Osmrtnica je tekstna vrsta (otisnuta na papiru, objavljena u novinama ili preko radija) koja obavjetava o ijoj smrti. Svaka osmrtnica ima ve ustaljen grafiki izgled kao i esto koritene formule. Ime je najvaniji dio osmrtnice i esto je napisan formulama: X je umro; X nas je zauvijek napustio/ostavio; X je blago usnuo itd. Osim imena i prezimena nekad se navodi titula, nadimak, zanimanje, za ene djevojako prezime, oevo ime, mjesto stanovanja, datum roenja i smrti. Obavijest o smrti obino sadri i podatke o: emocijama izazvanim smru (u dubokoj boli, oaloeni), krugu adresata (javljamo rodbini, prijateljima), odnosima s pokojnikom (moj/na, otac/suprug/prijatelj), o okolnostima smrti (nakon duge/kratke/teke bolesti, iznenada), datumu i mjestu smrti/ivotnoj dobi (u utorak 8. travnja u 85. godini) Prilaem dva primjera osmrtnica: jedna naa i jedna s njemakog govornog podruja.

Slika 1.1. hrvatska osmrtnicaSlika 1.2. njemaka osmrtnica

Ve na prvi pogled osmrtnice se razlikuju grafiki oblikovanjem, a potom u sadraju to je odraz konvencija odreene kulturne zajednice i situacije. Hrvatska osmrtnica sadrava sliku pokojnika dok njemaka ne. U ovom sluaju njemaka osmrtnica je slubenog tipa pa na kraju ne piu imena oaloenih lanova obitelji ve se podrazumijeva da je to cijeli kolektiv kole u kojoj je pokojnik radio. Na kraju nae osmrtnice nalaze se imena oaloenih lanova obitelji, blinjih i prijatelja. Sredinji dio obje osmrtnice obuhvaa pokojnikovo ime koje se na obje osmrtnice nalazi na istom mjestu. Hrvatska osmrtnica sadrava i sliku kria preko kojeg je palmina granica (koje nisu rijetkost u njemakim i panjolskim osmrtnicama). Uobiajeno je da osmrtnice sadravaju obavijest o smrti i pokopu pokojnika, no ove potonje nema u hrvatskoj osmrtnici. Zavrna formula je ve ustaljena struktura i glasi: Poivao/la u miru, Pokoj vjeni daruj mu Gospodine, Neka mu je laka zemlja. Takvu formulu nalazimo u naoj osmrtnici dok u njemakoj imamo samo lijepo sjeanje na pokojnika. estitka za godinjicu braka

estitke se u literaturi o tekstnoj lingvistici ubrajaju meu ekspresivne tekstove, kojima se izraavaju osjeaji ili stvaraju drutveni odnosi. estitke objavljene u medijima (u tisku, na radiju, televiziji) prema tipu pripadaju javnoj komunikaciji u kojoj privatni poiljaoci putem medija alju poruku privatnim recipijentima. Krug poiljaoca i recipijenata ogranien je i uglavnom u njega spadaju lanovi ue obitelji. Samo se u hrvatskom korpusu estitke upuuju teti i tetku, prijateljima, kumovima i dr. U njemakom korpusu recipijenti esto ne pripadaju obitelji, ali se uvijek radi o osobama s kojima su poiljaoci vrlo bliski. estitke kao i ostale tekstne vrste imaju svoju specifinu strukturu. One odgovaraju kome se to estita, koji povodom i tko estita. U njemakom jeziku koristi se glagol gratulieren u bezlinom obliku ili u 1. licu jednine: es/wir gratulieren zum Ehrentag. U njemakom govornom podruju elje su uglavnom iste kao kod nas, to su openite elje: ljubav, zdravlje, sve najbolje i najljepe.

Uobiajeno je da se u etitkama navodi ime i prezime recipijenta, no u njemakom jeziku navodi se samo ime.

pr. Lenchen und Heinz, direktno oslovljavanje liebe Mama, lieber Papa, obraanje posvojnom zamjenicom u dativu i imenom Dir liebe Dorli und Dir lieber Hansi.Nakon poslane estitke u hrvatskom jeziku slijedi obino usmena zahvala, dok je u njemakom nerijetko pismena. Umetanje stihova i citata u estitke mnogo su ei u njemakom jeziku.

Ivaneti, Nada (2003.), Uporabni tekstovi, Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 88./89.

Ivaneti, Nada (2003.), Uporabni tekstovi, Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 188.

Ivaneti, Nada (2003.), Uporabni tekstovi, Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, str. 190./191.