Osnovna škola KLINČA SELA, školski list KLINČEK broj 1, šk. god. … · obitelj muhara. To su otrovne gljive, zato nastavljam put dalje. Između dviju grana pauk je ispleo mrežu

Osnovna škola KLINČA SELA, školski list KLINČEK broj 1, šk. god. 2010./2011.

2


SADRŽAJ

�� ------------------------------------------------------------- 3

��- �� ---------------------------------------------------------- 4

��. ------------------------------------------------------------- 7

�� J�� ------------------------------------------- 10

�J�� J� ---------------------------------------------------- 11

�� -------------------------------------------------------- 13

��J�Ž�� ------------------------------------------------ 15

��Ž��J� ------------------------------------------------------ 16

Ž�� ----------------------------------------------------- 18

�� ---------------------------------------------- 19

�� J -------------------------------------------------------- 23

��J��J� -------------------------------------------------------- 24

�� ------------------------------------------------- 25

�� --------------------------------------------- 27

3


Klinček šk. god. 2010. / 2011. broj 1

Osnovna škola Kl inča Sela

UVODNIK Poštovani čitatelji! Nakon nekoliko godina stanke naša mlada novinarska družina ponovo pokreće školski list Klinček. U borbi s vremenom kojeg

imamo sve manje i tehnikom koja nam često zakazuje kad se tome najmanje nadamo, tijekom školske godine marljivo smo

pisali i prikupljali tekstove o važnijim događanjima u našoj školi i napokon priveli kraju izradu školskog lista. Bilo nam je

poučno i zanimljivo izrađivati ga, nadamo se da ćete sa zanimanjem i veseljem čitati sve što smo Vam pripremili. To bi nam bio

veliki poticaj za daljnji rad. Također Vas pozivamo na suradnju. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali ili na bilo koji drugi

način doprinijeli izradi ovog lista.

Vaši novinari

Uredništvo: Matea Prstac Ana Jurković Valentina Lafter Ana Žunec Laura Cvetković Dijana Kolinger Klara Guštek Ivana Brajković Magdalena Topalović Kristian Rački Tomislav Vučković Matija Bašić Nevenka Drlje, prof.

4


EKO ŠKOLA

Naša škola već sedam godina ima status eko-škole. Tomu su pridonijeli brojni projekti i aktivnosti naših učenika i učitelja. Svake dvije godine obnavljamo svoj status eko-škole svečanim podizanjem eko-zastave na Dan škole. Proglas naše eko-škole je „Voda je kraljica života“. Također imamo eko-himnu i eko-kodeks.

Tijekom godine osmišljamo projekte s različitim eko-temama koje pripremamo i realiziramo po skupinama i predstavljamo na projektni eko-dan.

Otpad nije „smeće“

Tema ovogodišnjeg Eko-dana u našoj školi je Razvrstavanje

otpada. I ove godine smo organizirali niz aktivnosti kojima

smo pokazali da savjesno i odgovorno moramo pristupati

otpadu. Na radionicama smo istraživali vrste otpada, načine

njegovog zbrinjavanja, ali i načine kako ga iskoristiti i

zagospodariti njime. Tog dana smo oslikavali stare kutije i

boce, prikupljali i reciklirali stari papir, ukrašavali limenke i

boce te pisali pisma i poruke prirodi. Naučili smo dosta toga

o otpadu, vrlo je opasan, ali možemo zagospodariti njime.

Svatko od nas treba početi od sebe, treba biti ekološki

osviješten. To se ne postiže preko noći. Potrebno je puno

truda, volje i znanja, a vremena nemamo jer iz dana u dan naš

planet je sve zagađeniji. Stoga, pokrenimo se, počnimo od

sebe, zajedno sa svojom obitelji, a onda sa školom i širom

zajednicom.

Ana Jurković 7.r

Oslikavamo ljepši svijet

Uvijek postoji komadić svemira

koji možemo popraviti,

to smo mi sami.

MMM odna revijaodna revijaodna revija

5


EKO ŠKOLA

INTERVJU S UČITELJICOM ĐURĐOM ZAJC

EKOLOZI U SRCU, GLAVI I RUKAMA

Ove godine Osnovna škola „ Klinča Sela“ obnavlja svoj status eko-

škole. To će se obilježiti podizanjem eko-zastave na sam Dan škole.

Statusu eko- škole su pridonijeli mnogi projekti i aktivnosti naših

učenika i učitelja.

Razgovarala sam s gđom. Đurđom Zajc, učiteljicom biologije,

voditeljicom Eko - skupine i predsjednicom našeg školskog Eko-

odbora .

�� Naša škola je stekla status eko–škole prije 6 godina. Koje

odlike škola mora imati da bi stekla status eko–škole?

Status eko–škole može steći svaka škola koja se za to prijavi udruzi

„ Lijepa naša“. Tada mora proći program u 7 koraka: osnovati odbor

eko–škole, ocijeniti stanje okoliša, izraditi program, pratiti stanje i

ocjenjivati, raditi prema nastavnom programu, obavještavati javnost

i uključivati medije te izraditi eko–kodeks.

�� Koja su obilježja naše eko–škole? Npr. eko–kodeks, eko-

himna...

Proglas naše eko–škole je „ Voda je kraljica života “. Taj proglas se

nalazi na vratima svake učionice. Dostupan je svakom učeniku i

svim zaposlenicima. Također imamo eko-himnu i eko-kodeks.

�� Koji su naši ključni eko–projekti? Na koji način ih

provodimo?

Naši ključni eko–projekti za ovu školsku godinu su osmišljeni na

temu„ promet“. Projekti se pripremaju po skupinama. Učenici se

uključuju u skupinu u koju žele. Ti se projekti onda prezentiraju

svim učenicima na projektni eko–dan.

�� Vi ste i predsjednica Eko–odbora. Koje su njegove zadaće?

Eko-odbor se sastaje nekoliko puta godišnje. Donosi program rada,

raspravlja o svim pitanjima rada eko–škole i daje ideje i smjernice

za daljnji rad.

�� Sljedeći tjedan je Dan škole kada ćemo obnoviti i status

eko–škole. Na koji način ćemo to obilježiti?

Dan škole obilježit ćemo prigodnim programom. Najprije će biti

priredba u školskoj dvorani, a nakon toga ćemo svečano podići eko–

zastavu ispred škole. Ta čast će pripasti eko–redarima, i to onima

koji su ove školske godine najmarljivije obavljali eko–zadatke.

Najbolji eko–redar je Valentina Majdandžić, učenica 7.a razreda, i

ona će podizati eko-zastavu. Pomagat će joj Tomislav Vranić i

Marko Gunjarić, učenici 7.b razreda, koji su također marljivo

obavljali eko–zadatke.

Akcija skupljanja starog papira

Učiteljica Đurđa Zajc

6


EKO ŠKOLA

�� Ove školske godine smo bili domaćini smotre eko-škola

Zagrebačke i Karlovačke županije. Jesmo li opravdali status

eko-škole? Kakve su reakcije predstavnika udruge „ Lijepa

naša “ i ostalih eko–škola?

Da, ove školske godine smo bili domaćini susreta eko–škola Karlovačke i Zagrebačke županije. Susret je bio uspješno organiziran i uspješno proveden. Mi smo svakako opravdali status eko-škole. Kakve su reakcije predstavnika udruge „ Lijepa naša“ i ostalih eko–škola, nije mi poznato. To pitajte ravnateljicu škole, pretpostavljam da bi to ona mogla znati.

�� Planirate li neke dodatne projekte kojima bismo još više

poboljšali naš eko–status?

Dodatni projekti stavljeni su na izbor svim učiteljima škole. Svaki

učitelj može u okviru SRO-a ili svog predmeta obraditi ekološke

teme.Ekološke teme su brojne. Ekologija nije samo briga o okolišu,

zbrinjavanju otpada, briga o biljkama i životinjama i njihova zaštita,

nego je briga i o vlastitom zdravlju, psihičkom i fizičkom, o odnosima

među ljudima itd.

Znači, ekologija se provlači kroz sve pore našega života i

rada i zato svatko tko u tom smislu učini barem nešto,

poboljšava i naš eko–status.

�� Kako biste komentirali ekološku osviještenost učenika naše

škole? Koliko sudjeluju u eko-aktivnostima?

Učenici vrlo rado sudjeluju u eko- aktivnostima u školi. Ekološka

osviještenost naših učenika je prosječna, to znači niti bolja, niti gora u

odnosu na neku drugu eko-školu. Sigurna sam da bi ekološka

osviještenost mogla i trebala biti veća i bolja, no ekološki odgoj se ne

događa samo u školi. On potječe, u prvom redu, od obitelji pa onda od

škole i od društva u cjelini.

Svatko treba poraditi na sebi, usaditi u svoje srce ljubav prema prirodi,

ljubav prema svemu oko sebe, ljubav prema svim ljudima. Onda će i

ekološka svijest doći sama od sebe, lagano, bez napora, spontano. Tada

ćemo biti pravi ekolozi,ekolozi u srcu, u glavi i u rukama. Osjećat

ćemo, misliti i djelovati ekološki i život će nam biti ljepši i kvalitetniji.

Laura Cvetković

Eko – redari

Susret eko-škola

Pisma prirodi

7


LIDRANO

Lidrano u Pisarovini

Lidrano je smotra, literarnih, dramsko-scenskih i novinarskih radova.

Ovogodišnja međuopćinska smotra je održana 28.siječnja u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Pisarovini. Nakon okupljanja sudionika i doručka službeno je otvoren susret na kojem smo mogli vidjeti 20-ak pojedinačnih i skupnih dramsko-scenskih nastupa.

U kategoriji pojedinačnih dramsko-scenskih nastupa našu školu su predstavljale Nikolina Nosek, Petra Bilobrk i Ana Žunec koja je svojom recitacijom Lastavice osigurala prolazak na županijsku razinu Lidrana.

Skupni nastup su imale učenici 3. razreda s igrokazom Lažeš, Melita i dramska skupina viših razreda s igrokazom Hamlet i Ofelija.

U kategoriji literarnih radova svoje literarno umijeće su pokazali učenici Gabriela Budišćak, Mirjam Valičević, Antonija Srpak, Mateo Pučar i Valentina Pavlović.

Novinarskim radom (intervjuom Ekolozi u srcu, glavi i rukama) se predstavila Laura Cvetković koja je također osvojila prolazak na županijsku razinu.

Svi sudionici su oduševljeni ovogodišnjim Lidranom. Ponosni su što su svojim radovima predstavljali školu i ostvarili vrlo dobre rezultate. Mogli su vidjeti dobre nastupe i osjetiti ugodnu atmosferu Lidrana. A i rodila su se neka nova prijeteljstva.

S nestrpljenjem čekamo sljedeći Lidrano na kojem ćemo sigurno sudjelovati, a nadamo se da će nam se pridružiti i mnogi drugi učenici

Ana Jurković

Da sam kiša

Kada bih mogla birati između

Snijega, vjetra, oluje i kiše,

izabrala bih kišu i to onu ljetnu, toplu, sa sitnim kapima.

Naredila bih vjetru i gromovima da prestanu puhati i grmjeti.

Jedino tada bi me ljudi voljeli i radovali bi mi se.

Došla bih tiho i iznenada zatekla ratare u polju,

djecu na igralištu, kupače na plaži ili u moru.

Oprala bih livade, voćnjake, prašnjave gradske ulice i seoske putove,

kućne krovove, automobile i u pješčanicima dječje igračke.

Namočila bih oranice, vrtove i cvjetnjake, razbistrila mutnu vodu u

rijekama i jezerima, a presušeni potoci bi ponovno potekli.

Iz njega bi vodu pile srne i jeleni i čekali da poslije kiše trava zazeleni.

Svi bi bili sretni govoreći:

“Ova kiša je došla u pravi čas, to je spas za sve nas“

Ah, da sam kiša.

Gabriela Budišćak, 6. r

Ana Žunec

Nikolini monolog

Lažeš, Melita 4.b

8


LIDRANO

Sretno djetinjstvo

Mislim da bi sva djeca svijeta trebala imati sretno djetinjstvo. Dječji svijet bi trebao biti ispunjen smijehom, igrom i veseljem.

Moje djetinjstvo je takvo. Ja sam sretno dijete. Živim bezbrižno jer imam svoje vjerne čuvare koji brinu o meni i čuvaju me. To su moji mama i tata. Uvijek su tu kad ih trebam.

Kad zatrebam pomoć oko zadaće, oni mi pomognu. Ako sam bolestan, brinu o meni. Zaigram li nogomet, oni su moji najvatreniji navijači.

Nogomet je meni najvažnija stvar u životu i jedan od razloga mog sretnog djetinjstva.

Sretan sam jer imam i najbolju sestru na svijetu. Starija je od mene i to je jako dobro jer od nje svašta naučim.

Sretno djetinjstvo čine i prijatelji, igra i druženje s njima. Važna je i škola koju ne volim uvijek, ali volim petice.

Ponekad gledam kuhare u televizijskim emisijama. Uvijek kažu da je za dobro i ukusno jelo važno imati puno različitih sastojaka i začina. Tako ja zamišljam i djetinjstvo. Da bi bilo sretno, trebamo važne sastojke; najviše ljubavi od tate i mame, puno smijeha sa sestrom, dosta igre i druženja s prijateljima, nogometa u neograničenim količinama, malo manje škole i učenja, ali puno petica. I kad sve to imate, možete „skuhati“ jedno jako sretno djetinjstvo.

Mateo Pučar 5.r

Šetnja šumom

Jesen je. Šećem šumom. Pod nogama osjećam šuštanje

uvelog lišća. Puše lagani vjetar i nosi listove na sve strane. Ponekad

pored mene padne kesten u bodljikavom ogrtaču.

Prošle je noći padala lagana kiša, a pored panja izrasla je

obitelj muhara. To su otrovne gljive, zato nastavljam put dalje. Između

dviju grana pauk je ispleo mrežu na kojoj su zastale kapljice rose. One

svjetlucaju kao kristali. Malo dalje srećem brezu obučenu u svečanu

jesensku haljinu. Stablo do nje obraslo je mahovinom po kojoj se dva

pauka igraju lovice. Čuju se ptice, i one, kao i ja, uživaju u šetnji

šumom. Uskoro nailazim na mravinjak. Njegovi su vrijedni stanovnici

neprestano u pokretu…izlaze, ulaze noseći i spremajući hranu za

zimske dane. Odnekud se pojavila i vjeverica. Pogledala me i brzo

otrčala u svoju duplju.

Šetnja šumom se bliži kraju. Pokušavam izbjeći blatnu

lokvu, a kesten mi pade na glavu. To se šuma pozdravlja sa mnom i

poziva da je opet posjetim.

Valentina Pavlović 5.r

Moja domovina

Moja se domovina zove Hrvatska. Ima oblik ptice

raširenih krila. Ona ima najljepše more na svijetu. Prelijepe brežuljke i

planine. Lijepe zavičaje. Hrvatska ima lijepu prirodu i parkove. Ona

ima dugu povijest i bogatu kulturnu baštinu.

Mnoge zanimljive nošnje, kulturne običaje i spomenike. Sve ono što je

lijepo, ona to ima. U njoj žive dobri i ljubazni ljudi.

Volim ju zato što sam se u njoj rodila i zato što sam u njoj sretna.

Mirjam Valičević 3.b

Poklopljene kazaljke

Kad sam kod kuće sama,

telefonom me zovu

i tata i mama.

Gledam na sat,

a kazaljke se polako šeću,

okolo naokolo,

sve dok se mala ne sakrije pod veću.

Često se desi da u tom trenu baš,

zazvoni telefon naš.

I tada znam,

iako sam u kući sama,

na mene misle i tata i mama.

Antonija Srpak 4.b razred

Petrin nastup

9


LIDRANO

Dramska družina

Dominik i Petra kao Hamlet i Ofelija

Nagrađena Laura

10


HUMANOST NA DJELU

Dan humanosti i tolerancije

Svake godine naša škola u sklopu Dana škole organizira i Dan humanosti i tolerancije. Na taj dan se svi trudimo biti humani i učiniti nešto za druge. Evo kako to radimo.

Pripreme za taj dan počinju puno ranije, tijekom slobodnih aktivnosti i na satovima razrednog odjela zajedno s učiteljima planiramo i pripremamo aktivnosti za taj dan.

Svaki razred prikuplja i izrađuje različite predmete koje tog dana prodaje na svom štandu.

Ove godine smo zaista imali šaroliku ponudu. Na štandovima se moglo naći različitih ukrasa, crteža, nakita, odjeće, knjiga, suvenira, čestitki pa čak i hrane i pića. Tolerancija i humanost su za mene nešto najbolje na svijetu. I naša škola obilježava taj dan. Moj razred će prodavati različite predmete i tako skupljati novac za one kojima je potreban. Trebali bismo svima pružiti mogućnost da imaju poput nas. Svaki čovjek je jednako važan, i onaj siromah ili bogataš, crni ili bijeli, mladi ili stari. U sebi moramo imati razumijevanja za sve ljude, moramo biti tolerantni. Toleranciju nam je darovao Bog da je iskoristimo na što bolji način.

Ana Žunec

Imali smo velik broj posjetitelja koji su s užitkom i veseljem razgledavali i kupovali naše radove i proizvode. Sva prikupljena novčana sredstva smo, kao i svake godine, dali u humanitarne svrhe.

Ovakvih akcija bi trebalo biti što više, ne samo u našoj školi nego i svugdje jer na taj način pomažemo drugima, a i mi sami se osjećamo dobro i korisno. Ja bih htjela da svaki čovjek bude sretan, da bogatiji pomažu siromašnijima. Htjela bih da u svijetu ne bude ratova, da se ljudi vole i međusobno pomažu jedni druge. Nadam se da bi svijet tako bio bolji.

Valentina Lafter

Prodaja vlastitih umjetničkih radova

Sedmi be s razrednicom gđom. Major

Šarolika prodajna izložba

11


TJEDAN ČITANJA

Tjedan čitanja i pisanjaTjedan čitanja i pisanja

Mnogi učenici imaju negativne asocijacije na riječ knjiga. Ja knjigu gledam na sasvim drukčiji način, ona je za mene izvor znanja, put u neki drugi svijet, susret sa stvarnim ili nestvarnim likovima. Ponekad sam sretna kada mogu „ući“ u svijet knjige, svijet zaštićen od stvarnoga. Tada se osjećam kao promatrač koji prati likove i događaje kao da su stvarni, ali opet samo moji. Kad zatvorim knjigu, oni ostaju unutra.

Svake godine u našoj školi se održava Tjedan čitanja. Cilj tog projekta je približiti učenicima čitanje, motivirati ih da čitaju lektire, ali i naučiti ih kako se služiti knjigom.

Niz anketa pokazuje da učenici naše škole ipak vole čitati, no ima i onih koji lektire prepisuju s interneta, ne vole čitati. Njihova opravdanja su najčešće: knjiga je dosadna i predugačka, to mi neće trebati u životu i sl.

Ovakvim projektima uvelike pomažemo učenicima. Tom prigodom našu školu posjećuju mnogi književnici, glumci, novinari i predavači kao što su: Melita Rundek, Jozo Vrkić, Željka Horvat – Vukelja, Gordana Glibo, Hrvoje Zalar, Branka Primorac, Jadranka Čunčić – Bandov, Sunčana Škrinjarić i mnogi drugi.

Predavanja i radionice su organizirane za svaki razred, kako u

matičnoj školi, tako i u područnim. Reakcije učenika su vrlo dobre, rado govore i pišu o susretima s književnicima.

Ove godine tjedan čitanja smo posvetili pisanju kako bismo učenike potaknuli da stalno vježbaju pisanje, pišu pisanim slovima i poštuju pravopisna pravila. To se nastoji poticati tijekom cijele školske godine na svim nastavnim predmetima.

Matea Prstac

SUSRET S KNJŽEVNIKOM JOZOM VRKIĆEM

U učionici 3.a razreda okupili smo se svi učenici iz prvih i trećih razreda. Nestrpljivo smo čekali da se pojavi kniževnik Jozo Vrkić. Zanimalo nas je kako izgleda i što će nam pričati. U razred je ušetao čovjek s brkovima i bradom. Sjeo je za učiteljičin stol. Predstavio nam se i pričao o princezi i troje braće. Priča je bila zanimljiva. Nakon toga mogli smo mu postavljati razna pitanja. Neki su pitali o raznim knjigama, vješticama i dinusaurima, a on je odgovarao i smijao se. Najzanimljivije mi je bilo kada je pričao o tragovima iz vremena dinusaura, o malenom kitu na kojeg se srušila stijena i o čarobnom zvoncu koje nosi svugdje sa sobom u džepu. Kad je zazvonilo školsko zvono, naš je susret završio. Bilo mi je jako zanimljivo.

Antonija Srpak

Jadranka Čunčić- Bandov

Kada smo se svi skupili u dvorani, predstavila nam se spisateljica kratkih igrokaza Jadranka Čunčić- Bandov. Prije nego što je počela glumiti svoje igrokaze, rekla nam je da već dvadeset godina glumi, a već deset godina glumi sama. Neke igrokaze smo imali u našim knjigama iz hrvatskog. Jedan od najzanimljivijih igrokaza mi je Učena sova. Za svaki igrokaz Jadranka je napravila svoje lutke. Neke su bile od čarapa, tkanine, podmetača, tikava, kutija od jaja i slično. U dva igrokaza su trebali i učenici. Spisateljica je napravila lijepe lutke, a neke smo lutke morali pogađati koje su to bile životinje. Sve smo ih pogodili, pa nas je Jadranka pohvalila. Kako je sat sve brže i brže prolazio, morali smo se rastati od nje. Predstava poznate spisateljice mi je bila jako zabavna i zanimljiva.

Ana Matulin

Jadranka Čunčić- Bandov

Susret sa spisateljicom kratkih igrokaza bio je poseban. Kao da se cijeli razred sprijateljio sa spisateljicom. To kako ona radi likove i uči tekstove, nevjerojatno je. Ja mislim da ona zna više tekstova nego što netko može zamisliti. Prozvala je par dječaka i djevojčica da glume s njom. Jadranka Čunčič– Bandov vrlo je šaljiva i zabavna. Glumila je neke igrokaze koje smo već pročitali i neke koje nismo. Reklo bi se da se uklopila u naše društvo. Jadranka Čunčić– Bandov mi se jako sviđa kao spisateljica i kao osoba.

Laura Kufrin

12


TJEDAN ČITANJA

Anketa

Pitali smo učenike koliko čitaju i koje vrste književnih djela. Saznali smo i pišu li pisanim slovima. Ovo su rezultati ankete.

13


MASKENBAL

Maska na mom licu

Svatko od nas bi barem na jedan dan htio staviti masku na lice i biti netko drugi. Ove godine smo tu priliku dobili u školi. Organiziran je maskenbal prilikom kojeg su učenici mogli pokazati svu svoju kreativnost. Uz niz natjecateljskih aktivnosti, glumačkih i plesnih nastupa, pred žirijem i publikom su predstavljali svoje maske te su izabrane i nagrađene najbolje i najkreativnije.

Četvrtaši s učiteljicom ISPOD MASKE

Bliži se vrijeme maškara. To je vrijeme u kojem postajemo netko drugi i uživljavamo se u tu ulogu što više možemo i znamo. Djevojčice se vesele tome što će na jedan dan postati vile i princeze, a dječaci se vesele supermenu, nindžama kornjačama i sličnim junacima.. No, što je s odraslima? Zašto se oni ne maskiraju?! Samo zato što je to za djecu? Pa iskreno, ne bih se baš složila s time. Današnje vrijeme postalo je užasno. Svi lažu, kradu, svađaju se. Vrlo je teško naći poštenog čovjeka, a još teže pravog prijatelja. Svi mi nosimo maske i u stvarnom životu. Ponekad je to dobronamjerno, zato da nekoga zaštitimo ili ga poštedimo nečeg lošeg. Ali uglavnom je to sve više nešto loše, kao naprimjer, laži u svoju korist, glumljenje prijatelja nekome, samo kako mi ne bismo ostali sami i slične stvari. Prijateljstvo je nešto u čemu moraju sudjelovati sve strane, nešto što dolazi spontano. Tamo mora prevladavati iskrenost jer je to nešto najvrjednije i najcjenjenije u mom životu. Znam da ni ja nisam uvijek savršena i najbolja, ali ja se bar trudim biti fer prema nekome. Ne nosim masku, a kamoli više njih jer sam od malih nogu učila da moram biti ono što jesam te da se neću uvijek svidjeti svima, da moram prihvatiti i prigovore kao pohvale ako su dobronamjerni. Svijet je prelijep da bismo živjeli pod maskama. Moramo se suočiti s dobrim i zlim. Ostavimo maske za maskenbal! J

Nikolina Šeper, 8.r

Ples pod maskama Što je ispod maske?

Mnogi ljudi se pretvaraju da su nešto drugo što zapravo nisu. Ta pojava se još naziva i dvoličnost, a događa se svugdje u svijetu jer se ljudi žele prikazati boljima i drukčijima nego što jesu. Bilo djeca ili odrasli.

Kod djece se to pak događa u školi jer se žele nekako istaknuti pred prijateljima. Počnu psovati, činiti nešto loše i izazivati druge što nikako ne može biti dobro. Neki čak počnu pušiti cigarete ili konzumirati alkohol i ostale štetne tvari. Sve većom konzumacijom tih sredstava postaju ovisnici što u većini slučajeva završava smrću ili dobivanju mnogih zaraznih bolestiju. Samo se rijetki uspiju odviknuti od tih štetnih tvari. Njihovi roditelji to pak pokušavaju spriječiti različitim kaznama ili razgovorima, no djeca su vrlo tvrdoglava pa ne slušaju svoje roditelje jer oni misle da su najpametniji.

Neki su prisiljeni krasti i činiti druga kaznena djela samo kako bi preživjeli i prehranili sebe i svoju obitelj i pružili im krov nad glavom. To već prerasta u državni problem.

Moj savjet svim ljudima je da dvoličnost i pretvaranje nikako ne mogu biti dobri. Najbolje je biti svoj jer tako prikazujemo pravog sebe i ono što zapravo jesmo.

Josip Šoški 8.r

I maske se zabavljaju

14


MASKENBAL

Tko je ispod maske?

Pobjednici maskenbala Pohvala za masku

15


KNJIŽEVNI SUSRET

Susret s Melitom Rundek

Naši šestaši su početkom svibnja imali zanimljivu gošću,

književnicu Melitu Rundek.

Piše odmalena, a svoje prve radove objavljuje u školskom listu.

Poznata je po romanima za djecu i mladež; Psima ulaz zabranjen,

Mirko i sedam prigovora, Kupit će ti tata koturaljke i Haj, ja sam

online.

Njezine knjige rado čitamo za lektiru jer najbolje razumije i oslikava

naš dječji svijet.

Za vrijeme susreta govorila je o sebi i svojim romanima, imali smo

mnogo pitanja na koja je strpljivo i s veseljem odgovarala. Željeli

smo znati sve o njezinim likovima, posebno iz romana Hej, ja sam on

line jer glavni lik romana je tinejdžer, korisnik jedne društvene mreže,

a poznato je da smo gotovo svi članovi Facebooka, stoga nas je

zanimalo što misli o internetu, raznim društvenim stranicama i

prepisivanju lektira s interneta.

Književnica se ne protivi internetu iako mladi tamo provode sve više

vremena. Kaže da internet i knjige nisu u sukobu. Važno je sa smo

svjesni prednosti,ali i opasnosti koje nudi internet. I sama se učlanila

na neke društvene mreže, pišući ovaj roman, kako bi bolje razumjela

likove. Priznaje da se ponekad osjeća tužno dok piše jer se previše

uživi u likove. Njezin recept za dobru i zanimljivu knjigu je da uvijek

moramo u stvarnost ubaciti i malo mašte.

Valentina Lafter

Roman Hej, ja sam on line govori o dječaku Gizmi koji se na

nagovor prijatelja učlani na najnoviju stranicu coolex. Dječak je inače

povučen i šutljiv, želi barem u virtualnom svijetu imati prijatelje,

pisati što želi, upoznati i djevojku i sl. Međutim nailazi na niz

neočekivanih situacija, osim prijatelja dobio je i neprijatelja. Iako

roman završava sretno, prikazuje nam jednu svakidašnju situaciju.

Mladi ljudi iz različitih razloga žele se uključiti na

Susret s književnicom

različite društvene mreže. Ponekad se ne mogu ostvariti u stvarnom

svijetu pa pokušavaju u virtualnom. Često ne znaju da u virtuanom

svijetu prijete mnoge opasnosti, lažna, opasna poznanstva, lažni

prijatelji. Ako nismo oprezni, možemo se uvaliti u velike probleme.

Mlade ljude treba informirati o svemu što internet može ponuditi i

poticati ih da ga koriste za znanje i zabavu.

Klara Guštek

16


ISTRAŽIVANJE

ZLOUPORABA MOBITELA U ŠKOLI

Danas je teško zamisliti život bez mobitela. Nudi niz

mogućnosti koje nam olakšavaju svakodnevni život. Prvenstveno ga

koristimo za razgovore i pozive u hitnim slučajevima. Putem mobitela

šaljemo poruke i fotografije. Mobitel je izvor informacija i zabave.

Međutim, korištenje mobitela ima i svoje loše strane kojih često nismo

svjesni. Jedna od njih je zlouporaba mobitela. Učenici često

zlouporabljuju mobitele u školi; koriste ih za vrijeme nastave,

zabavljaju se igricama tijekom sata, šalju drugima uvredljive i

neprimjerene poruke, nedopušteno snimaju i slikavaju učenike i

učitelje i sl. Negativne strane korištenja mobitela su i neracionalna

potrošnja novca, izloženost zračenju, potiskivanje pisanja pisama i

razglednica, poticanje nepismenosti i otuđenost. Sve više

komuniciramo mobitelima ili putem društvenih mreža, a sve manje se

družimo i viđamo.

Napravili smo anketu o zlouporabi mobitela u školi. Htjeli smo

saznati koriste li učenici mobitele za vrijeme nastave i na koji način.

Anketirali smo učenike sedmog razreda (63 učenika) i dobili sljedeće

rezultate.

Mobitel na satu mi je:

58%14%

28% a) Uključen

b) Isključen

c) Stišan


58%14%

28% a) Uključen

b) Isključen

c) Stišan

Mobitel na satu koristim:

a) Ponekad

b)Stalno

c) Nikad56%

19%

25%


a) Ponekad

b)Stalno

c) Nikad56%

19%

25%


58%14%

28% a) Uključen

b) Isključen

c) Stišan


a) Ponekad

b)Stalno

c) Nikad56%

19%

25%


a) Ponekad

b)Stalno

c) Nikad56%

19%

25%

Jesam li ikad u školi poslao uvredljivu ili neprimjerenu poruku?

a) Nikad

b)Jednom

c) Više puta

7%

13%

80%

Jesam li ikad u školi poslao uvredljivu ili neprimjerenu poruku?

a) Nikad

b)Jednom

c) Više puta

7%

13%

80%

17


ISTRAŽIVANJE

Kristian Rački

Zašto koristim mobitel na satu?

a) Jer idem na facebook

b) Želim provjeriti poruku

c) Želim se zabaviti

19%

65%

12%

Zašto koristim mobitel na satu?

a) Jer idem na facebook

b) Želim provjeriti poruku

c) Želim se zabaviti

19%

65%

12%

Što mislite kako možemo smanjiti zlouporabu mobitela u školi?

a) Zabrana nošenja mobitela

b) Kaznama i opomenama

c) Isključivanje mobitela prilikom ulaska u školu

7%

13%

80%

Što mislite kako možemo smanjiti zlouporabu mobitela u školi?

a) Zabrana nošenja mobitela

b) Kaznama i opomenama

c) Isključivanje mobitela prilikom ulaska u školu

7%

13%

80%

KAKO MOŽEMO SMANJITI KORIŠTENJE MOBITELA U ŠKOLI?

- Zabrana nošenja mobitela u školi. ( mjera na razini škole )

- Davanje kazni i opomena ( mjera na razini razrednika i učitelja )

- Isključivanje mobitela prilikom ulaska u školu ( mjera na razini učenika )

KAKO MOŽEMO SMANJITI KORIŠTENJE MOBITELA U ŠKOLI?

- Zabrana nošenja mobitela u školi. ( mjera na razini škole )

- Davanje kazni i opomena ( mjera na razini razrednika i učitelja )

- Isključivanje mobitela prilikom ulaska u školu ( mjera na razini učenika )

18


ŽENSKO PISMO

DRAGOJLA JARNEVIĆ

Dragojla Jarnević je rođena u Karlovcu 4. siječnja 1812. Bila je hrvatska pjesnikinja i učiteljica. Po zanimanju je bila spisateljica i učiteljica. Školovala se u Karlovcu, boravila je i u više europskih gradova (Graz, Venecija), a za to se vrijeme uzdržavala radeći kao odgojiteljica i guvernanta u bogatim obiteljima. Po povratku u Karlovac, pokušala je osnovati privatnu djevojačku školu, a potom je podučavala djecu oba spola u vlastitom domu. Bila je za ono vrijeme vrlo napredna intelektualka, isticala se kao vatrena ilirka i borac za prava žena. Pripadala je najuglednijim sudionicima hrvatskog narodnog preporoda pa je na glasovitom letku "Muževi ilirske dobe" među preporodnim velikanima otisnut i njezin lik. Pristupivši ilirskom, odnosno hrvatskom preporodnom pokretu počela je pisati i objavljivati pjesme i pripovijetke. Njezin roman "Dva pira" s tematikom iz revolucionarne 1848., pisan u tradiciji romantizma izlazio je u nastavcima u "Domobranu" 1864. Literarno je najvrjedniji njezin intimni "Dnevnik", pisan od 1832. koji na

DRAGOJLA JARNEVIĆ

tisuću dvjesto stranica rukopisa osim autobiografskih zapisa sadrži i zanimljiva opažanja Dragojle Jarnević o istaknutim suvremenicima i bilješke o političkim događajima. Ovaj dragocjeni dnevnik u cijelosti objavljen tek 2000. Dragojla Jarnević je pisala i drame "Veronika Desinićeva", "Marija kraljica ugarska", "Duvna" koje su sudeći po naslovima i njezinom književnom talentu bile veoma zanimljiva i vrijedna književna ostvarenja, ali su nažalost izgubljene. Za nju je vezan i podatak da je bila začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba ilirskog pokreta. Godine 1843. je alpinistički ispenjala južnu stijenu Okića. Danas je njoj u spomen obnovljena staza njenog uspona, a za uspon na Okić tom stijenom postoje još dvije staze, lagana pješačka i alpinistička osigurana klinovima i sajlama.

Neka djela koje je napisala Dragojla Jarnević �� “Muževi ilirske dobe“ �� “Dva pira“ >> 1848.<< �� “Dnevnik“ >> 1832.<< *objavljen u cijelosti tek 2000.* �� “Domobran“ >> 1864.<<„ �� “Veronika Desinićeva“ �� 2Marija kraljica ugarska“ �� “Duvna“ MARIJA JURIĆ ZAGORKA

O životu Marije Jurić, mnogo je toga bilo nepoznato, čak i datum rođenja. Rođena je 2. ožujka 1873. u selu Negovec kraj Križevaca (danas dio Vrbovca) u imućnoj obitelji od majke Josipe Domin i oca Ivana Jurića. Krštena je 3. ožujka 1873. imenom Marianna. Iako dobrog imovinskog stanja, obitelj u kojoj je bilo četvero djece; dvojica braće i sestra Dragica živjela je, kako to sama Zagorka svjedoči, prilično nesretno. Odrasla je na selu i djetinjstvo je provela u zagorsko-gospoštijskoj sredini. Pučku je školu, u kojoj se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila u Varaždinu i Zagrebu. Otac je planirao Mariju poslati na studij u Švicarsku, ali se tomu usprotivila majka. Marija je izrazila želju postati glumicom. U

petnaestoj godini, pred sam završetak, napušta školovanje zbog nesređenih obiteljskih odnosa i od tada će joj njezina škola biti njezin život. No ipak je htjela postići neko zvanje i njezina velika želja je od tada postati poštaricom. Na inzistiranje majke krajem 1891. godine pristaje na udaju za čovjeka kojeg ni ne poznaje, mađarskog željezničarskog činovnika Lajoša Nagya. Iako se otac protivio udaji zbog velike razlike u godinama mladenaca (osamnaest godina), ne zabranjuje brak te Marija odlazi sa svojim mužem u Mađarsku. Muž ubrzo odlučuje Zagorkin književni talent unovčiti te joj nude visoka i unosna namještenja odluči li se pisati u mađarskom duhu. Zbog ljubavi prema domovini odbija tu ponudu. Razvodi se od muža i bježi ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a zatim u Zagreb. Pomoću oca uređuje rastavu braka koja završava optužbom tužiteljice (Zagorke) majčinom zaslugom pri svjedočenju protiv kćeri. Time joj je muž bio oslobođen plaćanja alimentacije i dužnosti vraćanja njezine osobne imovine. Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Jedno vrijeme je uređivala Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana.Doživjela je duboku starost i umrla 29. studenoga 1957. godine. Pokopana je na Mirogoju u arkadama zaslužnih građana, 4. prosinca 1957. godine.

Marija Jurić Zagorka

Matea Prstac

19


TERENSKA NASTAVA Putujući učimo

Tijekom školske godine idemo nekoliko puta na izlet, naši učitelji to

zovu izvanučionička nastava.

Uglavnom posjećujemo Zagreb, ali na kraju školske godine odemo

nekamo dalje. U Zagrebu posjećujemo muzeje, kazališta i kina. Iako u

očima nas učenika je to još jedan izlet, na njemu dosta toga i naučimo.

Sve je povezano s nastavom. Primjerice, u Zoološkom i Botaničkom

vrtu učimo gradivo iz prirode, u muzejima učimo gradivo iz povijesti,

geografije, likovnog i sl. U kazalištu često gledamo predstave koje su

rađene po nekom lektirnom djelu.

Nama su izleti uvijek zanimljivi jer osim što su poučni, i zabavni su.

Zagreb

Zoološki vrt

Dijana Kolinger 5.r

Plitvička jezera

Ovaj izlet je bio jako zanimljiv, smiješan i veseo. Razgledavali smo

Plitvička jezera. Vidjeli smo puno lijepih i velikih slapova. Meni se

najviše svidio Prštavi slap jer je prštao po nama. Jako je velik, a ispred

njega je puno kamenja, izgleda kao da je ukrašen čovjekovim radom,

a zapravo nije. Posvuda okolo je prelijepa orošena trava.

Plitvička jezera izgledaju kao izmišljeni svijet!

Paula Fumić 5.r.

Legenda o Plitvicama

Postanak jezera tumači legenda zapisana prije stotinjak godina. Nakon

što je Crna rijeka presušila, a kiša nije nikako padala, žedan narod

krenuo je moliti za vodu.Uzalud. U dolini se tada ukaže Crna kraljica,

koja se smilovala narodu, i uz grmljavinu i bljesak pusti silnu kišu.

Okrijepivši tako ljude, životinje i polja, kiša je nastavila padati i

padati, pretvarajući mit u stvarnost koja i danas živi – Plitvička jezera.

Plitvička jezera

Dijana Kolinger

20


TERENSKA NASTAVA Od Požege do Papuka

Svi smo s nestrpljenjem iščekivali odlazak u Slavoniju. Naše odredište je Požega, mali, lijepo uređen gradić. Posjetili smo muzej u kojem smo puno naučili o povijesti grada. Katedrala je također lijepa, ukrašena slikama Ćirila i Metoda i veličanstvenim orguljama. Prošetali smo se i do rodne kuće Dobriše Cesarića.

Nakon obilaska grada krenuli smo na Papuk, zadržali smo se na poučnoj stazi Jankovac. Bilo je puno hodanja, ali i uživanja u prirodnim ljepotama. Bili smo tužni kada smo morali krenuti kući. Kao i uvijek, u autobusu je bilo jako zabavno i jedva čekamo novi izlet.

Viktorija Ložnjak 6.r

Ovo bi mogla biti moja ulica

Sedmi razredi naše škole su išli gledati predstavu u Zagrebačkom kazalištu mladih „Ovo bi mogla biti moja ulica“.

Predstava je inspirirana ubojstvom Luke Ritza. Govori o nasilju. U ulici u Zagrebu dogodilo se ubojstvo. Jedan je mladić pretučen. Svaka osoba, koja je na neki način povezana s događajem, osjeća golemi strah s kojim se svatko na svoj način nosi.

Nitko nije htio priznati nikomu što se dogodilo, a kamoli sebi.

Svi su šutjeli od straha i bojali su se da se nekome od njih nešto ne dogodi. Bili su sebični i mislili su samo na sebe i ni na koga drugoga.

Muzej grada Zagreba

Dječak koji je pretučen bio je drukčiji od drugih, poseban na svoj način. Mislim da nas je ova predstava potaknula na razmišljanje o nasilju koje se svakodnevno događa.

Iva Pučar 7.r

Moja tri dana u Istri

Maturalac, koji smo svi toliko željno iskčekivali, napokon je došao. Svi koferi i putne torbe već su bili spremni. Rano ujutro oko 6.30 sati, polako smo se skupljali pred školom. Mnoge su roditelji dolazili otpratiti i bili ondje s njima do samog odlaska, no neke od njih ipak nisu. Ja sam bila među onima čiji roditelji nisu bili ondje. Tata me je dovezao, pozdravio i otišao. Nije mi to smetalo jer nisam tatina maza i zapravo sam jedva čekala da odem od svojih ukućana. Barem tri dana odmora bez škole i bez da me itko traži da nešto radim po kući. Maturalac je sjeo kao naručen. Prije polaska podijelili su nas u dvije grupe. Jedan dio učenika ušao je u plavi bus, a drugi u ljubičasti. Ja sam bila među ljubičastima. U busu je naravno vladala vika, galama, ali i odlična zabava. Naša prva polazna točka bila je „špilja Lokvarka.

Špilja je bila duboka, tamna i strahovito privlačna. Bilo je mnogo strmih padina pa se nekolicina učenika pribojavala mogućnosti pada. Uz to bilo je sve sklisko i vlažno, pa si se lako mogao okliznuti. Sva sreća prošlo je bez ikakvih nevolja. Iz špilje smo izišli svi zmazani. Svi smo po nogoma i tenesicama imali blata. Nitko ne zna kako se tako uspio zamazati pa ni ja. Očistili smo se koliko smo mogli i pričekali bus te krenuli na sljedeće odredište.

Bio je to najmanji grad u Hrvatskoj, a nalazi se u Istri. To je gradić „Hum“. On je prepun kamenih kuća koje točno podsjećaju na starohrvatski stil graditeljstva. Grad meni osobno nije bio ništa posebno, ali rekla bih da je sladak. Kružili smo okolo grada. Po mojoj procjeni, dva kruga oko grada su kao od moje kuće do škole. U Humu nije bilo previše turističkih atrakcija, dućana, štandova i nečeg zanimljivog. Naposljetku bio je jedan dućan s domaćim rakijama i neka konoba. U dućanu je bilo puno ljudi i svi su se muvali oko tih raznovrsnih rakija. Učenici su ih kupovali pod izgovorom da je to za očeve ili djedove. Naravno, to nije bilo istina. Kupovali su za sebe. Kada smo završili s razgledavanjem, krenuli smo busem dalje. Pravo za “Motovun“. Na Motovun smo se morali penjati jer je to grad na vrhu brda. Bilo je zanimljivo, ali i naporno. Sunce je bilo jako, a mi smo se kretali uzbrdo. S vrha Motovuna bio je prekrasan pogled. Vidio si grad, planine i sve živo što se dolje našlo. Nakon napornog hoda uzbrdo stali smo popiti neki sok za osvježenje. Ostali su nastavili ophodnju okolo pa drugim putem natrag dolje. Mi smo sa školskom knjižničarkom, koja nas je također na izletu pratila, prešli otprilike koji kilometar, i dalje je sunce pržilo. Kad smo stigli dolje, morali smo čekati ostale da se vrate. Na prvoj ravnici kada smo ih ugledali, ponosno su s rukama u zraku, i onim veselim „eeeeee“, silazili k nama. Tu je naš današnji izlet završio. Busom smo se uputili u Medulin, u hotel „Belvedere“ u kojem smo bili smješteni. Pred hotelom smo morali čekati dosadnih 20 minuta s teškim torbama i kovčezima u rukama.

ogod . su seb č s su s o sebe o

21


TERENSKA NASTAVA Napokon smo pronašli svoje sobe. U sobama nas je bilo po dvoje, troje i četvero. Naša je soba bila na kraju drugog hodnika. Sobe nisu bile ništa posebno. Bile su blaga katastrofa da tako kažem. Ali nama sobe ipak nisu bile toliko bitne. Prebrojavali su nas po sobama i zatim smo krenuli na kupanje. Uputili smo se niz hotel u veliki prostor gdje se nalazio jedan ogroman bazen. Pored njega bio je i jedan znatno manji s plitkom vodom gdje smo igrali igru loptom, tzv. „picigin“. U bazenima je bila morska voda. Užasno smo ludovali u bazenima i može se reći da je bilo odlično. Drugi dan obišli smo još mnoga mjesta. Prvo smo bili u „Puli“, zatim se trajektom uputili na „Brijune“. U Puli smo razgledavali puno i ona mi se mnogo svidjela.

Arena

Na Brijunima je bilo dosadno. Vozikali smo se u vlakićima i razgledavali uglavnom životinje. Pula

Vrijeme je za osvježenje

Brijuni su poznati još po tome jer je tamo boravio Josip Broz Tito, nekadašnji jugoslavenski predsjednik. Nakon povratka otišli smo na kupanac, ovaj put na plažu, kasnije na večeru te u disko koji je bio u sklopu hotela. Zatim smo imali izbor za miss i mistera simpatičnosti. Bilo je pet kandidata. Zadataka je bilo 6. Ta je noć u hotelu bila jedna od najboljih. Bilo je veoma smiješno i zabavno, i da mogu, ja bih ponovo. Za mistera je izabran Domagoj, a misice su bile dvije jer se nisu mogli odlučiti o pobjednici. Petra i ja smo bile miss. Sljedeći dan bio je dan povratka kući. Nakon jednog kupanca i ručka krenuli smo iz Medulina. Svratili smo u još neka turistička mjesta. Bili smo u Rovinju, Pazinu i Poreču. Svi su mi se gradovi svidjeli, a Rovinj najviše. To je bilo naše zadnje razgledavanje te smo nakon burna tri dana, nažalost, krenuli kući. Bilo je tu još mnogo detalja i nebuloza koje su se događale, ali zadržala sam se na turističkim obilježljima. Bio je to maturalac za pamćenje.

Matea Jerković

Brijuni

Rovinj

Sedmi a

22


TERENSKA NASTAVA

Rozo je „in“

Tićan

Uvijek budna pratnja

Ples i pjesma

Priče iz autobusa

23


NAŠ ZAVIČAJ

KUD „ Seljačka sloga Kupinec “

Kulturno-umjetničko društvo "Seljačka sloga Kupinec"

osnovano je 1994. godine u Kupincu. Broj članova je s vremenom

rastao, a prije dvije godine osnovana je dječja grupa u kojoj trenutno

ima tridesetak članova. Odrasla grupa okuplja također tridesetak

članova, a imamo i svirački sastav. Od prošle godine društvo je

dobilo voditeljicu Slađanu Gradski.

Plešemo izvorne narodne plesove.

Najpoznatiji plesovi su nam: Repa, Milica, Tri koraka, Djetelina

trava, Rašpa, Seljančice malena, Polka i naš Kupinečki drmeš.

Naše društvo je jako poznato po prekrasnim narodnim nošnjama koje

su svugdje zapažene.Nastupali smo na mnogim smotrama, koncertima

i drugim kulturno-umjetničkim događanjima. Iza nas je u zadnjih

nekoliko godina stotinjak nastupa. Tradicionalno organiziramo

svakog ljeta manifestaciju "Kupinečki drmeš" na kojoj sudjeluju kao

gosti mnoga kulturno-umjetnička društva iz cijele Hrvatske. Društvo

čuva narodne običaje i tradiciju kupinečkog kraja.

Ana Žunec

.

Narodna nošnja

Okić

Na pola puta između Samobora i Jastrebarskog smjestio se

Okić.Okićki kraj ili Podokićje bilo je u dalekoj prošlosti jedna

jedinstvena cjelina.Neki i dan danas vjeruju da je to ukleta ruševina u

kojoj su nekoć stanovale vještice, zato je smatraju ukletom i

prokletom. Neki se radi tih priča ne usuđuju otići i posjetiti to

prekrasno mjesto.Najpoznatiji spomenici su kapela sv.Fabijana i

Sebastijana u Stankovu i špilja Majke Božje Lurdske kod crkve u

Novom Selu Okićkom. U „naš“ okićki kraj spadaju mnoga sela, a to

su: Repišće, Stankovo, Beter, Novo Selo, Kozlikovo, Tržić, Purgarija,

Gonjeva i Orešje.

I za kraj jedna pjesmica...

Oj, oj, oj, Okić mili moj!

Okružen si šumicama i zelenim livadama,

Ispod tebe dolinica kud protječe Okićnica.

Oj, goro okićka, baš si lijepa visoka,

oj,i maš izvor vode, mili rode.

Divne su nam gorice, po njim vinske lozice. Na vrh brijega crkva

bijela gleda naša sela.

Lijepo selo Stankovo, Tržić i Kozlikovo;

oj Repišće i Orešje gdje nam rode slatke trešnje.

Malo selo Gonjeva, Beter i Purgarija.

Valentina Lafter

Dug je put do Okića

Naša

Okićnica

24


NATJECANJA

Sigurno u prometu

Učenici naše škole i ove godine su sudjelovali na natjecanju „Sigurno u prometu“ koje je održano u Velikoj Gorici. U konkurenciji je bilo 15 škola. Nakon svečanog dočeka i doručka, krenulo je natjecanje, najprije testovi pa poligon. Bilo je jako zanimljivo i neizvjesno, upoznali smo nove prijatelje i dobro se zabavili. Iako nismo osvojili prvo mjesto, dobili smo priznanja i majice. Otišli smo kući sretni, u nadi da ćemo sljedeće godine ostvariti bolji rezultat.

Ivana Brajković

Stolni tenis

Šah

25


LITERARNI KUTAK

IIz pera mladih pjesnika

Drago dijete, priroda te moli,

livade da je ne zagađuješ jer je to boli.

Ne bacaj papire, krupni otpad i smeće,

umjesto toga posadi cvijeće.

Čuvaj prirodu, šume, rijeke i polja,

jer ako je čuvaš, priroda će ti biti bolja.

Jurica Šoški 2.r. Volim svoju domovinu

Volim svoju domovinu u kojoj je svijet šaren, plavo more, zelene i šarene kuće. Volim i školu jer je tamo mnoštvo mojih prijatelja, a kada se vratim kući, čeka me moja vesela i razigrana obitelj.

Volim svoju domovinu jer ima sve što poželim.

Luka Pustaj 2.r

More mi priča

Dok se sunčam na plaži, more mi priča o svojim pustolovinama.

Priča mi kako galebovi iznad njega lete, kako zvijezde u njemu hodaju,

kako mu je lijepo kad djeca u njega skaču i kako se veseli kad mu ribice pričaju svoje tajne

Loreta Ritt 2.r

Svadba u cvjetnjaku

PRVI MRAV: Što se to tamo žuti?

Sve mi se pred očima muti.

DRUGI MRAV: To je roj pčela,

naručuju svadbena jela.

PRVI MRAV: A zašto svadbena jela?

DRUGI MRAV: Žene se stršljen i pčela.

PRVI MRAV: Ja na svadbu neću ići,

stršljena me strah,

radije ću skupljati cvjetni prah.

Josipa Kelečić i Rebecca Mesić 3.r

Da sam vjetar, letio bih iznad

zelene šume, do vrha planine.

Rastjerao bih oblake tako da stalno sije sunce.

Zviždao bih najljepše pjesme,

istovremeno bih bio snažan i lagan.

Da sam ja vjetar, nosio bih ptice u toplije krajeve.

Posjetio bih mjesta gdje nikada nisam bio.

Upoznao bih toplu Afriku,

popeo se na vrh piramide.

Da sam ja vjetar odletio bih do Sjevernog pola i vidio

Djeda Mraza.

Bilo bi jako zabavno biti vjetar i obići cijeli svijet.

Dominik Ristovski

Proljetna šetnja

Sve je bilo spremno za dolazak proljeća. Visibabe, jaglaci i sramežljivi kukurijeci već su krasili krajolik uz potok. Savršen dan za šetnju prirodom. Tako je i bilo.

Već rano, prije podne skupinice ljudi su šetale mojim krajolikom i divile se proljetnom suncu. Na određenom mjestu bi svi zastali, zaustavili dah i slušali žamor, klopotanje velikog slapa koji silazi niz velebno kamenje u malen potok. Sve oko potoka ukrašeno je visibabama. Zbog te čarolije vode i cvijeća, ljudi rado dolaze.

Sve to sa suhe grane promatra stari jastreb. Zrake sunca su ga opile i zavuče glavu pod krilo. To je bio najljepši dan. Već drugog jutra zapuhao je vjetar i zaplesao ples s pahuljama, a sunce sramežljivo virilo iza oblaka i sve to nemoćno promatralo. Palo je mnogo snijega, nestale su visibabe, nestali su jaglaci. Nema više skupinica ljudi koje bi zastale da začuju poluzamrznuti slap. Sve je nestalo kao čarolija.

Ivan Prčić

Emil

Ja sam Dominik, normalan dječak u pubertetu. Jedanaest mi je godina i volim igrati igrice na pjelki i kompu, no samo je jedna razlika između mene i ostalih klinaca. Ja sam prokleto nespretan, tako jako nespretan da sam od roditelja dobio novo ime, neslužbeno obiteljsko ime mi je Emil. Ako ne znate po kojem sam Emilu dobio ime, slušajte! Emil je lik iz humoristične serije koji stalno nešto lomi, kvari ili trga.

Ponedjeljak je. Spremam se ujutro za školu. Svi moji ukućani spavaju, no ne zadugo. Vadeći knjige iz ormara slučajno mi je pao

mamin kalkulator. Na sreću sve je u redu. Izlazeći iz sobe, zakvačim se za Eiffelov toranj koji je stari slagao svako poslijepodne u proteklih pet mjeseci. Toranj je postao ruševina. Brzo bježim niz hodnik pa na stepenice, stanem si na žnjiranac i skotrljam se niz stepenice tako da cijela kuća zazvoni. Samo se iz spavaće sobe od staraca čuje: „Emil!!!“ Naravno, stari je. Bježim ja. Istrčim na autobusnu i uđem u bus. Spašen sam do navečer.

Vraćam se iz škole, otvaram vrata, a kad tamo tata nakostriješen, raščupan i nevjerojatno živčan. Nije mogao ni govoriti, samo se tresao i držao u rukama komadiće svoga tornja. Dobio sam mjesec dana kazne, nema kompa ni plejke. Zaslužio sam, znam da jesam. Sva sreća što mama nije primijetila da sam joj razbio parfeme. „Eeeeemil!“ čuje se iz kupaonice. „Da, sad sam stvarno gotov.“

Dominik Stunja

Rijeka i ja

Ptice su cvrkutale, sunce sjalo, livada cvjetala, a nebo spokojno snivalo svoj san..

Moja obitelj i ja došli smo na rijeku koja kao da je čekala samo nas.

Nasmiješila se i rekla: ,,Dođite! Što čekate?“

Bila je topla. Uživala sam u njenom zagrljaju. Tisuće i tisuće kapljica su stvarale jedan novi svijet, svijet prepun čarolije i iznenađenja. Pitala sam se: ,,Koliko li je duga, je li jako duboka, kroz koja sela i gradove protječe, koje životinje u njoj žive, je li zimi tužna što je napuštena, plače li kada neodgovorni ljudi u nju bacaju smeće …?“ U jednom sam trenutku poželjela biti riba: plivala bih daleko, do nekog drugog svijeta, uranjala, izranjala, družila se s drugim životinjama …

Moje maštanje prekinula je mama.

Pozvala me na vožnju čamcem. Tata je veslao, a mama, brat i ja uživali. Uživala je i rijeka. Na njezinoj površini, kao u zrcalu, mogla su se vidjeti naša nasmijana lica.

U predvečerje smo brat i ja trčali livadom i smijali se. Čak nam ni komarci nisu smetali. Spuštao se mrak kada sam se pozdravila s rijekom i obećala da ću opet doći jer bio je to prekrasan dan, dan proveden s rijekom.

Renata Godanj

26


LITERARNI KUTAK

Moj susret s čarobnjakom

Zamislila sam jednom da sam ja čarobnjak i da mogu napraviti sve kako ja hoću.

Našla sam čarobni štapić i odjednom je sve postalo moguće. Tatu sam pretvorila u žabu, bracu u miša, a malu seku u najljepšu vilu. Lijepo smo se igrali sve dok mi se nije potrgao čarobni štapić i nisam mogla tatu opet pretvoriti u tatu. Mahala sam čarobnim štapićem i izgovarala sam čarobne riječi, ali ništa nije pomoglo. Tata je stalno govorio „kre kre“.

Nisam više znala što da radim pa sam pozvala mamu u pomoć. Mama se samo nasmijala i poljubila žabu. Gle čarolije! Žabac se opet pretvorio u tatu. I danas se pitam kako? Možda je mamin poljubac bio najveća čarolija.

Sara Vidalin

Oblak

Oblak morskog vala zabljeskuje pijesak morskog žala.

Plavo more gleda ljude koji mu se jako čude.

Vjetar puše na sve strane i podsjeća na ljepše dane.

Ljeto će brzo proći i zima na vrata doći.

Dijana Kolinger

Otkrij svoj talent

Vjerujem da u svima nama postoji talent koji se prije ili poslije otkrije i prepozna. I u mom razredu ima talentiranih učenika. Ivonin

talent je judo, Josip i Matej su odlični svirači, Ana izvrsno recitira pjesme, a Miljenko dobro priča viceve.

Nedavno smo imali priliku u našoj školi upoznati talentiranog dječaka, Tina Samaržiju. On je također sedmaš.

Bavi se oslikavanjem knjiga pišući slova različitim oblicima i pismima kao što su: klinasto pismo, hijeroglifi, srednjovjekovna gotica, glagoljica, kineski znakovi. Poigrava se fontom, formatom i papirom. Koristi flomaster, pero, kist, tempere, vodene boje, ugljen. Izrezuje, lijepi, kašira i modelira.

Rezultat su prava umjetnička djela predstavljena i nagrađena na brojnim izložbama. Njegovim talentom knjige dobivaju sasvim novo ruho. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti velike brodske, geografske karte i oslikani školski dnevnik.

Nadam se da ću i ja poput njega otkriti svoje talente koje ću uspješno predstavljati drugima.

Matea Prstac

27


ZABAVNA STRANICA

VICEVI

Nebo

Bio mali Ivica na satu vjeronauka i kaže vjeroučiteljica:

- Neka svi dignu ruke koji žele ići na nebo.

Svi su dakako digli ruke osim Ivice. Pita njega vjeroučiteljica:

- Zar ti ne želiš na nebo?

Ivica odgovori:

- Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući.

Izlazak

Mali Ivica se spremio da izađe u grad, pa pita staroga:

- Tata, imaš li para?

Stari mu odgovori:

- Ja imam, ne sekiraj se ti za mene.

Matematika

Prozove učiteljica Ivicu pred ploču i postavi mu zadatak. Ivica odgovori da ne zna riješiti, a učiteljica mu kaže:

- Pa kako to ne znaš, radili smo to kod Pitagore.

Ivica će na to: - Ja očito nisam bio u školi kad je Pitagora predavao.

Poplava

Pita nastavnica malog Ivicu:

- Koja je oznaka za vodu?

- H2O...

- A što znači H2O+H2O+H2O?

- Hmmm... Pa poplava!

Biseri iz školskih klupa

Pita učiteljica učenika: Tko je napisao Opomenu ( A.B.Šimić).

Učenik odgovara: Profesor Karača!

Nabroji vrste priloga.

Učenik: salata. krumpir, kečap, majoneza...

Vanjske osobine lika: kosa, oči, lice, visina, odjeća....

Unutarnje osobine lika: pluća, srce, krvotok...

Što je budnica? Žena lakog morala.

Evo vam par zagonetki, odgovori su na dnu stranice.

1) Prvo uzmite 1000 i dodajte 40. Zatim dodajte još 1000. Sada dodajte 30. Dodajte opet 1000. Nakon toga dodajte 20. A sada dodajte još 1000. Zatim dodajte 10. Koliko je to ukupno? RAČUNAJTE BEZ KALKULATORA!!!! Dobili ste 5000, sada provjerite kalkulatorom. Koliko ste dobili??? ______

2) Sudjelujete u trci. Pretječete drugu osobu. Na kojemu ste Vi mjestu? _____

3) Marijin otac ima 5 kćeri: 1. Nana, 2. Nene, 3. Nini, 4. Nono. Kako se zove peta kći? ________

4) Ako preteknete posljednju osobu, onda ste...? _____

Odgovori:

1. 4100.

2. Drugom.

3. Marija.

4. Ne možeš prestić zadnju osobu

Documents

Osnovna škola KLINČA SELA, školski list KLINČEK broj 1, šk. god. … · obitelj muhara. To su otrovne gljive, zato nastavljam put dalje. Između dviju grana pauk je ispleo mrežu