Ožujak / Travanj 2018 Svezak 100, Broj 2 Glasnik Kristovog …istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2018-09-29 · OŽujak Travanj 2018 3 Kako se približavamo

Ožujak / Travanj 2018 Svezak 100, Broj 2

Vrijeme za Pamćenje IsusaJe Si Li Spreman? • Nijedno Drugo Ime • Pouke od

Vrhunskog Učitelja • Isusova Posljednja Pitanja • Kruh i Čaša Ja Sam Uskrsnuće i Život • Poštivanje Načela Spomen Svečanosti

Glasnik KristovogKraljevstva

Ovaj časopis i njegova misijaOvlašten poveljom 1918, Pastoralni Biblijski institut, Inc., bio je osnovan za promicanje Kršćanske spoznaje. Njegov časopis, Glasnik Kristovog Kraljevst-va, čvrsto zastupa jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada općenito odbačen — otkupljenje kroz dragocjenu krv (1 Pet. 1:19). „čovjeka Krista Isusa, koji sebe dade kao otkup [odgovarajuća cijena, zamjena] za sve“ (1 Tim. 2:6). Gradeći na ovom sigurnom temelju zlatom, srebrom, i dragim kamenjem Riječi Božje (1 Kor. 3:11-15, 2 Pet. 1:5-11) njegova je daljnja misija „otkri-vati svima kako se ostvaruje otajstvo od vjekova sakriveno u Bogu koji je sve stvorio, a sada se po Crkvi objavljuje Poglavarstvima i Vlastima na nebu mno-golika Božja mudrost“ (Efež. 3:5-10).

Oslobođen je utjecaja bilo koje partije, sekte ili ljudskih učenja, dok sve više i više nastoji dovesti svaki svoj iskaz u najveću podložnost volji Božjoj u Kris-tu, kako je izražena u Bibliji. Slobodan je dakle objaviti odvažno sve što je Gospodin izrekao — u skladu sa Božanskom mudrošću koja nam je dana da razumijemo. Njegov stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer znamo s čime je to potvrđeno, naime sa sigurnim Božjim obećanjima. Smatramo ga nečim pouzdanim što se može koristiti u njegovoj službi; stoga naše odluke u odno-su na ono što se može ili ne može pojaviti na njegovim stranicama moraju biti u skladu s našom prosudbom njegove volje, učenjima njegove Riječi, za izgrađivanje njegovog naroda u milosti i spoznaji. Mi ne samo da pozivamo, mi potičemo naše čitatelje da dokažu sve njegove iskaze sa nepogrešivom Riječi, na koju se stalno pozivamo kako bi olakšali takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno učiDA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA — njegova „građevina“ čija grad-nja traje cijelo Evanđeosko doba — od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu (1 Kor. 3:16,17, Ef. 2:20-22, 1 Moj. 28:14, Gal. 3:29).

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljed-nji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman, Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija (Otkr. 15:5-8).

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“ u određeno vrijeme (Hebr. 2:9, Ivan 1:9, 1 Tim. 2:5,6).

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici (1 Ivan 3:2, Ivan 17:24, Rim. 8:17, 2 Pet.1:4).

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pri-premiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu (Ef. 4:12, Mat. 24:14, Otkr. 1:6, 20:6).

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti pri-liku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim — vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve — dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni (Djela 3:19-23, Iza. 35).

GlasnikKristovog Kraljevstva

Ovaj časopis svake godine donosi mnoge stranice duhovnog štiva s raznim biblijs-kim temama. Svaki broj također navodi listu mnogih Biblijskih kongresa i kon-ferencija na kojima ćeš naći Kršćansko zajedništvo. U svakom broju imamo i rubrike Vijesti i Pogledi na svijet (tekući događaji), Danas u Proročanstvu, i infor-macije o djelovanju Pastoralnog Bibli-jskog instituta. Pastoralni Biblijski institut objavljuje ovaj časopis dvomjesečno.

Informacije za kontaktPastoralni Biblijski Institut

P.O. Box 3274Bremerton, WA [email protected]

Dopisnici

102 Broad StreetChesham, Bucks, HP5 3ED

Engleska

Berejski Biblijski institutP.O. Box 402

Rosanna, Victoria 3084Austrália

Urednički odbor

Urednički odbor od petorice koji nadgleda ovaj časopis, od kojih najmanje tri odo-bravaju objavljivanje svakog članka koji se pojavljuje na stranicama ovog časopisa. Premda su odgovorni za svaki objavljeni članak, odbor ne jamči za svaki izraz koji se u njima nalazi. Sadašnji urednici su: Len Griehs, Ernie Kuenzli, James Parkin-son, David Rice, i Tom Ruggirello.

Odbor i urednici slažu se da vrijednost ovog časopisa ovisi o tome da li su surad-nici bili slobodni izraziti svoje misli, pod uvjetom da su općenito u skladu sa kara-kterom i svrhom naše povelje za širenje Biblijskih istina. Godišnja pretplata na ovaj časopis diljem svijeta je 50 HRK, ili besplatno na pisani zahtijev.

3Ožujak / Travanj 2018

Kako se približavamo raz-doblju obilježavanja Kristove smrti, sve više razmišljamo o posljednjim danima našeg Gospodina ovdje na zemlji. Unatoč ogromnim izazovima s kojima se je imao suočiti,

Isus je zadržao fokus na pripremanju svojih učenika za njegov odlazak.

Ovaj broj započinje s pitanjem Je Si Li Spreman? Svatko bi od nas trebao započeti to razdoblje sa samoispi-tivanjem i molitvom. Mi svi trebamo ispraviti naše poznate prekršaje, i osnažiti naše napore da ispitamo našu predan-ost da preobrazimo naše živote kako bi smo slijedili Isusa.

Nijedno Drugo Ime razmatra važnost razumijevanja Isusove uloge u spasenju. Apostol Petar daje nekoliko lekcija u svom komentaru Židovskim vođama ubrzo na-kon Pedesetnice da su Isusov život, smrt i uskrsnuće bili svjedočanstvo njegovog legitimiteta kao Božjeg sina i otk-upnine za cijelo čovječanstvo.

Pouke od Vrhunskog Učitelja raspravlja o jednom od Isusovih posljednjih djela s njegovim učenicima -- pranje njihovih nogu prije Gospodinove večere. U tom je obredu Isus izvukao jednu od svojih najsnažnijih i težih lekcija -- Kristov sljedbenik mora biti apsolutno ponizan.

Isusova Posljednja Pitanja izvlače pouke iz sedam snažnih pitanja koja je Isus postavio svojim učenicima ti-jekom zadnjih dana svoje službe, Ta su pitanja jednako značajna danas kao što su bila u Isusovo vrijeme, i daju

nam ključnu priliku da razjasnimo našu ulogu u predstav-ljanju Isusa u ovim završnim danima Evanđeoskog doba.

U Kruhu i Čaši, razmotreno je nekoliko slika iz Starog Zavjeta koje su nagovještavale značaj Isusove žrtve i njegovih završnih dana s njegovim učenicima, uključujući i razlog iza konkretnih simbola Gospodinove večere. Također je dana lista budućih Gospodinovih večeri.

Ja Sam Uskrsnuće i Život raspravlja o najznačajnijem čudu tijekom Isusove službe, o podizanju Lazara u život nakon četiri dana.

Poštivanje Načela Spomen Svečanosti, zadnji članak, razmatra dva načela pravednosti i pravde u odnosu na Isusovu žrtvu. Posebna je pažnja pridana razmatranju 22 Psalma, iz kojega je Isus dok je bio na križu puno citirao, i Izaijinim proročanstvima.

Urednici Glasnika mole se da Gospodin blagoslovi sve naše čitatelje dok se pripremamo da uzmemo Gospodinovu večeru. Neka bi smo se svi radovali prilici da služimo još jednu godinu, i da sli-jedimo zadatak da nastavimo hodati tijesnim putem sve dok se ne ostvare blagoslovi Kraljevstva.

Vrijeme za Pamćenje Isusa

U Početku

K

L

N

P

M

R

Izrael

SLIKOVNI PRIKAZ VJEKOVAOd izgubljenog do ponovno uspostavljenog Raja

PRIJAŠNJISVIJET Patrijarsi

SADAŠNJI ZLI SVIJET

Židovsko doba

Evanđeoskodoba Kraljevstvo

BUDUĆI SVIJET

Crkva

Kukolj

Svijet

Svijet

Žetva

Sm

rt

Chart of the AgesGrafikon Vijeku

Paradise Lost to Paradise RestoredRaj Izgubljen u Raj Restaurirana

World that WasSvijet Koji Je

Present Evil WorldPrisutni Zlo Svijet

World to ComeSvijetu Koji Dolazi

PatriarchsOčevi

Jewish AgeŽidovska Godine

Gospel AgeEvanđelji Doba

KingdomKraljevstvo

HarvestŽetva

IsraelIzrael

WorldSvijet

ChurchCrkva

TaresKukolj

DeathSmrt

Vrijeme za Pamćenje Isusa Ožujak / Travanj 2018

Svezak 100, Broj 2

4 Je Si Li Spreman?

7 Nijedno Drugo Ime

11 Pouke od Vrhunskog Učitelja

14 Isusova Posljednja Pitanja

19 Kruh i Čaša

22 Ja Sam Uskrsnuće i Život

25 Poštivanje Načela Spomen

Svečanosti


Samoispitivanje je težak zadatak jer stavlja pred sve nas naše promašaje i nedostatke u odnosu na naš hod tijesnim putem. Sveto je Pismo puno primjera vjere, pouzdanja, i opo-mena na spremnost. Putovanje

na koje smo se odlučili ono je uvjerenja, postojanosti, i poslušnosti.

Mnogi su izabrali zemaljska zanimanja ili obrte koji zahtijevaju mnogo misaonog planiranja prije nego ih krenu raditi. Kao članova tijela Kristovog, i od nas se tražilo da najprije izračunamo trošak -- razmotrimo cijeli životni pravac koji je postavljen pred nas. Kad je imao samo dvanaest godina, Isus je već bio počeo razmatrati stazu kojom je trebao krenuti da bi dovršio svoj zadatak. „Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Luka 2:46-49). Isus je u svojim mislima već počeo razmatrati put žrtve.

Mi bi smo trebali imati isti stav za našu pripremu (Filipljanima 2:5). Za neke, ta priprema počinje rano u životu, a za druge, mnogo kasnije. Postoji priča o čovjeku koji se je pripremao za dugi put. Njegov prijatelj, koji ga je pratio, pitao ga je kako idu stvari s pakiranjem, na što je čovjek odgovorio, „Pa stavio sam moj kompas, neka ljubavna pisma, kartu, nekoliko pjesama, i svjetiljku.“ Njegov je prijatelj odgovorio, „Kako možeš staviti sve to u tako mali kovčeg?“ Čovjek je tada pažljivo pokazao svom prijatelju Bibliju koju je stavio u kovčeg i zatvorio poklopac!

Mi također imamo svjetiljku za naše noge. Apostol Pavao obilno pojašnjava što Bog očekuje od nas počev sa 12-im poglavljem Rimljanima. „Zato vas, braćo, usrdno molim.“ Riječ „usrdno molim“ je Strong 3870, prevede-na sa „zaklinjem“ u verziji Kralja Jakova. Prijevod Novi Svijet točnije prenosi misao važnosti umjesto zahtjeva: „Zato vas, braćo, usrdno molim samilošću Božjom da date svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, da služite Bogu koristeći svoj razum“ (Rimljanima 12:1).

Ovdje se ne traži nemoguće, nego razumno. Pavao nas-tavlja, „Ne suobličujte se ovomu svijetu [ ne svezujte se sa sukobima politika ovog svijeta itd.], nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (redak 2). Naš Otac želi da uspijemo.

Problem Kvasca

Svi su sagriješili i promašuju cilj. U vrijeme Pashe, Hebrejima je bilo rečeno da očiste sav kvasac iz svo-jih kuća, jer je Bog kvasac koristio da predstavi grijeh. „Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac“ (2. Mo-jsijeva 12:19). Bila je to ozbiljna situacija. Pokojni Bibli-jski komentator Jacob Milgrom, u svom komentaru Treće Mojsijeve, sugerira da je, zbog toga što je fermentacija slična propadanju i kvarenju, bio zabranjen u žrtvi. Dok ga se je ponekada moglo jesti, kvasac je bio zabranjen kao dio prinosa zbog toga što je Bog povezan jedino sa životom.

Kada smo posvetili naše živote Bogu da budu stav-ljeni na žrtvenik, mi smo tražili da budu priznati kao čista žrtva kroz Isusovu krv. Dok god ostajemo pod haljinom

Jesi Li Spreman?„Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha

naša, Krist“ (1. Korinćanima 5:7 JB).

Izraelci su dobili upute da koriste kruh bez kvasca sa njihovim Pashalnim jelom, što je prikazivalo da bi smo trebali biti očišćeni od grijeha dok uzimamo zaslugu Isusovu, našeg pashalnog janjeta (1. Korinćanima 5:7).


Kristove pravednosti, mi ostajemo opravdanima njego-vom krvlju i Bog na nas gleda kao na slobodne od grijeha (Psalam 19:7-14).

Mi ćemo biti sluge Novog Saveza. To zahtijeva pri-premu. Zahtijevani su predanost, spoznaja, i poslušnost riječima upute. Jesmo li spremni? Mi trebamo biti primjerima svijetu po našim riječima i postupcima (2. Korinćanima 3:1-5). Tijekom ovog razdoblja Spomen Svečanosti, mi bi smo trebali biti oštroumno svjesni naših bojazni i počistiti kvasac koji je zaprljao naša srca. Mi trebamo imati na umu da nas naš Nebeski Otac proma-tra iz dana u dan, iz sata u sat što se tiče našeg napretka kojeg pravimo da budemo nalik Njegovom ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu. Dužnost nam je pitati se, „Jesam li ja Spreman? Jesam li ispunio svoju obavezu kao svetac Božji da pazim kako hodam ovim uskim putem?“

Preispitati Se

Pavao traži od nas da se provjeravamo. „I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi“ (2. Korinćanima 13:4,5). Apostol ide u srž stvari kada citira riječi našeg Gospodina kada je on uvodio proslavu koja je trebala biti poznata kao Spomen Svečanost. „Zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen. Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe“ (1. Korinćanima 11:24-26).

Pavao ide u srž simbola u recima 27 i 28. „Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit

će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.“ To ne znači da je Spomen Svečanost jedino vrijeme kada bi smo se trebali ispitivati! Ako, tijekom godine, osjećamo da nismo uspjeli ostati čvrsto na tijesnom putu, mi tada moramo ići izravno k prijestolju milosti i moliti ne samo za oproštenje, nego za snagu za pobjedu, u skladu s voljom našeg Nebe-skog Oca kroz našeg Gospodina i spasitelja Isusa Krista!

Ponovimo Davidove riječi: „O da bi ti se riječi usta mojih dopale, misli srca mojega, Gospode, utočište moje i Spasitelju moj!“ (Psalam 19:14) To bi trebala biti sva-kodnevna molitva u našem životu. I iznad svega, ne smi-jemo postati obeshrabreni. Sam Isus nam govori o Božjoj brizi za nas: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dak-le! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima“ (Matej 10:29-32).

Poziv crkvi traje gotovo dvije tisuće godina, i samo Otac zna kada će zahtijevani broj biti dostignut. Ipak, shvaćajući da smo blizu kraja Evanđeoskog Doba, vje-rojatno je da je vremena ostalo vrlo malo. Oni preostali imaju još veći osjećaj hitnosti kako bi završili svoj životni pravac. Zato je pitanje „Je si li spreman?“ toliko važno. Matej nam je dao jedan od najboljih primjera tog osjećaja hitnosti. Usporedba o deset djevica jasno pokazuje da je potreban osjećaj hitnosti dok hodimo uskim putem ti-jekom vremena Isusove druge prisutnosti (Matej 25:1-13). Mudre i lude imale su jednaku priliku imati svoje svjetiljke napunjene, što predstavlja neophodan sveti Duh. Sve su djevice pozaspale zato što nisu znale kada on dolazi! Kada je došlo vrijeme buđenja, jedino su mu-dre bile spremne za njega. Premda su obje grupe čule za njegovu prisutnost, jedino su mudre bile pripremljene ući na svadbu.

Spoznaja je važna za to hodanje uskim putem. Međutim kako bi naše svjetiljke bile napunjene do vrha, također se zahtijeva moralni karakter, poslušnost i vjera. Što Apostol Pavao kaže s obzirom na ono što se očekuje od nas dok hodimo istim tim uskim putem? U svojoj raspravi o ljubavi u 1. Korinćanima 13, on trasira ko-rake koji prate spoznaju, presudne za dovršenje našeg puta. „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo“ (1. Korinćanima 13:1-3).

Kruh i Čaša na Gospodinovoj večeri predstavljaju Isusovo tijelo i krv, to jest, dva simbola koji obuhvaćaju čitav Isusov ljudski život koji je dan za nas.


Ispitajmo se u ovom razdoblju Gospodinove večere znajući da imamo Isusa uz nas na svakom koraku kojeg napravimo na našem putu i pitajmo se: Jesam li pažljivo hodio? Jesam li naudio braći na bilo koji način? Jesam li bio primjer vjernicima? Jesam li se ispravno vladao u svim situacijama? Shvaćam li da Isus promatra svaki moj pokret? I na kraju pitajmo se, JESAM LI SPREMAN?

— Kent Humphreys

Poziv crkve traje gotovo dvije tisuće godina.

„Sebe čistim čuvaj.“ (1. Timoteju 5:22)


Pozadinu Petrovih riječi nalazimo u Djelima u 3 poglav-lju. Kratko nakon Pedesetnice, Petar i Ivan otišli su u hram i pronašli čovjeka koji je prosio za milostinju a koji je bio hrom od rođenja. U ime Isusa Krista iz

Nazareta, Petar je izliječio čovjeka, i on je slijedio Petra i Ivana u hram hodajući, pljeskajući, i hvaleći Boga. Sav je narod bio zapanjen vidjeti čovjeka hodati, i oni su se sakupili u Salamunovom trijemu gdje im je Petar propovi-jedao o Isusovom uskrsnuću i obnovi svega kroz Isusa — većeg proroka kojeg je obećao Mojsije. Petrova i Ivanova vjera u Isusovo ime bila je to što je izliječilo čovjeka.

Židovske vlasti bile su toliko uznemirene sa Petrovim i Ivanovim propovijedanjem, da su bacili Petra i Ivana u zatvor. Idućeg su dana Peter i Ivan bili pozvani pred Židovske vladare da objasne s kojom su moći, i u koje ime, oni izliječili čovjeka. Petar je odgovorio s riječima koje su gore citirane. U svojem odgovoru, Petar je poučio Židovske vlasti o četiri važne lekcije:

! Bog je uskrsnuo Isusa Krista iz mrtvih.! Izlječenje hromog čovjek bio je konkretan dokaz

Isusovog uskrsnuća.! Iako su Židovi odbacili Isusa kao Mesiju, Isus je

postao glavnim ugaonim kamenom duhovnog hrama ko-jeg Bog gradi.

! Ne postoji nikoji drugi način na koji možemo biti spašeni — izuzev kroz Isusa.

Isusovo Uskrsnuće

Petrova prva lekcija potvrdila je Isusovo uskrsnuće. Sama srž Petrovog odgovora, njegovog propovijedanja, i njegovog djela, bila je da je Isus Krist bio podignut iz mrtvih. Petar je na taj način izravno stavio izazov pred Židovske vlasti:

! Optužujući ih da su odgovorni za Isusovu smrt — „kojega ste vi raspeli.“

! Govoreći im da je Bog izvojevao pobjedu nad nji-

hovim protivljenjem podižući Isusa iz mrtvih.! Neustrašivo nazivajući Židovske vlasti ubojicama

Mesije i Božjim neprijateljima.To je bilo treći puta od Pedesetnice da je Petar odvažno

objavio Isusovo uskrsnuće. To učenje je sam temelj Božjeg plana spasenja. To dokazuje prihvatljivost Isusove žrtve, i pruža nadu za obećanje da će svi koji su u svojim grobo-vima čuti glas Sina Čovjeka i izaći (Ivan 5:28,29). Rim-ljanima 4:25 kaže, „Koji je predan zbog grijeha naših i uskrsnuo zbog opravdanja našega.“ Mi ne možemo biti opravdani ili učinjeni ispravnima u Božjim očima osim ako Isus nije bio uskrsnuo tako da može primijeniti vri-jednost svoje žrtve u našu korist. Jedino živi Isus može primijeniti vrijednost svog vlastitog života.

Izlječenje Čovjeka — Dokaz Isusovog Uskrsnuća

Petrova druga pouka bila je da je izlječenje hromog čovjeka bilo konkretan dokaz Isusovog uskrsnuća. Prije nego što je umro, Isus je izjavio, „No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama“ (Ivan 16:7).

Nijedno Drugo Ime“Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu:

po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena

dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Djela 4:8-12 JB).

Petar i Ivan


Petrova moć da izliječi bilo je znak da je on primio Branitelja — sveti Duh. „Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa“ (Djela 14:9 JB). Velika sila bila je sveti Duh. On je dao apostolima snagu i priliku da propovijedaju Evanđelje i da pokažu buduće koristi Isusovog uskrsnuća i kraljevstva liječenjem bolesnih.

Hromi je čovjek predivna ilustracija ljudske obitelji, osakaćene grijehom. Oni čekaju, nesvjesno, očitovanje sinova Božjih (Rimljanima 8:19). Krist, koji je bio pred-stavljen u Petru i Ivanu, pojavio se je ne sa srebrom i zlatom nego sa snagom Božjom, koja je bila osigurana kroz Isusovu žrtvu i uskrsnuće. Ta je moć podigla hromog čovjeka tako da je mogao unići u hram, hodati putem sve-tosti koji vodi natrag k Bogu (Izaija 35:8).

Glava Ugla

Petrova treća pouka bila je da je Isus postao glavnim ugaonim kamenom. To je trebalo biti poznato Židovskim vođama, jer Petar je citirao iz Psalma 118:22,23: „Ka-men što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!“ Isus je citirao to isto proročanstvo Židovskim vođama prije nego je umro u Mateju 21:42-44:

„Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)“

Isus se je opisao kao završni kamen. Židovski su vođe pokušavali graditi spasenje bez njega, oslanjajući se umjesto toga na držanje Zakona, ali to što su ga odbacili jedino mu je pomoglo da ispuni svoj zadatak žrtvovanja. Svojom vjernošću do smrti, Isus je postao glavnim uga-onim kamenom Božjeg duhovnog hrama.

Petar je dodao da je naš Gospodin postao glavnim ugaonim kamenom svima koji ga prihvaćaju kao Mesiju

(1. Petrova 2:6-8). Isus je glavni ugaoni kamen Siona — duhovnog dijela kraljevstva, duhovnog hrama kojeg je Bog želio (Psalam 132:13). Nama je Isus izabran i dragocjen; i mi se nećemo osramotiti ako vjerujemo u nje-ga. Međutim on je „kamen spoticanja i stijena smutnje“ svima drugima — obim domovima Izraela (Izaija 8:14).

Tematski Redak — Djela 4:12Četvrta pouka koju je Petar dao Židovskim vođama

bila je najvažnija, i obuhvaća naš naslov (Djela 4:12). Isus je bio jedini put do spasenja. Petar je još jednom stavio izazov pred Židovske vođe. Mesija — čovjek Krist Isus kojeg su oni upravo ubili — bio je jedini „put“ u spa-senje: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Djela 4:12).

U tom retku, Petar navodi četiri načela spasenja za koja se je pobrinuo naš Nebeski Otac: (1) Postoji samo jedan put do spasenja — otkupnina. (2) Postoji samo jedno ime koje je dano pod nebom — Isus. (3) To je ime bilo dar. (4) To je jedino sredstvo za naše spasenje.

(1) Jedini put Spasenja — OtkupninaRiječ „spasenje“ u Djelima 4:12 od Grčke je riječi

4991, soteria, koja znači izbavljenje, sigurnost, spasenje. Još od vremena kada su naši praroditelji bili osuđeni na smrt, čovjek očekuje izbavljenje — izlaz iz smrtne pre-sude. On je očekivao iz svakog zamislivog pravca taj izlaz — lažni bogovi, različite religije, znanost, filozofija, i djela. Sve je to propalo.

Petar i Sveto Pismo obilno pojašnjavaju da je jedini put k spasenju kroz Isusovu žrtvu za koju se Bog pobrinuo. Nakon čovjekovog grijeha, Bog je osudio čovječanstvo, i Božja je pravda trebala biti zadovoljena kako bi se podi-gla osuda. Za to je bila potrebna otkupnina.

Čovjek umire zbog Adamovog grijeha. Da bi se podi-glo osudu, netko je trebao zauzeti Adamovo mjesto u ka-zni — otkupnina ili odgovarajuća cijena. 1. Korinćanima 15:21,22 to objašnjava: „Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku. Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.“ Međutim, nitko od Adamovih potomaka nije bio savršen i stoga, nitko nije mogao dati Bogu otkupninu za njega (Psalam 49:7). Spasenje je mogao omogućiti netko izvan ljudske rase sa pravima na život. On je također trebao biti Marijin sin. To je upravo ono što je Bog učinio. „Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvo-ja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje!“ (Hošea 13:14).

(2) Jedno Ime — IsusU Djelima 4:12 Petar navodi da postoji samo jed-

no ime — jedan specifičan pojedinac — koji zadovol-

Židovski vođe ne prihvaćaju Isusa


Velika Žrtva Našeg Gospodina

Naš je Gospodin postao našim spasiteljem — kroz ve-liku žrtvu koju je pružio. „Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1. Petrova 1:18,19).

Zašto je Isusova krv toliko dragocjena? Zato što je Isus bio Božji savršeni sin. Zato što je Isus bio u potpu-nom skladu sa svojim Ocem, voljom svog Oca, i spreman da žrtvuje svoj život zbog ljubavi prema svom ocu i ljubavi za čovječanstvo. Nijedan sin nije mogao biti lojalniji i poslušniji Bogu od Isusa. Zato je žrtva našeg Gospodina toliko dragocjena u Božjim očima.

Pod Nebom — Pruženo od Boga

Isus je jedino ime pod nebom — to nas podsjeća da ga je Bog pružio kao dar. Izaija opisuje kako se je Bog pobrinuo da naš Gospodin nosi krivnje čovjeka:

„A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju“ (Izaija 53:4-6).

Bog je satro Isusa zbog naših bezakonja. Bog je položio na njega grijeh sviju nas — posebno Adama — i to je omogućilo Bogu da oprosti i izliječi ljudsku obitelj.

(3) Dato Među Ljudima — Zemaljski Dar

Petar je rekao da je Isus bilo jedino ime dato među ljudima. Dok je spasenje bilo planirano na nebu, bio je to dar koji se je trebao desiti na zemlji. To je zahtijevalo od našeg Gospodina da postane Sinom Čovjeka, da postane tijelom — da bi bio učinkovit. „Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo“ (1. Timoteju 2:5,6).

„Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Matej 20:28). Isus je došao u tijelu, kao Sin Čovjeka, da da svoj život kao otkupninu za mnoge. To što je postao tijelom da pruži taj dar otkriva veliku poniznost našeg Gospodina. „Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“ (2. Korinćanima 8:9). „Nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Filipljanima 2:7,8). Njegova je poniznost stav ili razmišljanje koje bi smo svi trebali imati.

Adam je bio neposlušan Bogu u Vrtu

java kriterije otkupnine, i stoga, čini spasenje mogućim — Isus. Njegovo ime opisuje i njegovu ulogu i njegovu čast spasitelja. „Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime ISUS jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Matej 1:21).

Dokazao se Spasiteljem — Savršenim Sinom

Kada razmišljamo o Isusu kao spasitelju, da li u pot-punosti cijenimo koji je visoki standard Božja pravda zahtijevala? Adam je bio stvoren savršenim ali je pao na svom prvom ispitu poslušnosti. Bog je dozvolio Sotoni da ispita Adamovu savršenost, i Adam je pao. Da bi se Isus pokazao spasiteljem za Adama, on je trebao po-kazati savršenost usred Sotoninog protivljenja. On se je trebao dokazati „savršenim sinom“ prije nego je mogao biti spasiteljem čovjeka.

Pokazati se savršenim sinom bilo je ozbiljan ispit vjere našeg Gospodina u Boga, dokazujući stanje njegovog srca da je poput Očevog, dokazujući njegovu poniznost pred Bogom, i njegovu podložnost i poslušnost Bogu. Naš je Gospodin morao učiniti više nego samo postati tijelom i umrijeti. On je morao dokazati svoju savršenost suočen s kušnjom, protivljenjem i progonstvom. Tako se je kvalificirao biti našim spasiteljem. Zbog njegove vjernosti do smrti:

„Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu Boga Oca“ (Filipljanima 2:9-11).


Zaključak

Što Isusova žrtva znači za nas?! On je jedino ime pod nebom koje

može pružiti spasenje! Motivira li nas to da ga priznamo kao svoju glavu i da još vjernije slijedimo njegove zapovijedi i pouke koje nam je dao?

! On se je dokazao savršenim sinom! Ne ohrabruje li nas to da budemo još poslušniji, boljim sinovima Božjim — poput njega?

! On se je ponizio sve do smrti na križu! Ne želimo li se i mi zbog toga još više poniziti — da svijet može vidjeti našeg Spasitelja?

! Zbog svoje velike ljubavi, on je riskirao sve, dao je sve kako bi nam dao život! Jesmo li mi spremni položiti naše živote za njega i braću kao izraz naše ljubavi za njega?

Neka bi smo nastavili visoko cijeniti njegovu veliku žrtvu, njegovu prolivenu krv i ljubav koja ju je potaknula — priznajući da je Isus jedino ime pod nebom koje čini spasenje mogućim. Neka bi smo nastavili priznavati da mu dugujemo sve, kao našem Otkupitelju, našem Gospo-dinu, i našem Gospodaru.

— Ernie Kuenzli

Isus je jedini kroz kojega jespasenje dostižno

(4) S Kojim Možemo biti Spašeni

Petar zaključuje Djela 4:12 navodeći cilj Isusove žrtve i uskrsnuća — „s kojim možemo biti spašeni.“ Spasenje crkve i svijeta moguće je jedino kroz Isusovu smrt i uskrsnuće. Izvorni Grčki znači da postoji nužnost da se bude spašen ili izbavljen. Upravo sada, cijela je ljudska obitelj ne-prijatelj, stranac, Bogu. Mi moramo biti izbavljeni iz tog položaja inače propados-mo. Isus je umro da omogući tu priliku iz-bavljenja kao što Apostol Pavao spominje u Rimljanima 5:8: „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“

„Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po nje-mu“ (Ivan 3:17). Kristova krv opravdava ili čisti i crkvu i svijet — tako da se možemo vratiti natrag u sklad s Bogom. Kristova krv čini mogućim da se „svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1. Timoteju 2:4). Čak će i Židovski narod, koji se je pobunio protiv Boga i nije držao Savez Zakona biti spašen kao što Pavao piše u Rimljanima 11:26: „I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.“


Prije proslave svoje zadnje Pashe, Isus je izgovorio gornje riječi svojim učenicima. Grčka riječ korištena za „Učitelj“ (Strong 1320) znači „nas-tavnik,“ i ponekada je prevedena sa „učitelj.“ Ivan 13:13 ukazuje

na Isusa kao našeg Vjerskog Učitelja. Stoga je priklad-no razmišljati o Isusu kao o našem Gospodinu i našem Učitelju.

Isus je znajući da je blizu vrijeme njegovog odlaska i smrti, smatrao poželjnim poučiti svoje učenike lekciji o poniznosti. Jer učenici su pokazali previše privrženosti svjetovnim častima i vrijednosti.

Samo tjedan dana ranije, Jakov i Ivan tražili su da u kraljevstvu, mogu sjesti što bliže Isusu, jedan njemu s desna, a drugi s lijeva. Naš je Gospodin prekorio svoje učenike, uvjeravajući ih da ukoliko ne budu njegovali i postigli duh krotkosti poput male djece, oni neće moći imati udjela u njegovom kraljevstvu. Vjerojatno se je i ovom prigodom, kod posljednje večere u gornjoj sobi, zadržao duh ponosa i položaja (Luka 22:24).

U prijašnjim vremenima su domaćini ili domaćice prali noge gostu, ali kasnije je to bilo povjereno slugama, i stoga se to smatralo zadatkom sluge. Kada je David poslao sluge Abigajili, da ju obavijesti da ju je izabrao za ženu, ona je ustala i rekla, „Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!“ (1. Samuelova 25:41).

Kada je Isus izvršio taj čin, to se je smatralo dužnošću sluge. To je „jasno pokazalo Isusovu poniznost, i snažno je poučavalo istome njegove učenike.“ (Vidi bilješku u Wilson Diaglottu, str. 368.) Ne samo da je bilo teško predvidjeti riječi njihovog Majstora Učitelja, nego i njegove postupke isto tako.

Isus je priznao sebe kao Sina Božjeg, Mesiju, njihovog Gospodina i Učitelja. Ipak, on je tamo klečao pred njima u stavu poniznog sluge, perući im noge. Zaprepašteni i zapanjeni, ali navikli slušati Isusa, nisu uputili nikakvu primjedbu ili protest. Nitko nije povikao: „Ne! Ne! Ti to ne smiješ raditi! Dopusti da ja to učinim umjesto tebe!“

Međutim, mora da je to stvorilo neke osjećaje srama, krivnje, ili stida. Osjećali su kako im se približava sve dok nisu osjetili dodir njegovih ruku na svojim vlastitim nogama. Ali sve je bilo učinjeno u napetoj tišini. Nitko

ništa nije govorio. Šimun Petar je općenito bio impulzivan, jezik mu je

uvijek radio, uvijek govoreći ono što mu je na umu, kao što su neki od nas. Na koncu, to je bilo više nego je on mogao primiti.

Isprva je zaprepašten zurio u ono što je vidio. Zatim je izjavio: „Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?“ Možda se Petar zaljuljao kada je postavio to pitanje. Ali Odgovori mu Isus: “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije“ (Ivan 13:6,7 JB).

Teške Lekcije

Ponekada u životu moramo priznati da su stvari koje Gospodin stavlja pred nas teške za shvatiti i ne čine nam se da su božanska providnost. Ipak, mi se moramo naučiti pouzdati u našeg Gospodina i prihvatiti uređivanje naših poslova kao ispravno i mudro i ljubazno, čak i ako nam je neshvatljivo. U takvim nam situacijama pomaže shvatiti, kao što je Isus rekao Petru, da on zna ono što nas zbun-juje. On se ne gnjevi na nas zbog toga.

Na primjer, on zna da nije uvijek lako razumjeti zašto nama draga osoba treba umrijeti; zašto je dozvolio da bol, bolest, ili nešto drugo ometa našu službu; zašto trebamo biti nedužnim žrtvama nečijeg nemara; zašto nismo dobili posao tamo gdje smo mislili da je ispravno mjesto za nas; zašto nam je oduzeta prilika za zajedništvom sa braćom; zašto smo ponekada odvojeni od braće koju smo poznava-

Pouke Od Majstora Učitelja„Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!“ (Ivan 13:13 JB).

Isus pere noge svojim učenicima


li, voljeli, i poštivali godinama; ili zašto se ne možemo svi složiti oko biblijskog tumačenja.

Pomaže biti uvjerenima da će jednog dana sve što nas sada zbunjuje postati jasnije. Ali to ne može olakšati našu sadašnju zabrinutost. Obrazac koji je bio tkan u našim životima poprimit će oblik. Mi ćemo to tada napokon ra-zumjeti i izjaviti, „A zato se je to dogodilo!“ Tada ćemo shvatiti da ništa što nam je bilo poslano nije moglo biti izbjegnuto bez nekakvog duhovnog gubitka. Mi moramo vjerovati Kristu, pouzdati se u njega i onda kad ga ne možemo pratiti, pjevajući riječi poznate himne, „Radije ću hoditi po vjeri s njim, nego ići sam gledajući.“

Reakcije Apostola

Petar je iz početka odbijao: „Nećeš mi prati nogu nikada!” (Ivan 13:8). Bio je to jezik stroge odlučnosti. Međutim, kad mu je bilo rečeno da ako ne bude bio opran da neće moći imati udjela s Gospodarem, Petar je brzo promijenio svoje razmišljanje i zatražio da mu se operu i njegove ruke i glava isto tako.

Kada je dovršio pranje nogu, Isus je objasnio njegovo značenje. On im je dao primjer poniznosti, tako što je bio spreman izvršiti naj ropsku službu za one koje je volio. U strahu da ne budu proglašeni najmanjima, učenici su pro-pustili važnost služenja jednih drugima. Ta, i druge takve pouke, doći će im sa svetim Duhom koji će ih „poučavati o svemu“ (Ivan 14:26).

Njihov Gospodin, glava, i gospodar ponizio se je kako bi im služio, i tako je prekorio njihov ponos. On im je također ostavio primjer kojeg su trebali primijeniti u sva-kom području života: oni bi trebali biti sretni da služe jed-ni drugima u svakoj prikladnoj prilici, u velikim stvarima ili u običnim stvarima života.

Prilike Za Pranje Nogu

Pranje nogu jedni drugima koncept je kojeg možemo primijeniti na svaku službu u životu, na svaku dobrostivost, ali posebno onda kada možemo pružiti duhovnu pomoć i utjehu.

Uvijek postoje prilike za tješenje, osvježivanje, i ohrabrivanje jedni drugih u nekima od najpon-iznijih stvari, ili u odnosu na neke neugodne zadatke ili kušnje. Bilo koje djelo učinjeno ili pokušavano u ljubavi, sa željom da se čini dobro jednom od Božjeg naroda, sigurno ima Gospodinovo priznanje i blagoslov. Ne propuštajmo prilike i imajmo na umu primjer našeg Majstora Učitelja. Nikada ne bismo tre-bali glumiti poniznost, nego bi smo trebali do-brostivo postupati zato što je to ispravna stvar za činiti ako želimo služiti Bogu. Uvijek bi trebali smatrati prednošću pomagati članovima Gospo-

dinovog tijela.

Prati noge jedni drugima znači zakoračiti u najvećoj mjeri u ljubav za dobrobit jedni drugih. Kako bi smo rasli u Kristovoj školi, mi se moramo u toj slici smanjiti. Apostol Pavao učinio se je slugom drugih (Marko 9:35). Isus nije došao kako bi mu služili, nego da služi (Matej 20:28).

Mi moramo spremno slijediti te primjere umanjujući sebe za dobro naše braće. Kao što je pranje nogu nakon puta u drevnim vremenima doprinosilo čistoći i udobnosti pojedinca, tako i naše duhovno pranje nogu unapređuje duhovnu čistoću i dobrobit naš braće.

Isus je rekao, „Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi“ (Ivan 13:10). Svi koji su proglašeni pravednima i posvećeni članovi njegovog tijela već su primili pranje kroz pre-porod, i već su čisti kroz riječ koju su čuli (Ivan 15:3). Ipak, sve dotle dok smo u kontaktu sa svijetom mi smo u određenoj mjeri podložni zemaljskom onečišćenju. Priliči svakome od nas ne samo da se brinemo za sebe, nego da pomažemo jedni drugima ukloniti zemaljske zagađivače.

Mi bi smo trebali uzajamno bdjeti za dobrobit jedni drugih, čuvati jedni druge čistima, svetima, neokaljan-ima, i pomagati jedni drugima u pobjeđivanju kušnji i iskušenja s kojima se suočavamo. „Ta Bog nije neprave-dan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima“ (Hebre-jima 6:10).

Prvi redak Ivana 13 skreće pažnju na Gospodinovu ljubav kao temelj za svo njegovo ophođenje sa „svojima.“ Zbog svoje ljubavi, on je ostavio svoju slavu kao Logos i postao je čovjekom. Zbog svoje ljubavi, on se je kao čovjek

Isus je bio pristupačan, prilazila su mu čak i djeca.


Zaista, Krist je naš Majstor Učitelj. On nas poučava s primjerom isto tako kao i s riječima. Iz tog je razloga došao u svijet, i prebivao među nama, da bi nam mogao pokazati te milosti i plodove za koje želi da ih njegovi sljedbenici razviju. U primjeru našeg Gospodina nikada nije bilo lažnog glađenja. Mi moramo ne samo paziti na njegove riječi, mi također moramo slijediti njegove prim-jere i tako biti skroz suobličeni njegovoj slici.

— Tim Thomassen

Isus je naš Učitelj, isto tako kao i naš Gospodar.

posvetio da vrši volju svog Oca. I, zbog svoje ljubavi, on je bio željan pomoći svojim učenicima pobijediti njihov ponos koji bi spriječio njihov napredak.

Ta ljubav ne samo da je vodila Isusa do toga da ih prekori kad je to bilo potrebno, nego da to učini na na-jljubazniji način. „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili“ (Ivan 13:15-17).

Neka bi uvijek bio što sličniji Gospodaru,Njegovoj krotkosti, poniznosti;Više revniji za rad, više hrabrosti da budem pošten,Više posvećenja za djelo koje mi On zapovijeda izvršiti.

Operi me i drži me Svojim zauvijek.Moja je svakodnevna molitva da budem još više

kao moj Gospodar;Da imam više snage za nositi križeve koje moram nositi;Za više gorljivog napora da privedem Njegovo kraljevstvo; Više Njegovog Duha, da pobjedi lutalicu.

Želim živjeti i rasti da bi bio što sličniji Gospodaru;Da pokažem još više njegove ljubavi prema drugima;Više samo-odricanja, poput Njegovog u Galileji,Čeznem uvijek biti poput mog Gospodara.

Refren:Uzmi moje srce, Želim biti samo tvoj;Uzmi moje srce, i učini ga samo svojim;Očisti me od grijeha, o Gospodine, preklinjem te.

“More Like The Master,” by Charles H. Gabriel


Isusovo pitanje tijekom nje gove zemaljske službe bilo je dovoljno snažno da posveti rastuću vjeru u sve i jednom od njegovih Apostola, preusmjeri srce potencijalnog učenika, i utiša Farizeje. Tijekom njegovog

posljednjeg tjedna, Isusova su pitanja uključivala hitnost za koju će Apostoli biti zahvalni mnogo kasnije.

Danas, kada se približava kraj Žetve Evanđeoskog Doba, Isusova su posljednja pitanja posebno značajna dok se i mi, nastojimo podložiti posvećujućoj moći Božjoj i uživati u još jednoj Spomen Svečanosti s našim uskrsnu-lim Gospodinom Isusom.

S približavanjem njegovog završnog tjedna na zemlji, Isus je rekao Apostolima kako on mora ići u Jeruzalem, trpjeti, biti pogubljen, i zatim biti podignut trećeg dana (Matej 16:21-24). Dvije od tih ideja bile su toliko strane Apostolima da je Petar zapravo prekorio Isusa zato što je to rekao! Isus je pak snažno prekorio Petra, i time uveo pravac novog života za Apostole – odreći se svog tijela, nositi svoj križ, i slijediti ga.

Apostoli su do tada gledali Isusa kao ratni-ka i čudotvorca – dva bitna elementa u ispunjenju proročanstva. Kada im je Isus rekao da mora umrijeti, oni to nisu mogli shvatiti. Nesigurnosti u srcima učenika koje su slijedile tijekom Isusovog zadnjeg tjedna stvorile su dobro tlo za njihovu buduću vjeru. Oni se budu morali moći nositi sa onim što će vidjeti da se događa Isusu s onim što su već razumjeli o svom učitelju. Njihova će vjera rasti u skokovima i granicama, ali uz visoku cijenu. Od njihovog učitelja Isus postaje njihovim Spasiteljem.

Pitanja Za Apostole

Isus je postavio oko 76 pitanja tijekom svog posljed-njeg tjedna. On je koristio pitanja da pouči svoje apos-tole da moraju promijeniti svoje vladanje. Mi ćemo izvući pouke iz nekoliko od njih.

„Život svoj ćeš za mene položiti?“ (Ivan 13:29-38).Isus je ovo pitanje postavio Petru tijekom večeri Pashe,

i zatim je rekao Petru da se on bude odrekao Isusa tri puta u dolazećim satima. Isus je znao da Petar nije bio spreman umrijeti za njega, i Isus je upotrijebio moć ned-vosmislenog pitanja kao skrivenog oruđa pouke koje će

pokrenuti Petra kasnije. Petar je trebao preći preko svojih strahova, briga, i očaja kako bi vidio ljubav u Isusovom pitanju. Petru je za to trebalo vremena.

Isus je bio strpljiv s Petrom. Petar će se uz pomoć Sve-tog Duha, vrlo skoro uzdići kao ključni vođa u Crkvi. Petar je na koncu položio svoj život za Krista. Petar je odgovorio na to Isusovo pitanje i kroz svoj život i svoju smrt. Isus će biti strpljiv i sa nama. Poput Petra, mi tre-bamo odgovoriti sa „da,“ i baš poput Petra, sveti Duh će pokrenuti naš um i dati nam potrebnu snagu.

„Čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?“ (Ivan 18:11).

Učenici su i dalje razmišljali o Isusu kao o ratniku, i Petar je bio odlučan da pokaže Isusu da i on može biti dobar ratnik! Isus je poučio Petra kako se ne boriti, nego kako biti Kršćanskim vojnikom.

Isus je rekao svojim apostolima da uzmu mač, ali ih je poučio kako da ga ne koriste. Za nas, mač je postao vječnom metaforom za kako se „izvući.“ Podlažući se posvećujućoj moći volje Božje, Isus ih je poučio kako da ispiju svu „čašu“ koju mu je Otac natočio.

Isus je izgledao slab svojim učenicima u Getsemans-kom Vrtu, ali u Isusovoj slabosti oni će na koncu vidjeti snagu Božju. Mi izgledamo slabima svijetu, ali u našoj

Isusova Posljednja Pitanja„I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati

ga bilo što“ (Matej 22:46).

Isus sa Petrom


slabosti mi vidimo Božju snagu na djelu u nama. Naše nam tijelo govori da postoje dva načina kako postupiti kad smo suočeni s nasiljem: uzvratiti ili pobjeći. Isus nam je pokazao treći put, podložiti se volji Božjoj. Ali kako su Apostoli odgovorili na to pitanje te noći? Bježanjem!

U vrijeme pred Spomen Svečanost, mi ćemo imati mnogo prilika za posegnuti za našim mačem. Umjesto toga, moramo gledati na to kao na prilike da se podložimo Božjoj volji, trpimo za njega, i tako slijedimo Isusa.

Mi ne možemo koristiti nasilje da se obranimo. Nasilje vodi do gorčine kod preživjelih i brutalnosti kod napadača. Mi moramo piti čašu patnje želimo li slijediti Isusa. Premda mi možemo izgledati slabima svijetu, mi ćemo biti jaki u ruci Božjoj. To neće odgovarati potre-bama našeg tijela i zahtijevat će veliko pouzdanje u Boga.

Savjet Apostola Pavla Timoteju može biti nadahnut tim trenutkom; „Ti se, stoga, zlopati kao dobar vojnik Isusa Krista“ (2. Timoteju 2:1-8). Isus je Stjepana poučio o zlopaćenju, koji je to pokazao Savlu iz Tarza, koji je tome pak poučio Timoteja. To Isusovo pitanje u Getsemanskom vrtu sigurno je postalo snažnijim daleko preko života Apostola i stvorilo je mnoge vojnike za Kris-ta kroz cijelo Evanđeosko Doba.

„Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?“ (Matej 26:53).

Petar je svjedočio tome kada je Isus umirio oluju, hodao po vodi, i podizao mrtve. On je vjerojatno bio iznenađen tome što Isus nije uzvraćao. Kad se Isus nije

borio, Petrovi instikti su ga potaknuli da bježi. Možda su se ova dva Isusova pitanja zadržala u Petrovim mislima i ohrabrila ga da da se još više udubi u proročanstva o Me-siji. Strasno proučavanje tih stvari dalo bi Petru bogati sadržaj kojeg bude trebao za svoj snažan govor mnoštvu Židovskih vjernika u Jeruzalemu (Djela 2).

Milost i milosrđe koje je Isus pružio Petru trebalo bi nas utješiti da ako ne odgovorimo is pravno odmah iz prve na Isusova pitanja, mi ćemo vjerojatno imati daljnju priliku za oporaviti se…odgovoriti mu ponovno!

Što je Petar u konačnici naučio iz tih pitanja? Vjero-jatno njegov predivan monolog pruža odgovor:

„To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam prim-jer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvre-dom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste“ (1. Petrova 2:19-25).

„Toliko sam vremena s vama i ti me Filipe, nisi upoznao?“ (Ivan 14:7-10).

Filip je upravo svjedočio tomu kada je Isus isprevrtao stolove mjenjačima novca u hramu, podignuo Lazara iz mrtvih, i zajamčio mu da postoje mnogi stanovi priprem-ljeni na nebu. Ali Filip je želio više. Filip je zatražio od Isusa da mu pokaže Oca. Da li mi ikada želimo više od onoga što nam Isus daje?

Kratko nakon toga, Isus će biti odveden, ispitivan, mučen, i pogubljen. Filip je bio slijep na te stvari. Možda smo i mi ponekada poput Filipa. Iako smo čitali i slušali o Isusu cijeli naš život, mi ga i dalje ne poznajemo. Mi mu kažemo da želimo više i čak navodimo da će to „više“ biti dovoljno, ali baš kao i Filip, mi ne vjerujemo i ne razumijemo ono što već imamo. Mi se možemo uloviti u tu zamku kada „učimo“ sve o Isusu ali ga nikada uistinu ne „upoznamo.“ Isusov odgovor Filipu slijedi uzvišenu istinu, „Onaj tko je vidio mene, vidio je Oca.“ Ako mi kroz naš odnos sa Isusom vidimo Boga, mi ćemo biti zadovoljni.

„Sada vjerujete? Evo dolazi čas, već je došao, kada ćete biti raspršeni svaki na svoju stranu“ (Ivan 16:29-33).

Isus je ovo pitanje postavio u odgovoru na Ivanovu izjavu da oni sada vjeruju u njega. Možda je ovo upo-zorenje za nas da čim izjavimo nešto tako odvažno kao da smo stigli na neku razinu razumijevanja, da nas Isus uvodi u iduću krizu u našem životu kako bi nas pogurao

Kip Apostola Pavla od Adama Tadolinija


opravši njihove noge. On oblikuje njihove misli i njihove buduće službe sa nesebičnim, skromnim činom. On im je dao nezaboravno iskustvo koje će razumjeti mnogo kas-nije i primijeniti ga učinkovito u svojoj službi.

Isus nam pokazuje kako se davati u nesebičnoj službi – obrnuta ambicija. Ponizivši se sve do smrti na križu, Bog ga je uzvisio i dao mu ime iznad svih drugih (Filipljanima 2:8-11). Kroz svoju Otkupnu žrtvu i svoje djelo kao ve-likog svećenika u svom kraljevstvu, Isus će pomoći svakom članu ljudske obitelji oprati prljavi grijeh s njihovih nogu.

„Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez san-dala, je li vam što nedostajalo? Oni odgovore: “Ništa.” (Luka 22:35).

Ovo pitanje, i potvrdan odgovor učenika, došao je up-ravo nakon što je Isus rekao Petru da pijetao neće zaku-kurikati tri puta dok ga se on ne odrekne. S tim pitanjem, Isus ih je podsjetio na moć koju su osjetili u njihovoj ra-nijoj (dva po dva) službi i Božju vjernost koji je zbrinuo sve njihove potrebe. Uskoro, oni opet neće imati „ništa,“ i trebat će se potpuno oslanjati na Boga za njihovu snagu. S tim pitanjem, Isus je dao signal vjeri u njihovim srcima i pokrenuo njihova srca da izvrše složeno djelo u njihovim nadolazećim službama.

Isus je pojačavao važan stup Kraljevstva nebeskog o kojemu je naučavao u Propovijedi na Gori. „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Matej 6:33). Isus ih je podsjetio da ako odu u njegovu službu bez ičega, Bog će zadovoljiti sve njihove potrebe.

Za apostole bi, vidjevši promjenu koju je Evanđelje napravilo u njihovim vlastitim životima i životima drugih to bilo novim „opticajem“ koji bi ih podržao. Sa svojim

Apostol Filip

prema uzvišenijem stupnju vjere i razumijevanja. Poput Apostola Ivana, mi ne shvaćamo uvijek pravu

cijenu naše vjere. Možda je Ivan gledao na svoju vjeru kao na krevet na kojem je mogao naći udobnost. Međutim Isus mu je pokazao da njegova vjera treba biti poput križa kojeg treba nositi. Odmaramo li se na našem krevetu, ili nosimo Isusov križ i radimo u polju?

Kao sa Apostolom Ivanom, Isus vidi naše dvojbe i strahove, naše slabosti i nedostatke, i on ih koristi da razvije našu vjeru. Isus želi da mi vjerujemo u njega i da rastemo u našoj vjeri. To će rezultirati sa umnim i emocio-nalnim zadovoljstvom duše.

„Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Luka 22:25-27).

Te Pashalne večeri, Isus je podijelio kruh i čašu sa svo-jim Apostolima. On ih je obavijestio da ga jedan od njih bude izdao. Njihova reakcija? Razgovarati među sobom o tome tko bi bio najveći u njegovom kraljevstvu (Luka 22:24). Isusova reakcija? On je odložio svoje gornje haljine i oprao im je noge.

Opravši im noge, Isus ih je poučio da se veličinu postiže kroz nesebičnost, i poniznost kroz savršenu ljubav pokazanu kroz djela služenja. Isus nije izgrdio učenike zbog njihovog sitničavog raspravljanja. Umjesto toga, on im je jednostavno postavio pitanje i pružio im doživotno iskustvo koje ih bude vodilo u istinu.

Slično tome, Isus nas poziva na novi životni put pokazujući nam kako odvratiti pažnju od nas samih i usredotočiti se na druge. Isus je probo njihovu savjest Isusova Propovijed na Gori


čujemo Isusa kako nam postavlja ta pitanja, jer mi smo također njegovi učenici!

Isus je kroz svoja pitanja i odgovore razjasnio svoj zadatak svojim učenicima. Sa snagom Isusovih pitanja, njegov je zadatak poprimio jasnije značenje u umovima sve i jednoga od njegovih dragocjenih učenika. Neka ne bismo izgubili iz vida nijednu od tih važnih pouka.

Odgovorimo na ta pitanja pošteno sa čistom savjesti. Tada, poput njegovih Apostola, dopustimo Isusu da nas podigne na sljedeći nivo naše vjere.

— Todd Alexander

vlastitim žrtvama, oni bi „kupovali istinu i ne bi je pro-davali“ (Izreke 23:23), i tako bi primili mudrost, uputu, i razumijevanje (Izreke 1:2). Istina bi nadahnula dodatne službe u onima kojima su oni bili poslani i u onima koji bi čitali o njihovim padovima i pobjedama.

Zaključak

Sigurno, Isus je koristio moć pitanja tijekom svog završnog tjedna kao skriveno oruđe koje on kasnije bude aktivirao u Duhom osnaženim umovima Apostola. Post-oji posebna prilika za nas da se kroz Sveto Pismo vratimo unatrag u vrijeme, da se stavimo u cipele učenika, i da

„A što vi kažete da sam ja?“ (Matej 16:15)


Postoje naznake Spom-ena na žrtvenu smrt našeg Gos-podina rano u Starom Zavjetu. Prije oko „A Melkisedek [Me-leki-tzedeq, Kralj pravednos-ti], kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga

Svevišnjega“ (1. Mojsijeva 14:18). Nadalje, bili su nagovješteni simboli Spomen svečanosti. I Pavao kaže o Melkizedeku, „on, bez oca, bez majke, bez rodo-slovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja — sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda“ (Hebrejima 7:3).

Kasnije je Josipov život sadržavao nekoliko naznaka. (1) Josip je svoju karijeru u Egiptu započeo kao rob u domu Potifara, Zapovjednika (Kraljevske) Straže, i za-tim je nastavio tamo postepeno napredovati. Taj ga Za-povjednik „postavi za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak“ (1. Mojsijeva 39:4). (2) Kada je Josip bio lažno optužen, on je bio ponižen i stavljen u Kraljev (Faraonov) Zatvor. Ipak „upravitelj tamnice preda u Jo-sipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega Budući da je Jahve bio s njim“ (1. Mojsijeva 39:22,23).

Nekih dvije godine kasnije. Faraon je imao dva sna o 7 dobrih i 7 loših stvari. Josip je bio pozvan da ih protumači, što je on i učinio. (3) On je tada bio uzvišen na drugi najviši položaj u Egiptu. Josipov život u Egiptu očigledno je bio namijenjen da predoči tri faze Isusovog postojanja:

(1) Logos („Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ Ivan 1:3). (2) Ponizio se napustivši svoju duhovnu prirodu kako bi postao čovjekom – iako savršenim ljuds-kim bićem. On je ovdje proveo svoj život u korist drugih, i na koncu je dao svoj život za Adama i svo njegovo potom-stvo. (3) Kada ga je Otac uskrsnuo u božansku prirodu, on je primio drugi najuzvišeniji položaj u svemiru. „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Matej 28:18).

Iz izvještaja zaključujemo da je tijekom tog vremena Faraon pretrpio ozbiljnu želučanu nervozu i stoga je po-slao svog pekara i peharnika u Kraljev Zatvor, gdje su obojica bili predani pod Josipovu odgovornost. Jedne su noći obojica sanjali snove: peharnik je sanjao grožđe koje je cijedio u Faraonov pehar. Pekar je sanjao kruh na svojoj glavi s koje su ga ptice jele. Josip je točno protumačio oba.

Trećeg dana Faraon je (na svoj rođendan) odlučio koji je bio kriv za trovanje hranom. On je objesio pekara a peharnika je ponovno povratio u njegovu službu kušanja hrane i posluživanja. Trsov rod i (beskvasni) kruh bili su također korišteni za simbole Spomen svečanosti koju je uveo Isus za svoje učenike nekih gotovo dvije tisuće godina kasnije.

I Josip i Melkizedek predočavaju našeg Gospodina Isusa, onoga koji je trebao prinijeti žrtvu tijela i krvi, predočenima sa kruhom i čašom (trsovim rodom) kao simbolima Spomen svečanosti.

Vino ili Grožđani Sok?

Postoji dugovječno pitanje da li je Isus uveo Spomen svečanost sa vinom ili grožđanim sokom. Postoje raciona-lni argumenti na obje strane:

Vino (s alkoholom): Slučaj je bio iznesen u W Sr-panj 1883, „Barem kad se radi o Židovskom običaju, on odbacuje umjesto da dokazuje tvrdnju da vino sadrži svo-jstvo kvasca, jer Židovi koriste vino na Pashi i otklanjaju kvasac ... Sezona berbe grožđa u Palestini je bila u Ru-jnu i Listopadu, a Pasha je bila oko šest mjeseci kasnije. Vino iz Listopada bi nužno fermentiralo prije Travnja … Ako bi se bilo tko osjećao ugroženim ako okusi vino na Gospodinovoj večeri, mi bi takvome preporučili da koristi

Kruh i Čaša„A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina“ (1. Mojsijeva 14:18 JB).

Trsov Rod


grožđani sok umjesto toga, koji, premda nije vino, sigurno jeste „trsov rod“ (stranica 6).

Godine 1904 isti je autor napisao, „Onoliko koliko smo u mogućnosti prosuditi, Gospodin je koristio fermen-tirano vino kada je uveo Obilježavanje svoje smrti. Ipak, s obzirom da on ne specificira vino, nego jednostavno „trsov rod,“1 i također s obzirom na činjenicu da je navika opijanja postala tako velikom i zlom silom u našim dan-ima, mi vjerujemo da imamo Gospodinovo odobravanje u korištenju nefermentiranog grožđanog soka.“ (Studije Svetog Pisma, Šesti Svezak, stranica 476 bilješka).

Vino (grožđani sok): Samuele Bacchiocchi, prvi ne-katolik koji je diplomirao na Papinskom Gregorijan-skom Sveučilištu u Rimu, ističe da je, „vino na Hrvats-kom, vinum na Latinskom, oinos na Grčkom, i jajin na Hebrejskom, bilo korišteno povijesno da ukaže na sok od grožđa, bilo da je fermentirao ili ne“ (Samuele Bacchio-chi, “Vino u Bibliji,” skraćeno izdanje, Berrien Springs, MI: Biblical Perspectives, 2002, stranica 19).

Bacchiochi nastavlja, „Istražena drevna svjedočanstva ukazuju da su bile poznate i korištene najmanje četiri metode da se sok od grožđa sačuva od fermentiranja: (1) varenje soka sve dok ne postane sirup, (2) odvajanje fer-mentirane kaše iz soka filtriranjem, (3) stavljanje soka od grožđa u zapečaćene vrčeve koji su bili uronjeni u bazen hladne vode, (4) dimljenje vinskih posuda sa sumporom prije njihovog pečaćenja.“ Fermentacija vina mora biti za-ustavljena u kritičnom trenutku, prije nego alkohol oksidi-ra u keton i zatim u ocat. On ranije zapaža, „Drevni nam pisci govore da je očuvanje nefermentiranog grožđanog soka bilo ponekad jednostavnije od očuvanja fermenti-ranog vina“ (stranica 7).

Svatko od nas treba dati najbolje od sebe da razumije-mo što je mišljeno sa „trsovim rodom“ ili „čašom“ koje bi smo trebali koristiti na Obilježavanju žrtve našeg Gospo-dina za život svijeta. Zatim bi smo trebali ljubazno uzeti u obzir i druge, bilo da oni dijele naše razumijevanje ili ne.

Važnije StvariOno što simboli Spomen svečanosti simboliziraju

važnije je od samih simbola. Prvenstveni bi naglasak tre-bao biti na žrtvi našeg Gospodina Isusa Krista: „To činite meni na spomen“ (1. Korinćanima 11:24,25). Ali to također podrazumijeva da svatko od nas mora prihvatiti sve druge koje je On pozvao. „jer onaj tko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije ne razlikujući tijelo Gospodinovo“ (Kristovo tijelo posvećenih vjernika; 1. Korinćanima 11:27-30).

Apostoli su nedvojbeno imali svoje probleme kada su razabirali „tijelo.“ Petar i njegov brat Andrija trebali su oprostiti Jakovu i Ivanu koju su nastojali biti glavnim apostolima. Deset apostola trebali su biti milosrdni pre-ma Petru koji je zanijekao Isusa u njegovim posljednjim satima. Ivan i Petar trebali su razumjeti druge koji čak nisu ni pokušali biti blizu Isusu u njegovim posljednjim satima. Drugih deset trebali su biti strpljivi sa Tomom koji nije vjerovao njihovom izvješću da su vidjeli Isusa na-kon njegovog raspeća. Dok razmišljamo o Gospodinovoj večeri, neka se svatko od nas upita, „Kome među mojom braćom trebam oprostiti?“

Utvrdim li da je moje srce gnjevno na drugog pogrešivog brata (ili sestru), trebam se promijeniti. Ako ne uspijem, i ostanem gnjevan, trebao bih uzeti u obzir sljedeći presedan iz 4. Mojsijeve 9:9-12, i održati Gospo-dinovu večeru trideset dana kasnije (14-tog dana drugog Hebrejskog mjeseca).

Datumi Gospodinove VečereKako bi se trebalo računati datume za Gospodinovu

večeru? Židovi danas održavaju 15 Nisan, prvi dan Praznika Pashe. Pashalno janje trebalo je biti zaklano

Isus, janje Božje

__________

(1) Bacchiochi također zapaža, „Židovski povjesničar Josip, koji je bio suvremenik apostola, eksplicitno naziva tri grozda grožđa koja je Faraonov peharnik iscijedio u njegovu čašu „trsov rod.“ To nedvosmisleno potvrđuje da je izraz bio korišten da označi slatki, nefermentirani grožđani sok“ (stranica 49).


Luka 22:15-18

Kruh (1) — Svom sam dušom [nedohvatljivo?] čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.

Čaša (2) — I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.

Luka 22:19,20

Kruh (3) — I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.

Čaša (4) — Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas pro-lijeva.

uvečer 14 Nisana, ali danas kako nema hrama u kojem bi se janjad žrtvovala, oni ne drže 14. „Nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predvečerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta“ (5. Mojsijeva 16:6). Isus je ustanovio Spomen na svoju smrt uvečer 14 Nisana. Stoga bi smo trebali održavati Gospodinovu večeru uvečer 14 Nisana. Prema zajedničkom Gregorijanskom kalendaru kojeg se koristi u naše suvremeno doba, to će odgovarati 13 Nisanu, nakon zalaska sunca. Iduća tri deseteljeća to će biti nakon zalaska sunca na datume koji su navedeni u gornjoj karti.

Može se primijetiti da Spomen svečanost nikada ne pada Ponedjeljkom, Srijedom, ili Subotom. To je tradici-ja ustanovljenog Židovskog kalendara (od Hilela II, od oko 400 AD), koji drži za veliki sveti dan ( kao što je prvi dan Praznika Sukota) od toga da je susjedan tjednom sabatu, i drži dan zahtijevajući da na tjednu subotu ne pada fizička aktivnost.

Redoslijed Isusovog Uvođenja Spomen Svečanosti

Luka bilježi povijest „po redu“ (slijedno, Luka 1:3), dok Matej i Marko nešto od toga organiziraju tematski. Stoga je vjerojatan redoslijed kruha i čaše u Luki 22:14-20.

Posljednja večera nije bilo Pashalno jelo, budući da Pashalna janjad, i pravo Janje Božje, još nisu bili zaklani. Bilo je to u razdoblju Pashe pa se stoga s pravom može nazvati Pashalnim jelom. Prema tome, „jesti“ ovdje može prvenstveno značiti kruh.

Datumi Gospodinove Večere

2018 29. Ožujak, Četvr 2028 09. Travnja Nedj 2038 18. Travnja Nedj

2019 18. Travnja Četvr 2029 29. Ožujka Četvr 2039 07. Travnja Četvr

2020 07. Travnja Uto 2030 16. Travnja Uto 2040 27. Ožujka Uto

2021 26. Ožujka Pet 2031 06. Travanj Nedj 2041 14. Travnja Nedj

2022 14. Travnja Četvr 2032 25. Ožujka Četvr 2042 03. Travnja Četvr

2023 04.Travanj Uto 2033 12. Travnja Uto 2043 23. Travnja Četvr

2024 21.Travanj Nedj 2034 02.Travanj Nedj. 2044 10.Travanj Nedj.

2025 11. Travnja Pet 2035 22. Travnja Nedj. 2045 31. Ožujka Pet.

2026 31. Ožujka Uto 2036 10. Travnja Četvr. 2046 19. Travnja Četvr

2027 20. Travnja Uto 2037 29. Ožujka Nedj 2047 09.Travnja Uto

Svaki se datum može provjeriti ako odete na web stranicu Hebrejskog kalendara -- www.hebcal.com/converter -- i na desnu stranu unijeti 13 Nisan, i 3760 plus Gregorijansku (općepriznatu) godinu koja vas zanima. Na primjer, 3760 + 2018 = 5778 (tekuća Hebrejska godina).

Pashalni janjci bili su doneseni u Hram


Matej 26:26-29 jednostavno kombinira kruh i vino tematski: „ uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga — novoga — s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.“

Stoga bilo koji redoslijed može biti ispravan za održavanje Gospodinove večere.

— James Parkinson

„Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije“

(1. Korinćanima 11:28).

„Činite ovo meni na spomen“ (Luka 22:19).


Reakcija na Lazarovo usk-rs nuće bila je različita. Marta, Marija, i ostali ožalošćeni koji su prisustvovali pogrebu bili su presretni. Međutim, vjerski vođe, bili su na potpuno suprotnoj strani: „Silno mnoštvo Židova

dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa“ (Ivan 12:9-11).

Isus je podigao i druge iz mrtvih.

! U Luki 7:12-15, Isus je prekinuo pogrebnu povorku kako bi podigao jedino dijete i vratio ga njegovoj majci.

! U Luki 8:40-56, Isus je podigao Jairovu kćerku, službenika sinagoge.

Oba ova slučaja desila su se daleko od Jeruzalema, i to netom nakon što su ti pojedinci umrli, što je značilo da su svećenici mogli iskriviti činjenice. Kratkoća vremena od smrti pa do podizanja iz mrtvih možda je omogućila vjerskim vođama da objasne čudo. Lazarov slučaj bio je posve drugačiji. Obitelj je živjela na maloj udaljenosti od Jeruzalema, očito je da su bili istaknuti među narodom, i Lazar je bio mrtav nekoliko dana.

Lokacija

Betanija je bilo selo na jugoistočnoj padini Maslinske Gore (Marko 11:1) oko 3km istočno od Jeruzalema. Ime grada poteklo je od broja palminog drveća koje je tamo raslo. Lazar, njegove sestre Marta i Marija, i Šimun Gubavac, živjeli su tamo. Oni su Isusu bili posebni, i ti-jekom svoje službe on je vjerojatno proveo dosta vremena s njima tamo.

Isus tijekom svoje službe nije imao trajnog doma. „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Luka 9:58). U Lazarovom domu, Isus je mogao naći počinka, uvjeren u iskrenu dobrodošlicu i pravo prijateljstvo. Njegove se riječi moglo cijeniti i čuvati. Uspio se je tako odmoriti od napada ljubomornih Farizeja koji su stalno napadali njegove riječi i postupke. Njegov odnos s obitelji bio je poseban.

Obitelj

Ako Ivan navodi članove obitelji po starosti (Ivan 11:5), to onda znači da je Lazar bio najmlađi u obitelji. Luka 10:38-41 objašnjava njihov odnos sa Isusom. Dom je pripadao Marti, najstarijoj. Marija i Lazar su vjero-jatno živjeli s njom. Marta i Marija očito su se razlikovale. Kada je Isus stigao, Marta je počela pripremati objed povodom Isusovog posjeta, dok je Marija sjedila kod Isusovih nogu, slušajući ga kako naučava. Kada je Marta zatražila od Isusa da ju prekori zato što joj ne pomaže oko jela, on je odgovorio, „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti“ (Luka 10:38-41). Adam Clark ovako komentira Isusove riječi, „ali je samo jedno potrebno.“ On sugerira da je Isus tražio samo jedno jednostavno jelo, najjednostavniji i običan obrok koji je bio moguć, s obzirom da je njegova stvarna hrana i piće bilo to da vrši volju njegovog nebe-skog Oca. Pastor Russell komentira: „Isus ne osuđuje Martu i njenu brigu kao kuharice pružajući mu udob-nost …; Marta je voljela Gospodina toliko da je željela to učiniti za njega. Marija je voljela Gospodina i stvari koje je Gospodin volio i uživao pričati o njima, do te mjere da se nije mogla odreći užitka druženja i zajedništva s njim“ (Reprint 5371).

Isus je proveo mnogo od svojih tri i pol godine službe dalje od Jeruzalema, propovijedajući u području Galileje. Sada, kad je njegova služba završavala, Isusovi susreti sa vođama u Jeruzalemu su se povećali. „Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnos-ti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno! Isus im odgovori:

a sam Uskrsnuće i Život„Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!“ (Ivan 11:43)

Betanija


“Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga -- ona svjedoče za mene“ (Ivan 10:24,25).

Isusova izjava da je predstavljao nebeskog Oca (Ivan 10:30) izazvala je Židove da ga pokušaju kamenovati. „Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana -- na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje“ (Ivan 10:39,40). Podizanje Lazara u život desilo se nakon tog događaja, ali prije njegovog ulaska u Jeruzalem na magaretu (Ivan 12:12-15).

Lazarova Smrt i Vraćanje u Život

„Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospo-dina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je“ (Ivan 11:1-3). Sestre su gledale kako je ta bolest udarila i oborila njihovog brata. One su znale da je Isus liječio bolesne. U njihovoj poruci nema očite hitnosti ili zahtje-va, nego samo informacija o Isusovom bliskom prijatelju. Možda su očekivale da Isus bude došao zbog brige za svog prijatelja.

Sestre su očekivale Isusa, ipak on nije došao. Samo glasnik sa Isusovim riječima, „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji“ (Ivan 11:4). Te bi riječi ohrabrile sestre, vjerojatno kao naznaka da će se Lazar oporaviti.

Isus je čekao još dva dana. Tada je krenuo prema Je-ruzalemu. „Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju! Kažu mu učenici: “Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo“ (Ivan 11:7,8)? Učenici su bili zabrinuti za sigurnost svoju i njihovog Gospodina, vidjevši ništa doli opasnost pred so-

bom. Isus im je odgovorio: „Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu“ (Ivan 11:9,10). Isus je znao da je njegov život bio u rukama njegovog Oca i da se približavalo njegovo vrijeme da da svoj život kao otkupninu za sve. On je bio spreman, ali trebao je ojačati njihovu vjeru kroz najveće čudo u svojoj službi.

„Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga. Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdra-vit će. No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro“ Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas -- da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu“ (Ivan 11:11-15)! Kakvu je nježnost Isus poka-zao, svoje riječi pune suosjećanja! Učenici su razmišljali o opasnostima s kojima se njihov gospodar suočavao, go-tovo zaboravljajući ožalošćenu obitelj. Oni nisu razumjeli da je Lazar umro. Isus je znao za bol koju će odluka da odgodi svoj dolazak nanijeti obitelji, ali je on imao uzvišeniju namjeru, oni pokazivanja njima po posljednji puta da mu je njegov nebeski Otac dao moć nad smrti.

Kada je Isus stigao, on je našao Martu i Mariju plačući. Marta, koja se je bila pozabavila kako bi ugos-tila Isusa, pokazala je svoju vjeru odgovarajući na Isusovo jamstvo da će njen brat ponovno ustati. „Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan. Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo? Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet“ (Ivan 11:24-27).

Isus je pitao gdje su položili Lazara. Kada se je približio, on je ugledao mnoštvo kako plaču zajedno sa Marijom i Martom. On je bio dirnut žalošću ove posebne obitelji i njihovih prijatelja. Ivan pokazuje Isusovu nježnost sa jednostavnim dvoriječnim opisom scene: „Isus je zaplakao“ (Ivan 11:35). Promatrači su bili dirnuti i zapazili su Isusovo lice, „Gle, kako ga je volio“ (Ivan 11:36). Profesor Strong zapaža razliku u značenju riječi za „plakanje“ koja se pojavljuje u tim recima. Plakanje promatrača (Strong’s 2799) znači „jecati, to jest, plakati glasno,“ dok riječ koja je korištena za Isusovo plakanje Strong’s 1145, znači „proliti suze ili plakati tiho.“

Isus je rekao čuvarima groba da maknu kamen. Marta je upozorila da je njen brat već bio mrtav četiri dana, i da se je njegovo tijelo počelo raspadati. „Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? Odvališe da-kle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što

Lazar vraćen u život


prekinute. Jedino Biblija daje nadu onima koji su izgu-bili druge u smrti. „Ja ću ih izbaviti od vlasti Podzem-lja, od smrti ću ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje!“ (Hošea 13:14). Sa svojom smrću, Isus je dao otkupninu nužnu da ukloni prokletstvo smrti sa Adamovog potomstva. Kod svog uskrsnuća, Isus je zadobio sredstva za vraćanje u život svih onih koji su ikada živjeli kako bi dobili priliku za život bez bolesti, bez prijetnje smrti (1. Timoteju 2:6).

Podizanje Lazara iz mrtvih mora da je donijelo ogromnu radost onima koji su bili tamo. Razmislite o ra-dosti onih koji će svjedočiti povratku svojih voljenih kada započne uskrsnuće mrtvih (1. Korinćanima 15:20-22). Tada će, slobodno teći suze radosnice. Radujmo se tom danu!

— Ray Charlton

si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi! I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!“ (Ivan 11:40-44).

Nema sumnje da je Lazar bio bez daha života. On je izašao iz groba još uvijek vezan povojima -- slika koja je vjerojatno predočavala da je on još uvijek bio pod Adam-skom smrtnom presudom i da će opet trebati te povoje. Kada je Isus bio uskrsnut, laneni povoji i plahta s lica bili su smotani ostavljeni u grobu. Njegov zemaljski život bio je završen, i njegovo novo tijelo bilo je duhovno i be-smrtno (1. Kor. 15:45).

Isusovi Završni Dani

Lazarova smrt i vraćanje u život pomogli su pripremiti Isusove sljedbenike za promjenu u njihovim životima. Oni će se uskoro trebati u potpunosti osloniti na Jehovu kada Isus više ne bude bio s njima. Premda je Isus znao da on mora trpjeti i umrijeti u skladu s proročanstvima (Psalam 22), njegovi učenici nisu. Ipak on je vidio u njima sprem-no srce, pošto su mislili da su bili spremni umrijeti s njim (Ivan 11:16). Kasnije, prije nego su svi pobjegli, on će se moliti za njihovu snagu (Ivan 17:13-21).

Smrt je poražavajuća tragedija. Nesreća može utrti put boljim danima. Bolest može napraviti put za oporavak. Međutim, smrt je nadmoćna tragedija. On privodi kraju sve nade, snove, i prilike. Doživotne veze bivaju naglo

Svi koji su u grobovima izići će


Kada se sakupimo da obil-ježimo Spomen na smrt našeg Gospodina, to nam daje priliku kao grupi vjernika da izrazimo naše duboko cijenjenje za njeg-ovu punu ljubavi žrtvu. Čineći to kao tijelo naglašava velike stvari

koje su nam zajedničke. To nas vraća natrag ka korijenima naše vjere i velikoj istini o tome zašto i kako mi možemo stajati pred Bogom kao potpuno opravdani sinovi i kćeri. Kada ga se prisjećamo, mi se također prisjećamo načela koja su ga navela da prinese takvu dražesnu žrtvu.

Izreke 8:31 pružaju osjećaje našeg Gospodina u njegovom pred-ljudskom postojanju: „Moj užitak bio je sa sinovima ljudi.“ On je ljubio čovječanstvo od početka. Kada je nebeski Otac zatražio od njega da postane Spa-siteljem naše rase, on je nedvojbeno prihvatio poziv bez oklijevanja. Stoga kada ga se prisjećamo, mi se prisjećamo velikog načela ljubavi koja ga je motivirala.

Međutim postojala je također i ljubav prema njego-vom Ocu. U Izrekama 8:30, on je rekao, „tada sam bila kod Njega, kao majstor obrtnik; bila sam Njegov užitak svakog dana“ (Vidi Matej 17:5). U toj vezi između Oca i sina postojala je bliskost i prisnost koja je donijela sva-kome od njih veliku radost dok su radili zajedno na ost-varivanju Božjih stvaralačkih planova.

Nakon što je bilo dovršeno djelo stvaranja fizičkog svemira, postojalo je daljnje djelo za ostvariti. Veće djelo

obrazovanja inteligentnog stvorenja sa spoznajom o do-bru i zlu bilo je, u mnogo pogleda, teži i složeniji dio stvaranja. Proces je počeo sa prvim ispitom. „Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo“ (1. Moj. 2:17). Propust da se posluša tu jednostavnu zapovijed započeo je najveće obrazovno iskustvo koje će svemir vjerojatno ikada vidjeti. Ljubav je bila ta koja je potaknula našeg Gospodina da postane žrtveno Janje Božje. To je načelo bilo ukorijenjeno u svemu što je činio.

Sjećajući se Isusa, mi iskazujemo čast načelima praved-nosti i pravde. On je iz dva razloga došao živjeti praved-nim životom. Kao prvo, da bi njegov život mogao biti otk-upnom žrtvom zahtijevala se njegova osobna pravednost. Kao drugo, njegova krepost (moralna izvrsnost) očitovala je standard istinskog božanskog morala.

Prisjećajući ga se, mi obilježavamo sjećanja na ta do-bra i plemenita načela. Naša godišnja sakupljanja jedne noći godišnje su važna. Međutim, mnogo smislenije obilježavanje smrti tog dragocjenog života događa se kada su naši životi duboko promijenjeni dok slijedimo njegov primjer. Način na koji živimo ostatak godine objavljuje da ta posebna noć nije samo formalnost, nego da je Isus pustio duboki korijen u našim srcima.

Prema tome, mnogo je prikladnije, da naši životi post-anu živi spomen na njega, da ga naši postupci i stavovi oponašaju, i da kada drugi gledaju u nas, vide u nama njegov odraz. Na taj način, mi možemo biti svakodnevni spomen njegovog velikog života i smrti.

Poštivati Načela Spomen Svečanosti

„Ovo činite meni na spomen“ (Luka 22:19).

Isus je bio s Bogom kao majstor obrtnik od početka.


Novi PočeciBožje upute za držanje Pashe počele su sa jed-

nostavnom zapovijedi: „Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini“ (2. Mojsijeva 12:2). Židovska je godina bila započela u jesen, prije uvođenja Pashe, oko Rujna. Sa prvom Pashom, Bog je naredio da prvi mjesec treba početi u proljeće. Pasha je trebala obilježiti novi početak. To je bila stvarno predivna i prikladna promjena. Prinoseći se kao otkupna žrtva, Isus je zajamčio da čovječanstvo bude imalo novi početak i pokazao je da prvi početak u Edenu nije bio naša posljednja nada.

Novi početak za posvećene ovog doba započinje kada dolazimo pod krv i postajemo dijelom klase prvorođenih. Tada započinje proljeće novog rasta. Mi se sada možemo osvrnuti na naša prijašnja iskustva i imati na umu da smo jednom bili u ropstvu grijehu i smrti. Ali veće Pashalno Janje oslobodilo nas je od tih stvari, baš kao što je Izrael bio oslobođen od ropstva pravljenja cigli od gline u Egip-tu. Gospodin je „prošao“ pored nas (2. Mojsijeva 12:27) i mi smo sada oslobođeni od osude. Novo Stvorenje može rasti i napredovati baš kao što novo cvijeće i zelena trava proljeća pokazuju novi život. Naš novi početak donosi bogat duhovni rast.

Pečeno u VatriPashalno je janje trebalo biti pečeno na vatri. Ta snažna

predslika opisivala je jačinu Isusovog iskustva na zemlji. U potpunosti svjestan toga, Apostol Pavao kaže, „Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom“ (Hebrejima 12:3). Isus je podnio veliko protivljenje.

Koliko god da je bilo jako fizičko zlostavljanje, njegove patnje nisu bile ograničene na zlostavljanje pred Sanhe-drinom ili čak bičevanje i raspeće. On je pretrpio emo-cionalnu patnju kada je Otac, na trenutak, okrenuo Svoje lice od Njega.1 Njegovo je srce patilo kada je vidio nevjeru kod tolikih mnogih. On je bio ožalošćen kada je čovjeku njegovo bogatstvo značilo mnogo više od posta-janja učenikom Spasitelja. Vidjevši pohlepu i ljubomoru Židovskih vođa stvorilo je veliki sukob s njima. To su sve bila bolna iskustva za našeg Gospodina. Čak niti učenici nisu mogli ublažiti njegovu bol u Getsemaniju. Izdaja prijatelja bila je još jedan gorući plamen koji je licnuo Isusovo srce. To je sve bilo dijelom čaše patnje našeg Gos-podina. Biti pečen na vatri bilo je prikladan opis njegovih iskustava.

Lice Svoje Postavio „kao Kremen“„Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze

onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja“ (Izaija 50:6).

Teško je pomisliti da bi onoga koji je zaslužio toliko mnogo hvale popljuju u lice i čupaju mu bradu. Takvo nepravedno postupanje značilo je poniženje i ismijavanje. Međutim u idućih nekoliko redaka Izaije 50, mi vidimo kako se je Isus nosio sa takvim užasnim zlostavljanjem. On nam je ostavio značajno nasljeđe o tome kako se ponašati pod nepravičnim zlostavljanjem.

„Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidje-ti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek` mi se približi“ (Izaija 50:7,8).

Tokom cijelog svog maltretiranja, Isus je usmjerio svoje misli k Bogu. Postaviti svoje lice kao kremen znači da on ne bude dozvolio da njegovi odlučni osjećaji budu sv-ladani od strane njegovih zlostavljača. On je razmišljao, „Ja se neću posramiti sa tim nastojanjima da me se pon-izi.“ Kada Bog bude sudio njegovom životu, on je znao da će ishod biti znatno drugačiji od tog iskustva pred tim palim ljudima. Njegovo pouzdanje u Boga pomoglo je Isusu izdržati takvo ogromno protivljenje. On je razumio da će na kraju on biti opravdan i iskazana mu čast od pravednog suca.

Psalam 22Ovaj je Psalam bio Isusu na umu kada je iznenada

citirao prvi stih na križu. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Zanimljivo je zapaziti da Psalam završava sa izrazom sličnim njegovim završnim riječima, kada je on rekao, „Dovršeno je“ (Ivan 19:30).

Pashalno janje bilo je pečeno na vatri.

__________(1) Neki urednici drže da Ivan 8:29, Psalmi 22:24 i 23:4 poka-zuju da Bog nije okrenuo svoje lice od Isusa na križu.


svojoj velikoj borbi, on se je obratio Ocu. On je molio za pomoć i polagao pravo na obećanja. On je izvlačio hrabrost znajući za dolazeće kraljevstvo i da će postojati sjeme koje će objavljivati Božje ime. Njegova je primarna briga bila da Bogu bude iskazana čast. Sa tom perspe-ktivom, on je bio usredotočen na uzvišenija i plemenitija načela, itekako vrijedna fizičkih patnji koje je izdržao.

Budući ovaj Psalam otkriva neke od Isusovih misli na križu, također postoji mogućnost da je on nastavio sa Psalmom 23, nekima od najsmislenijih riječi koje su ikada zapisane. Kako je prekrasno razmišljati da je naš Gospodin vjerojatno našao utjehu u ovim riječima:

„Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati! Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem. On krijepi dušu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega. Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe. Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva. Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život; i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.“

Dok se Isus borio da diše sa razderanim leđima, i ru-kama i nogama koje su se kidale od na čavlima, on je još uvijek mogao s pouzdanjem reći, „Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život.“ I, „Moram li i putovati smrt-nom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom.“ Njegova je vjera zaista nadahnjujuća dok razmišljamo o tim proročanskim riječima.

„Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo…O Gospodu pripovijedat će se budućemu naraštaju, do-brota njegova govorit će se narodu, što će kasnije živjeti: On je to izvršio!“ (Psalam 22:30,31). The Companion Bible sugerira da je izraz „On je to izvršio“ jednak on-ome „dovršeno je.“ On je zatim proročanski gledao u budućnost i vidio kako sveci objavljuju njegovu praved-nost budućim naraštajima i kako je on dovršio žrtvu toliko neophodnu za naše otkupljenje.

Moguće je da si je Isus recitirao cijeli Psalam dok je vi-sio na križu. Ispunjavati svoj um sa proročanskim riječima o svom vlastitom iskustvu bilo bi korisno u bavljenju sa goropadnim bolom biti na križu šest sati. Dok čitamo dijelove Psalma, mi zamišljamo zahtjeve njegovo tijela za produženim stankama i trenutcima odmora. U nastavku su citirani samo izabrani stihovi.

„Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?... Bože moj, vapijem danju - a ti ne odgovaraš; i noću, ali se ne pazi na me. A ipak si ti Svetac: stoluješ nad hvalospjevi-ma Izraelovim. U tebe su se uzdali oci naši, uzdali se, i ti si ih izbavljao…A ja sam crv, ne više čovjek; ruglo ljudima i prezir narodu!... Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, jer nema nikoga, koji bi mi pomogao!... Kao voda razlijevam se, rasuti su svi udovi moji; srce mi postade kao vosak i topi se u grudima…Hajka pasa opkoljuje me; četa zlikovaca okružuje me; probodoše mi ruke i noge. Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslađuju se gledajući u me.

Dijele među se haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku. Ali ti, Gospode, ne udaljuj se! Ti jakosti moja, dođi mi u pomoć! ... Govorit ću ime tvoje braći svojoj i usred skupštine hvalit ću. “Koji štujete Gospoda, pjeva-jte mu hvalu! Vi iz roda Jakovljeva, častite ga svi! Vi iz roda Izraelova, bojte ga se svi!” Jer on ne prezre i ne odbi nevolju patnikovu; ne skrije lica svojega pred njim; sasluša ga, kad povika k njemu…Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda. Jer je Gos-podu kraljevstvo, on je vladalac narodima.

Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo. O Gospodu pri-povijedat će se budućemu naraštaju, dobrota njegova gov-orit će se narodu, što će kasnije živjeti: On je to izvršio!“ (Psalam 22:1-4, 6, 11, 14, 16-19, 22-24, 27-31).

Ove riječi ne otkrivaju samo veliku patnju, nego usred patnje snagu Isusove vjere. Isusa je uvelike tješilo to što će čak nerođene generacije čuti o Božjoj pravednosti. U ovom nevjerojatnom proročanskom Psalmu Isus je ostavio nasljedstvo o tome kako se vjera bavi sa nedaćama. U „Kad je dakle Krist trpio tijelom za nas“ (1. Petrova 4:1).


Niti Kost Mu Nije Bila Slomljena

Intrigantno obilježje Pashe je činjenica da niti jedna kost žrtvenog janjeta nije imala biti slomljena (2. Mojsije-va 12:46). To je bilo ispunjeno u Ivanu 19:33,36. „Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,… jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti.“

Zašto je bilo toliko važno da nijedna od Isusovih kost-iju ne bude slomljena? Odgovor nalazimo u 34 Psalmu. „Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih iz-bavlja. On čuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neće slomiti.“

Psalmista otkriva da neslomljene kosti predstavljaju nadu u izbavljenje. Isusova nada u izbavljenje postala je stvarnošću kada je bio podignut iz mrtvih. Njegova nada davanja otkupne cijene nije bila uzalud. Kada su božanskom providnošću njegove golijeni ostale ne prebi-jene, Bog je dao pokazatelj da je njegova nada bila istin-ska i da ju njegovi neprijatelji nisu mogli uništiti.

Mi također imamo neprebijene kosti. Nama je dana velika nada kroz naše razumijevanje toga kako funk-cionira proces pomirenja. Koje li prednosti i blagoslova poznavati te stvari. Apostol opisuje stabilnost koju nada pruža, kada je rekao da je ta nada sidro duše ukorijenjeno na nebu. Ono je „sigurno i čvrsto“ (Hebrejima 6:19).

Isus, „pastir…vaših duša“ (1. Petrova 2:25).

Činite To Na Spomen

Kada obilježavamo žrtvu našeg Gospodina, mi is-kazujemo čast načelima koja je on zastupao. Njegova je žrtva bila veliki izraz ljubavi. Njegova je savršenost omogućila pravedan prinos Bogu i ostavila primjer savršene poslušnosti. Trpeći plamenove pritiska, on se je obratio Bogu za pomoć i ostao je postojan. On je razumio ogromnu korist koja će rezultirati iz njegove žrtve i kako će Ocu biti iskazana čast. Mi imamo prednost sjećati ga se iz tih razloga. — Tom Ruggirello

Documents

Ožujak / Travanj 2018 Svezak 100, Broj 2 Glasnik Kristovog …istrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2018-09-29 · OŽujak Travanj 2018 3 Kako se približavamo