povoljan odnos uloţeno – dobiveno, veća

fluktuacija potencijalnih osiguranika;

- osiguranici: novi prodajni punktovi, od poĉetka se identificiraju s bankom.

Koristi od ovakve suradnje iskazane brojĉano pokazuju da u strukturi ukupnih

zarada najvećih europskih banaka bankoosiguranje ima udio od 20 do 30%.

Istovremeno su najveći europski bankoosiguratelji smanjili prodajne troškove za 30 do

50%.222

Iduća nam tablica prikazuje visinu zaraĉunate premije osiguranja ţivota

ostvarene putem bankoosiguranja po pojedinim društvima za osiguranje u 2007.

godini:

Tablica 9-1.: Zaraĉunata premija osiguranja ţivota ostvarena

putem bankoosiguranja u 2007. godini

(u 000 kn)

Društvo Premija bankoosiguranja

ţivota

Udio

%

Generali 69.035 52,8

Croatia 25.667 19,6

Uniqa 22.779 17,4

Kvarner VIG 9.504 7,3

Agram ţivotno 2.754 2,1

GRAWE 1.073 0,8

Ukupno 130.812 100,0 Izvor: HANFA, 2008.

Od ostalih alternativnih kanala prodaje na našem se osigurateljnom trţištu

istiĉe prodaja internetom, naroĉito pogodna za neka osobna osiguranja, kao i neki

drugi oblici izravne prodaje: preko raznih medija, telefonski i sliĉno.

Ovi alternativni kanali nemaju prodajnu naknadu (proviziju), stoga omogućuju

znatno manje prodajne troškove bez fiziĉkog kontakta s osiguranicima.

S druge strane samo najjednostavnije vrste osiguranja moguće je plasirati

ovim kanalima, ĉija je osnovna manjkavost nedostatak prodornosti odnosno

nemogućnost voĊenja prodajnog razgovora.

U odnosu na izravnu prodaju, najveći nedostatak prodaje osiguranja

posredniĉkim kanalima jesu veliki troškovi prodajne naknade (provizije).

Prednosti su, meĊutim, puno veće, a one se prema Franĉiškoviću223

ogledaju u

sljedećem:

222

Garabedian, J., Taylor, D.: Raising Aspirations, Banking Strategies, Vol. LXXIV, No. III., 1998. 223

I. Franĉišković, isto, str. 80-81.

303

- mogućnost potpunog zadovoljenja ţelja i potreba postojećih osiguranika i

pridobivanja novih;

- pruţanje savjeta i pomoći osiguranicima;

- utjecanje na osiguranike u pogledu vrsta osiguranja, prihvaćanja dopunskih

osiguranja i sliĉno;

- stvaranje dugoroĉnih odnosa s osiguranicima, odnosa povjerenja, srdaĉnosti i

prijateljstva;

- prouĉavanje osiguranika, uoĉavanje osobina segmenata, uoĉavanje i izdvajanje

potencijalnih osiguranika, utjecaj na zadrţavanje osiguranika i korištenje saznanja u

cilju unapreĊenja plasmana;

- korištenje mogućnosti sugeriranja kod neodluĉnosti pri izboru oblika osiguranja ili

rokova osiguranja;

- uoĉavanje osobina usluga koje zadovoljavaju ili ne zadovoljavaju potrebe

osiguranika, davanje inicijative za uvoĊenje novih, ili odustajanje od postojećih

usluga;

- otkrivanje ili uklanjanje slabosti u tehnikama i organizaciji pruţanja usluga;

- praćenje uvoĊenja novih poslova s osiguranicima;

- primanje reklamacija i utjecanje na otklanjanje njihovih uzroka;

- uoĉavanje i rad na razvijanju najboljih pristupa osiguranicima;

- skrb o trajnom zadovoljavanju korisnika usluga;

- prikupljanje informacija o potrebama i ţeljama osiguranika i iskorištavanje tih

podataka u cilju unapreĊenja plasmana.

U svijetu je izuzetno rijetka pojava osigurateljevo korištenje samo jednoga

prodajnog kanala. Koje kanale i u kojoj mjeri razvijati, ovisi o troškovima pojedinih

kanala (prodajna naknada, provizija) i konaĉnim rezultatima koje će ti kanali postići.

Kod najvećeg broja osiguratelja rješenje je u spletu (mixu) prodajnih

kanala.

Time se izbjegava iskljuĉiva ovisnost o jednom kanalu, a istovremeno se

otvara mogućnost odgovarajućeg pristupa razliĉitim strukturama i zahtjevima

osiguranika, poĉevši od najmanjih s najmanjom premijom do velikih kljuĉnih

osiguranika.

304

LITERATURA

A. KNJIGE

1. Aakel, A., Mayers, J.: Advertising Management, Prentice Hall, Engelwood

Cliffs, New York, 1992.

2. Athearn, J., Travis, P.: Risk and Insurance, 6. izd., St. Paul, Minn., West

Publishing, 1989.

3. Andrijašević, S., Petranović, V.: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999.

4. Arţek, Z.: Transport i osiguranje, Mikrorad, Zagreb, 2000.

5. Belth, J.: Life insurance, A Consumer's Handbook, 2 end ed., Blomington,

Indiana University, 1995.

6. Bijelić, M.: Osiguranje, Birotehnika, Zagreb, 1990.

7. Bijelić, M.: Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb, 2002.

8. Crnić, I.: Ugovor o osiguranju, 1. dio, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 1992.

9. Ćurak, M., Jakovĉević, D.: Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb, 2007.

10. Ćurković, M.: Ugovor o osiguranju ţivota, Inţenjerski biro, Zagreb, 2005.

11. Ćurković, M., Lui, A.: Novi sustav zelene karte osiguranja, Inţenjerski biro,

Zagreb, 2003.

12. Ćurković, M., Miletić, V.: Pravo osiguranja europske ekonomske zajednice,

Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 1993.

13. Dabĉević, A., Dravinac, N., Filipović, S., Sekulić, B.: Matematika za

ekonomiste, Informator, Zagreb, 1974.

14. Dabĉević, A., Filipović, S., Sekulić, B.: Financijske i mortalitetne tablice,

Informator, Zagreb, 1974.

15. Dickson, G.: Introduction to insurance, LLP, London, 1994.

305

16. Dinter, Ĉ.: UtvrĊivanje djelotvornosti ekonomske propagande, Vjesnik –

Agencija za marketing, Zagreb, 1974.

17. Donati, Antigono - Volpe Putrolu, Giovanna: Manuale di diritto delle

assicurazioni, Giuffre ed., Milano, 1995.

18. Franasović, A.: Praksa transportnih osiguranja, Croatia osiguranje, Zagreb,

1987.

19. Franĉišković, I.: Marketing s promocijom u osiguranju, Štampa, Šibenik, 1986.

20. Franĉišković, I.: Osiguranje u trţišnom gospodarstvu, Croatia osiguranje d.d.,

Zagreb, 1992.

21. Galbraith, J. K.: The Age of Uncertainty, Houghton Mifflin Company, Boston,

1977.

22. Green, M., Trieschmann, J.: Risk and Insurance, 8. izd., Cincinnati, South-

Western Publishing, 1992.

23. Higgs: Principles And Practice of Management in Insurance, Study Course

935, Distance Learning Division, Cambridge, 1991.

24. Ilić, A.: Ugovor o osiguranju, 2. dio, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 1992.

25. Jakaša, B.: Pravo osiguranja, Informator, Zagreb, 1984.

26. Jamnicki, J.: Komentar općih odredaba cjenika premija za osiguranje

industrije od poţara, Croatia osiguranje, Zagreb, 1985.

27. Kayser, O.: Groβkreditversicherungen für Kreditinstitute, Verlag

Versicherungswirtschaft, Karlsruhe, 1986.

28. Klasić, K., Andrijanić, I.: Osnove osiguranja, naĉela i praksa, TEB – poslovno

savjetovanje, Zagreb, 2007.

29. Kotler, P.: Marketing Management – The Millenium Edition, Prentice Hall,

Upper Saddle River, New Jersey, 2000.

30. Kotler, P.: Upravljanje marketingom, Informator, Zagreb, 1988.

31. Kurtenbach, W., Kühlman, K., Käber-Pawelka , G.: Versicherungsmarketing,

Fritz Knapp Verlang, Frankfurt, 1990.

32. Luffrum, G.: Introduction to Life Insurance Practice, Faculty and Institute of

Actuaries, Oxford, 1996.

33. Meidan, A.: Insurance marketing, Graham Burn, Bedfordshire, U.K., 1984.

306

34. Minichreiter-Klemenĉić, B.: Ispitivanje ponašanja potrošaĉa primjenom

stohastiĉkih procesa, Informator, Zagreb, 1976.

35. Mishkin, F. S., Eakins, S. G.: Financijske institucije i trţišta, Mate, Zagreb,

2005.

36. Nystrom, P. H.: Marketing Handbook, The Ronald Press Company, New York,

1984.

37. Ould, M. A.: Business Processes, John Willey & Sons Ltd., Chicester, England,

1995.

38. Obraz, R.: Suvremena prodaja, Informator, Zagreb, 1975.

39. Pavić, D.: Pomorsko osiguranje, knjiga druga, Croatia osiguranje d.d., Zagreb,

1994.

40. Pavić, D.: Pravo pomorskog osiguranja, Narodne novine, Zagreb, 1997.

41. Petranović, V.: Osiguranje i reosiguranje, Informator, Zagreb, 1984.

42. Rejda, E. G.: Principles of Risk Management, Harper Collins College

Publishers, New York, 1995.

43. Rocco, F.: Osnove trţišnog poslovanja, Informator, Zagreb, 1979.

44. Saunders, A., Cornett, M. M.: Financijska trţišta i institucije, Masmedia,

Zagreb, 2006.

45. Scalfi, G.: Manuale delle assicurazioni private, Milano, 1994.

46. Smithson, W. C., Smith Jr. W. C., Wilford, S. D.: Managing Financial Risk,

Irwin, New York, 1995.

47. Stephenson, H.: Handbook of Public Relations, McGraw Hill, New York, 1980.

48. Sudar, J.: Promotivne aktivnosti, Informator, Zagreb, 1984.

49. Šafer, Ţ.: Osiguranje imovine, Preluk, Opatija, 1997.

50. Vaughan, E. J. – T. M.: Osnove osiguranja - upravljanje rizicima, Mate,

Zagreb, 2000.

51. Williams, C. A. Jr., Smith, M. L., Young, P. C.: Risk management and

Insurance, McGraw Hill, Singapore, 1995.

52. Witt, R. C., Urrutia, J. L.: Insurance, Reinsurance and Risk Management,

Handbook of Financial Markets and Institutions, John Willey and Sons, New

York, 1987.

307

B. ĈLANCI, STUDIJE I RASPRAVE

53. Baker, M. J.: Marketing – An Introductory Text, 5th edition, The Macmillan

Press Ltd., London, 1994.

54. Brajković, V.: Simpozij o pomorskom osiguranju, uvodna rijeĉ, Dubrovnik,

1981.

55. Ćurković, M.: Etika u rješavanju šteta, Osiguranje i privreda, br. 7/8., Croatia

osiguranje d.d., Zagreb, 1995.

56. Davis, S. I.: Operational Synergies in Bank/Insuranca Mergers: Does cross

selling work?, A presentation to the EBR Forum, Davis International Banking

Consultants, Milano, 2005.

57. Debelić, B.: Osiguranje ţivota povezano s investicijskim fondovima,

Osiguranje, specijalno izdanje, Croatia osiguranje d.d., Zagreb, studeni 2004.

58. Fusek, G.: Upravljanje rizikom u osiguranju – vrste i elementi rizika, Svijet

osiguranja, br. 1., Tectus, Zagreb, 2000.

59. Gajski, Z.: Stalno obrazovanje temelj je uspješna poslovanja, Svijet osiguranja,

br. 7., Tectus, Zagreb, 2007.

60. Garabedian, J., Taylor, D.: Raising Aspirations, Banking Strategies, Vol.

LXXIV, No. III., 1998

61. Helten, E.: Zadaci matematiĉara pri rješavanju ekonomskih problema u

osiguranju, Osiguranje i privreda, br. 7/8., Croatia osiguranje, Zagreb, 1980.

62. Hunt, S. D.: General Theories and Fundamental Explanada of Marketing,

Journal of Marketing, Vol. 47., Chicago, 1983.

63. Klobuĉar, D.: Umjesto dampinga – podjela rizika, Svijet osiguranja, br. 4.,

Tectus, Zagreb, 2007.

64. Matijević, B.: Uvod u nove oblike ţivotnih osiguranja, Osiguranje, br. 4.,

Croatia osiguranje d.d., Zagreb, 2002.

65. Meffert, H.: US – Marketing zeigt neue Entwicklungen, Marketing Journal, br.

6., 1976.

66. Pauković, H.: Ugovor o osiguranju prema novom Zakonu o obveznim

odnosima, Inţenjerski biro, Zagreb, 2005.

67. Pontonio, F.: La circolazione dei veicoli immatricolati all′estero,

Responsabilità civile e previdenza, br. 5-6., Milano, 1972.

308

68. Sanjković, M.: Teorija rizika, Savjetovanje o osiguranju imovine i imovinskih

interesa, Opatija, 1975.

69. Schnarwiler, R.: Public Private Partnerships in Disaster Risk Management,

Swiss Re, prikazano na skupu u organizaciji Svjetske banke pod nazivom

''Dialogue on Private-Public Partnerships for Disaster Risk Redaction'',

Washington, DC, 22. February 2007.

70. Skipper, H.D.: International Risk and Insurance, An Environmental –

Managerial Approach, Boston, Massachuseetts, 2000.

71. Stipić, M.: Mogućnosti primjene marketinga u djelatnosti osiguranja

društvene imovine, znanstveni magistarski rad, Ekonomski fakultet Sveuĉilišta

u Zagrebu, 1981.

72. Stipić, M.: Neki problemi marketinga u djelatnosti osiguranja imovine,

Osiguranje i privreda, br. 12., Croatia osiguranje, Zagreb, 1984.

73. Stipić, M.: Problem organiziranja sluţbe marketinga u zajednicama

osiguranja, Osiguranje i privreda, br. 3., Croatia osiguranje, Zagreb, 1986.

74. Vugrinec-Hitrec, V.: Gdje su granice marketinga?, Ekonomski pregled, br. 5-6.,

Savez ekonomista Hrvatske, Zagreb, 1977.

C. OSTALO

C.1. IZVJEŠĆA

75. Direkcija za nadzor društava za osiguranje, razna izvješća

76. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), razna izvješća

77. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), razna izvješća

78. Hrvatski zavod za obvezno zdravstveno osiguranje (HZZO), razna izvješća

79. Issues Paper on the Regulation and Supervision of Captive Insurance Companies, International Association of Insurance Supervisors, Bank for International

Settlements, Basel, 10/2006.

80. L’Argus de l’Assurance, Groupe Industrie Services Info, Paris, rujan, 2007.

81. Swiss Re, World insurance in 2006.: growing premiums and stronger balance

sheets, Sigma No. 4/2007.

309

82. The Social Value of General Insurance, Association of British Insurers, London,

2005.

C.2. MJERILA, PRAVILNICI I STANDARDI

83. Mjerila za matematiĉku priĉuvu ţivotnih osiguranja i drugih osiguranja za koja se

obraĉunava matematiĉka priĉuva, Direkcija za nadzor društava za osiguranje,

2004.

84. Mjerila za priĉuve šteta, Direkcija za nadzor društava za osiguranje, 2004.

85. Mjerila za prijenosne premije, Direkcija za nadzor društva za osiguranje, 2004.

86. Odluka o Kontnom planu društava za osiguranje i reosiguranje, Narodne novine,

br. 61/07.

87. Pomorski zakonik, Narodne novine, br. 181/04.

88. Pravilnik o metodologiji za izraĉun vlastitih udjela društava za osiguranje u

tablicama maksimalnog pokrića i utvrĊivanje najveće vjerojatne štete, Narodne

novine, br. 4/08.

89. Pravilnik o minimalnim standardima, naĉinu obraĉuna i mjerilima za izraĉun

tehniĉkih priĉuva osiguranja, Narodne novine, br. 139/06.

90. Pravilnik o naĉinu izraĉuna granica solventnosti (adekvatnosti kapitala) društava

za osiguranje, Narodne novine, br. 112/06.

91. Pravilnik o naĉinu izraĉuna kapitala, jamstvenog kapitala i adekvatnosti kapitala

društava za osiguranje, Narodne novine, br. 78/06.

92. Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja, Narodne

novine, br. 139/06.

93. Raĉunovodstveni standard društava za osiguranje, Direkcija za nadzor društava za

osiguranje Republike Hrvatske, Zagreb, 1997.

94. Statistiĉki standardi osiguranja, Narodne novine, br. 6/07.

95. Tablice aktuarske matematike, Narodne novine, br. 31/98.

C.3. ZAKONI

96. Zakon o bankama, Narodne novine, br. 84/02.

97. Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine, br. 85/06.

310

98. Zakon o hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, Narodne novine, br.

140/05.

99. Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju

individualne kapitalizirane štednje, Narodne novine, br. 106/99. i 63/00.

100. Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, br. 102/98., 127/00., 59/01.,

109/01, 147/02., 117/03., 30/04., 177/04. i 92/05.

101. Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Narodne novine, br.

49/99., 63/00., 103/03. i 177/04.

102. Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05.

103. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine, br. 151/05.

104. Zakon o obveznim zdravstvenim osiguranjima, Narodne novine, br. 85/06.,

105/06. i 118/06.

105. Zakon o osiguranju, Narodne novine, br. 151/05.

106. Zakon o posredovanju i zastupanju u osiguranju, Narodne novine, br. 27/99.

107. Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, Narodne novine, br.

85/06.

C.4. OSTALI IZVORI

108. Drvodelić, M.: Hrvatsko–engleski rjeĉnik, Školska knjiga, Zagreb, 1989.

109. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, Masmedia, Zagreb,

1995.

110. Fortune, ĉasopis, Europe Edition, Time Warner Publishing, Amsterdam, srpanj

2007.

111. Klaić, B.: Rjeĉnik stranih rijeĉi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1984.

112. Marketing u praksi, ĉasopis, Poslovna znanja, Zagreb

113. Od idejnih poĉetnika do danas – 115 godina, Croatia osiguranje d.d., Zagreb,

1999.

114. Osiguranje, ĉasopis, Croatia osiguranje d.d., Zagreb

115. Pomorska enciklopedija, Leksikografski zavod, Zagreb, 1969.

311

116. Pravopisni priruĉnik, EPH – Novi Liber, Zagreb, 2004.

117. Profesionalna prodaja, ĉasopis, ProMedia, Zagreb

118. Putanec, V.: Francusko–hrvatski rjeĉnik, Školska knjiga, Zagreb, 1987.

119. Razni obrasci kod rješavanja šteta

120. Razni obrasci kod zakljuĉivanja ugovora o osiguranju

121. Razni premijski sustavi, cjenici i tarife premija društava za osiguranje u Republici

Hrvatskoj

122. Razni uvjeti osiguranja društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj

123. Rjeĉnik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1997.

124. Svijet osiguranja, ĉasopis, Tectus, Zagreb

125. www.bankinsurance.com

126. www.insurancejournal.com

127. www.insure.com

128. www.moneychimp.com

http://www.insurancejournal.com/

http://www.moneychimp.com/

312

POPIS PRIMJERA, SLIKA I TABLICA

A. POPIS PRIMJERA

Primjer 1-1. Prvi cjenik premija za osiguranje zgrada i pokretnina

usvojenog na sjednici ravnateljstva osiguravajuće zadruge

Croatia odrţanoj 6. studenog 1884. godine…………………………....19

Primjer 1-2. Polica osiguranja s izvatkom iz pravila iz 1909. godine………………20

Primjer 1-3. Ploĉica Croatije osiguravajuće zadruge iz 1927. godine - rad

slikara R. Auera…………………………………………………….….23

Primjer 3-1. List pokrića ……………………………………………………………63

Primjer 3-2. Polica osiguranja materijalne imovine pravne osobe od

opasnosti poţara na ugovorenu vrijednost ………………………….…73

Primjer 3-3. Polica osiguranja zaliha pravne osobe od opasnosti

poţara na flotantnoj osnovi………………………………………….…76

Primjer 4-1. Nagodba……………………………………………………………....104

Primjer 4-2. Izjava o namirenju…………………………………………………....105

Primjer 4-3. Postupak rješavanja kasko štete ……………………………………...107

Primjer 5-1. Polica kombiniranog kolektivnog osiguranja djelatnika

od posljedica nesretnog sluĉaja ……………………………………....123

Primjer 5-2. Polica osiguranja od provalne kraĊe i razbojstva………………….....131

Primjer 5-3. Polica osiguranja kućanstva ………………………………………....134

Primjer 5-4. Polica osiguranja usjeva i nasada …………………………………....139

Primjer 5-5. Polica osiguranja ţivotinja …………………………………………..142

Primjer 5-6. Polica osiguranja obiteljskog paketa………………………………....144

Primjer 5-7. Polica osiguranja automobilskog kaska ……………………………...147

Primjer 5-8. Ponuda kasko osiguranja brodova i brodica u pomorskoj plovidbi…..158

Primjer 5-9. Polica osiguranja opće odgovornosti………………………………....158

Primjer 5-10. Polica obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika

vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama…………...178

Primjer 5-11. Zelena karta osiguranja…………………………………………….....179

Primjer 5-12. Europsko izvješće o nezgodi ………………………………………...180

Primjer 5-13. Polica osiguranja ţivota……………………………………………....186

Primjer 5-14. Polica štednog osiguranja djece…….………………………………...189

Primjer 5-15. Polica osiguranja ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja kod kojeg

osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik………………………194

Primjer 7-1. Polica dopunskoga zdravstvenog osiguranja ………………………...222

Primjer 7-2. Polica dodatnoga zdravstvenog osiguranja………………………… 225

Primjer 8-1. Naslovnica godišnjeg izvješća društva za osiguranje………………...244

Primjer 9-1. Ovlaštenje za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju …………..295

313

B. POPIS SLIKA

Slika 1-1. Odnos osiguratelja i osiguranika………………………………………....14

Slika 1-2. Udio premije osiguranja u BDP-u Republike Hrvatske u razdoblju

2000. – 2007. godine (u %)………………..……………………………..29

Slika 1-3. Premija po stanovniku u Republici Hrvatskoj u razdoblju

2000. – 2007. godine (u kn)……………………………………...………31

Slika 1-4. Opća struktura stalno zaposlenih prema sektorima u društvima za

osiguranje sredinom 2007. godine……………………………………….36

Slika 1-5. Vlasniĉka struktura društava za osiguranje i reosiguranje u razdoblju

2000. – 2007. godine ………………...…………………………………..36

Slika 1-6. Struktura premije po vrstama osiguranja u 2007. godini………………...38

Slika 2-1. Metoda obraĉuna prijenosne premije…………………………………….48

Slika 6-1. Horizontalna i vertikalna raspodjela rizika……………………………...200

Slika 6-2. Potreba podjele rizika izmeĊu javnog i privatnog sektora……………...202

Slika 6-3. Primjer raspodjele šteta kod kvotnog reosiguranja s fiksnom kvotom…207

Slika 6-4. Primjer raspodjele šteta kod kvotnog reosiguranja s limitiranom

obvezom osiguratelja……………………………………………………208

Slika 6-5. Primjer raspodjele rizika kod reosiguranja viška svote…………………210

Slika 6-6. Primjer raspodjele šteta kod reosiguranja viška šteta…………………...212

Slika 6-7. Primjer raspodjele šteta kod reosiguranja tehniĉkog rezultata

(reosiguranja viška godišnjih šteta)……………………………………..214

Slika 7-1. Sustav hrvatskog zdravstvenog osiguranja od srpnja 2006. godine…….217

Slika 7-2. Sustav mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj od 1. sijeĉnja 2002.

godine…………………………………………………………………...229

Slika 7-3. Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) obveznih mirovinskih fondova

po godinama…………………………………………………………….234

Slika 7-4. Konsolidirana aktiva svih svjetskih mirovinskih fondova……………...235

Slika 7-5. Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) otvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova po godinama……………………………………..236

Slika 7-6. Struktura ulaganja ukupne imovine otvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2007. godine...……………...237

Slika 7-7. Ĉlanstvo i neto imovina (u 000 kn) zatvorenih dobrovoljnih

mirovinskih fondova po godinama……………………………………..239

Slika 7-8. Udjeli fondova u ukupnom broju ĉlanova i neto imovini na dan

31. prosinca 2007. godine…………………………………………...….240

Slika 8-1. Izdatci za osigurane sluĉajeve i zaraĊena premija kod ţivotnih

osiguranja (u 000 kn)…………….. …………………………………….253

Slika 8-2. Izdatci za osigurane sluĉajeve i zaraĊena premija kod neţivotnih

osiguranja (u 000 kn)…………………………………………………...254

Slika 8-3. Poslovni rashodi i zaraĊena premija kod ţivotnih osiguranja

(u 000 kn)…………………………………………………..……………254

Slika 8-4. Poslovni rashodi i zaraĊena premija kod neţivotnih osiguranja

(u 000 kn)……………………………………………………..…………255

Slika 8-5. Struktura aktive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u %)….259

Slika 8-6. Udio aktive društava za osiguranje u ukupnoj aktivi u 2006. godini…...259

Slika 8-7. Struktura ulaganja iz sredstava matematiĉke priĉuve…………………..260

314

Slika 8-8. Struktura ulaganja iz ostalih raspoloţivih sredstava …………………...261

Slika 8-9. Izdvajanja u tehniĉke priĉuve (u 000 kn)……………………………….264

Slika 8-10. Struktura tehniĉkih priĉuva (u %)………………………………………264

Slika 8-11. Struktura pasive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj (u %)….266

Slika 9-1. UsklaĊeni program nastupa za odreĊenu osigurateljnu uslugu ………...276

Slika 9-2. UsklaĊeni program nastupa za sve osigurateljne usluge………………..277

Slika 9-3. Osigurateljna usluga – sredstvo za postizanje ciljeva osiguratelja i

osiguranika ……………………………………………………………..278

Slika 9-4. Neorganizirano prikupljanje ideja……………………………………....279

Slika 9-5. Organizirano prikupljanje ideja ………………………………………...280

Slika 9-6. Ţivotni ciklus uspješne osigurateljne usluge…………………………....283

Slika 9-7. Ţivotni ciklus uspješne osigurateljne usluge na kojoj su vršena

poboljšanja obiljeţja…………………………………………………....284

Slika 9-8. Trţište osigurateljnih usluga…………………………………………....286

Slika 9-9. Dijagram procesa prodaje osiguranja…………………………………...293

Slika 9-10. Postotni udio europskih banaka u prodaji ţivotnih osiguranja…………301

C. POPIS TABLICA

Tablica 1-1. Kretanje ukupne premije osiguranja u svijetu u 2007. godini…………26

Tablica 1-2. Premija i udio u svjetskoj premiji prvih pet zemalja u svijetu

2007. godine …………………………………………………………...27

Tablica 1-3. Najveće osigurateljne tvrtke u svijetu u 2006. godini prema

ostvarenim prihodima (u milijunima USD)……………………………27

Tablica 1-4. Udio premije osiguranja u BDP-u europskih drţava u 2007. godini…..29

Tablica 1-5. Iznos premije osiguranja po stanovniku europskih drţava u 2007.

godini ………………………………………………………………….31

Tablica 1-6. Struktura bruto premije po skupinama osiguranja 2007. i 1998.

godine…………………………………………………………………..33

Tablica 1-7. Broj društava za osiguranje i reosiguranje u razdoblju 2000. – 2007.

godine…………………………………………………………………..34

Tablica 1-8. Osigurateljna društva po strukturi provoĊenja poslova osiguranja i

reosiguranja na kraju 2007. godine…………………………………….35

Tablica 1-9. Udio većinskog domaćeg i stranog kapitala po skupinama

osiguranja u ukupnome temeljnom kapitalu društava za osiguranje

i reosiguranje na dan 31. prosinca 2007. godine……………….….......37

Tablica 1-10. Zaraĉunata bruto premija po društvima za osiguranje u 2007. i

2006. godini (u 000 kn)………………………………………………..37

Tablica 2-1. Kontinuum izvjesnost – neizvjesnost ………………………………....42

Tablica 2-2. Izbor metode upravljanja rizikom …………………………………….45

Tablica 3-1. Premija u postotku od godišnje premije za osiguranja s trajanjem

kraćim od jedne godine ……………. ………………………………...65

Tablica 3-2. Ovisnost premije osiguranja o povećanju svote osiguranja …………..72

Tablica 4-1. Premijske stope za osiguranje od osnovnih rizika unutar

jedinstvenog rizika …………………………………………………….91

315

Tablica 4-2. Premijske stope za osiguranje skladišta izvan proizvodnog rizika,

a u okviru djelatnosti, osim robe u prodavaonicama………………......93

Tablica 5-1. Broj osiguranja i zaraĉunata bruto premija obveznog osiguranja

putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog sluĉaja za

2006. godinu ……………………………………………………........176

Tablica 5-2. Broj osiguranja i zaraĉunata bruto premija obveznog osiguranja

od automobilske odgovornosti za 2006. godinu ……………………..181

Tablica 6-1. Najveće reosigurateljne kompanije u svijetu u 2006. godini prema

pripisanoj premiji reosiguranja (u milijardama USD)………...……...201

Tablica 6-2. Zaraĉunata bruto premija reosiguranja i likvidirane štete u

Republici Hrvatskoj za razdoblje 01.01. – 31.12.2006. godine po

skupinama osiguranja ……………….………………………………..203

Tablica 6-3. Primjer kvotnog reosiguranja s fiksnom kvotom……………………..206

Tablica 6-4. Primjer kvotnog reosiguranja s limitiranom obvezom osiguratelja.….207

Tablica 6-5. Primjer reosiguranja viška svote……………………………………...209

Tablica 6-6. Primjer reosiguranja viška šteta……………………………………....211

Tablica 6-7. Primjer reosiguranja tehniĉkog rezultata (reosiguranja viška

godišnjih šteta)…………………………………………………….…213

Tablica 7-1. Omjer broja umirovljenika i zaposlenih u Republici Hrvatskoj….......228

Tablica 7-2. Udio izdataka za mirovine u BDP-u Republike Hrvatske …………...228

Tablica 7-3. Udio prosjeĉne mirovine u prosjeĉnoj plaći u Republici Hrvatskoj….231

Tablica 7-4. Broj mirovinskih fondova po godinama……………………………...232

Tablica 7-5. Ĉlanstvo obveznih mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2007.

godine………………………………………………………………....232

Tablica 7-6. Neto imovina, povećanje i prinos OMF-ova na dan 31. prosinca

2007. godine………….……………………………………………….233

Tablica 7-7. Struktura ulaganja ukupne imovine OMF-ova na dan 31. prosinca

2007. godine…...……………………………………………………...234

Tablica 7-8. Neto imovina na dan 31. prosinca 2007. godine, prinos na

godišnjoj razini te datum poĉetka poslovanja pojedinog otvorenog

dobrovoljnog mirovinskog fonda …………………………………….236

Tablica 7-9. Popis, datum poĉetka poslovanja i prinos na godišnjoj razini

zatvorenih mirovinskih fondova na dan 31. prosinca 2007. godine….238

Tablica 7-10. Podatci o zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima na

dan 31. prosinca 2007. godine……...………………………………...239

Tablica 8-1. Skraćeni raĉun dobiti i gubitka za razdoblje 01.01.2006.

– 01.01.2007. godine za sva društva za osiguranje u Republici

Hrvatskoj………………………………………………………….......252

Tablica 8-2. Bilanca osiguravajućeg društva koje se bavi imovinskim

osiguranjima………………………………………………………......256

Tablica 8-3. Bilanca osiguravajućeg društva koje se bavi ţivotnim osiguranjima...256

Tablica 8-4. Struktura aktive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj……....258

Tablica 8-5. Aktiva po društvima za osiguranje…………………………………...261

Tablica 8-6. Struktura pasive društava za osiguranje u Republici Hrvatskoj….......266

Tablica 8-7. Skraćena bilanca na dan 31. prosinca 2006. godine za sva

društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj………………………....267

Tablica 9-1. Zaraĉunata premija osiguranja ţivota ostvarena putem

bankoosiguranja u 2007. godini………………………………………302

316

POJMOVNIK

A A kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva rizike:

poţar, udar groma, eksploziju, oluju, tuĉu, snjeţnu lavinu, pad zraĉne letjelice, pad ili

udarac nekog predmeta, poplavu, bujicu ili visoku vodu (149)224

aditivnost vjerojatnosti: jedno od svojstava vjerojatnosti po kojemu zbroj svih

vjerojatnosti iznosi 1, što znaĉi da je ∑ P (Ai) = 1 (51)

agregatni limit: gornja granica obveze osiguratelja za sve osigurane sluĉajeve

ostvarene unutar jedne osigurateljne godine (npr. kod osiguranja opće odgovornosti)

(170)

AIDS: stanje steĉenog deficita imunosti – otpornosti izazvano infekcijom HIV

virusom; bolest pokrivena dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

aktiva bilance društava za osiguranje: dio bilance koji iskazuje cjelokupnu

imovinu, obraĉunske stavke te gubitak financijske godine ako zakonodavstvom

pojedine drţave nije predviĊeno njegovo iskazivanje u pasivi (255)

aktivno reosiguranje: reosigurateljevo primanje viška rizika od osiguratelja (205)

aktuarska matematika (aktuaristika): grana matematike koja matematiĉkim

metodama na temelju raĉuna vjerojatnosti i statistike, financijske matematike,

stohastiĉkih modela, teorije rizika i teorije kredibiliteta utvrĊuje cjenike premija,

potrebne jamstvene i druge priĉuve u osiguranju, proraĉune vezane za reosigurateljno

pokriće, visinu samopridrţaja i druge elemente poslovne politike (53)

all risks osiguranje: osiguranje od svih rizika, osim navedenih iskljuĉenja (138)

alternativni kanali prodaje osiguranja: uz klasiĉne prodajne kanale, drugi, novi

oblici prodaje osiguranja: bankoosiguranje, prodaja internetom i raznim drugim

medijima (297)

Alzheimerova bolest: proces koji dovodi do propadanja moţdane mase, zbog ĉega se

javlja poremećaj pamćenja s posebnom teškoćom zapamćivanja novih sadrţaja i

rasuĊivanja; bolest pokrivena dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS)

(195)

224

Definicije većine pojmova: Rjeĉnik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1997

317

ankilozantni spondilitis: kroniĉna bolest koja uzrokuje smanjenje pokretljivosti

kraljeţnice, koja prvo postaje nesavitljiva, a zatim u cijelosti nepokretna; bolest

pokrivena dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

apsolutni nekorisnici osigurateljnih usluga: pravne i fiziĉke osobe koje nisu, iz

razliĉitih razloga, izloţene odreĊenim opasnostima koje bi trebalo obuhvatiti

osiguranjem (283)

B

banka skrbnik: banka na ĉijem se posebnom raĉunu vodi imovina mirovinskog

fonda; svojom veliĉinom i nezavisnim poloţajem u odnosu na fondove jamĉi sigurnost

te imovine (229)

bankoosiguranje: prodaja osiguranja putem banaka koje su za pruţanje tih usluga

dobile dozvolu Hrvatske narodne banke, na temelju prethodne suglasnosti nadzornog

tijela (297)

baraterija: zlonamjerno ili skrivljeno djelo kojim zapovjednik ili posada broda uĉini

štetu brodu ili teretu (164)

BDP: bruto društveni proizvod (28)

bilanca društava za osiguranje: jedan od financijskih izvještaja; propisan pregled

imovine, sredstava (aktiva) izvora, obveza (pasiva) na dan 31. prosinca svake godine;

ima za rezultat iskazan bilanĉni dobitak ili gubitak (253)

bilješke uz financijske izvještaje: jedan od financijskih izvještaja; detaljno obrazlaţu

svaku poziciju raĉuna dobiti i gubitka bilance te tijeka novca (268)

bonus: poseban popust ugraĊen u cjenik koji se daje osiguraniku koji tijekom

odreĊenog osigurateljnog razdoblja nije imao štete ili mu je omjer izmeĊu uplaćene

premije i isplaćenih šteta povoljan (82)

brojĉani pokazatelji vaţnosti osiguranja u nacionalnom gospodarstvu: indikatori

za opću komparativnu sliku o stanju na osigurateljnom trţištu pojedinih zemalja; to su:

udio premije u BDP-u i iznos premije po stanovniku (gustoća osiguranja) (28)

bruto premija: premija koja se sastoji od funkcionalne premije i dijela premije za

obavljanje djelatnosti osiguranja (reţijski dodatak) (46)

bruto-registarska tona: ukupan prostor kojim raspolaţe brod za smještaj tereta

ukljuĉujući i prostor u kojem se nalaze strojevi, pogonsko gorivo, smještaj brodskih

potrepština (162)

318

C C kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva rizik loma

i oštećenja svjetala i zrcala (149)

captive: društva za osiguranje zatvorenog tipa koja pruţaju osigurateljno pokriće

samo svojim osnivaĉima; mogu biti: ĉisti captive, grupni (homogeni) captive, captive

asocijacije (heterogeni) i rent-a-captive (45)

captive asocijacije (heterogeni captive): društvo za osiguranje zatvorenog tipa u

vlasništvu kompanija sliĉne veliĉine (45)

cesija: ustupanje potraţivanja pri ĉemu stari vjerovnik (cedent) ustupa potraţivanje od

svog duţnika (cesusa) novom vjerovniku (cesionaru) kako bi na taj naĉin posredno

izmirio svoju obvezu prema novom vjerovniku (101)

cjenik premija: u uţem smislu: premijske stope koje se primjenjuju za osiguranje od

rizika rasporeĊenih u razrede opasnosti na temelju osigurateljne statistike; u širem

smislu: premijske stope, uvjeti osiguranja i širina pokrića (83)

cjenovna elastiĉnost potraţnje: broj koji pokazuje za koliko će se postotaka

promijeniti koliĉina potraţnje nekog dobra ili usluge ako njegova cijena poraste za 1%

(293)

Cx: oznaka diskontiranog broja umrlih osoba; jedan od komutativnih brojeva (53)

Ĉ

ĉimbenici tehniĉke organizacije osiguranja: temelji na kojima funkcionira

osigurateljna djelatnost; to su: raĉun vjerojatnosti, statistiĉko praćenje rezultata

osiguranja i zakon velikih brojeva (49)

ĉisti captive: društvo za osiguranje zatvorenog tipa u potpunom vlasništvu jedne

kompanije (45)

ĉisti rizici: rizici s obzirom na konaĉan ishod; posljedica su sluĉajnosti na koje ĉovjek

ne moţe svjesno utjecati (43)

D D kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva lom i

oštećenje standardno ugraĊenih stakala na motornom vozilu, osim stakala na svjetlima

i zrcalima (149)

djelomiĉna šteta: djelomiĉni gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta, za razliku od

potpunog gubitka (totalna šteta) (97)

319

djelomiĉno kasko osiguranje: jedna od grupa osigurateljnog pokrića prema uvjetima

za osiguranje automobilskog kaska (149)

dobrovoljni mirovinski fondovi: provode treći stup mirovinskog osiguranja, koji se

temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji; mogu biti otvoreni i zatvoreni (230)

dobrovoljno osiguranje: osiguranje koje se sklapa slobodnom odlukom ili

dogovorom izmeĊu osiguratelja i osiguranika, i ne postoji zakonska obveza niti prisila

njegova sklapanja (116)

dobrovoljno zdravstveno osiguranje: uz obvezno osiguranje, drugi oblik

zdravstvenog osiguranja; provode ga društva za osiguranje, a moţe biti: dopunsko,

dodatno i privatno dobrovoljno zdravstveno osiguranje (221)

dodatno zdravstveno osiguranje: jedan od tri oblika dobrovoljnih zdravstvenih

osiguranja; odnosi se na osiguranje većeg opsega prava od onog predviĊenog

Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (224)

domaći kargo: osiguranje robe koja se prevozi unutar granica naše zemlje (163)

dopunski rizici: 1. prošireno pokriće od odreĊenih rizika kod standardnih osiguranja

imovine; 2. anormalni ili povećani rizici kod osiguranja ţivota i zdravstvenog

osiguranja; 3. povećani rizici u osiguranju robe u prijevozu koji nisu pokriveni

osnovnim osiguranjem institutskih klauzula (86)

dopunsko zdravstveno osiguranje: jedan od tri oblika dobrovoljnih zdravstvenih

osiguranja; omogućuje osiguranje razlike do pune cijene zdravstvene zaštite koju

obveznim zdravstvenim osiguranjem ne podmiruje HZZO (222)

doţivotna renta: osobna renta koja se isplaćuje do smrti osigurane osobe (192)

drugi mirovinski stup: provode ga obvezni mirovinski fondovi, a u njega se slijeva

5% bruto plaće iz obveznih doprinosa zaposlenika (obvezno mirovinsko osiguranje za

starost) (229)

društvo za posredovanje u osiguranju: pravna osoba koja na temelju dozvole

nadzornog tijela obavlja gospodarsku djelatnost pruţanja usluga posredovanja u

osiguranju (295)

društvo za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima: pravna osoba, dioniĉko

društvo ili društvo s ograniĉenom odgovornošću ĉiji je predmet poslovanja osnivanje i

upravljanje obveznim mirovinskim fondovima (232)

društvo za zastupanje u osiguranju: pravna osoba koja na temelju dozvole

nadzornog tijela obavlja gospodarsku djelatnost pruţanja usluga zastupanja u

osiguranju (291)

dugoroĉno osiguranje: osiguranje s neodreĊenim rokom trajanja; nastavlja se iz

godine u godinu ako ga ni jedna od ugovornih strana ne otkaţe u pismenoj formi (64)

320

dvostruko osiguranje: svojstveno osiguranju imovine; pojavljuje se kad je neka stvar

osigurana kod dva ili više osiguratelja, a zbroj osiguranih iznosa prelazi vrijednost

osigurane stvari (81)

Dx: oznaka diskontiranog broja ţivih osoba; jedan od komutativnih brojeva (53)

dx: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava broj umrlih osoba starih x godina (52)

E

ekonomska (poslovna) analiza: treća faza procesa planiranja, razvoja i

komercijalizacije osigurateljne usluge (prema Kotleru) (281)

ekonomska propaganda: oblik promocije, kreativan komunikacijski proces usklaĊen

s interesom i potrebama osiguranika, osiguratelja i društva u cjelini (286)

ekonomski publicitet: oblik promocije, predstavlja svaki sadrţaj odnosno informaciju

koja je izgovorena, napisana ili na bilo koji naĉin izraţena da bi izazvala pozornost

javnosti (288)

elementi police: osam obveznih elemenata svake police osiguranja prema Zakonu o

obveznim odnosima (60)

etiĉki kodeks: formalna pisana izjava o vrijednostima, etiĉkim naĉelima i standardima

kojima se rukovodi neko društvo u svojim aktivnostima i postizanju ciljeva (101)

Europska unija: unija nastala iz Europske ekonomske zajednice; uz ekonomske

ciljeve: slobodno kretanje ljudi, roba i usluga, EU teţi i ostvarenju monetarne unije i

zajedniĉke vanjske politike (117)

ex: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava oĉekivano trajanje ţivota osoba koje su

navršile x godina (52)

F F i F+ kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacije koje pokrivaju

troškove vuĉe i izvlaĉenja osobnog autombila (F) ili drugog vozila (F+) do najbliţe

radionice koja moţe obaviti privremeni ili konaĉni popravak vozila

fakturirana premija: novĉani iznos koji je dospio na naplatu i koji je fakturiran u

odreĊenom obraĉunskom razdoblju ako je ugovoreno obroĉno plaćanje premije (47)

fakultativno reosiguranje: reosiguranje u kojem se ugovorne strane – osiguratelj i

reosiguratelj – dobrovoljno odluĉuju na sklapanje ugovora o reosiguranju (205)

321

faze rješavanja štete: postupci u rješavanju štete: izvid štete, procjena i obraĉun štete,

likvidacija štete, kontrola štete i isplata odštete (96)

FIATA teretnica: (Federation internationale des associations des transporteurs et

assimiles – MeĊunarodni savez otpremniĉih (špediterskih) udruţenja) prijevozna

isprava koju izdaju špediteri kao poduzetnici prijevoza na cijelom prijevoznom putu

(od otpremnog mjesta do odredišta) bez obzira na vrstu prijevoznog sredstva (172)

FLEXA pokriće: nestandardno pokriće koje pruţa osiguranje od poţara i nekih

drugih opasnosti (126)

flotantno osiguranje zaliha: ugovara se ako je velika oscilacija vrijednosti zaliha

tijekom osigurateljne godine, ako postoje više vrsta zaliha odnosno više skladišta na

razliĉitim lokacijama; zalihe su osigurane do visine stvarne vrijednosti evidentirane u

poslovnim knjigama osiguranika, ĉime je iskljuĉeno podosiguranje (76)

franšiza: sudjelovanje osiguranika u šteti; pojavljuje se u dva oblika: integralna (iznos

kojim osiguranik sudjeluje u šteti; ako šteta prijeĊe iznos franšize, osiguranik dobiva

puni iznos odštete) i odbitna (iznos kojim osiguranik uvijek sudjeluje u šteti: ako je

šteta manja od franšize, osiguranik nema nikakvu naknadu, a ako je šteta veća od

franšize, od štete se odbija iznos franšize) (96)

funkcije osiguranja: funkcije koje proizlaze iz osigurateljne djelatnosti: funkcija

naknade štete i preventive te socijalna, razvojna, psihološka i antiinflacijska funkcija

osiguranja (14)

funkcionalna premija: dio bruto premije koji sadrţi tehniĉku premiju i dio za

preventivu (ako je ukljuĉen u premiju) (46)

G

generalna polica: poseban oblik općeg ugovora za osiguranje robe u domaćem

prijevozu; ovom policom pokrivene su sve pošiljke koje se prevoze na rizik

osiguranika bilo kojom prijevoznom granom u odreĊenom razdoblju, npr. za godinu

dana (163)

gilda: prvi oblik organiziranja graĊana za zajedniĉko nošenje rizika poţara i ugibanja

stoke (Island, 11. stoljeće) (16)

glavni procesi: jedna od tri grupe poslovnih procesa u nekoj tvrtki (291)

godišnje izvješće: osigurateljevo financijsko izvješće nadzornom tijelu koje se

dostavlja u roku od tri mjeseca nakon isteka kalendarske godine (242)

graĊevna kategorija: jedan od temelja za utvrĊivanje premije kod osiguranja imovine

od poţara i nekih drugih opasnosti; s obzirom na vrstu graĊevnog materijala od kojeg

su izgraĊeni zidovi i krovni pokrivaĉ graĊevinskog objekta koji je predmet osiguranja,

postoje tri graĊevne kategorije: masivna, mješovita i slaba (90)

322

granica solventnosti: pravilo za utvrĊivanje najniţeg potrebnoga vlastitog kapitala

društava za osiguranje; za neţivotna osiguranja utvrĊen je odnos izmeĊu vlastitih

sredstava i visine premije (indeks premije) odnosno visine šteta (indeks šteta), a za

ţivotna osiguranja to je odnos prema matematiĉkoj priĉuvi (263)

grupa osiguranja: po ranijoj podjeli dio grupacije osiguranja; dijeli se na vrste

osiguranja (116)

grupacija osiguranja: po ranijoj podjeli skupina osiguranja koja se dijeli na grupe

osiguranja (116)

grupni (homogeni) captive: društvo za osiguranje zatvorenog tipa u vlasništvu grupe

kompanija (npr.: udruţenja brokera, konzorcija graĊevinara i sl.) (45)

gustoća osiguranja: iznos premije po stanovniku (30)

H H kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva rizike

oštećenja ili uništenja koja su nastala padom snijega ili leda s krova zgrade ili dijelova

zgrade na vozilo (149)

HAGENA: Hrvatska agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja; obavlja

nadzor i kontrolu rada svih sudionika mirovinskog sustava (229)

HANFA: Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga; prethodila joj je Direkcija

za nadzor društava za osiguranje (28)

havarija: razliĉite štete što ih pretrpi brod ili teret pri plovidbi morem ili unutarnjom

plovidbom; moţe biti: zajedniĉka (generalna) ili pojedinaĉna (partikularna) havarija

(161)

heterogeni captive: vidi: captive asocijacije (45)

homogeni captive: vidi: grupni captive (45)

horizontalna raspodjela rizika: meĊusobno lanĉano povezivanje suosiguratelja

prema osiguraniku ĉiji je rizik uzet u osiguranje i gdje svaki osiguranik pokriva svoj

dio obveze (199)

HUO: Hrvatski ured za osiguranje; krovna institucija društava za osiguranje u

Republici Hrvatskoj (186)

HZMO: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje; provodi prvi stup mirovinskog

osiguranja (229)

HZZO: Hrvatski zavod za obvezno zdravstveno osiguranje; provodi obvezno

zdravstveno osiguranje i dopunsko dobrovoljno zdravstveno osiguranje (218)

323

I I kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva najam

osobnog ili teretnog vozila do jedne tone nosivosti pribliţno iste zapremine motora

ako je vozilo osiguranika oštećeno iz bilo kojeg od rizika punog kasko osiguranja

(149)

identifikacija rizika: prva faza upravljanja rizikom; utvrĊivanje prirode rizika: je li

rijeĉ o imovinskom, osobnom ili riziku od odgovornosti; ako je imovinski, utvrĊuje se

njegov izvor (npr. izljev vode), uzroci izvora te moguća visina štete (44)

individualno kvotiranje: nestandardno pokriće koje pruţa osiguranje od poţara i

nekih drugih opasnosti (126)

individualno osiguranje: oblik osiguranja prema broju osiguranika (118)

interni zastupnici: djelatnici zaposlenici društva za osiguranje koji obavljaju poslove

zastupanja u osiguranju; kanal vlastite prodajne mreţe društava za osiguranje; klasiĉni

prodajni kanal (297)

invalidnost: nesposobnost izvoĊenja svih ili dijela profesionalnih obveza zbog

nesretnog sluĉaja (nezgode) (121)

invalidska mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o mirovinskom

osiguranju (231)

investicijski fondovi: financijske organizacije ili institucionalni investitori koji

prikupljaju sredstva od svojih ulagaĉa te ih potom plasiraju u kratkoroĉne i dugoroĉne

investicije (194)

ishemiĉna bolest srca: bolesno stanje s teškim promjenama na krvnim ţilama srĉanog

mišića koje su u većem opsegu zaĉepljene; bolest pokrivena dopunskim osiguranjem

teško bolesnih stanja (TBS) (195)

isplata odštete: obveza osiguratelja za isplatu štete osobi koja to pravo ostvaruje

temeljem ugovora o osiguranju (100)

isplata osigurnine: jedna od obveza osiguratelja prema Zakonu o obveznim odnosima

(68)

izbor ideja: druga faza procesa planiranja, razvoja i komercijalizacije osigurateljne

usluge (prema Kotleru) (280)

izravnanje rizika: prijenos (retrocesija) dijela preuzetih rizika u reosiguranje ili

suosiguranje (199)

324

izvid štete: prva faza u postupku rješavanja štete; podrazumijeva odlazak procjenitelja

na mjesto nastanka štete ili mjesto sanacije štete; obuhvaća dva postupka: utvrĊivanje

uzroka štete i utvrĊivanje opsega štete (96)

izvidni zapisnik: zapisnik koji izraĊuje procjenitelj nakon obavljenog izvida štete (96)

izvješće ovlaštenog aktuara: izvješće koje osiguratelj dostavlja nadzornom tijelu po

podnošenju godišnjeg izvješća (242)

izvještaj o novĉanim tokovima: jedan od financijskih izvještaja; pruţa informacije o

promjenama financijskog poloţaja društva za osiguranje u odreĊenom razdoblju (266)

izvještaj o stanju i promjenama na kapitalu i priĉuvama: jedan od financijskih

izvještaja; prikazuje stanje upisanog kapitala, priĉuva sigurnosti te dobiti odnosno

ukupnog iznosa ovih stavaka na dan 31. prosinca prethodne godine i 31. prosinca

tekuće godine (266)

J

jamstveni kapital: kapital društava za osiguranje propisan zakonom kojim se jamĉi

uredno ispunjenje obveza društva iz ugovora o osiguranju (57)

jamstvo: garancija obveze koju je preuzela druga osoba (153)

jedinstveni rizik: kriterij za odreĊivanje premije kod osiguranja industrije od poţara i

nekih drugih opasnosti; povezanost izmeĊu zgrada na naĉin koji omogućuje širenje

poţara s jedne zgrade na drugu jer nisu odvojene vatrootpornim zidom ili

meĊuprostorom (88)

K

kapital društva za osiguranje: osnova sigurnosti i kontinuiteta poslovanja društva i

sredstvo izravne zaštite osiguranika; prema Zakonu o osiguranju sastoji se od

osnovnog i dopunskog kapitala (262)

karenca: razdoblje na poĉetku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg

osiguratelj nije u obvezi ako nastane osigurani sluĉaj (63)

kargo osiguranje: osiguranje robe u prijevozu (162)

kasko dobar vozaĉ: jedna od grupa osigurateljnog pokrića prema uvjetima za

osiguranje automobilskog kaska (149)

klasiĉno osiguranje: najstariji oblik imovinskih osiguranja (svotno osiguranje); svota

osiguranja mu je nepromjenjiva tijekom trajanja osiguranja, što u uvjetima inflacije

dovodi do podosiguranja (68)

325

klauzula: konkretizira odredbe ugovora o osiguranju ili reosiguranju tako da proširuje

ili suţava osigurateljnu ili reosigurateljnu zaštitu (206)

knjiga šteta: evidencija zaprimljenih pismenih prijava šteta prema kojima se otvara

štetovni spis (96)

kolektivno osiguranje: oblik osiguranja prema broju osiguranika (118)

komercijalizacija usluge: šesta (posljednja) faza procesa planiranja, razvoja i

komercijalizacije osigurateljne usluge (prema Kotleru) (281)

kompletiranje štete: postupak prikupljanja dokumentacije za obradu šteta, koji se

razlikuje po skupinama i vrstama osiguranja (95)

komutativni brojevi: brojevi koji se izraĊuju na temelju podataka iz tablica smrtnosti,

uz primjenu odgovarajućih kamatnih stopa; sluţe za izraĉunavanja premija ţivotnih

osiguranja (52)

kontni plan društava za osiguranje i reosiguranje: dokument po kojem su društva

za osiguranje i reosiguranje duţna voditi svoje poslovne knjige, koristeći konta iz

propisanog kontnog plana (243)

kontrola štete: pretposljednja faza u rješavanju štete (prije isplate odštete);

podrazumijeva kontrolu svih provedenih radnji po fazama rješavanja (izvid, procjena i

obraĉun te likvidacija štete) (99)

kopneno osiguranje: oblik osiguranja prema mjestu ostvarenja rizika (118)

korisnik osiguranja: osoba kojoj u osiguranju ţivota i osiguranju od posljedica

nesretnog sluĉaja pripadaju prava iz osiguranja u sluĉaju smrti osiguranika; korisnika

osiguranja prilikom sklapanja ugovora o osiguranju u pravilu odreĊuje osiguranik

(58)

kraĊa: protuzakonito uzimanje imovine druge osobe (130)

kratkoroĉno osiguranje: osiguranje ĉije trajanje moţe biti od samo nekoliko sati do

najviše godinu dana; u cjenicima premija pojedinih vrsta osiguranja premija za

kratkoroĉna osiguranja se raĉuna po posebnim tablicama (63)

kriterij strukture premije: kriterij po kojem se osiguranja dijele na riziko i mješovita

osiguranja (117)

kroniĉno zatajenje bubreţnih funkcija: bolesno stanje uzrokovano raznim bolestima

koje su dovele do trajnog smanjenja funkcije bubrega; bolest pokrivena dopunskim

osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

kvota šteta: odnos izmeĊu mjerodavnih šteta i mjerodavne premije u promatranom

razdoblju (51)

326

kvotno reosiguranje: vrsta proporcionalnih osiguranja u kojoj reosiguratelj plasira

reosiguratelju u reosiguranje jednak postotak od svakog rizika iz svog portfelja bez

obzira na visinu svote osiguranja (207)

L

lekaţa: gubitak tekućine kroz pukotine na spremnicima; rizik lekaţe razliĉito se tretira

kod pojedinih vrsta osiguranja (87)

let ili letenje: razdobljeje koje poĉinje od trenutka kada zrakoplov poĉne rulati radi

polijetanja odnosno od trenutka pokušaja polijetanja, i traje dok zrakoplov sleti i

nakon dodira sa zemljom ili vodom završi rulanje odnosno klizanje po vodi (162)

likvidacija štete: najvaţnija faza rješavanja štete koja, temeljem dotad obavljenih

poslova, rezultira utvrĊivanjem konaĉne odštete oštećeniku (97)

limit: gornja granica obveze osiguratelja kod ugovora o osiguranju odnosno

reosiguratelja kod ugovora o reosiguranju (209)

list pokrića: dokument kojim se dokazuje postojanje osiguranja bez police; obiĉno se

izdaje onda kad ne postoji neki opći ugovor o osiguranju, i to kad se iz tehniĉkih

razloga ne moţe odmah izdati polica osiguranja, a ugovaratelju osiguranja je hitno

potrebna isprava kao potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju (60)

Lloyd′s News: prve Lloyd-ove novine iz 1696. godine (18)

lx: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava broj ţivih osoba starih x godina (52)

M M kombinacija djelomiĉnog kasko osiguranja: kombinacija koja pokriva osiguranje

vozila za vrijeme mirovanja u zakljuĉanoj garaţi na mjestu koje je navedeno u polici

od grupe rizika poţara i kraĊe (149)

malus: doplatak na premiju ugraĊen u cjenik koji osiguratelj obraĉunava osiguraniku

za nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za iduće

razdoblje ako su štete tijekom ugovorenoga ranijeg razdoblja znatno premašile

naplaćenu premiju (82)

marketing: poslovna aktivnost koja povezuje proizvodnju s potrošnjom tako da se

maksimalno zadovolje potrebe društva koje se na trţištu pojavljuju kao potraţnja

(272)

marketinški splet (mix): usklaĊeni program nastupa na trţištu svih elemenata

marketinga (273)

327

MAR polica: obrazac nove engleske pomorske police od 1982. godine; uz nju se

primjenjuju nove institutske klauzule; prethodila joj je S. G. polica (164)

matematiĉka priĉuva: sredstva koja se formiraju iz štedne komponente osiguranja

ţivota; njome se izmiruju buduće obveze iz mješovitih osiguranja ţivota (248)

meĊunarodni kargo: osiguranje robe koja se prevozi izvan granica naše zemlje

(164)

MeĊunarodni raĉunovodstveni standard MRS 30: standard koji se odnosi na sve

financijske institucije, ukljuĉujući i osigurateljne (241)

MeĊunarodni standard financijskog izvještavanja MSFI 4: standard koji se

posebno odnosi na društva za osiguranje (ugovori o osiguranju) (241)

metode upravljanja rizikom: jedna od faza upravljanja rizikom; postoje: metode

fiziĉke kontrole (izbjegavanje rizika i smanjenje njegove veliĉine) i metode

financijske kontrole (zadrţavanje rizika, transfer rizika i osiguranje) (45)

mirovinsko osiguravajuće društvo: društvo koje nakon odlaska osiguranika u

mirovinu prima kapitaliziranu štednju s njegova osobnog raĉuna te mu na temelju tih

sredstava doţivotno isplaćuje pripadajuću mirovinu (229)

mjerila za prijenosne premije: utvrĊuju naĉine i metode obraĉunavanja prijenosnih

premija i reosigurateljnog dijela tih premija (240)

mjerila za priĉuve šteta: utvrĊuju naĉine i metode obraĉunavanja bruto priĉuva šteta,

udjela reosiguratelja u priĉuvi šteta i troškove koji povećavaju priĉuve šteta na kraju

obraĉunskog razdoblja (240)

mjerodavna premija: ukupna tehniĉka premija iz promatranog razdoblja, umanjena

za prijenosnu premiju aktualnog razdoblja i uvećana za prijenosnu premiju iz

prethodnog razdoblja (51)

mjerodavne štete: obveze osiguratelja prema ugovorima o osiguranju nastale u

promatranom razdoblju (51)

mjesto osiguranja: podruĉje na kojem je smješten osigurani predmet ili na kojem se

nalazi osigurana imovina ili na kojem se kreću npr. transportna sredstva; naznaĉeno je

na polici osiguranja (59)

mješovito osiguranje: oblik osiguranja prema kriteriju strukture premije (118)

mješovito osiguranje ţivota: osiguranje ţivota za sluĉaj smrti i doţivljenja (190)

moţdani udar: bolest koja nastaje zbog poremećaja moţdane cirkulacije uzrokovane

spazmom (stezanjem), zaĉepljenjem ili pucanjem krvnih ţila, što dovodi do ţarišnih

promjena u mozgu s raznim posljedicama (''moţdana kap''); bolest pokrivena

dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

328

multipla skleroza: bolest karakterizirana poremećajem funkcije središnjeg ţivĉanog

sustava uslijed propadanja ţivĉanog tkiva mozga i leĊne moţdine; bolest pokrivena

dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

Mx: oznaka zbroja diskontiranih brojeva umrlih osoba; jedan od komutativnih brojeva

(53)

N

naĉelo godišnjeg razgraniĉenja: svi prihodi i rashodi pripisuju se poslovnoj godini

na koju se odnose (244)

naĉelo nastanka poslovnog dogaĊaja: svi prihodi i rashodi se priznaju onda kad su

nastali, a ne kad je novac stvarno primljen ili isplaćen (244)

naĉelo razmjera: primjenjuje se kod klasiĉnih (svotnih) osiguranja; odšteta se odnosi

prema šteti u jednakom odnosu kao i svota osiguranja prema stvarnoj vrijednosti; ako

je svota osiguranja npr. 70% od stvarne vrijednosti, i odšteta će iznositi 70% od štete

(79)

nadosiguranje: oblik osiguranja prema stupnju osigurateljnog pokrića po kojem je

svota osiguranja iz ugovora o osiguranju veća od stvarne vrijednosti osigurane stvari

(76)

nagodba: ugovor kojim osobe izmeĊu kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom

pravnom odnosu uzajamnim popuštanjem prekidaju spor odnosno otklanjaju

neizvjesnost i odreĊuju svoja prava i obveze (101)

najniţa mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju

(231)

naknadno produljenje ţivotnog ciklusa: rast ţivotnog ciklusa uvjetovan

intervencijama društva za osiguranje na odreĊenoj osigurateljnoj usluzi (284)

named perils: princip osigurateljnog pokrića po kojemu su osigurani samo navedeni

rizici (suprotno od principa all risks) (166)

naplaćena premija: novĉani iznos koji je naplaćen u odreĊenom obraĉunskom

razdoblju (47)

napuštanje postojećih usluga: jedan od oblika interveniranja društva za osiguranje

na osigurateljnim uslugama (283)

nenegativnost vjerojatnosti: jedno od svojstava vjerojatnosti, po kojem vjerojatnost

ne moţe biti negativna, što znaĉi da je P(Ai) ≥ 0 (51)

neodgoĊena renta: renta ĉija isplata poĉinje odmah nakon što je osiguranik uplatio

cjelokupnu premiju (192)

329

neodreĊeni rok trajanja osiguranja: vrijeme trajanja osiguranja u kojemu je

naveden samo datum (i sat) poĉetka, ali ne i isteka osiguranja (66)

neosigurljivi rizici: rizici s obzirom na to ima li osiguratelj mogućnost utvrditi

njihovu veliĉinu odnosno mogućnost pokrića; kod njih osiguratelj ne moţe utvrditi

osnovu za obraĉun premije (44)

neproporcionalno reosiguranje: oblik reosiguranja kod kojeg reosiguratelj odreĊuje

svoj udjel u riziku samo na osnovi visine štete odnosno šteta te za takav udjel utvrĊuje

premiju reosiguranja (211)

nesretni sluĉaj (nezgoda): svaki iznenadni i od volje osiguranika nezavisni dogaĊaj

koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu

njegovu smrt, potpuni ili djelomiĉni invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili

narušenje zdravlja koje zahtijeva lijeĉniĉku pomoć (119)

neto dobit: pozitivna razlika izmeĊu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda, umanjena za

obraĉunati porez na dobitak (244)

neto gubitak: negativna razlika izmeĊu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda,

korigirana za obraĉunati porez na dobitak (244)

neto premija: vidi: funkcionalna premija (46)

neto-registarska tonaţa: prostor iskljuĉivo za smještaj tereta, tzv. koristan prostor

broda (162)

neţivotna osiguranja: jedna od dvije skupine osiguranja (druga skupina su ţivotna

osiguranja) prema Smjernicama Europske unije, koje su u primjeni od 01.01.1998.

godine (117)

nova vrijednost: oblik osigurateljnog pokrića imovine; prema posebnim uvjetima

graĊevinski objekti i oprema mogu se osigurati na novu vrijednost samo ako njihova

stvarna vrijednost nije manja od 40% od nove vrijednosti u vrijeme sklapanja ugovora

o osiguranju (69)

Nx: oznaka zbroja diskontiranih brojeva ţivih osoba; jedan od komutativnih brojeva

(53)

O

obavješćivanje osiguratelja o promjenama osiguranog rizika: jedna od obveza

ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika prema Zakonu o obveznim odnosima

(66)

obiteljska mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o mirovinskom

osiguranju (231)

330

objektivni rizici: rizici sa stajališta o kome ovisi njihova realizacija; nastaju spletom

objektivnih okolnosti i lako su mjerljivi (43)

obligatorno reosiguranje: reosiguranje u kojem se unaprijed zakljuĉuje ugovor za

odreĊeno vrijeme, u kojem se reosiguratelj obvezuje da će primiti ''na neviĊeno'' u

reosiguranje sve rizike koji su predmet reosigurateljne zaštite (205)

obnova osiguranja: postupak kojim se obnavlja osiguranje koje je prestalo zbog

isteka, neplaćanja premije ili zbog nekog drugog razloga (47)

obraĉun premije: izraĉunavanje cijene osiguranja nekog rizika (91)

obrok premije: dio premije iz ugovora o osiguranju koji se odnosi na ugovoreno

trajanje osiguranja (94)

obrt za zastupanje u osiguranju: fiziĉka osoba koja na temelju dozvole nadzornog

tijela obavlja gospodarsku djelatnost pruţanja usluga zastupanja u osiguranju (293)

obveza osiguranika kad nastane osigurani sluĉaj: jedna od obveza ugovaratelja

osiguranja odnosno osiguranika prema Zakonu o obveznim odnosima (67)

obveza sprjeĉavanja osiguranog sluĉaja: jedna od obveza ugovaratelja osiguranja

odnosno osiguranika prema Zakonu o obveznim odnosima (67)

obveze osiguranika odnosno ugovaratelja osiguranja: definirane su Zakonom o

obveznim odnosima, a svode se na sljedećih pet aktivnosti: prijava okolnosti znaĉajnih

za ocjenu osigurane opasnosti, plaćanje premije, obavješćivanje osiguratelja o

promjenama osiguranog rizika, sprjeĉavanje osiguranog sluĉaja te obveze kad nastane

osigurani sluĉaj (65)

obveze osiguratelja: definirane su Zakonom o obveznim odnosima, a svode se na

sljedećih šest aktivnosti: visina osigurnine, ugovoreni samopridrţaj (franšiza),

utvrĊivanje i procjena štete, spašeni dijelovi, isplata osigurnine te vraćanje premije

(66)

obvezni elementi police: prema Zakonu o obveznim odnosima polica mora sadrţavati

sljedećih osam elemenata: 1. ugovorne strane, 2. osiguranu osobu odnosno osiguranu

stvar ili drugi predmet osiguranja, 3. rizik obuhvaćen osiguranjem, 4. trajanje

osiguranja i vrijeme pokrića, 5. iznos osiguranja ili da je osiguranje neograniĉeno, 6.

premiju ili doprinos (ulog), 7. nadnevak izdavanja police, 8. potpise ugovornih strana

(59)

obvezni mirovinski fondovi: zasebna imovina bez pravne osobnosti u vlasništvu je

uplatitelja novĉanih sredstava (ĉlanova fondova), tj. uplatitelja doprinosa za

mirovinsko osiguranje, a prikupljenim novĉanim sredstvima upravljaju profesionalci

zaposleni u društvima za upravljanje mirovinskim fondovima (231)

obvezno osiguranje: osiguranje kojemu obveza proizlazi iz Zakona o obveznim

osiguranjima u prometu ili iz drugih zakona (178)

331

obvezno zdravstveno osiguranje: jedan od dva oblika (drugi oblik je dobrovoljno)

zdravstvenog osiguranja; provodi ga HZZO (218)

ocjena rizika: procjena veliĉine opasnosti pojedinog rizika, temeljem koje se rizik

prima ili ne prima u osiguranje, odnosno odreĊuje odgovarajuća premija (85)

odgoĊena renta: renta ĉija se isplata odgaĊa do nekog ugovorenog roka, a nakon što

je osiguranik uplatio cjelokupnu premiju (193)

odnosi s javnošću: oblik promocije; sastoji se od smišljenog, planiranog i podrţanog

nastojanja za uspostavljanjem i odrţavanjem meĊusobnog razumijevanja izmeĊu

društva za osiguranje i njegove okoline (javnosti) (288)

odreĊeni rok trajanja osiguranja: vrijeme trajanja osiguranja u kojemu je naveden

datum (i sat) poĉetka i isteka osiguranja (64)

odvojeni rizik: kriterij za odreĊivanje premije kod osiguranja industrije od poţara i

nekih drugih opasnosti; odvojenim se rizikom smatraju stvari izmeĊu kojih postoji

slobodan meĊuprostor od najmanje 20 metara ili propisani vatrobrani zid (88)

opadanje osigurateljne usluge: šesta, posljednja faza ţivotnog ciklusa osigurateljne

usluge (281)

opći uvjeti osiguranja: opće odredbe koje ĉine sastavni dio ugovora o osiguranju,

reguliraju prava i obveze stranaka u ugovoru i jedinstveni su za sve vrste osiguranja na

koje se odnose (82)

osigurana opasnost: opasnost pokrivena osiguranjem i ĉiji nastup u vidu osiguranog

sluĉaja dovodi do obveze osiguratelja za isplatu odštete ili ugovorenog iznosa (42)

osigurana osoba: osoba ĉija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju od

odgovornosti, odnosno osoba ĉija je imovina osigurana i kojoj pripadaju prava iz

osiguranja; u ţivotnim osiguranjima i nezgodi, osoba o ĉijoj smrti, doţivljenju ili

povredi ovisi nastanak osiguranog sluĉaja; u uvjetima osiguranja najĉešće se zove

osiguranik (58)

osigurani sluĉaj: dogaĊaj pokriven osiguranjem; šteta uzrokovana tim dogaĊajem

rezultira obvezom isplate ugovorenog iznosa (49)

osiguranik: osoba ĉija je imovina odnosno imovinski interes osiguran i kojoj

pripadaju prava iz osiguranja; osiguranik je kod osiguranja za vlastiti raĉun ujedno i

ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuĊi raĉun jedna ili više trećih osoba (58)

osiguranje bez formalnih uvjeta: naĉin sklapanja ugovora o osiguranju prema

Zakonu o obveznim odnosima (95)

osiguranje bez police: naĉin sklapanja ugovora o osiguranju prema Zakonu o


332

osiguranje fiziĉkih osoba: oblik osiguranja prema ĉinjenici tko je ugovaratelj

osiguranja odnosno osiguranik (118)

osiguranje pravnih osoba: oblik osiguranja prema ĉinjenici tko je ugovaratelj

osiguranja odnosno osiguranik (118)

osiguratelj: društvo za osiguranje s kojim je sklopljen ugovor o osiguranju;

osiguratelj se obvezuje, prema uvjetima osiguranja, ugovaratelju osiguranja odnosno

korisniku osiguranja, nadoknaditi štetu odnosno isplatiti osigurninu (58)

osigurateljna industrija: drugi naziv za osigurateljnu djelatnost, naroĉito s

gospodarskog stajališta (32)

osigurateljno trţište: ukupnost odnosa izmeĊu ponuditelja i traţitelja osiguranja koji

se moraju odvijati na temelju slobodnih odluka sudionika (32)

osigurljivi rizici: rizici s obzirom na to ima li osiguratelj mogućnost utvrditi njihovu

veliĉinu odnosno mogućnost pokrića; kod njih postoje pretpostavke za utvrĊivanje

veliĉine i stupnja pokrića (43)

osigurnina: obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju kad je nastao osigurani

sluĉaj, a utvrĊuje se postupkom koji se naziva likvidacija obveze osiguratelja ili

likvidacija štete (49)

osnovna mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o mirovinskom

osiguranju (231)

osnovno zdravstveno osiguranje: drugi naziv za obvezno zdravstveno osiguranje

(226)

osobna doţivotna renta: renta koja se isplaćuje osiguraniku do njegove smrti (192)

osobna prodaja osiguranja: oblik izravnog kontakta izmeĊu prodavatelja i

potencijalnog korisnika osiguranja tijekom kojeg prodavatelj nastoji riješiti problem

kupca i utjecati na njega da se opredijeli za ono što mu nudi (289)

osobni rizici: neosigurljivi rizici; najĉešće su to rizici gubitka prihoda zbog

nezaposlenosti, rastave braka, neodgovarajućeg obrazovanja i sl. (44)

oštećenik: osoba koja podnosi zahtjev za naknadu štete za koju je odgovoran

osiguranik koji je sklopio osiguranje od odgovornosti prema trećoj osobi (92)

otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi: fondovi koji su dostupni svakom

graĊaninu Republike Hrvatske koji će štedjeti u trećem mirovinskom stupu (234)

333

P Parkinsonova bolest: bolest ekstrapiramidalnog sustava mozga koja se javlja u

srednjoj ţivotnoj dobi; bolest pokrivena dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja

(TBS) (195)

part – time prodavaĉi osiguranja: suradnici koji su s društvom za osiguranje sklopili

ugovor o djelu za prodaju razliĉitih vrsta osiguranja; kanal vlastite prodajne mreţe

društava za osiguranje; klasiĉni prodajni kanal (297)

pasiva bilance društava za osiguranje: sadrţi vlastiti kapital osiguratelja, tehniĉke

priĉuve, ostale priĉuve koje sadrţe priĉuve za mirovine djelatnika društva i sliĉne

dugoroĉne i kratkoroĉne obveze te obraĉunske stavke razgraniĉenja (260)

pasivno reosiguranje: osigurateljevo prenošenje (cediranje) viškova rizika

reosigurateljima (205)

piraterija: rizik osiguran institutskim klauzulama za osiguranje brodova od

pomorskih rizika; osiguranjem su pokriveni gubici ili oštećenja osiguranog broda

nastali ostvarenjem rizika piratstva (161)

plaćanje premije: jedna od obveza ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika

prema Zakonu o obveznim odnosima (66)

PML: (engl.: probable maximum loss) najveća vjerojatna šteta (210)

poboljšanje obiljeţja postojećih usluga: najĉešći oblik interveniranja društava za

osiguranje na osigurateljnim uslugama (283)

podosiguranje: oblik osigurateljnog pokrića kod kojeg je u vrijeme zakljuĉenja

ugovora o osiguranju vrijednost osigurane stvari bila veća od svote osiguranja (77)

podskupina osiguranja: više vrsta osiguranja grupiranih prema srodnosti rizika

(117)

pojedinaĉni rizici: rizici s obzirom na posljedice koje mogu izazvati; osigurljivi su

jer imaju ograniĉene posljedice kao rezultat pojedinaĉnih dogaĊaja (43)

polica osiguranja: isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju (59)

policirana premija: novĉani iznos koji je ugovoren pri sklapanju osiguranja u

tekućem obraĉunskom razdoblju za pokriće rizika u razdoblju najduţe do godinu dana

(47)

politiĉki rizici: uglavnom neosigurljivi rizici; proistjeĉu iz politiĉkih promjena u

drţavi, raznih posljedica poreznih opterećenja i sl. (44)

pomorska nezgoda: štetni dogaĊaj u plovidbi morem koji utjeĉe na plovidbenu

sposobnost broda ili uzrokuje oštećenje bitnih dijelova broda (159)

334

pomorsko osiguranje: oblik osiguranja prema mjestu ostvarenja rizika (118)

ponuda osiguranja: ponuda ugovaratelja osiguranja osiguratelju za zakljuĉenje

ugovora o osiguranju; najĉešće je napisana na osigurateljevoj tiskanici (59)

poplava: tokovi vode izvan prirodnih okvira (88)

portfelj: broj osiguranja s ukupnom naplaćenom premijom (51)

posebni uvjeti kod pojedinih vrsta osiguranja: sastavni dio ugovora o osiguranju;

reguliraju pojedine vrste osiguranja odnosno u pojedinim vrstama odreĊene

specifiĉnosti (82)

posrednik u osiguranju: fiziĉka osoba koja je dobila ovlaštenje nadzornog tijela za

obavljanje poslova posredovanja u osiguranju i koja te poslove moţe obavljati samo

na temelju zaposlenja u društvu za posredovanje u osiguranju (294)

posredovanje u osiguranju: djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova

pripreme za sklapanje ugovora o osiguranju odnosno reosiguranju, pomoć pri

izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, a posebno pri rješavanju odštetnih zahtjeva

naslovljenih na društvo za osiguranje (294)

potpuna (totalna) invalidnost: invalidnost koja sprijeĉava osiguranika u obavljanju

svih njegovih profesionalnih obveza (121)

premija osiguranja: novĉani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguratelju na

temelju sklopljenog ugovora o osiguranju (46)

premijska stopa: cijena po jedinici osiguranja; najĉešće se iskazuje u promilima, tj. u

obliku premije za 1000 jedinica (83)

premijski sustav: interni akt osiguratelja; sluţi da na temelju ocjene svih okolnosti

znaĉajnih za utvrĊivanje teţine rizika osiguratelj moţe odrediti iznos premije

osiguranja (83)

premijsko osiguranje: oblik osiguranja prema naĉinu pokrića rizika (118)

prešutno osiguranje: naĉin sklapanja ugovora o osiguranju prema Zakonu o


preventiva: poduzimanje mjera koje smanjuju mogućnost nastanka štete (47)

priĉuve šteta: oblikuju se u visini procijenjenih obveza koje je društvo za osiguranje

duţno isplatiti na temelju onih ugovora o osiguranju kod kojih je osigurani sluĉaj

nastupio prije kraja obraĉunskog razdoblja; one moraju obuhvaćati procijenjene

obveze za već nastale, a još neprijavljene štete (261)

priĉuve za kolebanje šteta: namijenjene su izravnanju neravnomjernog nastajanja

štetnih dogaĊaja (261)

335

prihvaćanje ponude o osiguranju: naĉin sklapanja ugovora o osiguranju prema


prijava okolnosti znaĉajnih za ocjenu osigurane opasnosti: jedna od obveza

ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika prema Zakonu o obveznim odnosima

(66)

prijenosna premija: dio premije koji se prenosi u iduće obraĉunsko razdoblje

temeljem ugovora o osiguranju koji traju u idućoj godini; obraĉunava se po naĉelu pro

rata temporis i u postotku (47)

prijevremena starosna mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o

mirovinskom osiguranju (231)

primarna raspodjela rizika: vidi: horizontalna raspodjela rizika (206)

princip dovoĊenja u prvobitno stanje: princip utvrĊivanja šteta u imovinskim

osiguranjima; njime se utvrĊuje iznos novca koji je potreban da se oštećena ili

uništena stvar dovede u stanje prije nastanka štete (98)

prioritet: vlastiti kapacitet kod neproporcionalnih ugovora o reosiguranju (212)

prikupljanje ideja: prva faza procesa planiranja, razvoja i komercijalizacije

osigurateljne usluge (prema Kotleru) (278)

privatno zdravstveno osiguranje: jedan od tri oblika dobrovoljnih osiguranja u

sustavu hrvatskoga zdravstvenog osiguranja (226)

pro rata temporis: obraĉun premije osiguranja ili reosiguranja razmjerno proteku

vremena (68)

procesi potpore: jedna od tri grupe poslovnih procesa u nekoj tvrtki (291)

procjena štete: jedna od faza rješavanja šteta; stupa na snagu završetkom izvidnog

zapisnika (97)

promotivne aktivnosti u osiguranju: aktivnosti društava za osiguranje kojima se

potencijalni osiguranici upoznaju s odreĊenim osigurateljnim uslugama, s konaĉnim

ciljem da postanu stvarni osiguranici tog društva; obuhvaćaju sljedeće aktivnosti:

ekonomsku propagandu, unapreĊenje-promicanje prodaje, ekonomski publicitet,

osobnu prodaju i odnose s javnošću (285)

proporcionalno reosiguranje: oblik reosiguranja kod kojeg reosiguratelj prema

udjelu u riziku sudjeluje i u premiji i u šteti (206)

prosjeĉna vrijednost zaliha: vrijednost zaliha koja se utvrĊuje tako da se zbroj

mjeseĉnih ili tromjeseĉnih vrijednosti (31.03., 30.06., 30.09. i 31.12.) podijeli s 12 ili

sa 4 (77)

336

provalna kraĊa: nasilni ulazak u prostorije (129)

prvi mirovinski stup: nastavak ranijeg sustava mirovinskog osiguranja na temelju

generacijske solidarnosti; provodi ga HZMO, a u njega se slijeva 15 % bruto plaće iz

obveznih doprinosa zaposlenika (229)

prvi rizik: predviĊena šteta koja bi se mogla dogoditi, a koja je u svakom sluĉaju

manja od vrijednosti osiguranih stvari (68)

puno kasko osiguranje: jedna od grupa osigurateljnog pokrića prema uvjetima za

osiguranje automobilskog kaska (149)

px: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava stopu doţivljenja (52)

Q

qx: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava stopu smrtnosti (52)

R

raĉun dobiti i gubitka društava za osiguranje: jedan od financijskih izvještaja;

pokazuje prihode, rashode i financijski rezultat u odreĊenom razdoblju (244)

raĉunovodstvene politike društava za osiguranje: skup internih propisa koji

obuhvaćaju: naĉela, osnove, pravila i postupke koji su usvojeni prilikom sastavljanja i

prezentiranja temeljnih financijskih izvješća (241)

raĉunovodstveni standard društava za osiguranje: primjenjuje se od 01.01.1998.

godine; sastavljen sukladno MeĊunarodnim raĉunovodstvenim standardima i

Smjernicama Europske unije za godišnje obraĉune i konsolidirane obraĉune društava

za osiguranje (240)

rast osigurateljne usluge: treća faza ţivotnog ciklusa osigurateljne usluge (281)

razbojstvo: oduzimanje osigurane stvari uporabom sile protiv osiguranika ili ĉlanova

njegove obitelji ili prijetnjom da će se neposredno napasti na ţivot ili tijelo ovih osoba

(130)

razred opasnosti: znaĉajka osiguranog predmeta vezana uz stupanj njegove

izloţenosti pojedinom riziku (89)

razred zaštitnih mjera: jedan od temelja za utvrĊivanje premije kod osiguranja

imovine od poţara i nekih drugih opasnosti; prema zaštitnim mjerama u kraju u kojem

se nalaze, mjesta su rasporeĊena u dva ili tri razreda zaštitnih mjera (89)

razvoj osigurateljne usluge: prva faza ili pretfaza ţivotnog ciklusa osigurateljne

usluge (281)

337

REGOS: Središnji registar osiguranika; centralni subjekt novoga mirovinskog sustava

i njegovo tehniĉko središte (229)

regresno pravo: pravo koje je odreĊena osoba stekla time što je isplatila odreĊeni

iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti na temelju odreĊenog

pravnog posla (101)

relativni nekorisnici osigurateljnih usluga: pravne i fiziĉke osobe koje iz bilo kojeg

razloga ne koriste odreĊene osigurateljne usluge (283)

rentno osiguranje: osiguranje kojim se osiguraniku jamĉe novĉane isplate za

odreĊeno razdoblje ili do kraja ţivota ako on uplati ugovorenu premiju (192)

rent-a-captive: društvo za osiguranje zatvorenog tipa namijenjeno manjim

gospodarskim subjektima koji nemaju dovoljno sredstava za vlastiti captive pa

iznajmljuju kapacitete uz odreĊenu naknadu (45)

reosiguranje: zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguratelj

prenosi na reosiguratelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat

plaća reosiguratelju premiju reosiguranja; kraće: osiguranje osiguratelja (201)

reosiguranje viška šteta: vrsta neproporcionalnih reosiguranja kod koje se

samopridrţaj osiguratelja ugovara u iznosu štete koju sam snosi u sluĉaju nastale štete,

a reosiguratelj pokriva onaj dio štete koji prelazi visinu samopridrţaja (prioriteta)

(212)

reosiguranje tehniĉkog rezultata: vrsta neproporcionalnih reosiguranja koja se

najviše primjenjuje kod osiguranja kojima rezultat poslovanja znaĉajno varira od

godine do godine (npr. kod osiguranja usjeva) (213)

reosiguratelj: društvo za osiguranje koje obavlja poslove reosiguranja; preuzima

rizike u reosiguranje odnosno ugovorom o reosiguranju s osigurateljem preuzima

obvezu isplate štete osiguratelju koju bi on trebao platiti svom osiguraniku (58)

retrocesija: osiguranje reosiguratelja u vertikalnoj raspodjeli rizika; dijeljenje rizika

primljenog u reosiguranje i ustupanje njegovog dijela drugom reosiguratelju u pokriće

(201)

reumatoidni artritis: kroniĉna sistemna upalna bolest vezivnog tkiva koja najviše

zahvaća lokomotorni sustav (sustav organa za kretanje); bolest pokrivena dopunskim


reţijski dodatak: dio premije namijenjen za obavljanje djelatnosti osiguranja; pokriva

troškove osiguranja, a odreĊuje ga svaki osiguratelj posebno (47)

rizik: širok pojam koji oznaĉava neku opasnost, gubitak, neizvjesnost, mogućnost

neuspjeha, stavljanje na ''kocku'' i sliĉno; budući neizvjestan dogaĊaj koji moţe imati

nepoţeljne posljedice bez obzira na to kako je nastao ili izazvan (41)

338

riziko osiguranje: oblik osiguranja prema kriteriju strukture premije (118)

rizici u proizvodnji: neosigurljivi rizici; najĉešće nastaju zbog neriješenih tehniĉkih

problema u proizvodnji (npr. zastarjela tehnologija) i sl. (44)

rok za prijavu štete: osiguranikovo vrijeme za prijavu nastale štete; ovisi o vrsti

osiguranja (96)

rulanje: pokretanje zrakoplova na zemlji vlastitim motorima, zamahom pokreta ili

tegljenjem, a kod hidroaviona pod rulanjem se podrazumijeva stanje koje nije

definirano kao let ili usidrenje (162)

Rx: oznaka zbroja sume diskontiranih brojeva umrlih osoba; jedan od komutativnih

brojeva (53)

S

segmentacija osigurateljnog trţišta: podjela trţišta na homogene skupine korisnika

osigurateljnih usluga gdje svaka skupina moţe biti izabrana kao trţišna meta na koju

se utjeĉe odreĊenim marketinškim programom (282)

sekundarna raspodjela rizika: vidi: vertikalna raspodjela rizika (206)

S. G. polica (Ship and Goods): ranije korištena engleska polica u osiguranju

meĊunarodnog karga; zamijenila ju je MAR polica (161)

skadenca: dospijeće obnove police; uglavnom se ne slaţe s kalendarskom godinom

(47)

skupina osiguranja: prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrĊivanja

poslovnog rezultata, sva su osiguranja podijeljena u dvije skupine osiguranja:

neţivotna i ţivotna (117)

socijalno osiguranje: oblik osiguranja prema naĉinu pokrića rizika (118)

spašeni dijelovi: jedna od obveza osiguratelja prema Zakonu o obveznim odnosima

(68)

splet (mix) kanala prodaje osiguranja: osigurateljevo istovremeno korištenje više

prodajnih kanala s obzirom na razliĉitu strukturu stvarnih i potencijalnih osiguranika

(299)

srĉani infarkt: bolest koja nastaje kada se zbog spazma (stezanja) ili tromba

(ugruška) zaĉepi krvna ţila te srĉani mišić ne ''dobiva'' hranu i zbog toga propada;

bolest pokrivena dopunskim osiguranjem teško bolesnih stanja (TBS) (195)

starosna mirovina: jedan od oblika mirovine prema Zakonu o mirovinskom

osiguranju (231)

339

statistika osiguranja: ĉimbenik tehniĉke organizacije osiguranja; prouĉava uĉestalost

šteta u razmjeru s izloţenosti riziku za razliĉite osigurateljne vrste radi izrade podloga

za izraĉune osigurateljne matematike; prikuplja podatke radi pravilnog odreĊivanja

premija i provoĊenja preventive (51)

stopa šteta: odnos ukupnih odšteta i ukupne osnovice za izraĉun premije (52)

stvarni korisnici osigurateljnih usluga: korisnici osigurateljnih usluga odreĊenog

društva za osiguranje kao i korisnici usluga konkurencije (283)

stvarno osiguranje: oblik osiguranja prema stupnju osigurateljnog pokrića u kojem je

svota osiguranja jednaka ili pribliţno jednaka stvarnoj vrijednosti osigurane stvari

(78)

stvarno totalno trţište osigurateljnih usluga: trţište koje se sastoji od stvarnih

korisnika usluga (osiguranika) konkurencije i stvarnih korisnika usluga (osiguranika)

promatranog društva za osiguranje (284)

subjektivni rizici: rizici sa stajališta o kome ovisi njihova realizacija; ovise iskljuĉivo

o ponašanju pšojedinaca i zato su nemjerljivi (43)

subrogacija: prijelaz osiguranikovih prava na osiguratelja do visine isplaćene

naknade prema osobi koja je odgovorna za štetu (101)

suosiguranje: vid osiguranja kod kojeg osiguranik jedan rizik dijeli izmeĊu dva ili

više osiguratelja (199)

svota osiguranja: gornja obveza osiguratelja; ovisno o naĉinu osiguranja, izraţava se

iznosom ili opisom (68)

svotno – ekscedentno reosiguranje: vrsta proporcionalnih reosiguranja u kojoj je

samopridrţaj osiguratelja izraţen u apsolutnom iznosu, a višak svote osiguranja koji

prelazi samopridrţaj osiguratelj prenosi (plasira) u reosiguranje (209)

Sx: oznaka zbroja suma diskontiranih brojeva ţivih osoba; jedan od komutativnih

brojeva (53)

Š

šomaţna osiguranja: osiguranja financijskih gubitaka radi prekida rada zbog poţara i

nekih drugih opasnosti ili strojeva od loma i nekih drugih opasnosti (153)

špekulativni rizici: rizici s obzirom na konaĉan ishod; u njih ĉovjek ulazi svjesno,

npr. igre na sreću; nisu predmet osiguranja (43)

340

T tablica za odreĊivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog

sluĉaja (nezgode): tablica koja je sastavni dio općih i posebnih uvjeta i svakog

pojedinog ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog sluĉaja (nezgode)

(121)

tablice smrtnosti: tablice koje se izraĊuju prema popisu stanovništva u nekoj drţavi u

odreĊenom vremenskom razdoblju (52)

TBS (teško bolesna stanja): oblik dopunskog osiguranja uz osiguranje ţivota (193)

tehniĉka premija: dio premije koji sluţi za ispunjavanje obveza iz osiguranja

(naknada šteta i ugovorenih svota osiguranja te ostalih obveza) (46)

tehniĉke priĉuve: najvaţnija stavka pasive bilance društava za osiguranje; Zakonom

o osiguranju je regulirano koje je tehniĉke priĉuve društvo obvezno oblikovati, a koje

moţe oblikovati (260)

temeljni kapital: upisani kapital od dioniĉara ili drugih osoba, što ovisi o pravnom

obliku društva i utvrĊuje se zakonom pojedine drţave; moţe biti uplaćen u cijelosti ili

djelomiĉno (263)

teoretsko totalno trţište osigurateljnih usluga: trţište koje se sastoji od stvarnog

totalnog trţišta i trţišta relativnih nekorisnika usluga (284)

teorija vjerojatnosti: matematiĉka disciplina koja se bavi formiranjem i

prouĉavanjem matematiĉkog modela sluĉajnog pokusa; na teoriji vjerojatnosti zasniva

se raĉun vjerojatnosti kao jedan od ĉimbenika tehniĉke organizacije osiguranja (49)

tontine osiguranje: spada u skupinu ţivotnih osiguranja; zasniva se na uplatama više

investitora u investicijski fond – tontine; naziv nosi po talijanskom bankaru Lorenzu

de Tontiniju iz 17. stoljeća (194)

totalna šteta: potpuni gubitak osiguranog predmeta, za razliku od djelomiĉnog

gubitka ili oštećenja (djelomiĉna šteta) (97)

totalno trţište osigurateljnih usluga: trţište koje se sastoji od teoretskog totalnog

trţišta i trţišta apsolutnih nekorisnika usluga (284)

treća osoba: pojam koji u osiguranju automobilske odgovornosti oznaĉava krug osoba

koje imaju pravo na naknadu štete; nalazi se i u drugim vrstama osiguranja (180)

treći mirovinski stup: temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji, a provode ga

dobrovoljni mirovinski fondovi; uplate doprinosa su dobrovoljne (229)

troškovi pribave: troškovi nastali zakljuĉivanjem ugovora o osiguranju; mogu biti

izravni i neizravni (246)

341

troškovi uprave: troškovi nastali u svezi s poslovima prikupljanja premije,

upravljanja portfeljom, izdatci za zaposlene, troškovi materijala i sl. (247)

trţišni rizici: neosigurljivi rizici; proistjeĉu iz promjena cijena, promjena ukusa

potrošaĉa, konkurencije drugih ponuĊaĉa na trţištu i sl. (44)

trţišno testiranje usluge: peta faza procesa planiranja, razvoja i komercijalizacije

osigurateljne usluge (prema Kotleru) (281)

trţište osiguranja: ukupnost odnosa izmeĊu ponuditelja i traţitelja gospodarskog

dobra (robe) osiguranja, a koji se moraju odvijati na temelju slobodnih odluka

sudionika (Farny) (32)

U

udio osiguratelja: dio u riziku koji snosi osiguratelj (206)

udio reosiguratelja: dio u riziku koji snosi reosiguratelj (206)

ugovaratelj osiguranja: pravna ili fiziĉka osoba koja s osigurateljem sklapa ugovor o

osiguranju i koja plaća premiju osiguranja, ali ne mora uvijek imati i pravo na

naknadu od osiguratelja; za jedan ugovor moţe postojati više ugovaratelja, a u

najvećem broju sluĉajeva ugovaratelj osiguranja i osiguranik su iste osobe (58)

ugovor o osiguranju: suglasno izjavljena volja izmeĊu ugovaratelja osiguranja i

osiguratelja s njihovim utvrĊenim pravima i obvezama (59)

ugovor o reosiguranju: suglasno izjavljena volja izmeĊu osiguratelja i reosiguratelja

s njihovim utvrĊenim pravima i obvezama (205)

ugovorena vrijednost: oblik osigurateljnog pokrića materijalne imovine koji mogu

zakljuĉiti pravne osobe koje uredno vode propisano knjigovodstvo o materijalnoj

imovini; primjenjuje se kod osiguranja od poţara i nekih drugih opasnosti te kod

osiguranja strojeva od loma (70)

ugovoreni samopridrţaj (franšiza): jedna od obveza osiguratelja prema Zakonu o


ugovorne strane: jedan od najvaţnijih elemenata police; ugovorne strane su

ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik (najĉešće je rijeĉ o istoj osobi) te

osiguratelj (društvo za osiguranje) (59)

ulaganja: najvaţnija stavka aktive bilance društava za osiguranje; u strukturi ulaganja

najzastupljenija su ulaganja u vrijednosne papire (256)

unapreĊenje – promicanje prodaje: oblik promocije, obuhvaća aktivnosti kojima je

cilj ekonomsku propagandu i osobnu prodaju uĉiniti uspješnijima kako bi se

osigurateljne usluge što brţe i u što većem obujmu kretale od osiguratelja do

osiguranika (287)

342

upravljaĉki ili menadţmentski procesi: jedna od tri grupe poslovnih procesa u nekoj

tvrtki (291)

upravljanje rizicima: znanstveni pristup rizicima, znaĉajan za osiguratelja i

reosiguratelja, ali i gospodarstvo drţave (44)

usidrenje hidroaviona: razdoblje u kojemu se hidroavion nalazi u plovnom stanju

usidren ili privezan, ukljuĉivši porinuće i izvlaĉenje iz vode (162)

utvrĊivanje omjera razmjera: odnos koji se koristi u likvidaciji šteta; dobije se

stavljanjem u odnos svote osiguranja iz ugovora i utvrĊene stvarne vrijednosti (100)

utvrĊivanje, procjena i vještaĉenje štete: jedna od obveza osiguratelja prema


uvjeti za pojedinu vrstu osiguranja: sastavni dio ugovora o osiguranju; reguliraju

sve što se odnosi na tu vrstu osiguranja (82)

uvjetno zdrava osoba: sa stajališta zdravstvenih osiguranja je osoba koja nema veće

subjektivne tegobe i obavlja radne i ţivotne aktivnosti uz povremeno ili redovito

lijeĉenje (125)

uvoĊenje novih usluga: jedan od oblika interveniranja društava za osiguranje na

osigurateljnim uslugama (283)

uvoĊenje osigurateljne usluge: druga faza ţivotnog ciklusa osigurateljne usluge

(281)

uzajamno osiguranje: oblik osiguranja prema naĉinu pokrića rizika (118)

V

vatrobrani zid: propisno izgraĊeni zid izmeĊu pokretnih i/ili nepokretnih stvari, ĉije

postojanje ili nepostojanje oznaĉava odvojeni ili jedinstveni rizik (89)

vertikalna raspodjela rizika: reosigurateljevo prenošenje dijela rizika preuzetih od

osiguratelja na drugog reosiguratelja (retrocesija), drugog na trećeg itd. (201)

vinkulacija police: izjava u polici osiguranja ili ispravi koja se polici prilaţe o

ustupanju prava na naknadu osigurnine trećoj osobi (60)

visina osigurnine: jedna od obveza osiguratelja prema Zakonu o obveznim odnosima

(67)

višegodišnje osiguranje: osiguranje zakljuĉeno za razdoblje duţe od jedne godine;

svojstveno je ţivotnim osiguranjima, a u osiguranju imovine sklapa se najĉešće na pet

ili deset godina; spada u osiguranja s odreĊenim rokom trajanja (64)

343

višestruko osiguranje: svojstveno osiguranju imovine; pojavljuje se kad je neka stvar

osigurana kod dva ili više osiguratelja, a zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost

osigurane stvari (80)

vjerojatnost a posteriori: statistiĉka ili empirijska vjerojatnost; odreĊuje se

eksperimentalnim putem ponavljanjem pokusa u jednakim uvjetima ili statistiĉkim

promatranjem na temelju prikupljenih podataka; statistiĉka vjerojatnost povoljnog

ishoda je graniĉna vrijednost relativne frekvencije povoljnog ishoda dogaĊaja m ako

broj pokušaja raste u beskonaĉnost; matematiĉki se prikazuje:

P(A) = lim m / n

n→∞ (50)

vjerojatnost a priori: klasiĉna vjerojatnost; omjer broja povoljnih sluĉajeva i broja

svih mogućih sluĉajeva; matematiĉki se prikazuje:

P(A) = m / n (50)

vlasniĉka struktura društava za osiguranje i reosiguranje: prikaz društava za

osiguranje i reosiguranje s većinskim domaćim i većinskim stranim kapitalom (36)

vodeći osiguratelj: osiguratelj kojemu su drugi suosiguratelji povjerili zakljuĉenje

ugovora o osiguranju i voĊenje (uz odreĊenu proviziju) i drugih poslova vezanih za taj

ugovor (200)

vodeći reosiguratelj: reosiguratelj s kojim se utvrĊuju sve kondicije ugovora o

reosiguranju i ĉiji je udio u ugovoru u pravilu najveći (200)

vraćanje premije: jedna od obveza osiguratelja prema Zakonu o obveznim odnosima

(68)

X

x: simbol iz tablica smrtnosti, oznaĉava godine starosti neke osobe (52)

Z

zajedniĉki rizici: rizici s obzirom na posljedice koje mogu izazvati; posljedice su im

sveobuhvatne i/ili katastrofalne, pa im je osigurateljno nemoguće obuhvatiti sve

posljedice (43)

Zakon o osiguranju: propis kojim se ureĊuju uvjeti i naĉin obavljanja poslova u

društvima za osiguranje i reosiguranje te nadzor nad njihovim poslovanjem; donosi ga

Hrvatski sabor (56)

zakon velikih brojeva: prirodni zakon po kojem odreĊeni dogaĊaj predstavlja sluĉaj

ako se promatra pojedinaĉno, a postaje zakonitost u velikom broju promatranja; ako je

344

broj promatranih dogaĊaja na širem podruĉju, a trajanje promatranja duţe, odstupanje

stvarnih dogaĊaja od statistiĉki predviĊenih je manje (52)

zaraĉunata bruto premija neţivotnih osiguranja: obuhvaća sve iznose premija koji

su ugovoreni (policirani) u tekućem obraĉunskom razdoblju za razdoblje najduţe do

godinu dana bez obzira odnose li se ti iznosi u cijelosti ili djelomiĉno na kasnije

obraĉunsko razdoblje (47)

zaraĉunata bruto premija ţivotnih osiguranja: ukljuĉuje sve iznose premija koji su

naplaćeni do kraja obraĉunskog razdoblja bez obzira odnose li se ti iznosi u cijelosti ili

djelomiĉno na kasnije obraĉunsko razdoblje ili razdoblja (47)

zaraĊena premija: ukupna zaraĉunata bruto premija umanjena za prijenosnu premiju

iz tekuće godine i uvećana za prijenosnu premiju iz prethodne godine (49)

zasićenost osigurateljne usluge: peta faza ţivotnog ciklusa osigurateljne usluge

(281)

zastupanje u osiguranju: djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova

pripreme i sklapanja ugovora o osiguranju u ime i za raĉun jednog ili više društava za

osiguranje (291)

zatajenje jetre: nastaje kao posljedica raznih uzroka: upalnih ili malignih bolesti

jetre, toksiĉnih utjecaja alkohola, lijekova ili drugih tvari; bolest pokrivena dopunskim


zatajivanje: ugovarateljevo namjerno prešućivanje znaĉajnih ĉinjenica koje bi

utjecale na valjanost polica osiguranja (66)

zatvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi: fondovi ĉije osnivanje potiĉu poslodavci

za svoje zaposlenike ili pojedini sindikati za svoje ĉlanove ili neka udruţenja (237)

zelena karta (meĊunarodna karta za osiguranje automoba): meĊunarodna potvrda

izdana od ovlaštenog osiguratelja kojom se potvrĊuje postojanje urednog osiguranja za

štete iz uporabe motornih vozila nastalih u jednoj ili više drţava koje su u njoj

naznaĉene (185)

zdrava osoba: sa stajališta zdravstvenih osiguranja je osoba koja u trenutku sklapanja

osiguranja obavlja sve ţivotne i radne aktivnosti, nema subjektivne tegobe i ne uzima

nikakvu terapiju (125)

zloćudne bolesti: bolesti koje nastaju zbog poremećaja mehanizma diobe stanica te

stanice raka nadmaše rast zdravog tkiva; bolesti pokrivene dopunskim osiguranjem

teško bolesnih stanja (TBS) (195)

zraĉno osiguranje: oblik osiguranja prema mjestu ostvarenja rizika (118)

zrelost osigurateljne usluge: ĉetvrta faza ţivotnog ciklusa osigurateljne usluge (281)

345

Ţ

ţivotna osiguranja: jedna od dviju skupina osiguranja (druga skupina su neţivotna

osiguranja), prema Smjernicama Europske unije koje su u primjeni od 01.01.1998.

godine (117)

ţivotni ciklus osigurateljne usluge: vijek trajanja odreĊene osigurateljne usluge;

sastoji se od šest faza: razvoj, uvoĊenje, rast, zrelost, zasićenost i opadanje (280)

346

KAZALO IMENA

A Alzheimer……………………………………………………………………………………195

Andrijanić…………………………………………………………………………………....118

Andrijašević……………………………………………………………..16, 118, 193, 202, 241

Andrijić………………………………………………………………………………………...5

Aristotel……………………………………………………………………………………...271

Arţek………………………………………………………………………………………….60

Auer…………………………………………………………………………………………...23

Aurelije………………………………………………………………………………………..84

B Baker………………………………………………………………………….……………..272

Bernoulli………………………………………………………………………………………52

Bijelić………………………………………………………………………………..33, 82, 118

Brajković……………………………………………………………………………………...17

Buljan…………………………………………………………………………………………..5

C Carter……………………………………………………………………………………..….202

Ciceron………………………………………………………………………………………216

Ć Ćurak…………………………………………………………………………………………...5

Ćurković…………………………………………………………………...…101, 104, 187,196

D Davis………………………………………………………………………………………...307

Debelić…………………………………………………………………………………..…..196

Deparcieux……………………………………………………………………………………52

Diacom………………………………………………………………………………………202

Donati…………………………………………………………………………………………13

F Farny………………………………………………………………………………………….32

Filipović………………………………………………………………………………………..5

Franĉišković……………………………………………………………………………285, 298

Fusek………………………………………………………………………………………….42

G Gajski…………………………………………………………………………………………34

347

Garabedian…………………………………………………………………………………..303

Grgur VII …………………………………………………………………………………….16

H Halley…………………………………………………………………………………………18

Hamurabi…………………………………………………………………………………...…15

Helten…………………………………………………………………………………………54

Hunt………………………………………………………………………………………….273

J Jakaša…………………………………………………………………………………………16

Jamnicki………………………………………………………………………………………87

Justinijan…………………………………………………………………………………...…16

K Kalabar………………………………………………………………………………………..18

Klaić…………………………………………………………………………………………101

Klasić…………………………………………………………………………..……………118

Klobuĉar……………………………………………………………………………………..200

Konfucije……………………………………………………………………………………...12

Kotler…………………………………………………………………………..…272, 273, 277

Krleţa………………………………………………………………………………………..101

L Laplace………………………………………………………………………………………..49

Lloyd………………………………………………………………………………………….17

Luburić…………………………………………………………………………………………5

M Marcijal………………………………………………………………………………...……239

Matijević…………………………………………………………………………………….194

McCarthy……………………………………………………………………………………273

Meffert………………………………………………………………………………………272

N Napoleon……………………………………………………………………………………...17

O Ould………………………………………………………………………………………….290

P Parkins……………………………………………………………………………………….195

Pascal…………………………………………………………………………………………49

Pašalić………………………………………………………………………………………….5

Pauković……………………………………………………………………………………..167

Pavić…………………………………………………………………………………………165

348

Petranović……………………………………………..16, 17, 54, 118, 158, 193, 200, 202, 241

Poisson………………………………………………………………………………………..52

Pontonio……………………………………………………………………………………..185

Publilije…………………………………………………………………………………...…114

R Rejda………………………………………………………………………………………….13

Rocco………………………………………………………………..………272, 283, 287, 288

S Sanjković…………………………………………………………………………….…..53, 210

Schnarwiler………………………………………………………………………………….209

Seneka………………………………………………………………………….………….….55

Skipper………………………………………………………………………………………294

Smith………………………………………………………………………………………….42

Stephensen…………………………………………………………………………………..288

Stipić………………………………………………………………………………………...280

Sudar……………………………………………………………………………..…….286, 289

T Taylor………………………………………………………………………………………..303

Terencije……………………………………………………………………………...……….40

Tontini………………………………………………………………………………..……...194

U Urrutia……………………………………………………………………………………….253

V Vaughan, E. J…………………………………………………………………………………13

Vaughan, T. M………………………………………………………………………………..13

Vergilije………………………………………………………………………………..……198

W Williams…………………………………………………………..…………………………..42

Witt…………………………………………………………………………………………..253

Y Young…………………………………………………………………………………………42

349

PRILOZI

Prilog 1. Zakon o osiguranju

Prilog 2. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu

Prilog 3. Zakon o obveznim odnosima, odsjek 27.

Prilog 4. Pravilnik o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama

osiguranja

Prilog 5. Pravilnik o naĉinu izraĉuna kapitala, jamstvenog kapitala i

adekvatnosti kapitala društava za osiguranje

Prilog 6. Odluka o kontnom planu društava za osiguranje i reosiguranje

Prilog 7. Pravilnik o metodologiji za izraĉun vlastitih udjela društava za

osiguranje u tablicama maksimalnog pokrića i utvrĊivanje

najveće vjerojatne štete

350

Prilog 1.

ZAKON O OSIGURANJU

(Narodne novine, br. 151/05.)

Stranice 351 – 431

351

Prilog 2.

ZAKON O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU


Stranice 433 - 455

352

Prilog 3.

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA, ODSJEK 27.


Stranice 457- 478

353

Prilog 4.

PRAVILNIK O RASPOREDU VRSTA RIZIKA PO SKUPINAMA I

VRSTAMA OSIGURANJA


Stranice 480 - 487

354

Prilog 5.

PRAVILNIK O NAĈINU IZRAĈUNA KAPITALA, JAMSTVENOG

KAPITALA I ADEKVATNOSTI KAPITALA DRUŠTAVA ZA

OSIGURANJE


Stranice 489 - 497

355

Prilog 6.

ODLUKA O KONTNOM PLANU DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE I

REOSIGURANJE


Stranice 499 - 535

356

Prilog 7.

PRAVILNIK O METODOLOGIJI ZA IZRAĈUN VLASTITIH UDJELA

DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE U TABLICAMA MAKSIMALNOG

POKRIĆA I UTVRĐIVANJE NAJVEĆE VJEROJATNE ŠTETE


Stranice 537 – 539

357

O AUTORU

Mr. sc. Miro Stipić roĊen je 10. veljaĉe 1956. godine

u Imotskom. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u

Posušju. S obitelji se preselio u Split, gdje je 1979.

godine diplomirao na Ekonomskom fakultetu,

FOTOGRAFIJA financijski smjer.

Iste je godine upisao poslijediplomski magistarski

studij iz Teorije i politike plasmana na Ekonomskom

fakultetu u Zagrebu, na kojem je poĉetkom 1982.

magistrirao s temom Mogućnosti primjene marketinga

u djelatnosti osiguranja društvene imovine.

Cijeli dosadašnji radni vijek vezan mu je za Croatia osiguranje. Godine 1980. zaposlio

se u podruţnici Split, u kojoj je napredovao po rukovodnoj liniji do direktora Sektora

za prodaju osiguranja.

S tog radnog mjesta je 1993., nakon sporazumnog prekida radnog odnosa, osnovao

privatno poduzeće za zastupanje u osiguranju, koje danas uspješno radi kao

ekskluzivna Croatijina agencija na poslovima zastupanja za sve skupine i vrste

osiguranja.

Od 1984. godine suradnik je ĉasopisa Osiguranje i privreda (danas Osiguranje), u

kojem je objavio više struĉnih ĉlanaka iz podruĉja marketinga u osiguranju.

Uz aktivno sudjelovanje u radu struĉnih seminara iz osiguranja i reosiguranja, nositelj

je ili ĉlan radnih timova za izradu i promjenu raznih uvjeta i cjenika osiguranja.

Nakon uvoĊenja ISO standarda 2002. godine, imenovan je ovlaštenom osobom za

izobrazbu kadrova te konzultantom za osiguranje i reosiguranje Croatia osiguranja d.d.

Ljubuški.

Oţenjen je, otac troje djece. Za svoj rad dobio je više priznanja i zahvalnica.

Odlukom Struĉnog vijeća, poĉetkom 2007. godine izabran je u zvanje predavaĉa na

Sveuĉilištu u Splitu, gdje je nositelj kolegija Osiguranje i reosiguranje.

Stranica 540

358

(TEKST NA POLEĐINI KNJIGE)

Knjiga Osiguranje s osnovama reosiguranja autora mr. sc. Mira Stipića sadrţi u dobroj mjeri

rezultate vlastitog istraţivanja autora. Ona je iznad prosjeĉne kvalitete i ima prednost

usporedbom s drugim djelima iz ovog podruĉja što je aktualnija i bliţa praksi osiguranja i

reosiguranja. Knjiga je vrijedna literatura potrebita studentima za izuĉavanje i sagledavanje

predmeta k cilju lakšeg ukljuĉivanja u praksu i praktiĉarima za lakše i bolje obavljanje

poslova.

Prof. dr. sc. Stiepo Andrijić

Razina izvornosti djela posljedica je autorova višegodišnjeg profesionalnog bavljenja

poslovima osiguranja. U usporedbi s drugim djelima vezanim za isti ili srodni predmet,

bogatstvom praktiĉnih primjera i prezentiranjem aktualne zakonske regulative, autor je

pridonio kvaliteti udţbenika. Prikladnost pristupa ocrtava se u postupnom uvoĊenju ĉitatelja

od pojmovnog odreĊenja, detaljnog opisa vrsta poslova do raĉunovodstva u osiguranju.

Završni dio knjige posvećen je marketingu, na klasiĉnom upravljaĉkom procesu, apliciranom

na djelatnost osiguranja. Preglednost i jasnoća u jeziĉnom i konceptualnom smislu u ovom

djelu su postignuti u visokoj mjeri. Moţe se konstatirati da postoji potreba i opravdanost

izdavanja djela.

Prof. dr. sc. Radimir Buljan

Djelo autora mr. sc. Mira Stipića pod naslovom Osiguranje s osnovama reosiguranja

doprinos je domaćoj literaturi iz podruĉja osiguranja. Naime, iako nova djela izdana

posljednjih godina postupno upotpunjuju priliĉno oskudnu literaturu iz ekonomsko-pravne

tematike osiguranja, djelo autora Mira Stipića na vrlo pristupaĉan naĉin predstavlja

problematiku osiguranja i u osnovama reosiguranja. Posebno vrijedan doprinos autora jest

snaţno potkrepljivanje deskriptivnih izlaganja primjerima i ĉinjenicama iz poslovanja

društava za osiguranje, koje obraĊuje na prikladan naĉin. Djelo će stoga korisno posluţiti kao

udţbenik studentima te kao priruĉnik djelatnicima u podruĉju osiguranja.

Doc. dr. sc. Marijana Ćurak

Djelo je dominantno visoke struĉne razine u kategoriji udţbenika, s naglašenim obiljeţjima

priruĉnika, s prepoznatljivim elementima izvornosti u pristupu rasporedu i izlaganju sadrţaja

koja se u njemu obraĊuju. Ono ima obiljeţja sliĉnih udţbenika za iste i/ili srodne predmete,

ali i novih pristupa i vrlo aktualnih statistiĉko-dokumentacijskih priloga s analizom i

komentarima najnovijih dostupnih promjena u nas i inozemstvu, posebno u odnosu na EU.

Djelo Osiguranje s osnovama reosiguranja autora mr. sc. Mira Stipića je kvalitetan i

dobrodošao udţbenik koji će popuniti prazninu u struĉnoj literaturi na studijima Ekonomije,

kao i dobrodošao priruĉnik mnogobrojnim djelatnicima u svakodnevnoj praksi na poslovima

osiguranja i reosiguranja.

Prof. dr. sc. Ţelimir Pašalić

Documents

Osiguranje s Osnovama Reosiguranja M Stipic