1. UVOD: Biljke se ne mogu kretati kako bi izbjegle svoje predatore, tako da su one razvile druga sredstva za svoju zatitu od biljojeda. Neke biljke imaju fizike odbrambene mehanizme kao to su trnje ,bodljike i arenje, ali daleko najei tip zatite je hemijski. Tokom evolucije biljaka, kroz proces prirodne selekcije, biljke su razvile sredstva za proizvodnju iroke palete kompliciranih hemijskih spojeva kako bi se odbranile od biljojeda. Tanin, kao na primjer, je odbrambeni spoj koji se pojavio relativno rano u evolucijskoj povijesti biljaka, dok se sloenije molekule, kao to su polyacetylenes mogu nai u mlaim skupinama biljaka, kao to su Asterales. Mnogi od poznatih odbrambenih spojeva biljnog svijeta prvenstveno ih brane protiv napada insekata,ivotinja, ukljuujui i ljude, koji konzumirajui takve biljke mogu doivjeti negativne posljedice, u rasponu od blage nelagode do smrti.

1.Molekula tanina

2. POJAM OTROVNOSTI I POJAM KODLJIVOSTIPostoji znaajno preklapanje izmeu biljaka koje se smatraju otrovnim i one s psihotoksicnim djelovanjem, od kojih su neke dovoljno toksine da predstave ozbiljne zdravstvene rizike u prevelikim dozama. Takoer je vano imati na umu da postoji razlika izmeu biljaka koje u prirodi proizvode dovoljno otrova da djeluju smrtno ili skodljivo, i one koje mogu postati opasne i zbog drugih razloga, ukljuujui, ali ne ograniavajui se na bakterijske infekcije,infekcije virusima ili gljivinim parazitima, unoenje toksinih spojeva kroz kontaminirano tlo i putem podzemnih voda, i samo prirodno zagadjenje koje se desi nakon sto biljka umre i truhne.Mnoge biljke, kao to je kikiriki, takoer proizvode spojeve koji su samo opasne za ljude koji su razvili alergijsku reakciju na njih. Ljudske smrti uzrokovane otrovnim biljkama najee su prouzrokovane sluajnim gutanjem biljaka. Otrovnost biljaka potjee od prisutnih alkaloida,saponozida, kardiotoninih glikozida, antrakinona i od drugih, ponekad jo nedovoljno istraenih spojeva. Sadrina tih tvari moe u istoj biljnoj vrsti biti isloena znatnim promjenama. Nije rijetkost da su od nekih biljaka jestivi, ak delikatesni mladi izdanci i proljetni listovi, a da te iste vrste u kasnijem stadiju razvoja postaju nejestvie, gorke, trpke, pa i izrazito otrovne. Navedimo meu takvima sparoinu, bljut, tetiviku, veprinu, povitinu, vinobojku, i svilenicu. Sadraj toksinih tvari u otrovnom bilju obino se poveava tokom vegetacijskog perioda i najee dosie maksimalnu vrijednost za vrijeme cvjetanja.Paralelno se esto poveava i koliina treslovina, to razvijene biljne dijelove ini trpkijima, a celuloze, koja ih ini tee probavljivim. S druge strane neke se toksike tvari mogu razoriti termikom odbranom. Ima biljaka koje su u sirovom stanju otrovne, a prokuhane se mogu jesti. Neke biljne vrste mogu djelovati odrovno jedino ako se konzumiraju u veim koliinama. Prema tome, da bi smoizbjegli mogunost trovanja, treba obratiti panju u kojem stupnju razvoja beremo neke biljne dijelove, na koji ih nain pripremamo i u kojoj ih koliini jedemo. Na ovo posljednje treba posebno paziti kod nekih krstaica otra, pikantna okusa,a i kod nekih drugih vrsta koje se upozorava da se smiju upotrebljavati samo kao zaini (ne kao povre), a to znai samo u malim dozama. Postoje naravno, izrazito otrovne vrste, koje ni u kakvoj prilici i ni pod kojim uvjetima ne treba brati.

3. ZNAAJ OTROVNIH I KODLJIVIH BILJAKA U PRIRODIBiljke sadre veliki broj bioloki aktivnih hemikalija. Neki od njih su pronaeni i vrlo su korisni za lijeenje raznih bolesti ljudi i ivotinja (npr digitoksin i atropin). Raznolikost hemijskih tvari u biljkama je nevjerojatna. U mnogim sluajevima, uloga jedne hemikalije u biljnom sastavu je nepoznata. Dijagnoza trovanja biljaka moe biti teka. Gutanje mnogih biljaka stvara nespecifino klinike znakove koji se moraju razlikovati od drugih bolesnih stanja. Osim toga, trovanjem biljkama ne pokazuje svaki put iste specifine simptome kod svakog pacijenta. Naalost, relativno malo laboratorijski testova je dostupno za otkrivanje biljnih otrova. U veini sluajeva, najbolji nain za potpunu dijagnozu trovanja biljaka je da se potvrdi prisutnost otrovne biljke u okruenju pacijenta (to e zahtijevati pozitivnu identifikaciju osumnjiene biljke). potvr da je biljka je proguta (uz napomenu da je biljke kandidati su vakala i / ili nalaz biljnih fragmenata u izbljuvak ili uzoraka probavnog trakta), a korelaciji klinikih nalaza, gdje je to mogue, s onima poznato da je povezan s osumnjienim biljke. Zanimljivo je da meu najotrovnijim biljem ima mnogo vrsta koje se upotrebljavaju kao ljekovi ili slue za ekstraktaciju lijekova, to takoer potvruje da je pojam otrovnosti relativan. Tako meu najotorvnije, a ujedno i vane ljekovite biljke ubrajamo velebilje (Atropa Belladonna), buniku (Hyoscyamus niger), i krunjak ( Datura Stramonium), zatim mrazovac (Colchicum Autumnale), emeriku (Veratrum album), uricu (Convallaria majalist), pa naprastak (Digitalis purpurea) i jedi (Aconitum napellus). 2.Kanabisovo ulje koje se koristi za lijecenje raka 4.NEKE OD SAMONIKLIH OTROVNIH BILJAKA:4.1 BUNIKA (Hyoscyamus niger) U sjemenu sadri masna ulja, krob, gorke materije, hioscipikrin i neto eterinog ulja. Bunika raste kao korov na zaputenim mjestima, na neobraenim poljima, uz putove i ograde. Moe narasti do jednog metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima ukaste cvjetove s mreastim ljubiastim ilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Ono to se ne vidi na slici je da povrina cijele biljke obrasla ljepljivim dlaicama, pa je cijela biljka ljepljiva pri dodiru i neugodna mirisa. Sadri hiosciamin, skopolamin, apoatropin i atropin. Svi dijelovi biljke su otrovni - list, cvijet, korijen, sjeme. Bunika nema posebnih naziva na ulicama, jer se na ulicama ne klasificira kao droga, ve kao iznimno toksina biljka, a i pomalo je zaboravljena u drutvu. Narodni nazivi za buniku su:balam, baunika, blem, bun, svinjski bob, svirnjak, trava od bunila, trava od zuba, uspavljiva trava, velebilje, veliko bilje, zubna trava, zubnjaa. Konzumira se oralno konzumiranjem svjee bobice. Toksinost ove biljke zaista nije za igru i otkrivanje sebe, odnosno dokazivanja meu mladima. Naivna konzumacija plodova ove biljke zavrava kao kvantitativni poremeaj svijesti (koma) ili u gorim sluajevima prestanak svih biolokih funkcija koje definiraju ivi organizam (smrt) konzumenta. Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata jo u starom vijeku. U srednjem se vijeku koristila za umirenje i i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadraja skopolamina). Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vjetica. Zlorabila se pri mnogim arolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrtena u europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se izrauje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova. Stari Egipani su jo 1500. godine p.n.e. opisali u Ebers-papirusu njihovo znanje o Hyoscyamus niger, a Homer opisuje magina pia tom biljkom. Takoer je esto koritena u antikoj Grkoj kao otrov kada se simuliralo ludilo i za proroanstva. Prvi, najtipiniji simptom djelovanja privremeni je gubitak pamenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo javljaju se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoa u ustima, e, nemir i osjeaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni poremeaji, omaglica, povraanje, tekoe pri disanju, izraen je simptom rairenih zjenica sa smetnjama vida. Blokada svih parasimpatikih funkcija posredovanih muskarinskim receptorima. Biljka je esto upotrebljavana meu mlaom populacijom radi znatielje i iskustva, koje moe zavriti vrlo tragino.

3.Bunika

4.2 KUKURIJEK (Helleborus niger) Ljekovita i otrovna svojstva kukurijeka poznata su jo od antikih vremena, a sudei po starim zapisima i legendama bio je veoma znaajna biljka tog doba upravo zbog pomenutih svojstava. Stari Grci su ga koristili kako za lijeenje manitosti i ludila tako i za vrlo djelotvorno i brzo trovanje neprijatelja.Po jednoj legendi, Melampod iz Pila, koji je znao nemuti jezik, izlijeio je kerke kralja Preta od ludila koje ih je obuzelo pravei lijek od kukurijeka. U zamjenu za lijek traio je i dobio jednu od Pretovih keri za enu, kao i treinu kraljevine Argolide za sebe i treinu za svog brata Bijanta.Herakle (Herkul), Zevsov vanbrani sin, antiki junak na kojeg je ljubomorna Hera, Zevsova ena, poslala ludilo i koji je u nastupu bijesa ubio sva tri svoja djeteta i dvoje djece svog bratania Ifikla, takoe je izlijeen zahvaljujui kukurijeku. Izlijeio ga je Antikiros koji je napravio lijek od otrovnog crnog kukurijeka. Zahvaljujui Herkulovom izljeenju, Antikiros je postao veoma poznat iscelitelj, a naselje u ijoj je okolini rastao crni kukurijek nazvano je po njemu-Antikira.Kukurijek donosi izljeenje, ali jo lake moe da izazove smrt. Neki istoriari smatraju da je Aleksandar Makedonski umro od prevelike doze kukurijeka koji je dugo uzimao kao lijek.Poznat je i sluaj prvog hemijskog rata u istoriji evropske civilizacije koji se vodio upravo kukurijekom. Po legendi, Fokiani iz grada Kira godinama su presretali i pljakali hodoasnike koji su ili u Delfe. Delfi su se pobunili protiv toga i poslije nekoliko godina kokanja i svaa zapoeo je rat tada poznat pod nazivom Prvi svjetski rat. Trajao je deset godina i najzad su Fokiani pobijeeni tako to su im ratnici koji su branili Delfe zatrovali vodu kukurijekom donijetim upravo iz Antikire. Vojnici su pili tu vodu i razboljeli se od stomanih tegoba i sranih aritmija jer, kako je ve navedeno, otrovi kukurijeka uglavnom remete rad srca. Nisu bili sposobni da se dalje bore i njihov grad Kira najzad je osvojen.Po jo jednoj legendi, kukurijek zvani boina rua aneoskog je porijekla, a nastao je prije oko 2000 godina tako to je djevojka po imenu Madelon dola u Vitlajem da pozdravi tek roenog Isusa. Kada je vidjela zlato, tamjan i mirtu (smirnu) koje su donijela tri mudraca na dar malom Isusu, veoma se rastuila jer, za razliku od njih, ona nije imala ta da mu pokloni. Tada je aneo ugledao uplakanu djevojku, doao do nje i krilima dodirnuo zemlju, a na mjestu tog dodira su iznikli krupni, bijeli cvjetovi boine rue koje je Madelon ubrala i poklonila tek roenom bogu.U narodu Balkanskog poluostrva je dobro poznato da je kukurijek i otrovna i ljekovita biljka, a njemu su se esto pridavala ak i magina svojstva.Korijen od zelenog i mirisnog kukurijeka upotrebljavao se u medicini, a u narodu je poznat i koren od mladog kukurijeka (jednaka) koji je upotrebljivan za lijeenje stoke. Stari ljekari su smatrali korijen kukurijeka kao jako sredstvo za ienje. Zbog draenja crijeva i tjeranja na mokrenje kukurijek je upotrebljavan u bolestima jetre, u vodenoj bolesti, u akutnoj formi nastupne groznice, protiv glista i kao lijek za regulaciju bijelog pranja. Kukurijek je takoe bio jako preporuljiv protiv zastarjelih i hroninih konih bolesti i to kao mast od spraenog korijena.Kukurijek djeluje slino digitalisu, kao lijek i otrov za srce, a kuvan sa emerikom i duvanom njegov korijen sluio se protiv uge i valjivosti.U SSSR-u se rizom sa korijenjem nekih tamnonjih vrsta kukurijeka upotrebljavao kao sirovina za ekstrakciju kardiotoninog glikozida korelborina (Corelborinum), koji se daje kao lijek u tabletama po 0,2 mg i u injekcijama kao 0.025%-tni rastvor.U srednjem vijeku smatralo se da ga koriste vjetice,jer posjeduje narkotika i halucinogena svojstva.Biljka je otrovna, ljekovita i prosjeno medonosna. U prolosti se koristila kao lijek protiv duevnih bolesti, kao prirodni antihelematik, abortiv, diuretik, drastik, emetik, emenogog, homeopatik, iritant, laksativ, narkotik Moderna, oficijalna medicina ne koristi esto kukurijek zbog opasnog kumulativnog djelovanja njegovih sastojaka. Meutim, koristi se kao homeopatski lijek kod tumorskih procesa. U terapiji tumora kukurijek se potvrdio naroito kod raka eluca mukaraca. Djeluje takoe na sve vrste sluznica, a posebno kod karcinoma bronhija.Zbog velikih cvjetova i cvjetanja u vrijeme kad u umi jo nema drugog cvijea, kukurijek je na meti neodgovornih ljudi koji ga beru, pa ak i prodaju na pijacama. Tako ova lijepa biljka polako nestaje s prirodnih stanita. Kukurijek se prema ugroenosti ubraja meu osjetljive vrste. Dosad nisu preduzimane zatitne mjere.Zeleni ili smrdljiljivi, crvenkasti, crni ili sitnocvetni, bez obzira na ljepotu i naziv koji dobijaju zahvaljujui osobinama vidljivim na prvi pogled, sve vrste kukurijeka su otrovne u veoj ili manjoj koliini. Ti tajanstveni, opasni, a nerijetko i smrtonosni ljepotani kojima su pripisivana i magijska dejstva su tihi stanari uma, livada, padina i proplanaka irom Starog kontinenta.Korisni ili tetni, ine dio jednog carstva ija ljepota je neprolazna, ali naalost, u dananje vrijeme esto zanemarena i ugroena nepanjom i nesavjesnou novih pokoljenja. S obzirom na tu injenicu i nije za zamjeriti toj prekrasnoj biljci na svom odbrambenom mehanizmu, opasnom otrovu. Priroda ivi u skladu sama sa sobom dareljivo nagraujui i one koji nagradu ne zasluuju. Koliko e jo biti tolerantna prema svojim, slobodno mogu rei, parazitima, je neizvjesno. Ono to je sigurno jeste da svako strpljenje ima svoje granice, a ja se iskreno nadam da ga mi neemo i dalje nemilice iskuavati.

4. Kukurijek (Helleborus niger)

4.3 VELEBILJE (Atropa Belladonna)Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom prljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinani i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao vinja krupne bobice. Bobica je viesjemena, sona kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), veliine vinje; ima tamnoljubiast sok. S donje je strane bobica obloena zelenom petozubom aicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i sitne. Velebilje je vrlo vana biljka. Od lia i korjena se pravi praak, ekstrakt, tinktura, sirup, itd. Daje se za umirivanje eluano-crijevnih bolova , za umirivanje kalja i bronhijalne astme, greva od unog ili bubrenog kamena, epilepsije, histerije, parkinsonizma i drugih neuroza, protiv nonog znojenja tuberkuloznih bolesnika i za umirivanje bolova i napada raznih bolesti. Predoziranjem dolazi do poetne opijenosti, a zatim da povraanja i nesvjestice. U srednjem vijeku djelovanjem manje doze koristilio se za uljepavanje: sjajne oi i otvorene zjenice (bella donna=lijepa ena). Kod naroda ima razna imena, kao to su: velebilje, veljebilje, viljebilje, vitino bilje, vilinska bilje, veliko bilje, gorsko bilje, golemo bilje, bun, crni bun, veliki bun, gorski bun, buna (otrovani je kao u nekom bunilu), ludaa, luda trava (otrovani izgleda kao da je poludeo), pomamnica (otrovani skae, vriti, ini svakojake ludosti kao da se pomamio), kurjaa, kurjaija jabuica, kurjaija trenja, pasja jagoda, pasja vinja Velebilje se koristilo jo u pradavna vremena za spravljanje "udotvornih" napitaka i "vjetijih masti". Naime, atropin i skopolamin iz velebilja, imaju uinak na sredinji ivani sustav izazivajui halucinacije i sedativno djelovanje. Ublauje greve i zaustavlja preveliki motilitet crijeva. Naravno, atropin nee djelovati samo na probavni sustav nego na sve sustave kojima upravlja autonomni ivani sustav - praktiki na cijeli organizam. Zbog toga atropin ima brojne nuspojave. Pri veim koncentracijama atropin uzrokuje blokadu svih parasimpatikih funkcija organizma, ali je on izuzetno siguran lijek za odrasle osobe. Do tekih trovanja moe doi pri pokuajima samoubojstava ili namjernih izazivanja halucinacija, te sluajnim konzumiranjem velebilja (npr. planinari). Simptomi su otrovanja suha usta, proirene zjenice, tahikardija (usporenje rada srca), crvenilo i toplina koe, aritmije, uznemirenost, halucinacije i derilij koji traje i do tjedan dana. Tjelesna temperatura je esto poviena, a kako su djeca puno osjetljivija na hipertermike uinke atropina treba ga smatrati vrlo opasnim lijekom za primjenu u djece. 5.Velebilje (Atropa Belladonna)

4.4 JEDI (Aconitum napellus L.)Jedi je zeljasta trajnica, u tlu sa sono odebljalim podankom, na kojem se svake godine razvija novi, gomoljasto odebljali dio, a stari propada. Iz podanka se razvija uspravna do 1,5 m visoka stabljika s izmjeninim, dlanasto (na 5 do 7 dijelova) razdijeljenim listovima. Na vrhu stabljike, u grozdastom cvatu, razvija se vei broj cvjetova. Plavi su (rjee ljubiasti) i oblikovani poput kacige. Jedi i u najmanjim koliinama ima utjecaja na ivani sustav, a zatim na cijelo tijelo. Prvenstveno treba navesti njegov ljekoviti uinak u olakavanju bolova zbog neuralgija, upale i ukljetenja iijasa, kao i gihta. Naglasiti treba i dobro djelovanje jedia protiv raznih prehladnih oboljenja (prvenstveno protiv kihanja i bronhijalnog katara). I lijenici ponekad propisuju kapljice od jedia za olakavanje bolova ili pak tekua i maziva sredstva za utrljavanje, pri vanjskoj primjeni. Ipak, ponovo moramo najstroe upozoriti da sami te pripravke ne smijemo uzimati. Ovu su biljku u starom vijeku poznavali prvenstveno kao otrovnu. Jediem su trovali vrke strijela, kopalja i maeva. U tu su otrovnost bili toliko uvjereni, da su ga upotrebljavali za usmrivanje na smrt osuenih. Plinije Stariji prvi govori o njegovoj ljekovitosti kod oboljenja oiju. Srednjovjekovna medicina nije ga se usudila koristiti pa je niti narodna medicina nije ba cijenila. Ponekad su ovom biljkom olakavali bolove i lijeili prehladu, reumu, nesanicu, giht te upalu probavnih i dinih putova. Od jedia se najee prireivao alkoholni ekstrakt ili su pak cijele biljke namakali u vinu. Pritom ponovo upozoravamo da pripravke od jedia ne smijete upotrebljavati bez lijenikog nadzora, jer je jedi jedna od najotrovnijih europskih biljaka. Prvi znaci trovanja jediem pokazuju se ubrzo nakon to je otrovani pojeo dio te biljke. Ve se za nekoliko minuta javljaju pekui bolovi u ustima i svrbe po cijelom tijelu. Istodobno, otrovani se trese od groznice, obilato se znoji, obuzima ga munina u elucu, povraanje i proljev te snano slinjenje. Zatim se javlja uzetost miia ruku i nogu, usporava se disanje, postaje sve plie, gubi se svijest i nastupa smrt. itav taj tijek vrlo je brz. Smrt moe nastupiti ve 20 minuta poslije uzimanja ove otrovne biljke. Stoga pri tom trovanju moe pomoi samo vrlo brza prva pomo! Brzo moramo pozvati lijenika i postii povraanje kako bi otrovani izbacio to vie pojedenog otrova. U tu se svrhu pije slana voda (1 do 2 lice soli na au vode) te prstom, drkom lice ili kokojim perom nadraujemo drijelo, dok ne pone povraanje. Potom se daje prilino aktivnog ugljena (u au vode umijeamo 20 do 30 grama). Ako je otrovani u nesvjestici, ne smijemo mu ulijevati u usta nikakve tekuine.6.Jedi (Aconitum napellus L.)

4.5 TISA (Taxus)Stablo tise veoma polako raste i moe doivjeti veliku starost, ak i do 3000 godina. Smatra se da je najdeblja dosad evidentirana tisa (Braburn) stara oko 2800 godina. U Engleskoj se nalazi najvei primjerak tise na groblju Estry-Calvados, iji obujam debla iznosi 10 metara, visina 12 m, a starost 1450 godina. U dananje vrijeme tisa je rijedak stanovnik naih uma, ona izumire, i stoga je posebno zatiena na svim prirodnim nalazitima, temeljem Zakona o zatiti prirode od 1969. godine. Prije se njezino drvo mnogo trailo za gradnju amaca i laa, za slavine na bavama i dr. ovjek ju je zbog njenog vrlo tvrdog i trajnog drva izuzetno cijenio, ali i sjekao. Vrlo sporo raste i nije se mogla sama obnavljati, toliko ju je ovjek istrebljivao, pa ona nestaje iz naih uma. Ima primjeraka koji su samo zbog nepristupanosti terena ostali rasti. Najvea nalazita tise u svijetu nalaze se u Slovakoj, Maarskoj i Engleskoj gdje ponegdje tvori i iste sastojine. U gradskim umama Banske Bistrice, u Slovakoj, na nadmorskoj visini od 450 do 1250 m, na 3000 hektara, raste 300.000 stabala tise! Prije toga se smatralo da je u Europi najbogatije nalazite tise u Madarskoj, na podruju Bakonjske ume. Na nadmorskoj visini od 300 do 460 m, u sjeni bukve, obinog graba, katkad i hrasta kitnjaka, ili ikare lijeske, katkad u masama, katkad pojedinano rasuta, u drutvu sa vrstom Daphne Laureola - 48.179 primjeraka tise! Kod nas tisa ne tvori iste sastojine, vec raste u zajednici s drugim drveem. Da je tise nekad bilo puno vie, svjedoe i brojni lokaliteti nazvani po tisi u kojima ona danas raste u malom broju, ili je potpuno nestala. U osuenim sjemenkama ima blizu 1%, a u listovima i do 1,7% otrova alkaloida taksina koji smrtonosno djeluje na srce. Neotrovan je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice rado jedu njezine sjemene ovoje. Crveni sjemeni ovoj je soan, sluzav i sladak, pa se moe jesti sirov, pazei da se ne proguta otrovna i gorka sjemenka. Od crvenog ovoja ploda pravi se ukusan sirup bez mirisa i teka po terpentinu, a slui kao lijek za plua. Sjemeni ovoj sadri oko 16% ecera, 0,5 % pektina, 1,7 % proteina te neto minerala i organskih kiselina. Svi dijelovi stabla, osobito iglice i mladi izbojci, ali i sjemenke sadre otrovni alkaloid taksin. Iglice sadre i alkaloid milosin, glikozid, taksikatin, saharozu, rafinozu, galusovu kiselinu, efedrin. Nekad su se za lijeenje upotrebljavale iglice i sjeme. Veoma je opasna za konje, krave, ovce, koze. Zeevi i srne jedu tisu bez opasnosti od trovanja, jer se njihov organizam tisuljecima priviknuo na takav izvor hrane. Iglice imaju lo, gorak i neto trpak okus. Tisom su se lijeile bolesti mjehura, kalja, plunog katara, glista, epilepsije, upale krajnika i difterije. Za takve bolesti danas se koriste nekodljive biljke pa je gortaci u dananje vrijeme vjerojatno vie ne koriste. Znakovi trovanja: rairena zjenica, blijed obraz, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do guenja. Ako je pomo prekasna, nastupa smrt. Prva pomo: dok otrovana osoba ne dobije strunu pomoc, treba joj davati mnogo vinske kiseline, kima i pelina. Ako to ne pomae treba izazvati povraanje i dati sredstvo za ienje, a zatim mnogo prave kave. Za dijete je i nekoliko sjemenki otrovno. Prije su se sjemenke koristile i kao abortivno i emenagogno sredstvo. Prema kazivanju, 4 do 6 usitnjenih sjemenki bilo je dovoljno da se izazove pobacaj. Uz tisu su vezana brojna praznovjerja. U nekim krajevima BiH ljudi su smatrali da ima arobnu moc i tjera zle duhove od njezina imatelja, sade je ispred kue i uivaju djeci u odjeu, polau u kolijevku, uvrtavaju stoci u rogove i sl. U Vasojevicima, u Crnoj Gori, nevin mladi i nevina djevojka morali su cijelu Badnju no biti budni i loiti vatru i na taj nain je - dvoriti. Tako podvorena tisa titila ih je od uroka. 6. Tisa (Taxus)

4.6 TATULA (Datura stramonium)Tatula je jednogodinja zeljasta biljka, visoka i preko 2 m. Ima korjen vretenast, dobro razvijen, bjele boje. Stabljika je jaka, okrugla, uplja, trojno razgranata i gola, debljine 2-3 cm. Listovi na stabljici izrastaju spiralno, na maljavim lisnim drkama. Duina im je oko 15 cm, a irina oko 10 cm. Jajastog su oblika, po obodu su nazubljeni, tamnozelene boje. Cvjetovi su pojedinani, krupni (5-8 cm), smjeteni na kratkoj peteljci, stoje uspravno na stabljici. Bjele su boje, zvonastog i duguljastog oblika. Krunica je najee bjele boje, ljevkasto cjevastog oblika, nazubljena. Plod je zelena bodljikava aura (prenika oko 5 cm). Kada plod sazri, pouti i raspukne se. Sjemenke su crne do smee boje, hrapave, pljosnate, bubreastog oblika.Miris biljke je odbojan, jer zaudara, a ukus gorak, slan i odvratan. Raste kao korov na zaputenim zemljitima, u ruevinama, uz putove, na poljima, u blizini naselja. Tatulu moemo nai svuda u svetu. Vrlo je otporna i moete je potraiti gde god da se nalazite. Raste na vlanom i ponekad suvom tlu. Ne zahteva bogato tlo i zato moe uspeti gotovo svuda, a zbog njene rasprostranjenosti smatraju je korovom. Tatula sadri eterino ulje, atropin, skopolamin, hiosciamin, hioscin, stramonin, datirin, tanin, sluz, gume, gorke materije, nikotin. U sjemenu ima alkaloida, masnog ulja, proteina i dr. Atropin stimulira centralni ivcani sistem izazivajui stanje delirijuma, nemira, mentalne uzbuenosti i halucinacija, a poviuje i telesnu temperaturu. Dobro se apsorbuje oralno i ubrzano se otputa iz organizma. Skoro ista koliina nepromenjenog atropina izlazi iz organizma u urinu i potpuno se izlui za oko 24 sata. Scopolamin se razlikuje od atropina po tome to ima sedativno delovanje na centralni nervni sistem (koristi se kao anestetik, u tabletama protivmucnine i slino). Ova biljka slui kao afrodizijak, analgetik, antiastmatik, antispazmatik, halucinogenik, narkotik. U narodnoj medicini tatula se koristi u leenju: nervnih poremeaja, Parkinsonove bolesti, astme, jakog iritirajueg kalja, reume, ukoenosti, upale oiju i dr. Za vanjsku upotrebu preporuuju se tinktura, masti i flasteri kod miinih i reumatskih bolova, hemoroida, fistula, te raznih povrinskih infekcija koe. Sjeme ove biljke ima jako narkotiko, analgetiko i halucinogeno dejstvo pa se u medicini upotrebljava kod mnogih oboljenja.Homeopaski preparat Straminum se daje osobama, koje imaju jaki strah od: vode i to duboke i tamne, klaustrofobija i to naroito od tunela, podruma, mranih prostora, pasa, smrti, nasilja, samoe nou, usamljenosti, izolovanosti i dr. Ostaci Tatulinih plodova kao i semenki naeni su meu ritualnim stvarima u podruju severnog Teksasa, iz perioda 2000 p.n.e. esto su naeni u sklopu drugih halucinogenih biljaka kao to su pejotl. Takoe, razne slikarije iz teregije (2200 do 950 pr.n.e.) prikazuju amane kako dre daturine simbole.Tatulaje poznatija kao halucinogen u Starom svetu - Kine.Tatulaje jedna od 50 osnovnih biljaka u Kineskoj herbologiji. U staroj Kini, tatula se meala sa kanabisom u vinu kao lagani anestetik kod manjih operacija. Prirodno stanite ove vrste je Kina. I danas moemo naii na kult dature u Severozapadnoj Americi i severnom Meksiku. Ova biljka se takoe koristi u Africi, Indiji, Kini i drugim zemljama.

7.Tatula (Datura stramonium)

5. NEKE OD SAMONIKLIH KODLJIVIH BILJAKA5.1 BRLJAN (Hedera Helix)Brljan je viegodinja drvenasta zimzelena biljka, koja se penje uz drvee, kamenje, zidove i druge razliite podloge, za koje se privruje naknadno razvijenim (adventivnim) korijenima, koji ne uzimaju hranu od ivog stabla ve im ono slui kao oslonac stabljike. Svi dijelovi brljana su gorkog okusa i otrovni. 8. Brljan (Hedera Helix)

5.2 BLJUT (Tamus Communis)Bljut je vrlo rairena povijua koju susreemo po umama, poljima i vlanim mjestima. esto se penje i ovija uz bukve i drugo drvee, uz razno grmlje i ivice. Trajna je biljka penjaica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama. Meutim, plodovi su otrovni, crvene boje, okrugla oblika i promjera do 1 cm, dozrijevaju od svibnja do listopada.

8.Bljut (Tamus Communis)5.3 CRVENA BAZGA (Sambucus Racenosa)Crvena bazga je listopadni grm, debelih izbojaka potpuno ispunjenih irokom srikom. Plodovi su svijetlocrveni, oraii dosta slini onima crne bazge. Plodovi sadre sjemenke koje su otrovne. I plodovi crne bazge sadre otrovne tvari no one se termikom obradom neutraliziraju 9.Crvena Bazga (Sambucus Racenosa)5.4 IMELA (Viscum Album)Imela je zimzeleni, 0,5-1 m visoki grm koji kao poluparazit raste u kronjama drvea i moe parazitirati na kronjama vie od 50 razliitih vrsta crnogorinog i listopadnog drvea. Neprave bobe su kuglaste, 6-9 mm u promjeru, sone, bijele ili ukasto bijele boje koje dozrijevaju od studenog do sijenja. Sadre jednu zelenkastu sjemenku obavijenu sluzavom i ljepljivom masom i otrovne su! Otrovna tvar je alkaloid viskotoksin koji djeluje nadraujue na sluznice, ali se ne resorbira u probavnom traktu. Stupanj otrovnosti plodova ovisi o vrsti drva na kojem imela parazitira

10. Imela (Viscum Album)

5.5 KALINA (Ligustrum Vulgare) Listopadni grm koji naraste do 5 m visine, a moe se nai pojedinano ili u manjim skupinama u umama i ikarama, uz putove i rubove uma, ali i u vrtovima i parkovima. Bobe poinju sazrijevati krajem ljeta, a esto na granama i prezimljavaju. Plodovi su gotovo crne boje, gorkog okusa i otrovne, zbog saponozoida kojeg sadri u sebi.

6. ZAKLJUAK U naim umama se mogu pronai i biljke iji su dijelovi, najee plodovi, otrovni! Veina njih ima otar, gorak ili odbojan okus. Meutim, ima i onih koji ga nemaju i ti su najopasniji (npr. velebilje, kozlac i bljut). Koliko god je dobro ljubiteljima prirode poznavati korisne i jestive plodove, moda jo i vie je potrebno poznavati otrovne i nejestive plodove s obzirom da oni ugroavaju zdravlje i ivot ovjeka. Otrovnost plodova povezana je s prisutnim koliinama alkaloida, saponozida, antrakinona i drugih tvari. Neki su plodovi otrovni u nezrelom stanju, dok su u zrelom ili manje otrovni ili jestivi. Postoje i plodovi koji su jestivi, ali imaju otrovne sjemenke (tisa, sremza,crvena bazga). Postoje i oni koji su otrovni samo u sirovom stanju jer im se kod poviene temperature toksine tvari raspadaju (npr. crna bazga, jarebika, ibikovina). Postoje i jestivi soni plodovi, kao npr. umske jagode, koje mogu izazvati alergine reakcije kod posebno osjetljivih osoba. tetne reakcije otrovnih plodova takoer ovise i o koliini pojedinih plodova. Trovanja su najea kod djece, uglavnom zbog privlanih arkocrvenih ili crnih boja plodova.

7. LITERATURA1. Ljubia Grli ''ENCIKLOPEDIJA SAMONIKLOG JESTIVOG BILJA'' 1990 Zagreb2. http://www.medvednica.info/3. Jovan Tucakov ''Lijeenje biljem'' 1998 Sarajevo

SADRAJ:1. Uvod:.................................................................................................................12. Pojam otrovnosti i pojam kodljivosti biljaka..................................................23. Znaaj otrovnih i kodljivih biljaka u prirodi...................................................34. Neke od samoniklih otrovnih biljaka................................................................44.1. Bunika............................................................................................................44.2. Kukurijek.......................................................................................................64.3. Velebilje........................................................................................................94.4. Jedi.............................................................................................................114.5 Tisa...............................................................................................................134.6 Tatula............................................................................................................155. Neke od samoniklih kodljivih biljaka...........................................................175.1. Brljan..........................................................................................................175.2. Bljut............................................................................................................175.3. Crvena Bazga...............................................................................................185.4. Imela............................................................................................................195.5. Kalina...........................................................................................................196. Zakljuak........................................................................................................207. Literatura.........................................................................................................21

23