OSJETI

Predavanja iz Opće psihologije (br. 4)

doc. dr. Almira Isić

UVOD• Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. Nemoguće

je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja, jer se oni ne dešavaju odvojeno.

• Npr. čovjek istovremeno posmatra neki predmet i razmišlja o njemu, osjeća i poduzima akciju.

• Međutim, u cilju lakšeg razumijevanja psihičkih procesa nužno ih je pojedinačno analizirati.

• Prije svega, psihički procesi se dijele na: 1. Intelektualne/spoznajne/kognitivne procese – procesi koji nam

omogućavaju spoznaju svijeta (osjeti, opažanje, pažnja, predstave, učenje, pamćenje i mišljenje). Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenju u različite pojmove i operiranje njima.

2. Emocionalne/afektivne procese - procesi kojima doživljavamo i vrednujemo ljude, stvari, pojave, događaje i vlastite postupke.

3. Motivacioni/konativni procesi – procesi koji odražavaju aktivnost, od prostog akta do složene akcije, od jednostavnih pokreta do složenih radnji.

ODNOS OSJETA I OPAŽANJA U svakodnevnom životu na naše čulne organe djeluje mnoštvo

podražaja (svjetlosni, mehanički, hemijski, toplotni i zvučni), koje ne doživljavamo izolovano, već u cjelini.

Ne javlja se zaseban osjet boje, veličine i oblika, već se sve draži stapaju u cjelinu i stvaraju opažaj/precepcija/doživljaj.

Taj proces stapanja draži u cjelinu zove se opažaj ili percepcija, dok je osjet je utvrđivanje osnovnih karakteristika predmeta i pojava.

Osjeti su najjednostavniji psihički procesi posredstvom kojih se utvrđuju pojedinačna svojstva predmeta i pojava.

Svaki detalj (pojedinačno svojstvo) opaženog objekta je osjet, a cjelina sastavljena od detalja je opažaj.

Ta integracija pojedinačnog u cjelinu se dešava u asocijativnom području moždane kore, tj. frontalnom ili čeonom režnju.

ŠTO JE OPAŽAJ, A ŠTO OSJET?

Vidim nešto okruglo.Vidim nešto crveno.Vidim nešto maleno.Dodirujem nešto glatko.Osjećam ugodan miris.

Percipiram jabuku.

OSJETIdoživljaji izazvani

neposrednim djelovanjem podražaja na osjetne

organe

PERCEPCIJAaktivni proces organiziranja, integriranja i

interpretiranja osjetnih informacija

PRIMJER

Zamislite kako sjedite na pustoj plaži. U tom trenutku prisutan je veliki broj informacija koji iz okolnog svijeta djeluju na vas: u vaše oči ulazi svjetlo neba, zvukovi valova iako se čine blagim ulaze u vaše uši, pijesak na kojem sjedite dotiče vaše tijelo, miris mora dopire u vaš nos, a okus grožđa kojeg ste upravo pojeli zadržava se u vašim ustima.

FIZIOLOŠKA/ORGANSKA OSNOVA OSJETA

Fiziološki mehanizam na bazi kojeg se stvara osjet zove se analizator (ovaj pojam uveo je ruski fiziolog Ivan Pavlov).

Analizator se sastoji od tri dijela:

1. receptora koji prima podražaj iz vanjskog svijeta

2. senzornog živca koji prenosi nervne impulse i

3. senzornog centra u kori velikog mozga – mjestu u kojem nervna aktivnost prelazi u psihonervnu aktivnost praćenu subjektivnim doživljajem.

KAKO NASTAJE OSJET VIDA?

• Oko 90 % osjeta koje imamo čine vidni osjeti. Njime opažamo boju, oblik, udaljenost, kretanje, veličinu itd.

• Zašto imamo dva oka? Zbog tačnije procijenjosti udaljenosti predmeta oko nas.

• Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije smješteni u mrežnjači oka.

• Mrežnjača je sastavljena od dvije vrste nervnih ćelija (čepića – nervnih ćelija u obliku čepa kojim ima 6,5 miliona i štapića – duguljastih nervnih ćelija u obliku štapa kojih ima 100 miliona).

• Čepići služe za registraciju hromatskih boja (crvena, žuta, zelena i plava) i njihovih kombinacija. Najgušće su raspoređene u sredini oka u tzv. žutoj mrlji, koja predstavlja mjesto najjasnijeg viđenja pri dnevnom svjetlu. Sve dalje od sredine ih je manje, a na periferiji ih uopće nema.

• Štapići služe za registraciju ahromatskih boja (bijela, crna i siva). Njih je manje u sredini oka, a najviše na krajevima mrežnjače.

• Kvaliteta boja zavisi od dužine elektromagnetskih valova

Pod dejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači oka (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlažu se pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrične struje.

Taj nadražaj se putem očnog živca prenosi u odgovarajući centar u potiljačnom/okcipitalnom dijelu kore velikog mozga.

Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj, što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju.

Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. Pristigle informacije mozak “čita”, sređuje, tumači i vidi. Zato se kaže da oko samo gleda, a mozak vidi i doživljava

posmatrane objekte i pojave.

KAKO NASTAJE OSJET SLUHA?

Osjetni organ za slušanje je kompliciraniji od osjetnog organa za vid.

Zašto imamo dva uha? Zbog lakše lokalizacije zvuka u prostoru.

Slušni organ se anatomski i fiziološki dijeli na: vanjsko uho (ušna školjka i ušni kanal), srednje uho (čekić, nakovanj i uzengija – pojačavaju zvučne titraje koji stižu na bubnjić) i unutrašnje uho (puž i Kortijev organ).

Slušni receptori su smješteni u pužiću, tj, Kortijevom organu u kojem se nalazi 23. 000 dlačica ili receptivnih ćelija.

One reaguju na različite frekvencije (različite visine tona) i tako stvaraju zvučne impulse koji slušnim živcem putuju u slušni centar u korteksu.

Zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne, koje se prenosi na slušne košćice – čekić, nakovanj i uzengiju.

Sa uzengije vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. Puž je spiralno uvijena šupljina ispunjena slušnom tekućinom.

Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu, a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa.

Impulsi nastali u tim ćelijama putem slušnog nerva dolaze do sljepočnog/temporalnog dijela kore velikog mozga, gdje se ne vrši samo izoštravanje zvuka, nego i psihoakustička analiza.

Posredstvom njega čovjek može razlikovati zvukove od 16 do 120 Db.

Jačina zvuka se izražava u decibelima (Db)Decibeli Izvor zvuka Opasno trajanje izloženosti

0 Nikakav zvuk

30 Tiha biblioteka

40 Miran ured

50 Udaljen slab promet

60 Razgovor

70 Bučan restoran Počinje kritična razina

80 Tvornička buka Iznad 8 sati izloženo.

90 Teški kamioni Ispod 8 sati izloženo.

100 Motorna pila 2 sata

120 Rock koncert Neposredna opasno.

140 Topovska eksplozija Svaka je izlo. opas.

180 Platforma lan. raket Gubitak sluha neizbj.

KAKO SE OSTVARUJE OSJET RAVNOTEŽE I (P) OKRETAJA?

Vestibularni organ služi za osjete kretanja, vrtnje i ravnoteže.

Cijeli vestibularni organ (veličine je 1 kubnog centimetra) sastoji se od 3 polukružna kanalića, koji su ispunjeni tekućinom i stoje međusobno pod uglom od 90 stepeni.

Jedni obavljaju pokrete lijevo/desno, druge naprijed/nazad i treće gore/dole

U polukružnom kanaliću nalazi se tekućina, koja struji onog časa kada započnemo ili završimo neki pokret glavom, tijelom ili se zavrtimo.

Tekućina u kanalićima se počne kretati i nadraživati osjetne dlačice u kanalićima i time se stvaraju nervni impulsi koji putem vestibularnog aparata javljaju centru u malom mozgu o kakvom pokretu je riječ.

KAKO NASTAJE OSJET OKUSA?

Receptori za okus nalaze se na površini jezika i u stražnjem dijelu ždrijela.

Naime, to su gustativne kvržice ili papile. Obnavljaju se svaka dva do tri dana. Kvržice smještene: na prednjem dijelu jezika zadužena su za kvalitet slatko, na bočnom dijelu jezika za slano, a na gornjem dijelu za kiselo i gorko. Iz njih vire nervni končići koji prenose nervne impulse do tjemenog

dijela senzornog korteksa. Naime, do osjeta okusa dolazi kada čestice određenog hemijskog

sastava, rastopljene u tečnosti – pljuvačci djeluju na čulne organe za okus.

KAKO NASTAJE OSJET MIRISA?

Receptor za miris se nalaze u gornjem dijelu nosne sluznice, smještene u mirisnoj membrani.

Nos se sastoji od tri dijela: spoljašnjeg, dekorativnog dijela i nosne šupljine.

Nosna šupljina je podijeljena u dva hodnika u kojima se vazduh pri disanju zagrijava.

U gornjem dijelu su snopići mirisnih treplji na koje se lijepe i rastvaraju čestice mirisnih materija i plinova, te se od njih nervima prenose do centara u mozgu.

Ti centri se nalaze u senzornim centrima sa donje strane čeonog režnja.

Razlikuje se veliki broj različitih mirisa. I pored pokušaja da se mirisi klasifikuju, to do danas nije

u potpunosti uspjelo. Veoma često se u literaturu nalazi Heningova H. podjela

mirisa na šest vrsta: cvjetne, voćne, začinske, smolaste, trule i zagorjele mirise. Svi ostali mirisi predstavljaju kombinaciju i prelaze osnovnih mirisa.

KAKO NASTAJE KOŽNI OSJET?

• U koži se nalaze osjetni organi za dodir, bol, toplo i hladno, tj. Pacinijeva i Meissnerova tjelašca (osjet vibracije i podrhtavanja), Ruffinijeva tjelešca (spore promjene udubljivanja kože) i Merkelova ploča (osjet pritiska),

Osjet dodira javlja se kad se nekom mehaničkom draži nadraže receptori za dodir koje se nalaze dubljim slojevima kože. Receptora za dodir ima najviše na vrhovima prstiju i na usnama, dok su na leđima raspoređeni rijetko.

Bol nastaje kada se jave draži koje svojim intenzitetom izazivaju neprijatan osjećaj na pojedinim organima i razaraju njegov integritet.

Osjeti temperature javljaju se kada je okolina temperature viša ili niža od temperature površine kože, koja obično iznosi 32-33 stepena C.

Na jednom cm kvadratnom se nalazi oko 4 miliona ovih receptora. Centri za dodir, toplo i hladno te bol smješteni su u tjemenom režnju

korteksa u senzornoj oblasti

Eksperiment: ispitivanja osjetne diskriminacije (razlikovanja).

1. Savijte spajalicu tako da ima oblik slova U i da su joj vrhovi udaljeni 2-3 cm.

2. Stavite povez preko očiju, i neka prijatelj dotiče vršcima spajalice različite dijelove vašeg tijela.

Osjećate li dodir jednog ili dva vrška? Osjećate li nekad jedan vršak, iako vas dotiče sa dva?

Zašto?

Osjetni homunkulus. Slika čovječuljka je nacrtanana površini osjetne moždane kore, ovisno o broju

receptora u pojedinim dijelovima tijela. Izgledčovječuljka je krajnje iskrivljen.

• Sposobnost opažanja malih detalja se jako razlikuje u različitim dijelovima tijela, a najrazvijenija je u vršcima prstiju i usnicama.

• Koža je dovoljno osjetljiva da osjeti uzdignuće od samo jedne stotinke milimetra, ako pomičete prste kao slijepa osoba koja čita Braillovo pismo.

• Jedan dio istraživanja u neuroznanosti pokušava otkriti kako različiti receptori doprinose u prepoznavanju oblika nekog tijela ili teksture neke površine.

• Aktivno opipavanje je ključno za osjet dodira.• Zamislite da pokušavate uočiti razliku između različitih

uzoraka tkanina ili brusnih papira. • Kako ćete najbolje uočiti te razlike?

1. stavit ćete jagodice prstiju na uzorak

2. prijeći ćete jagodicama prstiju preko uzorka

3. neki uređaj će vam vući uzorak preko vršaka prstiju• Rezultati ovakvih eksperimenata dovode do pitanja gdje

se u mozgu analiziraju važne osjetne informacije.• Funkcionalni slikovni prikaz mozga nam daje naslutiti da

prepoznavanje teksture nekog predmeta uključuje različite dijelove moždane kore.

• Slikovni prikaz mozga nam također daje uvid u plastičnost moždane kore, pokazujući nam da se mapa tijela mijenja s iskustvom.

• Na primjer, slijepi čovjek ima više zastupljen kažiprst u svojoj osjetnoj moždanoj kori, isto kao što violinist ima više zastupljene prste lijeve ruke.

KARAKTERISTIKE OSJETA

1. Kvalitet osjeta je specifično svojstvo po kojem se pojedini osjeti bitno razlikuju jedni od drugih. On zavisi od osjetnog organa. Svi osjeti jednog osjetnog organa su slični i čine jedan modalitet. Npr. zvuk klavira, harfe, flaute i trube je istog modaliteta, ali ne i kvaliteta. Osjet plavog i gorkog razlikuju se po modalitetu i kvaliteti, dok su plavo i zeleno istog modaliteta, a različitog kvaliteta.

Što je sa osjetom jabuke i luka? 2. Intenzitet osjeta – zavisi od intenziteta podražaja. Naime,

da bi se neki podražaj osjetio, potrebno je da bude dovoljno jak/intenzivan.

• Primjeri: Ako nam komarac sleti na leđa ne osjetimo ga, jer je prelagan i ne nadražuje naše osjetne organe. Međutim, ako nas ugrize mi ga osjetimo, jer su dovoljno intenzivno nadraženi osjetni organi za bol. Ako u nekoliko litara vode kapnemo kap ulja, nećemo osjetiti da se okus vode promijenio.

Grana psihologije koja se bavi proučavanjem odnosa između draži i osjeta zove se psihofizika.

Ispitivanjem je utvrđeno da draž mora imati određenu jačinu da bi došlo do osjeta, tj. mora dostići izvjestan intenzitet da bi izazvao proces širenje nervnog uzbuđenja od osjetnog organa do mozga.

Taj najmanji intenzitet draži koji je potreban da bi došlo do osjeta naziva se apsolutni prag draži ili osjetljivosti.

Zahvaljujući psihofizičkim metodama on se može pouzdano mjeriti.

Apsolutni limen neke osobe najmanja je veličina podražaja za koji ta osoba izvještava da ga je detektirala u 50% prezentacija. Slabiji podražaji mogu biti detektirani, ali u manje od 50% slučajeva. Jači podražaji biti će detektirani u više od 50% slučajeva.

Ljudi se razlikuju u osjetljivosti na pojedinim osjetnim područjima (neki mogu biti osjetljivi na neke mirise pa je i njihov limen niži nego kod drugih).

Kod istog čovjeka limen se može mijenjati pod utjecajem različitih faktora i to najčešće psiholoških (Ako se npr. koncentriramo na neki posao/igranje karata, gledanje tv programa, rješavanje pismenih zadataka itd. Naša osjetljivost se tog časa čini manje važnim za druge podražaje; Majka novorođenog djeteta probuditi će se i najmanji glas plača djeteta, ali će mirno spavati uz buku ostalih ukućana ili uz jaki žamor uličnog prometa).

Navedeno ukazuje da na osjetljivost djeluje opće stanje nervnog sistema kao i njegova podešenost na izvjesne zadatke.

Istraživanja su ukazala na apsolutni limen detekcije i obilježja ljudskih osjetnih sistema:

1. Plamen svijeće na udaljenosti od oko 55 km u jasnoj, tamnoj noći.

2. U tihoj sobi čovjek normalnog sluha čuje kuckanje džepnog sata na udaljenosti od 6 metara.

3. Vjetar što ga stvaraju krila pčele pri slijetanju na lice. 4. Kap parfema u trosobnom stanu.5. Kašika šećera rastopljena u otprilike 7 litara vode.

Zanimljivosti: Kada bi naše uho bilo osjetljivije, mogli bismo čuti sudare molekula u zraku. Kada bi naše oči bile osjetljivije na svjetlo nešto većih valnih dužina, mogli bismo percipirati infracrvene svjetlosne valove. Da li bi to bilo dobro?

Osim apsolutne osjetljivosti osjetnih organa postoji i osjetljivost za razlike – diferencijalni prag draži ili prag razlika.

Dejstvo draži nije konstantno, pa se ni osjeti ne doživljavaju uvijek jednako. Nekada su jači, a nekada slabiji.

Da bi došlo do promjene potrebna je promjena u količini energije koja će izazvati promjenu.

Najmanja količina energije koja dovodi do promjene u registrovanju osjeta zove se diferencijalni prag draži ili prag razlika.

Primjer : Ako se nalazimo u osvjetljenoj prostoriji u kojoj gori više sijalica, a čija jačina iznosi nekoliko stotina svijeća, nećemo zapaziti da je osvjetljenje pojačano ako u sobu unesemo jednu zapaljenu svijeću. Ili, ako u ruci držimo teret od 1 kg, kad mu dodamo 2 gr, nećemo osjetiti da je teret teži.

Da bi se osjetila razlika u intenzitetu, draž mora da poraste za određeni postotak ranijeg njegovog intenziteta.

Za upoznavanje veze između jačine draži i osjeta veliku ulogu su dali naučnici Weber i Fechner.

Weber je na osnovu velikog broja mjerenja utvrdio da postoji stalan odnos između jačine draži i priraštaja draži koji je potreban da se primjeti razlika u jačini.

Konstatovao je da je uvijek isti odnos između draži i priraštaja koji je potrebno dodati da bi se osjetila razlika u jačini.

Na primjer: Potrebno je dodati svjetlosti jačine od 100 svijeća 1 svijeću da bi se primijetilo da je osvjetljenje jače, svjetlosti od 200 svijeća potrebno je dodati 2 svijeće, svjetlosti od 300 svijeća 3 svijeće, od 800 dodati 8 svijeća.

Odnos između ranijeg intenziteta i dodatnog priraštaja uvijek je 1/100.

Weberov zakon glasi: Odnos između nekog dodatnog podražaja i intenziteta osnovnog podražaja je konstantan.

Na različitim osjetima on je različit: 1. Za intenzitet osjeta iznosi 8%2. Za intenzitet jakosti zvuka 15%3. Za okus oko 20% (Da bismo povećali količinu začina u

posudi s jelom, moramo dodati više od 20% da bismo osjetili razliku u okusu).

Fechner je dalje razvio Weberova istraživanja. On je dao ime zakonitosti te ju je i još preciznije odredio. Draž mora porasti za određenu jačinu da bismo imali novi, jači osjet, i mora utoliko više porasti u intenzitetu ukoliko je prethodna draž bila jača. Ukazao je da osjeti rastu uvijek za isti intenzitet.

Fechnerov zakon glasi: Porastu intenziteta podražaja u geometrijskoj progesiji odgovara porast jačine osjeta u aritmetičkoj progresiji.

aritmetička progresija ili aritmetički niz je niz brojeva takvih da je razlika između bilo koja dva susjedna člana niza konstantna. Na primjer, niz 3, 5, 7, 9, 11, 13... je aritmetička progresija sa razlikom 2.

geometrijska progresija, ili geometrijski niz, je niz brojeva gdje se svaki član, nakon prvog, pronalazi množenjem prethodnog sa nekim fiksnim brojem, različitim od nule, koji se naziva zajednički omjer. Na primjer, niz 2, 6, 18, 54, ... je geometrijska progresija sa zajedničkim omjerom 3.

Ispitivanja su ukazala da Weber – Fechnerov zakon važi samo za draži srednje jačine te ne važi za veoma slabe i jake draži.

3. Adaptacija ili navikavanje je smanjenje osjetljivosti čulnog organa uslijed duže izloženosti podražajima.

• Pojava adaptacije prisutna je kod svih čulnih organa, i to kod nekih više a kod nekih manje. Najveću adaptaciju imaju osjet mirisa, okusa i dodira, dok osjet boli nema adaptaciju.

Adaptacija omogućuje čovjeku uspostavljanje ravnoteže sa okolinom.

Primjer: U zagušljivoj prostoriji brzo se adaptiramo i poslije izvjesnog vremena imamo slabiji osjet zagušljivosti/smrada. Kada uđemo u tamnu prostoriju prvobitno ne vidimo ništa, ali poslije kratkog vremena počinjemo raspoznavati objekte u prostoru. Kada iz tamne prostorije opet izađemo na sunčevo svjetlo, sunčevo svjetlo je toliko jako da iritira naše oči i ostajemo na nekoliko trenutaka “zaslijepljeni.” Kada ulazimo u toplu ili hladnu vodu, u prvom trenutku je neizdrživo vrela ili hladna, a poslije izvjesnog vremena podnošljiva.

Eksperiment br. 1 : Pripremite tri veće posude s vodom: 1. u jednoj neka bude vruća voda, 2. u drugoj neka bude obična hladna voda iz vodovoda3. u trećoj mlaka voda temperature od 25 do 30 stepeni C.• Stavite jednu ruku u posudu sa vrućom vodom, a drugu u

posudu sa hladnom vodom i držite ih uronjene 1 minutu. • Nakon toga, stavite obje ruke istovremeno u posudu sa

mlakom vodom. • Učinak: Na ruci koja je bila u vrućoj vodi osjetiti ćete da

ste ruku stavili u hladnu vodu, a ruci koja je bila u hladnoj vodi osjetiti ćete da ste je stavili u toplu vodu.

Eksperiment br. 2: Treba vam:

1. metalna šipka, duga otprilike jedan metar, na primjer drška za ručnik, i

2. dvije kante vode. U jednu kantu nalijte vruću vodu (ne prevruću), a u

drugu što hladniju vodu. Stavite lijevu šaku u jednu kantu, desnu u drugu, i držite

tako barem jednu minutu. Onda izvadite šake, brzo ih obrišite o ručnik, i primite

metalnu šipku. Osjećat ćete kao da su dva kraja šipke različit e temperature, iako nisu. Zašto?

4. Trajanje/perzistencija osjeta – je prisustvo osjeta i nakon prestanka djelovanja podražaja.

Primjer: Ako uslijed sunčanja pogledamo Sunce na tren i nakon toga zatvorimo oči, još neko vrijeme ćemo vidjeti Sunce. Nakon prestanka razgovora s prijateljem i dalje čujemo njegov glas.