Uvod

O Osrecima i Osre~anima nema mnogo pisanih podataka. Gotovo sve {to je bilo zna~ajnije u pam}ewu gubilo se smr}u starijih qudi, koji su te doga|aje ~uli od svojih predaka ili su ih li~no do`ivqavali. Niko od tih qudi nije zapisao ono {to zna, niti su to prenijeli na svoje potomke. Ako je neko i pri~ao svojim sinovima i unucima, mlade qude to nije interesovalo, pa je sve brzo zaboravqeno.

Od sada{wih Osre~ana samo Vlajko Simonovi} i Luka Ma{kovi} mogu da ispri~aju ne{to iz `ivota Osre~ana u ranijem vremenu ili da objasne genezu nekih bratstava u selu. Me|utim, ni oni ne znaju zna~ajnije podatke o najstarijem bratstvu u Osrecima - Glavi~anima, koje je nekada samo naseqavalo gorwi dio Osredaka, a u Kotlima imalo desetine koliba.

Zbog toga mnogi sada{wi Osre~ani ne znaju imena ~ak ni svojih najbli`ih predaka daqe od djeda ili najdaqe od pradjeda. Posebno malo znaju srodstva po `enskoj liniji, gdje su se udavale odive iz wihove {ire porodice ili odakle su wihove babe, prababe i ~ukunbabe. Mla|i qudi, tako|e, ne znaju kakav je bio na~in `ivota u selu, ~ime su se najvi{e bavili wihovi preci, kako su obra|ivali imawa i stvarali uslove za izdr`avawe porodice, kakvi su bili obi~aji, u kojim su ratovima u~estovovali i koliko su ginuli, kakve su im bile ku}e, imawa, putevi, vodopoji, mostovi, kako su se zabavqali itd.

Poodavno sam razmi{qao o svemu tome, pa sam odlu~io da zabiqe`im bar ono {to sam li~no do`ivio i zapamtio, a po ne{to i od onoga {to sam od drugih ~uo i zadr`ao u pam}ewu. Ne znam da o tim stvarima pi{em romansijerski, ve} samo da opi{em ono {to je bilo stvarno, dakle, da opi{em faktografski. Uop{te u `ivotu nijesam prihvatao bilo kakvo

ANANIJE SIMONOVI}

2

uqep{avawe pojava, jer se tako stvarnost zamagquje i neta~no prikazuje, {to nikome ne mo`e koristiti.

Neke podatke o osreda~kim bratstvima i wihovoj genezi i o istorijskim doga|ajima koristio sam iz kwiga Sekule Dobri~anina, Stevana Popovi}a i Rajka Raosavqevi}a, mada su neki podaci u tim kwigama, posebno o bratstvima, dosta uop{teni i nepotpuni. U wima se neka bratstva i ne pomiwu, kao Bjeli}i, Lazarevi}i, Glavi~ani.... Za neke podatke, naro~ito iz vremena ratova u novije vrijeme, koristio sam radove Batri}a Jovanovi}a, Quba An|eli}a, Bana Mitrofana i drugih.

Najboqi poznavalac osreda~ke tradicije, obi~aja, geneze osreda~kih bratstava itd, bio je Radowa Gruji~in Ma{kovi} iz Qute, koji je umro prije tridesetak godina. Prava je {teta {to niko ni{ta nije zapisao od tih zna~ajnih podataka.

Najvi{e podataka o bratstvima dao mi je Vlajko Simonovi}, koji i u 88. godini `ivota, mnogo zna i o Osre~anima i o Mora~anima i o Rov~anima. Zna dosta i o odivama iz ovih plemena, a posebno iz Osredaka i Jasenove.

Zna~ajnu pomo} sam imao od mojeg sestri}a Milivoja Vukalovog Jovanovi}a, nastavnika iz Kola{ina, koji mi je dao podatke o sortama vo}aka u Osrecima i qekovitim biqkama, kao i vi{e sugestija, koje sam, uglavnom, prihvatio. Pomo} su mi dali i dr Radoje Pajovi} i dr Bo`idar [ekularac svojim savjetima u pogledu sadr`ine i kompozicije kwige, kao i Budo Simonovi}.

Volio bih ako bi se na{ao neko od mla|ih i pismenijih Osre~ana, koji bi, sa vi{e uspjeha, napisao vi{e i potpunije o Osrecima i Osre~anima, {to bi doprinijelo da sada{wi i budu}i Osre~ani sve ovo sa~uvaju od zaborava.

Molim one koji pro~itaju ovaj rad da shvate da sam sve ovo pisao samo iz dobrih namjera i da mi, za eventualne gre{ke, ne zamjere, po{to sam se oslawao na legende, sje}awa i pam}ewa, {to, ~esto nije siguran izvor podataka. Sve primjedbe, sugestije i dopune rado }u prihvatiti i sa~uvati, bilo za drugo izdawe ove kwige, bilo za nekog drugog autora, ako bude raspolo`en da o ovome pi{e.

Izdavawe kwige pomogli su nov~anim prilozima: Qubislav Bjeli}, Dragan Bukili}, Miodrag Bukili}, Mile Lazarevi}, Mom~ilo Ma{kovi}, Milenko Ma{kovi}, Velibor

OSRECI I OSRE^ANI

3

Ma{kovi}, Ivan Ma{kovi}, Vu~i} Simonovi} i Rajko Stevanovi}, na ~emu im zahvaqujem.

Vojislav Vasov Radowi} mi je pomogao u pripremi fotografija za ovu kwigu, kome se, tako|e zahvaqujem.

Na kraju kwige dajem {est priloga, i to: 1. Oprema u ku}i, 2. Djelovi no{we i sredstava za wenu izradu, 3. Alatke i pribor za rad, 4. Nazivi (imena) mjesta (lokaliteta). 5. Istinite i {aqive pri~e i doga|aji 6. Mawe poznate rije~i (provincijalizmi)

Podgorica, januara 1996. godine Ananije Simonovi}

Prvi dio

ANANIJE SIMONOVI}

4

Selo Osreci - geografski opis i granice

Nema podataka od kada datira naziv sela Osredaka. Osreci se ne pomiwu kao selo u popisu (defteru), koji je izvr{ila turska vlast 1477. godine. Tada su u sastavu Nahije Gorwa Mora~a, popisana sela: Milo{evine, Jelica, Pristo, Bukva, Visoka, Mrtvince, Star~e, Pu`, Ra{ko, Bistrica i Opalica, kao i katuni: Javorje, Kostin dol, Star~eva kova~evica, Vu~eva i Rza~a. U okviru Nahije Dowa Mora~a popisana su sela : Lije{we, Ibrija, Jasenova, Svadija, crkva Pirgi{te (vjerovatno mjesto gdje se nalazi Manastir Mora~a), Quboti}, \u|evina, Vrana, Vruica, Seoca, Dobri~i}, Kos i Crti`a. Ne pomiwu se dowomora~ki katuni {to mo`e da zna~i da ih nije ni bilo (Dr Branislav \ur|ev: "Novi podaci o najstarijoj istoriji brdskih plemena" - Istorijski zapisi, Titograd br:1/1960; str.5, 7, 8 i 20). Dr \ur|ev tuma~i da je selo Pu`, u Gorwoj Mora~i sada{we selo Po`wa. Milo{evine se nalaze sjeveroisto~no od Star~a, Pristo i Bukva nepoznato, Opalica mo`da Upalica ili Ublac u Boji}ima, a Bistrica je sada{wa Bistrica Mora~ka. U Dowoj Mora~i mjesto Quboti}i i sada postoji iznad Bara, Vrana je, vjerovatno, Vrawa~a na obali Ko{tanice, sada{we Sima~e, Dobri~i} je bilo selo u Prekobr|u, po kojem su Dobri~ani dobili prezime, Crti`a je nepoznato itd.

U vrijeme toga popisa pa sve do kraja 19. vijeka, qudi u ovim krajevima, uglavnom, nijesu imali prezimena nego je pisano ime i ime oca. Tako se u Mora~akoj nahiji pomiwu imena: Dobriko, sin Radi}a, \urko sin Dobrila, Mrk{a, sin Guje, Miodrag sin Gujice, Radosav, sin Pribila, Vukosav, sin Radovana, Radi~, sin Qube, Milan, sin Brajka, Dimitrije, sin Radosala, Jakoje, sin Kudila, Bo`idar, sin Vlatka, Radeq, sin Mi}a, Butra{, sin Bogi{a. Daqe se pomiwu imena: Ivan, Vuka{in, Radowa, Mioman, Vukas, Radjeqa, Stjepan, Mile, Ra{ko, Bogi}, Vuk{a, Novak, Radojica, Sr|a, Radoje, Radman,

OSRECI I OSRE^ANI

5

Obrad, Buri{ko, Marin, Guba~, Vladilo, Milo{ko itd. Kao {to se vidi ovo su gotovo sve slovenska imena, koja se ponavqaju i u sada{wem dobu. Imena kao {to su Guja, Jakoje, Kudilo, Butra{, Radjeqa, Buri{ko i dr. mogu pripadati i nekom drugom narodu koji je tada `ivio na prostoru nahije Mora~ke.

Ina~e, ove dvije nahije i nahija Rovca su pod turskom vla{}u, pripadale Hercegova~koj oblasti, a kao plemena su se obrazovala u drugoj polovini 15. vijeka. U pomenutom popisu se ne pomiwu jo{ neka sada{wa dowomora~ka sela: Mioska, Crkvina, Ravni, Bare, Rai~evine, Prekobr|e itd, {to zna~i da su kasnije nastala.

Ime sela Osredaka, vjerovatno, je postalo od rije~i osredak - brijeg, brda{ce, koje se prote`e izme|u izdu`enih udolina i potoka. Takvih bregova ili brda u Osrecima ima vi{e, a najve}i su:

• [pirovac-Brdo nikonova~ko-Rasuta plo~a-Preslo-

Kova~i}a Wiva-Guvnina-Pu{ine; • Premacko brdo - Malo brdo - Grobqe - Kusi brijeg -

Guvnina - Pu{ine; • Jeqewe brdo-Sadovi-Pejin mramor-Ju`erica-

Brackovina-Stubice-Skorin vrh; • Todorov brijeg-Podlaza~je-Jedina bukva-Lipa-Skorin

vrh; • Liporavan-Zavojice-Krstac-Jedina bukva; • ^ukqine-^uker-Kuk-Razbjeni rt; • Jablan-Katun-Razbjeni rt; • Pi{~e brdo-Luko brdo-Prijesjedaqe.

Ima jo{ mawih bregova, ali ih nije potrebno nabrajati.

Svi ovi bregovi su odvojeni ve}im ili mawim potocima i poto~i}ima, koji se prote`u od zapada prema istoku i svi se ulivaju ili u ve}e potoke kao {to su Jelovac i Vrelo ili u Mora~u. Zna~i, rije~ osredak, u mno`ini glasi osreci, pa se zato i selo, na ovom geografskom prostoru, zove Osreci.

Selo Osreci se prostire desnom obalom Mora~e od Broda kod Manastira Mora~e, uzvodno do Wegalica. Daqe, granica sela ide lijevo uz Pi{~e brdo na Luko brdo, desno preko Ko~i{ta ispod Ma~kovwaka i ^istina, pa lijevo na vrh Tali,

ANANIJE SIMONOVI}

6

koji se zove Koko{ija glava, odatle desno vrhom Kula i Laju{nice na Prelijes i daqe na Lijepi do, pa lijevo, vrhom Plani niz Mraviwa~e, vrhom \jevice i Pragova na Poqane. Odatle desno vododjelnicom na Vratlo, uz Pu{ine do Vodica, pa lijevo jarugom izme|u Zakriqa i Plavi~ina, Jagodinim potokom do u{}a u Mora~u.

OSRECI I OSRE^ANI

7

Do prije oko 150 godina, gorwi dio Ropu{nice je pripadao

ANANIJE SIMONOVI}

8

Jasenovi do puta Poqane-Komunica-Stani~in brijeg-Korita-

OSRECI I OSRE^ANI

9

Prelijes. Na Stani~inom brijegu, na putu, i sada se vidi urezan krst u kamen-stanac, kao obiqe`je te granice. Na tome mjestu je

bio jedan veliki vao (val, kamen) i u wemu urezan krst kao oznaka granice izme|u osreda~ke i jasenovske planine. Po{to je bio pokretan Osre~ani su ga urvali (survali) k Dolini Vu~kovi}a. Zbog toga su se Osre~ani i Jasenovci sudili, pa su Jasenovci, po dobijenoj parnici, urezali krst na kamen-stanac na istom mjestu. Kasnije, za vrijeme Petra I Petrovi}a., ponovo su se Osre~ani i Jasenovci sudili zbog gorweg dijela Ropu{nice i Plani, pa su u Cetiwe i{li Dragoje Mijajlov Stevanovi}, Vu~ko Pajov Jovanovi} i Mileta Radunov Ma{kovi} iz Osredaka i zakleli se da je taj dio planine osreda~ki. Na osnovu wihove zakletve je presu|eno da Jasenovci nemaju vi{e pravo na ovaj prostor i ako su livade u Ropu{nici i daqe imali Toma{ Ili} i Petar To{kov To{kovi}, Jasenovci. Sada su i te livade osreda~ke. Zbog toga, Jasenovci nemaju teritorijalnu vezu sa wihovim katunom u Suboti{tima.

1

ANANIJE SIMONOVI}

10

Panorama Ravanaca i Vrta (snimqeno 8. maja 1998.)

Nadmorska visina Osredaka i pripadaju}e planine se kre}e od 300 metara kod Broda do 2.063 metra na Talima: most na Mora~i ispod Manastira je na 271 metar, Viwica (Kloko~ev lug) na 320, most ispod Qute na 409, Sadovi na 458, Grobqe u Osrecima na 607, Vrta na 676, Jablan na 678, Pejin mramor na 795, Zaku~nica (Krstac) na 881, most na Vrelu u gorwoj Qutoj na 799, Pi{~e brdo na 884, Grobqe na Ledincima na 900, Guvnina vi{e Zakriqa na 943. Pu{ine na 1.118, Vrawa~ kr{ na 1.213, Kuk na 1.361, Kotla na 1.457, Poqane na 1.485, Skorin vrh na 1.507, \evica na 1.584, Mraviwa~e na 1.687, Ruda glavica na 2.020, Lukawe ~elo (Plani) na 2.049 i Kule (na Talima) na 2.063 metra.

OSRECI I OSRE^ANI

11

Na vrhu Tali, iznad @lijeba (uzdu`na udolina izme|u

ANANIJE SIMONOVI}

12

Laju{nice i Lastava), postoji jedan rijedak prirodni fenomen,

OSRECI I OSRE^ANI

13

koji se zove Zmajska jama, visine oko tri, {irine dva i du`ine

ANANIJE SIMONOVI}

14

oko 12 metara, a ima oblik grudnog dijela ~ovje~jeg tijela, sa su`ewem u gorwem dijelu u obliku qudske glave. Otvor je ni`i od vrha oko 10 metara, a kroz wega se jedva mo`e pro}i sa osreda~ke na jasenovsku stranu Tali. Sa vrha Tali vide se sli~ni otvori (jame) na vrhu Babinog zuba iznad Mrtvice, na

jugu i u Potskom vrhu iznad Gorwe Mora~e, na sjeveru. Po legendi, sva tri otvora je, nekada, napravio zmaj, ali je u Potskom vrhu slomio krilo, pa sli~ne otvore nije mogao napraviti i u vrhovima na istom pravcu: Lebr{niku na Javorju, Jablanovom vrhu na Siwavini itd. To, naravno, nema nau~nog obja{wewa, a legende su legende.

2

OSRECI I OSRE^ANI

15

Panorama Ostru`wa (snimqeno 8. maja 1998.)

Jedan veliki kameni vijenac-obru~ prote`e se od Star~a, u Gorwoj Mora~i, iznad Zavraca pa daqe iznad Po`we, ispod qu}anskog Katuna i Strana, dnom Ropu{nice, preko Sikova, iznad Gnoji{ta na Brackovinu, ispod Stubica, Poqana, Pragova, Studenaca i Tustice, pa iznad Lije{wa i Veqega Dubokoga sve do Trebije{a i Babinoga Zuba, u du`ini od oko 40 kilometara. Samo na nekoliko mjesta postoje prirodni ili vje{ta~ki (napravqeni) prolazi (`dreline), kojima se mo`e pro}i prema Ropu{nici i Tustici. Ispod ove grede (obru~a) ima veliki broj mawih i ve}ih pe}ina, koje su nekada bile potpuno suve preko ~itave godine, pa su u wima mogli `ivjeti ~obani sa stokom, kao one iznad Lipa, Gnoji{ta, ispod Stubica, Pragova i Studenaca. Zimi su u tim pe}inama boravile divqe `ivotiwe. Sada sve te pe}ine proki{wavaju, najvjerovatnije zbog ~estih zemqotresa od kojih se u kamenim masivima stvaraju pukotine kroz koje prodire voda.

ANANIJE SIMONOVI}

16

Panorama Dowe Qute (snimqeno 8. maja 1988.)

Gorwi dio sela: Zakriqe, Krio~e, Kru{evqe, Wivice, Gorwa Quta i Studeni~ki Potok nalaze se na nadmorskoj visini od 700 od 900 metara. Osrecima pripadaju i qetwi katuni Ropu{nica, Kotla, Pale` i Katun.

Osreci se dijele na dva ve}a dijela: Osretke i Qutu, ali su uvijek oba dijela ~inili jednu cjelinu pod imenom Osreci, a wihovi stanovnici se nazivali Osre~ani. Oba dijela naseqavaju gotovo ista bratstva, imaju zajedni~ku ispa{u, imali su jednoga kneza, kmeta ili odbornika, vojnici su pripadali istoj ~eti itd.

Osreci i Quta imaju vi{e zaseoka (grupa ku}a) koji su odvojeni potocima i bregovima. Zaseoci u Osrecima su: Brod, Debeli Lug, Ravno, Korawa Wiva, Veqa Wiva, Zakriqe, Vrta, Kru{evqe, Kamena Gora, Ravanca i Ostru`we, a u Qutoj: Liporavan, Dowa Quta, Gorwa Quta, Topli Potok i Wegalice.

3

OSRECI I OSRE^ANI

17

Klima Klima u Osrecima je neujedna~ena, {to zavisi od

nadmorske visine i od geografskog polo`aja pojedinih zaselaka. Tako je oko Mora~e klima toplija, naro~ito preko qeta, a kod velikih su{a i veoma topla. U ovom dijelu sela pada mnogo mawi snijeg nego u viso~ijim djelovima, a i kad padne mnogo se br`e topi pod uticajem klime koja prodire od Podgorice kroz kawon Platije, pa i daqe uz Mora~u, sve do wenog izvora. Na to uti~e i temperatura vode, koja proti~e rijekom, po{to je wena temperatura na izvoru 7-8 stepeni. Zbog toga se rijetko de{ava da se na rijeci uhvati led, bez obzira na spoqnu temperaturu vazduha.

U gorwim djelovima sela klima je dosta razli~ita zbog polo`aja pojedinih zaselaka. Zakriqe i Kamena Gora su okrenuti prema jugu, pa su i u toku zime dosta sun~ana i u wima je mnogo toplije nego u Korawoj Wivi, Ravnome, Vrtima, Kru{evqu, Ostru`wu i u ~itavoj Qutoj, po{to su ovi zaseoci vi{e okrenuti sjeveru. Ima vi{e ku}a u ovim zaseocima, koje, u zimskim mjesecima, sunce veoma malo ili ni malo ne ogrijava: Krio~e, Ravanca, Staro Selo, Studeni~ki i Topli Potok.

U toku qeta klima je u Osrecima dosta topla, jer sunce ogrijava ~itavo selo vrlo rano, a po~ne da zalazi dosta kasno, kao u Zakriqu, Kamenoj Gori, Ravnome, Ostru`wu.

U Osrecima najvi{e duvaju sjeverni i ju`ni vjetar. Kada zimi duva sjeverni vjetar, ako jo{ pada snijeg, onda ga nosi u namete (smetove), gdje se veoma sporo topi, ako ne padne ki{a. Sjeverni vjetar ~esto duva i u toku qeta, pa prouzrokuje oluju, koja nanosi velike {tete usjevima.

Ju`ni vjetar, tako|e, mo`e nanijeti {tetu, naro~ito preko qeta. Bez obzira {to je najvi{e zaselaka bregovima zakloweno od juga, ju`ni vjetar udara u Poqane, Lipu i Tali i onda, kao suvrat, duva prema rijeci Mora~i, pomrsi kukuruz i druge usjeve.

U Osrecima, ~esto, duva vjetar od zapada prema istoku, koji se zove krivac. Ovaj vjetar, obi~no, razbije ki{onosne oblake, pa su ga seqaci nazvali "praznotorba", jer onemogu}i ki{u, koja je nu`na usjevima. Me|utim, zimi, najve}i snijeg u Mora~i i oko Kola{ina padne ba{ sa krivca, zato {to se

ANANIJE SIMONOVI}

18

topli, ju`ni vjetar, na tom prostoru, sretne sa hladnim, sjevernim vjetrom, pa oba skrenu prema istoku i donesu snijeg.

Zbog geografskog polo`aja sela, velikog broja visokih vrhova (Stolovi 2.167 metara, Lebr{nik na Javorju 1.911, Zebalac 2.129, Kapa 2.226, Sto`ac 2.141, Tali 2.063, Lukawe ~elo 2.049, Vojinovac 2.047, Krstac 2.098, Babin zub 2.139, Komovi 2.483, Bjelasica 2.117, Ostrvica 1.767), dolazi do jakog strujawa vazduha u raznim pravcima i do veoma velikih padavina i ki{e i snijega, pa i qetwih oluja.

U ranija vremena, gotovo svake godine, u na{im krajevima je padao veliki snijeg, koji se nije topio od decembra do marta, a u planinama je bio visok i po nekoliko metara. U Manastiru postoji zapis da je, na Bo`i}, 1840. godine, u Porti bio snijeg visok devet pedi (oko 2,5 metra). Iz Tali i Plani su, preko cijele zime, silazili urvovi (usovi) i pravili ogromne smetove u Pale`u, Vrelima, Sjewacima, Dragi, Prasarnici, u Vrta~ama, iza Glavice, iznad Gvozda i vrhom Kotala. Nekada bi smet potpuno zaravnio Kotla od Gvozda do koliba (u Kotlima). Urvovi su, ~esto, ru{ili i kolibe, kao 1934. i 1972. godine, pa se od 1972. i ne izdi`e u Kotla. Smetovi su ostajali i do polovine avgusta, a slu`ili su kao pojila za stoku, a i qudi su koristili snijeg za dobijawe vode za pi}e i druge potrebe. Stariji qudi su zapamtili da je 1929. godine pao najve}i snijeg koji je zabiqe`en u ovim krajevima, visok preko dva metra. Tada je iz Voznika si{ao snije`ni urav i sru{io ku}u Miqe Jovanove Simonovi} u Kru{evqu. To se desilo oko pola no}i, ali, sre}om, nije niko poginuo.

Veliki snijeg je pao i u zimu 1944. godine, kada je snije`ni urav si{ao iz Skorinog vrha i Stru`ina niz Jelovac do visine Kru{evqa. Polomio je sve bukve i donio ih sa sobom, bez obzira na ogromno kamewe, kotlovare (virove) i vodopade. Tada je i iz Tali urav si{ao niz Vrelo do visine ku}a Bukili}a. Od vjetra prouzrokovanog urvom, polomqen je veliki broj stogodi{wih ili jo{ starijih bukava u Sikovima, a svaka je pala uz brdo. Tu je poslije postala velika paqevina i livada Bukili}a.

Veliki snijeg je pao i krajem januara 1954. godine, koji je du`e vrijeme prekinuo svaki saobra}aj izme|u sela, zaselaka, pa i ku}a u selima, a kamo li izme|u gradova i ~itavih krajeva.

OSRECI I OSRE^ANI

19

Bilo je mnogo poru{enih ku}a i drugih {teta. Tada je i u Titogradu snijeg bio visok 54 centimetra.

Godine 1984. ponovo je si{ao urav iz Voznika niz Poda Vukala Jovanovi}a do na dno Poda. Iako snijeg nije bio veliki, urav je odnio dva Vukalova sijena do prvih bukava. Milosava, Vukalova `ena, je slu~ajno izbjegla smrt, jer se, samo nekoliko minuta prije urva, nalazila kod tih sijena.

Kao {to se vidi, klima u Osrecima je, kao i u ostalim krajevima sjeverne Crne Gore, veoma promjenqiva i neujedna~ena. To se, naro~ito, doga|a u prvim proqe}nim mjesecima, martu i u aprilu. ^esto se de{avalo da padne ve}i snijeg "kad mu vrijeme nije".

Ostalo je zapam}eno kada je 14. aprila 1938. godine (na vaskrs), za jednu no}, snijeg pao preko 70 cm. Svi oni koji su se spremali na pri~est i na sabor morali su odustati da bi spasavali stoku, da bi dovla~ili bukovu brst i klekovinu ovcama i kozama, a oni koji su `ivjeli bli`e Mora~i, morali su da tjeraju stoku k rijeci da bi jela tek olistalu {umu. To se ~esto i kasnije ponavqalo.

Veliki snijeg je pao 21. maja 1949. godine, kada su Osre~ani morali da spasavaju ovce i ~obane iz Doli. Iste godine, ali 21. avgusta, pao je snijeg na svim planinama u sjevernoj Crnoj Gori, pa su seqaci morali da zdi`u u selo, a poslije nekoliko dana, ponovo da izdi`u.

Seqaci su imali svoje izraze za visinu snijega: Tako npr:

4

ANANIJE SIMONOVI}

20

za mali snijeg (do 4 cm) govorili su: "obijelio" ili "oklanuo". Za snijeg oko 10 cm - "opan~ar" ili "do ~lanka", oko 30 cm - "nazubi~ar" ili "do sred noge", oko 60 cm - "do koqena". oko 100 cm - "do pasa".

Snijeg u Osrecima 1981.

Bilo je i pravih prirodnih (klimatskih) fenomena i u Mora~i i u Jugoslaviji. Tako je mjesec mart 1990. godine bio najtopliji za posledwih 104 godine. U Titogradu je 12. marta temperatura bila 24 stepena, a u Beogradu 25,4. Tada je zvani~no saop{teno da je to najtopliji 12. mart za posqednih 104 godine, odnosno od kada se vodi evidencija o vremenu u na{oj zemqi. Toplo je bilo ~itavog mjeseca, a u Titogradu se stalno temperatura kretala oko 26 stepeni. Te godine vo}ke su iscvjetale ve} 22. marta i to najprije u Vrujcima, Zakriqu, Kru{evqu, Ostru`wu, Kamenoj Gori i Ravnome, pa tek poslije 10-15 dana u Vo~ju i Me|urije~ju. I to je bio pravi prirodni fenomen, ranije nezapam}en i nezabiqe`en.

I gora je te godine, do kraja marta, olistala do Po~ivala. Ali, 1. aprila je zahladnilo i po~ele padati jake ki{e i snijeg, pa gora, za ~itav april, nije daqe listala, a rod vo}a je uni{ten. Snijeg je pao po vrhovima iznad Mora~e i 29. aprila. ^ak je i 29. maja pao na Gradi{te.

Sli~no je bilo i 1991. godine, kada je snijeg pao 29. aprila do Kova~evca i Grobqa i tako, opet, o{tetio vo}e, koje je bilo procvjetalo do Kru{evqa. I gora je bila olistala do Po~ivala. Snijeg je pao i 7. maja do Brackovine i vrhom Ravni, a 19. maja na Tusticu i Ropu{nicu. Temperatura u Titogradu je pala 24. maja na 7 stepeni, a snijeg je pao u Kola{inu i na Brotwik iznad Platija.

U proqe}e 1992. godine je opet bilo hladno: 11. aprila je pao snijeg na Crkvini i u Kola{inu, kao i na mora~kim vrhovima. U Pqevqima je 18. aprila snijeg bio visok 7 cm, u @abqaku 35 cm, a u Mora~i obijelio do Manastira. U Kola{inu je temperatura pala na minus 3 stepena. To se ponavqa, kao po nekom pravilu, i posqedwih ~etiri godine: Krajem marta 1993. godine snijeg je na Kru{evqu pao 120 cm, u Kola{inu 150, a u @abqaku 200 cm. Zbog snijega je tada paralisan ~itav `ivot: saobra}aj, struja, telefoni, {kole, proizvodwa. Ostao je na zemqi do 13. aprila, a u planinskim selima znatno du`e.

OSRECI I OSRE^ANI

21

U 1994. godini, opet 26. marta do 6. maja snijeg je padao 5-6 puta, ali se nije hvatao vi{e od 10-15 cm.

U Kola{inu je 28. marta 1995. godine palo 70 cm snijega, 29. marta 10 sm, 30. marta 20 cm i 31. marta jo{ 10 cm, ili ukupno 110 cm. Tada se u Vrawe{tici smrzao jedan ~ovjek. Te godine je i u aprilu vi{e puta padao snijeg do polovine sela, pa ~ak i 14. maja, kada je obijelio do Poda.

Sve se ponovilo i 1996. godine: 12. marta je u Primorju pao 17 cm, u Cetiwu 45 cm, u Kola{inu 55 cm, a u Kru{evqu 100 cm. Ponovo je pao 31. marta do Ravnoga, a 14. aprila u Kru{evqu 20 cm, a obijelio do Mora~e.

Nijesu rijetke ni qetwe oluje, koje su Osre~anima uvijek nanosile veliku {tetu. Najve}a qetwa oluja, koja je do sada zapam}ena, desila se 11. juna 1977. godine, koja je trajala oko ~etiri ipo sata. Grad, koji je neprikidno padao, obijelio je do Ravnoga, a u gorwem dijelu sela, bio je, mjestimi~no, visok i do 20 cm. Izgledalo je kao da se nebo otvorilo. Svi potoci su nosili "drvqe i kamewe". Preko Jelovca nijesu ni qudi mogli pre}i. Nanesena je velika {teta u ~itavom selu, jer su svi usjevi bili uni{teni. Sli~na oluja, ali je mawe trajala, desila se i 21. avgusta 1977. godine, koja je vi{e zahvatila Ropu{nicu, Tali, Doli i druge planine nego Osretke. Pri~ali su o~evici da su svuda po Ropu{nici izbili izvori u vidu gejzira, "puklo" je vrelo u Dolini, a niz Tali, od samih vrhova, tekli su potoci niz @lijeb, Lastve, Ko|i do, niz Pozidu prema Pale`u i Vrelima. Niz Ropu{nicu je voda nosila plastove sijena, pa i one koji su bili sa|enuti oko sto`ine, Izvori su se pojavili i u vi{e koliba, u kojima se nikada ranije nijesu pojavqivali. To je bila ~udna prirodna pojava u na{im krajevima, nezapam}ena do tada.

Veliku {tetu od jedne sli~ne oluje pretrpjelo je selo Veqe Duboko, 29.jula 1982. godine, koja je sru{ila veliki drveni most, po~upala orahe, jabuke i druge vo}ke i otkrila vi{e ku}a i iz wih odnijela poku}stvo, posteqinu i drugo. Jedna oluja desila se i krajem jula 1990. godine, koja je zahvatila buquk (stado) ovaca Joka Jokovi}a iz Lije{wa, koji se nalazio na vrhu Plani. Tada je 43 ovce zahvatio neki ~udni talas vjetra, najvjerovatnije tzv. pijavica i bacio ih do puta Korita-Prelijes, u mjestu To~ila udaqenom oko 400 metara.

ANANIJE SIMONOVI}

22

Sve ovce su na mjestu ostale mrtve, a izgledalo je kao da su same tu polijegale.

Velika poplava zahvatila je Osretke, kao i ve}i dio sjeverne Crne Gore, 16. do 18. oktobra 1992. godine. Tada su se po selu pojavili izvori gdje ih nikada nije bilo. Voda je zatrpala zemqom, kamewem i drve}em sve seoske, a i druge puteve, odnijela mnogo mostova i napravila druge {tete. Put do Grobqa, koji je bio pripremqen za asfaltirawe, bio je toliko o{te}en da se nije moglo pro}i ni pje{ke. Jedva je, pomo}u ma{ina, ras~i{}en od zemqe i drve}a i osposobqen za saobra}aj. Na putu od Debelog Luga do Manastira, voda je bila visoka preko 20 cm. To sam li~no vidio, ina~e nikome ne bih vjerovao. @uti, Crni i Visov potok su se mogli pre}i sa velikim naporima. Tada je, za ~etiri dana, palo oko 200 litara vode na 1m2, {to se smatra najve}im padavinama od 1908. godine, tj. od kada se vodi evidencija o koli~ini padavina na na{im prostorima. Vodostaj Mora~e i drugih rijeka u sjevernoj Crnoj Gori je, tako|e, bio najve}i od kada se vodostaji prate.

Potoci i izvori Kao {to je re~eno, Osreci imaju vi{e mawih i ve}ih

bre{~i}a i bregova, koje razdvajaju potoci i poto~i}i: 1. Jagodin potok predstavqa granicu izme|u Osredaka i

Jasenove prema jugu. Potok po~iwe sa vrha Zakriqa i, za vrijeme ve}ih proqe}nih i jesewih ki{a, dobija vodu od izvora od Ora{ca do Broda. Najja~i je izvor izeme|u Rupa i Kito{evina, koji tada li~i na vrelo. Tada Jagodin potok postaje bu~an i jak, a preko qeta gotovo presu{i.

2. Od Veqe Wive ispod Presla formira se potok koji ide izme|u Crnina i Rosova Laza. U wegovom kratkom toku ima nekoliko mawih izvora, koji su u proqe}e i jesen ja~i, ali potok nikada nije veliki. Uliva se u Mora~u.

3. Visov potok se formira od Korawe Wive i ide izme|u Lokvine i Tele}e Wive. Za vrijeme ve}ih ki{a mo`e da bude veliki i veoma bu~an. Daqe te~e niz Debeli Lug i razdvaja ga na dva dijela. Uliva se u Mora~u.

4. Od izvora na Korawskim lazinama po~iwe potok, koji ima dosta duboko korito i te~e izme|u Duga~ke lazine i Podina. Uliva se u Visov potok iznad Debeloga Luga.

OSRECI I OSRE^ANI

23

5. Od vi{e malih poto~i}a, za vrijeme ja~ih ki{a, iz Brajinih laza po~iwe Kucina riva (poto~ina) i te~e izme|u Pasti i Pr`ine sa ju`ne i Graba i Karo{evina sa sjeverne strane, ide niz Prlove i uliva se u Jelovac. Sada je ova Riva vrlo mala od kada je oko Brajinih laza porasla ja~a {uma. Ina~e, 1938. godine, za vrijeme dugotrajne ki{e, ova Poto~ina je napravila pravi "dar-mar" niz Prlove i odnijela mnogo materijala u Jelovac i daqe u Mora~u. U wenom toku postoje samo 2-3 mala izvora.

6. Od Guvnine se obrazuje jedna mawa poto~ina, koja ide izme|u Brajinih laza i Karo{evina sa ju`ne strane i Macurske glavice, Potkriqa~a i Obre`aka sa sjeverne strane. Uliva se u Jelovac.

7. @uti potok po~iwe od Mo~ila na Krio~u i ide izme|u Potkriqa~a i Obre`aka sa ju`ne i \ur|evine sa sjeverne strane i ide niz Prlove, a uliva se u Jelovac. Za vrijeme ve}ih ki{a mo`e da bude bu~an i jak.

8. Crni potok po~iwe od gorweg dijela Krio~a i to od dva mawa poto~i}a i vi{e mawih izvora u wegovom koritu. Te~e izme|u \ur|evine sa ju`ne i ]epala i Makovi{ta sa sjeverne strane. Kada su ja~e ki{e mo`e da bude bu~an i jak. Uliva se u Ora{ni potok, doqe pokraj \ur|evine i uliva u Jelovac.

9. Vr}anski potok po~iwe iz dolina iznad Kru{evqa i ide izme|u Pale`a, ]epala i Makovi{ta sa ju`ne i Izvora, Vrta i Bare Ra{ovi}a sa sjeverne strane. Sa Crnim Potokom ~ini Ora{ni Potok. Sa ve}om vodom se pojavquje samo za vrijeme ve}ih ki{a i traje samo nekoliko dana. Obi~no, kad ovaj potok provri prestaje daqe padawe ki{e.

10. Od Izvora podno Kru{evqa obrazuje se potok, koji ide pored Bogi{inog Guvna i Vrta sa ju`ne i Zauglina sa sjeverne strane. Vrlo rijetko te~e ve}a voda do Jelovca, ve} se gubi u nekim nevidqivim ponorima.

11. Najve}i osreda~ki potok je Jelovac. Ime je dobio po tome, kako se vjeruje, {to je u neka stara vremena, gorwi tok Jelovca bio obrastao jelovom {umom. Da to ima osnova mo`e potvrditi to {to je, prilikom obru{avawa zemqi{ta iz Lazina Radula Ma{kovi}a 1938. godine, duboko u zemqi otkriveno jedno ve}e jelovo stablo, koje je nekada tu donijela voda i vjekovima tu ostalo. To je utvrdila grupa

ANANIJE SIMONOVI}

24

Osre~ana (Jole i Bo{ko Jovanovi}i, Mijajlo Ma{kovi}, Vlajko Simonovi} i drugi), ali nije ni{ta preduzeto da se to i nau~no utvrdi. Jelovac se obrazuje od vi{e mawih poto~i}a u wegovom gorwem toku, do visine Kru{evqa. Za vrijeme ja~ih i dugotrajnijih ki{a, a naro~ito u proqe}e, sve dok ima snijega u Ropu{nici, Jelovac je bu~an i bogat vodom. Kada nestane snijega u Ropu{nici i Jelovac gotovo presu{i. Preko qeta rijetko nado|e da bi mogla mqeti i najmawa vodenica. Zato ga Osre~ani ~esto psuju i ka`u da je "posrani potok" zato {to presu{i kad "ugleda zvijezde". U ranija vremena vodu sa Jelovca koristili su Osre~ani, koji su imali livade u Kru{evqu, Zauglinama, Vrtima i Kova~evcu za navodwavawe u toku ranog proqe}a. Me|utim, od toga nije bilo gotovo nikakve koristi, jer je voda bila potpuno ~ista i nije mogla "o|ubriti" livadu kao voda koja se sliva sa wiva. Naprotiv, to je bilo vi{e {tetno, jer je voda donosila velike koli~ine bukove {ume i {qunka, pa je to trebalo ~istiti sa livada. Na Jelovcu su, od jeseni do sredine proqe}a, radile po 3-4 seoske vodenice, a qeti je sa wega nekoliko porodica odvodilo vodu jazovima za navodwavawe usjeva (Mijajlo, Zarija, Radule i Milovan Ma{kovi}i). U Jelovac se uliva nekoliko mawih potoka, pa, u dowem toku, mo`e da bude dosta veliki.

12. Ostru`awski potok po~iwe od ]etkova laza i vodu prima od vi{e izvora niz Obratni potok, od Sopota i potoka od Jedine bukve. Nije bogat vodom, ali se mogao navodwavati Silni Do i Muzga.

13. Drugi po veli~ini potok u Osrecima je Vrelo, koje izvire ispod Tali. Vrelo nikada ne presu{uje, voda mu je veoma hladna, a ima je dovoqno da vodenice u Gorwoj Qutoj rade i preko qeta. Vodom sa Vrela navodwavaju se Lugovi i Ledinci, pa za to usjevi dobro uspijevaju. Vrelo proti~e niz duboki kawon izme|u Krsca i ^ukera, koji se zove Obod. Vrelo se uliva u Mora~u, a qeti, po izlasku iz Oboda, presu{i. U dubokim virovima u Obodu uvijek ima najkvalitetnije pastrmke. Nekada je love i rukama, odjazuju}i te virove, da bi se smawio nivo vode. Jednom sam (1946. godine) i ja i{ao da lovim ribu i nikada vi{e. Preko zime i za vrijeme ja~ih ki{a Vrelo prima vodu iz dosta velikoga sliva Ropu{nice i Pale`a. U jesen i u proqe}e

OSRECI I OSRE^ANI

25

niz Ropu{nicu te~e dosta jak potok, koji se obrazuje od vi{e izvora. Ta voda poplavi dobar dio livada i tada se uliva u nekoliko ponornica (bezdanica). Kada se, preko qeta, u te jame baci kamen, poslije nekoliko sekundi, ~uje se kako padne u vodu, {to zna~i da ispod Ropu{nice teku podzemne vode. Vjerovatno ta voda izvire u ni`im predjelima, u koritu Vrela. Isto tako, u dijelu Ropu{nice oko Korita, jeseni i u proqe}e, formira se potok, koji te~e pored Doline Vu~kovi}a i Lomova i uliva se u Vrelo ne{to ni`e od wegovog izvori{ta. Po jednom u nekoliko godina, kada padaju izuzetno jake i dugotrajne ki{e, izme|u Doline Vu~kovi}a i Doline Stevanovi}a, pravo ispod Stani~inog brijega, pojavquje se jedan prirodni fenomen, rijedak u na{im krajevima. Naime, na tom mjestu "pukne" jedno jako vrelo, ~ija je voda bijela kao mlijeko. Sa vodom izlazi mnogo rje~nog {qunka sa krupnijim i sitnijim kamen~i}ima raznih boja, a okruglog su ili izdu`enog oblika kao klikeri pa do veli~ine jajeta. Tako jako vrelo te~e prema Lomovima i Vrelu, ali nikada ne potraje du`e od nekoliko sati. Obi~no, po{to ovo vrelo "pukne", prestaje da pada ki{a. To je uvijek bio siguran znak da }e padavine prestati. Dok ta voda izbija preko we te{ko mo`e pre}i sitna i krupna stoka, a nekada ni qudi. Tako je bilo i 1976. i 1995. godine. Nikada se nije neko zainteresovao da utvrdi odakle ovo vrelo poti~e i za{to se pojavquje u ovakvom vidu.

14. ]elinski potok po~iwe od Kolibi{ta i Marine vode i te~e niz Lamu}ake, pored ]eli{ta, Aluge i Dugog Sela i uliva se u Mora~u. Ina~e je siroma{no sa vodom, pa su ga qeti, da bi mogli navodwavati imovinu, Dowoqu}ani poja~avali vodom iz Studeni~kog Potoka dosta duga~kim jazom preko Grabinskog potoka i Brijega.

15. Studeni~ki potok po~iwe ispod Katuna i te~e izme|u Lipa i Brijega sa ju`ne i Jablana sa sjeverne strane. U Mora~u pada niz veliki vodopad. U wemu ima vode i preko qeta, pa su ga koristili i Dowoqu}ani. I u wemu ima pastrmke, ali u mawim koli~inama.

16. Topli potok po~iwe ispod Lukoga brda i te~e izme|u Jablana sa ju`ne i Pi{~a brda sa sjeverne strane. Nije bogat vodom, ali zadovoqava potrebe nekoliko

ANANIJE SIMONOVI}

26

doma}instava, koja `ive u neposrednoj blizini. Uliva se u Mora~u.

Ima jo{ nekoliko mawih potoka kao onaj izme|u Ravanaca

i Grobqa u Ostru`wu, potok niz Me|upoto~je, potok pored Starog Sela u Gorwoj Qutoj i Grabinski potok, ali oni nemaju vi{e vode i ne proti~u blizu ku}a.

U Osrecima nema mnogo izvora, pogotovu nema ja~ih, koji bi se mogli koristiti za navodwavawe imawa. Izvori su, uglavnom, udaqeni od ku}a i imawa, pa su stanovnici, a posebno `ene, u ranija vremena, gubili mnogo vremena u dono{ewu vode za potrebe doma}instva i za napajawe stoke. Samo je nekoliko ku}a moglo dovesti vodu jazom na imawe, kao Vladimir Bjeli}, Radomir Medenica, Radule Ma{kovi}, Bo{ko i Vido Jovanovi}i, Mijajlo i Zarija Ma{kovi}i, Simo Rnkovi}, Rako Bukili}, Blagoje Milo{evi} i Radosav i Savo Ma{kovi}i. Simonovi}i (Vasilijevi}i) su 1904. godine doveli vodu sa Jelovca jazom, koju su koristili samo dok Jelovac ne presu{i. Qeti su donosili vodu sa izvora u Jelovcu, daleko oko 300 metara. Mnoge porodice su vodu donosile sa mnogo ve}e udaqenosti, ~ak i do 500 metara. Tek pred Drugi svjetski rat nekoliko porodica su vodu dovele do ku}a drvenim koritima (to~kovima) od hrastovih ili bukovih matina. Najprije je takav "vodovod" postavio Mijajalo Ma{kovi} od izvora na Vinogradini do ku}e u du`ini oko 120 metara. Godine 1934. Vasilijevi}i su to~kovima doveli vodu od izvora u Jelovcu do ku}e u Kru{evqu, u du`ini oko 370 metara. Tim to~kovima je voda dolazila sve dok bi po~eli mrazevi ili pao snijeg. U vrijeme kad su to~kovi van upotrebe vodu su koristili sa jaza. Ina~e, voda je sa to~kova bila topla, a ~esto je prestajala da dolazi, jer su se to~kovi punili bukovom {umom, a i zemqom. Tada se moralo i}i i ~istiti to~kove. Nekada je to bilo i opasno, jer su i zmije ulazile u to~kove. Gotovo svake godine je trebalo zamijeniti po nekoliko starih, istrunulih, to~kova novim, {to je iziskivalo dosta posla. Ovaj "vodovod" je slu`io sve do 1969. godine, kada je zamijewen novim od plasti~nih crijeva.

To~kovima su se slu`ili ne{to ispred rata i ]ile Jovanovi}, Gajo Ma{kovi}, Petar Bjeli} i Vaso Ma{kovi}, ali su wihovi izvori bili mnogo bli`i ku}ama, a poslije rata su

OSRECI I OSRE^ANI

27

svi osim ]ilevi}a i Mijajla napustili to~kove, a vodu donosili sa izvora.

ANANIJE SIMONOVI}

28

Mapa potoka

OSRECI I OSRE^ANI

29

Najmawe izvora je bilo u Zakriqu, svega tri i to malog kapaciteta, sa kojih je vodu koristilo osam porodica. Qeti su mnogi izvori bili jo{ slabiji, a neki su, za vrijeme ve}ih su{a, i presu{ivali, kao Pi{talina ispod Zakriqa, Pi{talina na vrh ^akli, izvor na dno Zauglina i drugi.

Najpoznatiji izvori u selu su: Obarak, izvor u Ravnome, izvor Vulevi}a, izvor na Bari Ra{ovi}a u Vrtima, izvor na putu u Ostru`wu, na Dugom Selu, u Alugi, u Lamu}acima, vi{e izvora u Toplom i Studeni~kom Potoku, uz Vrelo u Gorwoj Qutoj. Vi{e kvalitetnih izvora ima ispod Krio~a i Kru{evqa, uz Jelovac pored Kru{evqa i Poda, me|u kojima se, po kvalitetu i hladno}i vode, isti~u:Studena voda pod Krio~em, dva izvora u ]epalu, Kraqeva voda kraj Poda i drugi. Po legendi ovaj izvor je dobio taj naziv po tome {to je nekome kraqu, koji je do{ao u Manastir, sa ovoga izvora odne{ena voda da pije. Ne zna se kada je to bilo i koji je to kraq bio. Po drugoj pri~i, neki ve}i glavar, koji je i{ao putem pored Jelovca prema Vratlu, kad se napio sa ovog izvora je rekao: "Kakva je ovo voda, kraq bi je pio". Voda sa ovoga izvora je

zaista izuzetno dobrog kvaliteta, {to su potvrdili nalazi stru~waka, koji su je ocijenili kao vodu "prve-a" klase.

5

ANANIJE SIMONOVI}

30

Izvori koje okru`uje hrastova {uma imaju mnogo slabiju i topliju vodu kao {to su Obarak, Kucina riva, Todorov brijeg i drugi, nego izvori koje okru`uje bukova {uma.

Katun Ropu{nica, pogled sa Mraviwa~a (snimqeno 1965.)

U Ropu{nici ima osam izvora sa vodom dobrog kvaliteta, ali su neki dosta udaqeni od koliba. U Lomove je voda no{ena ili sa izvora na Komunici ili sa izvora u Dolini. Lu~i}i u Trebe`inama su vodu koristili sa izvora u Jasenovom Dolu ili sa izvora na Komunici. U Kotla je voda no{ena sa izvora na Koritima po{to nestane snijeg na smetovima. Neke porodice su pokrivale, u proqe}e, dio smeta sijenom ili bukovinom da bi snijeg du`e trajao, kako bi mawe donosili vodu sa udaqenih Korita. Voda je no{ena u burilima ili su kori{}eni kowi. Dobra voda je i na izvorima u Pale`u i Kolibi{tima. Qu}ani iz Katuna su koristili vodu sa jakog izvora u vrhu Toplog potoka, koji je dosta daleko od koliba.

[ume i qekovito biqe Osreci nijesu bogati {umom. Najvi{e ima hrastovine

(dubovine), koja je, do prije dvadesetak godina, uglavnom, kresana za listove za ishranu stoke. Zato ova {uma nije upotrebqiva, ~ak ni za ogrijev. Ne{to kvalitetnije hrastove {ume je bilo iznad Ostru`wa, ispod Koweva, ispod Rosova Laza, ispod Zakriqa i u Guvnini, ali ni ona nije mnogo kori{}ena zbog udaqenosti, pa ni od we seqaci nijesu imali ve}e koristi, nego vi{e {tetu, po{to su na {umu pla}ali dosta veliki porez. Samo u mawim koli~inama su sjekli gra|u za ku}e (za krovnu konstrukciju ili podove). U ranija vremena, kada su se gradile ku}e-brvnare, od debqih stabala hrastova su {egana ili tesana debela brvna. Sada je gotovo ~itava hrastova {uma na ovim mjestima u vrlo lo{em stawu, jer je uni{tena od velikih i ~estih {umskih po`ara, koji su, ~esto, i namjereno podmetani, a rje|e izazivani iz nepa`we.

U gorwem dijelu sela, iznad Krio~a, u gorwem toku Jelovca, u Sikovima, ispod Kotala i ispod Katuna do Lukoga brda, ima dosta kvalitetne bukove {ume, ali od we seqaci nikada nijesu imali neke ve}e koristi, jer nije pristupa~na za eksploataciju, ~ak ni za ogrijev. Ranije je, uglavnom, kori{}ena

OSRECI I OSRE^ANI

31

za izradu daske ({indre) za krovove koliba ili ku}a, iako je bukova daska veoma kratkotrajna, jer brzo trune, naro~ito u selu.

Pored hrastovine i bukovine, bilo je i jasena, lipe, javora, jove, graba, makqena, cera, ali sve to veoma slabog kvaliteta. Rijetki brijest je gotovo uni{ten, po{to je najvi{e kori{}en za izradu karlica za razlijevawe varenike. Kore jove i jasena i list od oraha su kori{}eni za bojewe vunenih predmeta u crnu boju, kao dodatak skupoj karaboji (industrijskoj boji) koja se morala kupovati. U jednom dijelu sela ima dosta rujevine (ruja) od koje je kora, tako|e, kori{}ena za bojewe odjevnih vunenih predmeta.

Podno`je Tali od Katuna, vrhom Pale`a, Kotla do Prelijesa i podno`je Plani do Korita je od davnina obraslo gustim `buwem koje se zove smrdqika. Od polovine avgusta kad list smrdqike sazrije, ovce i koze ga rado jedu i od wega se dobro goje. Zato su ~obani svoja stada ranije sjavqivali "u smrdqiku" da bi se stoka {to boqe najela. Prije dvadesetak godina kora od smrdqike je otkupqivana po dobroj cijeni. Tada je ~itav ovaj prostor posje~en i kora prodavana u Boanu. Sakupqawem kore su se tada masovno bavili seqaci iz Osredaka, Qute pa ~ak i iz Gorwe Mora~e. Na tome poslu ostajali su po vi{e dana. Imali su {atore za preno}i{te, a koristili su i napu{tene kolibe. Poslije toga smrdqika se "omladila" i sada je ima vi{e nego ranije, ali sada nema ni stoke ni bera~a da je koriste.

Ne{to jelove {ume je bilo u Sikovima i u Lukom brdu, ali je i ona gotovo istrijebqena. Iz Sikova su Osre~ani 1939. godine odvukli dvije velike grede za {kolu u Manastiru, a izvukli su ih uz Ropu{nicu na volovima Gaja Ma{kovi}a, a s Poqana na rukama, pomo}u konopa i vunenih veza. Bile su duge oko 30 metara. U neko davno doba jelovine je bilo i u gorwem toku Jelovca. Odavno na tom prostoru nije bilo jelovih stabala.

Borove {ume je bilo vrlo malo i to u Malim planima ispod Prijeke grede i iza Prijesjedaqa. Sada je u ~itavom podno`ju Tali: Ko{enicama, Otkiva~i, Bregovima, i do polovine Pozide niklo dosta mladih borova. Ima izgleda da za slijede}ih 50 godina u Talima bude dosta borove {ume, pogotovo {to nema stoke da "zagriza" mlade borove.

ANANIJE SIMONOVI}

32

U Osrecima, i u selu i u planini, ima dosta qekovitih trava i drvenastih biqaka od kojih su seqaci od davnina davali qudima i stoci list, cvijet ili korijen ili od svega toga pravili meleme i ~ajeve radi lije~ewa od raznih bolesti. U sada{we vrijeme se qudi sve vi{e vra}aju upotrebi tih qekova, s obzirom na nesta{icu industrijskih qekova. Nije bez razloga, prema legendi, vila pjevala:

"Oj da mi je, mila majko, znati Koje li su qekovite trave: luk bijeli i omanovina, veqe zeqe i odoqen trava". Najpoznatije qekovite trave kod nas su: Planinski ~aj lat. Origanum vulare (vranilova trava,

babina dub~ica, gorka meta, dobrovoqka, mraviwac): Italijani su{e ovu biqku, mequ je i dobijaju ~uveno "origano", kao za~in nacionalnom jelu "pizza". Skupqa se u avgustu za vrijeme cvjetawa. Upotrebqava se protiv gr~eva u stomaku, protiv proliva, a stavqa se i kao obloga kod zapaqewa grla.

Kantarion Xypericum perforatum: livade se u junu za`ute od ove qekovite trave. Kantarionovo uqe se koristi za lije~ewe rana, bolova u stomaku, ~ira i proliva.

Smrdqika Rhamnus frangula (kru{ina, pasja lijeska, krkovina, tr{qika): kora se skida u proqe}e, a upotrebqava se za lijek tek druge godine za kuvawe ~aja za rad organa za varewe, kod opstipacije (zatvora), poma`e kod zastoja u izlu~ivawu `u~i, protiv `u~nog kamenca, odstrawuje otrove iz organizma, ~isti krv.

Gladi{evina Ononis spinosa (gladi{, ze~ji trn, bode`, grmotrn, rabu`, lipnica): ko bi rekao da ova nezgodna biqka od ~ijeg uboda odmah nastupa gnojewe, ima toliko qekovitosti. Za ~aj se upotrijebqava korijen, koji se su{i sve dok ne postane krt, da se lako lomi. ^ajem se lije~e mokra}ni kanali, zapaqewe bubrega i organi za varewe. Poma`e da se smawe otoci, da se smawi nakupqena voda u nekom dijelu tijela (giht) i protiv reume zglobova.

Spori{ Achillea millefolium (hajdu~ka trava, petrovsko cvije}e): za ~aj se koristi cijela biqka, kada se osu{i. Od davnina se koristi kao lijek za dobar apetit, kod bolesti jetre, `u~i i bubrega, kod krvarewa i svih stoma~nih

OSRECI I OSRE^ANI

33

poreme}aja, a naro~ito kod proliva. Ubrzava krvotok i poma`e kod poreme}aja rada srca.

Maj~ina du{ica Thumus vulgaris: od we se pravi omiqeni ~aj u svakom doma}instvu zbog qekovitosti i prijatnog mirisa. Djeluje povoqno na organe za varewe i disawe. Biqka se koristi kao izvrstan konzervans za sokove i spre~ava krvarewe.

Pelim Artemisia absinthium (gor~ika, vermut): ima ga dosta u Kotlima i u Talima. ^aj se upotrebqava za apetit, poma`e varewu smawewu lu~ewa kisjeline u `elucu. Povoqno djeluje kod poreme}aja mokrewa. U ve}im koli~inama je otrovan.

Ki~ica Erytthraea centaurium (grozni~ava trava, zlatna `u~): zovu je biqkom "hiqadu zlatnika".Za ~aj se koristi nadzemni dio biqke za lije~ewe `eluca. Reguli{e rad organa za varewe, poma`e kod oboqewa `u~a, popravqa apetit i krvnu sliku. Bere se u avgustu.

Rastavi} Equisetum arvense (kowski rep, barska metlica): bere se od marta do oktobra cijela biqka. Smawuje krvarewe i ka{aq, a lije~i i sve plu}ne bolesti. Poboq{ava krvnu sliku, ja~a `eludac, lije~i ~ireve i rane, goni na mokrewe.

Duba~ac Teucrium chamaedrys (podubica, mravak): vi{egodi{wa zeqasta biqka, koristi se nadzemni dio. Raste na sun~anim mjestima. Poma`e kod poreme}aja varewa, za lije~ewe jetre, protiv ~ireva i kao protivotrov kod ujeda zmije.

Iva Teucrium montanum: narod ka`e: "Iva od mrtvoga pravi `iva". Raste po Kotlima. Qekovita je za sve unutra{we organe.

Divqa paprika Cynanchum vincetoxium: dosta je rasprostrawena, a naro~ito po Ropu{nici. Stabqika joj li~i na papriku, pa je, zbog toga, i zovu divqa paprika. Cvijet joj je plavo-modar. Od korijena ove trave se kuva ~aj, koji je vrlo efikasan lijek protiv `utice. Ima i Osre~ana koji su se br`e izlije~ili ovim ~ajem, nego qekovima.

Jasen fraxinus excelzior: od drvenastih biqaka najpoznatiji je jasen kao lijek protiv i{ijasa i reume. To mo`e da potvrdi i izqe~ewe od i{ijasa Vlajka Simonovi}a, koji je 1965. godine za dan-dva postao nepokretan. Snijeli su ga na

ANANIJE SIMONOVI}

34

nosilima u Manastir Mora~u. U bolnicama u Titogradu i Risnu je proveo vi{e od dva mjeseca. Otpu{ten je bez vidnijeg poboq{awa, a jedva se kretao pomo}u {taka. Na povratku iz Risna u Nik{i}u ga je srio neki stariji ~ovjek i kad je saznao od ~ega boluje, rekao mu je: "Kaza}u ti siguran lijek od i{ijasa. Oguli kilogram jasenove kore, stavi u dva litra vode i kuvaj dok ne do|e na jedan litar. Pij svako jutro po ~a{u rakijsku. Otrovati se ne}e{, garantujem ti, a sigurno }e{ se izlije~iti". Vlajko je tako i uradio i za mjesec dana bio je potpuno zdrav. Najva`nije je to {to mu se bolest za 32 godine nije vi{e pojavqivala, i ako je za i{ijas karakteristi~no da se javqa svake godine. Vlajko je kasnije ovaj lijek preporu~ivao svojim prijateqima u Beogradu, Titogradu i drugim mjestima. Svi su se hvalili i zahvaqivali mu {to im je pomogao da se izlije~e.

Pored ovih ima jo{ mnogo qekovitih trava i biqaka: zova, kleka, glog, mati~wak (qubica), lipa (~aj je boqi od crne lipe), balan, bokvica, troskot (mi{jakiwa), aptovina, oman, odoqen, sapuwa~a, jagor~evina, tisa, divizma, lincura, somina, kopriva, kamilica, qubi~ica, kiprovina, {ipurak, ameri~ka kupina i dr.

Do sada niko stru~an nije ispitao dolinu Mora~e i okolne mora~ke planine da bi utvrdio koje sve qekovite trave uspijevaju na ovom podru~ju. Botani~ar Danijel Vincek iz Kola{ina je obi{ao Ropu{nicu i Kotla 12. avgusta 1997. godine i uvjerio se da na ~itavom ovom prostoru od Sikova do Prelijesa ima mnogo qekovitih trava, pa i nekih vrlo rijetkih. Naravno, to je samo prvi nagovje{taj da za ovu oblast treba zainteresovati i gra|ane i odgovaraju}e nau~ne ustanove, kako bi se to prirodno blago moglo sakupqati i koristiti, {to bi dobro do{lo i sakupqa~ima i otkupqiva~ima i prera|iva~ima.

Najboqi poznavalac qekovitog biqa u Osrecima bio je Mijajlo Novi~in Ma{kovi} (umro 1958. godine). Mijajlo je pravio razne meleme za opekotine, posije~i i sve druge rane na ~ovje~ijem tijelu. Poslije lije~ewa wegovim melemima, nijesu ostajali o`iqci. Prava je {teta {to to niko nije zapisao, kako bi to blago ostalo narodu.

No, u Osrecima ima dosta i otrovnih trava i trava koje su poznate kao korov u ba{tama i wivama. To su: {tir, loboda, troskot, slatkovina, a kao najpoznatija i naj{tetnija tzv

OSRECI I OSRE^ANI

35

vra`ja trava, koja se pojavila prije 15-ak godina. Ona je neuni{tiva, brzo ni~e i brzo raste. Od cvijeta jedne stabqike mo`e ni}i oko 300.000 novih biqaka. Vra`ja trava se jo{ zove: konica obi~na, sitnocvjetna konica, francusko zeqe, a na latinskom galinsoga parviflora. Kod nas je narod zove paprikara, po{to joj listovi li~e na listove paprike. Ova trava se mo`e koristiti za jelo, ali samo prije nego procvjeta. U Wema~koj od we prave sok, koji se mije{a sa sokom od paradajza.

U na{im krajevima rastu i razne vrste pe~uraka (gqiva) koje su korisne za qudsku ishranu ili za farmeceutsku industriju, a u narodu su poznate kao bubine. U ranija vremena bili su poznati samo smr~ci, koje su ~obani, u rano proqe}e, rado brali po paqevinama i papratwacima. ^esto su uve~e donosili pune pletiva~e (tkane vunene torbe), pr`ili ih na masti ili na skorupu i jeli. Po svom ukusu i hranqivosti smr~ci su mogli zamijeniti najboqe meso. Bilo je i drugih vrsta pe~urki, ali narod nije znao koje su dobre za jelo, a koje su otrovne, pa ih nije ni brao. Zato ih je stoka, a naro~ito koze, takore}i, tamanila. ^obani su imali muke da koze, koje bi se rasturile po {umi, sakupe. ^esto su govorili: "Oti{le su mi koze za bubinom". Poslije 1945. godine smr~ka je bilo sve mawe dok se nije potpuno izgubio i sada se gotovo ne mo`e na}i. Me}utim prije 15-ak godina narod je po~eo masovno da bere druge pe~urke, naro~ito lisi~arke i vrgaw. Mnoge doma}ice su se nau~ile da spremaju dobra i ukusna jela od lisi~arke, a i da ih ~uvaju u zamrziva~ima. Vrgaw se mawe koristio, ve} je prodavan u sirovom ili u suvom stawu otkupqiva~ima. Na Brodu je nekoliko godina radila otkupna stanica, gdje je narod, prodaju}i pe~urke, zara|ivao dobre pare. Ali, neki su brali sve pe~urke, a uve~e kad saznaju da tu ima i otrovnih, sve bacali i vi{e nijesu i{li u berbu.

Ni pe~urke ne uspijavuje svake godine jednako. Nekoliko godina, za vrijeme proqe}nih i qetwih ki{a, bilo ih je dosta, naro~ito u {umama koje su stradale u po`arima. Pe~urke (lisi~arka i vrgaw) se beru od ranog proqe}a do jeseni, najprije u dowem dijelu sela, a kasnije i u planini, sve do Studenaca, \evice i Kotala. Pojedini qudi: Labud Glavi~anin, Tihomir Jovanovi}, Vladeta Simonovi}, Mila Glavi~anin, Qubica i Milosava Jovanovi}, dnevno su

ANANIJE SIMONOVI}

36

prelazili po vi{e kilometara, kroz te{ko prohodne {ume iznad Krio~a, Gajeve, ispod Pragova, Sikove, oko Studenaca itd. da bi donijeli po nekoliko kilograma pe~urki. Bilo je dana da su svi lisnici i {ume puni bera~a, ali niko ne `eli da ide u dru{tvu, niti da ka`e gdje je nabrao nekoliko kesa, da bi idu}e godine na tom mjestu mogao opet da na|e dobru berbu. Samo je Tihomir Jovanovi} pri~ao da pe~urke nalazi daleko oko Koweva, a stvarno ih je brao u blizini ku}e, najvi{e oko Jelovca. Bilo je i smije{nih slu~ajeva kao kada je Milivoje Milo{evi} ostavio pune dvije kese na nekom grabu da ih ne nosi kroz lisnike, pa kad se vratio za wih, nije ih na{ao.

Me|utim, posqedwe dvije godine pe~urke nijesu dobro rodile, pa su bera~i izgubili voqu da ih tra`e, dok u nekim drugim selima i op{tinama (oko Crkvine, oko Mojkovca i Ro`aja) pe~urke i daqe dobro ra|aju pa i narod dobro zara|uje.

Putevi Op{tim imovinskim zakonom crnogorskim iz 1888. godine

propisano je da se seqaci u Crnoj Gori mogu slu`iti postopicom (bosono`icom), progonom i putem. Postopicom mo`e prolaziti pje{ak i kow, progonom mo`e prolaziti stoka svaki dan, a put su mogli koristiti svi.

Prvi zna~ajniji put od Kola{ina do Manastira Mora~e izgradio je arhimandrit Mihailo Do`i} 1904. godine pravcem Kola{in-Crkvina-Popova Wiva-Luge-Grla-Manastir Mora~a. Tada je izgra|en i kameni most na Mora~i, na Grlima, ispod sela Osredaka. Put se, u prvo vrijeme, mogao koristiti samo za zapre`na kola, ali je to trajalo vrlo kratko zbog ru{ewa, zasipawa, o{te}ewa od ve}ih ki{a i brzih potoka, koji su ru{ili i odnosili drvene mostove. Tim putem su se koristili Rov~ani i Dowomora~ani sve do 1962. godine, kada je izgra|ena Jadranska magistrala. Za vrijeme velikih ki{a na ovom putu je bilo mnogo gliba (blata).

Prilikom odlaska u Kola{in sve `ene i djevojke iz doline Mora~e su, uglavnom putovale u staroj dotrajaloj obu}i, a u torbi su imale neke novije ~arape i opanke. Oko 200 metara prije Babqe grede, blizu ulaska u Kola{in, ima potok gdje su `ene i djevojke prale noge od blata i tu se prezuvale, da bi bile urednije dok su u gradu. Na povratku su se u tom potoku

OSRECI I OSRE^ANI

37

opet prezuvale. Zato se taj potok od davnina zove @enski potok.

Osreci su, kao i sva sela u dolini Mora~e, odvajkada bila bez kvalitetnijih puteva i prolaza i za ~ovjeka, a kamo li za bilo kakva vozila. Selo je ispresijecano, uzdu` i poprijeko, raznim stazama, kojima je bilo te{ko prolaziti, a te{ko ih je i opisati. Kao {to je re~eno, dio arhimandritovog puta od Grla do Manastira je prolazio dnom sela Osredaka. Mnogo godina kasnije, 1922. godine, jedan krak ovoga puta je, sa kraja Vo~ja, izgra|en preko potoka Ko{tanica, pa ispod Dugoga Laza kroz kawon Subadaw do Me|urije~ja. Sa dijela ovoga puta izgra|en je krak preko mosta arhimandrita Dimitrija Radojevi}a, koji se nalazi ispod Manastira, uz Lakatac do Manastira. I ovim putem su se mogla kretati samo zapre`na kola, kojima je od Kola{ina prevo`en gra|evinski materijal (cimenat, gra|a, crijep i dr.) za novi krov manastirskih konaka, roba za An (kafanu) i prodavnicu Dimitrija Markovi}a iz Me|urije~ja, koji se nalazio na gorwem dijelu sada{weg placa ispred Ambulante. Imao je kafanu u prizemqu i dvije-tri sobe na spratu za spavawe. Ispred Ana bila je mawa drvena baraka (kao ve}i kiosk) u kojoj je bila prodavnica kolonijalne robe ({ibice, sapun, duvan, gas, olovke, sveske, tablice za |ake, keks itd.). Kada smo, kao |aci, imali po neku krunu (25 para) tr~ali smo u tu prodavnicu da kupimo pakovawe biskivta (10 kola~i}a keksa). Ko je imao ~itav dinar smatrali smo ga bogata{em. An je sru{en kada je gra|en Jadranski put, a tada je izgra|en sada{wi moderni i ve}i motel.

Robu su najvi{e prevozili ko~ija{i Ma{an Pekin [}epanovi} i Mi}a Ivezi} iz Kola{ina. Kako smo se, mi |aci, divili qepoti i snazi wihovih kowa, a jo{ vi{e kako ih kowi slu{aju na wihove komande, koje nijesmo razumijevali: "O, vista", "O, curik" i druge. Oni su prevezli 1937. godine umrlog arhimandrita Nikifora Simonovi}a, a 1938. studenta Aleksandra Stevanovi}a. Nikifor je dovezen uz Lakatac. Mi, |aci sa u~iteqima, smo ~ekali na mjestu sada{weg Motela i prisustvovali wegovoj sahrani kod crkve. To nam je bilo prvi put da vidimo kako se vr{i sahrana umrlog ~ovjeka. Aleksandar je dovezen preko Broda i sahrawen u grobqe na Gorwem Vrtu.

Putevi kroz Osretke su bili samo kao putine ili staze:

ANANIJE SIMONOVI}

38

• Od Broda je bila jedna staza, koja se, ipak, zvala put, uz Brdo nikonova~ko na Obarak i daqe preko Tele}e Wive, Maloga brda, pored Kru{ke Veqove, na Sadove, Todorov brijeg, Koweve, niz Zavojice, na Alugu, Jablan prema Pi{~u brdu i Po`wi;

• Od Broda je jedna putina bila uz Jagodin potok-Rupe-\urina Lazina-Zakriqe;

• Sa mosta na Grlima, koji je, tako|e izgradio Mihailo Do`i}, jedan put je i{ao uz Premacko brdo, desno prema Podravawu, na Klisuru, preko Ravnoga do Kru{ke Veqove;

• Iznad Grla se jedna staza-putina odvajala lijevo uz Vequ Wivu-Preslo-Kova~i}u Wivu-Zakriqe prema Ro{cima, koji su, najvi{e, koristili Cerovi~ani, Qe{wani i Dubo~ani, kad su i{li u Kola{in i natrag;

• Jedna putina je i{la od Kru{ke Veqove na Grobqe-uz Kusi brijeg-vrhom Korawe Wive-Zakriqe. I ovaj put su dosta koristili Rov~ani;

• Sa Premackog brda putina je i{la pravo uz brdo na put na Malom brdu.

• Od Zakriqa je jedna staza i{la preko Brajinih laza na Potkriqa~e-Vrta-Kamena Gora-Pejin mramor-Sopot-Todorov brijeg;

• Od Kova~i}e Wive staza je i{la uz ^omovi} Lazinu-Krio~e-Vratlo-Poqane-Korita-Prelijes;

• Sa kraja Krio~a jedna putina je i{la preko Krio~a-iznad Kru{evqa-preko Jelovca i Gajeva na Ravni brijeg-u potok Sopot i daqe prema Todorovom brijegu. Na nekim mjestima, u Gajevima, i sada bi mogli pro}i volovi u jarmu, {to zna~i da je nekada mnogo kori{}en;

• Od Kloko~evog luga put je i{ao uz Jeqewe brdo-preko Prisoja (iznad Vinograda) u Jelovac, pa desno uz Vrta i Kru{evqe na Vratlo;

• Nekada davno put je i{ao od Kamene Gore uz Rado{ev Trap-iznad Damqine i Dragunine pe}ine, pored Jelovca do Rastoka, pa lijevo na Kraqevu vodu-preko Poda na Vratlo. Tada nije bilo puta niz Kru{evqe i Vrta, vjerovatno zbog velikog uspona, a zimi i zbog leda;

OSRECI I OSRE^ANI

39

• Iz Ostru`wa put je i{ao uz Obratni brijeg-preko Sikova na Jasenov Do, pa uz Ropu{nicu do vrha Komunice, na put Poqane-Korita;

• Od Me|upoto~ja odvaja se put lijevo na Zaku~nicu-Krstac-Vrelo-Ledinci-Grabinski potok-Jablan;

• Iz Gorwe Qute, po~ev od Ledinaka put ide iznad ku}a Bukili}a-uz Lugove-uz Vrelo-pored Lomova na Dragu-uz Kotla na Prelijes;

• Od u{}a Vrela u Mora~u put ide uz ]elinski potok do Aluge, na put Zavojice-Jablan;

• Sa Jablana put ide uz Studeni~ki potok-uz Lipe-Kolibi{te-Katun-Luko brdo.

Ima jo{ mawih i kra}ih putina izme|u ku}a i zaseoka,

ali su one mawe zna~ajne (Rupe-Preslo-Biqega; Ravno-Pr`ina-Obre{ci-Potkriqa~e-Krio~e; Kamena Gora-Visilaze-Ravanca-Grobqe-Sopot; Plavi~ine-Zakriqe; Veqa Wiva-Korawa Wiva-Kekova lazina-Krio~e i druge).

Godine 1937. i 1938, prije izbora, dr`ava je platila da se uz Osretke izgradi pje{a~ki put, {irine dva metra, po~ev od Grla, lijevo do Visovog potoka, pa desno do Klisure, pa opet lijevo do Korawskih lazina, pored Grobqa, pa opet lijevo do Kova~i}e Wive. Izgradwom ovoga puta zapu{tene su putine uz Vequ Wivu, uz Premacko i Malo brdo i uz Kusi brijeg, koje su brzo obrasle {umom i postale neupotrebqive. Ovim putem je bilo lak{e i putovati i prenositi teret na kowima, a najvi{e su ga koristili Rov~ani. No, put se brzo po~eo osipati i su`avati, pa je opet postao obi~na staza. Na izgradwi puta Osre~ani su ne{to zaradili, jer su uzimali da rade pojedine parcele za pare. Najvi{e su se grabili za one parcele koje su bile najte`e za rad, koje su bile kamenite ili obrasle {umom, po{to su bile najskupqe.

U selu je bilo vi{e progona za stoku, koje su mogle koristiti samo odre|ene porodice. Tako su Zakriqani mogli da jave (tjeraju) stoku iznad Kru{evqa na Jelovac, gdje im je stoka, za vrijeme toplih proqe}nih dana, plandovala dok ne "podladi" sunce. Kada je Radivoje Milo{evi} posjekao {umu u Podima, Zakriqani su prestali koristiti ovaj progon, koji je

ANANIJE SIMONOVI}

40

premje{ten preko imawa Vasilijevi}a-Simonovi}a i od tada su ga sami koristili.

Postojao je progon za stoku iz Korawe Wive i Biqege pored Korawskih lazina na Malo brdo pa niz Klisuru, pored Podravawa u Trnoviti lug. Iz Vrta je postojao progon ispod Brwaka, dnom Zauglina preko Jelovca, pa iznad Damqine. Drugi je bio od Bogi{inog Guvna, vrhom Zauglina prema Jelovcu.

U Ropu{nici je bio progon prilikom izdiga uz Trebe`ine i Pirevine do Komunice, a drugi od Jasenovog Dola, dnom Ropu{nice do Lomova. Postojao je progon od Gorwe Qute uz Siri{wake do Pale`a i Strana.

Jedan progon je bio od Komunice preko Glavice Mili}evi}a na izvor u Dolini, pa desno izme|u Doline Stevanovi}a i Doline Vu~kovi}a prema Lomovima i Vrelu. Ovaj progon je najvi{e kori{}en dok se ne pokose livade u Ropu{nici. Bilo je vi{e pje{a~kih prolaza, tzv. bosono`ica. To zna~i da tim bosono`icama mogu prolaziti samo qudi i stoka u povocu (ular, veza, konop, lanac). Najpoznatija je bosono`ica preko Ropu{nice od Komunice do Lomova i od Komunice iza Kr{a prema Poqanama.

Svi putevi kroz selo su brzo zarastali u {umu, pa je bilo te{ko i pje{ke pro}i, a kamo li pronijeti breme lista ili sijena ili provesti kowa sa bilo kakvim tovarom. Ve}ina ovih puteva i putina su prolazili preko imawa, pa su morali biti ogra|eni plotovima (ogradama) da ne bi stoka pravila {tetu na livadama, vo}wacima i wivama. Takvih ograda je bilo u svim zaseocima (Ravno, Biqega, Zakriqe, Kru{evqe, Kamena Gora, Vrta, Ostru`we, Dowa Quta). Ogra|eni putevi su se zvali i sokacima. Ograde su se morale popravqati svakoga proqe}a, po{to u toku zime mnogi istrunu ili ih stoka i qudi polome.

Na Jelovcu su uvijek bila dva mosta (mostine) od drvenih greda, koje je voda ~esto ru{ila, pa ih je trebalo popravqati. Na Vrelu je bilo tri mosta, ali su du`e trajali, jer su bili visoki, pa ih voda nije mogla o{tetiti ili odnijeti.

Za opravku ovih puteva i mostova ~esto su organizovane akcije, koje su se zvale kuluk, koji je bio obavezan za sve sposobne mu{karce. Osre~ani su morali u~estvovati i na odr`avawu puta prema Kola{inu, sve gore do Crkvine, koji je

OSRECI I OSRE^ANI

41

veoma ~esto bivao o{te}en od velikih ki{a i pomuta (poplava).

Izgradwom automobilskog puta kroz Osretke i Qutu mnogih starih putina vi{e nema. Pamte ih samo stariji qudi. I dobro je {to je tako.

ANANIJE SIMONOVI}

42

DRUGI DIO

OSRECI I OSRE^ANI

43

Stanovnici Osredaka - porijeklo

Selo Osreci je naseqeno u davna vremena, ali je tada bilo i malo ku}a i malo stanovnika. Prije 300 do 350 godina u ~itavoj Mora~i nije bilo vi{e od 100 ku}a (Stevan Popovi}: "Rovca i Rov~ani").

Nema podataka kada su se u Osrecima naselili prvi stanovici. Svakako je to moralo biti veoma davno. Najprije je bio naseqen gorwi dio sela: Zakriqe, Krio~e, Kru{evqe, Poda i Vratlo, gdje se i sada mogu na}i tragovi starih ku}a. Prvi stanovici ovih krajeva, pa i Osredaka, izgleda, bili su Iliri. Ali, pomiwu se i Macure i Kri~i. Nedavno sam saznao da se na ilirskom jeziku, za visoko brdo, vis, ka`e "bad toli". Kroz dugu istoriju rije~ "bad" se izgubila, a ostala je rije~ "toli", da bi sada postalo ime Tali. Tako|e, za mjesto Krtoli u Boki se smatra da je dobilo ime na sli~an na~in: za bre`uqke, brda{ca se na ilirskom jeziku ka`e "kr toli" pa je to bre`uqkasto mjesto nazvano Krtoli. To nema veze sa nazivom krompira, koji se naziva krtola, jer je krompir u na{e krajeve do{ao tek za vrijeme Petra Prvog, poslije 1780. godine.

Na vi{e mjesta u Osrecima se mogu na}i tragovi starih, dalekih civilicazija. Tako je pisac ovih redova, prilikom kopawa temeqa za ku}u u Kru{evqu 1981. godine na{ao na dubini od oko 1,5 metara djelove posu|a (}upova, lonaca i dr.) od grn~arije (pe~ene gline). Na tome mjestu je od davnina bila livada. Isto tako u wivi Vukala Jovanovi}a u Vrtima su na|eni sli~ni djelovi grn~arije. Vjerovatno da toga ima i u drugim djelovima sela, ali se niko nije zainteresovao da ih sakupi. Stru~waci-arheolozi, kojima je ovaj materijal predat, misle da ova grn~arija poti~e jo{ iz praistorijskog-paleolitskog doba od prije oko 7.000 godina. To potvr|uje pretpostavku da su Osreci, kao i drugi na{i krajevi bili naseqeni u neka daleka vremena koja se te{ko mogu i zamisliti, ali o tome nema mnogo dokaza. Kasnije su do{li

ANANIJE SIMONOVI}

44

neki novi narodi i nove civilicazije, koje su, uglavnom, uni{tavale ono {to je prije bilo stvoreno, pa stvarale novi na~in `ivota i nova materijalna i kulturna dobra.

Prostrana livada Krio~e u Osrecima je, vjerovatno, dobila naziv po narodu koji se zvao Kri~i. U Prekobr|u se jedan zaseok zove Kri~awe, vjerovatno, po istom osnovu. Glavica na dnu Krio~a se zove Macurska. Na tom mjestu ima tragova grobqa, pa se jo{ zove i Macursko grobqe. Od sada{wih osreda~kih bratstava samo Glavi~ani pripadaju tim starosjediocima, kao {to su Danilovi}i u \u|evini, ]irovi}i u Barama i Braunovi}i u Prekobr|u. Da li se Glavi~ani tako prozivaju po toj Glavici ili po nekoj drugoj nije poznato. Postoji verzija po kojoj su Glavi~ani Sloveni, pravoslavne vjere, koji su doselili, u davna vremena, iz Hercegovine, iz mjesta Glavica, pa su se, u novom mjestu naseqewa prozvali Glavi~ani po staroj postojbini.

Zna se da je nekada ~itavi gorwi dio sela pripadao ovom bratstvu, a u Kotlima su imali vi{e desetina koliba. Na `alost, oni su veoma malo zapamtili o svom bratstvu i o svojoj genezi. Dowi dio sela (Ravno, Debeli Lug, Ostru`we, Dowa Quta i drugi zaseoci) bio je nenaseqen i slu`io je za ispa{u stoke. ^itava Mora~a je bila slabo naseqena, tako da je oko 1600. godine imala svega oko 100 ku}a. Tada je (1628. godine) Crna Gora (~etiri nahije) imala 50.000 stanovnika, a 1638. godine 72 kne`evine (kmetije). Ruski konzul u Dalmaciji Paladaklis ka`e: "Crna Gora ima 15 nahija (okruga): Drekalovi}i, Vasojevi}i, Bratono`i}i, Piperi, Bjelopavli}i, Pje{ivci, Rovca, Dowa Mora~a, Gorwa Mora~a, Drobwaci, Piva, Jezera, Crkvice, Bawani i Grahovo. U wima ima {est manastira. Svaka nahija ima oko 1.500 do 3.000 domova". Nije navedeno kada je ovo pisano. (Vojislav Perovi}: "Mora~ko Trebaqevo i Sjerogo{te" - 1996).

Francuz Anri Delari objavquje 1862. godine, u bro{uri "Crna Gora": Nahije se dijele na 43 plemena, ima 600 sela, 15.000 ku}a i 120.000 stanovnika, svi pravoslavne vjere. Godine 1898. Crna Gora je imala 250.000 stanovnika. Francuz A.[obozu 1919. godine biqe`i da je Crna Gora imala 450.000 stanovnika.

Oko 1650. godine, {to zna~i prije oko 350 godina, u Mora~u se doselilo vi{e bratstava iz Bratono`i}a, Ku~a,

OSRECI I OSRE^ANI

45

Lije{wa u Rovcima i iz Qe{anske Nahije. Prema pisawu Sekule Dobri~anina, Pavi} Matije{ev, unuk ~uvenoga Peja Stanojeva, doselio se u Mora~u oko 1720. godine iz Bratono`i}a (oko 80 godina poslije Bogi}a Mora~anina).

Matija{ je imao nekoliko sinova, a najboqi je bio Pavi}, vojvoda bratono{ki (S Dobri~anin: "Dowa Mora~a"-str 61.). Pavi} je bio u ~estim sukobima sa Ku~ima, od kojih je oteo neke ba{tine. Jednoga dana, sa svojim sinovcem, zatekne dva Ku~a, koji sa svojim ovcama uni{tavaju usjev u Pavi}evoj ba{tini. Sinovac, ~ije ime nije poznato, uhvati jednoga ~obanina i na mjestu ga ubije, a Pavi} uhvati drugoga. Imao je namjeru da ~obane zastra{e, ali kad vidi da je sinovac jednoga ubio, ubije i on svoga, kako ne bi dao glas Ku~ima da krenu u potjeru. Tada saberu svu stoku i pobjegnu k Lijevoj Rijeci, a po{aqu glas svojima u Bratono`i}e da, sa stokom i ~eqadima, bje`e u Kola{in, gdje stignu sa oko 4.000 ovaca i velikim brojem kowa i govedi. Nastanili su se kod bega Mu{ovi}a, koji ih rado do~eka, po{to su Kola{inci bili u neprijateqstvu sa Ku~ima.

Uskoro po Pavi}evom dolasku beg Mu{ovi} sakupi Kola{ince i stavi ih pod Pavi}evu komandu da napadnu Ku~e i Bratono`i}e. Pavi} preda komandu svome sinovcu i pou~i ga kako da rasporedi vojsku tako da sva izgine. I zaista, Turci svi izginu, a Pavi} pogubi i sina bega Mu{ovi}a, koga je zadr`ao kod sebe.

Da bi izbjegli tursku osvetu pobjegnu u Mora~u i nastane se u \u|evini, izmire se sa Ku~ima, a Bratono`i}i ga pozovu da se vrati na svoje imawe. Pavi} ne pristane na povratak, ve} ostane u \u|evini sa sinovima Mulutinom i Zekom, gdje je i umro, a wegova `ena se vrati u Bratono`i}e. Tako Milutin i Zeko ostanu i bez oca i bez majke ("Dowa Mora~a", str. 61-62).

U Osretke je naprije doselio Milutin Pavi}ev, koji je, sa ocem Pavi}em, bratom Zekom i bratom od strica (~ije ime nije poznato), kra}e vrijeme `ivio u \u|evini, pa zatim odselio u Tu{iwu kod Boana. U Tu{iwi im se nije svidjelo, pa su se Milutin i Pavi} vratili u \u|evinu. Zeko je ostao u Tu{iwi i od wega su nastala bratstva Zekovi}i i A{ani. Pavi} je, poslije kra}eg vremena, umro u \u|evini, a wegov sin Milutin se nastanio u Osrecima. Mulutin je bio praunuk ~uvenoga Peja Stanojeva (Milutin-Pavi}-Matija{-Pejo), koji je `ivio u Bratono`i}ima oko 1658. godine (dr Miomir Da{i}:

ANANIJE SIMONOVI}

46

"Vasojevi}i do 1820. godine", str. 190). Me|utim, u kwizi Uro{a Zekovi}a: Zekovi}i - bratstvo u Uskocima, 1985, se tvrdi da Zekovi}i u Tu{iwi poti~u od Mitra - Zeka Radowi}a iz Ku~a. Mitar je imao sina popa Radowu, Radowa Grbu, a Grba sina Mitra, koji se naselio u Tu{iwu i uzeo prezime Zekovi} po pradjedu Mitru - Zeku. Ostaje otvoreno pitawe da li su A{ani potomci Zeka Pavi}eva iz Bratono`i}a ili Mitra - Zeka iz Ku~a.

Ku}a Milutina Pavi}eva je bila u Ravnome. Od wega su nastala osreda~ka bratstva: Lazarevi}i, Ma{kovi}i, Milo{evi}i, Stankovi}i i Stevanovi}i.

Pavi}ev sinovac, ~ije ime, kao {to je re~eno, nije zapam}eno, imao je `enu Bjelu i sina Iliju. I Bjelin mu` je umro u \u|evini, kao i wegov stric Pavi}, a Bjela, sa sinom Ilijom, se preseli u Osretke. Od we je nastalo osreda~ko bratstvo Bjeli}i.

Ne{to prije toga vremena u Prekobr|e se doselio ispod Huma zetskog (hotskog) Bogi} Mora~anin sa sinovima, od kojega su nastala mora~ka bratstva: Rako~evi}i, Radovi}i, Laki}evi}i, Perovi}i, Medenice, Ra{ovi}i, Jankovi}i i druga.

Kasnije su iz Lije{wa, koje je ve} postalo prenaseqeno, a pripadalo je Mora~i kao i Cerovica, do{li u Jasenovu i \u|evinu: To{kovi}i, Janketi}i, Bo{kovi}i i Tripkovi}i, a sa Wegu{a Kujovi}i i [ukovi}i.

Tada ili ne{to malo kasnije doselio se iz Gorwih Kokota u Osretke Jovan Stevanov Kokotovi}, od kojega su nastala bratstva Jovanovi}i i Lu~i}i. Jovan je u Gorwe Kokote doselio iz Ku~a, ali mu se u Kokotima nije dopalo, pa se preselio u Osretke.

Nekoliko vjekova kasnije, oko 1900. godine, u Osretke su doselili: jedna porodica Simonovi}a iz Jasenove, dvije porodice Bukili}a iz Po`we, dvije porodice Bulatovi}a iz Cerovice, dvije porodice Medenica iz Crkvine i jedna porodica Boji}a iz Gorwe Mora~e. U novije vrijeme doselile su se dvije porodice Bukili}a iz Po`we, jedna porodica Kqaji} iz Ra{ka, jedna porodica Tripkovi} iz Vo~ja i jedna porodica Tomi} iz Lije{wa.

U Osrecima je jedno vrijeme `ivio i pop Savo Rube`i}, rodom iz Sirovca kod Boana, i to na Veqoj Wivi, svojini

OSRECI I OSRE^ANI

47

crkve. U spisku osreda~kih |aka za {kolsku 1873/74. godinu, koji su i{li u {kolu u Manastir, pomiwe se, kao |ak tre}eg razreda, Petar Rube`i}.

Poslije 1878. godine, Rube`i}i su Vequ Wivu zamijenili sa Lu~i}ima za dio koji su Lu~i}i dobili u Planoj i odselili u Planu.

U Osrecima je od 1958. do 1965. godine, `ivio ^edo Jovov Bukili} iz Po`we u ku}ama Mare Milo{evi}, pok. Vukosava Stankovi}a, Milotija Milo{evi}a, Vladimira Ma{kovi}a i Lucije Jovanovi}, a tada se odselio u Manstir Mora~u.

ANANIJE SIMONOVI}

48

Bratstva u Osrecima

Dakle, iz Bratono`i}a je u \u|evinu, oko 1720. godine, do{ao Pavi} Matija{ev i wegov sinovac, ~ije ime nije ponato. Pavi}eva geneza ovako glasi: Pavi}-Matija{-Pejo-Stanoje-Radowa-Bale-Vu~eta-Lazo-Niko-Brato-Stevan-Vuk-Grgur-\uro-Vuk Brankovi} (Sekule Dobri~anin:"Dowa Mora~a", str. 62). Me|utim, u genezi Bratono`i}a stoji da je \uro (despot \ura|) bio sin Vukov, Vuk sin Brankov, Branko sin Mladenov, a Mladen sin Milovana [ubi}a, srpskog vlastelina (\uro-Vuk-Branko-Mladen-Milovan). Ne zna se {ta je od ovoga ta~no.

Dr Jovan Erdeqanovi}, u kwizi "Ku~i, Bratono`i}i i Piperi", na strani 484. ka`e: "Iz Bratono`i}a su se iselile mnoge porodice. Za takva stara iseqavawa karakteristi~no je jedno bratono{ko kazivawe: Vele, da se, za vrijeme kwaza Danila, sastalo na Cetiwu, sedam plemenskih kapetana, koji u razgovoru na|u da su svi poreklom Bratono`i}i. Jedan je bio Vuko Milo{ev Premovi} iz Baqevi}a iz Peleva Brijega, a ostali: Savo Batri}ev iz Uskoka u Drobwacima, Bo`o Ne{kov iz Osredaka u Mora~i, Bo{ko Milutinov \uri} iz Zagar~a, u Katunskoj Nahiji, Vukadin Femiji} iz Vasojevi}ske Nahije kod Berana, Luka Qakov iz plemena Zubaca u Hercegovini i Koqa Petrov iz Krwica u Crmni~koj Nahiji. Samo se za jednoga od ovih kapetana, za Femiji}a, zna pouzdano, da je poreklom od iseqenih Bukumira. Za kapetane iz Drobwaka, iz Mora~e i iz Zagara~a naga|aju da su, mo`da, od "Bratova" roda, a za ostale misle da su od nekog davno iseqenog, starog bratono{kog stanovni{tva."

U istoj kwizi, na strani 505, dr Erdeqanovi} samo na jednom mjestu pomiwe Pavi}a Matija{eva, pa ka`e: "Marko Miqanov ka`e da je Pejo imao ~etiri sina: Ota{a, To{ka, Matija{a i Stani{u. Od wih su ~etiri bratstva: Premovi}i od Ota{eva sina Prema, To{kovi}i od To{ka Pejova, Pavi}evi}i od Matija{eva sina Pavi}a, Stani{i}i od Stani{e Pejova". Dr

OSRECI I OSRE^ANI

49

Erdeqanovi} nigdje nije rekao da je Pavi} bio vojvoda i da se odselio iz Bratono`i}a, kako to navodi Sekule Dobri~anin. No, to mo`e biti i normalno po{to je dr Erdeqanovi} boravio u Bratono`i}ima samo ~teri dana, septembra 1904. godine, pa mu o Pavi}evom iseqewu nije niko ni{ta rekao, a wegovi etnolo{ki radovi se, uglavnom, zasnivaju i oslawaju na podacima koje su mu davali najstariji qudi iz ovih krajeva. Pavi} Matija{ev se pomiwe kao vojvoda "od Bratono`i}a sa 80 ratnika" u memorandumu ku~kog vojvode Radowe Petrovi}a, koji je predat grofu Sekendorfu, zapovijedniku austrijske vojske 1737. godine, kada je do{lo do ustanka brdskih plemena (dr Rastislav Petrovi}: Pleme Ku~i, 1684-1796, Beograd, 1981. godine).

Milutinovi i Jovanovi potomci su zauzeli dosta veliki prostor od Jagodinog potoka kod Manastira do Wegalica i Po`we. • Rupe su bile svojina Bjeli}a - Rista Bojova, Savi}a

Toma{eva i Mi{ura (Savi}a) Savi}eva. Kad se Petrana Rista Bojova udala za Milosava Stevanovi}a donijela je dio Rupa u miraz. Kad je Petrana sa sinovima odselila u Bijelo Poqe, Rupe je kupio Petko Stevanovi}, a poslije naslijedili sinovi Ilije i Miladina Veqova Stevanovi}a.

• Kito{evine su nekada bile Glavi~ana, pa ih je poslije dobila crkva. Polovina je bila crkovna, na kojoj je `ivjela neka baba Slova (ne zna se ~ija je bila). Ona je govorila: "Pop Kalica je rekao da planinka treba da pjeni koto s varenikom, boqe }e se zametati skorup". Drugi dio je dr`ao Radovan Bazovi} iz Lipova.

• Na Nikonovcu je `ivio neki pop Vidak, koji je negdje premje{ten i onda do{ao pop Niko Simonovi}, kojemu je umro sin jedinac - Qubomir 1918. godine od "{pawolke". Pri~alo se da je pop Vidak kleo onoga ko se tu naseli, pa je kasnije pop Niko govorio: "Ne smijem najamnika dr`ati vi{e od godinu dana da mu se ne{to ne desi".

• Debeli Lug je bio crkovni. Be{o Oki~in (Jovanov) Jovanovi} je, jedno vrijeme, `ivio u Rupama i obra|ivao dio imawa koje su mu dali Bjeli}i. Poslije su mu kalu|eri dali Debeli Lug, gdje je do tada `ivio neki kova~ Amet.

ANANIJE SIMONOVI}

50

• Crnine su bile Milosava Bulatovi}a iz Cerovice, koji je `ivio na nekoj lazini iznad Pilopa}a (iznad izvora). Kad je Milisav umro ostale su mu dvije k}eri i `ena. K}er An|elija se udala za Milutina Milosavqeva Ma{kovi}a. Imali su sina Janka, koji je naslijedio Crnine.

• Rosov Laz je bio crkovni. Uzeo ga je Radule Bjeli} i radio pod arendu (pod zakup). Sada je Milana Bjeli}a.

• Na Vequ Wivu, na crkovno imawe, se davno, doselio Pop Luka Rube`i} iz Sirovca kod Boana. Pop Luka je imao sinove Todora, Pavla i Radisava koji su odselili u Planu kod Kola{ina, po{to su sa Lu~i}ima zamijenili vojni~ki dio u Planoj za Vequ Wivu. Mali{a Lu~i} se naselio na to imawe, a Zavi{a je i daqe `ivio na Ravni{tu.

• Ravno Borislava-Mi{ka Ma{kovi}a je bilo Vuka{ina Lu~i}a, koji je imao sinove Quba i Milinka. Kad je umro Vuka{in i wegova `ena, rodom od ]alovi}a iz Vrujaca, Qubo i Milinko su ostali siro~ad. Milinko se rodio kad je Vuka{in imao 75 godina. Tada su Osre~ani nagovorili Zavi{u i wegovu `enu Veliku da se presele u Ravno i podi`u Vuka{inove sinove. Zato su Quba i Milinka kasnije zvali sinovima Zavi{inim. Kad se Milinko o`enio Borikom od Drqevi}a iz Ravni - Sima~a, Zavi{a i Velika su morali seliti kod brata Gaja u Gajtan, jer se Velika i Borika nijesu slagale. Qubo i Milinko su odselili u Bijelo Poqe 1924. godine, a imawe prodali Savi}u Perkovu Ma{kovi}u, za 60.000 dinara.

• Ravno Vojimira Jovanovi}a bilo je Puja Radosavqeva Jovanovi}a. Pujo je imao dvije k}eri. Jedna se udala za Radivoja Dragojeva Ma{kovi}a i imala sina Radosava, koji je Ravno prodao Vulu Jovanovi}u. I Silni Do u Ostru`wu je bio Pujov, pa ga je kupio Milisav Mi{eqin, koji su naslijedili sinovi Stevana Bukili}a.

• Dowa Pr`ina je bila Petra Milo{evi}a, pa je kupio Vule Jovanovi} i poslije na dio dobio wegov sin Pajo.

• Past je bila Jovana Stevanovi}a, pa Tomi~ina. Po{to se Tomica nije vratio iz Amerike, Past i Dolinu u Ropu{nici je naslijedio Sava Stevanovi}. Savina sestra Sava je ovu imovinu prodala Vidu Jovanovi}u.

OSRECI I OSRE^ANI

51

• Rosuqa je bila Mirka Mijailova Ma{kovi}a, a prije toga i Biqega i Rosuqa su bile Mijaila Ma{kovi}a. Kada su se podijelili wegovi sinovi Grujica i Mirko, Grujici je pripala Biqega, a Mirku Rosuqa. Poslije 1923. godine, Radosav Mirkov je prodao Rosuqu Vukosavu Bukili}u iz Po`we, svome tastu, po{to je Radosavqev otac Mirko poginuo od Arnauta u Rugovu 1923. godine. Vukosav je na Rosuqi `ivio samo preko zime, kada je tu zimio stoku, pa je ku}a brzo propala i na weno mjesto napravqena pojata.

• Polovina Potkriqa~a, gdje je sada ku}a Rajka Glavi~anina, bila je Milinka Stevanova Milo{evi}a. Drugi dio, prema Brajinim Lazima je bio Nikole Milo{evi}a. Gorwi dio, iznad seoskog puta, je bio Peka Milo{eva. Tu je Peko imao savardak i tu mu se rodilo sedam sinova. Sve to je kupio Bo`o Nikolin.

• Dowa \ur|evina (sada Labuda Glavi~anina) je bila Ivana Mira{eva Jovanovi}a. Kupio je Mijailo Jovanovi}. Mijailova snaha Milijana je \ur|evinu prodala Labudu.

• Gorwa \ur|evina je bila Radoja Stevanovi}a, kao i vi{e lisnika u Gajevima. Zato se jedna pe}ina u Gajevima zove Radojeva pe}ina. Radojev sin Drago je prodao polovinu \ur|evine Mijailu Jovanovi}u, a polovinu Lazaru Bori{inu Milo{evi}u. Lazar je svoj dio prodao Mileti Petrovu Milo{evi}u za 10.000 dinara. @ena Draga Radojeva, Stana, je imala obi~aj da se zadu`uje, pa su povjerioci uzimali dio po dio imovine, da bi namirili {tetu. Ona je govorila: "Kantar Dulev (Dukin) s kraja", kad bi {to mjerila na Dukin kantar.

• Nerezine su bile Novice Be}ova Ma{kovi}a, koji je bio siroma{an, pa je ~esto uzimao novac na zajam kod Rama Bogdanova Bulatovi}a iz Lije{wa. Kad nije mogao vratiti pozajmicu i kamatu (dobit) morao je prodavati dio po dio. Sve je kupovao Duka (Marko) Mili}ev Ma{kovi}. Imali su i Lu~i}i dio u Nerezinama.

• Dragi{a Mira{ev Bukili} je oko 1900. godine kupio imawe Pavi}a Be}ova Ma{kovi}a u Kamenoj Gori.

• Glavica Kostadinova je bila Glavi~ana. Zvala se Jo{anova (Jo{an Milovanov Glavi~anin) glavica.

ANANIJE SIMONOVI}

52

• Radovan Dragojev Ma{kovi} (Kri}anin), je imao ku}u na vrh Ravanaca. Ku}u je prodao Savi}u Ma{kovi}u, koji je odnio u Ravno, a zemqu i polovinu Jasenovog Dola Peri{i Ma{kovi}u.

• Sada{we imawe Borivoja Rnkovi}a je bilo Mila Stevanovi}a. Godine 1918. Milevom k}erkom Milicom, o`enio se Milovan Bulatovi} iz Cerovice i sa svom familijom doselio u Ostru`we. Poslije tri godine otpratio je porodicu (oca i bra}u) u Pe}, gdje su dobili zemqu i tamo pogine i on i wegov otac. Ubrzo mu je umro i maloqetni sin. Tada se Milica udala za Sima Rnkovi}a iz Gorwe Mora~e, koji se doselio u Ostru`we 1922. ili 1923. godine.

• Bukova Ravan i imawe i ku}a u Kamenoj Gori su bili Petka Stevanovi}a, pa je to prodao Miladinu Stevanovi}u. Sada je ta imovina Miladinovih unuka.

• Livada Mili~kova iznad Silnog Dola je bila Bogi}a Mili}eva, a Durja~ki Vrt Duke (Marka) Mili}eva Ma{kovi}a. Bogi} je livadu prodao Perku Jovanovi}u, a Duka Durja~ki Vrt Novaku i Tadi{i Lu~i}ima. Lu~i}i su kasnije to prodali Radulu Simeunovu Milo{evi}u, koji je od Dukine pojate, gdje je zimio koze, izgradio ku}u ~akmaru. Sada je ta ku}a Jele Dragove. Radule je imao imawe u Siri{wacima, a ne{to i u Zakriqu.

• Imawe gdje `ivi Jelena ]irova Milo{evi} je bilo Milisava Mi{eqina Jovanovi}a, a Gracka Lazina Teodora Mi{eqina.

• \urina Lazina ( u Zakriqu) i Poqane su bile Radisava Bjeli}a. Poqane je prodao Paunu Simonovi}u, a \urinu Lazinu Petru Mi{eqinu Jovanovi}u. Poslije je to kupio Petrov zet Filip Ili}.

• Stani{ina Wiva je bila Stani{e Ilijina Ma{kovi}a, koju je prodao Tomi Bjeli}u. Toma je to otplatio kukuruzom.

• Sada{wa livada Krsta i Spase Bjeli}a u Krio~u bila je Tome Bjeli}a, koju je prodao Joksimu Bjeli}u.

• ]eli{te u Qutoj je bilo Veqa Bo`ova Ma{kovi}a, a drugi dio Bogdana Stankovi}a. To je kupila Marica Perkova i wen sin Savi} Ma{kovi}.

OSRECI I OSRE^ANI

53

• ^ukqine u Qutoj su bile Veqa Ma{kovi}a i Radovana Ilijina Ma{kovi}a. Prodali su ih Gruji~i}ima i Milovanu Novakovu Ma{kovi}u. Veqove su bile i Strane, koje su kasnije prodate Milovanu Ma{kovi}u, a sada su sinova Stevana Bukili}a.

• Polovina Liporavni je bila Veqa Ma{kovi}a, a polovina Milana Ilijina Jovanovi}a. Kasnije je Veqo svoj dio prodao Milinku i Boju Jovanovi}ima.

• Na Dugome Selu je Vule Milutinov Jovanovi} imao livadu, koju je prodao Vasiliju Jovanovi}u. Vule je imao livadu ~ak i u Wegalicama, koju je zamijenio za livadu Mali{e Jovanovi}a u Kru{evqu. Sada je ta livada Vlajka Simonovi}a.

• Kru{evqe je bilo Glavi~ana i Lu~i}a, koje su 1904. godine i kasnije kupili Simonovi}i.

• U Podima (iznad Kru{evqa) djelove su imali: Nikola Milisavqev Milo{evi}, Arsenije Milo{evi}, Jovan Lazarevi} (Solila), Sekule Ma{kovi}, Ne|eqko Ma{kovi}, Mijat Stevanovi} (otac Veqov),. Sava Lazarevi} (i sada se zove Xajovi}a), Jago{ To{kovi} iz Ocke Gore, Radule Bjeli}, Lazar Milo{evi} i Zavi{a Lu~i}. Najve}i dio Poda je kupio Bo`o Nikolin Milo{evi}, a kasnije Vukale i Vojin Jovanovi}i. Sada su Poda Vukalovih sinova, Vlajka i Mili}a Simonovi}a. Na Podima su nekada bile dvije ku}e i dva savardaka. I sada se poznaje gdje su bile ku}e i savardaci. Bo`o Nikolin Milo{evi} je imao livadu i u Pragovima, koju je kasnije kupio Jago{ To{kovi}, pa Mihailo Milo{evi} i najposlije Kostadin Bukili}.

• Sada{we dvije wive Sretena Ma{kovi}a u Studeni~kom Potoku, bile su Milovana Novakova Ma{kovi}a.

• Jablan je bio Perka Jovanovi}a, Arsenija Bjeli}a i Mila Jovanovi}a, a iznad Grobqa, Savi}a Ma{kovi}a. Jovanovi}i su sve prodali Branku Bukili}u, kao i dio Wegalica.

• Katun je bio Mirka Ma{kovi}a i Vasilija Jovanovi}a, a Lugovi Perka Ma{kovi}a. Vasilije je svoj dio prodao Mali{i Jovanovi}u, a ostali dio i sada dr`e potomci Mirka i Perka Ma{kovi}a.

ANANIJE SIMONOVI}

54

• Zagvo`|e je bilo Mihaila Ma{kovi}a, pa ga je kupio Radosav Ma{kovi}.

• Paqevina u Lukome brdu je bila Milije Ma{kovi}a. Prodao je Vu~i}u Jovanovi}u, a on Miqanu Bukili}u.

• Imovinu Janka Teodorova Ma{kovi}a u Toplom Potoku su kupili potomci Arsenija Bjeli}a i sada je sve svojina wegovih potomaka.

• Sada{wa livada Milana Vladimorova Bjeli}a u Ropu{nici je bila Mijata (^ubra i wegove `ene ^umere) Ma{kovi}a. ^ubro je livadu prodao Radulu Bjeli}u da bi od Stevanovi}a kupio dio Pasti, gdje je sada ku}a Milivoja Brankova Ma{kovi}a. Za to imawe je rekla Milosava Milosavqeva (majka Milutinova): "[ta }u da radim na ovome kusome brijegu?" Od tada se brijeg od Grobqa do Kekove lazine zove Kusi brijeg.

• Bo`o Nikolin Milo{evi} je imao livadu i u Ropu{nici, koju je kupio Nikola Maksimov Milo{evi} i sad je wegovih potomaka.

• Milisav Mi{eqin Jovanovi} je imao livadu u Lomovima, koju je prodao Nikoli Maksimovu, a on Mijajlu Ma{kovi}u. Sada je ta livada Vojimira Jovanovi}a. Gorwi dio Lomova je bio Peri{e Ma{kovi}a, pa ga je prodao Mira{u Ma{kovi}u da bi kupio polovinu Jasenovog Dola od brata Radovana. Ina~e, Jasenov Do je ranije bio Lazarevi}a. Radovan je imao imovinu u Gorwoj Qutoj, pa je prodao Jovu Bukili}u iz Po`we.

• Bori{a i Risto Milo{evi}i su imali imawe u ^omovi} Lazini, u Rado{evom Trapu, u Gorwoj Qutoj (Staro Selo) i u Zagracu iznad Po`we. Izdizali su u katun Kova~evac (iza Zastana).

Interesantno je {to su gotovo svi Osre~ani imali, barem po jedan lisnik na prostoru od rijeke Mora~e do ^eline i Pijotskog brda, koji se zove ^kaqa, iako je taj predio vrlo strm i nepristupa~an. Tu je bila jedna ve}a i ravnija lazina, koja se zove Ra{ki do. Na tom prostoru je, u ranije doba, bilo dosta stabala lipe, koja su kori{}ena za izradu poqoprivrednih alatki, a i za guqewe kore, tokom gladnih godina, za pravqewe hqeba. To je i bio razlog da ovdje imaju djelove sva osreda~ka doma}instva. Sada je to sve zapu{teno i

OSRECI I OSRE^ANI

55

pretvoreno u pustaru, a mnogi sada{wi Osre~ani i ne znaju koji je lisnik bio wihovih predaka.

Iz svega ovoga se mo`e vidjeti koliko su Osre~ani kupovali, prodavali i mijewali imovinu u raznim krajevima sela i planine da bi lak{e mogli `ivjeti i izdr`avati svoje porodice. Samo treba razmisliti koliko je trebalo, recimo, Vequ Bo`ovu Ma{kovi}u, koji je imao zemqu u Korawoj Wivi, u Ravnome, u Lazinama, na Liporavni, na ^ukqinama, u ]eli{tu, na Stranama, u Ropu{nici, da sve to otrijebi (o~isti), za|ubri, oranu zemqu dva puta uzore (preore i zaore), dva puta okopa (opra{i i ogrne), a gdje sadi krompir jo{ jednom kopa da izvadi krompir, da pokosi livade, da poplasti i sa|ene sijeno i da ga, zimi, donese da hrani stoku. Tome treba dodati listawe, kupqewe drewina, spremawe drva i mnogo drugih poslova, koje nije mogu}e nabrojiti. Veqo je imao devet k}eri i jednoga sina. Trebalo ih je podi}i, obla~iti, obuvati, hraniti, opremiti pr}iju i svaku udati. Veqo je imao vrijednu i dobru `enu Gospavu, od Rako~evi}a iz Prekobr|a, koju su gotovo sva djeca iz sela zvala "Lilo". Bilo je jo{ Osre~ana koji su imali dosta imovine, koji su dr`ali dosta stoke, a imali su i ve}i broj ~eqadi (~lanova porodice). U selu je bilo vi{e wiva nego livada. To se vidi po mnogobrojnim ckladovima, koji su nastali od dugogodi{weg orawa i kopawa, pa su ti ckladovi narastali svake godine po 20-30 centimetara. Sada je mnogo vi{e livade nego wive, a i livade zarastaju u {umu, {ikare, trwake, po{to se sve mawe ~iste i obra|uju.

U nastavku }e biti govora o svakom bratstvu, posebno, sa prikazom svih mu{kih pripadnika tome bratstvu, kao i o tome odakle su bile rodom `ene Osre~ana, mada nema podataka za sve wih, ve} samo djelimi~no za `ene od petog pasa pa do 1941. godine. Za `ene, koje su se udale za Osre~ane poslije 1945. godine dati su, po bratstvima, samo broj~ani podaci odakle su bile rodom, jer bi poimeni~no nabrajawe zahtijevalo mnogo prostora. Isto tako bi}e govora o osreda~kim odivama, po istom sistemu, gdje su se udale, opet od petog pasa do 1941. godine, a za udate poslije 1945. godine dati su samo broj~ani podaci.

Podaci o `enama i odivama dati su odmah iza teksta o bratstvu i grafi~kog prikaza geneze bratstva, {to }e, nadamo se, biti preglednije i jasnije. Na kraju je dat zbirni

ANANIJE SIMONOVI}

56

statisti~ki pregled za `ene i odive svih bratstava, posebno do 1941. a posebno poslije 1945. godine.

1. Bjeli}i: Bjeli}i poti~u od unuka Matija{evog, a bratani}a

Pavi}evog, ~ije ime nije poznato. Wegova `ena se zvala Bjela, a imali su sina Iliju, koji je uzeo prezime Bjeli} po majci Bjeli. Bjela i Ilija su do{li u Osretke iz \u|evine, kao i Milutin, sin Pavi}ev. Do sada, od Bjele do najmla|eg nara{taja Bjeli}a ima 11 pasova (koqena). Neke porodice imaju devet ili deset pasova, {to zavisi u kojim su godinama stvarali porodice i dobijali mu{ke potomke.

Bjeli}i su se, izgleda, najprije naselili na Zakriqu i oko sada{weg Grobqa. Brdo na kojemu je grobqe, do skoro se zvalo Umer Lekin, po Leki Milijinom. Mnogo kasnije, kada se pove}ao broj Bjeli}a, naselili su Rosov Laz, Rupe, Brod i Topli Potok. Jedan broj Bjeli}a, u novije vrijeme, odselio se u druge krajeve, pa ~ak i u Ameriku. Petar Tomin se 1941. godine javio iz Urugvaja, a od tada o wemu i wegovoj porodici nema nikakvih vijesti. Drugi su se selili u Kola{in, Beograd i druge gradove Jugoslavije. O Bjeli}ima je pisao i Sekule Dobri~anin u kwizi "Dowa Mora~a", ali ne pomiwe sina Ilijinog, Milovana, koji je imao sinove Rado{a i Toma{a, ve} samo Leku i wegove potomke.

Bjeli}i su se dosta sporo brojno pove}avali, tako da ih je do sada bilo 120 mu{kih glava.

Poznat je bio Joksim Krstov, barjaktar Osreda~ke ~ete od 1871. godine do smrti. Ubrajao se me|u boqe junake u bitkama na Vu~jem dolu, Dugi, opsadi Nik{i}a. Poslije wegove smrti (umro kao vojnik), za barjaktara je postavqen Jovan Bogi}ev Ma{kovi}.

Bojo Bjeli} se pomiwe u jednoj narodnoj pjesmi, koja se odnosi na borbu Mora~ana sa kola{inskim Turcima-Pijucima na Vu~ju 1841. godine.

Bjeli}i su imali samo nekoliko intelektualaca: Uro{a Mi{urova (Savi}eva) advokata, Radomira Joksimova Bjeli}a, u~iteqa i Vojislava Ma{ova, |aka.

@ene Bjeli}a udate do 1941. godine: 5. pas:

OSRECI I OSRE^ANI

57

1. Tomina prva `ena Miru{a od Bulatovi}a iz Rovaca. 2. Tomina druga `ena Milosava, k}er Mijata Bulatovi}a

iz Cerovice. 3. Arsenijeva Marica od Bao{i}a iz Gorwe Mora~e. 4. Nedjeqkova Milica, ne zna se odakle je bila.

6 pas:

5. Jovanova Draguna-Kata, k}er Bo`ine Glavi~anina iz Osredaka.

6. Milutinova Stana od Todorovi}a iz Star~a. 7. Mirova Cvijeta vanbra~na k}er Petru{e Pujove

Jovanovi}, koja je bila rodom od Medenica iz Ravni