Josip Vrančić

Zdravstvena škola Split

Otrovne biljke našeg podneblja

Botanika sa farmakognozijom

Split, lipanj 2010.

1

SADRŽAJ:

1.Uvod

2. Datura stramonium

3. Hyoscamus niger

4. Atropa belladonna

5. Zaključak

6. Prilozi

7. Izvori

2

1.UVOD: U našim krajevima nalazi se mnogo otrovnih biljaka

od kojih su mnoge smrtonosne i/ili halucinogene. Naravno da bi bilo nemoguće u ovom seminarskom radu obraditi sve otrovne biljke našeg podneblja pa je izbor pao na one koje uz svoju „zabavnu“ otrovnu i halucinogenu stranu, također, imaju i značajnu farmakološku primjenu. Da bi u potpunosti razumjeli štetno i ljekovito djelovanje ovih biljaka smatram neophodnim u početku reći nešto o najvažnijim alkaloidima koje te biljke sadrže:

1. HIOSCIAMIN I SKOPOLAMIN: Pripadaju grupi

tropanskih alkaloida,nalaze se u mnogim biljkama porodice Solanaceae. Esteri su tropina i tropa kiseline. Skopolamin je epoksid hiosciamina (epoksidni most povezuje C-6 i C-7). Moguća su dva stereoizomera hiosciamina, a farmakološki je aktivna (-) forma. Lako racemizira u atropin. Primjenjuju se kao spazmolitici (terapija parkinsonove bolesti), s papaverinom prije opće anestezije. U većim dozama izazivaju delirij i halucinacije, a potom depresiju CNS-a. Također djeluju hipnotički s amnezijom zbog čega su sastavnica tzv. „seruma istine“.

2. ATROPIN: Djeluje parasimpatolitički i antikolinergički, blokira muskarinske receptore organa inerviranih parasimpatičkim postganglijskim vlaknima (kompetitivni antagonist acetilkolina). Atropin ubrzava rad srca, zbog djelovanja adrenergičkog sustava poslije blokade muskarinskih receptora, i smanjuje bronhijalnu sekreciju. Usporava aktivnost parasimpatikusa u svim mišićima i žlijezdama pod

3

njegovim nadzorom te zbog toga može doći do teškoće s gutanjem i smanjene sekrecije (znoja, suza, sline…). Izaziva relaksaciju i smanjuje pokretljivost glatke muskulature u digestivnom traktu i bronhima. Paralizira mišiće papile i time uzrokuje pasivnu midrijazu, te povećava intraokularni tlak. U CNS-u atropin djeluje sedativno

2.Datura stramonium L. (solanaceae):

4

2.1. IZGLED:Kužnjak je jednogodišnja zelen razgranate i do 180 cm visoke stabljike. Listovi su veliki, na rubu nazubljeni. Veliki cvijetovi imaju lijevkast i srastao vjenčić bijele boje. Plod je velik, bodljikav tobolac s mnoštvom sjemenki.

2.2.STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Datura stramonium raste kao korov na zapuštenim mjestima, uz putove, na buništima; na staništima s mnogo nitrata. Pretpostavlja se da kužnjak potječe s Kavkaza. Rasprostranjena je vrsta i u Hrvatskoj, a uzgaja se u zemljama Europe kao i u Sjevernoj Americi.

2.3. DROGA I DERIVATI: Stramonii folium – kužnjakov list iz kojeg se dobiva normirani kužnjakov prašak – Stramonii pulvis normatus. Bere se prije cvatnje, ili u doba cvatnje, te se suše pri temperaturi od 50-60 stupnjeva. Također se upotrebljava sjeme kužnjaka – Stramonii semen.

2.3.1. Stramonii folium – kužnjakov list:

2.3.1.1. SVOJSTVA: Lišće je vrlo slaba mirisa, a okus neugodan, gorak i slankast.

2.3.1.2. MORFOLOGIJA: List je s gornje strane tamnosmeđezelen do sivozelen, sušenjem se smežura, šiljast je i jajolik, rub lista je nepravilno, krupno nazubljen, na bazi zaobljen ili srcolik s jako istaknutim svjetlijim žilama. Peteljka lista je duga. Mlado lišće je dlakavo, a starije gotovo golo. Sekundarni se nervi rašljaju u blizini ruba lista, jedan ogranak odlazi u rub lista, a drugi anastomozira sa susjednim nervom. Lišće kužnjaka doprema se u ljekarne i promet izrezano u komadiće tamnozelene boje, lako lomljivo i smežurano.

2.3.1.3. MIKROSKOPIJA: Stanice gornje i donje epiderme su poligonalne s valovitim membranama i okruglim pučima. Na objema epidermama ima ravnih dlaka od 3-5

5

stanica sa širokom bazalnom stanicom i bradavičastom kutikulom. Ima i žljezdanih dlaka s jednostaničnim drškom i višestaničnom glavicom ili obrnuto. Mezofil lista se sastoji od jednog reda uskih i dugih palisada na koje se nastavlja sloj stanica s ružicama kalcij – oksalata,a katkad i s pojedinačnim kristalima. Provodne žile su bikolateralne, opkoljene kolenhimskim stanicama.

2.3.1.4. ODREĐIVANJE: Prema propisu Ph. Eur. 1997, sadržaj ukupnih alkaloida u Stramonii folium ne smije biti manji od 0.25%.

2.3.1.5. ČUVANJE: Zaštićeno od svijetlosti, biljni materijal treba obnoviti svake godine .

2.3.1.6. KEMIJSKI SASTAV: Kužnjakovo lišće sadržava 0.2 - 0.6% ukupnih alkaloida. Glavni alkaloidi su hiosciamin i skopolamin, a njihov je omjer u starijim biljkama 4:1 do 2:1. U listovima mlađih biljaka prevladava skopolamin. U listu ima i nikotina, flavonolonskih glikozida (rutina) te kumarina skopoletina.

2.3.2. Stramonii pulvis normatus – normirani kužnjakov prašak : Priprema se od pulveriziranog kužnjakova lišća i prema propisu Europske farmakopeje i DAB 10 normira na sadržaj od 0.23 – 0.27% ukupnih alkaloida.

2.4. DJELOVANJE I UPOTREBA: Upotrebljava se u lijekovima za astmu, pri izradi flastera protiv kinetoza, te za liječenje glavobolja, hemeroida, artritisa i tumora (?!) te u obliku očnih kapi u terapiji keratitisa. U manjim dozama djeluje kao stimulans i narkotik a u većim dozama ima sedativno djelovanje i zbog toga se upotrebljava u terapiji težih oblika reumatskih bolesti i artritisa te se upotrebljava za ublažavanje grčeva uzrokovanih Parkinsovom bolesti. Također se proučava mogućnost upotrebe kao pesticida.

6

2.5. ZLOUPOTREBA: Poznato je da su azteci upotrebljavali kužnjak u mnogim obredima kao halucinogeno sredstvo. Vjerovali da liječi gluhoću, nesanicu te da snizuje temperaturu u grozničavih bolesnika. Pokušaji zloupotrebe u današnje vrijeme većinom su završavali smrću.

3.Hyoscyamus niger L. (solanaceae):

7

3.1. IZGLED: Iz vretenasta korijena izraste jednostavna ili razgranata stabljika, visoka i do metra. Donji listovi su na peteljci, a gornji sjedeći. Listovi su duboko nazubljeni, pa je rub razdijeljen u šiljaste režnjeve. Žućkasti cvjetovi s mrežasto isprepletenim, ljubičastim žilama, razvijaju se u pazušcima listova na krajevima stabljike. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Površina cijele biljke je vunasta i ljepljiva. Crna bunika je otrovnica neugodna mirisa.

3.2. STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Crna bunika raste kao korov na buništima, zapuštenim mjestima, na neobrađenim poljima, uz putove i ograde, na mjestima s obiljem nitrata. Pri uzgoju crna bunika treba rahlo i nagnjojeno tlo s malo vlage. Biljke jednogodišnje odlike već u lipnju počinju cvasti, pa se listovi mogu sabirati. Rasprostranjena je vrsta.

3.3. DROGE I DERIVATI:

3.3.1. Hyoscyami folium – list crne bunike:

3.3.1.1. OSOBINE: Miris lišća je neugodan, a okus u početku bljutav, a potom gorak i pomalo ljut.

3.3.1.2. MORFOLOGIJA: Listovi su žućkastozeleni i često izlomljeni. Cijeli listovi su do 25 cm dugi, a oni pri vrhu stabljike dugi su do 15 cm, a široki do 4 cm. Listovi su gusto dlakavi i na objema stranama ljepljivi.

3.3.1.3. MIKROSKOPIJA: Epidermalne stanice imaju valovite stijenke i glatku kutikulu. Vide se dvije vrste dlaka: dvočlankovite do četveročlankovite, duge dlake i žljezdaste dlake s višestaničnom drškom i jednostaničnim glavicom ili višestaničnom glavicom. Anizocitični tip puči nalazi se na donjoj strani lista. Mezofil je bifacijalan; ispod reda dugih palisada nalazi se red stanica u kojima su prizme kalcij – oksalata. Spužvasti se parenhim sastoji od rahlog staničja tankih stijenki.

8

3.3.1.4. ODREĐIVANJE: Prema propisu Europske farmakopeje sadržaj ukupnih alkaloida ne smije biti manji od 0.05%.

3.3.1.5. ČUVANJE: Zaštićeno od svijetlosti, pažljivo uskladištiti.

3.3.1.6. KEMIJSKI SASTAV: Lišće crne bunike sadrži 0.04 – 0.17% ukupnih alkaloida među kojima su glavni hiosciamin i skopolamin. Njihov omjer je 2:1 do 1:1. Od nuzalkaloida u lišću ima atropina, apoatropina i kuskhigrina, kao i hlapljivih amina. Od drugih tvari lišće sadržava flavonske glikozide, približno 8% trjeslovina i vrlo male količine eteričnog ulja.

3.3.2. Hyoscyami pulvis normatus: Žutozelen do sivozelen prašak. Karakteristični su dijelovi epiderme, pokrovnih dlaka glavičastih žlijezda, stanice s prizmama kalcij – oksalata i rahlog, rastresitog spužvastog parenhima.

3.4. DJELOVANJE I UPOTREBA: Kao opasna i otrovna biljka crna bunika je poznata još od starog vijeka. O njoj pišu Dioskorid i Plinije; kao o ljekovitoj biljci, ali i biljci za čarolije. U srednjem se vijeku bunika rabim kao sredstvo za umirenje i uspavljivanje (relativno visok sadržaj skopolamina koji djeluje sedativno). Crna bunika je sastavni dio ljubavnih napitaka, ali i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a smatra se da je Julija bila „mrtva“ baš zbog napitka spravljenog s bunikom („Romeo i Julija“). Zloporaba crne bunike je u vezi i s Nerom u „Gričkoj vještici“. Zbog takve primjene godinama je bila opsoletna biljna droga, no danas je uvrštena i u Europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke crne bunike rabi, ali u određenim dozama.

9

Najveća pojedinačna doza lista crne bunike je 0.2 g. Hyoscamini folium djeluje kao i list velebilja (na CNS), a sastavni je dio sredstva protiv astme (astma cigarete)

U homeopatiji crna bunika se koristi u terapiji: paralize agitans, tremora, nesanice i živčanog uzbuđenja.

3.5. LJEKOVITI OBLICI: Osim ekstrakata, još se i danas izrađuje Oleum hyoscyami, koje se u nekim krajevima rabi kao antireumatik za utrljavanje, protiv reumatskih ali i ostalih vrsta bolova.

4. Atropa belladonna L. (Solanaceae):

10

4.1. IZGLED: Velebilje je trajnica sa snažno razvijenim podankom iz kojega izrasta razgranana stabljika visoka i do 2 m. Listovi su veliki, jajoliki i cjelovita ruba. Obješeni se, cjevasti i ljubičastosmeđi cvjetovi razvijaju pojedinačno. Plod je sočna, izvana crna, sjajna boba veličine trešnje.

4.2. STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Atropa belladonna uspijeva na humusnom tlu u svijetlim šumskim predjelima, po krčevinama, u brdskim i planinskim šumovitim područjima, uz rub šuma kao i na čistinama. Samoniklog velebilja ima u zemljama srednje i južne Europe i u Maloj Aziji. Velebilje se uzgaja u Češkoj, Francuskoj, Engleskoj i SAD-u.

4.3. DROGE I DERIVATI:

4.3.1.: Belladonnae folium – list velebilja: Prema farmakopejskoj definiciji, sastoji se od osušenog lišća, samoniklog ili uzgajanog velebilja Atropa belladonna L., Solanaceae. Lišće sabrano prije cvatnje biljke daje drogu Belladonnae folium, a ako uz lišće bude i cvjetova ili čak plodova, biljni materijal se označava kao Belladonnae herba.

4.3.1.1.: OSOBINE: Lišće velebilja je slabo opojna mirisa, a okusa nagorka i pomalo ljuta.

4.3.1.2. MORFOLOGIJA: List je eliptičan, dug i više od 20 cm, ravna ruba, pri vrhu ušiljen, pri peteljci nešto sužen, tanak i lomljiv. Gornja strana lista je tamnozelena, a donja sivozelena s istaknutim primarnim i sekundarnim provodnim žilama.

4.3.1.3. MIKROSKOPIJA: Stanice epiderme imaju i na licu i na naličju valovite pobočne membrane. Kutikularna su pruganja osobito izražena u blizini puči kojih ima na objema stranama lista. Dlaka ima najviše na naličju lista, u blizini provodnih žila. Dlake su višestanične, dugačke,

11

tanke i glatke, sa šiljastim vrhom, ili sa jednostaničnom ili višestaničnom glavicom. Mezofil se sastoji od jednog reda palisada i spužvastog parenhima u kojemu su pojedinačne, veće stanice s pijeskom kalcij – oksalata. Provodne žile su bikolateralne.

4.3.1.4. KEMIJSKI SASTAV: Beladonnae folium sadrži 0.3 – 1% alkaloida. Glavni alkaloid je hiosciamin (95-98% ukupnog sadržaja). Od drugih alkaloida u listu ima malih količina atropina, apoatropina, beladonina, skopolamina, kuskhigrina. Od ostalih tvari u listu ima flavonskih glikozida: diglikozidi i triglikozidi kvercetina i kemferola, kao i kumarina (skopoletin).

4.3.2.: Belladonnae pulvis normatus: Zeleni prašak, karakteristični su dijelovi lista sa stanicama epiderme, kutikularnim pruganjem i pučima, stanice s pijeskom kalcij – oksalata, člankovite i žljezdaste dlake te dijelovi provodnih žila

4.3.3.: Belladonnae extractum siccum – suhi ekstrakt velebilja: Izrađuje se od pulveriziranih listova velebilja i 70%- tnog etanola prema farmakopejskim propisima. Određuje se sadržaj alkaloida, odnosno razriba se s laktozom ili dekstrinom da bi ekstrakt sadržavao propisanih najmanje 1.3.% i najviše 1.45% alkaloida.

4.3.3.1.: SVOJSTVA: Smeđa, higroskopna, praškasta masa karakteristična mirisa i gorka okusa. Uz slabo zamućenje lako je topiv u vodi, slabo topiv u 70%-tnom etanolu, gotovo netopiv u 90%-tnom etanolu.

4.3.3.2. ČUVANJE: Zaštićeno od vlage i svijetla.

4.3.3.3.: DJELOVANJE I UPOTREBA: spazmolitik

12

4.4. ZLOUPORABA: Biljka nosi ime po Atropi, jednoj od tri mitološke boginje koje, po vjerovanju starih Helena, sijeku konce našega života, određujući čas naše smrti. Atropis znači neminovan, dok naziv belladonna potječe iz 16. stoljeća kada su je u Veneciji žene koristile u kozmetičke svrhe, kao destiliranu vodicu kako bi im zjenice bile raširene, a one time ljepše. Otrovni su svi dijelovi kada se progutaju, a najviše bobice. Aktivni sastojci uključuju tropa alkaloide (od kojih je najvažniji hiosciamin), zatim skopolamin i tragovi atropina. Ovi alkaloidi uzrokuju depresiju sekrecije respiratornog sustava, snizuju puls i šire zjenice. Pri konzumaciji većih doza javljaju se halucinacije, ubrzan rad srca i izniman umor. Toksične ili smrtonosne doze uzrokuju brz puls, žeđ, suha usta, teško gutanje, nemir i umor, glavobolju, suhu vruću kožu, halucinacije, konvulzije, ataksiju i komu.

5. ZAKLJUČAK: Kroz ovaj rad doznao sam nešto više o

ovim iako vrlo otrovnim, također i vrlo ljekovitim biljkama koje

13

ublažavaju tegobe mnogim bolesnicima diljem svijeta. Osim same građe i osobina ovih biljaka naučio sam i ponešto o alkaloidima koje sadrže ove tri biljke… Za kraj bi htio upozoriti sve potencijalne uživatelje ovih biljaka da biljke koje nalazimo u prirodi za razliku od onih koje se primjenjuju u farmaceutskoj praksi sadrže nepoznatu količinu alkaloida, te da smrtonosne i halucinogene doze mogu značajno varirati od biljke do biljke, zato… pamet u glavu!

14

6. PRILOZI:

skopolamin

15

Atropa belladonna

Datura stramonium

Hyoscyamus niger

16

7. IZVORI:

Lečenje biljem- Jovan Tucakov

Velika knjiga ljekovitog bilja – Manfried Pahlow

Ljekovito i drugo korisno bilje – Fran Kušan

http://www.pfaf.org/database/plants.php?Nerium+oleander

http://www.inchem.org/documents/pims/plant/pim366.htm

http://herbarium.freehostia.com/plant.php?latin=Nerium+oleander&commun=Oleander&lang=en

http://pubs.acs.org/doi/abs/10.1021/np040072u

http://supa.pharmacy.bg.ac.rs/courses/12/post

http://www.a1b2c3.com/drugs/jims001.htm

http://medplant.nmsu.edu/datura.html

http://vutra.org/niger.php

http://abchomeopathy.com/r.php/Hyos

www.pharma.unizg.hr/download.aspx?file=/Upload/.../P12%20 Alkaloidi .

http://www.3zmaj.hr/eridan/br6-otrovi/

SLIKE:

http://www.uni-saarland.de/fak8/schneider/anichem/struktur/atropin.gif

http://www.znanje.org/i/i19/99iv03/99iv0317/99iv0317m/alk6.jpg

http://www.hlasek.com/foto/hyoscyamus_niger_ac1422.jpg

http://www.ubcbotanicalgarden.org/potd/atropa_belladonna_np.jpg

17