;ormi $ovo$e $o to#a $a mu rje&enja $jeluju #otovo
in;antilno i naivno, a zapravosu primarno temeljna. Slikanje
postaje stanoviti o-lik pro+esualnosti, neprestano$jelovanje u kome
poje$ina"no ostvarenje pa$a u $ru#i plan/ primarno je slikanjekao
ekstaza, potpuno sje$injenje slikara i slikarstva. Samoa, praznina,
pasivnost,nela#o$a i tjesko-a, koji su tako prisutni u svim
nje#ovim $jelima, #otovo kao
nekakvi stereotipi, mo#u #a na neki na"in imenovati vje"nim
:i$om 3rvatsko#slikarstva. < u tom svom stalnom tra#anju za
istinom, ka$a Herman slika ?u#u(197.!, svoje poslje$nje $jelo,
$ijeli #a sve#a petD&est #o$ina o$ pojaveneoekspresionizma koji
se tako -om-asti"no pojavio na europskoj i ameri"kojlikovnoj s+eni
i u "ijem se $ru&tvu nije na&ao, kao je$an o$ iskonski3 ako
ne inajva*niji3 ali preuranjeni3 prota#onista.
