26
SEMINARSKI RAD OTPAD I RECIKLIRANJE

Otpad i Recikliranje

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zastita zivotne sredine

Citation preview

16

SEMINARSKI RAD

OTPAD I RECIKLIRANJE

Sadraj

Uvod3

1.OTPAD4

1.1.Podela otpada5

1.1.1.Komunalni otpad6

1.1.1.1.Koliine otpada6

1.1.2.Industrijski otpad7

1.1.3.Bolniki otpad7

1.1.4.Poljoprivredni otpad8

1.1.5.Graevisnki otpad8

1.1.6.Rudarski otpad9

2.UPRAVLJANJE OTPADOM10

3.RECIKLAA OTPADA11

Zakljuak14

Literatura15

UvodZbog sve veih koliina otpada i tetnosti po okolinu, otpad se smatra jednim od najznaajnijih ekolokih problema savremenog sveta. ovek je, svojim aktivnostima, odluujui inilac u menjanju okoline. Te su aktivnosti povezane sazadovoljavanjem potreba. Veliki deo potreba je stvoren vetaeki i pitanje je da li nam stvarno treba toliki broj razliitih proizvoda koji se nakon upotrebe, postaje otpad. Naa civilizacija je ta koja proizvodi otpad i pored injenice i dokaza na tetnost po okolinu taj trend se nastavlja. Sve ide u istom pravcu i nita se po tom pitanju ne menja.

Zato je neophodno je stvoriti oseaj odgovornosti za postupanje sa otpadom na svim nivoima, osigurati prepoznavanje problema, obezbediti tane i potpune informacije, promovisati principe, podsticajne mere i partnerstvo javnog i privatnog sektora u upravljanju otpadom. Inicijative bi trebale da imaju za cilj da podstaknu stanovnitvo na odgovorniji odnos prema otpadu i na postupanje sa otpadom na odriv nain, kao to je smanjenje otpada na izvoru, ponovna upotreba otpada, reciklaa, energetsko iskorienje otpada i odlaganje otpada na bezbedan nain.

Kada govorima o komunalnom otpadu sa deponije on je bioloki vrlo ktivan. Kao posledica te aktivnosti nastaje gasovi na deponijama i to najveim delom metan i ugljendioksid. Zbog toga na takvim deponijama uvek postoji opasnost od eksplozija i poara. Deponijski gas je i jedan od uzronika stvaranja takozvanog efekta staklenika" koji deluje na promenu klime.

Koliina otpada se stalno poveava uprkos dramatinim upozorenjima ekologa. Razvijene zemlje proizvode mnogo vie komunalnog otpada od ostalih. U razvijenim dravama (Zapadna Evropa, Sjeverna Amerika, Japan i Australija) ivi sedmina stanovnika sveta. Oni proizvode treinu svetskog komunalnog otpada. Ali, u naprednim tehnologijama upravljanja otpadom (reciklaa i obrada otpada), razvijene drave uestvuju sa vie od 80%u ukupno recikliranom i obraenom otpadu, u kontrolisanom odlaganju sa gotovo 49% a u nekontrolisanom odlaganju otpada sa samo 6%

Izbegavanje i smanjenje nastanka otpada, kao i njegovo iskoritavanje poinje u svakom domainstvu. Potrebno je delovati organizovano i zajedniki, poev od onih koji donose odluke u politici i ekonomiji, preko proizvoaa, distributera i trgovaca, do potroaa.

Kuni otpad koji nije recikliran mora biti odloen na deponiju otpada. Moemo da registrujem razne vrste deponija od onih koje su nastale neodgovornim odlaganjem i bacanjem otpadaka uz reke i izletita, zatim deponije koje zvanicno koriste komunalna preduzea, iako se na njima ne primjenjuju nikakve mere zatite okoline i, konano, sanitarne deponije koje se grade u novije vreme za potrebe veih regija i koje uglavnom ne ugroavaju okolinuOtpad odloen na smetlitima, odnosno neureenim deponijama direktno ugroava okolinu i ljudsko zdravlje. Opasnosti i druge neugodnosti su viestruke i to od: irenja zaraznih bolesti koje mogu prenositi glodari, insekti i druge ivotinje,smrada, praine i dima,voda iz deponije koje su veoma opasan zagadivac okoline, emisija deponijskih gasova i sl.Inicijativa bi trebalo da se zasniva na sistemu upravljanja otpadom i nastojanju da se otpad izbegne (smanji), iskoristi (reciklira), obradi i na kraju odloi na nain siguran po okolinu.S obzirom da naa zemlja nastoji da se to vie prilagodi zahtevima i standardima Evropske unije, moramo se pozabaviti i ovom problemaikom, njenog reavanja, to zahteva proces koji je pred nama. Kvalitet nae okoline ne zavisi samo od mera vlade, komunalnih preduzea,nego i od samih graana. Odgovoran odnos prema otpadu i razvoj kulture pravilnog postupanj a s otpadom j e osnova kreiranja zdravog okruenja kao osnove za zdrav ivot.1. Otpad Otpad je svaka materija koja ima svojstva zbog kojih se vlasnik mora ili eli reiti. Nastaje kao rezultat raznih ljudskih aktivnosti: u domainstvima, u raznim privrednim delatnostima te posebno u industriji. Iako na Zemlji postoji jako puno vrsta ivih bia, ovek je upravo to bie koje proizvodi otpad. Otpad ne nastaje samo u domainstvima, ve i u fabrikama, poljima te svuda oko nas. Otpad su materijali, sirovine ili predmeti koji su se koristili u obavljanju svakodnevnih ivotnih i proizvodnih aktivnosti i koji se bezdalje upotrebne vrednosti odbacuju. Prema sastavu, otpad se uglavnom moe podeliti na 12 frakcija materijala koji se mogu zasebno reciklirati i preradit a ti materijali pomeani zajedno ine neupotrebljivu smesu koja uzrokuje zagaenje ivotne sredine bilo daje odloena ili spaljena. Doktor Daniel Knapp sa Univerziteta Berkley u Kaliforniji frakcije materijala deli na: ponovno upotrebljivi otpad, papir, biljne ostatke, ostatke hrane, metale, drvo, staklo, zemlju, polimere, tekstil hemikalije. Svaki od tih materijala, nakon to se odvojeno prikupi, zavri u postrojenjima za reciklau gde se njihov ivotni tok ne prekida, ve se od istih pravi nov proizvod. Upravo je ta reciklaa ono to delomino moe neutralizovati ovekovo postojanje na Zemlji i delomino sauvati resurse za neke nove generacije.

Dnevna i godinja masa komunalnog otpada po stanovniku razlikuje se od drave do drave. Ona u razvijenim zemljama iznosi 1,4 kg/dan po stanovniku, a u srednje razvijenim i nerazvijenim 0,2 0,7 kg/dan po stanovniku. Godinji prirast nastalog otpada u zemljama EU iznosi 1%. U zemljama zapadne Evrope je 1992. godine po stanovniku nastajalo priblino 390 kg komunalnog otpada godinje. U Njujorku je 1996. godine po stanovniku nastajalo vie od 400 kg otpada godinje.

Sadanje stanje u Republici Srbiji kao i u mnogim zemljama u tranziciji je veoma teko proceniti. Razlog je nedostatak podataka o kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi otpada, tanije voenja evidencije o koliinama, utvrivanja karakteristika, naroito sastava, sprovoenja kategorizacije otpada. Pouzdani podaci o karakteristikama otpada utvruju se na osnovu viegodinjih ispitivanja po utvrenoj metodologiji uz primenu vaeih standarda. U Srbiji takva ispitivanja nisu vrena.

Ukupna koliina otpada u Srbiji se procenjuje na oko 3.500.000 m/god. i 2.200.000 t/god, a bazirana je na podacima komunalnih preduzea. Prema podacima potvrenim za 160 optina Srbije bez Kosova, sakupljanjem otpada od strane komunalaca je obuhvaeno oko 70% stanovnika, tj. oko 5 miliona stanovnika, poto se sakupljanje otpada u seoskim podrujima ne vri. Procenjuje se da je masa generisanog komunalnog otpada po stanovniku od 0,3 1,57 kg/dan, to je neto nie nego u zemljama centralne i istone Evrope. Prema podacima dobijenim od strukovnog udruenja KOMDEL, procenjuje se da se u Srbiji na zvanine deponije odlae priblno 6.000 t otpada dnevno. U ovu koliinu je ukljuen otpad iz domainstava, komercijalni otpad i neopasan industrijski otpad, ali i medicinski otpad iz bolnica i zdravstvenih ustanova, kao i graevinski otpad. U Vojvodini prosena godinja produkcija komunalnog otpada iznosi preko 900.000 tona.

1.1. Podela otpada

Otpad se klasifikuje prema poreklu, karakteristikama i sastavu. Prema mestu nastajanja (poreklu): Komunalni otpad,

Tehnoloki otpad

Bolniki otpad

Poljoprivredni otpad

Gradjevinski Rudarski otpad

Specijalni otpad - radioaktivni i eksplozivni otpad

U zavisnosti od opasnih karakteristika koje utiu na zdravlje ljudi i ivotnu sredinu moe biti: Interni,

Opasni i

Neipasni. Slika 1. Otpad

Izvor: ttps://www.google.rs/search?q=otpad+slika

1.1.1. Komunalni otpadPrema definiciji, komunalni otpad je otpad iz domainstava te otpad iz proizvodne i/ili uslune delatnosti, ako je po svojstvima i sastavu slian otpadu iz domainstava. Zakonom o otpadu odreeno je da optina, odnosno grad osiguravaju sprovoenje mera za upravljanje komunalnim otpadom. Meutim, kako bismo poblie definisali terminkomunalni otpad" potrebno je shvatiti i definiciju otpada generalno. Meutim, otpad moe da se definie i kao:

Otpad je svaka materija ili predmet, koje posednik odbacuje, namerava ili mora odbaciti. Posednik od materije ili predmeta nee isti upotrebiti u daljoj proizvodnji, preradi ili ga nee konzumirati. Otpad se proizvodi prilikom vaenja sirovina (nafte, rude, vode, drva...), te tokom celog procesa proizvodnje zavrnog proizvoda koji e dospeti do polica naih prodavnica. Otpad je rezultat iskljuivo ljudskih delatnosti.Slika 2. Deponija

Izvor: ttps://www.google.rs/search?q=otpad+slika

1.1.1.1. Koliine otpadaOsnova za definisanje toka komunalnog otpada i izradu bilansa je poznavanje njegovih koliina od najmanje organizacione jedinice do najvie zbog dugogodinjeg zanemarovanja praenja stanja na podruju upravljanja otpadom, pa tako meu ostalim, i praenje kretanja njegovih koliina.

Uvid u postojee stanje upravljanja otpadom te u postojee i budue koliine, kao i sastav otpada, uvek je potreban radi izrade predloga reenja u sklopu celog sistema upravljanja otpadom te preciznog definisanja toka komunalnog otpada, od mesta njegovog nastanka do mesta konanog zbrinjavanja. Koliine otpada variraju i u zemljama Evropske unije, tako, na primer, Danska prednjai sa ukupno 800 kilograma po osobi godinje, Irska, Kipar i Luksemburg proizvode 700 kg po osobi. Manje od 400 kilograma po stanovnku proizvodi se u zemljama istone i jugoistone Evrope; ekoj, Poljskoj, Letoniji, Slovakoj, Estoniji, Litvaniji i Rumuniji.

Razlike u koliinama otpada pojedinog grada ili drave u nerazvijenijim krajevima Evrope mogue je opravdati nepostojanjem standardizovanih naina obrade podataka i preraunavanjem specifine gustine otpada, jer na loe opremljenim deponijama ne postoje vage za merenje teine otpada koji se odlae.1.1.2. Industrijski otpad

Pod insustrijskim otpadom se podrazumevaju sve vrste otpadnog materijala i nusproizvoda koji nastaju tokom odreenih tehnolokih procesa i koji po svojim osobinama mogu biti neopasni i opasni. Velika industrijska postrojenja su obino generatori opasnog otpada. Izvori opasnog otpada u Srbiji su uglavnom termocentrale, farmaceutska i hemihska industrija i prehrambena industrija. 1.1.3. Bolniki otpad

U svetu, novija su istraivanja pokazala da bolniki otpad ini 0,3% od ukupno nastalog otpada u nekoj drutvenoj zajednici. Procene koliina opasnog medicinskog otpada razlikuju se u zavisnosti od klasifikacije u pojedinim dravama. Zbog toga postoji veliki disparitet pa se koliine kreu od 3% u Njemakoj do 68% u Velikoj Britaniji.

Infektivni i potencijalno infektivni otpad ini najopasniji i naj vei deo medicinskog otpada koji treba tretirati u skladu sa principima upravljanja medicinskim otpadom i na nain kako se to radi u Evropskoj uniji i razvijenim zemljama sveta.

U literaturi i praksi koristi se vie razliitih terminolokih pojmova kojima se u raznim zemljama oznaava sve ono to podrazumevamo pod optim nazivom opasni medicinski otpad. To su npr. sledei pojmovi: medicinski otpad, infektivni otpad, bolniki i kliniki otpad, biomedicinski otpad, opasni otpad iz zdravstvene njege i neki drugi. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koja se ve dugo bavi tom problematikom, klasifikovala je opasni medicinski otpad na kliniki i nekliniki. Kliniki otpad deli se na 7 razliitih grupa: patoloki, infektivni, farmaceutski, hemijski, otre predmete, aerosole i posude pod pritiskom, kao I radioaktivni otpad. Bez obzira koji se termin koristi, sve nabrojene vrste otpada zahtevaju posebnu obradu, jer imaju jedno ili vie opasnih svojstava i zbog toga se smatraju opasnim otpadom.

Otpad koji nastaje u zdravstvenim ustanovama predstavlja meavinu komunalnog otpada i opasnog medicinskog otpada koji nastaje pri pruanju zdravstvenih usluga.

Svojstva opasnog otpada su: tetnost, toksinost, kancerogenost i infektivnost i po tome se opasni medicinski otpad razlikuje od komunalnog.

Slika 3. Medicinski otpad

Izvor: https://www.google.rs/?gws_rd=ssl#q=bolnicki+otpad, posetila sajt, 26.11.2014.

1.1.4. Poljoprivredni otpad

Poljoprivredni otpad nastaje iz poljoprivrede, prehrambene i drvne industrije i ima ga u znaajnim koliinama. Ostaci od poljoprivrede se mogu razvrstati u tri glavne grupe: otpad proizveden u procesu uzgajanja ratarskih kultura, otpad poreklom od voarskih kultura i otpad nastao kao posledica uzgajanja stoke. Otpad koji nastaje tokom stoarskih aktivnosti je stajsko ubrivo koje se generie uzgajanjem goveda, svinja i ivine.

Koliine poljoprivrednog otpada iznose oko 13 miliona tona godinje. Neadekvatno je upravljanje otpadom na farmama, ne postoje postrojenja za preiavanje otpadnih voda, niti objekata za skladitenje stajskog ubriva, to dovodi do zagaenja vodotokova nutrijentima. Republika Srbija je na drugom mestu po koliinama fosfata koje se isputaju u Dunav i na treem mestu po koliinama nitrata, od ukupno 13 podunavskih zemalja. Najvei razlog je oticanje netretiranih otpadnih voda sa velikih farmi svinja.

1.1.5. Gradjevinski otpadGraevinski otpad u proseku sadri: zemlju od iskopa 75 odsto, otpad od ruenja i graenja (keramika, beton, gvoe, elik, plastika i dr.), 15 do 25 odsto, kao i otpadni asfalt i beton u koliinama od 5 do 10 odsto.

Procenjuje se da u Srbiji godinje nastaje oko 1 milion tona graevinskog otpada i otpada od ruenja. Graevinski otpad od ruenja u Srbiji zavrava na deponijama komunalnog otpada, a koristi se i kao inertan materijal za prekrivanje otpada na deponiji. Reciklaa graevinskog otpada ne postoji (u malim koliinama se reciklira asfalt), iako se ponovo moe upotrebiti oko 80 odsto graevinskog otpada.

1.1.6. Rudarski otpad

Rudarski otpad je otpad nastao od ekstraktivne industrije, odnosno otpad nastao prilikom geolokih istraivanja, eksploatacije, pripreme i skladitenja mineralnih sirovina, kao i otpad dobijen u procesu pripreme rude koji podrazumeva mehaniki, fiziki, bioloki, toplotni ili hemijski postupak, (izmena dimenzija, separacija i izuluivanje, prerada ranije odbaenog otpada), iskljuujui topljenje, termo procese proizvodnje (osim peenja krenjaka) i metalurke procese. U rudarski otpad ne spada otpad koji je nastao prilikom istraivanja, eksploatacije i pripreme mineralne sirovine, koji nije u direktnoj vezi sa navedenim aktivnostima (otpadna ulja, hrana, dotrajala vozila i istroene baterije i akumulatori), niti otpad nastao od ekstraktivne industrije koji moe biti radioaktivan.

lanovima 121 i 122 Zakonom o rudarstvu i geolokim istraivanjima (Sl Gl RS 88/11) definisan je obaveza izrade plana upravljanja rudarskim otpadom, kao i pribavljanja dozvole za odlaganje i upravljanje rudarskim otpadom.

Kontrolu izvoenja radova na odlaganju rudarskog otpada, kao i postojanje dozvole za ove radove, vri rudarska inspekcija u skladu sa lanom 148 ZORGI. Ne postupanje po pomenutim lanovima moe se, u skladu sa lanom 158 ZORGI, kazniti kao privredni prestup (zapreena kazna za privredni prestup od 1.500.000 do 3.000.000 dinara, kao i za odgovorno lice u privrednom drutvu, odnosno drugom pravnom licu i preduzetniku, novanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara).

Slika 4. Tokovi zagaenja pri eksploataciji i preradi rude

Koliine rudarskog otpada zavise od vrste mineralne sirovine i tehnolokih mogunosti koje se koriste u procesima eksploatacije, skladitenja i pripreme rude i odlaganja jalovine. Rudarski otpad globalno moe da se podeli na: rudarsku jalovina, koja se od rude odvaja tokom eksploatacije i skladira na odgovarajuim jalovitima; i jalovinu koja se od mineralne sirovine odvaja tokom njenog obogaivanja (flotacijska jalovina, i td)

2. UPRAVLJANJE OTPADOMUpravljanje otpadom podrazumeva odreivanje vrste i klasifikaciju otpada, planiranje i organizaciju njegovih tokova, izvetavanje nadlenih o koliinama i vrstama generisanog otpada izradu baze podataka, finansiranje, poslove nadzora, kao i druga pitanja od znaaja za upravljanje.

Slika 5. Elementi osnovnog sistema upravljanja otpadom

Ciljevi koji se ele postii su: smanjenje ugroavanja zdravlja i ivotne sredine, prevencija nastajanja otpada, primena istije proizvodnje u zatita prirodnih resursa, ponovno iskorienje korisnih komponenti otpada kroz izdvajanje sekundarnih sirovina, ili njegovo korienje kao energenta, razvoj postupaka i metoda za korienje otpada, sanacija neurednih odlagalita, praenje stanja postojeih i novoformiranih deponija i razvijanje javne svesti.

Upravljanje otpadom predstavlja sistem kojim se obezbeuje najmanji rizik no zdravlje ljudi i ivotnu sredinu.

Merama kontrole eli se postii smanjenje:

zagaenja vode, vazduha, i zemljita;

opasnosti no biljni i ivotinjski svet;

opasnosti od nastajanja udesa, eksplozija i poara;

negativnih uticaja na predele i prirodna dobra posebnih vrednosti;

nivo buke i neprijatnih mirisa.

Reavanje problema otpada u Srbiji najee se zavrava njegovim odlaganjem na deponije, ali zbog ljudskog nemara esto i van deponije.

Deponije su, naalost, najei nain tretiranja vrstog otpada ne samo u Srbiji nego i u svetu. Gradske deponije su u najveem broju sluajeva popunjene, a nove se zbog visokih cena ne grade odgovarajuom brzinom. Postojee sanitarne deponije u Srbiji, osim nekoliko, ne odgovaraju standardima, jer zagauju zemljite, podzemne vode i vazduh. Kontrola odlaganja, na takvim deponijama ne postoji, na se odlae i opasan otpad koji ima jo izraeniji uticaj na ivotnu sredinu. Primere potpuno nekontrolisanih deponija predstavljaju divlje deponije koje nastaju usled nebrige lokalnih samouprava i neodgovornog odnosa stanovnitva prema sebi, svojim potomcima i ivotnoj sredini.

3. RECIKLAAReciklaa je postupak prerade onih otpadnih materija koje se mogu koristiti kao sekundarne sirovine u proizvodnji. Iako se na neki nain sve u istoriji recikliralo, kolevka modernog recikliranja i upravljanja otpadom je London. U Londonu se, na primer, ve u Drugom svetskom ratu poelo reciklirati metale, a prve spalionice, takozvani destruktori, takoe su napravljene poetkom 20. veka upravo u Londonu.

Reciklaa omoguava da se ve upotrebljena materija ponovo iskoristi ime se tede prirodni resursi i titi ivotna sredina. Reciklaom se smanjuje potronja odnosno racional zuje se korienje prirodnih resursa i smanjuje se koliina otpada koji se mora sanitarno deponovati te se produava vek korienja sanitarnih deponija.

Reciklaa obuhvata vie grupa aktivnosti:

Primarna reciklaa: razdvajanje komponeneti vrstog otpada na izvoru (sortiranje)

Sekundama reciklaa: centralizovano izdvajanje reciklabilnih komponenti iz dopremljenog integralnog otpada u OMR postrojenju

1. priprema tih materijala za ponovno korienje, ponovnu preradu ili za ponovnu proizvodnju i

2. ponovno korienje, ponovnu preradu ili ponovnu proizvodnju istih proizvoda ili materijala i njihov plasman na tritu.

Reciklaa kao jednokratno ili viekratno korienje otpadnih materijala ili pojedinih njihovih komponenti kao zamene za komercijalne proizvode ili kao sirovina u industrijskim procesima, svoj osnovni cilj ostvaruje na dva naina: izdvajanjem korisnih, upotrebljivih komponenti iz integralnog komunalnog vrstog otpada (KCO) i njihovom preradom, ili uklanjanjem zagaujuih supstanci iz otpada i omoguavanjem njegovog ponovnog korienja.

Reciklaa je postupak prerade onih otpadnih materija koje se mogu koristiti kao sekundarne sirovine u proizvodnji. Reciklaa omoguava da se ve upotrebljena materija ponovo iskoristi ime se tede prirodni resursi i titi ivotna sredina. Reciklaom se smanjuje potronja odnosno raci ona li zuje se korienje prirodnih resursa i smanjuje se koliina otpada koji se mora sanitarno deponovati te se produava vek korienja sanitarnih deponija.

Slika 6. Meunarodni znak za reciklau Mobiusov obru

https://www.google.rs/?gws_rd=ssl#q=znak+za+recikla%C5%BEu

Proizvodi koji mogu da se recikliraju imaju internacionlni prepoznatljiv znak, koji predstavlja tri strelice koje formiraju obru. Ovaj znak moe da bude u krugu ili samostalno. Grafiki znak je nastao sedamdesetih godina prolog veka u Amerikom Institutu za Papir, kao oznaka za recikliranje papira, ali se sada upotrebljava i za oznavanje proizvoda razliitog tipa koji e mogu reciklirati.

ta sve moe da se reciklira? Staklo, papir, karton, aluminijum, metal, plastika, keramika.

Papir - Tehnoloki proces proizvodnje papira ima negativan uticaj na ivotnu sredinu, jep u toku procesa dolazi do isputanja tetnih materija u atmosferu, a upotrebom hemikalija za izbeljivanje zagauje se voda.

Da bi se zatitila ivotna sredina od dalje degradacije, potrebno je sakupljati staru hartiju koja i odloiti je u predviene posude. Preradom starog papira, utroi se 60% manje energije nego kada bi se papir proizvodio iz prirodnog materijala i 15% manje vode. Neki podaci ukazuju da se reciklaom jedne tone kancelarijskog papira spaava 17 stabala, tedi 4.200 kw (kilovata) elektrine energije i 32.000 litara vode.

Mogue je reciklirati sve vrste novina, papirnih kesa, papira za pisanje i svu ambalau od papira. Recikliranjem hartije, spasavaju se ume, koji su proizvoai kiseonika, reke i jezera su manje zagaeni, a samim tim mnogim ivotinjama i biljkama tite se stanita. Dva drveta mogu proizvesti kiseonik koji je jednom oveku potreban u toku celog ivota. Oko 650.000 tona papira dnevno se proizvodi irom sveta, od ega se 500.000 tona nikad ne vrati u ponovni proizvodni proces. U Velikoj Britaniji se koristi oko 12,5 miliona tona papira i kartona godinje. Prosean stanovniku Velikoj Britaniji kupi oko 38 kg novinskogpapiragodinje. Zajedno pakovanje hartije za pisanje potrebno je posei celo jedno drvo, a njemu je potrebno proseno 50 godina da postane dovoljno veliko da bi se moglo iskoristiti za pravljenje hartije.

Staklo - Staklo je vrst materijal koji se dobija topljenjem silicijum dioksida, peska, uz dodatakjo nekih sastojaka. Boce, ogledala, prozori, naoare, sijalice su samo nekoliko primera. Najvea pe za staklo moe da proizvede oko milion staklenih boca i tegli dnevno. Staklo se moe u potpunosti reciklirati i koristi ponovo. Staklo koje se baci i zavri na deponiji nikad se nee razgraditi.

Koriena staklena ambalaa se esto odlae zajedno sa kunim otpadom. Svako domainstvo u proseku baci tri staklene boce ili teglice. To znai da oko milion stanovnika meseno baci est tona staklenog otpada, to se moe uporediti sa veliinom tri manje trospratne zgrade!

Prema dostupnim podacima ak 90% proizvodnje stakla moglo bi se zasnivati na starom staklu iz reciklae. U svetu se reciklira 60 - 80% staklenog otpada pri emu se vie od 60% otpada vraa u ambalau i druge proizvode. U Srbiji je situacija potpuno drugaija, jer trenutno ne postoji interes za organizovanim sakupljanjem ovog reciklabila.

Plastika - Plastika je sintetiki materijal koji se koristi za izradu razliitih materijala i moe veoma efikasno zameniti prirodne materijale i sirovine.

Plastika je postala nezamenjiva u svakodnevnom ivotu zbog osobina kao to su niska cena, laka prerada, mala teina.

Postoji mnogo vrsta plastike, a esto se oznaavaju skraenicama, kao to je PET (polietilenteraftalat, koji se koristi za boce bezalkoholnih pia) i PS (polistiren).

Veliki ekoloki problem vezan za plastiku je njena bioloka nerazgradivost. Potrebno je oko 500 godina da bi se plastina ambalaarazgradila prirodnim putem! Ipak plastika nee naneti mnogo tete ivotnoj sredini, ako se zna da je veoma stabilno jedinjenje i nema direktnog negativnog uticaja, osim ukoliko se spaljuje, jer tada emituje veoma otrovan gas, (dioksin). Moe se reciklirati ako se odvaja od ostalog otpada na mestu nastanka. Problem nastaje ako se proizvode novi plastini materijali, a stari ne recikliraju.

Kako da znamo o kojoj vrsti plastike j e re?Svaka vrsta plastike ima svoju oznaku. Ha plastinoj ambalai pronaite znak u obliku trougla sa brojem i skraenicom ispod njega.PET boce odloite u posebne posude-kontejnere namenjene iskljuivo ovoj vrsti otpadne ambalae. Pre odlaganja potrebno je istisnuti vazduh i isggresovati bocu ime se smanjuje zapremina koju zauzima. U posude za odlaganje PET boca, mogu se odlagati i aluminijumske i druge limenke.

Metal - Metali su prirodni resursi koji se ne mogu obnoviti i predstavljaju sirovinu koji se najvie reciklira. Skupljeni otpadni metal moe se topi na visokoj temperaturi i ponovo upotrebiti. Ha ovaj nain se moe smanjiti potronja energije za vie od 50%.

Pre nekoliko hiljada godina, ljudi su poeli da koriste bronzu (legure bakra i kalaja) za zadovoljenje potreba kao to su posue zadomainstvo, nakit, statue, novac, oruje itd. Istoriari ovaj period zovu Bronzano doba. Arheoloka nalazita ukazuju na postojanje predmeta od metala koji datiraju iz perioda 6.000 godina pre nove ere.

Metal je materijal koji je dugo u najiroj upotrebi. Dobija se eksploatanjcijom ruda i njenom preradom u poluproizvode i gotove proizvode. Na sobnoj temperaturi je u vrstom stanju, dobar je provodnik eletriciteta i toplote. Danas su najzastupljeniji elik, gvoe, aluminijum, bakar, kao i legure-smee odreenih metala.

Aluminijum se dobija preradom rude boksita korienjem velike koliine elektrine energije. Njegovom reciklaom moe utedeti i do 95% energije. Aluminijum se no svojim osobinama razlikuje od ostalih metala, jer se reciklirani aluminijumpo svojim karakteristikama ne razlikuje od onog nastalog iz rude. Tako se stvara zatvoreni krug u kome se upotrebljena ambalaa stalno reciklira, stvaranjem novog proizvoda, ime se tede prirodni resursi i energije.

Aluminijum se koristi za izradu aviona, automobila, ugrauje se u raunare i televizore, ambalae za pivo i bezalkoholna pia. Iako je aluminijum veoma lak metal, njegova legura moe biti tea od elika. Aluminijum se uglavnom uvozi iz Australije i Brazila, koje zajedno imaju vie od 60% svetske proizvodnje.

Organski otpad - jedan od najboljih naina za tretiranje organskog otpada je kompostiranje. To je kontrolisani proces razgradnje organske materije i transformacije u stabilan humusni materijal bogat hranljivim materijama. Kompostirati u bati znai proizvoditi organsko ubrivo od biljaka koje su tu rasle i na kraju svog veka postale koristan otpad. Postavlja se pitanje, zato komposirati? Na ovaj nain smanjuje se koliina organskog otpada u komunalni otpad, uspostavlja se prirodno kruenje materije; poveava se plodnost zemljita i popravljaju se njegove osobine; smanjuje se upotreba mineralnih ubriva. U komposte ne smemo stavljati, masnou, ulja, novinski lapir i asopise u boji obojenu ili lakiranu drvnu masu, lie od oraha, izmet pasa i maaka, plastiku, lekove bio otpad koji je u dodiru sa naftom, benzinom ili tretiran pesticidima i dr.

Procenat organskih otpada od ukupno generisanom u proseku iznosi oko 50% po domaisntvu.

Postoji nekoliko naina za iskorienje organskog otpada iz domainstva (koristiti kao hranu za ivotinje, itd). Spaljivanje lia i drugog organskog otpada sa poljoprivrednog zemljita, nije preporuljiv nain, jer se tako, pored ostalog utie na porast zagaenja vazduha i stvaranje efekta staklene bate. Sagorevanjem organskih materija poveava se koncentracija ugljen-dioksida u vazduhu, koji je jedan od uzronika ovog efekta. Njegov uticaj na planetu zemlju i ivi svet je veoma negativan, a izraen je kroz klimatske promene, zagrevanje planete, poveanje nivoa svetskog mora, uestao broj prirodnih katastrova i dr.

Zakljuak

injenica je da je veliki deo otpada stvoren vetaki i pitanje je da li nam je potreban toliki broj razliitih proizvoda. Mnogi proizvodi najee nakon jednokratne upotrebe postaju otpad, koji sve vie zatrpava nae okruenje. Dakle, iz svega navedenog dolazimo do zakljuka da naa civilizacija proizvodi sve vie otpada i nita ne ukazuje na skore promene ovog trenda. Ipak, zahvaljujui tehnolokom napretku i razvoju ekoloke svesti, borba protiv otpada postaje mnogo uspenija. Nastajanje otpada je rezultat ukupne ekonomske aktivnosti svake drave, i kao takvo u direktnoj korelaciji je sa nacionalnom ekonomijom.

Uoeno je u radu da se otpad deli prema poreklu. Sav taj otpad se deli prema vrsti na komunalni, komercijalni i bezopasni industrijski otpad. Uobiajeno je da se otpad urbanih sredina i komercijalni otpad jednim imenom naziva komunalni (optinski) vrsti otpad. Komunalni vrsti otpad po definiciji ukljuuje otpad iz domainstva, kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode i sastava slian otpadu iz domainstva.

Upravljanje komunalnim otpadom obuhvata funkcije sakupljanja, transporta, reciklae, ponovne upotrebe, tretmana i odlaganja komunalnog vrstog otpada. Save ovo nam jo ukazuje da nastajanje komunalnog otpada zavisi pre svega od stepena industrijskog razvoja, ivotnog standarda, naina ivota, socijalnog okruenja, potronje i dr. Na primer, urazvijenim zemljama sveta SAD, Zapadna Evropa, Japan, Australija ivi sedmina stanovnika sveta. Oni proizvode treinu svetskog komunalnog otpada. Ali, u naprednim tehnologijama upravljanja otpadom reciklaa i obrada otpada razvijene drave uestvuju sa vie od 80% u ukupno recikliranom i obraenom otpadu, u kontrolisanom odlaganju gotovo sa 49%, a u ne kontrolisanom odlaganju svega sa 6% .

Upravljanje komunalnim vrstim otpadom se danas, sastoji u sakupljanju, transportu, reciklai, ponovnoj upotrebi, tretmanu i trajnom odlaganju na sanitarnim deponijama dela komunalnog vrstog otpada koji se ne moe iskoristiti niti dalje tretirati.

Za upravljanje vrstim komunalnim otpadom glavnu odgovornost ima lokalna vlast. To je kompleksan zadatak, koji zahteva odgovarajue organizacione kapacitete i saradnju izmeu brojnih zainteresovanih strana u privatnom i javnom sektoru. Prilikom izrade plana upravljanja komunalnim otpadom potrebno je obezbediti aktivno uee javnosti u svim fazama donoenja odluka i u procesu usvajanja dokumenata.

Literatura1. Analiza postoje(e prakse u upravljanju komunalnim otpadom ukljuuju(i lokacije za odlaganje otpada, http://www.recyu.org.yu.pdf, posetila sajt, 27.11.2014.

2. Broura: ta treba znati o otpadu?, http://www.ekomrezabih.net.pdf posetila sajt, 27.11.2014.

3. Nei B., Detaljni opis tehniko-tehnolokog reenja (sa aspekta zatite ivotne sredine) za integralni sistem upravljanja otpadom na teritoriji regionalnog centra Smederevo (grad Smederevo i optina Kovin), PWW Srbija, Ni 2010. posetila sajt, 27.11.2014.4. Nei, B., Osnovni model (koncept) regionalnog upravljanja komunalnim otpadom u regionu Prokuplje, PWW Srbija, Ni 2010. posetila sajt, 27.11.2014.

5. Podizanje javne svesti o upravljanju otpadom u Zapadnobakom i Podunavskom regionu, Projekat finansira Evropska unija, Sombor, 2008.

6. Razumeti otpad, prirunik za podizanje svesti, Osijek 2013.7. http://recnaroda.co.rs/poljoprivredni-i-gradevinski-otpad, posetila sajt, 26.11.2014.

8. http://www.terragold.co.rs/Upravljanje-rudarskim-otpadom.html9. ttps://www.google.rs/search?q=otpad+slika

Razumeti otpad, prirunik za podizanje svesti, Osijek 2013., str.28

Analiza postoje(e prakse u upravljanju komunalnim otpadom ukljuuju(i lokacije za odlaganje otpada, HYPERLINK "http://www.recyu.org.yu.pdf" http://www.recyu.org.yu.pdf, posetila sajt, 27.11.2014.

Broura: ta treba znati o otpadu?, http://www.ekomrezabih.net.pdf posetila sajt, 27.11.2014.

Nei, B., Osnovni model (koncept) regionalnog upravljanja komunalnim otpadom u regionu Prokuplje, PWW Srbija, Ni 2010. posetila sajt, 27.11.2014.

Nei, B., Osnovni model (koncept) regionalnog upravljanja komunalnim otpadom u regionu Prokuplje, PWW Srbija, Ni 2010. posetila sajt, 27.11.2014.

.Nei B., Detaljni opis tehniko-tehnolokog reenja (sa aspekta zatite ivotne sredine) za integralni sistem upravljanja otpadom na teritoriji regionalnog centra Smederevo (grad Smederevo i optina Kovin), PWW Srbija, Ni 2010. posetila sajt, 27.11.2014.

Razumeti otpad, prirunik za podizanje svesti, Osijek 2013., str.29-30

HYPERLINK "http://recnaroda.co.rs/poljoprivredni-i-gradevinski-otpad" http://recnaroda.co.rs/poljoprivredni-i-gradevinski-otpad, posetila sajt, 26.11.2014.

http://www.terragold.co.rs/Upravljanje-rudarskim-otpadom.html

HYPERLINK "http://recnaroda.co.rs/poljoprivredni-i-gradevinski-otpad" http://recnaroda.co.rs/poljoprivredni-i-gradevinski-otpad, posetila sajt, 26.11.2014.

Podizanje javne svesti o upravljanju otpadom u Zapadnobakom i Podunavskom regionu, Projekat finansira Evropska unija, Sombor, 2008., str.7

Podizanje javne svesti o upravljanju otpadom u Zapadnobakom i Podunavskom regionu, Projekat finansira Evropska unija, Sombor, 2008., str.7

2