~ 1 ~

E loisa J ames POLJUBAC U PONOĆ

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

~ 2 ~

Ova je knjiga posvećena mojoj majci, Carol Bly. Ona nije previše marila za ljubavne romane-ili je barem tako tvrdila. No mojoj je sestri i meni neprestano čitala bajke, očaravši nas prinčevima koji bi se pojavili na bijelim konjima te princezama čije su zlatne kose služile kao ljestve. Ona mi je dala prve primjerke knjiga Anne od zelenih zabata, Male žene te Ponos i predrasude. Ukratko, mama, za sve si ti kriva!

~ 3 ~

ZAHVALE

Moje su knjige kao mala djeca; potrebno je cijelo selo da dospiju do faze čitanja. Od srca želim zahvaliti svom osobnom selu: svojoj urednici Carrie Feron, svojoj agentici Kim Witherspoon, svojim dizajnerima internetskih stranica Wax Creative, te na kraju, no ništa manje važnima, svom osobnom timu koji čine Kim Castillo, Franzeca Drouin i Anne Connell. Neizmjerno sam zahvalna svakome od vas!

~ 4 ~

PREDGOVOR

Bilo jednom ne baš tako davno...

Ova priča počinje s kočijom koja nikada nije bila bundeva, iako je nestala u ponoć; s kumom kojoj je nestalo kumče, iako nije imala čarobni štapić; te s nekolicinom takozvanih štakora koji bi potajice s užitkom nosili livreju.

I, naravno, tu je i djevojka, iako nije umjela plesati niti se željela udati za princa. No sve zapravo počinje sa štakorima.

Potpuno su se oteli kontroli; svi su tako rekli. Gospodu Swallow, domaćicu, to je redovito izjedalo. - Ne mogu podnijeti da te male štetočine izgrizu par cipela dok nitko ne gleda - rekla je batleru, dobroj duši po imenu gospodin Cherryderry.

- Točno znam o čemu govorite - rekao je oštro, glasom kakav je rijetko čula. - Ne podnosim ih. Te šiljaste nosove, i grebanje noću, i...

- A kako tek jedu! - prekinula ga je gospođa Swallow. - Sa stola, iz samih tanjura! - Istina, iz tanjura - rekao je Cherryderry. - Vidio sam vlastitim očima, gospođo Swallow! Iz ruke

same gospode Daltry! Kratak vrisak gospođe Swallow možda bi se čuo sve do salona... no štakori su pravili toliku

buku da nitko u toj odaji nije mogao ništa čuti.

~ 5 ~

JEDAN

Kuća Yarrow Rezidencija gospođe Mariane Daltry, njene kćeri Victorije i gospođice Katherine Daltry

Gospođica Katherine Daltry, gotovo svima poznata kao Kate, sišla je s konja kipteći od bijesa. Valja reći da joj takvo raspoloženje nije bilo strano. Prije no što joj je prije sedam godina umro otac, katkad bi se znala naljutiti na svoju novu maćehu. No tek kad ga više nije bilo i kad je nova gospoda Daltry - koja je to prezime nosila jedva nekoliko mjeseci - preuzela upravljanje imanjem, Kate je spoznala pravo značenje gnjeva.

Gnjevno je promatrala kako su najmoprimci na posjedu prisiljeni plaćati dvostruko veću najamninu ili napustiti kuće u kojima su živjeli cijeloga života. Gnjevno je promatrala kako usjevi sahnu i živice obrastaju jer je njena maćeha nevoljko davala novac potreban za održavanje posjeda. Gnjevno je promatrala kako se očev novac pretvara u nove haljine i šešire i pomodne predmete... toliko brojne da nije bilo dovoljno dana u godini da ih njena maćeha i polusestra sve odjenu.

Činjenica je da su je sažalno pogledavali poznanici koji je više nisu viđali na večerama. Činjenica je da je bila protjerana u sobu na tavanu, s izblijedjelim pokućstvom koje je naglašavalo njen ponižavajuć položaj u kućanstvu. Mrzila je samu sebe jer se nije mogla natjerati da napusti dom i završi s time. Gnjev se hranio poniženjem, i očajem, i posvemašnjom sigurnošću da joj se otac nesumnjivo okreće u grobu.

Stupala je stubama glavnog ulaza kao da se priprema za borbu, kako je njen otac znao reći. - Zdravo, Cherryderry - rekla je dok je dragi stari batler otvarao vrata. - Vi sada glumite lakaja?

- Milostiva je poslala lakaje u London po liječnika - rekao je Cherryderry. - Dva liječnika, da budem precizan.

- Opet ima ispade? - Kate je oprezno skinula rukavice jer se oko zgloba njihov kožni dio odvajao od podstave. Nekada se zaista i pitala hini li njena maćeha (na posjedu poznata kao Milostiva) bolest, no ne više. Ne nakon godina lažnih uzbuna i glasnih povika usred noći o napadajima... za koje bi se obično ispostavilo da su loša probava.

Kako je Cherryderry jednom prokomentirao, možemo se samo nadati. - Nije Milostiva ovaj put. Vjerujem da je riječ o licu gospođice Victorije. - Ugriz? Kimnuo je glavom. - Usna joj se objesila, tako nam je jutros rekla njena služavka. I ima oteklinu. Iako loše raspoložena, Kate je osjetila tračak suosjećanja. Sirota Victoria, osim lijepim licem i još

ljepšim opravama, nije se imala bogzna čime pohvaliti. Srce njene polusestre slomilo bi se kad bi ostala trajno unakažena.

- Moram razgovarati s Milostivom o vikarovoj ženi - rekla je pružajući krzneni ogrtač Cherryderryju. - Ili, bolje reći, ženi nekadašnjeg vikara. Nakon njegove smrti preselila sam obitelj u udaljenu kuću.

- Strašno - izjavio je batler. - Osobito u slučaju vikara. Čini se da si vikar ne bi smio oduzeti život.

- Ostavio ju je s četvero djece - rekla je Kate. - Uzmite u obzir da čovjeku nije lako pomiriti se s gubitkom uda. - E pa, sada se njegova djeca moraju pomiriti s gubitkom oca - dodala je ne pokazujući sućut. -

Da ne spominjem da je moja maćeha njegovoj udovici jučer poslala obavijest o deložaciji. Cherryderry se namrštio. - Milostiva kaže da ćete večeras objedovati s njima.

~ 6 ~

Kate je zastala na stubama. - Što je rekla? - Da ćete s njima večeras objedovati. I lord Dimsdale dolazi. - Sigurno se šalite. No batler je odmahnuo glavom. - To je rekla. Štoviše, odlučila je da štakori gospođice Victorije

moraju otići, ali iz nekog ih je razloga otjerala u vašu sobu. Kate je na trenutak zatvorila oči. Dan koji je započeo loše postajao je sve gori. Mrzila je psiće

svoj polusestre, koje su svi od milja, neki više, neki manje, zvali štakorima. Također je mrzila Algernona Bennetta, lorda Dimsdalea, polusestrina zaručnika. Smijao se s prevelikom lakoćom. A još je više prezirala zamisao da večera za stolom en famille.

Uglavnom je uspijevala zaboraviti da je nekad ona bila gazdarica u kući. Naposljetku, majka joj je bila prikovana za krevet godinama prije no što je umrla te boležljiva

većinu Kateina života. Kate je odrasla sjedeći nasuprot ocu za stolom blagovaonice, pregledavajući jelovnike s domaćicom, gospođom Swallow... Očekivala je da će se prvi put predstaviti društvu, udati i podići vlastitu djecu upravo u ovoj kući.

No to je bilo prije no što joj je otac umro, a ona se pretvorila u Katicu za sve, koja živi na tavanu. I sada bi trebala doći na večeru, u zastarjeloj haljini, i trpjeti podmukla zadirkivanja lorda

Dimsdalea? Zašto? Potrčala je uza stube s mučnom slutnjom u želucu. Kateina je maćeha sjedila za toaletnim

stolićem proučavajući svoj ten. Popodnevno svjetlo padalo joj je preko ramena, osvijetlivši joj blistavu kosu. Imala je jarku žutu nijansu, kao da su joj pramenovi bili sačinjeni od minerala. Nosila je haljinu s nabranim mrežastim gornjim dijelom u boji jorgovana, koji je ispod grudi bio učvršćen vrpcom. Izgledala je dražesno... za debitanticu.

No Mariana se nije mogla pomiriti s činjenicom da više nije u svojim tridesetima. Zapravo, nikada nije u potpunosti prihvatila ni gubitak svojih dvadesetih. I stoga se odjenula kako bi približno izgledala kao nekada, kada joj je bilo dvadeset. Jedno se mora priznati Kateinoj maćehi: nesmotrenu hrabrost, svojevrsno snažno nepoštivanje konvencija kad je u pitanju starenje žena.

Ali, naravno, ako je Marianina odjeća bila vanjski izraz njene ambicije, ona je također bila i njen bijeg od starosti. Jer još nijedna žena u četrdesetima nije djelovala kao da joj je dvadeset, a primamljivo senzualna haljina ne može povratiti mladost.

- Pretpostavljam da si gotova s tumaranjem od prijatelja do prijatelja pa si se udostojala vratiti kući - otrovno je rekla Mariana.

Kate je pogledom prešla preko maćehina budoara i odlučila maknuti kup odjeće s onoga za što je bila gotovo uvjerena da je stolica. Soba je bila ispunjena gomilama odjeće od mekog pamuka i svjetlucave svile; bile su hrpimice prebačene preko stolica. Ili barem ondje gdje se može pretpostaviti da su stolice. Soba je nalikovala na pastelni snježni krajolik, tu i tamo bi se izdizale mekane planine od tkanine.

- Što to radiš? - maćeha je tražila objašnjenje dok je Kate u ruci držala haljine. - Spremam se sjesti - rekla je Kate ispustivši odjeću na pod. Maćeha je vrisnuvši poskočila. - Ne

postupaj tako s mojim haljinama, glupa djevojko! Ove s vrha dostavljene su tek prije dan ili dva, i veličanstvene su. Glačat ćeš ih cijelu noć ako bude i najmanjeg nabora, čak i najsitnijeg.

- Ja ne glačam - glatko je rekla Kate. - Sjećate se? Prije tri mi je godine ostao progoreni trag na bijeloj haljini.

- Ah, moja svilena perzijska haljina! - zavapila je maćeha, sklopivši ruke poput mlađahne ledi Macbeth. - Čuvam je... ondje - uperila je dugački prst prema kutu gdje se hrpa tkanine uzdizala na pola puta do stropa. - Bit će ona meni prepravljena jednoga dana - rekla je i natrag sjela.

Kate je brižljivo odgurnula naslaganu hrpu haljina. - Moram razgovarati s vama o obitelji Crabtree.

- Pobogu, nadam se da si uspjela izbaciti ženu iz kuće - rekla je Mariana paleći cigarilo. - Znaš da idući tjedan, dolazi vražji odvjetnik kako bi procijenio moje upravljanje posjedom. Ako ugleda tu

~ 7 ~

ruinu od kuće, neće prestati rogoboriti. Prošlo je tromjesečje održao predavanje bez početka i kraja, da sam pomislila kako ću umrijeti od dosade.

- Vaša je dužnost održavati kuće u dobrom stanju - rekla je Kate ustavši da otvori prozor. Mariana je prijezirno zamahnula cigarilom. - Koješta. Ti ljudi praktički besplatno žive na mojoj

zemlji. Najmanje što oni mogu učiniti jest da svoje kuće drže u dobrom stanju. Ta Crabtreejeva živi u svinjcu. Bila sam tamo neki dan i ostala sam potpuno užasnuta.

Kate je sjela na mjesto i pogledom lutala sobom. Svinjcem od sobe. No ubrzo je shvatila da Mariana nije primijetila njenu nečujnu uvredu, jer je otvorila malu staklenku i počela bojiti usne u tamnu bakrenu nijansu.

- Otkako joj je muž umro - rekla je Kate - gospođa Crabtree je iscrpljena i uplašena. Kuća joj nije svinjac; naprosto je neorganizirana. Ne možete je izbaciti. Ona nema kamo otići.

- Glupost - kazala je Mariana, nagnuvši se bliže zrcalu da bi proučila usne. - Sigurna sam da već ima rezervni plan. Najvjerojatnije drugog muškarca. Prošlo je više od godinu dana otkako se Crabtree ubio; drugi sigurno već čeka u redu. Vidjet ćeš.

Razgovor s maćehom, pomislila je Kate, bio je poput mokrenja u poljskom zahodu, mračnom kao u rudniku. Nisi imao pojma što bi moglo iskrsnuti, ali si znao da ti se neće svidjeti.

- To je okrutno - rekla je, trudeći se naglasiti riječi kako bi zvučala autoritativno. - Oni moraju otići - izjavila je Mariana. - Ne podnosim lijenčine. Znaš, otišla sam do župnog

dvora jutro nakon što joj se muž bacio s mosta. Da izrazim sućut. Mariana je radije izbjegavala ljude koji su radili na posjedu ili u selu, osim u rijetkim situacijama

kada bije obuzela iznenadna želja da glumi gazdaricu. Tada bi odjenula raskošnu odjeću sjedinim ciljem da uvrijedi seoski puk, izašla bi iz kočije i u zaprepaštenim licima najmoprimaca otkrivala njihovu lijenost i glupost. Naposljetku bi naredila Kate da ih izbaci iz njihovih domova.

Srećom, uglavnom je nakon kojih tjedan dana zaboravljala svoje naredbe. - Ta žena, Crabtreejeva, sjedila je na sofi i plakala. Djeca posvuda po sobi, odvratno mnogo

djece, i ona. Ramena su joj drhtala kao u loše glumice. Sva uplakana. Možda bi se trebala pridružiti putujućem kazalištu - rekla je Mariana. - Nije neprivlačna.

- Ona... Mariana ju je prekinula. - Ne trpim besposličare. Zar misliš da sam se ja izležavala i jecala nakon

što je moj prvi suprug, pukovnik, umro? Jesi li vidjela da sam ispustila suzu kad ti je otac umro, iako smo svega nekoliko mjeseci uživali u bračnoj sreći?

Kate suze nije vidjela, no Mariana nije od nje trebala potvrdu. - Premda gospoda Crabtree nije čvrsta kao vi, ima četvero male djece i mi imamo određenu odgovornost prema njima...

- Dosađuje mi ova tema i, uostalom, moram s tobom razgovarati o nečemu važnom. Večeras lord Dimsdale dolazi na večeru i ti ćeš nam se pridružiti - Mariana je otpuhnula oblačić dima. Izgledao je poput magle koja se uzdiže iz bakrenog cigaršpica.

- To mi je i Cherryderry rekao. A zašto? - ona i njena maćeha odavno su prestale s pristojnošću. Prezirale su jedna drugu i Kate nije mogla dokučiti zašto se tražila njena prisutnost za stolom.

- Za nekoliko ćeš dana upoznati Dimsdaleove rođake - Mariana je povukla još jedan dim cigarila. - Hvala Bogu, mršavija si od Victorije. Njene haljine možemo vrlo lako suziti. Bilo bi teže da je obratno.

- O čemu govorite? Ne mogu zamisliti da je lord Dimsdale imalo zainteresiran da večera sa mnom ili da me upozna s rođacima, i vjerujem da je taj osjećaj obostran.

Prije no što je Mariana stigla razjasniti svoj zahtjev, vrata su se širom otvorila. - Krema ne djeluje - Victoria je jadikovala pohitavši prema majci. Nije ni vidjela Kate, samo je pala na koljena i zarila lice u majčino krilo.

Mariana je istog časa odložila cigarilo i rukama obujmila kćer oko ramena. - Ššš, djevojčice - nježno je rekla. - Naravno da će krema djelovati. Samo moramo malo pričekati. Majka ti obećava da

~ 8 ~

će djelovati. Lice će ti biti lijepo kao i uvijek. A za svaki sam slučaj u London poslala lakaje po dva ponajbolja liječnika.

Kate se pomalo zainteresirala za priču. - Kakvu kremu koristiš? Mariana joj je uputila kratak neprijateljski pogled. - Nijednu za koju bi ti čula. Napravljena je od

izmrvljenih bisera, između ostalog. Čini čuda za svakojake nesavršenosti na licu. I sama je upotrebljavam, svaki dan.

- Pogledaj mi samo usnu, Kate! - rekla je Victoria, podigavši glavu. - Doživotno sam upropaštena - oči su joj se zacaklile od suza.

Donja joj je usna zaista izgledala prilično zabrinjavajuće. Čudna ljubičasta oteklina upućivala je na infekciju, a usta su se malo, ali jasno nakrivila u stranu.

Kate je ustala i prišla da bolje pogleda. - Je li dr. Busby to već vidio? - Došao je jučer, ali on je stara budala - odgovorila je Mariana. - Od njega se ne može očekivati

da shvati koliko je ovo važno. Nije imao za ponuditi nijedan koristan lijek ili kremu. Ništa! Kate je pomaknula Victorijinu glavu u stranu kako bi je obasjalo svjetlo. - Mislim da se mjesto

ugriza inficiralo - rekla je. - Jesi li sigurna da je ova krema higijenska? - Zar sumnjaš u moju prosudbu? - viknula je Mariana ustavši. - Apsolutno - odvratila je Kate. - Ako Victoriji usta ostanu izobličena zato što ste vi naletjeli na

neki lažni lijek u Londonu, koji ste, nasamareni, kupili, želim da bude jasno da je to vaša pogreška. - Ti drska gaduro! - rekla je Mariana prišavši bliže. No Victoria je ispružila ruku. - Majko, prestanite. Kate, zar zbilja misliš da nešto nije u redu s

kremom? Usna mi strašno pulsira - Victoria je bila nevjerojatno lijepa djevojka, predivna tena i velikih, nježnih očiju koje su uvijek izgledale pomalo vlažno, kao da je netom pustila sentimentalnu suzu ili se to upravo sprema. To je bilo i razumljivo, jer je tijekom dana plakala, iz sentimentalnih ali i drugih razloga. Sada su joj dvije suze kliznule niz lice.

- Mislim da bi unutar rane mogla biti nekakva infekcija - rekla je Kate mršteći se. - Usna ti je brzo zarasla, ali... - lagano je pritisnula i Victoria je vrisnula. - Morat će se zarezati lancetom.

- Nikada! - zagrmjela je Mariana. - Ne mogu dopustiti da mi se reže lice - rekla je Victoria, sva drhteći. - Ali ne želiš da se izobliči - dodala je Kate, trudeći se zvučati strpljivo. Victoria je trepnula dok je o tome razmišljala. - Ništa se neće dogoditi prije dolaska londonskih liječnika - istaknula je Mariana vrativši se u

sjedeći položaj. Bila je prepuna oduševljenja po pitanju bilo koga ili bilo čega iz Londona. Kate je naslućivala da je to rezultat djetinjstva provedenog na selu, no kako je Mariana pazila da ničime čak ni ne nagovijesti nešto o svojoj prošlosti, teško se moglo znati.

- Pa, nadajmo se da će ubrzo stići - rekla je Kate, pitajući se predstavlja li inficirana usna rizik od trovanja krvi. Valjda ne. -Mariana, zašto želite da vam se pridružim na večeri?

- Zbog moje usne, naravno - rekla je Victoria, zahropćući poput prasenceta. - Tvoje usne - ponovila je Kate. - Ja ne mogu ići, zar ne? - dodala je Victoria na sebi svojstven, iako izludujuće nejasan način. - Za samo nekoliko dana tvoja sestra treba posjetiti člana obitelji lorda Dimsdalea - ubacila se

Mariana. - Da nisi toliko zauzeta skitanjem po posjedu i slušanjem tugaljivih priča slabih žena, ne bi to zaboravila. On je princ. Princ!

Kate je spuznula natrag na stolicu i gledala u svoje dvije rođakinje. Marianino je lice bilo čvrsto i svijetlo kao nova kovanica od pola penija. S druge strane, Victorijine su crte lica bile prigušene i bezizražajne. Kosa joj je bila divne blijedoružičaste boje, negdje između plave i crvene, te joj se dražesno kovrčala oko lica. Marianina kosa bila je savršeno oblikovana, zahvaljujući sluškinji koja je tri sata provela s uvijačem za kosu u ruci, kako bi postigla upravo onakav izgled kakav je ova željela.

~ 9 ~

- Ne vidim kakve veze ima odgođeni posjet sa mnom - rekla je Kate - iako potpuno razumijem

tvoje razočaranje, Victoria - i doista je bilo tako. Premda je prezirala svoju maćehu, nikada nije osjećala jednaku mržnju prema polusestri. Sjedne strane, Victoria je bila suviše dobrodušna da bi je itko mrzio. A s druge, Kate je naprosto nije mogla ne voljeti. U odnosu na maltretiranje koje je Kate trpjela od Mariane, ljubav kojom je njena maćeha obasipala kćer, Kate se činila još gorom.

- Pa - teško je rekla Victoria, sjedajući na hrpu haljina približne visine stolice. - Ti moraš biti ja. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim, no majka je sve pametno isplanirala. I uvjerena sam da će se moj dragi Algie složiti.

- Ja nikako ne mogu biti ti, što god to značilo - glatko je rekla Kate. - Da, možeš - odbrusila je Mariana. Popušila je prvi cigarilo i njime je palila drugi. - I hoćeš -

dodala je. - Ne, neću. I uopće mi nije jasno o čemu pričate. Da budem Victoria u kojem smislu? I pred kim? - Pred princem lorda Dimsdalea, naravno - rekla je Mariana, gledajući je kroz rijedak oblak

dima. - Nisi li slušala? - Želite da se pretvaram da sam Victoria? Pred princem? Kojim princem? - Ni ja nisam isprva shvaćala - rekla je Victoria, prelazeći prstom preko ozlijeđene usne. - Vidiš,

da bi se Algie mogao mnome oženiti, trebamo odobrenje nekog njegova rođaka. - Princa - dobacila je Mariana. - On je, kako kaže Algie, princ iz neke male zemlje Bogu iza leđa. Ali je jedini predstavnik

obitelji Algiejeve majke koji živi u Engleskoj, a ona Algieja ne želi ovlastiti kao nasljednika bez prinčeva odobrenja. Oporuka njegova oca - povjerila se Victoria - strašno je nepravedna. Ako se Algie oženi prije tridesete bez majčina odobrenja, gubi dio nasljedstva... a nema još ni dvadeset!

Vrlo pametan potez starog Dimsdalea, pomislila je Kate. Sudeći prema onome što je dosad vidjela, Dimsdale Mlađi bio je spreman upravljati imanjem koliko i štakori naučiti pjevati koral.

Premda je se to nije ticalo. - Liječnici će te pregledati sutra ujutro - rekla je Victoriji - i potom ćeš poći vidjeti princa. Uostalom, pa i on je čovjek.

- Ne može ići takva! - istresla se Mariana. Tada je Kate prvi put primijetila da majka govori o kćeri na rubu gađenja.

Victoria je okrenula glavu i pogledala majku, no nije rekla ništa. - Naravno da može - izjavila je Kate. - Meni sve ovo zvuči kao ludost. Nitko ni u jednom

trenutku neće povjerovati da sam ja Victoria. A čak i da povjeruju, zar mislite da se neće sjećati poslije? Što će biti kad taj princ ustane u crkvi i prekine obred zato što mladenka nije ista osoba koju je upoznao?

- To se neće dogoditi jer će se Victoria udati neposredno poslije, uz dozvolu župe - rekla je Mariana. - Ovo je prvi put da je Dimsdale pozvan u dvorac i ne smijemo to propustiti. Njegova Visost priređuje bal kako bi proslavio svoje zaruke, i ti ćeš ići kao Victoria.

- Zašto jednostavno ne odgodiš posjet i ne odeš nakon bala? - Zato što se moram udati - progovorila je Victoria. Kate se srce stegnulo. - Moraš se udati? kimnula glavom. Kate je pogledala prema maćehi i ona je slegnula ramenima. - Posrnula je.

Prije tri mjeseca. - Za ime Božje, Victoria - uzviknula je Kate. - Ta jedva poznaješ Dimsdalea! - Volim Algieja - rekla je Victoria, a velike su joj oči djelovale iskreno. - Nisam čak ni htjela ići na

prvo predstavljanje društvu, ne nakon što sam ga vidjela u Westminsterskoj opatiji te nedjelje u ožujku, ali majka me prisilila.

- Ožujak - kazala je Kate. - Srela si ga u ožujku, a sad je lipanj. Hoćeš reći da te dragi Algie zaprosio, hm, recimo prije tri mjeseca, odmah nakon što si se zaljubila, i to si tajila?

Victoria se na to zahihotala. - Znaš točno kad me zaprosio, Kate! Tebi sam rekla prvoj, odmah nakon majke. Bilo je to sad prije dva tjedna.

~ 10 ~

Bore između Marianina nosa i usta ne bi mogla prikriti ni čudotvorna krema od zdrobljenih

bisera. - Dimsdale je pomalo oklijevao s udvaranjem. - Nije oklijevao s udvaranjem - rekla je Kate. - Čini se da je bio iznimno izravan na tom polju. Mariana joj je uputila odbojan pogled. - Lord Dimsdale ju je propisno zaprosio kad je shvatio

situaciju. - Ubila bih tog čovjeka da sam na vašemu mjestu - rekla joj je Kate. - Bi li? - čudno se nasmiješila. - Uvijek si bila glupa. Vikont ima titulu i lijep imetak, jednom kad

ga se dočepa. Beskrajno je zaljubljen u tvoju sestru i spremanje oženiti se njome. - Kakva sreća - odvratila je Kate. Pogledala je natrag prema Victoriji, koja je stalno iznova nježno

opipavala usnu. - Mariana, rekla sam vam da unajmite pratnju. Mogla se udati za bilo koga. Mariana se bez komentara vratila zrcalu. Istini za volju, Victoria vjerojatno nije bila za bilo kojeg

muškarca. Bila je suviše osjetljiva, odveć poput kakve rijetke kaše. Previše je plakala. Unatoč tome što je bila strahovito lijepa i, očigledno, plodna. Plodnost je uvijek bila dobra kad je

žena u pitanju. Kako li je samo njen otac očajavao zbog toga što nije imao sina. Nemogućnost njene majke da rodi još djece očito je dovela do toga da se vjenčao jedva dva tjedna nakon ženine smrti... Mora da je bio toliko nestrpljiv zasnovati novu obitelj.

Po svoj je prilici mislio da je Mariana plodna, kao što joj se takvom sada pokazala kći. U svakom slučaju, umro je prije no što se ta pretpostavka mogla pokazati točnom.

- Dakle, tražite od mene da posjetim princa i pretvaram se da sam Victoria - rekla je Kate. - Ne tražim te - smjesta joj je odvratila Mariana. - Naređujem ti. - O, majko - rekla je Victoria - Molim te, Kate. Molim te. Želim se udati za Algieja. I zaista,

svakako bih trebala... Nisam potpuno shvaćala i... - zagladila je haljinu. - Ne želim da svi znaju za dijete. A ni Algie to ne želi.

Naravno da Victoria nije bila shvaćala da nosi dijete. Kate bi se začudila da je njena polusestra uopće shvatila čin začeća, a kamoli njegove posljedice.

- Vi me tražite - Kate je rekla maćehi, na trenutak ignorirajući Victoriju. - Jer iako me možete prisiliti da uđem u kočiju s lordom Dimsdaleom, svakako ne možete kontrolirati što ću reći kad upoznam tog princa.

Mariana je pokazala zube. - Još je važnije - nastavila je Kate - to da se Victoria vrlo istaknula na svom prvom plesu prije

samo nekoliko mjeseci. Zacijelo su je ljudi na balu upoznali... ili barem vidjeli? - Zato šaljem tebe radije nego bilo koju drugu djevojku koju bih mogla naći na cesti - rekla je

Mariana s uobičajenom učtivošču. - Uzet ćeš sa sobom moje psiće - dodala je Victoria. - Oni su me proslavili i svi će misliti da sam

to ja - i tada, kao da se upravo prisjetila, još joj je jedna velika suza kanula niz obraz. - Premda majka kaže da ih se moram odreći.

- Navodno su u mojoj spavaćoj sobi - rekla je Kate. - Sada su tvoji - izjavila je Mariana. - Barem za posjet. Poslije toga ćemo... - zastala je kratko

pogledavši prema svojoj kćeri - dat ćemo ih siročićima koji ih zaslužuju. - Siroti mališani će ih obožavati - rekla je Victoria zamućenih očiju, zanemarivši mogućnost da

se spomenutim siročićima možda neće svidjeti da ih njihovi novi kućni ljubimci grickaju. - Tko će mi biti pratnja? - upitala je Kate, ostavivši na trenutak po strani pitanje Victorijinih

štakora. - Ne trebaš je - odgovorila je Mariana krajnje prijezirno - s obzirom na to kako sama juriš po

selu. - Šteta što nisam čuvala Victoriju uza se - odvratila je Kate. -Pobrinula bih se da je Dimsdale ne

tretira kao najobičniju bludnicu.

~ 11 ~

- O, pretpostavljam da si ti sačuvala svoju krepost - odbrusila je Mariana. - Puno imaš koristi od

toga. Nisi se trebala brinuti da će lord Dimsdale išta pokušati s tom prašnjavom imovinom; on je zaljubljen u Victoriju.

- Da, jest - rekla je Victoria šmrcajući. - I ja njega volim - još joj je jedna suza potekla niz obraz. Kate je uzdahnula. - Budem li se pretvarala da sam Victoria, izbit će skandal ako se pojavim u

kočiji sama s Dimsdaleom, i taj se skandal neće povezati sa mnom, već s Victorijom. Ukratko, nitko se neće iznenaditi kada joj dijete dođe na svijet nedugo nakon vjenčanja.

Nastao je trenutak šutnje. - U redu - rekla je Mariana. -Ja bih pratila Victoriju, naravno, no ne mogu je ostaviti s obzirom na njeno loše zdravlje. Možeš sa sobom povesti Rosalie.

- Sluškinju? Dajete mi sluškinju za pratnju? - Što tu nije u redu? - zahtijevala je Mariana. - Ona može sjesti između vas u slučaju da izgubiš

glavu i nasrneš na lorda Dimsdalea. Imat ćeš, dakako, i pseću sluškinju. - Victorijini psi imaju vlastitu sluškinju? - Mary, s donjega kata - rekla je Victoria. - Ona čisti kamine, ali i njih svakoga dana kupa i četka.

Kućni su ljubimci - dodala je - odgovornost. - Neću sa sobom povesti Mary - izjavila je Kate. - Kako, pobogu, očekujete da gospođa Swallow

radi bez nje? Mariana je samo slegnula ramenima. - Ovo neće upaliti - rekla je Kate, pokušavajući skrenuti razgovor u razumnom smjeru. - Čak si

niti ne sličimo. - Naravno da sličite! - odbrusila je Mariana. - Pa, zapravo i ne sličimo - rekla je Victoria. - Ja izgledam kao... pa ja... a Kate... pa... - zbunila se

i zastala. - Victoria pokušava reći da je osobito lijepa - rekla je Kate, osjetivši srce kao mali kamen u

grudima - a ja nisam. Pridodajte tomu činjenicu da smo polusestre koje veže jedino brak i medu nama nema ništa više sličnosti nego između bilo koje dvije Engleskinje viđene zajedno.

- Imate istu boju kose - rekla je Mariana, ponovno povukavši dim cigarila. - Zbilja? - sumnjičavo je upitala Victoria. Zapravo, Mariana je vjerojatno bila u pravu. No Victoria je imala lijepo podšišane kovrče koje

su joj uokvirivale glavu, po najnovijoj modi, i učvršćene profinjenom vrpcom za kosu. Kate je svoju kosu iščetkala ujutro, smotala je i ukosnicom ravno pričvrstila na glavu. Nije imala vremena za pedantno uređivanje. Točnije, nije uopće imala vremena za uređivanje.

- Vi ste poludjeli - rekla je Kate zureći u maćehu. - Ne možete me podmetnuti kao svoju kćer. Victoria se sada mrštila. - Bojim se da je u pravu, majko. Nisam razmišljala. Kate je iz dugogodišnjeg iskustva znala da Marianine stisnute oči signaliziraju istinski bijes. No

ovaj ju je put zbunjivalo zašto. - Kate je viša od mene - rekla je Victoria počevši nabrajati. - Kosa joj je malo više plava, da ne

kažem i duža, i uopće ne izgleda kao ja. Čak i da stavi moju odjeću... - Ona ti je sestra - rekla je Mariana stisnuvši usta, tako da je zgnječila bakreni cigaršpic. - Ona mi je polusestra - strpljivo je rekla Kate. - To što ste se vi udali za mog oca ne znači da

smo krvni srodnici, a vaš prvi muž... - Ona ti je sestra.

~ 12 ~

DVA

Dvorac Pomeroy Lancashire

Vaša Visosti - dotični princ, čije puno ime glasi Gabriel Albrecht-Frederick William von Aschenberg od Warl-Marburg-Baalsfelda, podigao je pogled i ugledao Berwicka, upravitelja svog dvorca, kako drži poslužavnik. - Moram sastaviti ovaj unguentarij1, Wick, koji je sav u krhotinama. Govori brzo.

- Unguentarij - ponovio je Wick s gnušanjem. - Zvuči kao neka razvratna stvar kakvu bi čovjek mogao kupiti u Parizu. U pogrešnom dijelu Pariza - dodao je.

- Poštedi me svojih dosjetki - rekao je Gabriel. - Ova ovdje bočica bila je predviđena za mrtve, ne za žive. U njoj se nalazilo šest zglobnih koščica za igru, a pronađena je u dječjem grobu.

Wick se primaknuo i zagledao u glinene krhotine rasprostrte po stolu. - A gdje su zglobne koščice?

- Onaj zgubidan Biggitstiff ih je bacio. Zapravo je bacio i ovu bočicu jer je dijete bilo siromašno, a njega zanima samo plijen kraljevskih grobnica. Pokušavam shvatiti kako je vrh, koji mi nedostaje, bio pričvršćen. Mislim da su za oba ova dijela bile pričvršćene brončane zakovice - pokazao je prstom. - A zakovice su bile zamijenjene barem jednom prije nego što su unguentarij stavili u grobnicu, vidiš?

Wick je gledao krhotine. - Opet ih treba zamijeniti. Zašto se uopće trudiš? - Roditelji ovog djeteta nisu mu imali što drugo dati da ponese na drugi svijet osim ovih

zglobnih koščica - odgovorio je Gabriel, uzimajući povećalo. - Zašto taj dar ne bismo jednako poštivali kao i tričavo zlato za kojim traga Biggitstiff?

- Stigla je poruka izaslanstva princeze Tatjane - priopćio je Wick, očito se složivši s Gabrielovom tvrdnjom o zglobnim koščicama. - Ona je sad u Belgiji i stići će prema planu. Otprilike dvjestotinjak uzvanika potvrdilo je dolazak na vaš zaručnički bal, medu kojima i vaš nećak, Algernon Bennett, lord Dimsdale. Zapravo, po svemu sudeći, vikont će stići i prije samoga bala.

- I dovesti svoje zlatno runo? - Gabrielov nećak, kojega se nejasno sjećao kao dječaka debele stražnjice, bio je zaručen zajednu od najbogatijih nasljednica u Engleskoj.

- Njegovo će gospodstvo doći u pratnji svoje zaručnice, gospođice Victorije Daltry - odgovorio je Wick, pogledavši u svoje bilješke.

- Teško je povjerovati da je Dimsdale uspio zgrabiti takvu priliku; možda je pjegava ili razroka - kazao je Gabriel, pažljivo razmještajući glinene krhotine kako bi mogao odrediti gdje su se nalazile zakovice.

Wick je odmahnuo glavom. - Proljetos, na svojem prvom društvenom predstavljanju, gospođica Daltry bila je proglašena jednom od najljepših udavača - bili su u Engleskoj tek nekoliko mjeseci, a Wick je već dobro znao sve važne tračeve među plemstvom. - Ni njeno divljenje svom zaručniku nije prošlo nezamijećeno - dodao je.

- Nije još upoznala mene - dokono je rekao Gabriel. - Možda bih je trebao preoteti prije no što stigne moja nevjesta. Englesko zlatno runo za rusko. Engleski mi ide kudikamo bolje od ruskog.

Wick nije prozborio ni riječi, samo je polako prešao pogledom od Gabrielove kose do njegovih nogu. Gabrielje znao što je Wick vidio: crnu kosu začešljanu unatrag iznad srcolika čela, visoke i oštre vrhove obrva koje su mu se nadvijale nad očima na način koji je plašio neke žene, obris brade koju kao da nikad u potpunosti nije mogao sakriti. Nešto u njegovu izgledu tjeraloje one nježnije, one koje bi se htjele maziti i prstima mu mrsiti kosu nakon seksa.

1 unguentarij (eng. unguentarium) je bočica za mirisava ulja i masti koja se u antičko doba odlagala u grobove pokojnika (op. prev.)

~ 13 ~

- Svakako, mogao bi probati - prokomentirao je Wick. - Ali pretpostavljam da ćeš imati pune

ruke posla trudeći se šarmirati vlastitu zaručnicu. Nije to bila njegova najbolja uvreda, ali je bila poprilično dobra. - To zvuči kao da će Tatjana dati petama vjetra čim me vidi - Gabriel je vraški dobro znao da je

tračak divljaštva u njegovim očima plašio dame koje su više bile naviknute na luksuzne psiće. Zbog svega toga, tek je trebao susresti ženu kojoj se oči neće blago raširiti i zaiskriti od sreće pri pomisli da će upoznati princa. Sviđalo im se biti s princem.

Ipak, bit će to prvi put da će pokušati šarmirati buduću suprugu, a ne ljubavnicu. Valjalo je pretpostaviti da žene tome pristupaju mnogo ozbiljnije nego povremenom uskakanju u krevet.

Mislima mu je proletjela psovka, ali je nestala prije negoli mu je stigla do usana. Okrenuo se prema bočici pred sobom. - Možda, na svu sreću, moja zaručnica nema više izbora u svemu tome od mene.

Wick se naklonio. Izišao je jednako tiho kao što je i ušao.

~ 14 ~

TRI

Kuća Yarrow

U prostoriji je zavladao trenutak ledene tišine, poput one koja uslijedi nakon pucnja lovačke puške u šumi. Victoria nije rekla ni riječi. Kate joj se zagledala u nježne, zbunjene oči i vidjela da uopće nije razumjela majčine riječi.

- Victoria mi je sestra... - ponovila je Kate. - Da, zato moraš otići tamo i pobrinuti se da do braka dođe prije negoli ona bude upropaštena.

Baš zato što ti je sestra. Mali dašak olakšanja prostrujao je Kateinim venama. Zacijelo je pogrešno shvatila, ona je... - Ona ti je sestra po ocu - pojasnila je Mariana hrapavim glasom. - Ali ona je... - Kate se okrenula prema Victoriji. - Koliko ti je godina? - Znaš koliko mi je godina - odgovorila je Victoria, tiho šmrcnuvši dok je dodirivala donju usnu.

- Mlađa sam od tebe skoro pet godina. - Osamnaest ti je - rekla je Kate. Srce joj je lupalo u grudima. - Što znači da su tebi pune dvadeset tri - rekla je Mariana živahno. - Ili možda dvadeset četiri. U

tvojim godinama lako je zaboraviti. - Vaš muž, pukovnik... Mariana je slegnula ramenima. Kate je disala s naporom. Kao da joj se cijeli život odmatao pred očima, sa svim pitanjima za

koja nije ni znala da postoje. Šok kad se otac vratio kući, svega dva tjedna nakon sprovoda njene majke, rekavši da se planira oženiti zahvaljujući posebnoj crkvenoj dozvoli.

Svih tih godina majka joj je ležala u krevetu, a otac bi tu i tamo promolio glavu, dobacio nešto veselo i slao joj poljupce, ali pokraj svoje žene nikada nije sjeo.

Očito zato što se iskradao da bi sjedio pokraj Mariane. - Čini mi se kao da nešto propuštam - rekla je Victoria, gledajući naizmjence jednu pa drugu. -

Zar ćeš se rasplakati, Kate? Kate je ustuknula. Nije plakala još od očeva sprovoda. - Naravno da ne! - odbrusila je. U sobi je

opet zavladala tišina. - Hoćete li joj vi objasniti? - upitala je Kate naposljetku, gledajući maćehu. - Silno me zanimaju

pojedinosti. - Pojedinosti se tebe ne tiču - otpovrnula je Mariana. Zatim se okrenula prema Victoriji. - Čuj,

dušo, sjećaš se kako smo znale posjećivati dragog nam Victora čak i prije nego što smo došle živjeti u ovu kuću?

Victor! Kate nikada nije bilo ni na kraj pameti da bi ime njena oca moglo imati ikakve veze s polusestrinim imenom. - Da - potvrdila je Victoria. - Jesmo.

- Zato što ti je majka bila njegova ljubavnica - rekla je Kate. -Pretpostavljam da je barem jedanaest godina zalazio u vaš dom, dakle, prije nego što mi je mati umrla. Je li pukovnik uopće postojao? Je li Victoria nezakonito dijete? - upitala je Marianu.

- To je nebitno - hladno je odgovorila Mariana. - Mogu se brinuti za nju. Kate je to znala. Njezin voljeni budalasti otac sve je ostavio svojoj ženi... a Mariana je sve to

pretvorila u Victorijin pozamašni miraz i nije marila jesu li imanju uopće potrebni kakvi prihodi. Sada je sve pripadalo Victoriji.

A Victoria ne samo da je bila trudna, nego je bila i izvanbračno dijete. Bilo je za pretpostaviti da pukovnik, navodni Marianin prvi muž, nikada nije ni postojao.

~ 15 ~

Mariana je ustala i ugasila cigarilo u zdjelici punoj napola popušenih opušaka. - Zaprepaštena

sam što vas dvije niste skočile na noge ijedna drugu zagrlile pune djevojačkog oduševljenja. No, kako niste, bit ću kratka. Ti ćeš, Katherine, ići u dvorac Pomeroy jer tvoja sestra nosi dijete i treba prinčevu dozvolu. Odjenut ćeš se poput svoje sestre, povesti sa sobom ta prokleta pseta i dati sve od sebe da sve dobro prođe.

Mariana je izgledala nesmiljeno i umornije nego obično. - U tom slučaju, pobrinut ćete se da Crabtreejevi ostanu u svojoj kući - izjavila je Kate.

Maćeha je slegnula ramenima. Kate je shvatila da je ionako zapravo nije bilo briga. Igrala je na kartu Crabtreejevih samo za slučaj da poziv na krvno srodstvo ne upali.

- Pozvala sam istog čovjeka koji je ošišao Victoriju - brzo je rekla Mariana. - Sutra će ujutro doći ovamo da ti odsiječe to gnijezdo na glavi. Doći će i tri švelje. Trebat će ti prekrojiti barem dvadeset haljina.

- Bit ćeš u dvorcu tri ili četiri dana - rekla je Victoria. Kad je ustala, Kate je prvi put primijetila da joj sestra zaista nosi dijete. Bilo je nečega

nespretnog u načinu na koji se kretala. - Žao mi je - rekla je Victoria, nakon što je došla i stala pred Kate. - Nema ti zašto biti žao! - umiješala se Mariana. - Da, ima - ustrajala je. - Žao mi je što nam je otac bio takav kakav je bio. Nije mi žao što se

oženio mojom majkom, ali mi je... jednostavno mi je žao zbog svega. Zbog toga kakvo mišljenje sada sigurno imaš o njemu.

Kate nije htjela misliti o svome ocu. Pokušavala je ne misliti o njemu proteklih sedam godina otkako je umro. Bilo je previše bolno sjećati se kako se znao smijati, kako je znao stajati pokraj kamina i prepričavati joj zabavne priče iz Londona, dok mu je na čaši za vino svjetlucao odraz vatre iz kamina.

A sad je tu bio ijedan posve novi razlog da ne razmišlja o njemu. Pristojno je prihvatila Victorijin zagrljaj, a zatim se odvojila od nje i okrenula prema Mariani. -

Zašto moram večeras biti na večeri? - Lord Dimsdale pomalo sumnja u to jeste li vas dvije dovoljno slične da biste mogle prevariti

nekog tko ti je upoznao sestru. - Ali moja kosa... - Nije stvar u kosi - odvratila je maćeha. - Odjenut ćemo te u pristojnu haljinu i brzo ćeš vidjeti

razliku. Victoria je poznata po ljepoti, psima i staklenim cipelicama. Dokle god budeš obuzdavala svoj prostački jezik, nitko neće opaziti razliku.

- Kakve su, pak, to staklene cipelice? - upitala je Kate. - Oh, naprosto su divne! - oglasila se Victoria, pljesnuvši rukama. - Prva sam ih nosila ove

sezone, Kate, a onda su ušle u modu i svi su ih počeli nositi. - Noga ti je otprilike iste veličine - rekla je Mariana. - Pristajat će ti. Kate je spustila pogled na svoju iznošenu, sivu haljinu, a zatim je pogledala maćehu. - Što biste

bili učinili da mi je otac poživio? Da sam se predstavila društvu kad sam trebala, a ljudi primijetili sličnost između mene i Victorije?

- Nisam se oko toga brinula - rekla je Mariana karakteristično slegnuvši ramenima. - Zašto niste? Zar ne bi postojala opasnost da nas je netko vidio zajedno i sve shvatio? - Pet je godina mlađa od tebe. Ostala bi u školi dok se ti ne bi udala. - Možda me nitko ne bi htio. Možda ne bih našla muža. Otac bi mi... Marianina su se usta iskrivila u osmijeh. - Netko bi te već htio, bez brige. Zar se nikad ne gledaš

u zrcalu?

~ 16 ~

Kate je zurila u nju. Naravno da se gledala u zrcalu. Vidjela je svoje savršeno pravilne crte lice

kako joj uzvraćaju pogled. Nije vidjela Victorijine suzne oči, ni njene lepršave uvojke, ni šarmantan osmijeh, jer ništa od toga nije imala.

- Baš si prava glupača - rekla joj je Mariana, posežući za kutijicom s cigarilom i odmah je potom bacivši. - Previše pušim, i to samo zahvaljujući tebi. Za Boga miloga, odjeni neku pristojnu haljinu do osam navečer. Najbolje da smjesta odeš Victorijinoj sluškinji; u tim dronjcima koje nosiš nisi prikladno odjevena ni za čišćenje kamina.

- Ali ne želim da me Algie vidi s tom natečenom usnom - javila se Victoria, šmrcnuvši. - Naložit ću Cherryderryju da na stol stavi samo jedan svijećnjak - rekla joj je majka. - Dimsdale

neće moći vidjeti ni štakora ako mu skoči na tanjur. I tako su se opet vratili na štakore, što je bilo sasvim prikladno jer upravo je tu priča i počela.

~ 17 ~

ČETIRI

Kate je vrlo dobro znala da je cijelo kućanstvo na njenoj strani. Nisu si mogli pomoći; ponajboljoj služinčadi to je bilo kao prirođeno. Bijahu naučeni služiti damama i gospodi, a ne pripadnicima svojeg staleža. Očito su naslutili da Marianino podrijetlo nije bilo gospodsko. Kate je pretpostavljala da joj je maćeha kći vlasnika trgovine koja se udala za pukovnika. Nije mislila da je bila...

Ono što je zaista bila. Posrnula žena. Ljubavnica njena oca. Razvratna žena, ma kako je nazvali. Nikakvo čudo što je sirotu Victoriju snašla trudnoća. Majka jedva da joj je bila kvalificirana da je

usmjerava u društvu tijekom sezone predstavljanja. Što se toga tiče, Kate ni sama nije bila posve sigurna kako se ponašati u otmjenu društvu. Bilo joj je tek dvanaest godina kad joj je majka bila prikovana uz krevet, a šesnaest kad je naposljetku umrla a otac se ponovno oženio. Iako je bila naučila služiti se priborom za jelo, profinjenije nijanse ponašanja u otmjenome društvu bijahu joj strane.

Godinu dana primala je poduku iz plesa, no to se sada činilo kao da pripada nekom drugom životu. Jesu li, primjerice, postojala pravila kako razgovarati s prinčevima? Je li bilo potrebno unatraške se povući iz prostorije nakon što bi s nekim od njih razgovarala? Ili se to pravilo odnosilo samo na kraljeve i kraljice?

Rosalie, Victorijinu sluškinju, zatekla je u njenoj garderobi. Prije više godina ta je odaja bila namijenjena gostima, no u jednom trenutku Victoria je nagomilala toliko mnogo haljina - a posjetitelja nisu ni imali - da je bila pretvorena u garderobu.

Kate je pomalo radoznalo razgledavala prostoriju. Duž zidova stajali su ormari od trešnjina drva očito prepuni haljina. Čipkasti volani i vrhovi vezene tkanine virili su iz poluotvorenih ladica. Soba je mirisala po ružama i čistoj posteljini.

- Cherryderry mi je rekao za večerašnju večeru i da će sutra stići švelje - kazala je Rosalie - pa sam pregledala sve haljine gospođice Victorije - nije to bio nimalo lak zadatak, uzevši u obzir da je Victoria imala upola više haljina od svoje majke, iako su njene bile urednije složene. - Mislim da biste večeras trebali odjenuti ovu, jer je neće trebati prekrojiti na više od dva-tri mjesta na gornjem dijelu.

Podigla je haljinu od blijedoružičaste svile. Nije imala osobito dubok dekolte, ali se činila prilično uskom sve do ispod grudi, gdje se nadsuknja podigla i nabrala, otkrivajući tamnoružičastu podstavu.

Kate je ispružila prst. Otac joj je umro prije no što su uopće krenuli kod modistica kako bi joj odabrali odjeću za njeno prvo pojavljivanje u društvu. Iz crnine je odmah uskočila u krutu platnenu odjeću, koja je odražavala njen novi položaj u kući.

- Couleur de rosette - živahno je rekla Rosalie. - Mislim da će vam kosa lijepo doći do izražaja. Neće vam trebati korzet jer ste tako vitki.

Počela joj je otkopčavati puceta, no Kate joj je odgurnula ruke. - Dopustite mi, molim vas - Rosalie se nije dala smesti. Kate je odmahnula glavom. - Godinama se sama oblačim, Rosalie. Bude li potrebno, možete mi

pomoći da odjenem tu haljinu, ali svući ću se sama - što je i učinila, ostavši samo u staroj donjoj haljini. Imala je i ona korzet, ali je bio previše neudoban da bi ga nosila, jer je svakoga dana bila na konju.

Rosalie nije rekla ni riječi, samo je pogledala iznošenu donju haljinu, vidjevši kako ju je Kate zakrpala (ne baš dobro) i kako joj je bila prekratka. - Gospodin Daltry... - rekla je sluškinja i ušutjela.

- Okreće se u grobu, da, da - završila je Kate. - Nastavimo, Rosalie.

~ 18 ~

I tako je sluškinja počela izvlačiti ukosnice cokćući kao da broji penije. - Nikada ne bih rekla da

imate toliko kose! - napokon se oglasila nakon što je izvukla sve ukosnice i odmotala sve Kateine uvojke.

- Ne volim kad mi visi na sve strane - objasnila je Kate. - Smeta mi dok radim. - Vi ne biste ni trebali raditi! - uzviknula je Rosalie. - To je naprosto pogrešno, sve to, kad vas

vidim u toj donjoj haljini koja sliči krpi za pranje posuđa. Nisam znala - bacila je četku i otvorila duboku ladicu. Unutra je bila hrpa poredanih, besprijekorno bijelih donjih haljina.

Rosalie je izvukla jednu. - Gospođica Victoria neće ni opaziti, niti bi imala što protiv jer nije kao majka joj. Ona voli svilene donje haljine - rekla je sluškinja, skinuvši Kateinu donju haljinu i bacivši je u stranu. - Meni su draže lijepe pamučne, jer ove se svilene znaju strahovito uprljati od znoja. No, kad se sve zbroji i oduzme, ako niste odjeveni tako da vam materijal prianja uz kožu, niste prava dama.

Donja haljina obavila je Kateino tijelo kao prozirni oblak. Bila je obrubljena finom čipkom. Da joj je otac poživio i da je imala svoj prvi nastup u društvu, cijelo bi vrijeme nosila odjeću

poput ove, a ne iznošenu, otrcanu odjeću u bezličnim sivim i plavim tonovima, zbog koje je izgledala poput kakve siromašne rođakinje, što je i bila.

Majka joj je ostavila nekakav ubogi miraz, no bez prilike da upozna ikakvoga slobodnog muškarca, to jedva da je išta značilo.

Godinama si je govorila da treba napustiti kuću, otići u London i naći posao kao guvernanta... samo da pobjegne. No to bi značilo prepustiti najmoprimce i sluge Marianinu hirovitu i nesmiljenu nadzoru. Zato nije otišla.

Sat kasnije kosa joj je bila nakovrčana, razbarušena i zadignuta da što više nalikuje Victorijinoj. Lice joj je bilo napudrano rižinim puderom, kako bi i ono sličilo njegovanoj puti njene sestre; bila je odjevena u blijedoružičasto, a usne joj bijahu našminkane u odgovarajućoj boji.

Stajala je pred zrcalom čekajući trenutak zapanjujuće sličnosti. Trenutak u kojem će shvatiti da zaista nalikuje Victoriji, da će i nju prepoznati kao veliku ljepoticu.

Ne samo što nije sličila svojoj sestri, nego je izgledala tako da bi je ljepoticom mogao proglasiti samo slijepac. Doimala se previše koščato, a haljina joj je čudno visjela na ramenima.

Rosalie je uhvatila rub rukava. - Imate jače ruke od gospođice Victorije - promrmljala je. Kate je pogledala svoje nelijepe udove i točno znala u čemu je problem. Provodila je barem dva

ili tri sata dnevno u sedlu, nastojeći upravljati imanjem kako je to očev upravitelj činio, prije nego što ga je njena maćeha izbacila iz kuće. Ruke joj bijahu mišićave i malo potamnjele od sunca. Nije mogla ni zamisliti da bi se i druge mlade djevojke mogle nalaziti u sličnoj nevolji.

Osim toga, jagodice su joj bile previše izražene, a obrve preoštre. - Ne izgledam poput Victorije - rekla je pomalo turobno. Nejasno se nadala da će je moderna odjeća preobraziti, učiniti lijepom poput sestre. Žene koju je cijeli mondeni svijet smatrao lijepom poput dijamanta.

Izgledala je više poput običnog kremena negoli poput dijamanta. Izgledala je kao ona sama. - Ova vam boja ne pristaje - priznala je Rosalie. - Ružičasta baš i nije bila najbolja zamisao.

Trebaju vam jače boje, više kao... - Vi znate zašto trebam izgledati kao Victoria, zar ne? - Kate je savršeno dobro znala daju je

Cherryderry pratio po stubama i zastao pred maćehinom spavaćom sobom, s namjerom da čuje cijeli razgovor.

Rosalie je stisnula usta. - Ne znam ništa što ne bih trebala znati, nadam se. - Pratit ću lorda Dimsdalea prilikom njegova posjeta dvorcu Pomeroy i sve koji će tamo biti

moram uvjeriti da sam Victoria. Sluškinjin pogled sreo se u zrcalu s njezinim. - Neću uspjeti - rekla je Kate, prihvaćajući istinu. - Ona je naprosto previše lijepa. - I vi ste lijepi – odlučno je rekla Rosalie. - Ali na drugačiji način.

~ 19 ~

- Usta su mi prevelika, i kad sam to tako smršavjela? - Otkad vam je otac umro i otkad ste počeli raditi za desetoro ljudi. Gospođica Victoria, Bog je

blagoslovio, mekana je poput jastuka, ali to je i za očekivati, zar ne? Kate je promatrala tkaninu koja joj je prekrivala grudi. Odnosno, mjesto gdje su joj grudi trebale

biti. - Možemo li učiniti nešto s mojim grudima, Rosalie? U ovoj haljini kao da ih uopće nemam. Rosalie je uhvatila višak tkanine. - Imate lijepe male grudi, gospođice Kate. Ne brinite se. Ne

mogu mnogo učiniti s ovom haljinom, ali naći ću druge koje će vam bolje pristajati. Bogu hvala, gospođica Victoria ima više haljina u svojim odajama nego što bi ih imala modistica nakon godinu dana rada - malo poslije ugurala joj je dvije smotane čarape u prednji dio donje haljine, i to je bilo to.

Bilo je neobično kako su slične crte lica za posljedicu imale tako drugačiji izgled od Victorijinog. Dakako, ona je bila pet godina starija. Sva tako raskuštrana i nakovrčana i našminkana, izgledala je kao očajna vremešna djevica.

Obuzeo ju je osjećaj panike. Kako nikada nije imala priliku odjenuti se kao dama, barem ne već godinama, Kate je gotovo zaboravila da su joj najbolje godine za udaju prolazile.

Za nekoliko tjedana bit će joj dvadeset četiri, a već se osjećala stara kao kakva udovica. Zašto dosad nije primijetila da više nije zaobljena i očaravajuća i privlačna? Kad joj je ogorčenost tako zatrovala krv i... pretvorila je od mlade djevojke u nešto drugo?

- Ovo neće upaliti - rekla je naglo. - Baš nimalo ne sličim mladoj debitantici koja je cijeli mondeni svijet oborila s nogu.

- Stvar je samo u pravoj odjeći - kazala je Rosalie. - Ova vas haljina ne prikazuje u najboljem svjetlu, gospođice. Ali naći ću vam ja bolju.

Kate nije mogla ništa drugo negoli kimnuti. Mislila je... Zapravo, nije mnogo o tome mislila. Ali je znala da se želi udati i imati vlastitu djecu. Grlo joj se stisnulo od panike. Što ako je već bila prestara? Što ako se nikad... Otklonila je od sebe tu misao. Obavit će taj posjet zbog Victorije, svoje novopronađene sestre. Nakon toga će otići, otputovati

u London i iskoristiti svoje skromno nasljedstvo, novac koji joj je majka bila ostavila, da nađe nekoga tko bi se njome oženio.

Žene su to godinama radile, pa može i ona. Ispravila je ramena. Otkako joj je otac umro, naučila je kako je to osjećati se poniženo: sakriti

ruke od pogleda kad bi spazila poznanike zbog straha da će joj vidjeti pocrvenjele prste. Držati čizme blizu konja kako nitko na njima ne bi vidio istrošene dijelove. Praviti se da je ostavila šeširić kod kuće, uvijek iznova.

Ovo je bio samo novi vid poniženja - biti odjevena kao janje, a osjećati se kao ovca. Izdržat će ona to.

~ 20 ~

PET

Nekoliko sati poslije, kad je Kate napokon pobjegla u svoju sobu, bila je već iscrpljena. Ustala je u pet ujutro i tri je sata posvetila sređivanju računa, a zatim je u osam bila na konju... da ni ne spominjemo emocionalni danak koji su joj uzela divna otkrića toga dana. Za večerom je Mariana bila otresita čak i prema vikontu, a Victoria je tiho jecala tijekom tri slijeda.

A sad još i ti psi - ti "štakori" - koji su je čekali, sjedeći u malom polukrugu. Pomodnijega modnog dodatka od malog psa nije bilo, a Victoria i Mariana su, sa sebi

svojstvenim uvjerenjem da su dvadeset tri plesne haljine bolje od jedne, nabavile ne jednog psića, nego tri. Tri mala štektava svilenkasta maltezera.

Bili su smiješno mali, manji od većine mačaka. I bilo je neke elegantne uglađenosti u njima koju je smatrala uvredljivom. Ako će ikada i imati psa, htjela bi da to bude jedan od onih nacerenih pasa s dugim, klempavim ušima, koji su znali istrčati da je pozdrave kad bi se zaustavila pokraj kuća na Marianinu posjedu. Psa koji će lajati, a ne štektati.

Premda, trenutno nisu štektali. Kad je ušla u svoj sobičak, ustali su poput malog vala i brzo joj okružili gležnjeve svojim toplim, krznenim tijelima, mašući repovima. Vjerojatno bijahu usamljeni. Prije ugriza, uvijek su bili uz Victoriju. Možda su bili gladni. Ili, još gore, možda bi trebali u vrt. Kad bi u svojoj sobi barem imala zvonce... ali osobe poput nje nisu bile u položaju da zovu sluge.

- Pretpostavljam - rekla je polako, razmišljajući o stubama i svojim bolnim nogama - da vas moram izvesti van - zapravo je trebala biti zahvalna što joj se nisu pomokrili u sobi, koja je bila vrlo mala, a onaj jedan prozor tako visok da bi se vonj osjetio mjesec dana, ako ne i dulje.

Trebalo joj je nekoliko minuta da otkrije kako im pričvrstiti povodce na ogrlice optočene draguljima, u čemu joj nije pomagala činjenica da su počeli štektati, skakutati i pokušavali joj polizati lice. Bilo joj je teško ne ustuknuti.

Silazila je stubištem za služinčad koje je vodilo do njene sobe, dok joj se zvuk koraka miješao s grebuckanjem štakorskih pandžica. Bila je umorna i nije se mogla sjetiti čak ni njihovih imena, premda je vjerovala da sva počinju istim slovom, možda kao Fifi ili Flora.

- Što jedu? - pitala je Cherryderryja nekoliko minuta poslije. Bio je tako ljubazan da je otprati do kuhinjskog vrta i pokaže joj ograđeno mjesto namijenjeno psima.

- Prije kojih sat vremena poslao sam Richarda gore u vašu sobu; on ih je nahranio i izveo u šetnju. Moram priznati da su mi mrski ti psi, ali nisu zločesti - rekao je promatrajući ih. - Zapravo, nisu oni krivi.

Skakutali su jedan povrh drugog, tako da su im se vidjeli samo nakostriješeni repići i šiljasti nosići.

- Cezar nije namjeravao ugristi gospođicu Victoriju - nastavio je. - Ne morate se brinuti da će vas ugristi.

- Cezar? Mislila sam da su svi dobili imena po cvijeću. - U tome i leži dio problema - odgovorio je Cherryderry. -Gospođica Victoria nikada nije

odlučila kako ih nazvati. Skoro svakog im je tjedna mijenjala imena. Prvo su se zvali Ferdinand, Felicity i Frederick. Trenutačno su Coco, Cezar i Chester. Prije toga su bili Mopsie, Maria i još nekako. Glavni pas - vidite li onoga malo većeg? To je Cezar. Ostala dva su Coco i Chester, premda se Chester nikada nije naučio odazivati ni na jedno drugo ime osim na Frederick ili Freddie.

- Zašto je uopće Cezar ugrizao Victoriju? Nikad se nisam sjetila pitati. - Hranila ga je iz usta. - Molim? - Držeći komad mesa medu zubima i potičući ga da joj ga uzme. Ludost, naći se između psa i

njegova mesa. Kate je zadrhtala. - To je odvratno.

~ 21 ~

- Prema svemu sudeći, princeza Charlotte je izdresirala svoje pse da to učine - objasnio je

Cherryderry. - Umnogome je to njena zasluga. - A što da učinim kako noću ne bi lajali? - upitala je Kate, žudeći da legne u krevet. - Samo se ponašajte prema njima kao prema psima - s poštovanjem, ali odlučno. Gospođica

Victoria je pogriješila što se ponašala prema njima kao da su bebe. A onda bi se naljutila i poslala ih dolje u kuhinju kad god bi napravili kakvu psinu, tako da se nikad nisu naučili ponašati. Dat ću vam vrećicu s komadićima sira. Dajte im po jedan komadić svaki put kad učine nešto dobro i sve će biti u redu.

Kad se vratila u sobu, Kate je otkrila da svaki pas ima svoju osobnost. Cezar je bio iznimno neinteligentan. Čini se da je vjerovao kako je vrlo velik: vrebao je i skakao iz zasjede, stalno dajući do znanja da će napasti svakog tko uđe u sobu. Zapravo ju je podsjećao na carskoga generala; ime mu je savršeno pristajalo.

Frederick je bio usamljen ili je barem to zaključila kad je skočio na krevet, polizao joj koljeno i mahnito počeo mahati repom. Zatim joj je uputio dramatično molećiv pogled, nakon čega se brzo okrenuo na leđa, digavši noge u zrak. Ukratko, bio je luckast i ime Freddie mu je pristajalo bolje nego Frederick.

Coco je svime odavala da je nevjerojatno tašta. Victoria joj je na krzno oko vrata zalijepila sićušne svjetlucave dragulje i umjesto da ih češanjem pokuša skinuti, kao što bi to učinio svaki pas koji drži do sebe, Coco je sjedila savršeno poravnatih šapa i visoko uzdignuta nosa. Nije pokazivala ni najmanju želju da se primakne Kateinu krevetu, već se elegantno ispružila na baršunastom jastučiću koji su stavili na pod Kateine sobe, zajedno sa zdjelicom vode.

Kate je podigla Freddieja s kreveta i spustila ga na pod, no on je odmah skočio natrag. Bila je preumorna, iscrpljena do krajnjih granica, da mu se suprotstavi.

Ležala je neko vrijeme razmišljajući o ocu, dok joj je ljutnja na mahove obuzimala misli. Kako je to mogao učiniti? Zacijelo je volio Marianu; u protivnom, zašto bi se oženio svojom ljubavnicom?

Dobro je što se nikada zapravo nije pojavila u društvu. Kad se sve uzme u obzir, malo je toga o društvu i znala, no znala je da se nitko ne bi sprijateljio s mladom damom čija je maćeha žena na zlu glasu, iako se Mariana ipak udala za svog pokrovitelja.

Unatoč svemu, Mariana i Victoria naprosto su stigle u London, nastanile se u očevoj kući u gradu i predstavile Victoriju kao lijepu mladu nasljednicu.

U tome je ležala neka pouka, pospano je pomislila.

~ 22 ~

ŠEST

Idućeg jutra

Idućeg jutra zajedno su stigli francuski frizer i dva londonska liječnika, jedan spreman ošišati Kate, a druga dvojica lancetom zarezati Victorijinu usnicu. Obje sestre su se protivile. Mariana je imala histerični napad, mašući oko glave cigarilom i vrišteći poput kakve piljarice.

No sinoćnji razgovor s Rosalie razbistrio je Kateine misli. Bivala je sve starijom, a jedino čime se mogla podičiti bila joj je vlastita kosa. Već je izgledala premršavo, gotovo ispijeno. Lice bi joj moglo izgledati još gore bez sve te silne kose.

- Odbijam! - izjavila je, podižući glas usred Victorijinih jecaja. Ono što je u tome bilo čudno jest to što je rijetko ikad išta odbijala. Proteklih sedam godina suprotstavljala se maćehi svim svojim snagama: suprotstavila joj se kad je najurila upravitelja kuće i naložila Kate da ona umjesto njega obavlja kupnju; suprotstavila joj se kad je otpustila upravitelja imanja, bacila Kate zemljišne knjige i naredila joj da se navečer njima pozabavi.

Ali nikada ništa nije odbila učiniti. Prihvatila se zemljišnih knjiga, računa i upravljanja imanjem, oprostila se sa svojom guvernantom, s raznim sluškinjama, s upraviteljem imanja, kao i s upraviteljem kuće.

Učinilo joj se prilično ironičnim da je u taštini otkrila snagu svog karaktera. - Neću to učiniti - neprestance je ponavljala.

Monsieur Bernier je u očaju podigao ruke, istaknuvši pijevnim francuskim naglaskom da će je pametno odrezana kosa pomladiti za deset godina, a (podrazumijevao je) mademoiselle je trebala svaku od tih deset godina.

Kate je bila nesmiljena. - Hvala vam na mišljenju, monsieur, ali ne. - Upropastit ćeš sve - zavapila je Mariana, glasom koji je treperio na ivici mahnitosti. - Sve ćeš

upropastiti. Sestra ti se neće moći udati, a dijete će joj se roditi izvan braka. Kate je primijetila da je monsieur Bernier razrogačio oči te se u njih zagledala. Sedam godina

upravljanja imanjem dalo joj je prilično oštar pogled; lecnuo se. - Sve je u redu, majko - umiješala se Victoria, šmrcnuvši. - Kate će naprosto morati nositi

vlasulje i to je sve. Bit će joj vruće, ali to će ionako trajati samo nekoliko dana. - Vlasulje - rekla je Mariana, prigušeno izdahnuvši. - Imam ih u svim mogućim bojama, kako bi bile u skladu s haljinama - dodala je Victoria. - Bude

li Rosalie svakog jutra plela Kateinu kosu, a zatim je ukosnicama pričvrstila za glavu, izgledat će krajnje moderno i svi će pretpostaviti da ja volim svoje vlasulje.

- Istina - rekla je Mariana, snažno povukavši dim iz cigarila. - Čak ću ti dati svoju čerkesku vlasulju - rekla je Victoria. Kate je nabrala nos. - Ne brini se, zaista je lijepa, elegantna blijedoplava vlasulja koja se predivno slaže s plavim i

zelenim haljinama. Osim toga, tu je i draguljima ukrašena vrpca za kosu koja uz nju ide, a koja će ti pomoći da ti vlasulja ostane na glavi.

- Dobro - javila se Mariana. - Victoria, sada će ti liječnici zarezati usnicu i do kraja dana ne želim od vas dvije čuti više ni riječi.

Victoria je vikala i plakala, ali na koncu je mučan posao bio obavljen. Mariana je s glavoboljom legla u krevet; Victoria je legla plačući; Kate je sa sobom povela pse u

posjet obitelji Crabtree.

~ 23 ~

SEDAM

Dvorac Pomeroy

- I, što je lavu? - Gabriel je upitao Wicka, žurno hodajući vanjskim dvorištem prema improviziranom zvjerinjaku koji je krasio stražnji zid.

- Nemam pojma. Ne prestaje povraćati - odgovorio je Wick. - Siroto staro stvorenje - rekao je Gabriel približavajući se lavljem kavezu. Zvijer je bila

šćućurena uza stražnji zid, bolno se nadimajući. Iako je u njegovu vlasništvu bio tek nekoliko mjeseci, oči su mu prije bile pune života, kao da žudi skočiti iz kaveza i pojesti promatrača.

Više nisu tako izgledale. Bile su staklaste i tužne. Da je konj, morali bi ga... - Nedovoljno staro da ugine - rekao je Wick, kao da je čuo Gabrielovu misao. - Augustus mi je rekao da neće preživjeti dulje od godinu dana. - Veliki se vojvoda htio riješiti svojeg zvjerinjaka pa je možda preuveličao životinjine godine.

Lav ima samo pet godina i trebao bi ih doživjeti još mnogo, koliko ja shvaćam. - Kako su ostali? - Gabriel je produžio pokraj lavljeg kaveza prema slonovu i ugledao Lyssu

kako se spokojno klati u svom kavezu. Bila je ljupke naravi; kad ga je vidjela, puhnula je malo slame nekako prijateljski. - Što taj majmun radi unutra s njom?

- Sprijateljili su se za vrijeme prekooceanske plovidbe - rekao je Wick. - Djeluju sretnije kad su zajedno.

Gabriel se približio da promotri majmuna. - Vrag me odnio ako znam koja je ovo vrsta. Znaš li ti?

- Koliko sam shvatio, ona je patuljasti majmun. Veliki ju je vojvoda dobio od paše. - A slonica je stigla zajedno s onim indijskim radžom, zar ne? Kad bi bar ljudi prestali dijeliti

životinje kao darove. Ovo dvorište smrdi. ' Wick je glasno pomirisao. - Istina. Mogli bismo ih premjestiti u vrtove iza labirinta od živice. - Lyssa će tamo biti usamljena. Pretpostavljam da je ne smijemo povremeno puštati iz kaveza? - Mogu doznati bismo li smjeli napraviti ograđeni prostor među voćnjacima - odgovorio je

Wick. Gabriel je još koji trenutak zurio u neobičan par. Majmunica je sjedila slonici na glavi, milujući

joj veliko uho svojim kvrgavim prstima. - Jesi li uspio pronaći nekoga tko bi se brinuo o životinjama, nekoga tko doista zna nešto o slonovima i ostalima?

- Ne - odgovorio je Wick. - Pokušali smo pridobiti čovjeka iz Petermanova cirkusa, ali je odbio ostaviti svoje lavove.

- Petermanovi lavovi ne mogu biti zajedno s našim bolesnim sirotanom - krenuo je natrag prema prvom kavezu. - Što bi mu, dovraga, moglo biti, Wick?

- Princ Ferdinand natuknuo je da se možda naviknuo na prehranu ljudskim mesom, no mislio sam da je najbolje ignorirati implikacije takve izjave.

- Cime ga hranimo umjesto toga? - Biftekom - rekao je Wick. - I drugim dobrim stvarima. - Možda je to preteško. Što moj ujak jede nakon loše noći? - Juhu. - Pokušaj s tim. Wick je podigao obrvu, ali kimnuo glavom. - Kad smo već na toj dražesnoj temi, gdje mi je ujak?

~ 24 ~

- Njegova Visost jutros radi na bitci kod Crecyja. Prisilno je preoteo svinjac, koji je sretno

oslobođen od svojih stanara, te ga preimenovao u Imperijalni ratni muzej. Četrdeset ili pedeset boca mlijeka predstavlja različite pukovnije i njihove vođe. Njegovi su izlošci - dodao je Wick - veoma popularni među djecom služinčadi.

- Znači da je sretan - rekao je Gabriel. - Valjda... Prekinula ga je pojava visokoga čovjeka s nogama kao u rode, koji je ušetao u dvorište. Kosa mu je bila poput pahuljice čkaljeva cvijeta koja je stajala uspravno u zraku i lagano se njihala svaki put kad bi se pomaknuo. - Mi o vuku - izjavio je Gabriel naklonivši se.

- I tebi, dragi dječače - nejasno je rekao njegov ujak, princ Ferdinand Barlukova. - I tebi. Jesi li igdje vidio moga jadnog psa?

Wick se malo pomaknuo iza Gabrielova ramena i tiho rekao: - Neki misle da ga je lav pojeo. - Zajedno s krznom i svim ostalim? - To bi objasnilo životinjinu trenutačnu muku. - Nisam vidio vašega psa - odgovorio je Gabriel ujaku. - Baš je jučer pojeo cijelu zdjelicu ukiseljenih divljih jabuka - rekao je princ Ferdinand,

izgledajući kao da bi mogao zaplakati. - Počeo sam mu davati ukiseljenu hranu, sve ukiseljeno. Mislim da je to puno bolje za njegovu

probavu. Ukiseljene jabuke možda nisu sjele psu ili, indirektno, lavu. - Možda je pobjegao - rekao je

Gabriel, okrećući se prema velikom luku koji je vodio prema unutrašnjem dvorištu. - Možda nije znao cijeniti vaše prehrambene inovacije.

- Moj pas obožava ukiseljenu branu - napomenuo je Ferdinand. - Obožava, a posebice ukiseljene rajčice. - Idući put probajte s ukiseljenom ribom - krajičkom oka Gabriel je vidio da prilaze dvije tetke

koje su izašle u ophodnju, mašući prstima u njegovu smjeru i vragolasto se smiješeći. Ubrzao je hod, u zadnji tren izbjegavši kuharovo dijete, zakoračivši naposljetku u svoju odaju s osjećajem da ih je za dlaku izbjegao.

Problem s posjedovanjem dvorca bio je u tome što je dvorac bio pun ljudi. I svi su oni, na ovaj ili onaj način, bili njegovi: njegovi rođaci, njegov lav, njegov slon, njegovi sluge... čak je i pas, ljubitelj ukiseljene hrane, bio njegova odgovornost, premda se činilo kao da je pobjegao u vječna lovišta. Vjerojatno je bio zahvalan.

- Ponijet ću pušku, idem u lov na ptice - rekao je svom slugi, tugaljivom muškarcu zvanom Poljak, koji je otjeran s dvora njegova brata jer je previše znao o seksualnim sklonostima svakog dvorjanina.

- Izvrsno - rekao je Poljak, pružajući jahaći kaput i kratke hlače. - Mladom će Alfredu goditi svježi zrak. Gospodin Berwick ga uvodi u službu a la francaise i njemu to teško pada. Dobro će vam poslužiti da vam ptice nosi natrag.

- Dobro. - Smijem li predložiti da upitate plemenitog Buckinghama Toloosea da vam se pridruži? -

dodao je Poljak, položivši par čistih čarapa sasvim paralelno u odnosu na kratke hlače. - Tko je, pak, to? - Jučer je stigao, s porukom od kraljice Charlotte. Upoznali biste ga večeras, ali pretpostavljam

da će večera biti en famille, s obzirom na neminovan dolazak vašega nećaka. Pa bi bilo prikladno da gospodina sada pozdravite.

-A koje je on sorte? - Rekao bih da je prozelitske naravi...

~ 25 ~

- O, ne - komentirao je Gabriel. - Dvor mojega brata preplavili su vjerski tipovi. Ne želim nikoga

takvog ovdje. Ti ne želiš to, Poljače. Ako se pretvorim u svojega brata, ti i lav završit ćete vani na studeni.

Poljak se nasmijao pomalo suzdržano, kao da je čuo iznimno neumjesnu šalu. - Vjerujem da Vaša Visost neće podleći naslađivanju lutajućeg svećenika, kao što je podleglo Njegovo Veličanstvo veliki vojvoda Augustus. Gospodin Toloose traži obraćenike na drugačijem polju. Upozorio sam sve mlađe služavke da se klone istočnoga krila. Njegov je pristup prilično zabavan; iskušao ga je jutros na princezi Mariji-Therese, no mislim da nije bila dirnuta.

Gabriel je pomislio na svoju šezdesetogodišnju tetku čupavih obrva, čvrstu i moralno ispravnu poput njemačkoga broda. - Mislim da si u pravu u vezi s tim - složio se. - A što gospodin Toloose traži u mojoj kući?

- Nagađam da je došao na selo zbog dugova u Londonu - primijetio je Poljak. - Ima vrlo zanimljive čarape, sjajne narančaste, sa satovima, a kaput mu vrijedi više od srednje velikog smaragda.

Ako je Poljak tako rekao, onda je to bila istina. Poljak je znao sve o smaragdima. - U redu - rekao je Gabriel. - Reci Berwicku da sam u prostoriji s puškama i poruči Tolooseu da

mi se pridruži. Mislim da bi i moj ujak možda htio ići. Dolje u prostoriji s puškama latio se laštenja cijevi svojega Haasa. Bilo je to lijepo oružje, jedna

od rijetkih zračnih pušaka koje je vidio da ima sedam utora za različite vrste streljiva, što je čovjeku omogućavalo da se u trenu prebaci s lova na jelene na lov na fazane.

Njemačka lovačka zračna puška bila je sve ono što život nije: predivno dizajnirana, ekonomična, lijepa. Njega zapravo nije zanimao lov ni na što drugo osim na divlje patke i zečeve. No to nije značilo da je prezirao ljepotu te puške, njenu cijev s ugraviranim grbom vojvodstva Warl-Marburg-Baalsfeld.

Grbom njegova starijeg brata, da budemo precizni. Osjećaj olakšanja, tako star da mu je djelovao poznato poput oštre brade ujutro, iznenada mu je

preplavio srce. Prije mnogo je godina zaključio da je daleko bolje biti princ negoli veliki vojvoda. Iako je Gabriel za svojega starijeg brata mislio da je ishlapjeli stari uštogljenko, bilo mu ga je

žao. Nije bilo ugodno vladati malim vojvodstvom, posebice s obzirom na tri brata koja su stajala između Gabriela i Augustusa, od kojih je svaki želio i krunu.

A ako ne krunu, onda nasljednicu. Neki je dan primio pismo koje upućuje na to da se Rupert, najnaočitiji među svojom braćom, poigravao s Napoleonovom sestrom.

Stisnuo je usta. Da Augustus prije nekoliko mjeseci nije poludio, Gabriel bi upravo sada bio u Tunisu, prepirući se sa svojim starim profesorom Biggitstiffom u vezi iskapanja legendarnoga grada Kartage.

Ne bi sjedio u vlažnome dvorcu u lokvi ljetne kiše, okružen postarijim članovima obitelji i dvorjanima pritisnutima dugovima... znojio bi se na suncu, pazeći da se iskapanje ne pretvori u pohlepno pretresanje povijesti.

Gabriel je spustio pogled i primijetio da tako snažno lašti cijev puške da bi mogao izbrisati grb vojvodstva.

Prokleti Augustus i njegove proklete ideje. Gabriel samo što nije krenuo za Tunis kadli se bratov vjerski žar razbuktao, nadahnuvši velikog vojvodu da sa svoga dvora protjera sve one koje je smatrao iskvarenima, slabima, čudnima ili ludima.

Ukratko, gotovo sve, a sve zato da bi se spasila Augustusova kreposna dušica. Svi do jednoga, svaki od njegove starije braće odbio je intervenirati, bilo zbog toga što se

ulagivao Augustusu ili zato što ga (poput Ruperta) naprosto nije bilo briga. Naposljetku je sve ostalo na Gabrielu. On je mogao prihvatiti zabačeni dvorac u Engleskoj,

dovoljno velik da primi sve one suviše nesavršene da bi resili Augustusov dvor, ili je mogao otići u Tunis i nikada se ne osvrnuti.

~ 26 ~

Zaboraviti na Wicka i na Ferdinanda i na psa koji jede ukiseljenu hranu i na sve ostale. Nije mogao. I tako... kiša umjesto zasljepljujućeg sunca. Mladenka na putu iz Rusije, s mirazom da podupre

dvorac. I dvorac pun pogana i izroda, radije negoli iskopina prepuna smrvljenog kamenja i djelića kipova koji su možda, prije mnogo stotina godina, bili veličanstveni grad Kartaga.

Nije čak ni vjerovao da je ondje bila Kartaga. Varkom je uspio doći na mjesto iskapanja jer nije vjerovao u Didonu, slavnu kraljicu Kartage, pa čak niti u postojanje grada. Sve je to bio mit koji je izmislio Vergilije.

I sada je Biggitstiff bio tamo u Tunisu, hihoćući se i obilježavajući imenom "Kartaga" pola kamenja u selu. Dovraga, dosad je vjerojatno već označio Didoninu navodnu pogrebnu lomaču. Sljedeći bi korak bili članci koji detaljno navode njegove traljave pretpostavke i još traljaviji terenski rad. Gabrielu se čeljust stisnula od same pomisli.

Ali zapravo nije ni imao izbora. On nije bio Augustus, sa svojim vjerskim načelima bez trunke smisla za humor. Nije mogao gledati kako svi uz koje je odrastao, od njegova ludog ujaka do očeve dvorske lude (danas bi mogao imati sedamdeset pet), završavaju na ulici zato što je Augustus smatrao da će okaljati njegovu aureolu.

Jedino se mogao nadati da će nevjesta koju mu je Augustus odabrao - vjerojatno pobožnu i s brčićima, kreposnu koliko i nevinu - biti dovoljno sposobna voditi dvorac kako bi on mogao otići u Kartagu.

Nije mu zapravo bilo važno tko je ona, dokle god može upravljati dvorcem u njegovoj odsutnosti. Bilo bi lijepo da je poželjna, ali još je važnije da je poslušna.

Ponovno se nagnuo nad svoju pušku.

~ 27 ~

OSAM

Nakon četiri sata u kočiji s lordom Dimsdaleom, Kate je zaključila da je najzanimljivije u vezi s Algernonom to što je nosio steznik. Ni u snu nije pomišljala da muškarci nose korzete.

- Žuljaju me - povjerio se Algernon. - Ali čovjek mora patiti da bi bio elegantan; tako kaže moj osobni sluga.

Budući da je Kate patnja bila mrska, bilo joj je drago što švelje nisu stigle prekrojiti jednu od Victorijinih putnih haljina tako da bi je elegantno žuljala. Ova koju je nosila ugodno joj se nabirala oko struka.

- Podstava ne pomaže - razdražljivo je rekao Algernon. - Što ste podstavili? - upitala je Kate promatrajući ga. Prsa su mu se nadimala, a prema struku se

sužavao, tako da joj je bilo jasno. - Danas je svima odjeća podstavljena - rekao je izbjegavajući pojedinosti. - U svakom slučaju, ne

želim da pomislite kako bih s vama o tome raspravljao da mi niste obitelj. No, gotovo ste mi obitelj. Imate li što protiv da vas odmah počnem zvati Victoria? Ne pamtim baš dobro imena i ne bih se htio zabuniti u društvu.

- Ni najmanje - umirila ga je Kate. - Kako vas moja sestra oslovljava? - Oh, Algie - rekao je, razveselivši se. -I vi biste trebali. To je jedna od stvari koje volim kod

Victorije. Ona se ne opterećuje formom... počela me zvati Algernon čim smo se upoznali, a potom mi je ime skratila u Algie. Tako sam znao - dodao je pomalo tajnovito.

- Znali što? - Znao sam da je prava za mene. Bilo je zapravo suđeno. Osjetili smo predivnu bliskost i oboje

smo znali. Po Kateinu mišljenju, bilo je suđeno jer nije bilo guvernante. Victorijina šarmantna prisnost,

verbalna i ina, rezultat je nedostatnog usmjeravanja. Čak bi i pomislila da je Mariana potaknula raznorazne nedoličnosti.

Kate bi radije ostala sama nego se udala za Algieja, ali mogla je razumjeti zašto ga je Victoria obožavala. Bilo je nešto ugodno i ljupko na njegovim ustima i u očima, što je djelovalo poput umirujućeg protuotrova Marianinoj gorčini.

- Samo želim da stignemo u dvorac - rekao je zlovoljno. Ovratnik mu je bio toliko visoko da mu se trljao o uši, primijetila je Kate. Ona se, pak, natrag zavalila na podstavljeno sjedalo kočije, tako udobno da se jedva mogla pomaknuti. Dosad bi u ovo doba dana već satima bila na konju.

- Brinete li se zbog susreta s ujakom? - upitala je. - Zašto bih se brinuo? On je iz male selendre, tamo to zovu vojvodstvom, no u Engleskoj to ne bi

bilo više od male grofovije. A kamoli kraljevstvo. Nije mi jasno zašto ima titulu. To je apsurdno. - Vjerujem da postoji mnogo malih vojvodstava u kontinentalnom dijelu Europe - rekla je Kate

pomalo nesigurno. Mariana nije vjerovala u čitanje novina, a Kateino školovanje, takvo kakvo je bilo, svodilo se na otimanje knjiga iz očeve knjižnice, premda maćeha nikada nije ni primijetila da ih nema.

- Planirao sam vas samo predstaviti pa da ujutro odemo, no princ je inzistirao da prisustvujete njegovu balu. Jasno je pisalo u pismu. Pretpostavljam da se brine da neće moći ispuniti plesnu dvoranu - promotrio ju je. - Moja majka sumnja da to čini kako bi vas šarmirao.

- Ne mene - ispravila ga je Kate. - Moju sestru. - Nije li to preokret kao iz romana - mrko je rekao Algie. -Moram priznati da sam mislio da je

pukovnik postojao. Nisam mogao vjerovati kad mi je gospoda Daltry sinoć rekla istinu. Nikada to ne biste pogodili gledajući je, zar ne? Ako moja majka ikad sazna, eksplodirat će.

~ 28 ~

Kate je pomislila da bi se dalo pogoditi gledajući njenu maćehu, ali je samo kimnula, iz nekoga

nejasnog osjećaja obiteljske odanosti. - Nema razloga da vaša majka ikada dozna istinu. Ja sigurno neću nikome reći.

- U svakom slučaju, volim Victoriju i moram se njome oženiti, a moja majka želi da dobijem prinčev pristanak, i to je to.

Kate je Algieja odobravajuće potapšala po koljenu. Mora da je bilo teško sve te misli logički posložiti, a ona svakako nije željela zanemariti njegovo postignuće. Bilo je zanimljivo vidjeti njegov zdravi strah od majke; to bi moglo objasniti zašto je Marianin zahtjev da se oženi Victorijom smjesta urodio plodom.

- Sada bismo trebali stupiti na njegove posjede - rekao je Algie. - Znate, čovjek posjeduje strašno mnogo zemlje u Lancashireu. Moj je stric na to gledao s gnušanjem, predati dobru englesku zemlju strancu. Premda je pohađao Oxford i tako dalje, princ i dalje ima tuđinske krvi.

- Kao i vi - istaknula je Kate. - U rodu ste s njim preko svoje majke, zar ne? - Pa, moja majka... - rekao je Algie, pustivši da mu glas utihne. Očigledno nije smatrao da u

njenoj krvi ima stranog utjecaja. - Znate što mislim. - Jeste li se ikada susreli s princem? - Jednom ili dvaput, kad sam bio mali. Koja glupost, to što mi je on ujak. Nije toliko stariji od

mene: možda deset godina ili malo više. I zašto sam onda ja prisiljen pokazivati svoju nevjestu njemu? Pa nije kralj. On je samo neki princ, kakvih ima na bacanje.

- Brzo će biti gotovo - rekla je Kate. - Krajnje mu je potreban novac, naravno - izvijestio je Algie. - Čuo sam da je njegova zaručnica... No kakve god da je glasine planirao iznijeti, izgubile su se u bučnom komešanju. Kočijaš je

iznenada zaurlao i skrenuo kočiju udesno; kotači su cvileći jurili preko ceste; psi su ostali bez daha izražavajući svoje mišljenje. Srećom, vozilo se zaustavilo bez prevrtanja, a druga ih je kočija (s kovčezima, Rosalie i Algiejevim osobnim slugom) uspjela izbjeći.

Algie je poravnao prsluk koji se u strci izgužvao. - Najbolje da pogledam što se dogodilo. Za ovo je potreban muškarac - rekao je, ne izgledajući ni dan starije od svojih osamnaest godina. - Vi ostanite ovdje gdje je sigurno. Uvjeren sam da imamo malih poteškoća s osovinom ili nečim sličnim.

Kate je pričekala da iziđe iz kočije i potom izravnala putni šešir te krenula za njim. Vani je vidjela kako kočijaš umiruje konje, dok se Algie klanjao tako duboko da je očekivala

kako će ušima dodirnuti koljena. Čovjek koji je zasigurno bio princ sjedio je na velikom jahaćem konju kestenjaste boje, i na

trenutak je mogla vidjeti samo njegov tamni obris na suncu. Dojam koji su na nju ostavljale njegove kretnje i snaga, koje je tako lako kontrolirao, bio je zbunjujući snažno tijelo, sa širokim ramenima i mišićavim bedrima.

Podigla je ruku prema očima da ih zakloni od sunca upravo u trenutku kad je on skočio s konja. Tamna kosa uskovitlala mu se oko ramena, kao da je jedan od glumaca koji su prošli selom kako bi glumili kralja Richarda ili Macbetha.

Oči su joj se priviknule na sunce i promijenila je mišljenje. Nije bio nikakav Macbeth... prije vilinski kralj, sam Oberon, poluotvorenih očiju, zločesto nakošen, s daškom egzotike. Zbog njegove "tuđinske krvi", kako je Algie rekao.

Imao je naglasak, primamljivo taman naglasak koji je bio u skladu s njegovim očima i gustom kosom, no bilo je još nečega u vezi s njim, nečega življeg, moćnijeg i bahatijeg nego u bljedunjavim Englezima koje je svakodnevno susretala.

Shvatila je da je zinula te je brzo zatvorila usta. Hvala Bogu da je nije primijetio. Princ je vjerojatno bio navikao da mu se cijelo vrijeme ponizno klanjaju. Njegova je Visost

kimala Algieju. Njegova je svita već bila sjahala i okružila ga. Čovjek slijeva izgledao je točno onako kako je Kate zamišljala dvorjane, sav kovrčav i šaren poput pauna. Među njima je bio čak i dječak u divnoj crvenoj livreji. Čini se da su bili u lovu, kao prava kraljevska lovačka družina.

~ 29 ~

A zatim ju je primijetio. Hladno ju je odmjerio, kao da je mljekarica na cesti. U očima mu nije bilo ni trunke zanimanja,

samo nadmena proračunatost, kao da mu prodaje mlijeko za koje je ustanovio da se ukiselilo. Kao da u glavi s nje skida njenu preveliku putnu haljinu i zuri u čarape ispod steznika.

Jedva primjetno je nagnula glavu. Prije bi umrla nego pojurila naprijed da se tamo na prašini i na cesti nakloni princu čija je uobraženost bila važnija od dobrih manira.

Nije reagirao. Nije kimnuo glavom niti se nasmiješio, samo je skrenuo pogled i vratio se konju, skočio u sedlo i odjahao. Pleća su mu bila čak i šira nego što je isprva mislila, šira no u seoskog kovača, šira od...

Nikad u životu nije upoznala nekoga tako nepristojnog, ubrajajući tu i kovača koji je često znao biti pijan, i kojemu je to barem bilo opravdanje.

Algie se istresao na lakaja, rekavši mu da brzo otvori vrata kočije. - Naravno da princ nije kriv što su se naši konji prepali njegove lovačke družine - rekao je. - A sada nas žurno vrati na cestu.

- Cezare! - viknula je Kate. Psić je bio zauzet lajanjem na konja koji mu je jednim nemirnim pokretom mogao smrskati glavu. - Dođi!

Algie je dao znak lakaju, no Kate ga je zaustavila. - Cezar mora naučiti biti poslušan - rekla je vadeći sir iz torbe.

Freddie i Coco nagurali su joj se uz skute, ponašajući se poput kakvih proždrljivih prasenaca. Svakom je dala komadić sira i potapšala ih, i tada je iznenada Cezar shvatio što se događa. - Dođi!

- ponovno ga je zazvala. Došao je, a ona mu je dala komadić sira. - Zamoran posao - primijetio je Algie. - Da - složila se Kate uzdahnuvši. - No čini se da su manje bučni. Mislim da je Victoria previše popustljiva. Vidite samo što se

dogodilo njenoj jadnoj usni. Nakon što su sjeli, Algie je rekao, sasvim nepotrebno: - To je bio moj ujak. Princ - rekao je

potiho, tonom punim poštovanja. - I djelovao je poput princa - složila se Kate. - Možete li zamisliti što će Njegova Visost misliti o Victorijinu podrijetlu? - zvučao je užasnuto

pri samoj pomisli. - Pitam se kakva će biti njegova nevjesta - rekla je Kate, iznova zamišljajući prinčev obris na

suncu. On je bio tip muškarca koji bi se oženio blještavom princezom iz strane zemlje, ženom okićenom biserima i dijamantima.

- Ruskinje su tamnokose - odgovorio je Algie, trudeći se zvučati kao da zna o čemu priča. - Mogao sam vas predstaviti, ali sam pomislio da je bolje da vas ne vidi prije... - zamahnuo je rukom.

- Znate, prije no što se preodjenete. Po Kateinoj procjeni, nije mu nimalo smetalo to što ona nije bila lijepa kao Victoria... sve dosad.

- Žao mi je - rekla je. Usredotočio se, malo trepćući. - Zbog čega? - Sa mnom u društvu nije tako zabavno kao s Victorijom. Princ bi nesumnjivo primijetio njenu

ljepotu. Algie je bio premlad da bi se pretvarao. - Zbilja bih volio da je ovdje - rekao je. - Ali ovako je

vjerojatno bolje, jer što da ga je ona ugledala i odlučila... - glas mu se izgubio. - Victoria vas obožava - rekla mu je Kate, osjetivši zadovoljstvo što se uspjela suzdržati da ne

doda "tim veća glupača". Njih dvoje, Victoria i Algie, savršeno su si odgovarali: oboje pomalo zbunjeni, dragi i puni strahopoštovanja prema svakome sa zrnom soli u glavi. -I zapamtite, princ se ni za milijun godina ne bi oženio nekim poput Victorije. Pretpostavljam da je previsoko rangiran čak i za vojvodinu kći, a kamoli za nekoga poput moje polusestre.

~ 30 ~

Cezar je zarežao kroz prozor prema kočiji u prolazu. - Na pod - rekla je strogo, a on je skočio

dolje. No Freddie je položio prednje šape na sjedalo i nježno zacvilio, pa mu je dopustila da skoči gore i sjedne do nje. Drhtavim se tjelešcem privio uz nju te je legao, položivši joj bradu u krilo.

- Pa to nije pravedno - istaknuo je Algie. - Život nije pravedan - rekla je Kate. - Freddie je nagrađen za to što ne laje. - Baš je sjajan - rekao je Algie, pomalo neočekivano. Kate je trepnuvši pogledala dolje prema

Freddieju, koji je, bez sumnje, bio sve samo ne sjajan. - Mislim na princa. Majka mi je rekla da je čak diplomirao na Oxfordu. Ja nisam ni pomišljao ići

na sveučilište. A on je s najboljim ocjenama diplomirao antičku povijest. Ili nešto slično. Princ ne samo da je bio umišljen i kraljevske krvi i u zaista predivnome jahaćem kaputu, već i

pametan? Teško. Nisu li svi ti prinčevi imali roditelje koji su bili u krvnome srodstvu? - Vjerojatno daju

svakom princu najbolju ocjenu samo stoga što se udostojao pojaviti na sveučilištu - istaknula je Kate. - Na kraju krajeva, što bi drugo mogli reći? "Ispričavam se, Vaša Visosti, ali glupi ste kao panj, pa vam ne možemo dati diplomu?"

Dok su se truckali posljednjih nekoliko kilometara do dvorca, brižljivo je gajila nepoštovanje prema čovjeku čija se kosa divlje uvijala oko ramena, koji je vrijeme provodio jureći u društvu mirišljavih dvorjana, i koji se nije potrudio ni pozdraviti je.

Smatrao je da je ispod njegova ranga, što je bilo ponižavajuće, ali ne posve neočekivano. Ona i jest bila ispod njegova ranga.

Zapravo, gledajući unatrag, razmišljati o načinu na koji ju je gledao bilo je gotovo zabavno. Samo mora izdržati idućih nekoliko dana. Tada bi mogla uzeti svu svoju novu, prekrojenu odjeću i otići u London kako bi pronašla čovjeka kakvog želi.

Mogla ga je vidjeti u mislima. Nije željela čovjeka poput toga princa; htjela je nekoga više poput Squirea Mamluksa, čiji se posjed protezao blizu rezidencije Yarrow. On je bio drag čovjek koji je obožavao svoju ženu. Imali su devetoro djece. To je ona željela. Nekog otvorenog i odanog, pristojnog i dobrog kao kruh.

Nasmijala se pri samoj pomisli, što je privuklo Algiejevu pozornost. -Jeste li vidjeli kakav je prsluk nosio gospodin Toloose? On je onaj visoki, u prugastoj odjeći.

Algie se očito osjećao malo tjeskobno. - I vaš je vrlo lijep - uvjeravala ga je. Algie je pogledao dolje svoja podstavljena prsa. - To sam i mislio, odnosno, mislim to još uvijek,

valjda. Ali onaj prsluk... Oboje su našli nešto što su željeli.

~ 31 ~

DEVET

Kate nije znala mnogo o dvorcima; vidjela je samo gravure u jednoj od očevih knjiga. Mislila je da će dvorac Pomeroy imati prozračne volane i ukrase, vitke tornjeve, cigle koje, kad sunce zalazi, poprimaju ružičastu boju.

Umjesto toga, bio je četvrtast i muževan, s agresivnim izgledom vojne utvrde. Dva su tornja bila okrugla i niska. U njemu nije bilo ničega lirskog. Izgledao je nakostriješeno, s debelim autoritativnim zidovima, doimajući se poput krupna čuvara kad nekoga grdi.

Kočija se vukla šljunčanim prilazom, kroz kameni nadsvođeni prolaz i u dvorište. Vrata kočije širom su se otvorila i Kate je sišla, primivši za ruku jednog od Marianinih kočijaša, i ugledala dvorište ispunjeno tolikim ljudima da je bila u napasti okrenuti se i zaviriti ispod kočije da provjeri jesu li slučajno koga pregazili.

Kaotična rijeka ljudi zamorila je iz svih smjerova, krećući se prema nadsvođenim prolazima na svim stranama. Dok je promatrala, magareća zaprega, nakrcana vrećama rublja, za dlaku je izbjegla čovjeka sa štapom, na kojem je visjelo najmanje deset riba, nesumnjivo na putu prema kuhinji. Za njim je išao čovjek noseći sanduk sa živim pilićima, čije su glave provirivale između dasaka. Dva su dječaka nosila bukete ruža veće od svojih glava i jedva izbjegla da ih služavka ne smoči dok je prolijevala tekućinu koja, čovjek se mogao samo nadati, nije bila nešto gore od prljave vode.

Dvorski lakaji, odjeveni u elegantne zagasite livreje, žurno su ih otpratili preko kamenom popločanog tla i kroz drugi nadsvođeni prolaz u iduće dvorište... gdje je sve bilo drugačije. Ovo je bio tih, predivan prostor, kao da je dvorac žestoko odbijao one izvan zidina, ali veličao one u njemu.

Posljednje zrake sunca obasjale su Kateine oči, zaslijepivši ih, zbog čega su joj prozori izgledali poput rastaljena zlata, a ljudi koji su se šetali unutarnjim dvorištem poput pripadnika francuskog dvora: prekrasni, opušteni, otmjeni.

Dvorac je izvana bio trijezan, a iznutra opijen pjenušcem. Na trenutak je osjetila čisti strah. Što li je to, pobogu, radila, silazeći iz kočije u putnoj haljini

koja joj nije pristajala, pretvarajući se da je... Kratko je pogledala Algieja i kad mu je u očima vidjela silnu tjeskobu, znala je da ni njemu

ovdje nije bilo mjesto: da je i za njega ovo okupljanje ljudi, tako brižljivo elegantnih i nemarno predivnih, koji si međusobno dovikuju na francuskom i njemačkom, bilo više nego što je ikada doživio.

A on joj je bio dio obitelji, ili će to uskoro postati. - Izgledate sjajno - rekla je toplo. - Pogledajte samo kako je staromodno odjeven onaj gospodin!

Iako zapravo nije znala što je moderno, a što ne, mogla je pretpostaviti. Dotični muškarac gotovo da nije imao ovratnika, dok ih je Algie imao tri.

Slijedio je njen pogled i odmah se oraspoložio. -Jao, pogledajte samo ta puceta - primijetio je. Pozdravio ih je gospodin Berwick, koji se predstavio kao upravitelj dvorca. Najavio je da će

osobno otpratiti Kate, zajedno s Rosalie, do spavaće sobe u zapadnom krilu, dok je lakaj bio zadužen otpratiti Algieja i njegova čovjeka.

Hodali su dugačkim, tihim hodnicima, koje su osvjetljavali duboki uski otvori kroz koje je ulazio vanjski zrak, i potom kroz prostoriju u kojoj je visjela ofucana tapiserija, prikazujući dva viteza na konjima.

Sve je opčinjavalo Kate. Kako je bilo moguće zimi zadržati toplinu u dvorcu, kad se činilo da na većini prozora nema stakla? I što se događalo kad bi kiša ušla kroz te uske otvore, što je ponekad morao biti slučaj? Zastala je na trenutak i provirila kroz jedan od malih otvora prema dvorištu. Otkrila je, na svoje zadovoljstvo, lukave oluke postavljene tako da odvode vodu. Zid je bio nevjerojatno debeo, najmanje za dužinu njene ruke.

~ 32 ~

Berwick ju je pričekao. - Samo sam proučavala oluke - rekla mu je. - Prozori su nakošeni kako bi se smanjio pritisak vjetra - kazao je, ponovno krenuvši. - Zapadno

je krilo ravno naprijed. Ovo je glavna galerija. U sve se odaje u ovom krilu ulazi iz ovog hodnika; vaša je s lijeve strane, druga od kraja. Dodijelio sam vam sobu s pogledom na dvorište jer čak i kad je vrijeme ovako blago, u onima okrenutima prema vanjskoj strani noću zna biti prohladno.

U galeriji je bilo mnoštvo vrata, koja su se ponavljala u pravilnim razmacima i s čijih su se strana uzdizali pilastri. Nakon što ih je letimično pogledala, Kate je prasnula u smijeh; na vrhu svakog pilastra bio je kerubin, neozbiljan, nasmijani kerubin. I svi su bili različiti. S jedne strane njenih vrata bilo je zločesto dijete s laticama u kosi, a s druge razdražljivi mali svećenik s ukočenim krilima umjesto rupca oko vrata.

Kate je stajala nasred hodnika, okrećući se kako bi se uvjerila da ih je sve vidjela. Naposljetku je opet oborila pogled i vidjela da Berwick strpljivo čeka, nimalo uzrujan.

- Tko li je, zaboga, sve ovo napravio? - upitala je. - Koliko znam, mladi je sin iz obitelji Pomeroy u 16. stoljeću otputovao u Italiju i zaljubio se u

talijanske kipare. Pa je oteo jednog, siroti čovjek, i doveo ga ovamo. Kipar se toliko naljutio zbog otmice da je napravio kerubina prema svakoj osobi u dvorcu, a kada je završio, pobjegao je u bačvi za izradu maslaca i nikada se više za njega nije čulo.

- Zar je zaista oteo kipara? - upitala je Kate, zadivljena. Berwick je kimnuo. - Ovo je vaša odaja, gospođice Daltry.

Molim vas, bez oklijevanja pozvonite ako vam ikako možemo smještaj učiniti udobnijim - i pokazao joj je gdje se nalazi uže sa zvonom kojim će dozvati Rosalie, te kako je kositrena kada lukavo sakrivena ispod visokoga kreveta.

Jednim je pogledom promotrio sobu, namrštivši se prema vazi s ružama, kao da ih upozorava da ne klonu, te otišao.

- Oh, gospođice - rekla je Rosalie. - Koliko smo hodale dovde, sat vremena? I hladnoća tog kamenog poda prošla mi je ravno kroz cipele. Zbilja bi mi bilo mrsko živjeti ovdje.

- Zaista? - upitala je Kate. - Ali tako je zanimljivo. Poput života u bajci. - Ne u bajci koja bi se meni svidjela - odgovorila je Rosalie. -Ovo mjesto mora da je strahovito

vlažno zimi; pipnite samo kamen uz prozor. Uf. A vjerujem i da vonja kad pada kiša. Draža mi je rezidencija Yarrow, s lijepim drvenim pločama koje griju tijelo, i pravim nužnikom. Zbilja volim nužnik.

- Ali ovo je tip mjesta za čiju su gradnju počinjeni zločini - pomalo je sanjivo rekla Kate. - Pitam se kakva je bila obitelj Pomeroy. Koliko sam vidjela na jedinom portretu kraj kojeg smo prošli, muškarci su imali ispupčene gornje usne i orlovske nosove. Možda je on taj koji je oteo talijanskoga kipara.

- To nije lijepo - ustvrdila je Rosalie. - Premda sam jednom na sajmu vidjela Talijana koji je bio tako malen da bi vjerojatno bez problema stao u bačvu za maslac. Što mislite, kad će ti lakaji donijeti vaše kovčege? Moram priznati da u sobi ima dovoljno ormara da stanu haljine gospođice Victorije, što će nam dobro doći.

Berwick je bio nevjerojatno učinkovit; čulo se žustro kucanje na vratima i ušao je niz lakaja s kovčezima i kantama s vrućom vodom, spremnom da se ulije u kositrenu kadu.

Nekoliko minuta poslije, Kate se smjestila u kadi uzdahnuvši od čistog užitka. Sve u svemu, do tog je trenutka u danu radila manje nego ijednog drugog dana već godinama, jer joj njen položaj nije dopuštao opuštanje nedjeljom... pa čak ni na Božić. No nekako je vožnja kočijom bila jednako iscrpljujuća kao i jahanje na konju.

- Ne želim vas požurivati, gospođice Katherine - rekla je Rosalie nakon nekog vremena. - Ali gospodin Berwick je rekao da se, kad se zvono oglasi, morate spustiti niz sve one stube u srebrni salon, gdje god to bilo, premda mislim da je ostavio lakaja da vas otprati. Još me brine hoće li vam pristajati ova haljina.

~ 33 ~

I tako je Kate preko volje ustala iz kade, no nije dopustila Rosalie da je obriše. - Nisam malo

dijete - rekla je, natežući se sa sluškinjom oko ručnika. - Sama ću. - Nije primjereno - rekla je Rosalie popustivši. - Zašto, zaboga? - upitala je Kate. - Zašto dama ne bi sama obrisala vlastito tijelo? Ako mene

pitate, neprimjereno je da vas netko posvuda dodiruje. - Morat ćete se s tim naprosto pomiriti - odgovorila je Rosalie. - Dame se ne brišu same. Nikada. - Bože mili - uzdahnula je Kate. - Pretpostavljam da je za mene prekasno da pokušam biti dama.

Za to bi mi trebao čarobni štapić. - Vi jeste dama - nepokolebljivo je rekla Rosalie. - To vam je u krvi - napravila je Kate pletenicu

te ju je češljićem ukrašenim draguljima, kako bi stajala na mjestu, pričvrstila za gusto nakovrčanu vlasulju nježne ružičaste nijanse.

Haljina joj je bila žućkastobijela i posvuda prošivena biserima. Rosalie je u poprsje ušila džepove i ispunila ih voskom, pa je Kate sprijeda izgledala čudesno obdarena.

- Nije strašno - rekla je Kate, gledajući se u zrcalu. - Kako to možete reći? - upitala je Rosalie. - Izgledate predivno, gospođice. Baš predivno! Kate se okrenula u stranu. Haljina joj se nabrala ispod stršećih (voštanih) grudi, a tkanina je

lagano padala na pod, tako da su joj se vidjeli samo vrhovi cipela. Koje su također bile prošivene biserima.

- Dala bih vam da obujete staklene cipelice - rekla je Rosalie, gotovo sebi u bradu - ali one su dobre samo za jednu noć, a ovo je ionako samo obiteljska večera. Neće vam pregledavati vrhove cipela.

Kate se okrenula prema zrcalu i natjerala se objektivno pogledati. - Izgledam poput svoje maćehe - rekla je konačno. - Ne izgledate!

- Izgledam kao da pokušavam biti mlada. Nevina. - Ali vi... - Rosalie se zaustavila. - Vi niste nikakva starica, gospođice! Trebali biste biti... - Ne - odlučno je rekla Kate. - Izgledam kao da više nisam u cvijetu mladosti, što je istina. To mi

čak ni ne smeta, no ne želim izgledati kao da se pretvaram. Shvaćate li na što mislim, Rosalie? Onako kako se moja maćeha pretvara da joj je trideset.

- Zvučite kao da ste kakva stara vještica! - usprotivila se Rosalie. - Niste stariji više od, koliko, dvadeset godina?

- Dvadeset tri - odgovorila je Kate. - I umorna sam. Pretpostavljam da ima nekih 23-godišnjakinja koje bi ovo samouvjereno odradile, ali ja nisam jedna od njih. Izgledam... pogrešno.

- E pa, gospođice - rekla je Rosalie - jedna je od švelja provela četiri sata prekrajajući tu haljinu, a ja sam sama oblikovala voštane umetke, i to ćete nositi.

Kate ju je brzo zagrlila. - Ponašam se užasno, ispričavam se. Ionako nije važno, zar ne? Samo se moram smješkati princu kako bi odobrio Victorijino vjenčanje.

- I otići na bal - dodala je Rosalie. - Ponijela sam tri haljine za bal, ali nisam još... - Raspravljat ćemo o tome kad bude vrijeme - odlučno je rekla Kate. Već je odlučila da na balu

neće nositi voštane grude. Ali zašto bi Rosalie zbog brige provela besanu noć?

~ 34 ~

DESET

Popodne sam vidio Dimsdaleovo zlatno runo - rekao je Gabriel Wicku netom prije večernjeg objeda - i mislim da možemo zaboraviti ideju da moje kozačko runo zamijenimo engleskim.

- Doista? - upravitelj njegova dvorca podigao je obrvu. - Nakon što sam upoznao tvojega cijenjenog rođaka, ne mogu a da ne pomislim da bi mlada dama mogla podleći tvojim čarima, ma koliko one bile bijedne.

Gabriel mu se kiselo osmjehnuo. - Tako očajan nisam. Moj im je ujak umalo prevrnuo kočiju, misleći da čuje svoga psa kako laje. Štektanje je dopiralo od čopora pseta veličine buha. A žena u njoj izgledala je jednako neprivlačno kao i njeni psi: pretjerano odjevena, previše našminkana i ispijena lica. Imam minimalne standarde, ali ih ipak imam.

- Meni se sviđa - rekao je Wick obzirno. - I ima samo tri psa. - To je ona vrsta pasa koji se vrte ukrug i grizu vlastiti rep. Što bih i sam učinio kad bih s njom

morao provesti dulje vremena. Gledala me kao da sam bankar na zlu glasu. Mislim da joj se nije dopala moja kosa.

Wick se nacerio. - Sada dolazimo do onoga glavnog. Nisi joj se svidio, zar ne? - Nimalo. - Kako bilo, morat ćeš izdržati s njom do kraja večere, jer sam je smjestio tebi zdesna i ne mogu

sada mijenjati raspored sjedenja. Večerat ćete u dnevnom salonu, dok će ostatak horde biti u samoj blagovaonici. Sutra dolaze i drugi, tako da ću ih sve morati smjestiti u veliku dvoranu.

- Nadam se da ti sve to ne pada teško - rekao je Gabriel, gledajući dječaka kojega je poznavao cijeli život, a koji je izrastao u odraslog muškarca.

- Stvoren sam za to. - Pa, drago mi je što imam dvorac da se po njemu motaš. - Trebalo bi ti biti drago zbog sebe - istaknuo je Wick. - Nije - otpovrnuo je Gabriel. - Ali ponosan sam na činjenicu što sam Augustusa poštedio muke

da te svakoga dana gleda. - To nije bilo lijepo od velikog vojvode - rekao je Wick, natočivši si čašicu brendija i iskapivši je.

- Tako izbaciti vlastitu braću. - Augustus bi najradije zaboravio da je naš otac oko Marburga posijao tako mnogo lažnih

kovanica s vlastitim licem. - Ne izgledam kao Augustus - rekao je Wick ozlojeđeno. - To je zato što on sliči na majku, dok nas dvojica nalikujemo starom jarcu. Wickova je majka bila pralja, a Gabrielova velika vojvotkinja, no nijedan nije mnogo držao do te

razlike. Rođeni su u razmaku od svega nekoliko dana, a njihov je otac brzo doveo Wicka u dječju sobu kako bi rastao s njegovom zakonitom djecom, da i ne spominjemo gomilu razne druge polubraće i polusestara.

- Bio je veliki zavodnik - rekao je Wick. - Uvijek sam volio našeg tatu. - Jesmo li ga dovoljno viđali da bismo mogli suditi? - upitao je Gabriel. - Natoči i meni malo tog

brendija. Wick mu je dodao čašu. - Viđali smo ga sasvim dovoljno, rekao bih. Pogledaj što se dogodilo

Augustusu, koji je s njim morao provesti svaki dan. Bila je to istina. Gabriel i Wick bili su duboko uvjereni da je biti posljednji ili nezakoniti sin bilo

kudikamo bolje od bilo čega što je bliže kruni. - Znam zašto toliko razmišljaš o Dimsdaleovoj zaručnici - rekao je Wick. - Zato što si nervozan

zbog skorog dolaska svoje.

~ 35 ~

- Izgleda kao goropadnica - rekao je Gabriel. - Priznajem, spopale su me zle slutnje u vezi

Tatjane. - Znam - odvratio je Wick - ti želiš i privlačnu i poslušnu. - Nije baš kao da ti tražiš nešto drugo - rekao je Gabriel, podboden nečim u Wickovu glasu. - Ja ni ne tražim ženu - kazao je Wick. - Ali kad bih je i tražio, ne bih želio poslušnu. - Zašto? - Brzo bi mi dosadila. - Ne bih se bunio protiv malo goropadnosti - rekao je Gabriel. - Ali ovo zlatno runo nema

osobito tijelo. Primijetio sam to, premda je bila sva umotana u čupavu putnu haljinu. Ne izgleda kao da bi s njom bilo zabavno.

- Supruge ni ne bi trebale biti zabavne - dodao je Wick, odlažući čašu i poravnavajući rubac oko vrata. - Vrijeme je da siđem i smjestim uzvanike na odgovarajuća mjesta. Kuhar kojega smo doveli prijeti da će otići. Osim toga, morao sam zaposliti još tri služavke za rad u kuhinji. Hvala Bogu da ti stiže zaručnica; mislim da si ne bismo mogli priuštiti još jedan ovakav spektakl.

- Imamo dovoljno novaca bez nje - rekao je Gabriel, lecnuvši se. - U svakom slučaju, imam loš predosjećaj da popravci na dvorcu neće biti jeftini. Nakon što je Wick otišao, Gabriel je neko vrijeme ostao sjediti, zureći u svoj radni stol. U

Engleskoj je bilo neusporedivo bolje nego u Marburgu. Tamo je bio u neprestanoj opasnosti da bude uvučen u neku političku intrigu ili neku od ratnih ludosti zbog kojih mu je bratu znalo zaiskriti u očima. Bilo je divno imati svoj dvorac. Doista je.

Ni ne primijetivši, dohvatio je primjerak časopisa Jonske starine, koji je stigao prije dva dana, te ga počeo čitati. Ponovno. Bilo je to glupo jer je već cijeli broj znao napamet.

Dakako da nije mogao pobjeći u Tunis. Pokušavao je skrenuti misli natrag na sadašnjost. Trebao se povući u svoje odaje i pustiti da mu Poljak pomogne odjenuti frak i svečano dočekati svojega smiješnog nećaka. Trebao bi biti sretan što je imao posjed i što je mogao držati zvjerinjak, pružiti utočište svom ujaku, tetkama, nezakonitom polubratu, dvorskoj ludi...

Kada bi samo mogao prestati sanjariti da je u užarenom Tunisu, gdje bi se osobno uvjerio kriju li se doista na onom mjestu iskopavanja ostaci Didonina grada. Još je kao đak volio priču o Kartagi i bio očaran odlučnošću Eneje koji je otplovio u potrazi za Rimom, ostavljajući Didonu, a zatim živio s osjećajem krivnje nakon što se ona bacila na pogrebnu lomaču.

Novi broj Jonskih starina izaći će opet za samo... za samo dvadeset tri dana. Ustao je uzdahnuvši. Bilo je vrijeme za večeru.

~ 36 ~

JEDANAEST

Večerat ćemo s članovima obitelji - nervozno je rekao Algie. - "Unutar obitelji", kako kažu. - "En famille" - ispravila ga je Kate. - Pretpostavljam da je to jezik kojim govore u Marburgu. Vjerojatno neću razumjeti ni riječi. - Zapravo je to francuski - rekla je Kate. - Francuski? Učio sam to na Etonu - nastala je stanka. - Više--manje... mislite li da će tako

govoriti na večeri? - Prevodit ću bude li potrebno - rekla mu je Kate, pomislivši kako je dobro što je došla umjesto

Victorije, koja nije znala ni riječi francuskog. Srećom, ona ga je učila prije nego što joj je otac umro. - Znate li išta o prinčevoj sviti?

No Algie nije znao ništa o rodbini s majčine strane i, kako se činilo, nikada se nije ni potrudio saznati.

Jelo je bilo posluženo u ugodnoj prostoriji koja je, iako ju je Berwick nazvao "malim dnevnim salonom", bila veća od ijedne odaje u kući Yarrow.

Sam je princ, dakako, sjedio na čelu stola. Nosio je izrazito tamnoplavo svečano odijelo preko ljubičastog prsluka sa zlatnim pucetima. Zapravo bi njena vlasulja i njegov prsluk izvrsno pristajali zajedno. Sve u svemu, izgledao je veličanstveno i bezobrazno bogato. I kao netko tko se dosađuje.

Kate ne bi imala ništa protiv da ga promatra s pristojne udaljenosti, i bila je prilično užasnuta kad je otkrila da će sjediti s prinčeve desne strane. Sjela je osjećajući se pomalo neugodno, bolno svjesna svoje dijamantne ogrlice i dijamantima optočenog češljića. Bila je sva nakićena, kao kći bogata građanina, koja se gura u društvo s nadom da će naći imućna supruga.

Što ona, podsjetila se, nije bila. Njezin je otac bio mlađi sin grofa. Grofa. I nije važno što joj je otac umro ne ostavivši joj miraz, ili što se oženio ženom na zlu glasu, ili što...

Ili što ju je otac na svaki mogući način razočarao. Krv je krv. Ja sam unuka grofa, govorila je sama sebi.

S tom mišlju podigla je bradu i ispravila ramena. Princ je razgovarao s gojaznom damom sa svoje lijeve strane, koja je vrlo gorljivo raspredala o... nečemu. Kate se naprezala da čuje, samo kako bi otkrila da dama govori na njemačkom, a on joj odgovara na francuskom. Gospodin s njene desne strane bio je zauzet, pa je grickala svoju ribu i slušala prinčeve odgovore na francuskom.

Dama je nešto rekla, a princ je njenu opasku prokomentirao kao malo vjerojatnu. Na to mu je dama odgovorila, a potom je i princ počeo govoriti na njemačkom, pa ga je Kate pogledala ispod trepavica, jer nije razumjela dovoljno da bi mogla prisluškivati.

Prvo što se kod njega moglo uočiti jest to da je bio princ. To mu se jasno vidjelo na licu. Nije to mogla jednostavno nazvati ohološću, iako je sigurno bio prilično ohol, pomislila je, primijetivši grubu liniju njegove vilice.

Činilo joj se da to više ima veze s činjenicom što je djelovao tako dominantno, kao da nikada u životu nije naišao na nešto što, kada bi to zatražio, ne bi mogao dobiti. Na trenutak je razmišljala o tome. Princ se nikada ne bi našao u položaju da radi ono što je ona proteklih godina morala raditi. Sjetila se trenutka kad je pomagala pri dolasku teleta na svijet, što je bio osobito smrdljiv i neugodan zadatak.

Princ ne bi u ovome trenutku imao tri psića zaključana u odaji. Princ... Pojela je još jedan zalogaj ribe. - O čemu razmišljate? Glas mu je bio baršunast i dubok, s jakim naglaskom.

~ 37 ~

- Razmišljam o ribi - odgovorila mu je Kate neiskreno. I on je to znao. Bilo je nešto vražje u tim očima, kojima nije promakla njena mala laž. - Pomislio

bih - rekao je - da razmišljate o meni. Sve ono englesko u njoj ustalo je u znak prosvjeda na tu bezobraštinu, na to što je imao drskosti

tako što uopće reći. - Ako bi vas to usrećilo - rekla je slatko - doista je tako. - Sada zvučite kao upravitelj mog dvorca. - Ah, Berwick je Englez? To je u njemu pobudilo zanimanje. - Igrom slučaja, Berwick je odrastao sa mnom i znam ga cijeli

život. Ali što bi to značilo da je Englez? Kate je slegnula ramenima. - Mi nikada ne pitamo ljude razmišljaju li o nama. - Zašto ne? Budući da me to ne možete pitati, reći ću vam da sam ja razmišljao o vama. - Stvarno - Kate je to izgovorila sa svom hladnokrvnošću s kojom se znala obraćati pekaru kad

bi joj previše zaračunao kruh. - Vaša vlasulja - rekao je, još jednom joj se osmjehnuvši postrance jednim od onih svojih

zločestih osmijeha. - Nikada nisam vidio ljubičastu vlasulju. - Zacijelo ne putujete često u London - rekla mu je. - Ili u Pariz. Vlasulje u boji posljednji su

modni krik. - Mislim da biste mi bili draži bez vlasulje. Kate si je govorila da šuti, ali to naprosto nije mogla. - Nije mi jasno zašto mislite da su vaše

sklonosti u vezi moje frizure od ikakve važnosti. To bi bilo jednako neobično kao kad biste pretpostavili da mene zanima vaša kosa. - Zanima li vas?

Drskost tog čovjeka nije imala granica! Kate je osjetila sav jad i ljutnju razvlaštene dame. Samo zato što je princ, očito je pretpostavljao da su njime svi opčinjeni.

- Ne - odgovorila mu je odrješito. - Vaša je kosa samo... kosa - letimično ju je pogledala. - Prilično neodržavana i malo preduga, ali treba imati razumijevanja za čovjeka kojega moda očito ne zanima, i koji ne putuje u London.

Nasmijao se, a čak mu je i smijeh imao pomalo egzotičan prizvuk, baš kao i naglasak. - Stekao sam dojam tijekom našega prvog susreta da vam se ne sviđa. Budući da smo iscrpili temu svojih frizura, gospođice Daltry, smijem li vas pitati kako vam se sviđa Lancashire?

- Čini se prilično ljupkim - odgovorila je Kate. A zatim, prije nego što se uspjela zaustaviti, upitala je: - Po čemu se razlikuje od vašeg Marburga?

Naravno da se nasmiješio. Učinila je ono što je i bilo za očekivati, skrenula je razgovor na njega. U oči joj se uvukao tračak prijezira, ali sumnjala je da je to mogao opaziti. Muškarci poput njega nisu smatrali da bi mogli biti predmet poruge.

- Ovdje je mnogo zelenije - odgovorio je. - Palo mi je na pamet, dok sam jahao, da je engleski krajolik zapravo sušta suprotnost Englezima.

- Kako to? - netko joj je, dok nije gledala, odnio ribu i zamijenio je drugim tanjurom, zbog čega je posumnjala da je to jedna od onih večera o kojima je samo čitala, s dvadeset četiri slijeda i petnaest slastica za kraj. Uistinu kraljevski stol.

- Englezi su tako suzdržani u vezi svoje plodnosti - rekao je osmjehnuvši joj se. - Za razliku od biljaka koje pršte reproduktivnim žarom.

Kate je zabezeknuto zinula. - Vi... vi ne biste smjeli sa mnom o tome pričati. - Kako je ovaj razgovor za mene poučan. Priroda očito spada u istu kategoriju kao i kosa: o njoj

se u Engleskoj ne smije raspravljati u vrijeme objeda. - Raspravljate li o plodnosti i s mladim dama u Marburgu? -upitala je potiho za slučaj da je jedra

postarija dama preko puta nje načula pitanje.

~ 38 ~

- O, raspravljamo o svim vrstama plodnosti - odgovorio je. - Znate, dvor naprosto pršti od

strasti. Većinom je kratka vijeka, ali tim intenzivnija zbog svoje kratke prirode. No to trenutačno nije slučaj na dvoru mog brata.

Premda ne želeći, Kate je bila očarana. - Zašto, zaboga, nije? Je li veliki vojvoda na neki način obuzdao svoj dvor? Djelujete tako... - još jednom se uhvatila kako to čini. Nije bilo na njoj da iznosi mišljenje o muškarcima njegova ranga.

- Baš bih volio znati kako to djelujem. No iz straha da ćete me prekinuti, reći ću samo to da je prošle godine moj brat na dvor primio krajnje pobožnog propovjednika i taj je čovjek u roku od svega tjedan ili dva uspio uvjeriti većinu dvorjana da se odreknu svih nestašluka koje crkva ne odobrava.

- Pretpostavljam da ste vi bili iznimka - rekla je. A zatim je shvatila da mu je dala priliku da opet govori o sebi. Zacijelo je to bio dar koji se daje prinčevima: svaki razgovor skretati na njih.

- Pokazalo se da sam otporan na retoriku redovnika Prancea - rekao je nacerivši se. - Što je ispalo kobno za mene, posebno kad je postalo jasno da moj brat Augustus misli kako su redovnikove ideje bile, recimo to tako, božanski nadahnute.

- Što je konkretno redovnik Prance predlagao umjesto nestašluka? - Osobito ga je uznemiravalo ono što je nazivao "ženskom prijevarom", što je u osnovi

podrazumijevalo sve što su žene i muškarci mogli raditi zajedno. Stoga je u salonu postavio ploču s nekom vrstom bodovnog sustava. Nagrada je bila, sasvim prirodno, vječni život.

Kate je mozgala o tome dok je jela srnetinu. - Sličnu sam retoriku čula s propovjedaonice. - Da, ali svećenici znaju biti tako nejasni... tu i tamo se dotaknu bisernih vrata ili možda oblaka.

Redovnik Prance smjelo je zagovarao ono u što je vjerovao; njegova su obećanja bila prilično određena. Štoviše, njegov bodovni sustav dopuštao je osvajanje malih nagrada za učenje dijelova iz Biblije napamet.

- U čemu su se sastojale te nagrade? - Pravo na nošenje srebrom protkane haljine umjesto obične bijele bilo je osobito omiljeno među

damama. Zapravo, pitanje mode bilo je iskušenje kojemu nisu mogli odoljeti oni koji bi inače bili skloni nevjerovanju. Na dvoru se to prometnulo u pravo natjecanje, koje je postalo intenzivnije kad je pristao dati dodatne bodove onima koji su javno recitirali svoje stihove.

- I ja svoje pse dresiram po sličnoj metodi - rekla je Kate. - Naravno, ja kao krajnju nagradu koristim sir umjesto raja, ali njima je to najvjerojatnije ista stvar.

- Da, vjerojatno sam zato i bio promašen slučaj. Ne volim sir. Opet se vraćamo na njega, pomislila je Kate. Pojela je još jedan zalogaj, radije negoli da se vrati na njegovu omiljenu temu.

- Nimalo vas ne zanima kakvi su konkretno bili moji propusti? - ustrajao je. - Nemam cijelu noć - odgovorila je, osmjehnuvši mu se. - Ako ne biste imali ništa protiv, radije

bih čula više o dvoru vašega brata. Jesu li se svi revno pokorili tom sustavu? - Pokušali su, nakon što je Augustus pokazao žarko zanimanje. Tako je to na dvoru. - Zvuči zamorno. - Priznajem, Augustusova novopronađena pobožnost bila je promašen slučaj. Ali vidite kako je

dobro ispalo: sa svog je dvora protjerao sve koji nisu pokazivali očekivano oduševljenje, i tako sam ja završio ovdje.

- Funkcionira li i vaš dvor po istom načelu? - Moj? Ja nemam dvor. Ogledala se. - Visoki kameni zidovi i tapiserije koje su zacijelo potjecale iz vremena same

kraljice Elizabete. Krasno dvorište. Mnoštvo sluga. Rekla bih da sam u dvorcu! - smatrajući da je time sve rekla, osmjehnula se lakaju koji joj je stajao zdesna. - Da, gotova sam sa srnetinom, hvala.

- Dvorac nije isto što i dvor - rekao je princ. - Zaboga, Vaša Visosti - obratila mu se ljupko. - Naravno da ste u pravu, Vaša Visosti - bilo je

zapravo prilično zabavno vidjeti kako mu se vilica malo stisnula. Siroti princ... očito je toliko navikao da ljudi ljube tlo pod njegovim nogama da se nije mogao čak ni našaliti.

~ 39 ~

- Dvor ima korisnu svrhu - istaknuo je. - Kralj ili veliki vojvoda, kao u slučaju mojega brata,

vlada svojim posjedima. Ja nikime ne vladam, gospođice Daltry. Stoga ovo nije dvor. - Onda ste dvostruko sretni. Uopće se ne morate brinuti jeste li korisni ili ne - odgovorila mu je. - Pretpostavljam da biste rekli da nisam? - Sami ste rekli da ste princ bez podanika. Naravno da niste korisni, ali teško da je to vaša

krivnja. Sve je to pitanje podrijetla, a vi zahvaljujući svome, Vaša Visosti, nikada ni ne morate biti korisni. Ili razmišljati o cijeni ičega, što smatram još boljim naslijeđem.

- Vjerujete da princ ne zna cijenu ničega? - bilo je nešto u njegovu osmijehu, nešto pomalo mračno i podrugljivo, zbog čega se Kate odjednom pitala nije li možda pretjerala, praveći se pametnom.

- Očekivala bih - rekla je obzirnije - da znate vrijednost mnogočega, ako ne i njihovu cijenu. Zurio je u nju neko vrijeme, a zatim joj se malčice približio. - Čuo sam negdje da je cijena žene,

draga moja gospođice Daltry, veća od cijene rubina. Ili je to cijena dobre žene? Baš šteta što redovnik Prance nije ovdje da riješi tu dilemu.

- Doista je riječ o cijeni dobre žene - rekla mu je. Princ joj se nasmiješio proračunatim, tigrastim osmijehom kojim je vjerojatno zavodio

tvrdoglave dame. - A jeste li vi dobra žena? Uzvratila mu je istom mjerom, nježno mu se osmjehnuvši kao što se osmjehuje zaluđenom

djetetu. I za slučaj da nije dobro razumio, potapšala ga je po ruci. - Ako vam smijem dati savjet, damu se nikada ne pita da si sama odredi cijenu. Ako već morate pitati, odgovor će uvijek biti više nego što si možete priuštiti.

Stariji muškarac s njene desne strane u tom je trenutku okrenuo glavu. - Molim vas, pričajte mi još o svom ratnom muzeju - rekla mu je Kate. - Uvijek sam smatrala da boce za mlijeko imaju mnogo više namjena. Ne, ne, ništa ne prekidate. Njegova Visost i ja nasmrt dosađujemo jedno drugome.

Gabrielu je došlo da prasne u smijeh dok je trepćući gledao u potiljak gospođice Daltry. Tako mu je i trebalo što je naprečac zaključio da sve žene žele biti princeze. Ili da će se svidjeti svakoj Engleskinji samo zato što je princ.

Ova je Engleskinja u tren oka zaključila da je glupan pun sebe. Vidio joj je to u očima, u načinu na koji je spustila pogled iznad svojega ravnog malog nosa.

Možda joj je nos bio malčice predug. Nije li Dimsdaleova zaručnica navodno trebala biti rasna ljepotica? Njemu se nije takvom činila. Primjerice, pod očima su joj se kočili tamnoplavi podočnjaci. Ljepotice bi trebale imati sjajnu kožu boje breskvina cvijeta.

Dvorska bi dama imala visoko počupane obrve... njene su se nadvijale gotovo tik iznad očiju, naglašavajući ih. Prilično izuzetnih očiju, morao je priznati. Pristajale su njenoj smiješnoj ljubičastoj vlasulji.

Drugo pitanje: kakve joj je boje bila kosa ispod vlasulje? Po obrvama bi se moglo zaključiti da je bila topla smeđa, možda kestenjasta. Možda je imala kratko ošišanu frizuru, što je mrzio, ali ju je lako mogao zamisliti na njoj. To bi joj istaknulo jagodice i...

Čuo je svoju tetku kad je zlokobno pročistila grlo. Što je to, pobogu, radio? Možda je Wick bio u pravu i on je opsesivno razmišljao o zaručnici svojega nećaka jednostavno zato jer se bojao vlastite.

Tatjana je vjerojatno imala savršen mali nos. I nježne oči koje bi ga gledale s odobravanjem. Htio-ne htio, glavom mu je proletjela misao: gospođica Daltry bila je utjelovljenje privlačnosti. No, je li bila i poslušna? Okrenuo se prema svojoj tetki široko se osmjehnuvši. Nikada.

~ 40 ~

DVANAEST

Zar doista planirate leći u krevet? - upitao je Algie, kad se zabava napokon preselila u salon. - Znam da niste baš često izlazili, ali još je jako rano.

To da nije baš Često izlazila dobro je opisivalo Katein život u Marianinoj kući. - Vi ostanite ovdje - rekla mu je. - Što sam manje u društvu, to bolje. Čini se da je gospodin Toloose proljetos upoznao Victoriju. Imali smo sreće što se nije uvrijedio kad sam ga maloprije slučajno ignorirala.

Algie je slegnuo ramenima. - Za svaki slučaj, trebate se svima smješkati. Bitno je da je princ prilično zadovoljan vama. Tko bi pomislio da će doći toliko ljudi? Lord Hinkle mi je upravo rekao da sav mondeni svijet umire od znatiželje da dozna nešto više o mom ujaku.

Način na koji je rekao mom ujaku bio je potpuno drugačiji sada kad je napokon upoznao dotičnog čovjeka. Kate je stekla dojam da bi Algie godinama na večerama mogao koristiti svoju vezu s plemstvom.

- Vidjet ćemo se sutra ujutro - rekla mu je, okrenuvši se prema vratima salona. Prostorija sada bijaše ispunjena, a zrak je vrvio žamorom petnaestak istovremenih razgovora. Kate je gotovo već bila na vratima kad joj je neobična žena prepriječila put.

Imala je vjerojatno četrdeset godina, a izgledala je predivno na neki bujan, raskošan način. Za razliku od većine žena u prostoriji, kosa joj nije bila podšišana, nego ju je skupila na vrhu glave i potom napudrala u boji jagode. Oštro je odudarala od njenih tamnoplavih očiju, ali je učinak bio nekako čudesan.

- Ti! - rekla joj je. Kate se pokušala provući postrance, ali je stala čim joj se žena obratila. - Znam te. Nije joj mogla reći "Zacijelo znate moju sestru", pa je namjestila prilično budalast osmijeh i rekla:

- O, pa naravno, kako ste? - Ne znam te otud... - rekla je žena nestrpljivo, mašući draguljima optočenom lepezom. - Čekaj,

ti si... Ti si... Kate se naklonila. - Ja sam gospođica... - Naravno! Pljunuti si Victor. Kakav vražji skot je to bio - ovo zadnje je izgovorila od milja. -

Imaš njegov nos i njegove oči. - Poznavali ste mog oca? - upitala je Kate, pomalo zamuckujući. - Poprilično dobro - odgovorila je žena, nacerivši se. Bila je to vrsta osmijeha kakvu se ne bi

očekivalo od dame tako očito otmjena roda. - A ti si Katherine. Kako to znam, možda se pitaš? Kate je odjednom zabrinuto shvatila da je bilo tko mogao čuti njihov razgovor. - Zapravo... -

počela je, ali ju je žena prekinula. - Zato što sam ti ja kuma, eto zašto! Blagi Bože, kada je to bilo. Grozno kako godine prolaze.

Zadnji put kad sam te vidjela bila si tako mala, punašnih obraza i velikih ušiju - približila se da je bolje promotri. - A vidi te sad. Izgledaš baš poput svog oca, iako ti, dušo, ta vlasulja ne pristaje, ako mi ne zamjeraš što ti to govorim. Imaš sreće što imaš njegove oči; za ime Božje, nemoj ih uparivati s ljubičastom vlasuljom.

Kate je osjetila kako joj je vrat porumenio, ali njena kuma - njena kuma? - nije završila s proučavanjem. - I ti umetci sprijeda ne čine ti bogzna kakvu uslugu. Preveliki su. Čini se kao da ti s vrata vise dvije vrećice nabujka.

Sad su joj i uši porumenjele. - Upravo sam na odlasku - rekla je Kate, još jednom se naklonivši. - Ispričajte me.

~ 41 ~

- Jesam li te uvrijedila? Izgledaš malo uzbuđeno. To je ono što je Victor uvijek držao pod

kontrolom: svoj temperament. Ni nad čim drugim nije imao nikakvu kontrolu, ali nikad ga nisam vidjela da je izgubio prisebnost, čak ni kad je bio pijan.

Kate je trepnula. Biopij... - Opet sam te uvrijedila - rekla je njena kuma zadovoljno. - Pođi sa mnom. Idemo u moje odaje.

Batler me smjestio u jedan od tornjeva, gdje je naprosto božanstveno, baš kao da se nalazim u oblacima, osim što golubovi seru po prozorima.

- Ali... ja ne znam... kako se vi zovete? - Kate ju je napokon upitala. Žena je podigla jednu savršeno oblikovanu obrvu. - Zar ti otac nikada nije pričao o meni? - Bojim se da je umro prije no što je imao priliku. - Stari nitkov - rekla je ona. - Zakleo se da će ti reći sve o meni. Ja ću ti ispričati cijelu priču, ali

ne ovdje. Dvorac je pun ljudi koji žude za tračem da bi ga što prije mogli proširiti. Nema potrebe dolijevati ulje na vatru.

Kate je ostala prisebna. - A vi ste? - Ledi Wrothe, iako me slobodno možeš zvati Henry, što je skraćeno od Henrietta. Ono tamo je

Leominster, moj muž, koji se upravo opija s princem od Wurttemberga. Jadni Leo jednostavno ne može podnijeti da čaša brendija mirno prođe kraj njega - ispružila je ruku i uhvatila Kate za zapešće. - Dosta je bilo upoznavanja; pođimo.

Vodila je Kate stubama, zatim kroz hodnike, potom su se popele još nekoliko stuba, da bi je najzad uvela u svoje odaje, gdje ju je posjela na krevet i skinula joj vlasulju. - Imaš kosu na Victora. Prava si ljepotica.

Kate se osjećala kao da je kakav vihor stigao niotkud, podigao je i spustio u sobu u tornju. - Jeste li dobro poznavali mog oca?

- Skoro sam se udala za njega - hitro je odgovorila ledi Wrothe. - Samo što me nikada nije zaprosio. Još se sjećam kad smo se prvi put sreli. Bilo je to u kazalištu Fortune, tijekom stanke na predstavi Otela. Odmah sam znala da bih rado glumila Dezdemonu ako bi on bio mletački crnac.

- Je li tamo bila i moja majka? - upitala ju je Kate, preplavljena naglim osjećajem odanosti prema svojoj sirotoj majci, prema kojoj, čini se, obzira nije imala ne samo Mariana, nego i ledi Wrothe.

- Ne, ne, tada je još nije poznavao. - Oh - reče Kate, osjetivši se bolje. - Tako smo krasno očijukali - rekla je ledi Wrothe, a lice joj je poprimilo sanjarski izraz. - Ali

tvoja je majka već bacila oko na njega i u nekoliko je mjeseci njen otac - tvoj djed - upecao Victora kao polumrtvu pastrvu. Victor je, naime, bio nevjerojatno siromašan - objasnila je.

- Oh - ponovila je Kate. - Srećom za njega, bio je zgodna muškarčina, s tom svojom tamnom svilenkastom kosom i

očima poput tvojih, a zatim one jagodice... da su okolnosti bile drugačije, udala bih se za njega u tren oka.

Kate je kimnula. - Naravno, bio bi mi nevjeran i onda bih mu pucala u intimni dio tijela - zamišljeno je rekla ledi

Wrothe - tako da je dobro i ispalo. Kate se i protiv volje zahihotala. No bilo je pogrešno, naprosto pogrešno, smijati se slušajući o

očevoj neobuzdanoj nevjernosti. - Jednostavno si nije mogao pomoći. Neki su muškarci takvi. Pretpostavljam da si upoznala

princa? On je jedan od njih. Nijedna ga žena neće moći zadržati u kući i, premda je divno s njima se zabavljati, najbolje ih je izbjegavati. Udavala sam se tri puta, dušo, pa znam.

- Znači da je moj kum umro - kazala je Kate. - Moja sućut. - Davno je to bilo - odvratila je ledi Wrothe. Zatim joj se iskosa tajanstveno osmjehnula. - Tvoj

otac i ja... on...

~ 42 ~

- Bili ste u ljubavnoj vezi - rekla je Kate rezignirano. - A ne. Možda bi za oboje bilo bolje da jesmo. Bili smo mladi i ludi kad smo se upoznali, što

je značilo da se samo razgovaralo o ljubavi i ružama, a ne o krevetima. A i Victor se nije mogao oženiti mnome jer nisam imala dovoljno velik miraz.

Što je više otkrivala o svom ocu, to joj se manje sviđalo što je čula. - Klasična priča o Romeu i Juliji - kazala je ledi Wrothe - ali bez sveg onog ubadanja i trovanja,

hvala na pitanju. Umjesto mnome, tvoj se otac oženio tvojom majkom i tu je našoj priči bio kraj. -Jeste li i nju poznavali? Ledi Wrothe je sjela na stolicu ispred toaletnog stolića, pa joj Kate nije mogla vidjeti oči. - Tvoja

majka nije bila dovoljno jaka da bi se tijekom sezone propisno predstavila društvu, pa je nisam ni upoznala sve do tvog krštenja.

- Pitala sam se kako su se moji majka i otac uspjeli upoznati, s obzirom na to da mi je majka tako često bila prikovana za krevet - priznala je Kate.

- Oh, pa i nisu. Vidjela ga je kako hoda Hyde Parkom i raspitala se kako se zove. Nakon toga je sve preuzeo njen otac.

Saznavši to, Kate se još više snuždila. - Dakako, i ja sam se udala - rekla je ledi Wrothe, okrenuvši se da opet može vidjeti Kate. - Ne

smiješ misliti da sam cijelo vrijeme tugovala. Zaljubila sam se u svog muža i usuđujem se reći da se jednako tako i Victor zaljubio u tvoju majku. Tijekom godina povremeno smo se viđali. Ali nikada, moram to odmah reći, potajno.

Kate je kimnula. - Nekoliko godina poslije plesala sam s njim u Vauxhallu. Tad sam netom bila izgubila još jedno

dijete; nikada nisam mogla izgurati trudnoću do kraja. Plakala sam mu na ramenu kao kišna godina.

Kate bi je bila potapšala po ruci, ali ledi Wrothe nekako nije bila jedna od onih žena koje se tako tješilo.

- Sljedeće čega se sjećam, Victor je sve uredio tako da ja i moj prvi muž budemo tvoji krsni kumovi.

Kate se slabašno osmjehnula. - Htjela sam ga ubiti. O, naravno da smo obavili svoju ulogu na obredu. Kako smo

mogli odbiti? Ali bila sam tako ljuta na njegovu sljepoću, na to što je mislio da će kumstvo njegovu djetetu s tvojom majkom nekako nadoknaditi gubitak vlastita djeteta. I od sve djece baš njegovu djetetu!

- Moj otac nije bio osobito uviđavan - rekla je Kate, sjetivši se kako joj je razdragano rekao da će u dom dovesti maćehu, u trenutku dok je još uvijek oplakivala majku. - Ali sigurno je imao dobre namjere?

- Naravno... ali u to sam vrijeme bila tako utučena zbog gubitka još jednog djeteta da to nisam uviđala. Bojim se da sam nakon obreda prestala misliti na tebe. Štoviše, shrvana krajnjim očajem pravila sam se da ne postojiš. Ali, evo te, tu si!

Što je podsjetilo Kate. - Zapravo nisam ovamo došla kao ja - priznala je. - Zaista? - ledi Wrothe je bacila letimičan pogled na svoj odraz u zrcalu, a zatim si refleksno

napudrala nos. - Kamo sreće da ni ja nisam. Katkad sam tako umorna od Lea. Voljela bih biti netko drugi, no ako bi to značilo da moram nositi ljubičastu vlasulju, dobro bih promislila.

- Ljubičasta vlasulja je dio krinke - rekla je Kate. - Ovdje glumim svoju polusestru Victoriju, koja... - i tada je ispripovjedila cijelu priču, u velikoj mjeri stoga što ledi Wrothe nije pokazivala ni trunku suosjećanja, nego je samo kimala glavom i govorila stvari poput: - Victor, uvijek je bio na svoju ruku - tonom koji nije zvučao kao da ga osuđuje, nego kao da samo utvrđuje činjenicu.

~ 43 ~

Zatim je lijepo sažela cijelu situaciju. - Znači, trenutno glumiš Victoriju, zaručenu za glupana po

imenu Algernon, koji te dovukao ovamo jer mu treba prinčev blagoslov za vjenčanje do kojega mora doći jer je Victoria jednako laka kao i majka joj.

- To zvuči kao da je razvratnica - pobunila se Kate. - Ona to nije, samo je zaljubljena. - Zaljubljena - rekla je ledi Wrothe mrzovoljno. - Za Boga miloga, nemoj se nikada zaljubiti prije

nego što se udaš. To samo stvara preveliku zbrku, a posljedice su katastrofalne. Jedini put kad sam se zaljubila a da nisam bila u braku bilo je u tvog tatu, a to je bilo stoga jer se nisam mogla zaustaviti, iako sam se svim silama odupirala.

Kate se nasmijala. - Ne namjeravam se zaljubiti, ledi Wrothe. - Henry. - Ne mogu vas zvati Henry - usprotivila se Kate. - Zašto ne? Jer sam prestara? - Ne... Mislim... - Dovoljno sam stara da me se zove kako želim - reče, mahnuvši rukom ukrašenom

dijamantima. - Zaboravi ove priče o ljubavi; sve su to obične gluposti. Da smo barem Leo i ja bili u Londonu tijekom ove sezone umjesto na kontinentu. Bila bih upoznala tvoje razvratne rođake i tražila ih da mi kažu gdje mi je kumče. U svakom slučaju, pravo pitanje je za koga bi se ti trebala udati. Naravno, nakon što prođe ovaj mali igrokaz.

Kate je osjetila veliko olakšanje u grudima. Bilo je nešto kod Henry što joj je ulijevalo sigurnost: imala je raskošne obline s bujnim bijelim njedrima, ali njene velike plave oči bile su mirne. Moglo joj se vjerovati.

- Nećeš se valjda rasplakati? - sumnjičavo ju je upitala Henry. - Ne podnosim suze. - Neću - odgovorila je Kate. - Za koga se, onda, želiš udati? Vjerujem da ne kaniš sestri ukrasti Algernona. Ne zvuči mi baš

kao neka partija. - Znam za koga bih se željela udati - odgovorila je Kate spremno. - Hoću reći, ne znam tko bi to

točno bio, ali znam kakav bi trebao biti. Netko poput mog oca, ali drugačiji od njega, ako me razumijete. Često ga nije bilo kod kuće, a ja bih radije nekoga tko voli život na selu. Voljela sam našu kuću. Lijepa je i velika koliko treba biti, dovoljno za mnogo djece.

- Želiš nekog poput svog oca, ali da ne šara okolo - rekla je Henry, dirnuvši u samu srž problema. - Victor je imao lijepo imanje, zahvaljujući mirazu tvoje majke, ali ništa...

- To bi mi bilo sasvim dovoljno - prekinula ju je Kate. - Ne želim se udati za grofa ili nekoga takvog. Ne bih imala ništa protiv kakvog vlastelina. Ili čak trgovca koji bi rado došao živjeti na selo.

- Neće se moje kumče udati za trgovca - izjavila je Henry. -Pobogu, djevojko, ti si unuka jednoga grofa. A majka ti nije bila nekakva seljančura, premda je i bila osuđena na krevet. Bila je dama, a to si i ti.

Kate godinama nije bila dama, svakako ne otkako joj je otac umro a Mariana je premjestila u potkrovlje. Osjetila je kako joj se grlo steže. - Oprostite - rekla je. - Ipak ću zaplakati.

- No, dobro, događa se i najboljima od nas - rekla je Henry stoički. Ustala je i otišla do maloga srebrnog poslužavnika te u čaše natočila svijetli liker. - Ja sam se pošteno isplakala nakon tvojega krštenja. Znaš, bila sam potpuno uvjerena da si trebala biti moje dijete.

- Stvarno? - Kate je obrisala suze i pokušala se usredotočiti. - Nakon toga sam okrenula leđa Victoru i nikad više s njim nisam razgovarala - dodala je,

pomalo osorno - ali nisam prestala misliti na njega, đavla jednog. - Žao mi je - rekla je Kate. - Kako ispada, nije bio osobito moralna osoba. Rado bih da mi muž

bude potpuno različit u tom pogledu. - Evo, popij malo likera - rekla je Henry, iskapivši svoje piće. -Posvuda ga nosim sa sobom jer je

to jedina vrsta pića koju Leo ne voli, pa postoji šansa da će mi ga i idućeg dana malo ostati. Kate je otpila gutljaj. Imao je okus po limunima te oštar i opor miris.

~ 44 ~

- Limoncello - zadovoljno je rekla Henry. - Nije li divan? Saznala sam za njega od čovjeka kojeg

sam jednom upoznala u Sorrentu, lorda Manina. Čovjeka sam ostavila, ali sam zato sa sobom donijela limoncello i otada je uz mene.

- Dakle, želiš kreposna gospodina s lijepim imanjem. To barem ne bi trebao biti problem. I ja sam išla tim putem, iako moram priznati da ja odabirem muškarce koji imaju kudikamo više od lijepog imanja. A ako i treba biti kakvog šaranja, ja sam ta koja to čini. Tako sam sigurna da nitko neće biti povrijeđen.

Kate je otpila još malo limoncella te se počela smješkati svojoj kumi. Bila je tako duhovita i iskrena. - Ja nemam miraz - rekla je. - Odnosno, imam malu ušteđevinu koju mi je ostavila majka, ali to nije mnogo.

Henry je odložila praznu čašu. - To ne zvuči dobro, Katherine. Zovu li te Katherine? Nekako ti baš ne pristaje, kao ni ime Victoria. Otac me zvao Kate.

- Sjajno. Naravno. Dakle, kakve su to budalaštine oko tvog miraza i, kad smo već kod toga, što ti se dogodilo? Upravo mi je sinulo da su ti najmanje dvadeset tri godine. Pa zašto onda nemaš barem dva ili tri uplakana derišta na koljenu? Dovoljno si skromna u svojim željama, a i lijepa si.

Kate je iskapila sadržaj čaše. - Kao što sam vam rekla, moj otac se ponovno oženio, ali je nedugo nakon toga umro. A sav je svoj novac ostavio novoj supruzi.

- To je baš jedna od gluposti za kakvu je Victor bio sposoban. Vjerojatno je propustio sastaviti oporuku. Ali njegovo je imanje bilo sitnica... ništa u usporedbi s onim tvoje majke.

Kate je zinula od čuđenja. - Molim? Henry se pospano nasmiješila, ali oči su joj sjajile. - Nikada ti nije rekao? - Rekao što? - Da ti je majka bila nasljednica. Tvoj ju je djed htio udati, pa je novcem privukao tvog oca, koji

je, pa... bojim se da se Victor samo želio dokopati njezinih gvineja. - Zacijelo ih je potrošio - rekla je Kate onemoćalo. - Jer imam samo tu malu ušteđevinu od

majke. Ako ih i nije potrošio, sigurno je to učinila moja maćeha. - Ne znam - rekla je Henry sumnjičavo. - Kako bi se ona domogla tog novca? Nejasno se sjećam

da se Victor požalio na to da ga se nije mogao dočepati. Naložit ću Leu da to ispita. - Čak i ako ga je Mariana nezakonito stekla - rekla je Kate - ja tu ništa ne mogu učiniti. Nije mi

draga, ali... - Nije ni bitno - prekinula ju je Henry. -Nije? - Tvoj te otac povjerio meni, Kate. I premda tad nisam znala cijeniti dar koji sam dobila, sad

imam drugačije mišljenje - Henry se nagnula naprijed i na sekundu položila dlan na Katein obraz. -Željela bih ti biti prava kuma, ako ne bi imala ništa protiv.

Kate se opet zamutilo pred očima. - Bila bi mi velika čast. - Odlično! - uskliknula je ustavši. - A sada moraš poći jer sam otkrila da, ako ne legnem prije

ponoći, ujutro sam nemoguća. Nema u tome ništa loše, no kako Leo dolje pije brendi, bit ćemo oboje takvi. A to je dvoje ljude više no što ovaj dvorac može podnijeti.

Kate je također ustala a onda na trenutak oklijevala. - Dođi ovamo - promuklo je rekla Henry, ispruživši ruke. Kateina je majka bila mršava kao čačkalica i mirisala je na limune; Henry je bila sva zaobljena i mirisala je na francuski parfem. Ali prvi put otkako joj je mati umrla, Kate se osjećala sigurno.

~ 45 ~

TRINAEST

Kad se Kate vratila u sobu, pogledavala je uže sa zvonom kojim je trebala pozvati Rosalie da je spremi za spavanje, premda joj se uopće nije spavalo.

Mislima su joj jurile slike, sjećanja na majčino žalosno lice pri pogledu na njena oca, na očevu pristojnu ljubaznost prema svojoj ženi. Je li bilo moguće da je tada još bio zaljubljen u Henry? Ili se već bio zaljubio u Marianu?

Osjećala se rastrzano između majčine i Henryne tuge, između romantike mladenačke ljubavi i ljutnje na oca koji si je dopustio da bude kupljen.

Najzad je odlučila izvesti pse u šetnju. Umirila je Cezara netremice zureći u njega, a zatim mu, kad je napokon prestao lajati, dala komadić sira.

U velikom salonu još su gorjela svjetla kad je ušla u unutrašnje dvorište, dok su je psi vukli prema naprijed. Hodala je u suprotnome smjeru, posrćući preko kamenjem popločanog tla.

Vanjsko dvorište bilo je slabo osvijetljeno, no mogao se nazrijeti niz velikih kaveza poredanih duž zida. Psi su počeli povlačiti povodce, pa se sjetila Cherryderryjeva savjeta i na trenutak zastala, dok se nisu smirili. Zatim im je svakom dala po komadić sira, te su ovoga puta stali sasvim pristojno pokraj nje.

- Budete li dobri - rekla im je - povest ću vas sa sobom u društvo - uostalom, morala je to učiniti; Victoria je sa sobom vodila pse kamo god bi išla, a Mariana je smatrala da su psi bitan dio njene krinke.

Svi su je pogledali čim je progovorila. Malo su joj se počeli i sviđati, pogotovo Freddie. Plašio se svega, od slučajne muhe do tamne sjene, no hrabrost ionako nije nužna vrlina kod pasa. Osim toga, bilo je lijepo spavati uz njega.

Kavezi bijahu zastrašujuće veliki. Svjetlost jednog jedinog fenjera obješenog na kuki na zidu nije obasjavala više od rešetki. Psi su se naglo zaustavili pred prvim kavezom, napeto njušeći mračni ograđeni prostor. Kate se zagledala unutra, no ništa nije vidjela. Osjetio se, međutim, prilično oštar vonj.

- Što je, pobogu, princ mogao držati u kavezu? - rekla je naglas. Cezar je kratko zalajao u znak odgovora, no nije skidao pogled s kaveza. Freddie joj se stisnuo uz nogu, ne pokazujući želju da sazna išta više. Posegnula je za fenjerom kadli se nečija velika ruka pojavila iznad njene i skinula ga prije nje.

- Tko je... oh! - progutala je riječ, tiho vrisnuvši. Bio je to princ glavom i bradom, doimajući se još mračnije i zamišljenije na drhtavom svjetlu fenjera. Neukrotiva mu je kosa ispadala iz vrpce, a usta su mu imala ohol izraz. Tanke usnice, rekla je u sebi, podigavši bradu. Svi znaju da se pripadnici kraljevske obitelji žene između sebe.

- U ovom kavezu držim lava - rekao je princ kao da iznosi najobičniju činjenicu. - U onom kavezu ondje je slonica, zajedno sa svojom prijateljicom majmunicom. A ondje je bila ženka noja, ali smo je premjestili u voćnjak zajedno s nekolicinom himalajskih koza - podigao je fenjer i Kate je opazila zvijer koja je drijemala u dnu kaveza. Kad ga je obasjala svjetlost, lav je otvorio jedno podrugljivo oko i zijevnuo, otkrivajući niz zuba koji su izgledali prilično učinkovito.

- Zubi zapravo i nije prava riječ za njih - primijetila je Kate. - Očnjaci - rekao je princ s užitkom. Lav je ponovno sklopio oči, kao da su njegovi promatrači bili previše dosadni da bi o njima

razmišljao. Kate je primijetila da Freddie drhti stisnuvši joj se uz gležanj, a čak se i Cezar sklonio iza nje, pokazujući prvi znak istinske inteligencije otkako ga je upoznala.

- Bolje da držite te pse podalje od kaveza - prokomentirao je princ. - Lav je jučer cijeli dan povraćao nakon što je pojeo ujakova psa.

~ 46 ~

- Ne valjda psa voli ukiseljenu hranu? - pitala je Kate. - Kakva šteta. Vaš mi je ujak rekao da je

prilično siguran da će mu se pas uskoro vratiti. - Biste li se vi vratili, s obzirom na to čime su ga hranili? - Ne bih zato skočila u kavez s lavom - istaknula je. - Sumnjam da bi vas išta nagnalo da učinite tako što nepromišljeno. Bila je to vrsta komentara kakve je mrzila, jer je podrazumijevao nešto o njenoj osobnosti - no

što točno? Sigurno nije kanila pitati princa, Njegovu Svemoguću Visost, za pojašnjenje, pa je naprosto krenula prema kavezu sa slonicom.

Slijedio ju je s fenjerom. - Slonica se zove Lyssa. Prevelika je za kavez pa joj zato pravimo otvorenu nastambu u voćnjaku. No ako je stavimo tamo, njena bi majmunica mogla pobjeći.

Majmunica je spavala uz sloničino stopalo, obgrlivši ga svojom dugom rukom. - Sumnjam. Čini mi se da se vole.

- Ako je to ljubav, ne želim s tim imati nikakve veze - rekao je princ, a oči mu se nasmijaše. - Točno znam na što mislite - rekla je Kate, nenadano se zahihotavši. - Mene nikada nećete naći

kako spavam uz nečiju nogu. - A ja sam mislio da ste do ušiju zaljubljeni u mog nećaka. - Naravno da jesam - rekla je Kate, zvučeći neiskreno čak i samoj sebi. - Ha - kazao je princ. - Ne bih volio sirotog Dimsdalea staviti u voćnjak i nadati se da će vas

samo svojim prisustvom uspjeti zadržati. Njegova je privlačnost bila pomalo zastrašujuća kad se nije ponašao prinčevski i suzdržano,

nego se umjesto toga smijao. - Algie ne bi nikada pristao da ga se stavi na ispašu - rekla je, pokušavajući smisliti veličanstveno poniženje.

No princ ju je prekinuo. - Toloose je rekao da ste bili bolesni. Što se dogodilo? Kate se na trenutak zbunila, a zatim se sjetila Victorijinog dražesno punašnog lica i svojih

koščatih obraza. - Ništa posebno - odgovorila mu je. - Osim bliskog susreta sa smrću? - Ne izgledam baš tako loše - rekla mu je odrješito. Prstom joj je podigao bradu i proučavao je. - Upale oči, usko lice koje odaje dojam iscrpljenosti.

Ne izgledate dobro. Zaškiljila je. - Strahovito ste nepristojni za jednog plemića. Očekivala bih da ste naučili biti

diplomatični u svakoj prilici. Slegnuo je ramenima. - To je zacijelo zbog vaše ljepote. Potaknula me na ovaj rijedak trenutak

iskrenosti. - Takve sam ja sreće - rekla je ljutito. - Prestanete biti diplomatični samo da biste mi mogli reći

kako užasno izgledam. Položio joj je prst na usne i ona je ušutjela. Bilo je to kao da ga je ponovno prvi put vidjela: svu

tu nemirnu energiju i blistavu putenost spojenu sa širokim ramenima i mrzovoljnim ustima. Vi, gospođice Daltry, govorite besmislice i to dobro znate. Mogu samo zamisliti kako ste izgledali kad ste na sebi imali malo više mesa, ali vi ste svejedno izuzetni.

Spustio je prst i ona je osjetila kako joj se usta krive u osmijeh, kao kad nemirno dijete dobije slatkiš kako bi se smirilo. Sada je stajao naslonjen na kavez, doimajući se zadovoljnim samim sobom, kao da je upravo riješio još jedan mali problem.

- Što radite ovdje u mraku? - upitala ga je. - Zar se ne želite vratiti da vam se još malo ulizuju? Život je kratak.

Nastupio je trenutak tišine nakon ove njene strahovito nepristojne izjave. Potom je rekao prilično sporo: - Zapravo sam izišao da vidim povraća li lav još uvijek ostatke ukiseljena psa. A Englezi se, prema mom iskustvu, ne ulizuju - okrenuo se da objesi fenjer pa mu je glas dopirao zastrt velom tame. - Kako ste upoznali mog nećaka, ako smijem pitati?

~ 47 ~

- Upoznali smo se u katedrali i odmah se zaljubili - odgovorila je Kate nakon kraće stanke,

tijekom koje je morala napregnuti mozak da se sjeti priče. - Zaljubili - rekao je princ. - U Dimsdalea. Kojega, kako sam primijetio, od milja zovete Algie.

Kao da je kakva jezerska biljka. - Da - izjavila je Kate. - U njega. - Kad biste znali što je to ljubav, sigurno se ne biste udavali za mog nećaka. - Volim Algieja - ponovila je. - Pojest ćete ga za doručak prije nego što navrši dvadesetu - rekao je hladno. - Znate da je mlađi

od vas, zar ne? Još je uvijek zelen, siroti mali vikont. A možda baš volite takve. - Odvratni ste - rekla je Kate s popriličnim prijezirom u glasu. - Drago mi je zbog vas što ste se zaručili zahvaljujući imperijalnim savezništvima, jer sumnjam

da biste sami mogli naći suprugu - bila je to čista laž jer nije mogla zamisliti ženu koja ne bi učinila sve samo da se uda za njega. Dakako, osim sebe.

Počela se udaljavati, a zatim se okrenula i zajedljivo dobacila: - Vaša Visosti. Naglo je prišao i rukom je odostraga obujmio oko struka. Bio je topao i nevjerojatno velik i

osjetila je kako mu srce kuca. Mirisao je božanstveno, kao krijesovi u noći. Mirisao je po dimu, divlje i neobuzdano.

- Recite to opet - rekao joj je, dahom joj prešavši po vratu. - Pustite me - odgovorila mu je mirno, boreći se s porivom vlastita tijela da mu se opusti u

naručju i nasloni na njega, okrene mu bradu i ponudi mu se - ponudi mu se da je poljubi? Još je nitko nije poljubio, a svakako nije željela da joj prvi poljubac bude s drskim i neposlušnim princem, uvrijeđenim zato što mu se nije ulagivala.

U glasu mu je tinjala želja. - Samo bih vas želio kušati, gospođice Victoria Daltry - usnama joj je dotaknuo vrat i leđima su joj prošli trnci.

Brzo je podigla svoju šiljastu potpeticu urešenu draguljima i naglo je spustila na mjestu gdje je pretpostavljala da mu je noga, istodobno se izvijajući i otimajući iz njegova zagrljaja.

Dovoljno su se primaknuli zidovima da ga je mogla vidjeti obasjanog svjetlošću s prozora. - Vi ste bezobraznik - procijedila je kroza zube.

- Jeste li morali biti tako nasilni? To su mi najdraže cipele - rekao je. - I mislim da nisam baš uvijek bezobrazan.

Odmaknula se od njega za nekoliko koraka. - Iako bih vas mogla žaliti zbog vaših izopačenih misli, vi imate toliko drugih osobina koje izazivaju sažaljenje da se neću ni zamarati.

- Ako sam ja bezobraznik - rekao je - što ste onda vi? - Nezainteresirana - odgovorila je odlučno. - Prgava mala goropadnica - odvratio je. Zaškiljio je i prvi put otkako ga je upoznala izgledao je ljutito. Unatoč tome, izraz njegova lica u

njoj je izazvao smijeh. - Izgledate kao trgovac kojem nije stigla dnevna isporuka krumpira. - Krumpira? - ponovio je. - Uspoređujete se s krumpirom? - Slušajte, ne možete samo tako ljubiti engleske dame kad god osjetite potrebu - rekla mu je. -

Ovamo, Cezare! Vrati se - Cezar je očito shvatio da lav spava te je ponovno počeo njuškati rešetke na kavezu. - Ne želim da postaneš lavljom večerom.

- Zašto ne mogu? Na lice mu je pao pramen kose i morala je priznati da je izgledao kao tip muškarca koji bi mogao

poljubiti koju god ženu poželi. Izgledao je naprasito i krajnje senzualno i opasno. Upravo u tom trenutku sjetila se kako ga je

Henry okarakterizirala: bio je baš poput njena oca, tip čovjeka koji nikada ne bi bio vjeran. Gorkoslatko se osmjehnula. - Zato što niste za svaku ženu - objasnila mu je, pokušavajući to reći

što ljubaznije. - Za Boga miloga, jesu li svi prinčevi ovakvi?

~ 48 ~

Promatrala ga je dok joj se približavao, no nije djelovao toliko pohotno koliko znatiželjno. - Nećete mi valjda reći da na kraljevski dvor u Marburgu ili gdje god to bilo odakle dolazite

može doći neka žena i očekivati da je poljubi koji god princ se ondje zatekne. - Naravno da ne! - Zašto biste, pobogu, onda mislili da mene smijete poljubiti? - Iskreno, zato što ste ovdje, u mraku - rekao je. Imalo je smisla to što je rekao. - Ovdje sam samo zbog svojih pasa - odgovorila mu je, braneći se. - Razgovarate sa mnom već poprilično dugo. Ovdje ste bez ikakve pratnje. Wick mi je rekao da

ste stigli samo s jednom sluškinjom koja se o vama brine. Prokleta bila Mariana što je izbacila guvernantu iz kuće. - Povela bih sa sobom u šetnju i svoju

sluškinju, ali ima probavnih smetnji - rekla mu je Kate. - Mislim da ste je zaboravili pozvati. Budite sigurni da mlade dame na dvoru nikada ne

zaboravljaju svoje sluškinje i nikada nisu same - izjavio je. - Svuda idu zajedno kao jato čvoraka. Ili čopor pasa - dodao je dok je Cezar režao na lava.

Nije mu mogla objasniti da je njena guvernanta bila otpuštena dan nakon očeve smrti, te da se stoga nikada nije naučila kretati u jatu. - Trebala sam doći u pratnji sluškinje - rekla je - ali ne smijete zato pretpostavljati da vas svaka žena želi poljubiti.

Zurio je u nju. - Ovaj je razgovor smiješan - promrmljala je Kate. - Cezare, dođi ovamo! Vrijeme je da krenemo

- pas je, međutim, ostao kod kaveza, režeći. - Suluda životinja - rekla je, uzevši ga u ruke. - Mislio sam - nastavio je princ - da bih vas mogao zavesti. Okrenula se i zinula. - Ne možete

samo tako zavoditi mlade dame! - zacičala je. - Da već nisam zaručen, razmišljao bih o tome da se vama oženim. Kate je frknula nosom. - Možete o tome razmišljati kao što biste razmišljah o tome da dobijete

ospice. Ne, ne biste o tome trebali razmišljati, niti biste uopće trebali to sugerirati. Zakoračio je i zagledao se u nju svojim dubokim tamnim očima. Negdje duboko u zakutcima

svoga uma shvatila je da mu usnice uopće nisu tako tanke. Zapravo, sasvim suprotno. - Ja sam goropadnica, zar ste zaboravili? - upitala ga je. - Pogledajte, što to uopće radite? Ta vi

ste princ. Ovo je krajnje neumjestan razgovor i ne biste ga trebali pokušavati voditi s drugim mladim damama ili ćete biti prisiljeni nekom od njih se i oženiti, najvjerojatnije nakon što njen otac u vas uperi pištolj za dvoboj.

- Vaš otac? - upitao ju je, još uvijek netremice zureći u nju. - Moj je otac mrtav - odgovorila je, osjetivši kako joj je srce čudno poskočilo. - Ali vas dvojica

imate mnogo toga zajedničkog i bojim se da me je učinio imunom na vaše osobite čari. - Da i ne govorimo o tome da ste zaljubljeni u Dimsdalea. Je li vaš otac želio da se udate za

njega? - Moj je otac umro prije dosta godina. Nije mu mjesto u ovom razgovoru. Uostalom, vi ste posve

ludi. Ne biste se mogli oženiti mnome i nije lijepo od vas poticati moja očekivanja. Što ako bih vam povjerovala? Uostalom, po svemu sudeći, oženit ćete se ruskom princezom.

- Istina je da se trebam oženiti nasljednicom - rekao je princ ležerno. - Vi ste nasljednica, po svemu sudeći. Ne želim nužno nekoga s mnogo veza. Samo želim neku bogatu - oči su mu skliznule na njeno poprsje. - Poželjnu.

Kate je još malko podigla Cezara, tako da joj je pas gotovo sakrio voštane grudi. - Ovo je najneumjesniji razgovor koji sam ikad u životu vodila - primijetila je.

- Zacijelo me vaša dob potiče na neumjesnost - rekao je. - Vodio sam mnogo neumjesnih razgovora, iako nikada, moram priznati, s djevama zrelim za udaju.

~ 49 ~

Pogodilo ju je to što je rekao, premda joj nije bilo potpuno jasno je li time mislio da je mlada ili

stara. - Priznajete li, dakle, često ženama da se njima želite oženiti zbog njihova novca? - Uglavnom razgovaramo o drugim željama. - Mogu samo zamisliti - promrmljala je. - Ovo je bilo nadasve dražesno. Samo da znate, ja nisam

slobodna za udaju. A nisam ni bogata - zakopala je negdje u sebi Henryno uvjerenje da raspolaže bajoslovnim mirazom. Bilo je to previše nevjerojatno da bi bilo istinito.

Podigao je obrvu. - Niste? Zna li to Dimsdale? Wick, čini se, misli da raspolažete izdašnim nasljedstvom.

- Dakako - odgovorila je Kate. - No Algie me svejedno voli. - Zanimljivo. Moj nećak mi izgleda kao netko tko bi na ljestvici prioriteta stavio ljubav i divljenje daleko ispod novčanih pitanja.

- Za razliku od vas koji biste to očito stavili na samo dno popisa. - Kao što biste i vi - rekao je veselo. - Znači li to da mogu izvesti pse bez straha da ćete me zaskočiti iz nekoga mračnog ugla? -

upitala ga je, spuštajući Cezara na tlo. - To bi se svakako moglo pomisliti - odgovorio je. - Ali, s druge strane, vi ste tako neobično lijepi

- i dok je Kate još uvijek razmišljala o tom komentaru, ozbiljno ju je privukao u naručje i prignuo glavu njezinoj.

A zatim više nije bio tako služben. Sva ta nemirna, divlja energija koju je u njemu osjetila slila se u njegov poljubac, u želju kojoj se nije mogla oduprijeti. Mislila je da se ljubljenje svodi na dodir usana, no ovo... ovo je bilo više nalik kušanju i opipavanju. Doimao se poput svile i vatre.

Imao je okus po vatri. Prepustila mu se, otvorila usta, osjetivši kako su joj leđima ponovno prostrujali trnci. Promrmljao joj je nešto u usta, nešto toplo i slatko. Nejasno se sjećala da mu je htjela očitati bukvicu, naučiti ga da ne ljubi svaku damu koju sretne.

Trebala bi mu opaliti šamar. No onda bi mogao odmaknuti usne, ili svoju veliku toplu ruku s njena struka, ili... samo ju je

urođeni nagon za samoodržanjem spasio. Njegov je poljubac počeo s pitanjem, da bi se ubrzo pretvorio u zahtjev i, ma koliko neiskusna bila, cijelo joj se tijelo potvrdno odazivalo.

Međutim, neki tihi, staloženi glas u glavi podsjetio ju je tko je ona zapravo i koga to ljubi. Odmaknula se; on se odupirao sekundu, jednu veličanstveno uzbudljivu sekundu, a zatim je

bilo gotovo. Prvo što je pomislila bilo je sasvim banalno: kako nikada nije primijetila koliko su mu guste bile

trepavice. Drugo što joj je palo na um jest da je time samo dala maha njegovoj suludoj umišljenosti i da će on sada biti uvjeren kako je neodoljiv čak i Engleskinjama.

U tom djeliću sekunde, prisjetila se svih onih godina pribranosti koju je usavršila u Marianinoj nazočnosti. Zaustila je da kaže nešto što bi umanjilo njegovo samopoštovanje, ali on je prvi progovorio.

- Oh, kvragu - rekao je, a glas mu je odavao neku vrstu surove gladi, u kojoj je bilo nešto istinito. - Da ste barem vi moja ruska princeza.

I kao od šale, nestala je njena ljutnja zbog njegova teatralnog prinčevskog držanja i počela se hihotati. - Tako ste... - zastala je. Je li mu doista htjela udijeliti kompliment i tako samo povećati njegovo ionako već monumentalno veliko mišljenje o samome sebi?

Ali bilo je to ispravno. Nagnula se prema naprijed i usnama okrznula njegove. - Kad bi se novcem mogli kupiti

poljupci poput ovog, voljela bih da sam bogata nasljednica. Čak bih otišla tako daleko - dodala je - da bih si poželjela podrijetlo princeze.

Podigao je ruke i obujmio joj lice. - Moram vas ponovno kušati - rekao je čudno zastenjavši.

~ 50 ~

Oboje su mislili isto, pomislila je omamljeno, o kušanju... no sada je ona zapravo kušala njega i

imao je okus po tamnome medu i nečemu glatkijem i više divljem, nečemu zbog čega je počela drhtati i...

A zatim ju je odmaknuo od sebe. - Vi ste opasni - rekla je polako. Njegov joj je osmijeh govorio da je rekla nešto pogrešno, hraneći opet njegovu veličanstvenu

umišljenost. - Prinčevi - rekla je uzdahnuvši. - Pretpostavljam da ipak ima od vas neke koristi. To ga je kosnulo i ona je to s užitkom primijetila, jer su joj koljena klecala a noge... njene noge... - Ne - rekao je pomalo grubo. - Nema od mene velike koristi, uvjeravam vas. A sad, osim ako ne

želite da vas uhvati i poljubi neki drugi stranac, gospođice Daltry, iskreno vam savjetujem da se hitno vratite u svoju sobu i ne izlazite iz nje bez pratnje.

~ 51 ~

ČETRNAEST

Idućeg je jutra Kate izvela pse u šetnju, ovoga puta u pratnji Rosalie. Tek je prošla zora, no onaje bila navikla na rano ustajanje i nije mogla ostati u krevetu, premda je Freddie cvilio i pokušao se skriti ispod pokrivača. Čim je otvorila oči, prisjetila se prijašnje večeri... i nije više mogla spavati.

- Hajde - rekla im je. - Vas troje idete van bez povodca. Posjetit ćemo lava na danjem svjetlu; ne budete li se pristojno ponašali, završit ćete mu u želucu, pa imajte to na umu.

Dvorište je prazno odjekivalo dok su ona i Rosalie hodale kamenim pločama. Ograda je sinoć bila topla, baršunasta. Jutros je djelovala stotinama godina staro, hladno i sposobno da ih nadživi. Kate je zadrhtala i malo ubrzala hod.

Lav je bio budan. Zijevnuo je kad ih je ugledao, i produžio. Iz opreza se odmaknula za korak. Bio je daleko otrcaniji no što bi pomislila. Imala je nejasnu predodžbu o tome da su lavovi sjajni,

ali ovaj je izgledao oronulo, poput ofucana saga pred ognjištem. Zgađeno ih je pogledao i odšetao do stražnjeg dijela kaveza, okrenuo se i ponovno prišao, tresući grivom kao da mu je glava preteška.

- Joj, gospođice! - ciknula je Rosalie. Cezar je poskočio naprijed i njušio rešetke. Kate je pucnula prstima i on se povukao, pa ga je

nagradila sirom. - Sva posluga priča o tom lavu - rekla je Rosalie. - Kažu da je zvijer pojela polovinu kućnih

ljubimaca. Bit ćemo sretne ako se vratimo sa sva tri psa. - Pretpostavljam da će Cezara zgrabiti prvog - nemilosrdno je rekla Kate. Lav je prišao rešetkama i gladno gledao prema psima, pa mu je bacila malo sira. Prijezirno je

ponjušio, ali ga je pojeo. - Od te me životinje prolazi jeza - rekla je Rosalie. - Pogledajte samo Freddieja. Nasmrt je

preplašen. Otići ćemo do slona. Hajde, Freddie; maknimo se od ove gadne mačke - uputila se iza ugla, prema ostalim kavezima, no Kate je ostala gdje je bila, zureći u lava iza ograde.

- Dobro jutro, gospođice Daltry - čula je glas pokraj ramena. Okrenula se i vidjela da joj se smiješi upravitelj prinčeva dvora.

- Dobro jutro, gospodine Berwick - rekla je. - Vjerujem da smo jedini budni u čitavom dvorcu. - Izišao sam da vidim kako je lavu. Čini se da mu je bolje. Berwick nije djelovao kao da je u

žurbi, pa se Kate ohrabrila postaviti pitanje. - Biste li imali što protiv ako bih vas ispitala neke pojedinosti u vezi dvorca?

- Ni najmanje - odgovorio je, naslonivši se uz rešetke kaveza. - Sinoć sam došla do zaključka da zasigurno nabavljate najmanje dvije stotine voštanih svijeća

na tjedan. Ima li dvorac vlastitog svjećara? Znam da sigurno imate pekara, ali što je s mnoštvom drugih stvari koje se obično mogu naći u selu, poput kovača?

Berwick je nosio prekrasnu livreju, s dugmadi s petljom za zakopčavanje i visokim ovratnikom. Izgledao je upravo onako kako izgleda najbolji sluga, no na trenutak je zatreptao i ona je osjetila...

Apsurdno. Kao da ga poznaje, ili ga je barem već prije upoznala. - Dvorac doista ima vlastitu voštarnicu - odgovorio je. - Ali podcijenili ste svijeće, gospođice

Daltry. Za uobičajena tjedna ih diljem dvorca gori više od tri stotine, a u nekim prostorijama rabimo i Argandove uljanice. A s obzirom na bal, naručio sam ih, naravno, još i dosta više kako bih bio siguran da će kandelabri biti potpuno osvijetljeni do zore.

- Zapanjujuće - rekla je Kate. - A što je sa služinčadi? Koliko njih ima sveukupno? Zastao je načas, očito računajući. - Baš sam zaposlio četvero i jednog otpustio, tako da s tih troje

ljudi trenutačno upošljavamo njih stotinu trideset sedam, u dvorcu i oko njega.

~ 52 ~

- Dolazi li većina prihoda od renti? - upitala je bez razmišljanja. Potom se zarumenila. -

Ispričavam se; to je bilo krajnje neprimjereno pitanje. Podigao je obrvu. - Englezi su sramežljiviji od nas kad se radi o pitanjima novca. Dvorac je

okružen posjedima, dakako, i oni donose rente, koje ga minimalno potpomažu. Princ ne misli da su dostatne kad se uzme u obzir broj ljudi koji ovdje žive.

Kate je osjetila kako joj se obrazi rumene. - Svakako se nisam htjela raspitivati o prinčevoj financijskoj situaciji!

- Zašto ne? - upitao je sliježući ramenima. - Budite uvjereni da siromašni prinčevi nisu rijetka pojava u Marburgu. Ono po čemu je princ Gabriel jedinstven je to što ima dvorac koji treba nadzirati - Berwickova je kosa bila straga svezana u pravilnu pletenicu, no kad je slegnuo ramenima, dio mu je pao preko obrve.

Tada je, kao da se pred njom stvorilo zrcalo, ugledala prinčevo lice - u Berwickovu. Odljev iz istog kalupa, takoreći. Iste strane dvaju novčića.

Zinula je. Oči su im se srele i upravitelj dvorca jasno je pročitao njen zapanjeni pogled. Njegov je smiješak

bio precizna kopija smijeha njegova gospodara. - Uh - rekla je Kate oporavljajući se. - Danas ćemo imati piknik al fresco u vrtovima iza dvorca - izjavio je Berwick ne trepnuvši. -

Nekoliko je dama izrazilo želju vidjeti ostatak zvjerinjaka, smještenog iza labirinta od živice. Vožnja čamcem po jezeru također može biti vrlo ugodna.

Lav se vratio spavanju. - Ne mislite li da toj životinji treba veći kavez? - upitala je. Spoznaja da je Berwick zasigurno blisko povezan s princem nekako ga je činila pristupačnijim za razgovor.

- Koliko veći biste predložili? - Pa, mislim veličine svinjca. Veliku krmaču i sve njene praščiće mogli biste staviti u obor

veličine pet-puta-pet; premda mislim da većina seljaka daje prednost većem prostoru. Ovaj lav ima manje prostora od krmače. To ne može biti ispravno.

Podigla je pogled prema Berwicku i vidjela daju je gledao nekako zbunjeno. - Ne bih trebala znati veličinu krmačina svinjca - rekla je uzdahnuvši.

- Tko može reći što netko treba ili ne treba znati? - promrmljao je Berwick. - Ali moram priznati da je tih nekoliko Engleskinja koje sam upoznao u Oxfordu smatralo nepristojnim nevjerojatan broj tema.

- O, i vi ste pohađali Oxford? - upitala je. - Ili ste tamo bili kao prinčeva pratnja? - Kao ja osobno - veselo je odgovorio Berwick. - A i kao osobna pratnja princu, pa je ispalo vrlo

dobro za obojicu. Ja sam proučavao filozofiju, on je proučavao povijest, a obojica smo proučavali žene. Bilo smo vrlo mladi, shvaćate.

Kate se osmjehnula. - Pomaže li vam filozofija na vašemu trenutačnom radnom mjestu? - Nemate pojma koliko - rekao je Berwick. - Kad se stvari zakompliciraju, svakodnevno

pribjegavam filozofskom zaključivanju. - U rješavanju sporova i sličnom? - Prinčevi rođaci - rekao je s određenom žestinom - vrlo su neposlušni. Jeste li sinoć upoznali

gospodina Tippeta? Kate se namrštila. - Prilično blijed i malo debeljuškast? - To je on. Gospodin Tippet se bavi čitanjem iz dlana, a voli jednu od tetki Njegove Visosti.

Možda se sjećate princeze Sophonisbe i njene sklonosti prema perjanicama. Kate se prisjetila žene prodorna pogleda s njedrima koja su strgala poput pluga. - Baš lijepo što

ima nekoga da joj čita - rekla je uljudno.

~ 53 ~

- Tippet proriče budućnost čitajući iz dlanova. Ili tako barem kaže - dometnuo je Berwick s

elegantnom dozom sumnje. - U svakom slučaju, prilično ga izluđuje princ Ferdinand koji zahtijeva da mu stalno iznova čita iz dlana, dok ne pronađe bolji odgovor.

- Zamisao da bi se nečiji dlan mogao promijeniti iz trenutka u trenutak pobija cijeli smisao - primijetila je Kate.

- Gospodin Tippet je već obavijestio princa da će se oženiti tamnokosom damom i doživjeti sto i dvanaestu, te mnoštvo drugih zanimljivih sretnih vijesti, no nijedna od njih nije dovoljno dobra.

- Pa se pozivate na svoju filozofsku izobrazbu da biste izašli na kraj s mukama svojih... - i tada je samu sebe zatekla. To je li princ Ferdinand doista bio Berwickov rođak nje se nije ticalo.

- Upravo tako - rekao je glatko. - Gospođice Daltry, smijem li naglasiti da ste izvanredna mlada dama?

- Ah, pa - rekla je - i tada, shvativši da joj je zbilja drag: - Nemaju samo prinčevi čudne obitelji, znate.

Kimnuo je glavom, pogledavši je zamišljeno. U tom se trenutku Rosalie vratila, pojavivši se iza ugla.

- Morate doći vidjeti slona, gospođice Katherine! - uzviknula je, ne primijetivši daju je oslovila krivim imenom. - Preslatki mu se majmun čvrsto privio uz nogu. Nešto tako dražesno u životu nisam vidjela.

- Majmunica je dvorska ljubimica - prokomentirao je Berwick. Kate ga je kratko pogledala ne bi li uočila je li primijetio Rosalienu pogrešku, ali ničime takvo

što nije odavao. Ispostavilo se da Cezar, koji je s pravom bio na oprezu u blizini lava, nije bio toliko razuman po

pitanju slonice. Pojurio je kroz rešetke kaveza, štekćući kao lud, pokušavajući uhvatiti majmuna. Slonica je izgledala uznemireno i počela se micati naprijed-natrag. - Slonovi ne vole miševe, a taj pas nije puno veći - naglasio je Berwick, zazvučavši potpuno

bezbrižno. - Mogla bi ga nagaziti. - Cezare! - viknula je Kate. - Molim te, izađi odande! - očajno je zamahnula komadićem sira. Ali Cezar je bio glup koliko i hrabar te se činilo da misli kako će mu majmunov rep pasti u usta

ako bude dovoljno glasno lajao. Berwick je uzdahnuo. - Ispričavam se, moje dame - povukao je i otvorio malu kutiju pričvršćenu

za kavez, izvadio ključ i otključao vrata. Zakoračio je u kavez i dograbio Cezara. - Morat ću ga držati na povodcu - rekla je Kate. - Bojim se da je prilično neustrašiv. Nema

pameti. - Nimalo? Kate je odmahnula glavom. - Apsolutno nimalo, koliko ja mogu utvrditi. Nekada je to tako.

Berwick je podigao obrvu. Nasmiješila mu se, kao da je kod kuće, zbijajući šale s Cherryderryjem. - Muško je. Primijetila

sam da pamet ponekad ne dolazi u paketu. Ona i Rosalie napustile su dvorište praćene smijehom dvorskog upravitelja.

~ 54 ~

PETNAEST

Piknik i vožnja jezerom odigrali su se kasno poslijepodne, u vrtovima koji su se protezali iza dvorca. Vrtovi su bili planski oblikovani, pružajući se od dna širokog niza stuba od bijelog mramora. Bio je tu labirint od živice, i jezero s labudovima, i sve zamislivo što bi jedan ozbiljan dvorski vrt trebao imati, uključujući orkestar, koji je gudio na mramornoj terasi.

Kate je nosila vlasulju boje trešnje usklađenu s haljinom, dražesnom tunikom s nadsuknjom također u boji trešnje, skraćenu straga kako bi se vidjela dva sloja, jedan u svjetlijoj boji trešnje, a drugi žućkasto-bijele boje. Malo se porječkala s Rosalie zbog voštanih umetaka, no njena je sluškinja uporno tvrdila da haljina boje trešnje neće doći do izražaja uz Katein prirodan oblik tijela. Ili, točnije, uz nedostatak prirodnog oblika.

- Mogli bi se otopiti i što ću onda? Što ako se ugrijem i promijene oblik? Što onda? - Nemojte se ugnjati - rekla je Rosalie s nepogrešivom logikom. Algie i Kate šetali su do vrha

dugačkog niza stuba koje su vodile dolje prema vrtu, i zastali. Orkestar je svirao nešto primamljivo, valcer možda... Bila je čula za valcere i njihov dekadentni

utjecaj na plesače. Zbog glazbe je poželjela primiti skute i zaplesati. - Pitam se kako pokreću te fontane - rekao je Algie. Voda je šikljala u zrak iz usta velikih

kamenih morskih čudovišta. - Mogli biste pitati gospodina Berwicka - predložila je Kate. -Mislim da je izuzetno upućen u sve

vezano uz dvorac. - Sigurno neću razgovarati sa slugom - zgroženo je rekao Algie. - Za ime Božje, Kate, zapamtite

da ste Victoria, hoćete li? Moja se supruga nikada ne bi na taj način ponizila. - Ako želite nešto doznati, zašto ne pitati? - odvratila je Kate. - Zaista mislim da se ponašate kao

snob, Algie. Princ neće moći odgovoriti na vaše pitanje. - Kao da bih njega pitao! - uzviknuo je Algie, iznova uvrijeđen. Kate je uzdahnula i počela se

spuštati niz stube. U vrtovima je bilo više ljudi nego što ih je jučer vidjela u salonima; čini se da su gosti već počeli pristizati na bal. - Ne ostavljajte me, Algie - rekla je svome mrzovoljnom zaručniku. - Zasigurno ću vidjeti ljude koje Victoria poznaje. Svakome ću se nasmiješiti, ali vi me morate predstaviti.

Algie ju je nakratko pogledao i rekao: - Srećom, danas više sličite Victoriji - potom, iznenada svjestan ključnog detalja - Gdje su psi?

- Ostavila sam ih s Rosalie - odgovorila je. - Mislila sam... - Ne, vi ih morate imati - rekao je Algie, pucnuvši prstima prema lakaju na način koji je Kate

smatrala vrijednim prijezira. -Victoria ih svugdje vodi sa sobom; oni su njen zaštitni znak. Dovedite pse iz odaje gospođice Daltry - naredio je lakaju. - I požurite se. Ovdje ćemo čekati.

Čekanje je omogućilo Kate da otkrije gdje je točno bio princ. Nije ga bilo teško pronaći, budući da je bio okružen mnoštvom mladih dama i u odjeći od zagasitožute svile. Barem je znala u kojem smjeru ne treba ići.

- Pogledajte to samo - rekao je Algie glasom punim strahopoštovanja. - Što? - upitala je Kate, praveći se da proučava jezero. - Kaput gospodina Toloosea ima pet šavova dolje na leđima umjesto tri - potegnuo se za rukav. - Mislim da je nevjerojatno to što možete odavde vidjeti takav sitni detalj - rekla je Kate, i

potom, okrenuvši se prema mladom lakaju: - Hvala vam! To je bilo vrlo ljubazno od vas - kad se okrenula, svakog je psa strogo pogledala. - Cezare, nema lajanja. Coco, drži se podalje od vode. I Freddie... - zastala je i pogledala Freddiejeve svilenkaste male uši i blage oči. Izgledao je tako sretan što je vidi. - E pa, ti si savršen takav kakav jesi. Hajdemo onda.

~ 55 ~

Svi su zajedno poskakivali niz stube, Algie na čelu, dok je ona bila toliko zauzeta

pohvaljivanjem pasa što je ne potežu da nije ni primijetila da se princ otarasio svoje klike obožavatelja. Čekao ih je na dnu stuba da ih pozdravi.

- Gospođice Daltry - izjavio je svečano, kao da se prijašnja noć nikada nije zbila. - Vaša Visosti - rekla je, duboko se naklonivši. - Nećače - rekao je okrenuvši se prema Algieju. Algie se očigledno mučio s pitanjem što zauzvrat reći; naposljetku je izvalio: - Vaša Visosti,

ujače - i toliko se duboko naklonio da se nosom vjerojatno očešao o hlače. - Inzistiram da sa mnom napravite krug čamcem - izjavio je princ, podižući Kateinu ruku do

svojih usana. Zbilja nije bilo pravedno prema ostatku čovječanstva da princ ima takve oči. Točnije, nije bilo pravedno prema ženama. - Možda hoću, u jednom trenutku - rekla je, povlačeći ruku. - Sada - rekao je povukavši je preko travnjaka, nijednom ne pogledavši prema Algieju. - Što to radite? - prosiktala je, pazeći da joj se pseći povodci ne zapletu o skute. - Vodim vas na jezero, dakako. Svega nekoliko sekundi poslije nalazili su se na jednom kraju dugačkog čamca približnog oblika

mahune, dok je na drugom kraju bio lakaj koji je čamcem upravljao. - Algieju... to jest, mom dragom zaručniku... ovo se neće svidjeti - rekla je, pitajući se bi li mogla

skinuti rukavice i proći prstima kroz vodu. Bila je tako divna, čista i tamnoplava. - Da, skinite ih - rekao je princ, pogodivši joj misao. - Dovoljno smo daleko pa nitko neće vidjeti. - Zašto ste me, zaboga, doveli na ovaj čamac? - zahtijevala je odgovor, premda je skinula desnu

rukavicu. - Znate li o čemu ona grupa žena tamo razgovara? - upitao je, trznuvši bradom prema

pahuljastom oblaku svile i satena, u kojemu je bio kada ga je prvi put opazila. - Ne. Evo... - dodala mu je Cezarov povodac. - Možete li ga pričuvati? Freddie će biti dobar, a

Coco se zapravo vrlo lijepo ponaša, no ne bih se voljela prevrnuti ako Cezar ugleda ribu. - Ne volim pse - izjavio je princ, prijezirno gledajući Cezarov pahuljasti rep. - Ni ja - rekla je prpošno, i tada se sjetila za koga se lažno izdaje. - Osim vlastitih slatkih psića,

naravno. - Te žene razgovaraju o tome kako ste se nevjerojatno promijenili otkad su vas zadnji put vidjele

u Londonu, prije dva mjeseca - rekao je princ, nagnuvši se natrag i promatrajući je s vragolastim sjajem u oku. - Po svemu sudeći, bili ste mnogo privlačniji prije samo nekoliko mjeseci, zaobljeni na pravim mjestima, i tako dalje.

- Kako neotesano - dodala je Kate. - Vrlo podlo od njih što su toliko kritične nakon moje bolesti. No lijepo od vas što ste me upozorili.

- No, tko ste vi? - upitao je princ nagnuvši se prema naprijed. - Pogledajte, čini mi se da vidim ribu, eno ondje! - Vi niste gospođica Victoria Daltry - ispružio je ruku i primio njenu, te je okrenuo. Dok joj je

palcem lagano milovao dlan, podigla je pogled i susrela njegov. - Žuljevi. Miljenica mondenog svijeta ne bi imala žuljeve. Čak ni nakon bolesti.

- Pa - započela je Kate, i zastala. - Da pogađam - rekao je princ, sa zamamnim osmijehom koji bi zaista trebalo zabraniti. - Wick i

ja smo ranije ovog popodneva opširno raspravljali o tome. - Wick? - Moj brat Berwick. Kaže da ste otkrili da mi je brat. - Možda sam nagađala... - započela je Kate.

~ 56 ~

- Ja nagađam isto - pobjedonosno je rekao princ. - Ukratko, vi niste Victoria Daltry. Vi ste nezakonit izdanak obitelji koji je iz nekoga nepoznatog razloga zamijenio

Victoriju, što objašnjava mnoge zagonetke: vaše ruke, vašu ravnodušnost i prema psima i prema mom jadnom nećaku, nedostatak vaše sličnosti s punašnom i napudranom Victorijom, i vaše poznavanje idealne veličine svinjca za krmaču.

- Punašnom i napudranom? - ponovila je Kate, očajnički smišljajući što bi trebala reći. Osporiti zakonitost sestrina rođenja činilo se prilično nerazboritim, s obzirom na okolnosti.

-Jedna od najjezičavijih mladih dama izrazila je žaljenje zbog činjenice da vas je liječnik sigurno morao prisiliti da boravite na suncu, jer ste nekada imali najljepšu kožu.

- Samo vam je odvraćala pozornost, u nadi da nećete primijetiti njeno rascijepljeno kopito. - Moguće je - rekao je princ, smijući se kao lud. - Vidim da vas ovo jako zabavlja - dodala je ljutite. - Pa, vi jeste obitelj - rekao je. - Odnosno, kad se Algernon oženi nesumnjivo ugodnom

Victorijom, bit ćete dio moje proširene obitelji. - Neće li to biti krasno - rekla je Kate, uhvativši lopoč. Krišom je pogledala prema lakaju koji je

stajao na krmi čamca, ali se činio zaokupljen izbjegavanjem drugih čamaca koji su bezobzirno krivudali jezerom. - Biti u rodu s princem. Na mom je popisu stvari koje u životu treba postići, budite uvjereni.

- Baš kao i u domovini, gdje je, uvjeravam vas, polovina stanovništva u rodu sa mnom, po majci ili po ocu - rekao je princ. - I kako vam je ime? Wick je pomislio da bi moglo biti Katherine, no nije bio siguran.

Dakle, Berwick je ipak čuo kad se Rosalie zabunila. - Katherine - priznala je. - Iako me uglavnom zovu Kate. - Gabriel-rekao je.

- Iako vas uglavnom zovu Vaša Visosti - naglasila je - pa ću i ja. - Nitko nas ovdje ne može čuti - naslonio se iza, izgledajući prilično sretno, a ona je, na svoje

iznenađenje, shvatila da je po prvi put nije gledao podrugljivo. - Što se dogodilo s punašnom i napudranom Victorijom?

- Cezar ju je ugrizao - odgovorila je Kate. Kratko je pogledala dolje prema Cezaru, koji je prednjim šapama stajao prislonjen na bočnu

stranu čamca, revno promatrajući vodu u slučaju da se pojavi razlog za napad. - Možda izgleda pitomo, ali ima on svoju divlju stranu - dodala je. - Da ga gurnem preko? - upitao je Gabriel uslužno. - Sa svom tom dlakom, potonuo bi poput

kamena. No ne tako brzo poput ove male. Jesu li joj ti dragulji zalijepljeni za krzno? - Nisu pravi. Od stakla su. Gabriel se nagnuo i pobliže proučio Coco. - Zapravo, to su zvjezdasti safiri. Iako kao princ

možda ne znam njihovu cijenu, mogu vam reći da je vrijednost toga psa, zajedno s nakitom, približno jednaka kućici na rubnim dijelovima ovog imanja.

Kate je pomalo očajno pogledala dolje prema Coco. - Nije ni čudo što je toliko ponosna na sebe. - Da, ona je poput cirkuske plesačice koja u pupku nosi miraz - rekao je Gabriel. - Očito sam

propustio pravi doživljaj zato što Victoria nije mogla doći. Ona i ja bismo imali toliko toga zapričati. - Uređujete li i vi svoje pse? - Nemam pse, ali sam voljan razmotriti lava kao zamjenu. - Vašem lavu očajnički treba veći kavez - rekla je Kate, mrko ga pogledavši. - O, Bože - prokomentirao je princ lijeno. - Bojim se da privlačimo dosta pozornosti. Kate je podigla pogled i otkrila da je jezero sada nedvojbeno bilo krcato čamcima, a većina ih je,

čini se, bila ispunjena aristokratima koji su izvijali vratove u smjeru prinčeva čamca. - Prokletstvo - promrmljala je. Otresla je vodu s ruke, ali nije je imala gdje posušiti. - Imate li rupčić? - upitala je.

- Ne - odgovorio je princ, djelujući kao da se zabavlja.

~ 57 ~

- Pretpostavljam da imate sluge koji za vas nose takve stvari u slučaju da kihnete-rekla je. - Ni vi ga ne nosite - odvratio je. - Nemam mjesta; torbica mi je puna sira. - I mislio sam da zanimljivo mirišete! Većina dama miriše više francuski. - Dočim ja mirišem po mljekarnici - rekla je rezignirano. -Kako mirišu francuske dame? - Po cvijeću - odgovorio je, cereći se. - Ili znoju. Ovisi. Kate ga nije zapravo slušala. Nije mogla

osušiti ruku na svilenoj haljini boje trešnje jer bi ostale mrlje. - Nemojte gledati - rekla je, i naglo podigla svilu boje trešnje, potom još dva sloja svile ispod, sve dok nije došla do mekane tkanine svoje donje haljine. Gledao je.

Naravno da je gledao. Osjetila je da je gleda te je podigla pogled. Imao je najneobičniji smiješak. - Niste smjeli! - viknula je povlačeći skute preko gležnja. Nagnuo se prema naprijed. - Sviđaju

mi se vaše cipele. I one su bile svilene, u boji trešnje, s malim petama, i prilično neodoljive. - Hvala vam - mirno je rekla. Bila je sasvim sigurna da gospodin ne bi smio vidjeti damine

gležnjeve, ali valjda su cipele stvorene za divljenje? Uzeo joj je ruku, još uvijek bez rukavice, i primaknuo je svojim usnama. Oči su mu svjetlucale, a

u njima je bilo nekog divljeg poziva, napasti. - No ne kao vaši gležnjevi. Takvi gležnjevi... - To su samo gležnjevi - rekla je. - Da, ali nikada ne biste smjeli dopustiti da vam muškarac vidi gležnjeve. - Znam to - dodala je, povlačeći ruku. - Nisam odrasla u staji. Smijao se sada očima, no u njima

je bilo neke strastvene vatre, vrućine od koje joj se želudac kvrčio... - Nikada ne biste smjeli dopustiti da vam muškarac vidi gležnjeve - ponovio je - jer ako su elegantno i divno građeni poput vaših, to mu mnogo govori - okrenuo joj je ruku i položio njen dlan na svoje usne, svega na sekundu.

- O čemu? - upitala je, ne mogavši se zaustaviti. Nagnuo se prema naprijed. - O ostatku ženina tijela. Linije gležnja govore o linijama struka, o

linijama ženina bedra, o njenim leđima... kao i o drugim mjestima - oči su mu se zadržale na njenim grudima.

Prije no što se stigla suzdržati, Kate se zahihotala. Brzo je rukom prekrila usne. - Smijete se mom komplimentu? - s njegova se lica ništa nije moglo iščitati. - Ispričavam se - odgovorila je, no nije si mogla pomoći. - Čini se da da. - Zašto? Kate se ispravila, pri čemu je vosak, koji joj je podupirao njene prave grudi, počeo stršati prema

naprijed. Izgledao je zbunjeno. - Jeste li znali da Algie podstavlja prsa? A vi?. - pogledala mu je kaput i shvatila da to ne čini.

Njegova su prsa bila dvostruko veća od Algiejevih, no to su bili sami mišići. - Ne. - Algie ima i male umetke ušivene u hlače, sa strane bedara - strpljivo je rekla. - Nekada je imao poveću stražnjicu; očito je nekako izgubio sve to meso - rekao je princ. - Što to

znači... ooo! Oči su mu se prikovale za njene grudi. Nacerila mu se. - Opreznome dosta, Vaša Visosti: liniju gležnja ne bih smatrala pouzdanim

nagovještajem ostalih linija ženskoga tijela. Podigao je pogled s njenih grudi i na njeno se iznenađenje smiješio, a u očima mu je divlje

iskrila žudnja, zbog čega joj je neprestano bilo vruće. - Nemojte to raditi - prekinula ga je. - Izgledate kao stari jarac.

~ 58 ~

- Gotovo ste me uputili da vam gledam u grudi. - To što gledate samo se uvjetno može nazvati tim imenom – istaknula je. Frknuo je nosom. - Možda ispod ima nekakvih umetaka, Kate, ali ono što ja vidim je krajnje

poželjno, raskošno, uzbudljivo... Kate nije mogla ne nasmijati se. - Slušajte, to što nisam Victoria ne znači da sam na raspolaganju

za zavođenje. - Znam to - rekao je, zavalivši se. - I ne zavodim vas. - Drago mi je to znati - dodala je Kate. - U protivnom bih mogla biti prilično zbunjena. Budući

da ste princ i vjerojatno očekujete da vam se žene bacaju u zagrljaj. Mogli biste zaključiti da sam mljekarica, s obzirom na moj ljupki parfum de fromage.

Nasmijao se. - Razmatrao sam mogućnost da vas preotmem Dimsdaleu, ali to je bilo dok ste bili Victoria, sa svim svojim novcem koji je trošila na pse.

- Zašto trebate nasljednicu? - upitala je. - Berwick... - Wick-dodao je. - Wick je dao naslutiti da bi se dvorac mogao sam uzdržavati. - To bi rastužilo moje škrte tetke koje misle da čovjek nikada ne može imati previše novaca. Kate ga je pogledala. Sada su bila četiri sata i zlatne zrake sunca koso su padale preko jezera.

Gabrielova je kosa klizila iz vrpce, a jedna ili dvije kovrče pale su mu na obraz. Držao se drsko i kraljevski, i krajnje pobjedonosno zbog otkrića njene tajne.

Nije izgledao pohlepno. Samo drsko. Njena ga je šutnja, čini se, mučila pa je rekao: - Novac vam može kupiti slobodu. - Slobodu - zazvučala je poput jeke. - Slobodu od čega? Vi niste lav... - O, zaboga, začepite više s tim lavom - odbrusio je. Podiglaje obrvu. - Nikada ni s kim ne razgovaram tako - rekao je s nježnom dječačkom skrušenošću. - Očigledno ja budim vašu najgoru stranu. - Da, svalimo krivnju na vas. U svakom slučaju, volio bih imati toliko novca da mogu ostaviti

suprugu da upravlja imanjem, sa svim tetkama i ujacima i lavom i svime, i otići. - Otići? Otići kamo? Natrag u Marburg? - Ne! - Nego? - Jeste li ikada čuli za Didonu i Eneju? Odmahnula je glavom. - Jesu li povijesni ili književni likovi? Moram priznati da sam

skandalozno slabo obrazovana. Znam malo francuskog i pročitala sam većinu Shakespearovih djela, ali inače sam ignorant.

- Koji zna veličinu svinjca - dodao je, zamišljenih očiju. - Da, znam puno takvih šarmantnih stvari - rekla je. - I, što s Didonom? Moram priznati da ima

vrlo neprivlačno ime. - Ona je bila kraljica Kartage. Zaljubila se u Eneju, no on se obavezao bogovima da će završiti

putovanje i pronaći grad Rim... što je i učinio. A ona se od tuge što je otišao bacila na pogrebnu lomaču.

Stao je. - Spalila se zbog ljubavi? Kimnuo je. - Fikcija - ustvrdila je Kate. - Nijedna žena ne bi nikada bila tako lakoumna. Mislite li da će lakaj

smatrati neumjesnim ako mi vi zakopčate rukavicu? Bojim se da ne mogu sva ta puceta sama zakopčati.

- Nije lakaj problem, već ljudi u drugim čamcima. Najbolje da sjednete kraj mene pa ću to moći izvesti tako da nitko ne vidi - pomaknuo se prema desnoj strani svoje klupice.

~ 59 ~

Kate je ustala, brzo se okrenula i sjela kraj njega. Bio je krupan, a noga mu je bila sasvim

prislonjena uz njenu. Mogla je osjetiti kako joj se obrazi polako crvene. Ona mu se iskra ponovno pojavila u očima. - No? - rekao je. - Riješimo to s rukavicom. Kate je nevoljko okrenula desnu ruku. Sićušna biserna puceta na rukavici pružala su se do

iznad lakta. Princ joj se nagnuo nad ruku. Kosa mu nije bila onako tamna kako je bila mislila. Bila je boje kestena prošarana svjetlijim pramenovima, boje obrađene zemlje.

Nije vrlo romantična usporedba, pomislila je. - Sigurno znate - rekao je, pričvršćujući posljednji biser - da dame nikada ne sjedaju kraj

gospode. - Ni prinčeva? - Samo ako se nadaju da će postati princeze. - Ja se ne nadam - brzo je rekla. Bilo joj je drago ćuti trunku istine u svom glasu. - Znam to - izjavio je princ. - Kate? - Da, Vaša Visosti. - Gabriel. Ne želite li znati više o Didoni? - Ne naročito. Zvuči kao nevjerojatno lakoumna žena. - Didona je bila književni lik - nastavio je, ignorirajući njen odgovor. - Ali jednako je tako mogla

biti povijesni. I upravo u ovom trenutku moj bivši profesor, Biggitstiff, radi na iskapanju drevnoga grada koji je možda bio njena Kartaga.

Ako je u njezinu glasu bilo istine dok je govorila o braku, u njegovu se glasu osjećala istinska žudnja kad se radilo o Kartagi. - Pa, idite onda - rekla je čudeći se.

- Ne mogu. Imam ovaj dvorac. - I? - Ne shvaćate. Kad je moj brat Augustus čistio svoje štale, metaforički rečeno, izbacio je van ama

baš sve koje nije smatrao pobožnima. - Uključujući lava i slonicu? - upitala je Kate. - Mogla bih shvatiti da je mislio na nekoga poput

Coco, jer ona očito samu sebe smatra božanstvom, ali slonicu? I majmunicu? - Mislim da je to samo zato što je njegovoj ženi bilo dosta smrada. Ali svi ostali... završili su

vani, sa svime što imaju, meni na brigu. - Želite li reći da se ženite ruskom princezom kako biste ih sve mogli uzdržavati? - Da - rekao je bez uvijanja. - Ne samo da je njen miraz ključan, već je mogu ovdje ostaviti da

upravlja dvorcem. Jednom brzom kretnjom Kate je ustala i sjela mu nasuprot. -Mislim da bismo trebali poći prema

obali - rekla je. I tada: - Samo želim biti sigurna da sam vas dobro shvatila. Namjeravate se vjenčati kako biste mogli uzdržavati svoju raznovrsnu obitelj, a odmah potom planirate ostaviti ženu da se brine o svima njima i otići u Kartagu, gdje god to bilo? Nagađam da nije u Lancashireu, budući da Engleskinje nikada, čak ni u literaturi, ne izgaraju zbog ljubavi.

- Kad to tako kažete, zvuči dosta sebično - rekao je prilično veselo - ali takav je brak, zar ne? - mahnuo je lakaju i pokazao mu da krene prema obali. - Na kraju krajeva, dobit će moju titulu. A s mojim neprocjenjivim darom za utvrđivanje vrijednosti, mogu vam reći da je stjecanje titule princeze vrlo vrijedno. Za što vi ne pokazujete interes.

- Ne mogu vjerovati da ste uopće razmatrali mogućnost da zavedete Victoriju i preotmete je iz naručja njezina zaručnika - rekla je Kate. - Strašno je zaljubljena u Algieja. A i on vam je nećak.

- Da, ali tako je teško osjećati odanost prema njemu - skrušeno je rekao princ. - Iako mislim da bih trebao, sada kad sam vas upoznao.

- Ja nisam u rodu s Algiejem. - Ali ako je moja pretpostavka o vašem podrijetlu točna, vi ste njegova svastika, ili ćete biti -

istaknuo je.

~ 60 ~

- Dakle, odobrit ćete brak? – upitala je, odlučivši ne komentirati pitanje svog podrijetla. - Algie

će biti vrlo sretan. Ako se slažete, otići ćemo danas poslijepodne, jer uza sve dame koje su primijetile moju ne baš privlačnu figuru, ovo je prilično stresan posjet.

- Ne. Zatreptala je. Sada su klizili k obali, čamac je udario o mramorni plato koji je okruživao jezero, i

pomislila je da ga je možda pogrešno čula. - Jeste li rekli ne? - Ostat ćete na mom balu - prekrižio je ruke i izgledao tvrdoglavo. - Ne budite smiješni. Netko bi mogao otkriti da nisam Victoria, a sada kada znate istinu, nema

razloga da ostanem. - Vi ćete ostati jer ja to želim. - Vi možete reći što vam se prohtije - odbrusila je - ali... Skočio je na obalu i ispružio ruku.

Bijesno je izišla iz čamca, a on joj je na uho rekao: - Dimsdale mi se nikada ne bi usprotivio, Kate. Naravno da je bio u pravu, vrag ga odnio. Okrenula se i zahvalila lakaju, koji joj je dodavao pse.

- Dakle - rekla je. - Pođite sada i budite princ, Vaša Visosti. - Dođite na ples - kazao je, pružajući ruku. - Sigurno ste poludjeli. Cezare, lijepo se ponašaj! - Jedan od labudova plivao je opasno blizu

obale, barem iz Cezarove perspektive. Sva sreća što nijedan nije bio doplivao do čamca da ih pozdravi.

- Dođite - ponovio je. -Vaša Visosti... - Zovite me Gabriel! - rekao je kroz stisnute zube. Kate ga je još jednom pogledala u strastvene oči i zakolutala svojima. - Gabriele - gotovo je

šaptom rekla. - Ja sam mljekarica, sjećate se? Imala sam guvernantu svega tri ili četiri godine, i nisam sigurna sjećam li se kako se pleše. Svakako ne želim posrtati pred Victorijinim poznanicima.

- Što planirate raditi na balu? - Omotat ću rubac oko gležnja i pretvarati se da sam se spotaknuta preko Cezara - to je žrtveno

janje potezalo povodac kao kakvo malo čudovište. - Cezare! - okrenuo se i pogledao je, tražila ga je da sjedne i nagradila komadićem, sira iz torbice.

- Vaša Visosti - rekao je Wick, pojavivši se pred njima. Gospođice Daltry - nije joj se pričinilo da joj je ime neznatno vragolasto naglasio. - Grozno mi je što vas prekidam, Vaša Visosti, ali grofica Dagobert je stigla i želi vas pozdraviti.

- Pričekajte ovdje - Gabriel je rekao Kate, odlazeći ni ne osvrnuvši se. - Taman posla - promrmljala je Kate. - Hajdemo, psi - otišla je u suprotnom smjeru, a Coco je

ispred pocupkivala. Safiri zalijepljeni za pseće krzno zasjali su na zalazećem suncu, pri čemu je Coco izgledala kao da oko vrata ima svjetlucavu aureolu.

Tu je novac koji je trebao biti iskorišten za obnovu krovova stanara, pomislila je Kate. I njen miraz. Ni na trenutak nije vjerovala da ga se Mariana nije dočepala.

Itekako ga se dočepala... i zalijepila za psa.

~ 61 ~

ŠESNAEST

Kate začu kako je netko zove po imenu... njenom pravom imenu, ne Victorijinom... te se okrenu i spazi ledi Wrothe kako joj maše s ruba labirinta. Henry je nosila nevjerojatno modernu ljubičasto-zelenu prugastu dnevnu haljinu s malim nabranim ovratnikom koji joj je obrubljivao gornji dio. Kad se Kate približila, vidjela je da je bilo dobro što je imala ovratnik jer bi u protivnom Henryne grudi bile potpune izložene.

- Dušo! - dozvala ju je Henry. - Smjesta dođi ovamo... Što, zaboga, radiš ludirajući se na jezeru s tim princem? Tvoj mali budalasti zaručnik luta okolo i izgleda poput psa koji je izgubio kost, što je više od ičega uvjerilo sve da zaista jesi svoja droljasta sestra. Naravno, oni misle da te princ pokušava obeščastiti.

- Tiho - rekla je Kate. - Netko će vas čuti! - Ništa se ovdje ne čuje - odgovorila je Henry. - Nisi li primijetila? Mislim da je to zbog vode.

Očajnički sam pokušavala prisluškivati kako se ledi Bantam prepire s mužem, ali nisam čula ništa osim nekoliko uvreda na račun njene brade i njegove mlohave muškosti, kao da to već nismo znali.

- Zar ona doista ima bradu? - upitala je Kate. - Dođi, Cezare. Idemo ovamo. - Psi - rekla je Henry, tek tad ih primijetivši. - Molim te, reci mi da su i oni dio maske, dušo, jer

naprosto ne podnosim beštije. Odbijam ih primiti u Londonu kada dođeš živjeti sa mnom. - Victorijini su - odvratila je Kate. - Ne! - vrisnula je Henry. - Zaboravila sam na životinje koje su pokušale tvojoj sestri odgristi

nos! - zurila je u njih s užasom. Imam draguljima optočen bodež, samo da znaš. Mogu ti ga dati kako bi mogla otkloniti kakav

iznenadni napad. Uglavnom ga držim zataknutog medu grudima da privučem pozornost, ali vrh mu je prilično oštar.

Freddie je gledao gore u Kate sa svojim uobičajenim izrazom potpunog obožavanja. - Ovo je Freddie - rekla je Kate - a ona s draguljima je Coco. A Cezar je ona opasna zvjerčica

ondje - Cezar je režao na vrapca, vjerojatno da ostane u formi. - Pa - dodala je Henry nakon što je neko vrijeme zurila u njih - ne izgledaju kao divlje zvijeri.

Onaj mi se čak i dopada - pokazala je na Coco. - Ima nešto u sebi. Izgleda kao da zna koliko vrijedi, a vjeruj mi, dušo, to je ženina najvažnija imovina.

- Coco je krajnje tašta - rekla je Kate kroz smijeh. - Taština je samo drugi naziv za samopouzdanje - istaknula je Henry, mašući lepezom. -

Muškarcima nije ništa zavodljivije od toga. Je li ukrašena draguljima ili staklom? - Draguljima - odgovorila je Kate. - A vlasnica joj je sama priležnica Mariana? Začudo, čini se da nas dvije imamo više toga

zajedničkog, a ne samo tvog oca. Sviđa mi se ideja da se draguljima ukrasi psa. Možda si nabavim jednog od onih velikih ruskih pasa, kakve plemstvo tamo ima, pa ga cijelog optočim smaragdima. Zar to ne bi bilo krasno?

- Uđimo u labirint - predložila je Kate, želeći biti što dalje od gostiju na zabavi koji bi ih mogli čuti. Krenula je prema ulazu.

- Čemu tolika žurba - rekla je Henry. - Stala sam ovdje samo kako ne bih bila na suncu. Imam iznimno visoke potpetice koje nisu namijenjene probijanju kroz grmlje.

- Zvuči kao da su vrlo neudobne. - Ali mi zato ističu gležnjeve. Starjeti je krajnje užasno, stoga žena treba maksimalno iskoristiti

ono što se na njoj ne mijenja. - Gležnjeve?

~ 62 ~

- I grudi - dodala je Henry, kimnuvši glavom. - Pretpostavljam da bi se pretvorile u obješene

naranče da sam imala sreće roditi dijete. Kako djeteta nemam, poprsje mi još uvijek izgleda fantastično, dok su grudi mojih prijateljica naborane poput suhih šljiva.

-Ja ih niti nemam - rekla je Kate. - Ako ste se slučajno pitali, ove su od voska. - Kao što sam istaknula sinoć, zaista su prevelike za tvoju figuru. I moje su, dakako, većinom

voštane. Zovem ih svojim prsnim prijateljicama - zahihotala se očaravajuće vragolasto. - U svakom slučaju, što se muškaraca tiče, najvažnije je ono što se vidi na površini. E sada, našla sam savršenog muškarca za tebe.

Kate je zastala. - Jeste? - Da, nije li to divno od mene? On je sin bratića iz drugog koljena mojega drugog muža,

Bartolomeja, no ispostavilo se da je u i nekakvom rodu i Leu... koji je već pijan kao zemlja, uzgred budi rečeno. Njega sam utovarila na jedan od onih brodova i rekla lakaju da ga ne vraća na kopno sve do večere. Do tada bi se trebao

I dovoljno otrijezniti da me može odvesti na večeru. - Smeta li vam to? - upitala je Kate. - Ne osobito - odgovorila je Henry. - Znala sam da nije savršen kad sam se za njega udala, ali je

dovoljno dobar. Pije malo previše, ali još uvijek - značajno je pogledala Kate - uspijeva obaviti svoju dužnost kada je to potrebno.

Kate je frknula nosom. - No, hvala Bogu, shvatila si šalu. S djevicama se nikad ne zna. - Nisam baš bila pod staklenim zvonom posljednjih nekoliko godina - priznala je Kate. - Bez brige - rekla je Henry. - Dokle god nisi budalasta kao tvoja sestra, nema potrebe dizati

galamu zbog malo slobode prije braka. Samo glasno stenji prve bračne noći i tvoj muž nikada neće saznati.

- Oh! Nisam na to mislila - usprotivila se Kate. Henry je slegnula ramenima. - Moderno je ući u brak kao djevica, no ako bi se po svadbenoj

torti mjerilo koliko je takvih, na većini vjenčanja među mondenim svijetom bilo bi mnogo pjenušca i nijedne torte.

Kate je dobro razmislila o tome. Majka joj je znala nježno reći da je ženina krepost jedino čime doista raspolaže. Henry je nesumnjivo imala oprečno mišljenje. - Ne bih željela završiti kao svoja sestra.

- Victoria je nedužna samo stoga što joj je majka bila tako glupa da je nije naučila kako nastaju djeca - rekla je Henry. - Inače se dobro pobrinula za sebe, kad se sve uzme u obzir. Taj njen nakićeni mladić ima lijepo imanje. I vrlo je zaljubljen u nju.

- Algie nije ponudio brak dok ga moja maćeha nije stjerala u kut i rekla mu za dijete. - Sestra ti je blesava što mu je pružila ono što je htio prije no što ju je zaprosio, no kad se to već

dogodilo, svejedno ga je uspjela zadržati. - Kakve sam sreće, naći ću se u Marianinu položaju i odgajati dijete na selu, pretvarajući se da

mi je muž pokojni pukovnik - istaknula je Kate. - Imaš nevjerojatnu sreću - energično je rekla Henry. - Imaš mene. Prije nekoliko sam minuta

obavijestila Dimsdalea da sam te prepoznala i napunio mi je uši hvalospjevima o svojoj Victoriji. Bojim se, dušo, da se ne uživljavaš dovoljno u ulogu njegove zaručnice. Sav se uzrujao jer si bila tamo na jezeru, kaljajući ugled njegove buduće supruge. Trebala bi spavati sa zgodnim princem samo da njega ozlovoljiš.

- To mi se čini malo pretjeranim samo zato da bih uzrujala šurjaka. - Ipak, ne možeš glumiti da bi to bio mukotrpan posao - rekla je Henry. - Taj čovjek blista kao

vruć dan u Parizu. - Previše - kazala je Kate. - Stalno ponavlja da me ne zavodi, ali...

~ 63 ~

- Naravno da te zavodi - dodala je Henry. - A zašto i ne bi? Ipak je on princ. - To mu ne daje za pravo da spava sa svakom ženom koja mu se nađe na putu - odgovorila je

Kate. - Cezare, bježi odatle! Nekako su se probile do druge strane labirinta ne našavši središte, ali su zato našle ostatak

zvjerinjaka. Tu je bio tor pun dlakavih, smrdljivih koza, kao i tor u kojem je obitavao noj. - Pogledaj samo tu pticu - rekla je Henry. - Izgleda kao niski muškarac koji izvija vrat kako bi se

zagledao u nečiji korzet. Stvarno bismo se trebale vratiti do jezera i potražiti muža kojeg sam ti odabrala. - Kako se zove? - upitala je Kate, snažno povukavši Cezarov povodac. - Dođi ovamo, ti bijedna

mala životinjo. - Tvoj budući muž? Dante. Zašto ne pustiš tog psa? Zapeo je noju za oko, vidiš? Vjerojatno je

nalik onim zmijama, onima koje gutaju zečeve. Danima bi se mogao hraniti na Cezaru. - Cezar možda i nije simpatičan, ali sam ga zavoljela - odgovorila je Kate, nadajući se da će to,

izgovori li naglas, zvučati kao istina. - Pa, u tom slučaju – otezala je Henry, jasno dajući do znanja da je prozrela njenu laž. - Zašto ja

ne bih nakratko uzela onog urešenog draguljima, a ti vodi Freddieja i Cezara Lavljeg Srca. Prezirem pse, dakako, ali možda onaj može proći.

I tako joj je Kate predala Coco. Sreli su nekoliko ljudi na povratku kroz labirint, no Henry je predstavila Kate kao Victoriju, s takvom nevjerojatnom prisnošću da se nitko nije usudio reći ni riječ o njezinu čudesnom gubitku težine.

- Kako me uopće možete predstaviti svom rođaku? - upitala je Kate. - Morat ćete me oslovljavati s Victoria, a to onda neće imati smisla.

- Oh, pa reći ćemo mu istinu - odgovorila je Henry. - Učinit ćemo to tako da izgleda kao da trebamo njegovu pomoć. On je tip muškarca koji ne može odoljeti prilici da priskoči u pomoć. On to neće odobravati, barem ne sasvim... jer, dušo, sama si rekla da želiš nekoga tko nikada neće zastraniti. Dante nije varao čak ni u dječjim igrama kad je bio mali. I nemoj misliti da je Talijan zato što ima egzotično ime; bolje da su mu nadjenuli ime John ili tako nekako, jer u njemu nema ničeg vatrenog.

Slika nemirnog, blistavog princa sijevnula joj je u mislima, ali ju je odagnala. - Zvuči savršeno - rekla je odlučno. - Ne želim nikoga vatrenog.

- Ni novac mu nije potreban, tako da se ne moraš brinuti da je lovac na miraz. - Ne brinem se jer sam prilično sigurna da se varate u vezi mog miraza - rekla je Kate, skrušeno

pogledavši kumu. - Sinoć sam razmišljala o tome. Da mi je majka ostavila sav taj novac, bila bi mi rekla nešto o tome. Sva ona popodneva kad mi je otac bio u Londonu, dok smo nas dvije sjedile zajedno. Naučila me vesti, nakloniti se kraljici, držati nož i vilicu.

- Tako je dugo bila bolesna, sirotica - rekla je Henry. - Nije imala vremena. - Samo je sve više kopnila - dodala je Kate s knedlom u grlu. -Ipak, nisam mislila... Samo sam

ušla jednoga jutra i ona je ležala tamo, ali je više nije bilo. - Ti ćeš mene rasplakati - energično je rekla Henry. - Samo... - Kate je duboko uzdahnula. - Bila bi mi rekla. - Mislila je da ima vremena - rekla je Henry. - Znaš, svi mi mislimo da imamo vremena. Vrijeme

je čudna stvar i čini se da ga ima napretek, a onda ga najednom više nema - zazvučala je oštro, zbog čega se Kate ugrizla za usnu.

- Moj je prvi muž bio stariji od mene, a ja sam se ljubakala okolo po gradu i općenito se ponašala onako kako se mlada supruga ne bi smjela ponašati, ali to nije značilo da ga nisam voljela. Jesam. Kad je umro, tulila sam danima. Baš tulila. Mrzila sam se zbog svakog trenutka koji sam provela s drugima.

- Žao mi je - rekla je Kate, dotaknuvši je po ruci.

~ 64 ~

- Ali u tome je stvar - odvratila je Henry, okrenuvši glavu. Oči joj bijahu sjajne i prilično suhe. -

Nikada ne znamo koliko vremena imamo zajedno. Čak bi i tvoj tobožnji zaručnik, koji sav puca od uobraženosti u svom dražesnom ljubičastom prsluku, sutra mogao umrijeti. - Victoria bi bila...

- Naravno da bi - prekinula ju je Henry. - No ono što hoću reći jest da ne možemo tako živjeti, uostalom tako ni ne živimo, podsjećajući se da kraj dolazi. Tvoja majka nije razmišljala koliko joj je vremena još ostalo jer je voljela biti s tobom. Dopustila sije da zaboravi kako se smrt približava, i kakav lije to samo dar. Zato ti nikada nije govorila o novcu; znala je da je tu. Zanimljivije je zašto ti otac nikada ništa nije rekao.

- Zapravo mi je nakon njene smrti rekao da mi je ostavila miraz, ali bila sam očajna i nisam htjela o tome razgovarati. A onda je otišao i vratio se kući s Marianom. Ubrzo potom je i sam umro.

- Tipično za muškarca - rekla je Henry. - Uvijek umru u nezgodnom trenutku. Izbile su iz skrovitosti labirinta i primijetile da vrtovi vrve elegantnim damama i gospodom. -

Inače, Dante je vrlo sličan Bartolomeju - izjavila je Henry. - Mom drugom mužu, onom prije Lea. Bio je apsolutno častan. Samo da nađemo Dantea pa ću vas oboje odvući iza živice ili

nekamo drugamo, te mu ispričati cijelu priču. - Čekajte! - rekla je Kate, uhvativši je za ruku. - Ne želim ga ovako upoznati. - Kako ga onda želiš upoznati? - Ne s ovom vlasuljom - Kate je procijedila. - Bolja je od jučerašnje - rekla je Henry. - Nikada nisam vidjela tu boju trešnje, ali barem s njom

djeluješ moderno. - Ne možemo li pričekati i sresti se s njim neki drugi dan, kad budem ono što jesam? - Ne - odgovorila je Henry - ne možemo. Samo što nije objavio da se želi oženiti za Effie Starck.

Ona je gotovo osamdesetogodišnjakinja, ima najmanje dvadeset dvije godine. - Ja imam dvadeset tri! - istaknula je Kate. - To sam zaboravila. Čuj, ona je tako očajna da je pod stolom pokušala pipati lorda Beckhama, a

on ju je ubo vilicom. Ili ne, ona je ubola njega. Poslije je svima rekao da je mislio kako je pod stolom bilo pseto koje mu je grizlo hlače. Ne želim je ni blizu sirotog Dantea.

- Svejedno ga radije ne bih htjela upoznati prije no što stignem u London. Henry se okrenula i pogledala je. - Samo želim izgledati bolje nego sad, kad upoznam vašeg... kad upoznam gospodina Dantea -

priznala je Kate. - On nije gospodin Dante - rekla je Henry pomalo uvrijeđeno. - Nikada ne bih svoje kumče

spojila s talijanskim trgovcem. On je Dante Edward Astley, lord Hathaway. - Prilično sam sigurna da mi se grudi, voštani dijelovi, rastapaju - očajno je rekla Kate - jer mi je

vlasulja tako vruća da se znojim. Osim toga, bilo bi mi draže da psi nisu sa mnom. Henry ju je dobro pogledala. - Stvarno izgledaš kao da ti je vruće. A ni ta vlasulja boje trešnje

nije od pomoći. - Idem u svoju odaju - rekla je Kate odlučno. - Možete mi dati Coco. - Zadržat ću je - dodala je Henry pomalo neočekivano. - Sviđa mi se kako hoda. Već pri samom

pogledu na nju jasno ti je da bi radije bila ovdje i razmetala se svojim nakitom, nego bila zatvorena u tvojoj sobi.

Kate je spustila pogled i vidjela kako se Coco smjestila odmah uz rub Henryne haljine, kao da je znala kako dobro njen višebojni izgled pristaje uz Henrynu prugastu svilu. - Pošaljite je natrag kad god želite.

- Večeras stavi drugu vlasulju - rekla je Henry. - Reći ću onom zgodnom vražićku Berwicku da nas posjedne kraj Dantea. - Imaš li uopće vlasulju koja ti se sviđa?

~ 65 ~

- Ne - odgovorila je Kate. A zatim je dodala, pomalo očajno -Moja kosa je moje jedino bogatstvo,

Henry. Molim vas, mogu li naprosto izbjegavati lorda Hathawaya i upoznati ga kad ću moći biti ja osobno?

- Kosa je tvoje jedino bogatstvo? - Henry je frknula nosom. -Pogledaj Coco. Kate ju je pogledala. - To je najtaštija životinjica koju sam ikada vidjela i kao takva je krajnje neodoljiva. Nitko je neće

podcijeniti. Misliš li da ona za sebe misli da ima samo jednu prednost? Ali ti... Ako samoj sebi budeš govorila da je kosa sve što imaš, onda će to doista i biti sve što imaš. Između ostalog, a nemam vremena nabrojiti sve tvoje prednosti, imaš nevjerojatno frapantne oči. Boje su Victorovih, dakako; on je imao divnu tamnoplavu kosu, poput kakva lava, i još i te zelene oči. Bilo ga je lijepo gledati.

- Victoria je poslala blijedozelenu vlasulju koja mi bolje pristaje uz oči od ove crvene -spomenula je Kate.

- Nosi onda nju. Ja ću se dogovoriti s Berwickom, a ti budi hrabra. Dante je zreo za branje i ne želim da ga Effie ubere prije tebe.

~ 66 ~

SEDAMNAEST

Gabriel je bio nevjerojatno uzrujan. Dovukao se da pozdravi ledi Dagobert i uspio se izdvojiti iz gomile dama tek nakon što mu je neka mlada žena praktički počela dodijavati. Lice joj je bilo do te mjere napudrano da su joj oči svjetlucale kao dva komadića ugljena, a na bijelim joj je obrazima tinjala žudnja.

Uspio je pobjeći jedino tako što je zgrabio Toolosea za ruku, dok je ovaj prolazio pokraj njih, i pretvarao se da su prisni prijatelji.

- Gospođica Emily Gill - rekao je Toloose. - Ne možete kriviti tu siroticu. Svoju materijalističku crtu naslijedila je od oca, a jaku čeljust od majke.

- Nisam ni primijetio da ima jaku čeljust - promrmljao je Gabriel, brzo koračajući. - Toliko je piljila u mene da sam bio prisiljen povlačiti se, sve dok nisam skoro pao u jezero.

- Prošle je godine bacila oko na mene - rekao je Toloose veselo. - Odustala je tek kad sam joj rekao da sav svoj novac planiram ostaviti siromašnima.

- Dakle, imate novac? - pitao ga je Gabriel. - Da, zar to nije sretna okolnost? Trenutačno nemam baš mnogo, ali jednoga ću dana biti vikont,

iako očekujem da će mi tata doživjeti stotu. To mi priskrbljuje pozornost dama poput Emily Gill; čim me ugleda, vidi hrpu zlatnih dukata. Naravski, kad vidi vas, na dukatima vidi i kraljevsku krunu, tako da ćete morati hiti još odbojniji od mene, barem dok se ne oženite svojom princezom.

- Jeste li vidjeli gospođicu Daltry? - Nestala je u labirintu s ledi Wrothe. Moram priznati, zbilja mi se sviđa Henry. Neopisivo je

prosta, ali to je ona vrsta prostaštva kakvu čovjek može očekivati od kraljice. Šteta što nije dvadeset godina mlađa; bila bi izvrsna princeza.

- Hajdemo u labirint - rekao je Gabriel. Toloose je podigao obrvu. - I dosta više s vašim pametnim komentarima - progunđao je. - Ovaj je dvorac prepun ljudi s

duhovitim komentarima. - Oštroumnost popraćenu smijuljenjem ono je što naše dame imaju u izobilju - rekao je Toloose,

okrenuvši se poslušno prema labirintu. Što je bio razlog, mislio je Gabriel, zašto je Kate bila tako očaravajuća. Ona nije bila laskava, ni

hihotava, niti osobito lijepa, naročito ne s tom smiješnom crvenom vlasuljom koju je danas nosila. A nije bila ni dama.

No zašto je onda išao za njom u labirint? Ta ne bi je valjda učinio - ili možda bi? - svojom ljubavnicom, nakon što završi ta njena apsurdna farsa?

Ali ona ne bi željela biti njegovom ljubavnicom. Bila je previše divlja i oštra na jeziku da bi pristala na život negdje u nekoj raskošnoj ladanjskoj kućici. Ipak, mogao se zamisliti kako jaše onamo, silaziš konja i baca se na nju...

Kad su stigli do središta labirinta, hodao je tako brzo da je za sobom ostavio Toloosea. Ondje, međutim, nije bilo nikoga, samo mala fontana obasjana tihom sunčevom svjetlošću. Voda je izlazila iz usta nasmijanih skulptura konja kojima je bila obrubljena.

Sjeo je na mramorni rub fontane, na mjesto gdje ga voda iz konjskih usta nije mogla poprskati, pitajući se što ga je to spopalo.

Dakako da ne bi nezakonitu sestru zaručnice svog nećaka učinio svojom ljubavnicom. A nije baš ni da je sama pokazivala makar i tračak zanimanja za taj položaj. Smatrao je sebe čestitim čovjekom, spremnim za brak.

Što prije Tatjana dođe, to bolje. Supruga mu ne bi dopustila da žudi za ženama divljeg osmijeha i nasmijanih očiju, ženama koje su se kitile crvenim vlasuljama i glumile da su debitantice.

~ 67 ~

Toloose je najzad stupio na čistinu i, vidjevši fontanu, razočarano se namrštio. - Nakon tolikog

hodanja, nadao sam se nečem mnogo dekadentnijem - rekao je, skidajući rukavice, a potom i kaput.-Kriste, kako je vruće.

- Kakvu vrstu dekadencije ste zamišljali? - Nekoliko ležaljki ne bi bilo naodmet, makar bile i od kamena. I s ljepoticama koje bi ležale na

njima, ali koje ne bi bile od kamena. - Govorite poput neženje - rekao je Gabriel. - A ja se uskoro ženim. - Šuška se da postoje supruge koje vole malo dekadencije - dodao je Toloose. - Želite li se oženiti? - Dakako da ne - odgovorio je Toloose, legavši na širok mramorni rub oko fontane. - Krasno,

voda mi prska po licu. Ne shvaćam što uopće radite kružeći među našim engleskim djevama. Jer, nerado to spominjem, vi ćete za nekoliko dana održati bal povodom zaruka.

- Znam - rekao je Gabriel, neobjašnjivo potišteno. - Zaručnica bi mi trebala stići sutra ili prekosutra.

- Jesu li vam poslali njen minijaturni portret? - zanimao se Toloose. - Ne. - Dakle, nemate pojma kako vam buduća žena izgleda? To djeluje tako očajno srednjovjekovno.

Ne bih se oko toga brinuo. - Ne brinem se - odvratio je Gabriel. - Sve je to moj brat sredio nakon što sam otplovio za

Englesku. Uslijedio je trenutak tišine. - Nije sve u izgledu - rekao je Toloose. - Uzmite, primjerice,

gospođicu Daltry. Kad sam je prvi put vidio, djelovala mi je kao tip žene koja je sva mekana i stalno se hihoće. Ali bolest joj je dala karakter. Sad je daleko primamljivija, iako je jedva šira od grančice. Trebali ste vidjeti kako je prije nekoliko mjeseci sočno izgledala.

- Nisam - rekao je Gabriel. Glas mu je zagrmio, kao da dolazi odnekud iz dubine prsa. Toloose to nije primijetio; veselo je mahao rukom kroz kapi vode koje su prskale iz fontane. -

Pretpostavljam da ste savršeno svjesni njenih draži, s obzirom na to kako ste za njom protrčali labirintom. Mora da je imala bliski susret sa smrću, jer razlika je izrazito upadljiva. Jedino što je na njoj ostalo je poprsje, zbog čega sumnjam...

Gabriel se bez razmišljanja nadvio nad njega i pritisnuo ga o mramornu ploču. - Njeno poprsje nije za vas.

Toloose se sledio. - Pustite me - rekao je polako. Osjetivši se pomalo glupo, Gabriel je podigao ruku. - Isuse Kriste - rekao je Toloose, sjedajući. - Ako svom nećaku planirate ukrasti zaručnicu, onda

to učinite. Nema potrebe da glumite Divljega stepskog princa. Vidio sam tu predstavu i nije mi se ni prvi put svidjela.

- Ja sam budala - rekao je Gabriel. - Oprostite. Toloose je ustao i uzeo kaput. - Samo ste me iznenadili svojim grubim i provincijalnim

ponašanjem. - I sebe sam iznenadio. I ne kanim nećaku oteti zaručnicu. Na to se Toloose okrenuo i zagledao u nj. - Čemu onda braniti njeno poprsje, ako ne mislite? Bilo je to dobro pitanje. Zaključio je da je sve to samo neka vrsta ludila koju je Kate u njemu

izazvala. - Ne sviđam joj se. - Žao mi je što vas moram spustiti na zemlju - otrovno je rekao Toloose - ali ona vjerojatno nije

prva osoba koju ste upoznali a koja bi spadala u tu kategoriju. Gabriel mu se žalosno osmjehnuo; nije to bilo gore od onoga što je zaslužio. - Možda imam

živčanu reakciju na proganjanje gospođice Gill. - Kako mi se čini, izgleda kao da imate posve drukčiju reakciju u blizini gospođice Daltry.

~ 68 ~

Gabriel nije znao što na to reći, pa su nastavili hodati labirintom ne prozborivši više ni riječ.

~ 69 ~

OSAMNAEST

Kako to misliš, moram sjediti s ledi Dagobert? - upitao je Gabriel. - Ne želim. Wick je zapalio kratku indijsku cigaru i bijesno se zagledao u nj kroz oblačak dima. - Ponašaš se kao četverogodišnje dijete, a ne kao odrasli muškarac. Naravno da ćeš sjediti do grofice. Ona je, uz tebe, osoba s najvišom titulom u dvorcu; poznaje te otkad si bio dijete; sjedit će ti zdesna.

- Želim sjediti pokraj Kate - rekao je Gabriel, ignorirajući istinitost Wickove izjave. - Kao sinoć. Večerat ću en famille.

- Nećeš - rekao je Wick. - Gospođica Katherine Daltry, katkad znana kao Victoria, sjedit će sa svojom kumom, ledi Wrothe, kao i s lordom Hathawayem. Ne želim ti uništiti ugodan san o preobrazbi nezakonite svinjareve kćeri u princezu, ili nešto manje ugledno, ali njena je kuma očito namjerava spojiti s lordom Hathawayem.

- Kate se ne može udati za lorda. Nezakonito je dijete. - Sve što mogu reći jest da mi je ledi Wrothe dala dvije gvineje da ih posjednem zajedno, a

budući da nije vlasnica javne kuće, nagađam da je pronašla način kako zaobići Kateino izvanbračno podrijetlo. Možda ona nije nezakonita u istoj mjeri kao ja.

- Ništa u vezi s Kate nema smisla - rekao je Gabriel. - Zašto ima žuljeve na rukama ako joj je kuma ledi Wrothe?

- Jedina posve jasna stvar u vezi s cijelom situacijom je tvoja zaluđenost - odgovorio je Wick. - Sažet ću ti: Kate, vrlo razumno, prema tebi ne pokazuje zanimanje. Uplašen zbog skorog dolaska svoje mladenke, ti sada vrišteći bježiš u smjeru žene koja ne samo da te ne želi, nego nije ni podobna za brak. Zaista, možeš li biti barem malo originalniji?

- Tolooseu sam umalo otkinuo glavu zbog nepromišljene opaske o njenim grudima - mrzovoljno je rekao Gabriel. - Podnio je to dostojanstveno, ali je bio ljutit kao pas. Dovraga, a on mi je drag.

- Onda prestani s tom smijurijom - rekao je Wick. - Juriš za djevojkom kako bi sam sebe zavarao. To nije lijepo prema njoj jer se ionako njome ne bi mogao oženiti. A i već ima konkurenciju: ledi Starck mi je dala četiri gvineje da nju i njenu kćer posjednem pokraj Hathawaya. Dakle, čovjek je poželjan. Kate će morati biti vrlo snalažljiva.

Gabriel se namrštio. - Ledi Starck, čija je kći gospođica Effie Starck? Ona nije nikakva konkurencija! Kate će je zgaziti.

- Gospođica Starck je po svoj prilici izvrsna podrijetla i vjerojatno ima miraz - istaknuo je Wick. - Ja ću dati Kate miraz - odmah je dodao Gabriel. - U jednom je trenutku želiš zavesti, a u drugom se boriš za njen brak s Hathawayem? I gdje

samo planiraš nabaviti novac za miraz? Zabrinut sam zbog hranjenja lava, za Boga miloga. - Samo kažem da je Effie Starck majmunska guzica u usporedbi s Kate. Wick je uzdahnuo. - Zaboravi Kate. - Ti bi joj trebao dati miraz - zlovoljno je rekao Gabriel. - Samo šest gvineja za taj stol... - Cijena sjedenja za tvojim stolom znatno je viša - rekao je Wick, cereći se. - Nagađam da se sve

mlade dame nadaju da će brod princeze Tatjane potonuti. - Dakle, u tvom je interesu da me zadržiš neoženjenim. - Znam, Gabe, da zapravo ne želiš svoju rusku mladenku - rekao je Wick, smekšana glasa. Budući da je dvorac sada ugošćivao gotovo stotinu dama i gospode, Wick je uklonio prostrani

hrastov stol, koji se obično prostirao blagovaonicom, te umjesto njega po cijeloj prostoriji postavio stolove za šestero i osmero ljudi. Svakog je osobno dočekao na ulazu u blagovaonicu te, u skladu s

~ 70 ~

rasporedom sjedenja koji je pomno čuvao u glavi, poslao prema odgovarajućem stolu, u pratnji lakaja.

Cijeli je sustav funkcionirao glatkije nego većina vojnih pukovnija, pomislio je Gabriel, hodajući prema čelu svog stola, s ledi Dagobert pod rukom. - Zadovoljstvo mi je upoznati vašu kćer, miledi - rekao je, naklonivši se ledi Arabelli.

Arabella mu se nasmiješila s bezazlenim šarmom mlade dame naučene da u pedeset koraka ulovi poželjnu gospodu. Uzdahnuo je i pustio da razgovor odluta u bilo kojem smjeru i za stolom se ubrzo poveo buran razgovor o francuskom utjecaju na donji rub haljina.

Gabriel je kratko dignuo pogled prema bratu. Wick ga uopće više nije zvao Gabe; uvijek je to bilo Vaša Visosti ili, češće, Vaša Niskosti, što bi povremeno varirao s Vaša Pakosti. - Nije da ne želim Tatjanu. Ne želim nijednu mladenku.

- Onda pobjegni u Kartagu. Mi ćemo svi ovdje preživjeti, a ti ne bi bio prvi mladoženja koji je utekao prije svoje prve bračne noći.

U djeliću sekunde Gabriel je zaista na to pomislio, zamislivši se kako napušta sve odgovornosti i obećanja, bježeći u Kartagu poput čovjeka kojemu je vrag za petama.

Tada je odmahnuo glavom. - Obećanja su dana, a mi trebamo novac - rekao je, ustajući. - Radije bih bio princ nego obična kukavica. Bolje da pohitam do Poljaka. Postane nervozan ako mu ne dam barem sat vremena.

Nije si dopustio da gleda prema Kateinu stolu. Čak ni kad ju je zaista čuo da se smije. Bilo je za pretpostaviti da je lord Hathaway zabavan.

Ledi Arabella ga je u čudu pogledala kada je začula slabo gunđanje koje je doprlo odnekud iz njegovih prsa, no obuzdao se i nasmijao, a ona se sva raznježila.

Kao kad snijeg padne na vruću hrpu konjske balege, pomislio je. Da je sjedila na drugoj strani prostorije, Kate bi i sama pomislila da je lord Hathaway zabavan.

Nije bio duhovit, barem ne na način na koji je to gospodin Toloose bio. Ali svidio joj se. Svidjela su joj se njegova snažna ramena i način na koji mu se kosa uvijala preko čela, kao u

dječačića. Bilo je zapravo u njemu nečega šarmantno dječačkog, dok se istovremeno trudio biti pravi muškarac. Jedini je problem bila gospođica Effie Starck, koja mu je sjedila slijeva.

Kao što ju je Henry bila upozorila, Effie je odlučila osvojiti lorda Hathawaya. I Kate se činilo da će vjerojatno uspjeti, s obzirom na to kako je stalno polagala svoju ruku na njegovu, kao da su prisni prijatelji poput Henry i njenih voštanih družica.

Effie je bila poprilično lijepa, s očima poput kakve mišice, pomislila je Kate nemilosrdno. Imala je nježne plave kovrče, okruglu bradu i ravne zubiće. A nije bila ni glupa.

- Vrlo ste sretni - s pretjeranim je osmijehom rekla Kate, za koju je, dakako, mislila da je Victoria. - Da barem ja slavim svoje zaruke u dvorcu. To je tako romantično!

- Zaista sam povlašten što imam tako dobrog ujaka - dodao je Algie, tek toliko da bude siguran da su svi upamtili njegov odnos s princem.

- Naravno - pomalo je plaho rekla Kate. Victoria bi voljela sjediti za ovim stolom, primajući javna priznanja svojih zaruka. Imala je osjećaj kao da dobiva komplimente namijenjene njenoj sestri.

Effie se okrenula prema lordu Hathawayu. - Pričajte mi još o kosovima, lorde Hathawayu. Kate je trepnula.

- To je došlo kao iz vedra neba, zar ne? - rekao je lord Hathaway, žmirkajući. - Da - rekla je Kate. - Ipak, neobično je zanimljivo. Primjerice - obratila se Effie - da ste rekli

Pričajte mi još o vranama, to bi imalo prilično zlokoban prizvuk, dok kosovi čovjeka tjeraju da razmišljao pitama.

- I o kraljicama i riznicama2 - dodao je lord Hathaway. - A što da je gospođica Starck rekla Pričajte mi još o minotaurima! Što biste tada o meni mislili?

2 Aluzija na britansku uspavanku Sing a Song of Sixpence (op. prev.)

~ 71 ~

Kate se nasmijala, a Effie nervozno zahihotala. - Mislila bih da je gospođica Starck

petogodišnjakinja kojoj pričate bajke. No ne bi sve fantastično imalo jednak prizvuk. Što biste vi mislili da je rekla Pričajte mi još o divu?

- Ne bih pomislio na priče za djecu - odgovorio je Hathaway - već na muškarce koji se hrvaju na sajmu.

- A Pričajte mi još o ženi-divu? - Ja bih pomislila da pričate o ledi Dagobert - dobacila je Henry, sa zločestim smiješkom.

Groficu se ne bi moglo opisati kao vitku. Ledi Starck se nelagodno pomaknula; njezina je figura prilično podsjećala na onu ledi Dagobert.

- Mislim - ubacila se - da je moja draga Effie bila samo očarana vašim opisom najezde kosova, lorde Hathawayu.

- Najezda kosova - izustila je Kate prije no što se uspjela zaustaviti. - Zvuči poput božanske odmazde, vrlo zloslutno. Čime ste se to bavili, lorde Hathawayu?

Hathaway se ponovno nasmijao i Kate je pomislila kako je vrlo drag. - Možda i jest božanska odmazda - rekao je - ali ako je tako, nisam siguran kojemu od svojih brojnih grijeha da je pripišem. I samo da istaknem, to nije bila najezda žaba.

Effie se okrenula prema Kate, ravnodušno je pogledavši. - Kosovi izazivaju ozbiljne neprilike lordu Hathawayu, gospođice Daltry. Gnijezde mu se pod strehom i obrušavaju na služinčad kad ulazi u povrtnjake. A sada su mu počeli napadati i goste.

Kate nije mogla obuzdati mali ciničan smiješak koji joj se pojavio na licu. Jedno je bilo kad su ptice napadale poslugu... ali goste? - Nije nalik na kosove da budu tako agresivni - rekla je lordu Hathawayu. - Ponašaju se kao plavi drozdovi. Da ih niste možda nekako uznemirili u gnijezdima pa su se morali premjestiti pod strehu?

- Ne bih rekao - odgovorio je. - Nerado priznajem, ali nikada nisam puno razmišljao o pticama, iako je domaćica imala nekih pritužbi. No prošli je tjedan vikar došao u posjet i bojim se da... pa...

- Što? - zbunjeno je upitala Effie. - Je li mu kos nasrnuo na glavu? Lord Hathaway malo je pocrvenio. - Nagađam da su se posrali na vikara - Kate je rekla Effie, skrativši muke Njegovom

Gospodstvu. - Sav tako u crnom, a onda uprljan bijelom. Čovjek je sigurno izgledao poput šahovske ploče.

Ledi Starck je udahnula, ispustivši glasan zvuk nezadovoljstva. -Ma nemojte!-rekla je. Effie su se mala ružičasta usta zapanjeno otvorila, a Henry se i nasmijala i rekla: - To dokazuje

da najezda kosova nije Božje djelo. Nagađam da vikar nije reagirao pobožno. - Ovo je izrazito vulgaran razgovor - rekla je ledi Starck, očiju uperenih u Kate. - Od ptica ću napraviti pitu - izjavio je lord Hathaway, priskočivši u pomoć. - Hvala vam na tom

prijedlogu, gospođice Daltry. - O, nisam ozbiljno to mislila - uzviknula je Kate, osjetivši krivnju. - Ne smijete na njih pucati,

lorde Hathawayu. Stvorenja nisu znala da vam uznemiravaju poslugu; vjerojatno su samo štitili svoje mladunče. Sezona gniježđenja je sigurno prošla, pa biste mogli poslati nekoga da se popne i ukloni gnijezda.

- Opet će ih napraviti - rekao je Algie, glumeći autoritativnost u glasu koliko je sa svojih osamnaest godina mogao smognuti. -Morat ćete to riješiti puškom, premda se, naravno, mladim damama neće svidjeti ta zamisao. Zaručnica mi je vrlo osjećajna - rekao je, nesmiljeno gledajući u ledi Starck.

Kate mu se prilično začuđeno nasmiješila; bilo je lijepo od Algieja što je stao u njenu obranu. - Biste li isto osjećali da sam pretrpio najezdu žaba? - upitao je lord Hathaway. - Francuzi

svakodnevno jedu žabe, znate. Oni bi kišu žaba vjerojatno smatrali darom s neba. - Mislim - odgovorila je Kate - da biste trebali skuhati svaku žabu koja skoči... ili padne... na vaš

posjed, lorde Hathawayu - i dodala uz cerek: - Samo me, molim vas, nemojte zvati na večeru.

~ 72 ~

- Mislim da Francuzi od žaba ne prave pite - rekla je Effie ozbiljno. Lord Hathaway ju je pogledao i nasmijao se. Bilo je očito da mu se sviđala njena ozbiljnost. -

Zapravo, ne sviđa mi se ideja pucanja u blizini kuće. Effie je tiho zacvilila. Svi su je pogledali. - Pa - rekla je - mogli biste nekoga usmrtiti. - Vjerojatno bi upotrijebio sitnu sačmu - rekla joj je Kate. - Jedan je od mojih lakaja na vlastitoj

koži iskusio veću količinu sitne sačme i dva tjedna nije mogao sjediti, što je izazivalo mnogo smijeha u kući. Zvao se Dupert i... - naglo je zastala.

- Imate osobit smisao za humor, gospođice Daltry - rekao je lord Hathaway, pokazavši da je točno shvatio koliko je ime Dupert bilo blisko riječi dupe.

-Ja se ne raspitujem za imena lakaja - dodala je ledi Starck svisoka. - Sve ih zovem John, što je i više nego dovoljno.

Kate se zgrozila, ali je zadržala jezik za zubima. Posljednjih je sedam godina, naravno, živjela dijelom kao sluga, a dijelom kao član obitelji... To je promijenilo njen odnos prema služinčadi. Morala se svojski potruditi da ne odbrusi ledi Starck.

- Ja znam imena svih naših lakaja - rekla je gospođica Starck, pokazavši da nije ni približno slijepa poput svoje majke. Ponovno je savila ruku oko ruke lorda Hathawaya, koji se tad počeo osjećati kao da nosi korotni flor. - Ne mislite li da je naša bogomdana dužnost brinuti se za sve one pod nama, bile to ptice ili nesretni degenerici?

-Jesu li i vaši lakaji nesretni degenerici? - veselo je upitala Henry. -Jedini takav u mojoj kući je moj ljubljeni Leo.

Svi su kratko pogledali prema Henrynu suprugu, koji joj je sjedio nasuprot. Leo je vragolasto namignuo Kate i rekao: - Samo degenerik može pratiti moju ženu, uvjeravam vas. Nitko drugo ne bi imao dovoljno mašte za takvo što.

Ledi Starck je užasnuto puhnula kroz nos, no Kate se svidio Leo, usprkos svim Henrynim pritužbama na račun njegova pijenja. Istina, činilo se da više uživa u pjenušcu nego u ribi, ali, što se toga tiče, i Henry je bila takva.

~ 73 ~

DEVETNAEST

Večernju zabavu najavio je Berwick; radilo se o veličanju ratne mornarice na jezeru, a osmislio ga je princ Ferdinand.

- Vrtovi će biti u mraku? - prokomentirala je ledi Starck, ponovno frkćući nosom. - Moja kći sigurno neće sudjelovati. Poći ćemo na spavanje.

- Kad je čovjek stariji, naprosto mora odmoriti kosti - rekla je Henry. - Ako želite, ja ću pratiti vašu kćer umjesto vas.

Ledi Starck duboko je udahnula, pri čemu su joj, na nesreću, njene i više nego bujne grudi još više nabujale.

- Draga - ljubazno je rekla Henry - bojim se da te haljina iznevjerila. Ledi Starck kratko je pogledala svoju desnu bradavicu, koja je poput ribljeg oka izvirila preko

nabora koji joj je obrubljivao steznik. Smjesta je preko prsa prebacila ubrus i naglo ustala. - Effie, dođi! -rekla je s autoritetom kakav je Kate pokušala primijeniti na Cezara.

Učinak koji je Njeno Gospodstvo postiglo bio je otprilike isti kao i kod Kate. - Mama, jako bih voljela vidjeti mornaričku predstavu - rekla je Effie nježnim, ali odlučnim glasom. - Bit ću savršeno sigurna u pratnji ledi Wrothe.

- Vaše ćemo blago vrlo brižno čuvati - dodao je lord Hathaway. Stajao je, naravno. Čim se bradavica ledi Starck pokazala, sva su se gospoda podigla na noge, premda je Kate znala da je to bilo tobože zbog damina odlaska.

- Sumnjam da će predstava dugo trajati - dobacila je Henry. -Svi ćemo se za nekoliko minuta vratiti natrag.

- U redu - rekla je ledi Starck, još uvijek s ubrusom na dojci. - Effie, očekujem da dođeš u moju odaju čim završi ovaj mornarički spektakl.

- Hoću, mama - rekla je Effie, zazvučavši vrlo veselo. - Sigurno ste krivo čuli - Kate je šapnula Henry na izlasku iz blagovaonice. - Nije moguće da je

Effie ispod stola pipala lorda Beckhama. Ona nije taj tip žene. - Ne bi ni znala što je našla čak ni kad bi to napipala, je li? - izjavila je Henry. - Mora da je to bio

netko drugi. Ali u pravu sam u vezi činjenice da je Dante zreo za branje i da si vas dvoje odgovarate. Zar ne vidiš što će mu se dogoditi ako se njome oženi?

- Bit će sretan - odgovorila je Kate. - Ona je prilično ljupka, na neki ozbiljan način. - Nikada se ne smije, osim ako joj netko drugi ne da mig - rekla je Henry, zazvučavši uistinu

malodušno. - A meni je Dante drag. Izrastao je u vrlo pristojnog mladića. Kad je imao svega pet godina, znao bi mi se nasloniti na koljeno i tražiti me da mu ispričam još jednu priču - stisnula je oči. - Naravno, i ja sam bila tek malo dijete. Ako ikada ikome kažeš da sam dovoljno stara da sam Danteu mogla pričati priče, bit ću prisiljena upotrijebiti silu.

- Kakvu silu? - upitala je Kate, očarana. - Procijenila sam ja tebe - rekla je Henry. - Ne voliš pse, ali daješ sve od sebe s onim malim

križancima od svoje sestre. Ne mariš za lavove, ali se boriš za veći kavez. Ne bi čak dopustila da se od odvratnih kosova napravi pita kako bi se vikaru vratilo dostojanstvo. Bilo bi jednostavno držati te u šaci; samo bih ti trebala zaprijetiti da ću baciti Coco na cestu.

- Spasila bih Coco samo zato što mi je miraz zalijepljen za njen vrat – rekla je Kate. Uznemirujuće je bilo to što je Henry, dakako, bila u pravu. Tako ju je Mariana držala u šaci sve ove godine: prijeteći da će otpustiti lakaja, ili domaćicu, ili čak dragog Cherryderryja.

Upravo su izašle na stražnju stranu dvorca. Pred njima su se pružale blijede mramorne stube koje su se spuštale do jezera. Biserno su svjetlucale na svjetlu baklji poredanih uz njih.

~ 74 ~

- Što ste, zaboga, učinili s Coco? Uopće mi se nije vratila u sobu. - Tu je - samodopadno je odgovorila Henry. - I kako li je samo dobra djevojčica; nije ni pisnula

za vrijeme večere - okrenula se i zapjevušila: - Hajde, dušo! - Coco je iskočila pred njih, mašući repom.

- Što to ima oko vrata? - upitala je Kate. - I na povodcu? - Vrpce i cvijeće u skladu s mojom haljinom, naravno - rekla je Henry. - Nakit joj je divan, ali

dami uvečer treba nova toaleta. Tako da je moja sluškinja vodom odlijepila nakit i zamijenila ga cvijetom po imenu vučika, koji zvuči poput napola poremećenog vuka, no zapravo je predivan i savršeno mi pristaje uz haljinu.

- Izgleda kao da joj je oko vrata pogrebni vijenac - istaknula je Kate. - Kad to kaže žena koja nosi vlasulju boje ogrozda, to ne znači mnogo-odvratila je Henry. - Moram nositi vlasulju - odlučno je rekla Kate. - Ovdje sam inkognito. - Zvučiš kao da radiš za Ministarstvo vanjskih poslova - rekla je Henry. - E sad, što ćeš učiniti

kako bi maknula Efemernu Effie s Danteove ruke? Objesila mu se poput priljepka. Kate je slegnula ramenima. - Nije ni čudo što u zreloj dobi od dvadeset tri nisi udana - rekla je Henry. - Leo, dođi ovamo! Njen je muž, polagano koračajući za njima i djelujući pomalo pripito, zakoračio naprijed pokraj

Kate. - Da, ljubavi? - upitao je. Kate se to svidjelo. Ona bi mogla tolerirati muža koji previše pije kad bi joj se obraćao s ljubavi i

gledao je onako kako Leo gleda Henry. Kao da će biti uz nju, uvijek. - Možeš li malo urazumiti moje kumče? Gotovo je stara kao ja, a ipak je lijena po pitanju braka. Leo je namignuo Kate. - Henry voli biti u braku - rekao je, primivši je za ruku. - Zato se toliko

puta udavala. - Ne bih morala da muškarci dulje žive - dobacila je Henry. - Postoji li netko određen za koga bi se voljela udati? - Leo je upitao Kate. Princ, pomislila je Kate... i užasnuta odagnala tu pomisao. Što je uopće mislila? Bio je to samo...

samo poljubac. - Nitko određen - odlučno je odgovorila. - A Toloose? On je pristojan momak - rekao je Leo. - Bio je na Oxfordu kao i ja. Jednog će dana

postati vikont. - I vi ste išli na Oxford? - upitala je Kate. - Diplomirao je s odličnim iz dva predmeta, filozofije i povijesti - dodala je Henry. - Nikad se

nemoj udati za nekoga s manje pameti od tebe, dušo. To uvijek loše završi. - Da je moja žena išla na Oxford, bila bi prva koja bi diplomirala s odličnim iz tri predmeta -

rekao je Leo. - Što si rekao? - upitala je Henry. -Iz zavođenja-šapnuo je. Kate se zahihotala, a lord Hathaway se okrenuo i pogledao prema njima. Možda je samo

umislila, no izgledao je kao da čezne saznati o kakvoj šali je riječ. - Kate se ne može udati za Toloosea - rekla je Henry. - Za Boga miloga, Leo. Čovjek voli juriti za

ženama. U to te uvjeravam. - Svi jure za mojom ženom - milozvučno je zapjevao Leo. Henry je ispružila ruku pokraj Kate i

gurnula ga. - Ali budi sretan da joj ne dojure u postelju. Nego, mislim da bi se Kate trebala udati za... - kimnula je prema leđima lorda Hathawaya.

- Zaista? - upitao je Leo pomalo sumnjičavo. - Zašto ne? - Slušao sam razgovor za vrijeme večere - rekao je - i učinilo mi se da gospođica Kate u sebi nosi

mnogo duhovitosti, kako bi moja baka rekla. Podsjeća me na tebe, draga. - Pa, ja sam je držala za vrijeme krštenja - rekla je Henry. - Možda je s mene prešlo na nju.

~ 75 ~

- A ti ne bi bila sretna u tom braku - nastavio je Leo. - Čovjek o kojemu pričamo je, bez sumnje,

hrabra i nježna duša. No za deset će godina on biti taj koji će zaspati u naslonjaču pokraj kamina, nakon što je proveo večeru žaleći se na izradu svojih čizama.

- Okrutno - rekla je Henry. - Vrlo okrutno - no smijala se. - Trebala bih u tome uživati - odlučno je rekla Kate. - Nemam mnogo želja, i da znam da moj

suprug spava u naslonjaču nasuprot meni, i sama bih rado odrijemala. Ono što ne želim jest muž koji okolo nudi slatkiše drugim ženama dok ja doma samujem.

- Slatkiše - ponovila je Henry. - Netko bi gotovo mogao pomisliti da si mislila na nešto metaforično, najdraža Kate.

- Kate? - iznenada je rekla Effie, pogledavši preko ramena. Gospođicu Daltry zovete Kate? Kako ljupko; je li to obiteljski nadimak?

- Apsolutno - odgovorila je Henry, nasmiješivši se izrazito prijetvorno, pokazavši sve zube. - Ipak sam joj ja kuma. Imam nadimke za sve koji su mi dragi.

- Mene zove svojim slatkišem - dodao je Leo. Effie je opet pocupkivala silazeći niz stube, a Leo je rekao: - Ali natjerao sam je da prestane: taj je

nadimak suviše nježan i mekan za, hm, nekoga poput mene. Kate nije mogla izdržati a da se ne nasmije. - I suviše kratak - ponosno je dodala Henry. Došli su do dna stuba, gdje ih je dočekao Berwick. - Imate sreću što ste tako brzo stigli; nećete

morati pratiti zbivanja s obale, već ćete se moći pridružiti samoj zabavi - rekao je. - Molim vas, pođite za mnom - poveo ih je kraćim putem oko jezera i zaustavio se pred pozlaćenim brodom, čiji se minuciozno izrezbaren pramac propinjao visoko u zrak. Sjedala su bila raskošno podstavljena i imala naslone, vjerojatno kako bi se svi mogli udobno zavaliti.

- Izgleda kao pravi mali vikinški brod - rekao je Leo. - Prilično sam sigurna da su Vikinzi bili radišan narod - izjavila je Kate, temeljeći tvrdnju na

pročitanoj knjizi iz očeve knjižnice. - Meni ovo više izgleda kao rimska dekadencija. - Vikinzi? - upitala je Henry. - Tko su, pak, bili oni? - Tvoji preci - odgovorio je Leo. Nešto joj je šapnuo na uho, a ona ga je nježno ćušnula. - Što je rekao? - upitala je Kate, slijedeći Henry na brod. - Nešto o silovanju i pljačkanju - rekla je Henry. - Kao da je ijednom od mojih partnera ikada

manjkalo pravog entuzijazma! - sjela je na izrezbareno sjedalo na brodskoj krmi i udobno smjestila Coco na svoje krilo.

- Da vas bolje ne poznajem - rekla je Kate - pomislila bih da ste zaljubljeni u toga psa. - Ona i ja se međusobno razumijemo - svisoka je rekla Henry. - Uostalom... - počešala je Coco

ispod uha. - Prilično je privržena, zar ne? - Meni nije bila - izjavila je Kate. - Zbog vas dvije mi nedostaje Freddie. On me gleda tim istim

očima. - Volim bezuvjetno obožavanje - rekla je Henry. - Njega nikada nije previše, ni od pasa ni od

muškaraca. Lord Hathaway se uspentrao na brod i sjeo pokraj Kate sjedne strane, dok je Algie, koji ga je

išao za njim, sjeo pokraj Effie s druge strane broda. Leo bi se lako priviknuo na život rimskog državnika; spustio se pokraj Henry, ispružio noge i rekao: - Volim ovakvu vrstu vojne zabave. Toliko je drukčije od onoga što čovjek očekuje, kao što su nasilje i opća patnja, da ne spominjem mornarski dvopek.

- Što mi radimo na ovome brodu? - upitala je Effie, sjedeći uspravno kao svijeća radije nego da se zavali na podstavljeno sjedalo. - Ne bi li bilo bolje gledati s obale? Jezero je noću tako crno.

~ 76 ~

U tom se trenutku lakaj nagnuo prema naprijed i zapalio baklju na obali ispred njihova broda, a

potom i baklju pričvršćenu za sam brodski pramac. Obje su buknule plamenom... plavim plamenom. Effie je vrisnula.

- Ne brinite se, gospođice Starck - rekao je Algie. - Ne može vas ozlijediti. - Zašto je plave boje? - zacvilila je. To je zbunilo Algieja, pa je Leo rekao otežući: - Pomiješali su malo praha i ulja. Pogledajte, neki

brodovi plamte crveno, neki plavo. Čini se da ih je po četiri u svakoj boji. Algie je gospođicu Starck užurbano tapšao po ruci. - I moja je zaručnica takva - rekao je. - Dame

su nježne i lako se uplaše. - Vaša zaručnica ne izgleda ni najmanje uplašeno - istaknula je Effie, zaškiljivši prema Kate. Kate je to shvatila kao znak da bi trebala izgledati zastrašeno, ali jednostavno nije mogla. -

Mislim da smo dio mornaričke flotile - rekla je. - Pogledajte! Mi smo plavi. - Ne mogu dokučiti - rekao je lord Hathaway - kako ćemo se rasporediti po jezeru. Osim ako

nećemo... No u tom se trenutku brod nježno zaljuljao i počeo odmicati od obale, kao da ga vuče nevidljiva

ruka. Naravno, Effie je ponovno vrisnula. Algie ju je sad primio za ruku, gladeći je kao sumanut. - Dobit će modricu od tebe - rekla je Kate. - Pa ovo je čarolija! - povikala je Effie. Hathaway je izvijao vrat prema boku broda. - Iako čarolija zvuči kao privlačno objašnjenje,

zapravo smo pričvršćeni za uže - izvijestio je. - Sigurno se s druge strane jezera nalazi netko tko nas povlači.

- Gledajte - rekla je Kate - stižu i drugi brodovi. Sa svih rubnih dijelova jezera, brodovi koji su plamtjeli crveno ili plavo polako su se kretali

prema sredini. Effie je upitala ono očito: - Što ako se svi sudarimo? Da barem ne idemo unatraške. Ni u kočiji se

ne volim voziti unatraške. Uvijek na to natjeram svoju sluškinju. - Ja znam plivati - objavio je Algie. - Jasno da se nećemo sudariti - rekla je Henry. - Premda, Leo, zapamti, ako me trebaš dotegliti

do obale, bolje ti je da ne zaboraviš moju dragu Coco ili ćeš poželjeti da si se utopio. Bilo je dobro to što Victoria nikada nije djelovala kao da joj je suviše stalo do njenih pasa; činilo

se izglednim da Coco više nikada neće prekoračiti prag Marianine kuće. Brod je klizio pokraj njih, s crvenim plamenom koji je plesao iznad uzbuđenih lica u njemu.

Kate među njima nije vidjela princa, a njena je slabost bila u tome što je to uopće i primijetila. - Za dlaku smo se mimoišli - hladnokrvno je rekao Leo. - Sve je pomno osmišljeno. Brodovi klize jedan mimo drugoga, što s obale zacijelo izgleda

nevjerojatno - rekao je lord Hatthaway. Za nekoliko su minuta svi brodovi prešli jezero i stigli na suprotnu stranu.

Nacereni ih je lakaj povukao. - Svaka čast - rekao je lord Hathaway. - Sigurno ste danima vježbali da biste to izveli tako uspješno.

- Tjednima - odgovorio je čovjek. - Kako to da se brodovi ne sudare? - upitao je Hathaway. - Na to vam ja mogu odgovoriti - rekao je Leo. - Užad je po svoj prilici na samoj površini vode,

pa brodovi klize preko nje. I ne idu ravno preko jezera jer bi se u tom slučaju brod mogao zabiti u onaj koji dolazi iz suprotna smjera. Idu dijagonalno, a jezero je ovalno, i tako se međusobno svi izbjegnu.

Lakaj je kimnuo. - Sada će vas povući na drugu stranu, milorde, i ovoga ćete puta moći vidjeti kuda idete, pa će biti još bolje.

~ 77 ~

I zaista je izgledalo veličanstveno. Kate je skinula desnu rukavicu i prošla prstima kroz vodu,

šutke se prekoravajući što se pitala gdje je Gabriel. - Jeste li vi to skinuli rukavicu? - upitala je Effie, zvučeći pomalo zadivljeno. Da - odgovorila je Kate. Podigla je prste i prskala vodu u plavo svjetlo koje je bacala baklja. -

Nije li sjajno? Svi su brodovi opet polako odmicali od obale, iznova započevši svoj orkestrirani vodeni balet. Effie je pogledala svoje rukavice, ali je sklopila ruke u krilu. - Hajde - rekla je Henry prilično ljubazno. - Neću te tužiti majci. - Dama... - započela je Effie, ali se zaustavila. Očito se upravo sjetila da bi bilo nepristojno dati

do znanja da se Kate ne ponaša damski. - Dama se nikada ne bi trebala uznemiravati zbog svog ponašanja - objasnila je Henry. - Status

je urođen. Pokazati uznemirenost znači poniziti se. Uznemirenost je vulgarna. Effie je to primila na znanje i naposljetku skinula jednu rukavicu te je povjerila Algieju na brigu.

Isprva je cičala kako je voda hladna, no činilo se da se ohrabrila dok se brod potiho kretao jezerom. Kad je prvi brod prolazio pokraj njih, oponašala je Kate i kapima zapjenjene plave vode prskala prema njemu, smijuljeći se kao luda pred začuđenim licima na brodu.

Nema princa, ljutito je primijetila Kate. Vjerojatno je bio na obali i ulagivao se bogatoj barunici. Drugi se brod provukao pokraj njih, lagano se ljuljajući. - Što to smjeraju? - upitala je Henry.

Držala je glavu na Leovu ramenu i sretno gledala u nebo. - Imaju bocu pjenušca - rekao je Algie prijekornim glasom. - Kvragu, u krivom smo brodu - tiho je dodao Leo. Njegova je žena ispružila ruku i uštipnula ga

za nos. Algie je promatrao kako brod s crvenom bakljom odmiče. -Mora da ga namjerno ljuljaju. - Luckasto - rekla je Effie, veselo prolazeći kroz vodu rukom uronjenom sve do zapešća. Bilo je

za pretpostaviti da je sada prvi put okusila pravu slobodu. Još im je jedan brod prilazio, još više se ljuljajući. - Ovim mladićima u jedrenjaku - rekao je lord Hathaway - trebaju žene da ih smire. I da budu

trijezni. - Nemojte mi reći da je samo naš brod osuđen na trijeznost - dobacio je Leo, hineći tugu u glasu. - Oni su... da! - zavapio je Algie, navirujući se. - Čovjek je u vodi. Dobro je; uhvatio se za uže. - Kakve budale - s gnušanjem je rekao lord Hathaway. - Mokre budale - rekao je Leo. - To bi moglo pokrenuti novi trend po pitanju dvorske zabave.

Dosta je bilo dvorske lude, hajdemo svi u vodu. - On pliva do obale - rekao je Algie. - Stvar je samo u izboru trenutka - rekao je Leo drukčijim glasom, ustajući. - Jesi li sva nakićena

dijamantima večeras? - upitao je ženu. - Ne - odgovorila je Henry. - Doduše, imam veliki smaragd i bojim da mi naušnice nisu jako

pričvršćene - brzo ih je skinula. -Bolje ih uzmi - dodala mu je nakit i privila Coco na grudi, tako čvrsto da je inače tih pas malo zalajao u znak prosvjeda. - Hathaway, ti si zadužen za moje kumče. A ti, Dimsdale, za Effie.

- Zašto? - upitala je Effie uznemireno. - Kako to mislite, ledi Wrothe? - Leo je izvrstan u ovakvim stvarima - rekla je Henry - i ako misli... Upravo se u tom trenutku drugi brod pojavio na vidiku, no nije glatko prošao pokraj njihova

pramca, nego ih je udario po boku. Na trenutak se činilo da će sve biti u redu. Brod se opasno nakrivio, no sam se ubrzo ispravio. No zatim se ponovno trznuo, vjerojatno zato što ih je lakaj pokušavao povući prema obali, te se

nakrivio na drugu stranu.

~ 78 ~

Effie je vrisnula, a odmah potom i Kate, samo časak prije no što je prema njoj navrla voda, a ona

pala u jezero. Voda je bila hladna, ali ne i ledena. U jednom stravičnom trenutku pomislila je da je brod iznad

nje, no tada je shvatila da je licem okrenuta prema dnu jezera te se nekako uspjela domoći površine. Izronila je hvatajući zrak i kašljući, te je pogledom izbezumljeno tražila brod. Napravila je krug

u vodi, divljački udarajući nogama da ne potone, no nije ga mogla vidjeti. Jezero je bilo puno svjetlećih baklji, koje su joj se činile kao da poskakuju gore-dolje po površini, a njen brod... njen brod... Vidjela ga je u daljini. Svake je sekunde sve više odmicao.

Znao sam da niste dama - na uho joj je rekao glas koji je zvučao kao da ga sve to zabavlja. - Nijedna dama ne zna tako opsovati.

Vrisnula je i pokušala ga dohvatiti, no Gabriel je bio iza nje, obujmivši je oko struka svojom snažnom rukom. Povukao ju je na prsa tako da je doslovce ležala na leđima u vodi. - Ne budite tako glasni - rekao joj je na uho. - Ne želite valjda da vas umjesto mene nađu svi oni ostali spasitelji?

- Koji spasitelji? - upitala je Kate, ispljunuvši malo jezerske vode. - Moja je kuma rekla Hathawayu da me spasi i to mu očito nije uspjelo.

- Volio bih da mogu reći kako je potonuo poput kamena - rekao je Gabriel, udarajući nogama kako bi se počeli kretati kroz vodu - ali to je malo vjerojatno. I moj se cijeli brod prevrnuo, a nagađam da je Hathaway spasio pogrešnu djevu u nevolji.

- Krasno - mrko je rekla Kate. - Mogla sam se utopiti. Nadam se da je Henry dobro. - Ledi Wrothe je uspjela ostati na brodu - kazao je Gabriel. - Muž joj se u pravom trenu bacio na

suprotnu stranu i ispravio brod. Mislim da je i gospođica Starck izbjegla vodu. - Henry se sigurno brine zbog mene - rekla je Kate. - Biste li mogli plivati malo brže? - Ne, ne bih - odgovorio je Gabriel. - Ovo je najbrže što mogu s obzirom na to da plivam na

leđima i još vas vučem. Ne mislim da je ledi Wrothe u brizi jer me vidjela u vodi i jednom me bijesnom kretnjom uputila da krenem za vama. Što sam i učinio.

- I ja mogu udarati nogama - ponudila se Kate. - Vaše mi skute prave dovoljno poteškoća - rekao je Gabriel. Na trenutak je nastupila tišina. -

Jesmo li blizu obale? - upitala je. Svjetla broda za koji je mislila da je njen brzo su nestajala. - Bili bismo, no zacijelo sam se okrenuo - rekao je Gabriel. -Idemo prema udaljenijoj obali. - Tamo nema brodova - rekla je Kate, pogledavši preko ramena. - Ne bunite se - odvratio je Gabriel. - Niste baš perolaki, premda ste navodno smršavjeli

dvanaest kilograma. - Samo budite sretni što ne spašavate Victoriju - rekla je Kate. - I jesam - rekao je i odmah potom

zastenjao, jer je udario ravno u mramorni rub jezera. - Mogu i ja - rekla je Kate, istrgnuvši mu se iz stiska i uhvativši se za mramor. Izašao je iz vode, ispružio ruku i zgrabio je za zapešće, lagano je izvukavši kao da izvlači

pastrvu. - Oh - rekla je Kate, nekontrolirano dršćući. - Tako je hladno. Bili ste sjajni, hvala vam - rukama

se obgrlila i gledala preko i jezera. - Prokletstvo, završili smo na udaljenoj strani. Gabriel je hodao uz obalu udaljavajući se od nje, pa je posrtala za njim misleći kako prinčevi baš

i nisu uvijek uglađeni. Mogao ju je barem primiti za ruku. Ali tada se sagnuo i počeo povlačiti uže. Kate je stajala do njega i tresla se od glave do pete. - Dovući... dovući ćete nam brod? - upitala je,

osjećajući kao da joj se mozak smrznuo od hladne vode. Tako je brzo potezao uže da se vrtjelo iza njega. - Pazite da vas ne ošine - rekao je zadihano, a

ona je odjednom shvatila koliko se mučio. I doista, brod se probijao kroz vodu prema njima. Bio je to jedan od onih crvenih brodova, s bakljom koja je sada već dogorijevala.

Kate je mogla zaplakati od sreće pri pogledu na njega. - Hoće li nas povući natrag? - upitala je. - Nemojte odgovoriti! Čuvajte dah.

~ 79 ~

Na svjetlu baklje koja se primicala vidjela je njegove mišićave ruke kako vuku uže, čas jedna čas

druga, takvom brzinom da mu je uže šibalo iza ramena. Bilo je... zanimljivo. Izgledao je kao poljoprivredni radnik, a istovremeno nije bio ni sličan

poljoprivrednom radniku. Brod je uz potmuli udarac pristao uz mramorni plato. - Hajde - rekao je Gabriel teško dišući.

Uskočio je i pružio joj ruku. Uspela se, gotovo se okliznuvši u mokrim cipelama. - Sjednite; direktno će nas povući preko - dodao je. - Ja... - rekla je cvokoćući zubima, no on ju je privio u krilo, i tu je bio kraj onome što je htjela

reći. Tijelo mu je bilo krupno i toplo, a njoj je bilo tako hladno da se u njemu utopila uz zvuk

potpuno neprikladan dami. Obujmio ju je rukama i ona je umalo ponovno zastenjala od užitka. - Topli ste - rekla je u jednom trenutku, osjećajući da bi trebali voditi nekakav razgovor. - Kreće

li se brod? - Da - još ju je jače privio na svoja topla prsa. - Je li vam još hladno? ' - Ne toliko. - Imam rješenje za vašu pothlađenost - rekao je, a glas mu je postao mračan i strastven.

Okrenula se licem prema njegovu, poput djeteta koje ište poljubac za laku noć... bilo je tako prirodno... i njegove su usne razdvojile njene.

Njihov treći poljubac, pomislila je kao u magli, i već se razlikovao od ostalih. Sada su se ljubili kao da se znaju, kao da oboje skaču u vatru za kojom su žudjeli. Sirova vrućina projurila joj je niz kralježnicu i ona se odmaknula promrmljavši, gotovo zastrašena njenom snagom.

No njegove su je ruke, ne želeći je pustiti, još jače stisnule, te je svojim usnama okrznuo njena. Potom je osjetila kako joj jezikom miluje donju usnu sve dok nije počela dahtati od slatke vrućine. Njeno je dahtanje shvatio kao poziv i lagano je ugrizao, grickajući joj usnu tako da mu se privijala uz prsa, kao da mu se želi još više približiti.

Nastavio ju je dražiti, sve dok nije svoje ruke maknula s njegovih prsa i ovila mu ih oko vrata, povlačeći mu glavu prema svojoj u nečujnoj želji.

Mogla je osjetiti njegov smijeh a zatim ju je opet počeo ljubiti. Jezici su im se ispreplitali u divljoj eksploziji od koje joj se vrtjelo i od koje je gubila dah.

Ovaj se put on povukao. - Stižemo na obalu. Uskoro će nas moći vidjeti - zvučao je pomalo opijeno.

Kate je kimnula glavom, podigavši pogled prema njemu. Na svjetlu baklje oči su mu bile crne, jagodice su se ocrtavale, a mokra mu je kosa bila zaglađena unatrag. Izgledao je kao kozački ratnik, onaj koji pustoši sela i otima djeve.

Djeve poput nje, mljekarice i sirotice i žene s malo rodbine. Pročistila je grlo i brzo mu se iz krila premjestila na susjedno sjedalo. - Hvala vam što ste me

ugrijali - rekla je i odmah počela drhtati. U očima mu se pojavio čudan pogled. Pratila ga je dok se polako spuštao. Haljina joj je, dakako,

bila sasvim natopljena, a ni voštane grudi, nažalost, nisu prošle netaknuto. Jedna je još bila na mjestu, prpošno podižući Kateinu oskudnu oblinu. No ona na desnoj strani, gdje ju je Gabrielova ruka vukla kroz vodu, bijaše zgnječena. Izobličeni ostaci preselili su se dolje i smjestili joj se odmah iznad struka.

Oborila je pogled, očajnički razmišljajući što reći. - Henry ih zove "prsnim prijateljicama" - izlanula se, rekavši prvo što joj je palo napamet. - Ako biste, molim vas, mogli zatvoriti oči...

Učinio je tako. - Džentlmen se ne bi tako cerio - izgrdila ga je, izvlačeći ledenu voštanu lopticu iz uništene haljine. S onom zgnječenom je bilo teže, no uspjela je spustiti uništeni steznik taman dovoljno da izvuče umetak.

~ 80 ~

Brod je došao nadomak obale u trenutku kad je grudima vratila prirodan oblik. Srećom, bili su

zamračeni jer je baklja konačno ugasla od prskanja, premda je mogla razabrati znatiželjna lica poredana uz mramorni plato.

- U redu je - rekla je, gotovo vrativši steznik u prvobitni položaj. Otvorio je oči. - Skinite taj izraz s lica! - rekla je ljutilo. - Ili to ili ću vas gledati tako da će svi točno znati o čemu razmišljam - nježno je rekao. Pogledala je dolje i vidjela da joj bradavice strše kroz mokru svilu. Zacrvenila se. - Bolje da meni

date te umetke - rekao joj je. - Ako ih sluge nadu, neće ih moći zadržati za sebe. Držala ih je skrivene uz bok, ali mu ih je nevoljko pružila. Gabriel je okrenuo voštane loptice. -

Ne trebaju vam - rekao je. -Ali svejedno su očaravajuće. - Slobodno ih zadržite - rekla je Kate. Vidjela je Wicka kako stoji na obali držeći nešto što je

izgledalo kao pokrivač. - A sad - naredila je - idite i donesite mi taj pokrivač. Ne namjeravam ustati u ovoj mokroj haljini.

- Ne bez svojih prsnih prijateljica - dodao je. Bijesno ga je pogledala, postigavši jednak uspjeh kao i kod francuskog frizera; Gabriel je ustao,

još se uvijek smijući, i dohvatio pokrivač. Potom se vratio i omotao je u nj. - Nestala vam je vlasulja - rekao je, gledajući dolje prema njoj. -

Izgledate kao utopljeni štakor. Njegova je ljepota oduzimala dah, no trebala bi mu vratiti milo za drago, zbog njega samog.

Čovjeku je poraslo samopouzdanje do razine smrtnoga grijeha. - Vi izgledate... - započela je. Ali bilo je nečega u njegovim očima što je voljela, nečega pohotnog možda, no ipak...

- Hvala vam - rekla je. - Bez vas sam se mogla utopiti i vrlo sam vam zahvalna što ste me izvukli.

Čudno ju je pogledao. - Trebali biste me pljusnuti zbog onog poljupca, zbog toga što sam iskoristio vašu pothlađenost.

Obišla ga je, krećući prema pramcu broda i Wickovoj ispruženoj ruci. Netom prije silaska, zastala je i pogledala preko ramena.

- Možda sam ja iskoristila vas - rekla je, dovoljno tiho da je nitko na obali nije mogao čuti. Trepnuo je i potom rekao: - Kad biste me barem iskoristili.

~ 81 ~

DVADESET

Idućeg se jutra Kate kasno probudila, nakon burne i gotovo neprospavane noći tijekom koje se naizmjence okretala s jedne strane kreveta na drugu, svaki put kad bi se sjetila gorkog poniženja zbog Gabrielova podsmjehivanja njenim voštanim grudima, pocrvenjevši pri pomisli na njegove poljupce.

Probudila ju je Rosalie, obavijestivši je da je sluškinja gospođice Starck pitala bi li joj se njena gazdarica mogla pridružiti za doručkom.

- Ledi Wrothe je rekla da danas ne smijete napuštati sobu - rekla je Rosalie važno. - Moram priznati da ste prava junakinja dana. Oni mladići zbog kojih vam se prevrnuo brod propisno se srame što su to učinili i planiraju vam zauzvrat nešto darovati.

- Ma nemojte! - rekla je Kate. - Nije valjda. - Da, zato što ste bili jedina osoba koju nisu odmah izvukli iz vode, već ste morali preplivati

jezero. Poput sirene, kao što svi govore. - Uopće nisam bila poput sirene - usprotivila se Kate. - Princ me dovukao poput mrtve ribe. - Nema potrebe ulaziti u pojedinosti - rekla je Rosalie. - A što se tiče gospođice Starck i ledi

Wrothe, njih je spasila brza reakcija lorda Wrotha. Ispravio je brod tako da ste pali samo vi i vaš pas. - Je li Coco dobro? - Lord Dimsdale je odmah skočio s broda da vas spasi, ali, koliko sam shvatila, izronili ste na

drugoj strani. Pa je spasio Coco jer je princ već zaplivao prema vama. Po svemu sudeći, ledi Wrothe je vrištala tako glasno da je se moglo čuti i na obali.

- Dakle, Algie je spasio psa umjesto mene - rekla je Kate mrzovoljno, uspravivši se u sjedeći položaj.

- Ledi Wrothe baš i nije bilo drago. I jutros je bila vrlo oštra prema lordu Hathawayu - povjerila joj je Rosalie, razmičući zavjese za kojima se krilo predivno sunčano jutro. - Za doručkom mu je rekla - gdje su je svi mogli čuti! - kako mu je naložila da spasi vas, a svom suprugu da spasi psa, te je dodala da je mogao biti toliko uviđavan da se potrudi slijediti njene upute, a ne da naprosto ostane na brodu.

Kate nije mogla a da se ne nasmije. - A onda je lord Wrothe rekao da je, što se njega tiče, bio vrlo zadovoljan što je Dimsdale krenuo

za psom, jer nije htio uništiti svoje nove čizme. Na to ga je ona dimljenom haringom opalila po glavi.

- Vrlo uzbudljivo - uzviknula je Kate. - Nisam imala pojma da je bračni život tako zabavan. - Sluškinja ledi Wrothe kaže da je u njihovoj kući uvijek tako. Znaju se strašno svađati. Dok joj

on ne kupi kakav rubin, i onda je opet mir. Toliko vole jedno drugo; svatko to može vidjeti. - Vjerojatno bih trebala ustati, ako me Effie želi posjetiti - rekla je Kate, ponovno zijevnuvši. - Samo ću vas zagrnuti kućnim ogrtačem i očetkati vam kosu - dodala je Rosalie. - Ne očekuje

valjda da ćete nositi prikladnu haljinu, ne nakon užasnog šoka koji ste pretrpjeli. Osjećate li možda da imate groznicu, gospođice? Princ je ponudio da vam pošalje dvorskog liječnika.

- Ima vlastitog liječnika? - upitala je Kate, spustivši noge s kreveta. - Stigao je s njim na brodu - odgovorila je Rosalie i počela se smijuljiti. - "Brod luđaka", tako ga

zove gospodin Berwick. Zato što je onaj vojvoda u inozemstvu izbacio pola dvora, uključujući i samu dvorsku ludu

- Ne trebam liječnika - odgovorila je Kate, umivajući se. - Doručkovat ću s Effie, a zatim bih se htjela okupati. I mislim se odjenuti, Rosalie. Nije mi nimalo hladno.

~ 82 ~

- Još se ne smijete kupati! - uznemireno je rekla Rosalie. - Sinoć ste se tako tresli da sam

pomislila kako će se krevet prepoloviti. Molim vas, sjednite, gospođice, da vam očetkam kosu. Straga ću vam je svezati vrpcom za vaš doručak s gospođicom Starck, a onda se smjesta morate vratiti u krevet.

Odmah je postalo jasno kako je Effie smatrala da su njih dvije, nakon njihove ponoćne avanture, postale najbolje prijateljice. Sjela je nasuprot Kate za mali stol, koji je Rosalie postavila ispred naložene vatre (iako je blagi zrak dopirao kroz prozor), te je nestrpljivo počela pripovijedati kako im je bilo dok se brod otiskivao u crne, mračne vode, a Kate nije bilo nigdje na vidiku.

- U tom smo trenutku bili uvjereni da ste mrtvi - izjavila je, dramatično naglašavajući riječi. - Da ste se utopili u toj ledenoj vodi!

- Na svu sreću, nisam - rekla je Kate, uzevši još jedan komad tosta s maslacem. Stotinama je puta znala drhteći jahati u hladna jutra, zbog čega je zacijelo postala otporna na hladnoću. No nije vjerovala da bi Effie razumjela odakle joj njena mukom stečena otpornost, sve kad bi joj to i pokušala objasniti.

- Ledi Wrothe bila je na nogama - nastavila je Effie - očajnički gledajući po jezeru. - Jeste li vidjeli Coco? - Ona se praćakala pokraj broda, plivajući poprilično dobro. Trebali ste vidjeli kako je taj pas bio

malen kad ga je lord Dimsdale izvukao, ne veći od mačića mokra krzna. Ledi Wrothe se ponašala kao da joj je u vodu upalo vlastito dijete.

- Gdje sam ja u to vrijeme bila? - Napokon ste se pojavili na drugoj strani jezera. Imali ste sreće što niste glavom udarili u drugi

brod. Svi su iz tog broda bili u vodi, no brzo su izronili. Svi osim princa. Ledi Wrothe vas je prva spazila i viknula mu vas smjesta dohvati - rekla je Effie i zahihotala se. - Nikad ne bih pomislila da bi itko mogao princu nešto narediti, kao što je to ona učinila. I, dakako, poslušao ju je i zaplivao prema vama.

- Kako neobično - rekla je Kate. - Činilo mi se kao da je prošao samo tren prije no što sam izronila, a brod se već udaljavao.

- Vjerojatno i je - rekla je Effie, nakon što je o tome razmislila. - Brod se udaljavao jer nas je povukao lakaj koji, naravno, nije imao pojma što se zbiva. No u tom se trenutku, uvjeravam vas, to činilo vrlo sporo. Budući da niste odmah izronili, a na površini vode se presijavala samo crvena i plava svjetlost baklji, čak je i princ izgledao vrlo zabrinuto.

- Kako ste to uspjeli vidjeti? Nije li bio u vodi? - Bio je, ali je ledi Wrothe viknula da ste nestali i vidjela sam mu oči. Majka mi je rekla da se više

nikada ne smijem približiti tom jezeru. Čak ni za vrijeme bala. - Nemojte mi reći da to planiraju ponoviti! - Nikome više nije dopušteno ući u brodove, osim slugama koji znaju plivati - pridometnula je

Effie. - No sve je već isplanirano pa nastavljaju s pripremama. S brodova će ispaljivati rakete za vatromet, što, moram priznati, zvuči baš krasno. No morat ću ga gledati sa stuba, jer je mama prilično uzrujana - zvučala je sjetno.

- Želite li zadnji komad tosta? - upitala je Kate. - Ne, hvala - odgovorila je Effie. - Jedem vrlo malo. Vi ga uzmite. Vrlo lako biste se mogli

razboljeti; svi o tome govore. Nakon te užasne bolesti otprije nekoliko mjeseci, sadajoš i takav šok i pothlađenost - ušutjela je. - Premda mi se čini da sasvim dobro izgledate.

Kate joj se osmjehnula. - Sasvim dobro se osjećam. - Nisam znala da vam je kosa tako duga - rekla je Effie. - Zašto uvijek nosite vlasulju? Nije li

vam u njoj strašno vruće? Ja osobno ih ne mogu podnijeti. - Volim vlasulje.

~ 83 ~

- Nadam se da mi ne zamjerate na komentaru - rekla je Effie - ali mislim da imate lijepu kosu.

Sve te različite nijanse crvene i zlatne... izgleda baš kao zalazak sunca. Bolje od one crvene vlasulje, iako je u modi.

- Crveno nebo u zoru - promrmljala je Kate. - Mornarima donosi moru3 - dometnula je Effie. Neko se vrijeme igrala vilicom. - Bilo je tako

romantično kad je lord Dimsdale skočio za vama u vodu. Da ste barem to mogli vidjeti. Brod se ispravio i on je viknuo vaše ime, a zatim skočio s boka broda. Premda, naravno, vi niste bili na toj strani.

- Tko je to učinio? Oh, Algie - rekla je Kate. - Doista zvuči romantično. Ljubav mog zaručnika, čini se, prilično je duboka - bila je iskreno iznenađena.

- Svi su zaljubljeni u vas - izjavila je Effie. - I lord Hathaway. - On je slobodno vaš - brzo je dodala Kate. - Nisam sigurna... vi ste tako zabavni. Znate biti vrlo duhoviti - pogledala je Kate na svoj slatko

ozbiljan način i rekla: - Ne bih htjela da mislite kako sam zaljubljena u lorda Hathawaya, jer nisam. I ne želim se pošto-poto udati.

- Ni ja - rekla je Kate, ustavši da povuče uže sa zvoncem. - Ne smeta vam ako zatražim još malo kakaa? Mislim da sam zbog tog namakanja postala proždrljiva.

- Nismo se upoznale tijekom sezone - nastavila je Effie - iako sam, dakako, čula za vas. Ali nitko mi nije rekao da ste tako duhoviti. Mislim da su zato u vas svi i zaljubljeni.

Kate je prasnula u smijeh. - O čemu to, zaboga, pričate? - Svi su u vas zaljubljeni - ponovila je Effie. - Lord Dimsdale, pa lord Hathaway, a i sam princ.

Vidjela sam mu oči, sjećate se? Razrogačile su mu se od straha. - Vi ste prirodno nadareni za melodramu - rekla je Kate. - Oh sjajno, evo Rosalie - poslala je

sluškinju po još kakaa i još malo tosta s maslacem. Zatim je ponovno sjela. - Prođe me jeza samo dok vas slušam kad govorite o crnoj, mračnoj vodi

i svjetlima baklji koja su se posvuda ljeskala. - Bilo je strašno - rekla je Effie. - Stalno sam zamišljala da je izronila neka ruka omotana

jezerskim travama i povukla vas u svoje mračne dubine. Kate se ponovno nasmijala. - U tom jezeru nema čak ni riba; to je obično jezero koje se puni

podzemnim vodama. Nema u njemu mnogo vodenih trava! - Nikad ne znate što bi moglo živjeti u podzemnim vodama - rekla je Effie, a velike joj oči

postadoše još veće. - Možda klenovi - rekla je Kate. - Nitko u mene nije zaljubljen. Glas joj je zacijelo zvučao

uvjerljivo, jer je nakon jedne sekunde Effie rekla: - Pa, lord Dimsdale svakako je. Opet je zaboravila na svog zaručnika. - Osim Algieja - složila se Kate. - Tako ste sretni. Voljela bih imati zaručnika poput lorda Dimsdalea. On je tako obziran, mlad i

naočit. - Pa i lord Hathaway je takav - ustvrdila je Kate, pomalo iznenađeno. - Samo što je stariji. - Ali je vrlo naočit i drag. I pouzdan - dodala je Kate. Effie je kimnula glavom. - Znam. I moja

majka to kaže. - Ali vas ne uzbuđuje to što je netko pouzdan i drag. - Sigurna sam da će biti dobar muž. No, nije za vama skočio uvodu. - To mu ne služi na čast - složila se Kate.

3 Rimovana poslovica medu mornarima kojom se upućivalo na oprez kad bi nebo na moru ujutro bilo crveno, jer bi potom tijekom dana moglo uslijediti nevrijeme (op. prev.)

~ 84 ~

- Poslije je rekao da vas nije vidio i kakvog bi onda smisla imalo skakati? Što je logično, ali ne i

ono što žena želi čuti, pogotovo ako je mrtva. Možda bi skočio za vama, samo ne za mnom - Kate ju je pokušala umiriti. - Sumnjam. Mislim da me sažalijeva, što nije baš nalik ludom obožavanju koje lord Dimsdale

pokazuje prema vama - oklijevala je. - Jeste li čuli... što mi se dogodilo? Je li možda mislila na slučaj s vilicom? - Nisam - odgovorila je Kate. - Vaša je majka, doduše,

pričala o vašem ocu u prošlom vremenu... - Prvo je umro on, baš prije moje prve sezone, zatim mi je iduće godine umrla i teta, a nakon nje

i prateta - Effieno je meko lišće poprimilo snužden izraz. - Trebali bi napraviti iznimku u slučaju žalovanja, kada se osoba tek treba prvi put predstaviti društvu. Ljudi pričaju o meni kao da sam kakva usidjelica, a prošla je samo jedna sezona!

- Glupost - rekla je Kate, potiskujući sjećanje na Henryn usputni opis Effie kao osamdesetogodišnjakinje. - Ja imam... - zastala je prije no što je priznala koliko je zaista stara. - Izgledam starije od vas. Samo to je važno.

- Lani se sve lijepo odvijalo - rekla je Effie, pijuckajući svoj kakao - a onda se dogodilo nešto grozno u vezi s lordom Bechamom. - Jeste li ga upoznali?

Kate je odmahnula glavom. - Moja je majka bila tako zgrožena da me odvela na ladanje nakon što sam bila na samo dva

bala. - I tako sam ove godine morala sve ispočetka. Sigurno se radilo o slučaju s vilicom. - Što se dogodilo? - upitala je Kate. Effie je zakolutala očima. - On je potpuno lud. Rekao je... Vi to možda nećete razumjeti, Kate, ali

svima je rekao da sam pipkala. Po intimnim dijelovima! - Ne! - Da, to je rekao. A prava je istina da je on pokušao poljubiti mene. Nije da bi mi to toliko

smetalo, ali se priljubio uz mene na najodvratniji mogući način. Izmigoljila sam mu se i rekla mu da je ljigav kao puž balavac. To ga je razljutilo i on me uhvatio... rukom me uhvatio dolje.

Čak i unatoč Effienoj sklonosti prema melodrami, taj je čovjek bio ogavan. - Kakav ljigavac - rekla je Kate. - Imali smo u selu jednog takvog koji je bio pekar. Moj ga je otac morao protjerati iz grofovije.

- Ne bi se to usudio učiniti da mi je otac bio živ - rekla je Effie. - Jer moj bi ga otac probo mačem. U svakom slučaju, kako smo na balkon baš bili iznijeli tanjuriće s pitom od marelice, zgrabila sam svoju vilicu i zabola mu je u ruku. Budući da mi oca nije bilo tamo da ga probode, mislim da se može reći da sam to sama učinila. Međutim, nakon toga je posvuda počela kružiti samo njegova verzija priče.

- Trebali ste mu je zabiti u hlače - rekla je Kate. - Širio je laži i nitko mi nije vjerovao osim, naravno, majke. Zato smo se morali povući na ladanje. A ove godine - izgledala je prilično očajno - pa... netko

poput lorda Hathawaya dovoljno je uman i dobar da ne obraća pozornost na tu vrstu glasina. ' - Strašno - prozborila je Kate. - To je strašno. Znala sam onog trenutka kad sam vas upoznala da

to ne može biti istina, jer... - Dakle, i vi ste to čuli! - rekla je Effie i briznula u plač. Srećom, Kate je bila navikla na suze

zahvaljujući druženju s Victorijom, pa joj je natočila još jednu šalicu kakaa i potapšala je po ruci. Pustila ju je da se

isplače. S Victorijom, svaki znak suosjećanja samo je produljivao njeno jecanje. I doista, Effie je obrisala suze i ispričala se. - Nervozna sam - rekla je - jer danas stiže Beckham, a

nisam ga vidjela od prošle godine. Kate je zaškiljila. - Dolazi u dvorac?

~ 85 ~

- Da, danas - odvratila je Effie potišteno. - Zar to nije peh? Uspjela sam ga izbjeći čitavu sezonu

jer je majka podmitila jednog od njegovih lakaja, pa smo uvijek znali što radi. Ali sada mi majka kaže da ne možemo otići jer bi me lord Hathaway uskoro mogao zaprositi - nije se doimala osobito sretnom zbog te mogućnosti.

- Meni je lord Hathaway drag - rekla je Kate. - I meni, naravno - rekla je Effie, uzdahnuvši. - Stvar je samo u tome što... pa... nije baš

romantičan, zar ne? Nikad mi ne bi donio cvijeće osim ako ga slučajno ne bi našao u svom vrtu i na njega se spotaknuo.

- Imate prilično bujnu maštu - rekla je Kate. - Točno mogu zamisliti njegovu sirotu ženu - rekla je Effie. - Napeto će čekati rođendan,

nadajući se da će joj donijeti dijamantnu tijaru ili, u najmanju ruku, indijski šal, a on će se pojaviti s navlakom za čajnik. Na oči će joj navrijeti suze, no kako ga doista voli, ne njegovom zaslugom, zatomit će tugu.

- I, nadam se, sama si kupiti indijski šal - umiješala se Kate. -Izvrsno pripovijedate! Gotovo joj vidim uplakane oči. Zašto jednostavno ne ispričate pravu priču o Beckhamu? Sigurna sam da biste uvjerili ljude.

Effie je odmahnula glavom. - Mati čvrsto vjeruje da dama nikada ne bi trebala govoriti o takvim stvarima. Ona sve tako duboko proživljava. Danas čak neće ni ustati iz kreveta jer je uzrujana zbog toga što sam sinoć umalo stradala.

Kate je podigla obrvu. - Znam... većina misli da ste gotovo poginuli umjesto mene -Effie je uzdahnula. - Kažete li to mojoj kumi, Henry, mogla bi zgromiti Beckhama-rekla je Kate. - Voli li stvarno da je zovu Henry? To je tako neobično ime za ženu. - Ime joj je Henrietta, ali draže joj je Henry. - Sviđa mi se kako muža zove slatkišem - rekla je Effie. - To je tako... - Romantično - dovršila je Kate, smijući se. - Previše čitam romane - rekla je Effie postiđeno. - Ja ih nisam mnogo pročitala, ali, koliko sam shvatila, negativca uvijek stigne zaslužena kazna.

A to će se dogoditi i Beckhamu, obećavam vam. Zamislite Henry kao čarobnu kumu iz bajke: dovoljno je da mahne svojim čarobnim štapićem i sredit će tu malu odurnu krastaču.

- Kako bih voljela vidjeti da se pretvori u glavicu repe - rekla je Effie. - Samo gledajte - rekla je Kate. - Napravit će od njega pire od repe.

~ 86 ~

DVADESET JEDAN

Popodne ćeš povesti veću skupinu gostiju u lov na zečeve - rekao je Wick, uhvativši nakon ručka Gabriela za ruku.

- Ne pada mi napamet - munjevito mu je odvratio Gabriel. - Što te spopalo? - upitao ga je Wick. - Nikada baš nisi bio previše poslušan, no radije bih da ne

počneš mahnitati, ako nemaš ništa protiv. Dvorac je pun ljudi, a čitač iz dlana tvoje tetke već je izludio pola dama posvuda im proričući budućnost kao da baca konfete, a sve što je prorekao bilo je depresivno.

- Ako želiš čuti nešto stvarno depresivno, razgovaraj s mojim ujakom. Sinoć sam ga dobrih sat vremena morao slušati kako rida - rida! - zbog debakla svoga pomorskog spektakla.

- Ja sam kriv - rekao je Wick. - Gledao sam ih kako stalno iznova uvježbavaju cijelu predstavu i nije mi bilo ni nakraj pameti da će tempiranje poremetiti pijani putnici.

- Pa, nitko se nije utopio - kazao je Gabriel. - Čuo sam od gospođice Starck, koja je doručkovala s Kate, da je dotična dama sasvim dobro. Dakle, sve je ispalo dobro.

- Kad je tome tako, hoćeš li onda uzeti svoju lovačku opremu i povesti nekolicinu muškaraca, da se ne moram još i o njima brinuti?

- Neću. Traži Ferdinanda da me zamijeni, hoćeš li? - Vidjet ću mogu li ga izvući iz svinjca - rekao je Wick i udaljio se. Kad je Gabriel bio siguran da je Wick dovoljno daleko da ga ne može čuti, ščepao je mladog

lakaja te mu dao nekoliko izričitih i brzih uputa. Zatim je otišao u svoju radnu sobu, zaključao vrata i prišao maloj slici koja je visjela na

suprotnome zidu. U pozadini slike bjesnila je bitka, dok je u prvom planu ptica pjevica stajala na niskoj grani. Dolje na zemlji ležao je oklop, ostavljen na mjestu gdje ga je vitez uspio svući. Sve što se od njega vidjelo bila je beživotna noga u donjem desnom kutu. A ptica je i dalje pjevala, svojim otvorenim, budnim okom pokazujući potpunu ravnodušnost spram klonulog ratnika, dovoljno nerazboritog da joj umre pod stablom.

Bila je to jedina slika koju je Gabriel ponio iz Marburga, slika koja je sažimala njegovu mržnju prema redovnom nasilju i sporadičnom ratovanju karakterističnom za sva mala vojvodstva, uključujući i ono njegova brata.

Jednostavno je savio prst, gurnuo ga ispod okvira i skinuo sliku sa zida. Iza nje je bila obična poluga. Jednim trzajem i na zidu od drvenih ploča otvoriše se vrata, otkrivajući iznimno prašnjav hodnik.

Wick i on zaključili su da koristi od toga da netko od služinčadi čisti hodnik nisu bile vrijedne mogućih posljedica, ne toliko stoga što je postojanje hodnika koji se protezao unutar debelih zidova dvorca bilo nešto samo po sebi strašno, već zbog činjenice da je hodnik imao špijunke s pogledom u većinu spavaonica.

Prašnjav je bio i prašnjav je ostao. Gabriel je krenuo, ne misleći na to da će Wick pobjesniti kad sazna da je odlučio odati postojanje

hodnika. Tu i tamo bi se zaustavio i zavirio u spavaonicu kako bi se orijentirao. Zlatne zavjese značile su

kraljičinu ložnicu, koja je sada bila dodijeljena ledi Dagobert. Prošao je pokraj još četiri špijunke, procjenjujući gdje bi se mogao nalaziti, a zatim opet zavirio. Trepnuo je, a zatim žurno nastavio dalje. Ako su njegovi gosti odlučili ne zadrijemati nakon ručka, to se zasigurno njega nije ticalo.

Preskočio ih je još četiri, ponovno pokušao i najzad znao da gleda u pravu sobu, jer je u njoj bio Freddie, čvrsto sklupčan nasred kreveta. Nije čuo ništa, što je upućivalo na to da Kateina sluškinja nije bila s njom.

~ 87 ~

Stavio je usta na špijunku i rekao: - Kate. Ništa. Ponovio je glasnije: - Kate! Iz sobe se začulo kako je opsovala, na što se nacerio, a potom se čulo kako hoda prema vratima

spavaće sobe i otvara ih. Nije ju mogao vidjeti, ali ju je zamišljao kako zuri u hodnik. Zatvorila je vrata, malo sporije nego što ih je otvorila, i on je ponovno pokušao. - Priđite kaminu

i pogledajte desno. - Mrzim ljude koji špijuniraju - rekla je glasno. - Ne špijuniram! - pobunio se. - Vidim vam samo krevet. Umjesto odgovora nastupila je

porazna tišina. - Freddie izgleda kao da mu je udobno. - Freddie ju je uvijek udobno. Zašto špijunirate krevet jedne dame? - Došao sam vas upitati biste li se išli sa mnom provozati. Potajno. - Ovo potajno sam shvatila. Koliko se ljudi noću skita tim hodnikom? - Nitko - uvjeravao ju je. - Nikada. Vi ste jedina osoba, uz Wicka, koja za njega zna. - Ovo je Engleska - istaknula je. - Niste vi izgradili dvorac. Vjerojatno polovina vaših gostiju zna

za njega - iznenada se pred njim pojavilo oko. Bilo je to lijepo oko, blijedozeleno poput svjetlosti što dolazi kroz oslikane prozore, sa smeđim obrubom.

- Jeste li to vi? - upitala je sumnjičavo. - Naravno da sam to ja. - Trebam li povući kakvu polugu da vas pustim unutra? - Ne može se ući ni u jednu spavaću sobu. - Samo se može špijunirati - promrmljala je Kate. - Kako neukusno. - Dolje nas čeka kočija i stvari za piknik. Lakaju sam rekao sam da ću povesti jednu od svojih

tetki da vidi stari ženski samostan. - Taj samostan ne zvuči baš zabavno - rekla je Kate, odmičući se. Ponovno je vidio samo

Freddieja. Opet se oglasila odnekud zdesna. - A hoće li vaša tetka uživati na tom izletu? - Bit ćemo samo nas dvoje - odgovorio je Gabriel i zadržao dah. Nijedna prava mlada dama ne

bi na to pristala. Nikada. Bez pratnje, bez sluškinje, bez tetke? Kateino se oko opet pojavilo. - Planirate li me zavesti u kočiji? - zeleno oko kao da joj je malo

potamnjelo od negodovanja. - Volio bih - odgovorio je žalosno - ali ne bih mogao živjeti s vlastitom savješću, stoga neću. - Imate li uopće savjesti kad je riječ o ljudima poput mene? Mislila sam da ste vi i Wick dosad

već rezimirali moje okolnosti. - Možda i jeste nezakonita kći, ali ne mislim da ste kći svinjara, unatoč tome što dobro poznajete

svinjce. - I nisam - rekla je i ponovno nestala. Čuo ju je kako se ushodala. - Ali da jesam kći svinjara,

biste li me pokušali zavesti? - Zapravo nikada nisam zaveo djevu - odgovorio je. - Kako ste kreposni. - Vjerojatno to i nije odraz kreposti - priznao je. - Znate, prinčevi jedva da su ikada sami. Kad

sam bio mladi, rado bih se zabavljao s bilo kakvom djevojkom, ali nisam imao prilike. Ponovno se pojavilo oko. - Samo ako se zakunete na svoju izgubljenu prinčevsku čast da me

nećete poljubiti. Vaši me poljupci zbunjuju. Bio je to udarac u lice. - Vi biste mogli poljubiti mene - predložio je. - Neću. Ja moram naći muža. Uostalom, ne dolazi li vam danas zaručnica? - Stigla je u Englesku - rekao je Gabriel nevoljko. - Vjerojatno će sutra doputovati.

~ 88 ~

- Bez poljubaca - izjavila je Kate. Kimnuo je glavom i tada shvatio da ga ona ne može vidjeti. - Istina je da sam već gotovo poludjela u ovoj sobi. Effie mi je donijela neku očajno lošu knjigu.

Nisam neka ljubiteljica romana, a Henry mi ne dopušta da izađem. Kaže da će se, budem li izgledala previše zdravo, ljudi početi pitati kakva je to bolest zbog koje sam smršavjela.

- Donio sam vam veo, tako da vas nitko neće prepoznati. - Veo? Moja ga tetka stalno nosi. Korotni veo. Vidimo se za pet minuta pred vratima vaše spavaće

sobe. - Mogu li povesti Freddieja? Mogla bih ga sakriti pod velom. - To nikako. Moja tetka nikada ne laje.

~ 89 ~

DVADESET DVA

Žena koja je izašla iz Kateine spavaće sobe bila je od glave do pete odjevena u crninu. Gabriel joj je ponudio da ga primi za ruku, osjetivši kako mu je suludi užitak prostrujao tijelom. - Pazite da se ne spotaknete - rekao joj je dok su prolazili hodnikom.

Veo se zatresao kad je Kate zavrtjela glavom. - Teško mi je hodati; ne vidim kuda idem. Kako to vašoj tetki uspijeva?

- Ona je već dugo u koroti - odgovorio je Gabriel. - Koliko dugo? - Četrdeset godina, deset godina više ili manje. Tišina. - Zacijelo mislite da predugo žaluje. - Nikada ne bih rekla nešto negativno o princezi - rekla je Kate usiljeno, iako je vraški dobro

znala da je to laž. - Bilo je to zapravo vrlo mudro - rekao joj je. - Moj bi joj otac bio našao drugoga muža, ali ju je

obuzeo tako dubok osjećaj tuge da je nitko nije želio. - Pretpostavljam da je ne pamtite samo po tugi? - Moja braća i ja voljeli smo odlaziti u njene odaje. Kartali bismo, a ulozi su bili koštice trešanja.

Ona mi je prva dala da probam konjak, kao i mnoštvo vrlo dobrih savjeta. - Primjerice? - Voljela je smišljati nevjerojatne scenarije. Na primjer, što ako bi se Noin potop ponovno

dogodio? Kako bismo preživjeli? - Dobro pitanje - rekla je Kate. - Je li imala i odgovor? - Zaključili smo da bismo se spasili na dobrom brodu sa spremištem punim lješnjaka. Kad sam

bio mali, znao sam ih krasti sa stola kako bi ih ona mogla spremati i tako praviti zalihu. Pretpostavljam da ih je potajno jela; nikada mi, naime, nije razbila iluziju. Svaki put kad bi kišilo, bio sam sretan kad bih se sjetio goleme zalihe lješnjaka pod njenim krevetom.

- Vrlo lijepo od nje - rekla je Kate. - A što bi ona imala reći o kćerima svinjara? Da ih se treba kloniti - žurno joj je odgovorio. - Moj bi otac nesumnjivo rekao to isto o prinčevima koji tek što se nisu oženili - rekla je. Upravo su silazili glavnim stubištem. - Posljednja skupina lakaja i slobodni smo - šapnuo joj je. -

Trebam li šepati? - Nema potrebe. Wick nije tu, a on je jedini koji bi mogao primijetiti. Smjestit ću vas u malu

kočiju i sam uzeti uzde. Reći ću vam kad se nađemo izvan vidokruga s glavnog ulaza. Brzo ćemo se maknuti s ceste.

Onog trena kad joj se ponovno obratio, Kate je podigla veo i s mukom ga skinula s glave. - Vruće je u ovome - zavapila je. Silno se zajapurila i...

- Nova vlasulja? - upitao ju je razočarano. Sinoć je bila tako mokra da nije mogao sa sigurnošću reći koje joj je boje bila kosa, ali je pretpostavljao da je žuta, poput gorušice ili starog vina.

- Uvijek nosim vlasulju - rekla je usiljeno. No tada ga je pogledala i nasmijala se, a njega je preplavio tako silan osjećaj žudnje da je umalo ispustio uzde. - Moja kosa je moja jedina kruna, pa je stoga čuvam za vrijeme kada doista mogu biti ono što jesam: Kate, a ne Victoria.

- Danas ste Kate - rekao je. - Ne, nisam. Jedini razlog zašto se sada vozim s vama je taj što je Victoria pomalo razvratna -

rekla je, zločesto se osmjehnuvši. - Ja osobno ne bih nikada takvo što učinila. - Što vi radite ako se ne prepuštate razvratu? - upitao ju je prilično radoznalo. - Svašta - odgovorila mu je lakonski.

~ 90 ~

Nastupio je trenutak tišine dok je princ pokušavao skrenuti kočiju s ceste na mali puteljak koji je

vijugao oko dvorca, odmah podno zidina. - Što to svašta? - upitao ju je. - Brinete se za svinje? - Zapravo ne za svinje - odgovorila je. - To je lijepa vijest, zar ne? Ako se osjetim potlačeno,

mogu jednostavno pomisliti kako mi je moglo biti. -Osjećate li se potlačeno? - Katkad - rekla je nehajno. - Imam tako opaku narav da oni koji me gaze čine to na vlastiti rizik.

Osim toga, moja će me kuma uzeti pod svoje i sljedeći put kad me vidite, živjet ću s Henry u Londonu kao pristojna dama.

Zacijelo će joj ledi Wrothe dati miraz, pomislio je Gabriel, što je lijepo od nje. Međutim, sama pomisao da Kate očijuka s kretenskim Londončanima bila mu je mrska, štoviše, došlo mu je da je zgrabi i...

Postupi kao zli princ iz bajke. Kriste. - Izgledate kao da vam je pomalo vruće - rekla je Kate. - Gdje je, uostalom, taj ženski samostan? - Zapravo ne idemo u samostan. Obići ćemo dvorac i ući u jedan vrt, skroviti vrt. - Skroviti vrt... kako ste ga onda, zaboga, našli? Nemojte mi reći da vam je vila pokazala put. - Dali su mi ključ. Skrovit je samo zato što mu se ulazna vrata otvaraju prema zemljištu dvorca,

a ne prema vanjskom dvorištu, tako da nitko ni ne pomišlja ući. Čak ga ni Wick nije istražio. Još su se nekoliko minuta vozili oko dvorca. Zatim je Gabriel zaustavio ponija i sišao, bacivši

uzde preko omanjega grma. Dohvatio je košaru iz kočije i okrenuo se da pruži Kate ruku, ali ona je već bila izašla iz kočije. Htio je... ali ono što je htio bilo je suludo. Htio je biti napadno posesivan, htio ju je izvući iz

kočije i odnijeti do ulaza. Htio je baciti pokrivač na zemlju i podići joj skute baš tamo na otvorenom, gdje ih svatko može vidjeti.

Htio je... Izgubio je razum. To je bilo jedino objašnjenje, pomislio je dok je hodao za Kate koja je uokolo skakutala i brala

cvijeće kao petogodišnjakinja. Wick je bio u pravu. Cijelo to pitanje braka, i skorog dolaska princeze Tatjane, uzdrmalo je njegovo duševno stanje.

Uskoro se trebao oženiti. Oženiti. Što ga je činilo nesretnim tim više što - stao je da namjesti hlače - nije htio biti ni s kim drugim osim s jednom nezakonitom kćeri svinjara, koja je brala tratinčice nekoliko metara od njega.

Bilo je baš kao u bajci, samo što život nije bio poput bajki, a prinčevima nije bilo dano da budu s kćerima svinjara, osim ako nisu naumili prekršiti svaku društvenu konvenciju koju su naučili u životu.

A on to nije namjeravao. Premda je pri pogledu na Kateino tijelo, kad se sagnula da ubere novi cvijet, postao tako gladan

i posesivan da je ustanovio kako mu se prsti tresu. Spustio je košaru i u mislima nekoliko puta nečujno opsovao, što mu je bio omiljen način vraćanja kontrole nad sobom.

Djelovalo je na dvoru njegova brata; djelovalo je i sad. - Hajdemo unutra, može? - viknuo joj je kad je prišao vratima i otključao ih. Zid od cigle bijaše

visok i veoma star, tako star da je vidio kako puca na mjestima gdje ga je bršljan vukao prema dolje. Gurnuo je vrata i pred njima su se ukazale isprepletene stabljike stolisnika, repuha i ljubičastog

gaveza. Među njima su tu i tamo bile zanjihane glavice stolisnih ruža, čije su latice ležale na tlu kao da je kakva mlada djevojka prosula zrnje za ptice.

- Oh! - uskliknula je Kate. - Prekrasno je! - pojurila je prema naprijed, pridržavajući skute. - Doista je skrovit. Ima tu i skrivenih kipova. Vidite, ondje je jedan, gotovo skriven u onome grmlju šipka.

~ 91 ~

- Vjerojatno neka božica - rekao je Gabriel, dok je Kate vukla bršljan koji joj je obavijao blijeda

kamena ramena. Zajedno su skinuli nakupinu bršljana koja je visjela preko lica kipa. - Oh - rekla je Kate prigušeno. - Lijepa je. - Plače - iznenađeno je rekao Gabriel. Kate je ispružila ruku i iščupala još nekoliko spletenih grana bršljana.-To je anđeo. Krila toga mladog anđela bila su sklopljena; gledala je dolje, a lice joj je bilo bijelo kao netom

napadali snijeg i tužnije od zime. - O, Bože - rekao je Gabriel, zakoračivši unatrag. - To nije skroviti vrt, to je groblje. Mogli su mi

to reći. - Gdje su onda grobovi? - upitala je Kate. - Pogledajte, pod nogama joj je samo postolje. Ne bi li

obitelj trebala biti pokopana u kapeli? - Bi - rekao je Gabriel s olakšanjem, sjetivši se grobnica lordova i dama obitelji Pomeroy uredno

poredanih u kapeli dvorca. - Ali zašto je onda taj anđeo tu? Kate se nagnula i razmaknula bršljan s postolja. Odjednom se počela smijuljiti. - Što? - To je doista groblje - rekla je, smijući se još glasnije. - Podsjetite me da vas više nikada ne vodim na sveto tlo - rekao je Gabriel, nagnuvši se. Počeo je

naglas čitati: - U znak vječnog sjećanja na... koga? Ne mogu pročitati. - Mojega najdražeg Zloćka - Kate je završila umjesto njega. Razmaknula je još šipka i obišla

postolje. - I ne samo Zloćka. Tu je i Kicoš i - ponovno se pomaknula - Freddie! O Bože, moram ovamo dovesti svog Freddieja. Bit će to kao obilazak grobnica nečijih predaka u Westminsterskoj opatiji.

- Čini se da imam vlastito groblje pasa - rekao je Gabriel. -Kad bih ih imao cijeli čopor, kao što ih vi imate, mogao bih im izmjeriti male grobove dok su još živi. Počeo bih s Freddiejem, jer bi uskoro vjerojatno mogao umrijeti od straha. Ovo ću mjesto pokazati ujaku; možda će mu biti lakše ako ovdje postavimo kip psa koji je jeo ukiseljenu hranu.

Bocnula ga je. - Ne budite smiješni. Ispružio je ruku i skinuo joj vlasulju. Ukosnice su popadale, a Kate je vrisnula. Vlasulju je

položio na glavu tužnog anđela. - Lijepo - rekao je zadovoljno, ne misleći uopće na anđela koji je poprimio izgled pripite

bludnice s ružičastom vlasuljom. Zrake sunca koso su padale iznad starih ružičastih cigli i ljupko obasjavale Kateinu kosu, svaki

njen meki i nestašni pramen. Ona je, dakako, vikala na njega. Nitko nikada nije vikao na njega. Nitko osim Kate... a to je bilo

stoga što je ona pripadala drugom staležu, staležu koji nije znao da se princa nikada ne smije grditi. Nitko ga nije čak ni prekorio dok je bio dijete. Njegova je dadilja znala svoje mjesto, baš kao i

dadilje njegove braće. Kad je bio momak, znao je izazivati sluge i pokušavao ih naljutiti. Nitko ga nije ukorio čak ni kad je u dječjoj sobi zapalio sag. A kad je Rupert jednoj od sobarica napravio dijete, otac se tome samo nasmijao.

Jedino ga je Wick, kad je vidio sag, pogledao s gnušanjem te mu rekao da je najobičniji glupan. Naravno da ga je udario, na što mu je Wick uzvratio, te su završili valjajući se na podu. Poslije toga se osjećao bolje, jer dijete zna kad zaslužuje da ga se izgrdi, i ako ne dobije što zaslužuje...

No... Da je netko tu i tamo kaznio njegova brata Augustusa klečanjem na ugljenu, pomislio je Gabriel,

ne bi bio tako podložan onom paklenom redovniku, koji se pojavio obećavajući mu zlatne aureole. Duboko u sebi, Augustus je znao - kao što su svi oni znali - da ne zaslužuje sve to što ima.

Svjesni toga, počnete gledati na ljude s nepovjerenjem, jer znate da vam lažu... U Augustusovu slučaju, to ga je nagnalo da počne strahovati što će biti nakon što umre.

Kate nije lagala. Bilo je očaravajuće čuti u njenome glasu istinsku ljutnju. I ta mu je ljutnja, na neki perverzan način, izazvala nabreknuće u hlačama.

~ 92 ~

Ili je to možda bilo zbog njene kose. Blistala je kao da je od jagoda protkanih zlatom. - Samo sam

htio vidjeti vašu krunu - objasnio je, prekidajući njen žučljiv ispad. - U pravu ste. Prelijepa je. - Rekla sam vam - rekla je Kate, ali joj je upao u riječ čim je udahnula. - Znam. Čuvali ste je za trenutak kada ćete upoznati princa na bijelom konju. Gluposti - držala

je ruke na bokovima i bijesno zurila u njega kao prava piljarica. Gabriel je osjetio kako ga preplavljuje sreća.

- Vama su to možda gluposti - rekla je Kate naglo. - Ali rekla sam vam svoje razloge, a vi... vi ste jednostavno bezobzirno prešli preko njih, jer mislite da je sve što radite prihvatljivo.

Zatreptao je dok je upijao njene riječi. - Nije li tako? - upitala ga je. - U vašem ograničenom, drskom malom svijetu vi naprosto možete

skinuti ženi vlasulju samo zato što to želite, a mogli biste i leptiru iščupati krila, bez ikakve sumnje, ili mljekaricama napraviti djecu, ili...

- Za Boga miloga - prekinuo ju je Gabriel. - Kako smo od vlasulja stigli do mljekarica i leptira? - Uvijek se o vama radi - rekla je, zureći u njega. Iako je o njemu govorila užasne stvari - koje su sve odreda bile točne, osim onog u vezi leptira i

nezakonite djece - nevjerojatno je bilo to da je samo osjećao kako se sve više ukrućuje, sve joj više želeći oteti još jedan od poljubaca, i ne zaustaviti se samo na tome, već je i baciti u travu.

- Nemojte misliti da sam pogrešno shvatila taj pogled u vašim očima - rekla je, a oči su joj postale još nemilosrdnije.

- O čemu sad razmišljam? - proklet bio ako mu glas nije dopirao iz prsa s tutnjavom, vrstom promuklog zvuka koja se muškarcu otme kad...

- Razmišljate o tome da prekršite vlastito obećanje - odgovorila mu je, prekriživši ruke na grudima. - Tek što niste i samog sebe uvjerili kako zaista želim da me poljubite, premda ste obećali da nećete. Jer u vašem svijetu...

- Taj dio sam čuo - rekao je. - Dio o mom ograničenom svijetu. Želite li da vas poljubim? Osjetio je kao da je čitav svijet na trenutak zadržao dah, kao da su besciljni vrapci zaklopili

kljunove, a pčele tiho letjele, napeto osluškujući. - Za ime Božje - rekla je s gnušanjem, okrenuvši se. - Nikada nećete shvatiti, zar ne? Shvaćao je da je linija njena vrata na neki način slada nego u bilo koje žene koju je vidio

posljednjih godina. Dok mu je bila okrenuta leđima, brzo je ponovno namjestio hlače. - Mislite da sam budala - rekao je pomirljivo. - Vjerojatno ste u pravu. Neću vas poljubiti zato što sam vam to obećao. S druge strane, nikada nisam obećao da vam neću skinuti vlasulju. Što se toga tiče, samo ste me uputili, što je po meni nešto posve drukčije od mog obećanja.

- Cjepidlačite - i dalje mu je bila okrenuta leđima, tvrdoglava kakva je bila. No ipak, na neki je način nježna linija njenih leđa bila još zavodljivija od zaobljenosti njenih grudi. Volio bi pasti na koljena i jezikom joj prijeći preko svakog kralješka na leđima.

Ne bi smio o tome razmišljati, nejasno je shvatio Gabriel. Ona nije bila za njega. Ne za njega... ne za njega. Kate se nagnula da pobliže promotri nešto skriveno u travi, a on se zamislio kako joj ljubi struk, a zatim spušta sve niže, i niže...

- Hoćemo li prezalogajiti? - upitao je, gotovo režeći. - Evo još jednog mramornog kipa - rekla je Kate, povlačeći splet bršljana i korova. Progunđao je i prišao joj. Povukao je tako jako da je iščupao dobar dio bršljana, zajedno s

korijenjem i svime, dok su oko njih frcali zemlja i lišće. - Ovaj put kip djeteta - kazala je Kate i spustila se na koljena. Neodgovorni, požudni dio

Gabrielova tijela odobravao je taj čin. Da... na koljena... Okrenuo se i izašao iz vrta da donese košaru za piknik, proklinjući svoju požudu. Wick je bio u pravu. Ganjao je Kate samo zato što se nije mogao njome oženiti, a nije je mogao ni

odvući u krevet. Ukratko, zato što je bio idiot.

~ 93 ~

A vjerojatno je i ona bila u pravu. Bio je samodopadni magarac koji joj je strgnuo vlasulju samo

da udovolji svom hiru. Postajao je jednako loš kao Augustus. Kao Rupert. Wick ga je držao na uzdi gotovo cijeloga života, vraćajući ga u stvarnost kad bi počinjao vjerovati da njegova titula išta znači...

No je li se svejedno pretvorio u magarca, dok Wick nije gledao? Vjerojatno.

~ 94 ~

DVADESET TRI

Kate je očistila posljednji korov s kipa djeteta. Bila je to bucmasta djevojčica, koja je sjedila na zemlji u dječjoj haljinici i smijala se. - Zdravo - promrmljala je Kate kamenoj djevojčici.

- Pitam se... Povukla je bršljan s podnožja kipa i otkrila jednostavan natpis: Voljenoj Merry. - Rukavice su vam uništene - dopro je glas iza njena ramena. - Moja je sluškinja ponijela čitavo mnoštvo rukavica - rekla je. - Pogledajte, Gabriele. Nije li ljupka? Ima uvojke. - I krila - istaknuo je Gabriel. - To je anđelak. - Mislite li da je ona bila Merry... ili je Merry možda bio voljeni mačić? Podsjeća me na kerubine

u sjevernom hodniku. Možda ju je napravio kipar otet u Italiji, onaj koji je pobjegao u bačvi za izradu maslaca.

- Podiže li netko kip samo zbog mačića? Nagađam da je ovo spomenik, ako ne i sam grob - sagnuo se i pomaknuo u stranu cvat stolisnika koji se njihao uz djetetov obraz.

- To je tako tužno - rekla je Kate. - Postoji nagonska želja da se dijete upamti kako se igra i smije - dodao je. - Kad smo prije dvije

godine bili na iskapanju u Barbaryju, otkrili smo da je u dječjim grobnicama bilo mnoštvo igračaka, kako bi se sretno mogli igrati u zagrobnom životu.

Kate je kimnula. - Nije toliko drukčije od postavljanja kipa djevojčice Merry koja se igra u vrtu. - Gore imam malu bočicu na kojoj radim. Iz grobnice je, a izvorno je sadržavala zglobne koščice.

Vjerojatno su to bile dječačke igračke. Jednom ću vam ih pokazati. - Zvuči očaravajuće - izjavila je Kate doista to i misleći. - Moj stari profesor, Biggitstiff, koji je totalni glupan, bacio je bočicu zajedno s kostima. Zapravo

je imao ljude koji su naprosto zatrpali grobnicu zemljom nakon što je otkrio da u njoj nema zlata. - Zar ga samo zlato zanima? - Zapravo ne. Ali zanima ga slava. Želi otkriti nešto veliko i uzbudljivo, a nešto tako tričavo kao

što je grob nesretnog djeteta nikada ga ne bi zanimalo. I to je ono što me muči u vezi njegova iskapanja Kartage. Opustošit će sve u potrazi za Didoninim grobom i sigurno uništiti razne zanimljive artefakte.

Glas mu se opet udaljio pa je pogledala preko ramena i vidjela ga kako prostire pokrivač na čistini na travi. - Dođite jesti - zazvao ju je.

Kleknula je i prišla mu na koljenima. - Pa to je prava gozba - primijetila je sa zadovoljstvom. - Skinite te prljave rukavice - rekao je Gabriel. Mahnuo je pilećim batkom prema njoj. - Mmmm - izustila je Kate, skidajući rukavice. - Na otvorenom sve miriše puno bolje; jeste li to

primijetili? - zagrizla je u pileće meso. Nije odgovorio, samo joj je dodao čašu vina koje joj je lagano, i pomalo se pjeneći, klizilo niz

grlo. Nije primijetila da nije odgovorio sve dok nije pojela pileći batak, mesnu piticu, komad slasnog

cheddara i ukiseljeno prepeličje jaje. On uopće nije jeo; samo se podbočio laktom i promatrao je. I dodavao joj hranu.

Zaškiljila je prema njemu iznad komada torte od badema. -Što?-upitala je. Gabriel je podigao obrvu. - Ništa. - Što to smjerate? - Pokušavam vas udebljati - rekao je prilično brzo. - Suviše ste mršavi, premda niste bili bolesni

u proljeće.

~ 95 ~

- Nikada nisam bila punašna - navela je. - Eh, ali treba vam više od te predivne guste kuštrave kose da ulovite muža - rekao je iritantno. -

Najbolje Engleskinje su mekane. Zamamne, zapravo. Pogledajte ledi Wrothe, svoju kumu. Ona je poput predivne prepečene štruce, čak i u tim godinama.

Kate je pojela ostatak torte i šutke se izgrdila jer joj je smetalo što je, po svemu sudeći, ne smatra zamamnom.

Gabriel se okrenuo i legao na leda. Prekriženih je nogu jeo pileći batak. Hlače su mu se pripile uz mišićava bedra. Kate je pogled odlutao do njegovih širokih ramena. Žmirio je na suncu, a dugačke trepavice doimale su se poput poziva.

- Nisam mislila reći da ste leptirima otrgnuli krila - rekla je odjednom, odvlačeći misli dalje od prinčevih raskošnih atributa.

- A što s nezakonitom djecom koju sam dobio s čitavim nizom mljekarica? Jeste li to mislili? - upitao je zainteresirano iako se nije trudio otvoriti oči. Umjesto toga je samo ispružio ruku. - Mogu li dobiti jednu od onih malih pita?

Stavila mu je mesnu piticu u ruku. - Zamišljam da bi prinčevi mogli imati svu silu nezakonite djece - odgovorila je. - Koja bi vam žena mogla odoljeti? I nisam to mislila kao kompliment vašim čarima.

- Čuo sam vas - rekao je. Na trenutak je šutio. - Iako ne mislim da biste morali upotrijebiti silu - dodala je, osjetivši grižnju savjesti. Bio je tako

prekrasan da mu nije trebala ni titula da bi mu se žene bacale pred noge. - Znam - ponovno je ispružio ruku, široku a tankih prstiju, snažnu mušku ruku. Stavila mu je i

drugu piticu na dlan. - Moj brat Rupert - rekao je Gabriel - ima svu silu kopiladi. On je lijep momak. - Vi ste... - na vrijeme se zaustavila. - Ne tako lijep - dodao je. - Rupert je više princ nego što sam to ja. Trebate ga vidjeti

raskuštranog i s vlasuljom na glavi. Bez sumnje biste pomahnitali. - Doista? - Izgleda kao lik iz bajke, a ponaša se kao lik iz jedne od Aretinovih knjiga - rekao je Gabriel,

okrenuvši se i podbočivši se laktom. - Aretino? To mi ime zvuči poznato, ali nisam sigurna... - To vam ime definitivno nije poznato; on nije autor poznat damama. Aretino je bio Talijan koji

se specijalizirao za knjige s nepristojnim crtežima koje su me kao dječaka puno naučile. Moj je otac imao primjerak preveden na engleski, premda moram priznati da je jezik prilično nebitan. Jednoga dana pitajte svog muža o njegovim knjigama.

Kate je zatomila smijeh. Točno je znala otkud joj je to ime bilo poznato. Prije dvije je godine u očevoj knjižnici otkrila Aretinovu Venerinu školu. Ilustracije su joj bile pravo otkriće.

- Evo, uzmite još vina - rekao je Gabriel. Slijevalo joj se u čašu poput vitraja koji postaje tekuć, zlatan, mirisan, opojan. - Rupertov izgled, zajedno s njegovom titulom, loše su na njega utjecali - zasmijuljio se. - Znam da će vam biti teško složiti se sa mnom da titula može loše utjecati na čovjeka.

Glasno se nasmijala. Bilo je strašno gledati Gabriela kako ismijava samog sebe i svoju titulu. Nešto ju je probolo u srcu, ali je zanemarila taj osjećaj.

- Vježbao je na ženama u kući od svoje četrnaeste, sve dok nije počeo naveliko vježbati po cijeloj okolici. Mom je ocu to bilo smiješno.

- Vama nije. - Rupert nikad nije mogao pojmiti činjenicu da se žene možda boje da će ostati bez posla ako mu

ne udovolje. Njemu je sve to bila zabava: pridobiti ih slatkorječivošću i nesumnjivo im pružiti užitak u krevetu. Ali...

- Što se dogodilo s njegovom djecom?

~ 96 ~

Gabriel je slegnuo ramenima. - Nekoliko ih je s nama u dvorcu. Zajedno s njihovim majkama,

dakako. Kad je Augustus radio čistku u dvorcu, izbacio je posrnule žene bez obzira na to tko im je napravio djecu.

- To naprosto nije u redu - rekla je Kate, svom snagom zagrizavši komad ušećerene kruške. - Ali vi nemate svoje djece - znala je nagonski. Gabriel je bio drzak koliko to muškarac može biti... no cijeli mu je dvorac bio dokaz da nije bježao od odgovornosti.

- Wick bi me ubio da sam počeo štancati lažne penije - lijeno je rekao. - Inače bih upravo zavodio mljekaricu - i tada ju je značajno pogledao, ne ostavivši mjesta sumnji tko bi dotična mljekarica bila.

Kate je posegnula i uzela mu krušku iz ruke. - Dakle, Wick se pobrinuo da budete na pravom putu. Sviđa mi se to. Dobar je to čovjek.

Gabriel je iskapio čašu. - Vjerovali ili ne, Katelet, ja volim voditi ljubav sa ženama koje moje zavođenje neće povrijediti. U protivnom... - uputio joj je osmijeh koji bi i sam vrag rado oponašao. - U protivnom bih vas polegnuo na travu, a vi, djevojko moja, dopustili biste mi da radim s vama što hoću, s titulom ili bez nje. Čak i da sam ja svinjar.

Zinula je. - Ma krasno! Vi drska životinjo! - Iskrenost mi prelazi u naviku - nagnuo se bliže. - Vi ste mi rekli da Englezi cijene neugodne

istine. - Ne vidim kakve to ima veze s ičime. Vi niste Englez. A niste ni neodoljivi. - Pretvarajmo se da smo Englezi i razmijenimo neugodne istine. Vi mi prvi možete reći jednu. Ili

radije, budući da ih imate napretek, recite mi neku drugu. - O čemu vi to govorite? - Recite mi nešto za što mislite da ne želim čuti. - Toliko je toga što ne želite čuti - rekla je s blagom porugom u glasu. - Ako mi kanite reći da sam besramno naočit, znam da to nije istina. - Rekli ste istine - ispravila ga je Kate. U svakom slučaju, nos mu je bio prevelik da bi bio

besramno lijep. Nasmijao se. - Istina, mala Katelet tvrda srca. Nastavite onda. - Mislim da ste... - oklijevala je. - Drzak?-ponudio je. - To znate. - Gore od toga? - Mislim da ćete supruzi slomiti srce - izustila je jasno i glasno. Iznenadila ga je. Okrenuo je

glavu, a kosa mu je ispala iz pletenice i zakovrčala mu se na ramenu. - Zašto? - Zato što je namjeravate ostaviti i otići iskopavati taj drevni grad o kojemu ste mi pričali. Vidi

vam se, svatko to može vidjeti, da samo čekate pravi trenutak. - To sam vam ja rekao. Ne možete tvrditi da ste stekli naročit uvid u moj karakter. - Otići ćete u Kartagu - rekla je nepokolebljivo - a to nije u redu. Tako se ne poštuju bračni

zavjeti. Podigao je obrvu. - Trebali biste uz nju biti - nastavila je - u zdravlju i bolesti. A ako ste u Kartagi, kako možete

znati je li vam žena oboljela? Je li umrla pri porodu? - Zove se Tatjana. I ne bih je ostavio ako bi rodila! - Kako biste znali? Žene često mjesecima ne znaju. Da budem još izravnija, planirate li tri

mjeseca ne spavati s Tatjanom, prije no što pobjegnete u Kartagu? Jer to uključuje sasvim drugu vrstu problema.

Uspravio se. - Postoje žene koje ne žele da im se muž cijelo vrijeme mota oko suknje. Čini se da u glavi imate vrlo romantičan pogled na brak, a vjerujte mi, ja takav ne vidim medu kraljevskim obiteljima.

~ 97 ~

- Čitala sam o dogovorenim kraljevskim brakovima. Pogledajte našega kralja Jakova. Nikada

nije volio svoju ženu; živjeli su odvojeno, a prema nekim je navodima više volio vojvodu od Buckinghama nego nju.

- Sada ste me šokirali - rekao je lagano. No oči su mu izbjegle njene. - Vi to nećete učiniti - izjavila je, iznenada shvativši što joj je promaknulo. - Nećete moći otići. - Otići? Kimnula je. - Svakako ću otići - rekao je s tvrdoglavošću dječačića koji zahtijeva da opet jaše svog ponija. - Ne, nećete. Vi niste takvi, prinče Gabrielu. - Budalaštine - rekao je, te se jednom brzom kretnjom našao na njoj i polegnuo je na pokrivač. - Uh! - rekla je Kate izdahnuvši. Samo je pogledao dolje prema njoj kao da joj se vrelina njegova tijela nije utiskivala u udove. - Ovo je šokantno - rekla je Kate, zazvučavši poput glupavog, meketavog janjeta. No svim se

snagama odupirala porivu da se ne sklupča pokraj njega i ne počne presti. Umjesto da ga rukama obavije oko vrata, pokušala ga je odgurnuti opirući mu se o ramena. - Vi ste, gospodine, regenerik!

Nagnuo je glavu na stranu i ona mu je osjetila dah na svom obrazu. - Regenerik? Regenerik. Hmmm.

- Silazite s mene - procijedila je kroza zube. - Obećali ste. - Obećao sam da vas neću poljubiti - spremno se složio. - I neću - zaronio je glavu dok mu je

odgurivala rame. - Mi se degenerici ne zamaramo poljupcima - potom joj je nježno, opako, njegov vlažan jezik kliznuo niz obraz. - Ili ste mislili da sam renegat?

- Oh! - osjetila je kako joj tijelo drhti. Bila je to neka vrsta upozorenja nakon kojeg je odmah uslijedio val topline. - Siđite s mene! - zacičala je. - Obećali ste da nećete...

Jezik joj je došao do vrata i nije si mogla pomoći, tarući se o njegovu krutost i ispustivši kratki jecaj.

- Jesi li vam poljupci poput kose? - pitanje je bilo tako nježno da ga je, izgubljena u čulnoj izmaglici, gotovo prečula. - Samo za jednog muškarca... čuvate li ih za muškarca za kojega ćete se udati?

- Da, čuvam oboje - rekla je pomalo sopćući, pokušavajući se pribrati. Ruke su joj nekako bile zarobljene između njih dvoje pa ga nije mogla odgurnuti onako kako je htjela.

- Što je s dodirima jezikom? - upitao je. Jedva ga je čula od divljeg lupanja vlastita srca. Sam njegov miris bijaše opojan. Tko bi rekao da

muškarci... ili se to odnosi samo na prinčeve?... mirišu ovako, poput tajne mirodije s notom kože i sapuna?

- Suludo je misliti da će moj pogled na vašu kosu odgoditi vašu buduću obiteljsku sreću - Gabriel joj je govorio u vrat. - Be, smisleno je - njegov joj je šapat palio kožu, čineći da joj tijelo lagano podrhtava.

- Nije li? - upitao je podigavši glavu i gledajući je. Oči su mu sjale pomalo opasno zadovoljno. Znala je da je opasno, a ipak...

- Valjda - rekla je, pitajući se s čime se to točno složila. - Puko praznovjerje - dodao je. Usne su mu poput pera klizile niz njen vrat. - I nemojte misliti

da je ovo poljubac, Kate, zato što nije. Besmisleno je osjećati da ne možete nikome pokazati kosu sve dok nosite djevojačko prezime.

Uzdahnula je. Usnama joj je milovao uho. - Ah! - nije mogla odoljeti da ne okrene glavu ustranu kako bi mogao...

- Sviđa vam se to - rekao je Gabriel promuklim, pijevnim glasom. Glasom vraga, maglovito je pomislila Kate, ali nije marila. - Ako obećam da vas neću obeščastiti, Kate, mogu li vas poljubiti? Molim vas?

~ 98 ~

Njegova muževna težina i nježan glas bijahu zavodljivi, no Kate se trudila jasno misliti. Je li

važno ako u vrtu poljubi princa? Hoće li to promijeniti činjenicu da će pronaći dobrog čovjeka i za nj se udati?

Nije mislila da hoće. Ne poljubac. Ako bi sve ostalo na poljupcu. - Ne smijete me zavoditi - rekla je i zatim se ukočila od zvuka vlastita glasa, koji je nekako

poprimio duboku i čulnu boju kakvu još nije čula. I on je reagirao na zvuk. Najednom joj se njegovo tijelo učinilo težim. Podigao se na laktove i

ruke su joj bile slobodne, no nije ga udarila niti odgurnula. Umjesto toga, samo su zurili jedno u drugo, ondje u osunčanom dvorištu s trjemovima, okruženi kolopletom divljeg cvijeća i nekolicinom napola pojedenih mesnih pita.

- Ne želim da me zavedete - rekla je, iskoristivši godine iskustva u cjenjkanju s trgovcima. Morala je to razjasniti kako ne bi samo nasrnuo na nju svom tom prinčevskom ljepotom. -Ja sam... ja sam djevica i namjeravam to ostati do prve bračne noći.

Gabriel je kimnuo, a uvojak kose mu je opet pao na oči. Bio je tako predivan, tako izrazito muževan, da joj se grlo stegnulo i nije se mogla sjetiti što je još htjela reći.

- Neću vam oduzeti djevičanstvo - dodao je smirena duboka glasa. Potom su mu se usta nakrivila i ponovno je usnama prešao preko njezinih. - Čak ni da me preklinjete.

- Drska svinja - promrmljala je. - Ja nisam vaša razbibriga, Gabriele. Ne znam zašto ste ovdje sa mnom, ali znam da biste trebali biti u dvorcu sa svojim gostima.

- Iz nekog sam razloga lud za vašim poljupcima, Kate - pogledi su im se sreli, a ona se umirila, poput zeca pred veselom lisicom. - Ne znam zašto. Ne mogu prestati misliti na vas. Prvo na što sam pomislio kad sam se jutros probudio bilo je kako vas ljubim - rekao je spremno.

Trepnula je. - Sanjao sam o našem poljupcu na brodu, kad ste bili vlažni i kad sam vas držao na rukama. - Zvučite kao da govorite o trofejnoj pastrvi! - Volio bih da sam s vas polizao svaku kap jezerske vode - nastavio je, ponovno joj poput pera

usnama prešavši preko obraza. -Da ste moji, pokrio bih vas i potom polagano otkrio pokraj vatre. Kate se trudila pronaći riječi, no čini se da su nestale u oluji osjeta; gruba boja njegova glasa,

uzbudljiv stisak njegova tijela, čak i nasumičan ševin poj međusobno su se isprepleli u čaroliji zbog koje nije mogla ništa izustiti.

- Probudio sam se jutros - rekao je Gabriel - misleći samo na to kako ću se okrenuti, primiti vas i iznova ljubiti. Ljubiti: samo ljubiti. Kao da sam četrnaestogodišnji žutokljunac. Ako niste toga svjesni, Kate, ljubljenje nije nešto čemu su muškarci obično ujutro skloni.

Namrštila se. - O, za Boga miloga - kazao je - zbilja ste djevica. - Nema ništa lošeg u tome - rekla je nepokolebljivo. - Ako ste gotovi s prisjećanjem svojih

nepristojnih noćnih mora, biste li mogli ustati? Odnosite se prema meni kao prema perini. - Da se odnosim prema vama kao prema perini, Kate... a, vjerujte mi, nema ničega što bih više

želio... vrištali biste od užitka. Kate je frknula nosom. - Zar nema kraja vašoj taštini? - Izazivate li me da se dokažem? - Ne! - smjesta je rekla i tako ga odlučno odgurnula da se okrenuo na bok, a ona se uspješno

iskobeljala.

~ 99 ~

DVADESET ČETIRI

Gabriel se nije ni potrudio ustati; samo joj se ispružio pokraj nogu, djelujući opušteno i nasmijano. U tom trenutku nije izgledao kao princ. Djelovao je željno i živo poput bilo kojeg Engleza prilikom udvaranja.

- Vi... - rekla je i stala, odmahujući glavom. - Izgubio sam razum - dodao je. - I Wick to kaže - stavio je ruke iza glave i nasmijao se. - Samo o

vama razmišljam. - Suludo - ugrizla se za jezik radije nego da istakne kako je mršava i stara. - Nemam se namjeru

složiti s Wickovom procjenom, ali vaš je dvorac pun žena koje su deset puta ljepše od mene. Uvjerena sam da će ih vaša zaručnica nadmašiti. Zašto ne razmišljate o princezi Tatjani?

- Zato, Kate, što u vezi s vama ima nešto opasno zavodljivo. Siguran sam da ste ljepši od punašne i napudrane Victorije. A ona je ovog proljeća bila najljepša djevojka spremna za udaju; svi su mi to rekli.

- Usred jadikovanja kako se sirota Victoria poružnila - naglasila je. - To su budale. Deset puta ste ljupkiji od onog anđela ondje. I to ne samo zato što sam vam

ukrao vlasulju. Znate li da vam usne imaju boju malina? - Jako lijepo - rekla je, uvjerena kako ga treba prekinuti u dijeljenju komplimenata, ali nemoćna

da to učini. Bili su joj poput nebeske mane nakon godina poniženja i strahova. - Volim maline - sanjivo je rekao Gabriel. - Volim ih grickati i sisati dok mi se u ustima ne

pretvore u eksploziju okusa. Volim ih na sve načine, svježe, pečene, u piti. Želite li reći da bih ja bila dobrog okusa u piti? - upitala je, pomalo se nasmijavši. Sjela je na sam

rub prostirke za piknik i podigla svoju čašu za vino. - Bili biste dobrog okusa u svemu - odgovorio je Gabriel. -Naročito volim malinovac - grešno se

nasmijao. Slike iz Aretinove knjige navrle su joj u misli, ali... na što je mogao ciljati? Hladno joj je vino klizilo niz grlo. Nije si mogla dopustiti da je obuzme žudnja. Jer o tome se

radilo, ta oštra vrelina medu njenim nogama, želja da se baci na njega, lakoća s kojom je ćudoređe, što joj je obilježilo čitav život, zamijenila čežnja koja ju je upućivala na to da...

- Ne - izjavila je. Otvorio je oči. - Nešto sam vas pitao? - Zašto ste izgubili razum? - upitala je. - Zato što sam vam dopustila da se ponašate tako

slobodno? -Možda. Prijeko ga je pogledala. - Ponudite li mi da vam budem ljubavnica, ubost ću vas vilicom, kao što

je Effie ubola Beckhama. Samo što vam vilica neće završiti u ruci. Bolje da se sa mnom ne poigravate.

- Volim kad su mi ljubavnice debele i sočne - rekao je, uputivši joj iskosa još jedan zločest pogled.

- Ako bih ikada postala nečija ljubavnica, iako to nikada ne bih učinila, taj bi imao kosu boje sunčeve svjetlosti, a oči plave poput... plave poput safira.

- Takvog će gizdelina više zanimati vlastita ljepota nego vaša - ispružio je ruku i dohvatio jabuku.

- Ni najmanje - rekla je Kate, braneći svog zamišljenog muškarca. - On ne bi bio tašt kad je izgled u pitanju. Bio bi pravi gospodin: skroman, obziran i neizmjerno častan. Bio bi toliko zaljubljen u mene da bi, kad bih mu zaprijetila da ću ga ostaviti...

~ 100 ~

- Napravio pogrebnu lomaču i na nju skočio - prekinuo ju je Gabriel. - Nikada. Bacio bi mi se pod noge i molio me za oprost. - U tome i je problem, Kate. Trebao je od početka biti uz vas, a ne da plaća što je uživao družeći

se s vama. - U pravu ste; neću mu biti ljubavnica. Radije ću se udati za njega - uzela je torticu od limuna i

razmišljala o tome jedući je. Uopće nije bila gladna, no kolač je izgledao slasno. A i svrnut će joj pozornost s Gabriela, koji je izgledao još slasnije.

- Planirate se, dakle, udati za muškarca zlatne kose, plavih očiju i s osobnošću pudinga? Zvuči mi kao Hathaway.

- Njega razmatram - odgovorila je Kate. - Mogu li dobiti još tog vina, molim? Gabriel je posegnuo iza sebe i dohvatio bocu, potom se nalaktio kako bi mogao uliti vino prvo u

njenu, a onda i u svoju čašu. - Nije on loš. - Znam - rekla je Kate, osjetivši se pomalo podmuklo. -Jedini je problem što bi se i Effie rado

udala za nj. - Effie je ona djevojka koja je sinoć bila s vama na brodu. - Da. - I ona je ta koju namjeravate oponašati, koja je zabila vilicu nekome tko je htio da mu bude

ljubovca? - Bilo je još gore. Beckham ju je poljubio na nedolično prisan način. - Pričajte mi - rekao je Gabriel. - Jesu li se ljubili onako kako se mi ljubimo? Skinuo je rubac s vrata, a košulja je otkrila trokutasti djelić prsa. Bilo je to krajnje nepristojno.

Kate je skrenula pogled. - Nikako Možda smo jednoć izmijenili se mi ne ljubimo - ispravila ga je. nekoliko poljubaca, ali... - Mi se ljubimo kao da se prokleta prostorija zapalila - prekinuo ju je. - Mi se ljubimo kao da

vođenje ljubavi ne postoji, nego samo ljubljenje. - Prestanite! - progutala je pljuvačku. - Beckham se trljao o nju. -I ja to činim - rekao je Gabriel s

priličnim zadovoljstvom u glasu. -I opet bih to volio učiniti. Jeste li maknuli zabranu ljubljenja? Ne mogu se sjetiti.

- Ne, nisam - odgovorila je Kate, s kratkotrajnim tračkom samokontrole. - I Effie je rekla Beckhamu da je ljigavac ili nešto tome slično.

- Toga nije bilo kad smo se mi ljubili - kazao je Gabriel. - Vi se prepustite. Sve što sam ja čuo bilo je tiho mrmljanje, ono koje ohrabruje.

Odlučila ga je ignorirati. - To je razljutilo Beckhama pa je posegnuo i naprosto je uhvatio. - Uhvatio? Nije li to već bio učinio? - Rukom - rekla je Kate mršteći se. - Između nogu. Sirota je Effie zbog tog bila toliko izvan sebe

da mi je jedva to mogla ispričati sada, čitavu godinu dana kasnije. - I ja bih to htio učiniti - rekao je Gabriel uzdahnuvši. Kate je podigla vilicu. - Ali nisam - dodao je žurno. - Dakle, tada ga je ubola vilicom? - Da, no on je svima ispričao da je ona njega pipala ispod stola i da je tako došlo do uboda

vilicom. Gabriel ju je pogledao ispod gustih trepavica. - Hoćete li, molim vas, i vi mene pipati pod

stolom, moja Kate? - Nisam ja vaša Kate - odgovorila je, osjetivši kako joj se usne krive. Izdajničko joj srce nije

doraslo koketnom princu u ljetnome danu. - To je čudno - rekao je, opet ležeći na leđima i rukom štiteći oči od sunca. - Jeste, jeste, jeste. Kate je prinijela čašu ustima jer da nije to učinila, nagnula bi se i prinijela svoje usne njegovima. - Znači, ubola ga je vilicom - rekao je Gabriel malo zatim.

~ 101 ~

- A on joj je namjerno, iz osvete, uništio ugled. Hathaway je pristojan muškarac. Očito je prozreo

glasine i zaključio da Effie ne bi nikada nikoga pipala. - Ne bi bilo lijepo od vas da, s obzirom na okolnosti, sirotoj Effie preotmete Hathawaya - izjavio

je Gabriel. - Osim ako vam se sviđa, a u tom biste slučaju trebali imati na umu da bračni život s Hathawayem jamči dosadu. Takvi suviše pristojni muškarci ne odobravaju pipkanje.

- Žene ne pipaju svoje muževe pod stolom - rekla je Kate smijuljeći se. - Stavit ću to u bračni ugovor - dodao je Gabriel. - Tražim pipkanje jednom tjedno ili ću klonuti

kao ljiljan. - Vi ne biste klonuli, vi biste... - zaustavila se. - Što bih ja učinio? - upitao je Gabriel. Spustila je pogled, ali, nakon svega, nije imala što izgubiti. -Otišli biste drugoj ženi. Nešto je zabljesnulo na njegovu licu, tako brzo da nije mogla dokučiti što. - Eh, moja titula opet

podiže svoju ružnu glavu - rekao je sa svojevrsnom hladnoćom u glasu. - To nema veze s vašom titulom. Muževi zastranjuju. Imaju ljubavnice, a žene se prijateljicama. - Nije svatko prijateljski nastrojen poput vaše kume - glas mu je i dalje bio hladan. Igrala se vilicom. - Moj je otac bio... prijateljski nastrojen. Gabriel je kimnuo. - I moj, Wick je

dokaz - naglo je ustao. -[Hoćemo li pogledati ima li još kipova skrivenih u vrtu? Primila ga je za ruku koju joj je pružio da joj pomogne ustati, i osjetila olakšanje.

Ovaj je razgovor bio neugodno intiman. Intimniji čak od ljubljenja, što je bilo čudno. - Vidim dvije hrpe bršljana pod kojima bi se mogli skrivati kipove - rekao je Gabriel, s rukama

na bokovima. - Ondje, i preko na stražnjem zidu. Ispostavilo se da jedna hrpa bršljana prekriva gomilu srušenih cigli. - Pitam se što je to moglo

biti - kazala je Kate. - Nemoguće je znati jer je ostala samo ruševina. Mislim da ću uzeti ljude da tu izgrade malo

zgodno zdanje. Bilo bi to divno mjesto za večeru a deux. - Imaju li prinčevi ikada intimne večere tog tipa? - Naravno! - Ali dvorac je pun ljudi koji zahtijevaju vašu pozornost - rekla je Kate. - Jeste li ikada sami? - Naravno - ponovio je. No imao je čudan izraz lica. Kad odete na arheološka iskapanja, znaju li svi da ste princ? Gabriel je povukao bršljan još malo prema dolje i proučavao srušene cigle. - Nije ih briga. Ja sam

strani vrag dovoljno čudan da ih traži da pažljivo iskapaju, a ne da naprosto ruju tražeći zlato. To je uvelike objašnjavalo Gabrielovu čežnju za Kartagom, pomislila je Kate. - Bolje nađite drugoga plavookog snoba za udaju - rekao je, primaknuvši se bršljanu koji se

držao za stražnji zid vrta. - Čini se da Effie treba Hathawaya ili će za tuđu djecu početi izrađivati čipkane šeširiće.

- Hathaway nije snob! - usprotivila se Kate, prišavši da mu pomogne. - On je častan i pristojan. - Tako ste rekli - Gabriel je zvučao kao da se dosađuje. - Možda Effie treba nekoga tko će

Beckhamu zabiti mač umjesto vilice. - Effie ne bi mnogo koristilo da mu zabijete mač, osim ako Beckham ne bi priznao što se

dogodilo, tako da svi znaju kako je sve bila samo laž. Pitat ću Henry da se za to pobrine. - Ledi Wrothe je nesumnjivo strašan vitez, ali što od nje očekujete da učini? - Ne znam - odgovorila je Kate. - Znate, ovo bi mogao biti ulazni trijem. Mislim da griješite i da

su tu vrata koja vode u dvorište dvorca. Ima smisla. - Gledali smo s druge strane - rekao je Gabriel, trgajući veliki bršljan. Pao mu je na glavu, a

ramena su mu bila puna lišća i granja. - Nema vrata na vanjskom zidu. - Izgledate kao satir - napomenula je Kate kroz smijeh.

~ 102 ~

- Dajte mi vino i plesačice - rekao je Gabriel, gledajući je iskosa. - Čuvajte se! - povikala je plešući unatrag. - Nagazit ću vam na rep. - Kako to da znate kako satir izgleda? Mislio sam da ste vrlo neobrazovani. - Znam čitati - odgovorila je Kate. - Moj je otac imao Boyseov Panteon, pa sam ga pročitala -

virnula je vragolasto i nije mogla odoljeti. - Knjižnica mu je bila prilično raznovrsna. Bio je tu i Aretino.

Gabriel se nagnuo i tresao glavom ne bi li i posljednji list maknuo iz kose. Uspravio se, a pogled mu je poput munje pogodio Kate u trbuh.

- Pokušavate me dovesti do ludila - rekao je bez uvijanja, približavajući joj se s gracioznošću grabežljivca.

- Pa - zacvilila je, zazvučavši poput meketava janjeta - Ja... ja... Poljupci su im bili upravo onakvi kakvima ih je opisao: poput prostorije u plamenu, poput kuće bez zraka. Topila mu se u zagrljaju, a pritisak njegovih usana ukrao joj je svaku razumnu misao iz glave.

I zamijenio ih lascivnim slikama iz Aretinove zločeste knjige, slikama muških tijela, mišićavih i glatke kože, muškaraca divljih izraza lica... samo što oni nisu bili tek muškarci; lice koje je u mislima vidjela bilo je Gabrielovo.

Ruke su mu sad klizile niz njena leđa, polako se krećući u smjeru u kojem se ne bi smjele kretati, niže...

Ali on je ne bi smio niti ljubiti, nevjeran kakav je bio. - Obećali ste - rekla je otevši mu se. Oči su mu bile crne. - Nemojte - zastenjao je. Od te su joj riječi klecnula koljena. - Dogovorili smo se da se nećemo ljubiti. To je bilo prije nego što ste priznali da uživate u Aretinovoj umjetnosti, ako se to tako uopće

može nazvati. - Ne vidim kakve to ima veze s ičime. Leđima se naslonio na zid i nasmijao. - To znači, draga moja Kate, da ste vi ta rijetkost među

mladim damama: žena koju krasi znatiželja. I, da budem izravan, pohota. Kate se zarumenjela u obrazima; jasno je to mogla osjetiti. -Nisam proučavala njegovu knjigu -

rekla je s visoka, premda ju je vrlo dobro proučila - jedva da sam je prelistala i, prije nego što sam je vratila na policu, utvrdila sam da je neumjesna.

- Lažljivice - lijeno joj se primaknuo za korak i opet bio odmah pokraj nje, iako se nisu dodirivah. - Koje su vam slike najdraže, moja jedina i najdraža Kate? Jesu li vam se svidjele one zločeste s više od dvoje ljudi u krevetu?

- Ne - odgovorila je, odbijajući se predati vatrenom pozivu u njegovim očima. - Mislim da bih se sada trebala vratiti u svoju odaju.

- Dobro; ni meni se te ne sviđaju - dodao je spremno. - Ne želim dvije žene koje bi pratile svaki moj mig ili, ne daj, Bože, drugog muškarca koji bi proučavao mog tvrtka.

- Tvrtka? - zahihotala se. - Dali ste mu ime? Zašto ne Pero? Ili Miško, što se toga tiče? - Tvrtko je nadimak, kao batina, ali ne tako opisan - rekao je Gabriel. - A vi ste, Kate, poput uklete

mitološke žene iz kakve legende. - To baš nije lijepo - rekla je, namrštivši se. - Iduće što ćete mi reći jest da mi se kosa pretvara u

zmije. - Ne Meduza. Jedna od onih božica kojima nitko ne može odoljeti. Nasmijala se na to, premda nije htjela. Ali sunce se spuštalo nad starim ciglenim zidovima,

obojivši mu vrhove kose u zlatno. - Zaista bih se trebala vratiti u dvorac. Jesmo li ustanovili što je ovo?

- To su vrata - rekao je Gabriel. Strgnuo je i posljednji dio bršljana.

~ 103 ~

Bila su to golema nadsvođena vrata, obojena tamnocrveno, s pomno izrađenim šarkama u

obliku ljiljana. - To nisu bilo kakva vrata - s divljenjem je izjavila Kate. - Izgledaju poput vrata katedrale.

Gabriel se prestao mrštiti. - Naravno! Zasigurno vode u stražnji dio kapele - povukao je golemu alku, no vrata se nisu pomaknula. - Zaključano - promrsio je. - I nema ključa, koliko se sjećam.

- Vjerojatno je u kapeli - dodala je Kate. - Želim da nešto obećate. - Vama bilo što - rekao je, a njoj, lakoumnoj kakva je bila, srce je snažno zakucalo. - Nema više hodanja onim hodnikom iza moje spavaće sobe. Prekrit ću špijunku, no ne želim

imati osjećaj da ljudi noću zure u mene. - Ako imate poteškoća sa spavanjem, rado ću vam izmasirati leđa - rekao je divlje. Nabrala je nos i uputila se prema stvarima za piknik. - I vi meni morate nešto obećati -

doviknuo joj je, ostavši na mjestu. - Što? - Ako uspijem nabosti Beckhama tako da se Effien ugled vrati, tada vi... Kate je zaškiljila. - Što bih ja onda trebala učiniti? - Ja pomažem vama - naglasio je. - Sasvim kreposne s moje strane. Ako je Effien ugled spašen,

moći će birati udvarača, a vi ćete se moći lakše dokopati pretencioznog Hathawaya. - On nije... - započela je Kate i odustala. - I što bih ja trebala učiniti ako izvedete to čudo? Jednim dugačkim korakom našao se kraj nje. - Morat ćete mi dopustiti da vas poljubim. - Hmmm - rekla je. - Ubrojimo poljubac koji ste maločas ukrali i već ste mi dužni. - Ne mislim na tu vrstu poljupca - glas mu je zazvučao tamno i muklo. Kate je zanijemjela, ne znajući što je točno mislio. Ruke su mu se sklopile oko nje. - Ostat ćete djevica, Kate. Dajem vam svoju časnu riječ. Ali

dopustite mi da vas otkrijem, pružim vam užitak, da vas volim. - V... Uzeo joj je riječ s usana. Poljubac im bješe neukroćen poput vrta u kojemu su stajali. Bio je to

poljubac na samom rubu pristojnosti, premda su mu ruke ostale na njenim leđima, a njezine njemu oko vrata.

Bio je na rubu pristojnosti jer su oboje znali da je poljubac poput vođenja ljubavi, da je tu bilo razmjene, posjedovanja i pokoravanja, uzimanja i davanja, zabranjene intimnosti.

Kate je oteturala, klecavih koljena. Okrenula se radije nego da im se pogledi sretnu, kleknula u kut prostirke za piknik i počela pospremati srebrno posuđe u košaru.

- Poslat ću lakaja da počisti, luckasto stvorenje - rekao je Gabriel. - Ja nisam stvorenje i nema potrebe stvarati nekome posao koji lako možemo sami obaviti. - Ja ne stvaram posao - Gabriel se nagnuo i osovio na noge. -To je njihov posao. A ako ne mislite

da će lakaj spremno iskoristiti priliku da pobjegne Wickovu oku sokolovu, tada mog brata ne znate dovoljno dobro.

- Ipak - nesigurno je rekla Kate. Pogledala ga je i vidjela da je poprijeko gleda. - Nemojte misliti da sam, stoga što nisam bila svinjarica, mukotrpno radila kao sluškinja - rekla mu je, okrenula se i pošla prema vratima. - Nikada nisam bila sluškinja.

- Naravno da niste - rekao je, primivši je za ruku. - Vi ste dama. Sumnjičavo ga je pogledala, ali on joj se nedužno smiješio kao da je prokomentirao vrijeme.

~ 104 ~

DVADESET PET

Beckham je očito bio nitkov. A nitkovi su, prema Gabrielovu iskustvu, obično pokazivali svoje pravo lice kad su bili pijani.

Taj je dio plana povjerio Wicku, naloživši mu da gostima donosi obilne količine pjenušca. Wick je na to samo zakolutao očima, ali Gabriel je za večerom primijetio kako lakaji jure između stolova neprestance puneći čaše, zaposleni kao mravi.

Plan je svakako davao vidljive rezultate za njegovim stolom. Kći ledi Dagobert, Arabella, prestala mu je dobacivati čeznutljive, iako malodušne poglede, te je svu svoju pozornost usmjerila na mladog lorda Partridgea sa svoje lijeve strane. Kod četvrtog slijeda lice joj je poprimilo dražesnu nijansu ružičaste, a ona se nježno primaknula Partridgeovu ramenu.

S druge strane, majka joj je i dalje sjedila ukočeno i uspravno, a lice joj je poprimilo ne baš tako dražesnu, gotovo ljubičastu, nijansu.

Sljedovi jela, kao i pjenušac, nisu prestajali stizati. Grofica je raskopčala korzet, metaforički rečeno, i ispričala mu zapetljanu priču o bolesnoj tetki koja je živjela u Tunbridge Wellsu. - Bolest -rekla je grofica - ne treba poticati. Moja je tetka od nje napravila doživotnu naviku i ja to ne odobravam.

Salve smijeha iz Kateina smjera kao da su upućivale na to da je razgovor za njenim stolom bio kudikamo življi od onog za njegovim. U jednom trenutku kad se osvrnuo preko ramena, Hathaway se nagnuo tako blizu da je sigurno mogao zaviriti u

Kateino poprsje, što je, s obzirom na to da mu se pružila prilika, vjerojatno i učinio. Ta je pomisao očito izazvala takav divlji izraz na njegovu licu da ga je ledi Dagobert priupitala

ima li možda grčeve. - Moja tetka - povjerila mu je - tvrdi da ima grčeve točno svakih četvrt sata. Rekla sam joj da će, ako je tome tako, sigurno umrijeti od kapi kad sat odbije podne.

- Valja li pretpostaviti da do toga nije došlo? - upitao ju je Gabriel. - Mislila sam to na najbolji mogući način - odgovorila je grofica. - Ako grčevi ne uzrokuju kap,

onda se ni ne isplati na njih obraćati pozornost i treba ih zanemariti. - Znatiželjan sam u vezi jednog od gostiju - rekao je Gabriel, nemarno prekidajući razgovor o

tetki u Tunbridge Wellsu. - Znam da vi, draga ledi, imate najsvježije informacije o svima u Londonu... Što mi možete reći o

lordu Beckhamu? Odazvala se na njegov utišani glas i poziv na trač poput kojeg od Kateinih pasa kad mu se

pokaže komadić sira. - Dakle - počela je - nećak je vojvode od Festisa, kao što vjerojatno znate. - Festisa? - ponovio je Gabriel, razmišljajući o tom imenu. -Kako prikladno ime. - Prikladno? - upitala je ledi Dagobert podozrivo. - Ne razumijem vas, Vaša Visosti. - No odmah

potom je nastavila: - On nije pravi džentlmen. Ne sviđa mi se taj mladić. Sada su se dotakli onoga glavnog. - Moje je mišljenje navlas isto - rekao je princ, zanemarujući

činjenicu da Beckhama nije ni upoznao. - Ostavlja dojam pohotljivca. - On je obična ništarija - rekla je grofica, popravivši turban, koji je bio u opasnosti da joj sklizne

u tanjur s lososom. Bio je načinjen od bijelog satena s dijamantnim polumjesecom i opasno je prijetio ogrebati Gabriela po obrazu svaki put kad bi se nagnula prema njemu.

- Dajte mi par primjera njegove podmuklosti - rekao je Gabriel, uputivši joj osmijeh koji je pozivao na odavanje tajni.

- Ne bih ga pustila ni blizu svoje kćeri - kazala je grofica, zabivši vilicu u komad lososa na tanjuru. - Znate, zbog njega je više žena došlo na loš glas. Mlade dame nisu sigurne u blizini tog čovjeka.

~ 105 ~

- Mutikaša, kako bi to rekao vaš vojvoda od Yorka - pridometnuo je Gabriel. - Ne znam kakvu kašu voli jesti - nastavila je grofica, slijedeći vlastiti tijek misli. - Ali sve su se te

dame - one čiji je ugled uništio - očito ponašale prostački u njegovoj blizini. Ne mislim time da nema mladih dama koje nisu bolje nego što bi trebale biti - zašutjela je.

- Tako je svuda u svijetu - rekao je Gabriel ohrabrujući je da nastavi. - Ali da sam ja mlada i luda, i sklona razvratnom ponašanju, Što nikada nisam bila - rekla je

grofica - to zasigurno ne bi bilo s njime, ako me razumijete. - Savršeno - odgovorio je Gabriel, kimnuvši. - Izvrsno zapažate, miledi. Grofica mu je namignula. - Kontinentalna laskanja - ustvrdila je. - Dosta mi je ovog lososa -

mahnula je lakaju. - Još pjenušca - Gabriel je rekao lakaju. Zanimalo ga je hoće li ledi Arabella pasti u naručje

mladoga lorda. Nakon što je većina gostiju teturajući napustila blagovaonicu (onima koji nisu mogli sami

oteturati, pomoć su pružili lakaji), zatekao je Beckhama u sobi za biljar. Opuštao se na jednom kraju prostorije, gledajući kako Toloose matematičkom preciznošću

pobjeđuje Dimsdalea, ili Algieja, kako ga je Kate zvala. Činilo se da na Toloosea, možda i jedinog, nije utjecalo cijelo ono more pjenušca koje je prošlo blagovaonicom.

Dakako, kad je Gabriel ušao u prostoriju, nastalo je pravo komešanje. Skupina muškaraca koji su pratili igru počela je nervozno popravljati hlače i kapute. Kao da bi princ - ili bilo tko drugi s titulom, što se toga tiče - mario jesu li im se hlače nabrale oko batina. Toloose je digao pogled sa stola i naklonio mu se; Algie mu se naklonio još dublje i kudikamo nestabilnije. Čovjek se samo mogao nadati da nisu igrali za novac.

Gabriel je pozdravio svakoga ponaosob. Lord Dewberry, neposredan i srdačan, žvakao je kraj svoje cigare; naravno, Henryin Leo, lord Wrothe, držao je čašu pjenušca, ali time nije izgledao ništa lošije; naposljetku, Beckham.

Beckham je, kako se ispostavilo, imao izrazito uvučenu bradu. Gotovo da je nije ni bilo. Glava mu se uzdizala u glatkoj liniji od tankoga vrata do usta s brkovima, a zatim prema gore

do širokog i prilično otmjenog čela. Nesretno odsustvo brade značilo je da mu je glava nalikovala zdepastom čunju. Imao je oko trideset godina; mirisao je kao cibetka i bojio je brkove. Pokušaj da brkovima proširi donji dio lica bio je hvalevrijedan, no učinak bijaše otužan.

Effie je zapravo bila velikodušna kad ga je nazvala ljigavcem, pomislio je Gabriel, širokogrudno mu se osmjehnuvši, onako kako bi se mungos osmjehnuo kobri.

- Kad vam stiže zaručnica? - upitao je Beckham. - Nadajmo se prije bala - odgovorio je Toloose, pomno brišući biljarski štap. - Sve su engleske

ruže ovdje, u nadi da će ih Njegova Visost ubrati, i neće odustati sve dok se ne pojavi nevjesta. Nijedna da se udostoji očijukati s nama ostalima.

Beckham se nasmijao. - Toloose, druže stari, vi vrijeđate našega domaćina. U kontinentalnom su dijelu Europe mnogo službeniji nego što smo to mi između sebe. Morate mu oprostiti - rekao je, okrenuvši se prema Gabrielu i spustivši glas. - Bestidan je, ali dobronamjeran.

Gabriel je preko Beckhamova ramena pogledao Toloosea u oči. - U ovom je slučaju Toloose u pravu - rekao je. - Ne poznajem nevjestu koju mi je brat izabrao.

No, ipak imamo - kako da to kažem? - nekoliko tjedana tijekom kojih možemo razmišljati jedno o drugome - izrekao je to s namjernom dozom nezgrapnosti. Englezi su redovito podcjenjivali sve koji nisu tečno govorili njihov jezik, što je glupa navika koja će im jednoga dana doći glave.

- A u međuvremenu možete istražiti naše engleske ljepotice - rekao je Beckham, veselo ga potapšavši po ramenu.

Gabriel se zaustavio da ga ne zgromi kao komarca. - Mlade engleske dame su tako divne u svojoj... divoti. Vrt pun prekrasnog cvijeća, kako ih je gospodin Toloose nazvao.

~ 106 ~

Toloose je frknuo nosom, nanoseći na vrh biljarskog štapa kredu, pa ga je Gabriel pogledao u

znak upozorenja. - Moj me dragi Toloose baš jutros upoznao s jednom dražesnom djevojkom - rekao je. - Gospođica - kako li se zove? - Effie, i još nekako. S ljupkim plavim očima. Poprilično mi se svidjela.

Tolooseu se trznula obrva; od svih muškaraca u sobi, bio je posve siguran da nije doveo gospođicu Effie Starck nigdje ni blizu Gabriela.

U sobi je na trenutak zavladala tišina, dok je skupina muškaraca po svoj prilici pokušavala dokučiti kako ispričati gadan mali trač koji je Beckham proširio.

- Ephronsia Starck je pomalo stara - rekao je sam Beckham, zahihotavši se. - Zacijelo je dobrano zašla u dvadesete.

- Baš i ne uživa najbolji ugled - rekao je Dewberry - ali ni ja nikada nisam do njega držao. Mislim da je došlo do nekog nesporazuma - žvakao je svoju cigaru i gledao ravno u Beckhama.

- Da, jer tko bi vjerovao da će mala Effie izabrati Beckhama? - rekao je lord Wrothe tiho, prilazeći bliže. Do tog trenutka večeri zasigurno je već bio popio

nekoliko boca pjenušca, ali je začudo bio stabilan na nogama. - Mi te, Beckhame, naravno, volimo, ali...

Beckham se zarumenio iznad visokog ovratnika i ponovno se zahihotao. - Imao sam ja već obožavateljica - rekao je.

- Kako ono ide priča? - upitao je Algie, na svoj uobičajeno zbunjen način. -Je li vas poljubila ili štogod slično, Beckhame?

- Zaboga - rekao je Gabriel. - Nadam se da vam nije udijelila neželjeni poljubac, lorde Beckhame? Premda se valja pitati postoji li uopće nešto takvo kao neželjeni poljubac od tako ljupke mlade dame.

- Bilo je više od poljupca - odgovorio je Beckham, pomalo zlovoljno. Kao da je shvatio da ozračje u prostoriji nije bilo baš dobronamjerno.

Gabriel se okrenuo i rukom mahnuo lakaju koji je stajao pred vratima. - Svima još pjenušca. Dewberry je bio jedan od onih koji nisu podnosili nepravdu; Gabriel je to smjesta zapazio.

Wrothe se doimao kao tip čovjeka koji bi se mogao opiti do besvijesti, ali čak ni pijan ne bi izgubio svoje gospodske manire.

- Prema onome što sam čuo - javio se Toloose pokraj stola za biljar, gdje je ponovno postavljao kugle - toliko ju je izbezumio vaš neopisivi šarm, Beckhame, da vas je pokušala pomilovati po intimnom dijelu tijela.

Gabrielov je pogled odlutao s Beckhamova tjemena, zaustavio se na mjestu gdje mu je trebala biti brada, te kliznuo dolje prema podstavljenim ramenima, utegnutom struku i cipelama s kopčom. - Čudno... Ne želim vas uvrijediti, moj dragi lorde Beckhame, ali mlade su dame uglavnom tako lakoumne, zar ne? Tako sklone obraćati pažnju na vanjštinu, a ne na unutrašnje vrijednosti čovjeka.

- Ono što je, po mom mišljenju, čudno - rekao je Dewberry - jest to što gospođica Effie nije jedina. Jedna od djevojaka moje rođakinje, koja nam je došla u posjet iz Škotske, imala je sličnu priču o kojoj su također kružile glasine. Jedino što je dotična mlada djevojka, Delia, navodno odvukla lorda Beckhama u ormar.

Beckham je kratko pogledao prema vratima, ali Gabriel je stajao točno između njega i izlaza. - Tako su smione te engleske djeve - prokomentirao je Gabriel. - A izgledaju kao da im se - kako

se to kaže? - ni maslac ne bi otopio u ustima. - Dosta s time - rekao je Dewberry, koji je došao do Gabriela i stao mu do ramena. - Delia nije

bila smioni tip djevojke, uostalom imala je drugačiju priču o tome što se dogodilo. - Zaista? - upitao je Gabriel. - Imali ste sreće što vas njen otac nije uzeo na zub, lorde Beckhame.

Ali, naravno, mi na kontinentu daleko smo skloniji posegnuti za rapirom kako bismo riješili nesuglasice - rekao je to i spustio kažiprst na dršku svog mača, što je Beckham popratio pogledom.

~ 107 ~

- Delia je već bila zaručena i sad ima dvoje male djece - rekao je Dewberry. - Ali nije imala oca

koji bi se suprotstavio lordu. Baš kao ni gospođica Starck, premda mi to, sve dosad, nije palo na pamet.

- Ne vidim kakve veze ima išta od toga s prinčevim prvotnim pitanjem - javio se Beckham svojim nježnim, visokim glasom. - Znate, otmjenost će kod žene uvijek probuditi ambicije. Ako tkogod od vas gospode želi nekoliko savjeta o tome kako zagrijati žensko srce da vas više poštuje, rado ću vam ih dati.

Bio je to majstorski pokušaj. - Mislite li da je Effie Starck obuzela žudnja za vašom odjećom? - upitao je Toloose, prišavši Gabrielu kako bi stao do njegova drugog ramena. - Čudno jer, nemojte me krivo shvatiti, Beckhame, ali ona nikada nije pristupila meni.

Toloose je nesumnjivo bio najotmjenije odjeven muškarac u prostoriji. Nije imao utegnut struk niti navoštene brkove, ali Gabriel je vjerovao da bi čak i njegov brat Rupert čeznuo za Tolooseovim frakom i francuskim manšetama.

- Pa - odgovorio je Beckham - dame uglavnom više vole dašak profinjenosti, Toloose. Nemojte me krivo shvatiti - dodao je.

Bilo je nečeg agresivno muževnog u Tolooseu... možda zbog pogleda u očima. Ili zbog načina na koji je držao biljarski štap. Bilo je čudesno kako je čovjek u izvezenom kaputu mogao izgledati kao lučki radnik.

- Ne pratim vas - požalio se Algie. - Ili je Effie odvukla Beckhama u ormar ili nije. Nije - izjavio je Beckham. - Ne, to je učinila Delia - umiješao se Gabriel. - Oh, znači bile su dvije - rekao je Algie. - Mislio sam da je jedna djevojka sve to učinila. Effie

Starck malo je presitna da bi mogla vući muškarca, zar ne? Nije tome dorasla, rekao bih. - Čini mi se da je bila tu i treća - javio se Wrothe. Odmarao se po strani, doimajući se kao da ga

sve to prilično zabavlja. - Nije li, Beckhame, prije nekoliko godina kružila neka priča? O nekoj pohotnoj djevojčuri koja vas je naganjala u Almacku.

- Nevjerojatno! - viknuo je Gabriel. - Pa ovo je sjajno. Čovjek ima takvu sreću da je zaludio čak tri dame.

- No, postavlja se jedno pitanje - rekao je Algie, djelomično gutajući slogove. - Je li treća djevojka imala tatu? Mislim, znamo da je imala tatu, no je li bio živ?

- Dobro pitanje, dragi moj nećače - rekao je Gabriel. - Vrlo dobro pitanje. Lorde Wrothe, sjećate li se imena mlade dame? Ili - okrenuo se prema Beckhamu - vi se sigurno sjećate, dragi lorde. Premda vam se ovakve stvari, čini se, događaju prilično redovito... svejedno se morate sjećati dotičnih dama.

Beckham je slegnuo ramenima. - Sve ovo ispitivanje, gospodo... vrlo je neugodno. Zar od mene očekujete da se sjećam svake kokete koju sam u životu upoznao? Almack je pun lijepih raspuštenica - iskapio je čašu pjenušca. - Zaista bih morao u krevet.

- Ne, ne - rekao je Gabriel blago. - Nema potrebe za izmotavanjima, lorde Beckhame, barem ne među nama. Sjećate li se ili ne imena treće mlade dame koju ste optužili za neželjeno udvaranje?

Beckham je stisnuo zube. - Sjetio sam se - rekao je Wrothe. - Prezivala se Wodderspoon, premda proklet bio ako se mogu

sjetiti ostatka. - Sir Patrick Wodderspoon - kazao je Dewberry, namrštivši se. - Umro je prije više godina;

zajedno smo bili na Etonu. - Bez tate - tužno je rekao Algie. - Ni ona nije imala tatu. - Blagi Bože - prokomentirao je Gabriel. - Čini se da je Englesku preplavio val razvratnih mladih

dama bez očeva. - U redu - ispalio je Beckham. Trznuvši bradom dao je znak lakaju.- Ti. Još pjenušca.

~ 108 ~

Vladala je tišina dok mu je vino mrmorilo u čaši. Popio ga je i podigao pogled, a u očima mu je

plamtjela hrabrost kakvu imaju bjegunci. - Ionako su to željele - rekao je. - Sve su one samo stoka u finoj odjeći. Zagrebite ispod površine tobožnje dame i nećete naći ništa više od razvratnice koja širi noge čim vidi iskru u očima prvog koji se u nju zagleda.

- Ali vi se niste prvi u nju zagledali. Maglovita fraza, ali dovoljno jasna - rekao je Gabriel. Okrenuo se i glavom dao znak lakaju. - Molim te, dovedi Berwicka. Lord Beckham će nas uskoro napustiti.

- To je mogao učiniti i mojoj Victoriji - rekao je Algie, zureći u Beckhama s nekom vrstom nejasnog užasa. - Ni ona nema tatu. To bi je uništilo.

- Sad je prekasno da se pomogne gospođici Wodderspoon - rekao je Dewberry, prekriživši ruke na grudima. - A Delia je u braku, sretno udana. No gospođica Effie Starck - e, tu je problem, jer rekao bih da joj mladići ne prilaze baš zbog vaše priče.

- Trebao bi se njome oženiti - dodao je Algie. - I trebao bi dati svoju časnu riječ da više nikada takvo što neće učiniti.

- Njegova časna riječ ne vrijedi ništa - rekao je Dewberry istodobno kad se i Wrothe javio: - Sumnjam da bi ga gospođica Effie uzela. Uza sve ostalo, još je i previše ružan - rekao je to hladnokrvno, nad rubom svoje čaše.

Na Beckhamovu se vratu opet pojavilo crvenilo. Okrenuo je leđa lordu Wrotheu i naklonio se Gabrielu. - Primjećujem, Vaša Visosti, da želite da napustim ovu trulu gomilu cigli, i ja ću to učiniti. Sa zadovoljstvom.

- Još ne - rekao je Gabriel. - Vi ćete svakako otići; moj neprocjenjivo vrijedni Berwick pomoći će vam da se spremite za put. Ali prvo... doista moramo razmotriti kako da se iskupite gospođici Effie Starck.

Beckhamov je cerek sada imao pakostan prizvuk. - Otići ću tamo i svima im reći, u redu? Reći ću im da me poljubila kurva i da se ljubi poput mrtve ribe, tako da sam poštedio muke ostale muškarce.

Gabriel je šakom udario Beckhama u čeljust. Poletio je unatrag, lupio u rub biljarskoga stola i strovalio se na pod.

- Je li se onesvijestio? - upitao je Toloose, nakon što se Beckham nije pomaknuo. - Nije - odgovorio je Algie, pažljivo izlijevajući svoj pjenušac po Beckhamovu licu. - Mislim da

mu se trzaju kapci. - Šteta dobrog pjenušca - primijetio je Wrothe. - No želim vam, prinče, čestitati na strpljivosti.

Mislio sam da ćete ga opaliti čim je postao vulgaran. Gabriel je prišao Beckhamu i podigao ga na noge. Čovjek je zatreptao i zaljuljao se, ali je ostao

na nogama. - Trebamo li još razgovarati, lorde Beckhame? - Gospode, nadam se da mi niste slomili čeljust - rekao je Beckham, gurnuvši prst u usta da

opipa zube. - Hoćemo li vježbati ono što ćete reći o gospođici Effie Starck? - Reći ću im da je princ htio da skinem ljagu s imena njegova malog kanarinca, dobro? Ponovno je prišao biljarskom stolu, no ovaj se put izvalio na nj. - Nemojte ga više polijevati pjenušcem - uznemireno je zavapio Toloose. - Uništit ćete pust! Algie je podigao Beckhama u sjedeći položaj na rubu stola. Zatreptao je kapcima, a zatim

zavrtio glavom i stropoštao se natrag na stol. - Kako je dosadan - primijetio je Gabriel - ali vjerujem da je vjerojatno spreman reći istinu -

okrenuo se prema drugom lakaju. - Idi do odaja ledi Dagobert. Prenesi joj moje pozdrave i molbu da dođe ovamo, u sobu za biljar. Reci joj da je riječ o iznimno hitnoj stvari.

Dewberry je zinuo, a Toloose se glasno nasmijao.

~ 109 ~

Nakon nekoliko minuta Beckham je zatreptao očima, zacvilio i sjeo. - Moj zub! - pljunuo je malo

krvi i rekao, pomalo frfljajući: - Izbili ste mi zub, prokleti strani... - zašutio je čim je vidio pogled u Gabrielovim očima.

- Uskoro će doći ledi Dagobert da čuje vaše priznanje - rekao mu je Gabriel. - Ispovijedanje grijeha je, tako kažu, dobro za dušu. U vašem slučaju, to vam je jedina prilika da sačuvate ostale zube. Razumijete li?

- Ne mogu. Pretvorit ćete me u izopćenika - dašćući je rekao Beckham. - Vi ne razumijete Englesku, niti Engleze.

Algie je ispružio ruku, podigao požutjeli zub s biljarskoga stola i spustio ga u Beckhamovu ruku. - Ne bih volio da odete bez ovoga. Mala uspomena na vaš posjet dvorcu, moglo bi se reći.

- Nitko me nigdje više neće pozvati - zameketao je Beckham. - Nemate pojma što mi činite. Morat ću se povući na selo.

- Do kraja života - sumorno je pridometnuo Dewberry. -Ja... ja ću se njome oženiti! - rekao je Beckham, unezvijereno pogledavajući lica prisutnih. - To je najviše što mogu ponuditi, a ona će to objeručke prihvatiti, znate i sami da hoće. Učinit ću to samo da pokažem kakav sam ja gospodin, jer ona...

- Effie se neće htjeti za vas udati - izjavio je Gabriel. - Pogotovo ne s tom velikom zijevajućom rupom na mjestu gdje vam je bio zub. Izgledate kao degenerik, što je i prikladno.

- Imam lijepo imanje - rekao je Beckham, počevši sada već lupetati. - Bila bi sretna da se uda za mene. Pravo vlasništva nije ograničeno i...

Iza njega su se otvorila vrata. - Ispričavam se - začuo se autoritativni glas. - U najmanju sam ruku očekivala da je izbio požar, ali vidim samo gomilu pripite gospode i ne shvaćam kako se to može nazvati hitnim slučajem.

Gabriel se okrenuo i naklonio. Grofica je očito bila zatečena na odlasku u postelju. Imala je poveću noćnu kapu i bila zaogrnuta nabranom bijelom pamučnom tkaninom, dovoljno velikom da se od nje napravi odjeća za cijelo selo.

- Iskazali ste mi veliku čast - rekao je, poljubivši joj ruku. - Osjećam se dužnom kazati vam, Vaša Visosti - rekla je ledi Dagobert - kako ne smatram ovo

doba noći prikladnim za susrete sa suprotnim spolom, i ne odobravam pozive ove vrste. - Potpuno vas razumijem, no vi ste jedina osoba u dvorcu kojoj sam mogao uputiti ovu molbu -

rekao je Gabriel, pomaknuvši se u stranu kako bi grofica prvi put mogla vidjeti Beckhama. Frknula je nosom s gađenjem. - Koliko vidim, tukli ste se šakama. - Lord Beckham htio bi nešto priznati - objasnio je Gabriel - a kao arbitar mondenoga svijeta,

mislio sam da ste vi najbolja osoba da to čujete. - Nadam se da time ne želite reći da sam sklona katoličkim običajima - rekla je grofica. - Lorde

Beckhame, recite što imate za reći. Ali, molim vas, tek nakon što obrišete krv s brade. Prilično sam gadljiva.

Beckham je učinio kako je zatražila, malo se stresao i nekoliko puta zatreptao očima. - Recite već jednom, čovječe - zapovjedila mu je ledi Dagobert. - Effie Starck... - Ona je za vas gospođica Ephronsia Starck - prekinula ga je. -Ne odobravam takvo opušteno

vladanje među mladima. - Gospođica Ephronsia Starck nije, hm, prihvatila moje udvaranje - rekao je Beckham. - Štoviše,

ubola me vilicom nakon što je odbila pokušaj prisnosti s moje strane. Grofica je kimnula glavom. - Vi ste hulja - rekla mu je. - Znala sam to čim sam vas vidjela, a ja

nikada ne griješim u pogledu karaktera. Nadam se da vas više nikada neću vidjeti do kraja svog života.

Beckham je progutao pljuvačku, doimajući se kao da se svesrdno nadao da joj se želja obistini.

~ 110 ~

- Sutra ću se pobrinuti za ugled gospođice Ephronsije - nastavila je, i nitko u prostoriji nije

sumnjao da će već do podneva Effieno ime biti neokaljano kao u novorođenčeta. - Pobrinut ću se da bude u mogućnosti sama odabrati za koga će se udati. Vjerujem da ljudi mom mišljenju daju stanovitu težinu.

- Kamo vi krenete, ostali će vas uvijek slijediti - rekao je Gabriel. - Slijedit ćemo vas - pridometnuo je Algie. Grofica ga je pogledala s prijezirom, uspijevajući se suzdržati da mu i samom ne kaže što misli o

njegovu karakteru. Zatim se okrenula prema Gabrielu. - Sigurno ste kazali da će lord Beckham otputovati zbog narušena zdravlja.

- Jesam - odgovorio je, osmjehnuvši joj se. - Hoće. - Vjerujem da je Jamajka krasno mjesto - rekla je. - Čula sam da tamo navodno svaku drugu

osobu proždru morski psi. Izgledi baš i nisu najbolji, kako mi se čini. Gabriel se naklonio. - Vaša je želja moja zapovijed, gospo. Frknula je nosom. - Kontinentalna

laskanja - s tim je riječima napustila sobu. - Što je rekla? Ne idem na Jamajku - javio se Beckham, još uvijek razmišljajući o onom što

je rekla. - Ovu jesen mogu provesti na selu. Ili možda čak i sljedeću sezonu, premda bi to, uvjeravam vas, bila poprilična žrtva s moje strane. Nedostajat ću mnogima.

Gabriel je pogledao preko ramena. Wick je stajao na vratima, s cijelim nizom lakaja iza leđa. Trenutak poslije lorda Beckhama su ispratili iz sobe i sve što se od njega čulo bio je zvuk jaukanja koji je zamirao u hodniku.

- Znao sam dovoljno da mogu zbrojiti dva i dva, a nisam stao da razmislim - rekao je lord Dewberry, šakom udarivši o rub stola. - Sramim se samoga sebe.

- Možda je bio potreban čovjek kojega će iskreno zanimati sudbina jedne od naših mladih dama da shvati u čemu je problem rekao je lord Wrothe. - Gospođica Ephronsia Starck je sretna što vas je upoznala, prinče.

- Oh, nismo se upoznali - rekao je Gabriel. - Bojim se da sam se samo pravio da me zanima, kako bih ga lakše namamio. Jeste li za jednu partiju, Toloose?

- Sredili ste Beckhama iz čistog altruizma? - pitao ga je Toloose, podigavši obrvu. - Kakva čestitost... - dodao mu je biljarski štap. - Gotovo sam tužan što mi čast nalaže da vas porazim u biljaru.

- Oh, ma nemojte? - upitao je Gabriel, nanoseći kredu na štap. - Za slavu domovine - odgovorio je Toloose, kimnuvši. - Nego, tko bi pomislio da Pomeroyi

imaju tako divan biljarski stol? - Nemaju ga - odvratio je Gabriel, nagnuvši se da nacilja kuglu. - Zbilja? - upitao je Algie, veselo se nalaktivši na rub stola. -Otkud onda tu? - To je jedini komad pokućstva koji sam sa sobom donio iz Marburga - odgovorio mu je Gabriel,

zločesto se osmjehnuvši Tolooseu. - Rekli ste da igrate u visoke uloge, nije li tako? Na to se njegov protivnik grohotom nasmijao.

~ 111 ~

DVADESET ŠEST

Kako se ispostavilo, informacijska ofenziva ledi Dagobert bila je znatno učinkovitija od sinoćnjeg predviđanja. Kate je za Beckhamovu sramotu saznala ujutro kad joj je Rosalie donijela vrući kakao, a bila je potvrđena kad se, na poziv ledi Arabelle, našla s malom skupinom dama u ružičastom salonu, gdje im je Effiena sluškinja trebala pokazati kako od mufa od labuđeg perja napraviti torbicu.

Nitko se nije zamarao prepravljanjem mufa, a kamoli njegovim oblikovanjem u torbicu. Bile su previše zauzete priznavanjem kako nikada nisu vjerovale Beckhamu i uvjeravanjem Effie da je golubica i svetica.

- Pokaži nam kako si držala vilicu - rekla je Henry, dohvativši jednu s pladnja za čaj. - Radije bih naučila kako praviti rupe na kakvom raskalašenom muškarcu poput Beckhama, nego prepravljati svoj najdraži muf u torbicu. Ovako? Ili ovako?

Kate je prasnula u smijeh, gledajući kako Henry zabada vilicu u zrak poput muškarca koji vježba mačevanje.

- Teško mi je reći - kazala je Effie, obraza rumenih od uzbuđenja. - Sve se odvijalo tako brzo. Samo sam znala da se moram spasiti, što sam i učinila.

- Nadam se da nisam u godinama kada bi gospoda mogla oklijevati s nedoličnim ponudama - dodala je Henry. - Mislim da je savršeno držim. Uvjerena sam da bih mogla učiniti značajnu štetu, kad bi mi samo netko pružio priliku. Možda bih mogla uvjeriti muža da mi je potrebna vježba.

Ledi Dagobert podigla je pogled s maloga radnog stola, na kojem je pisala pisma svima koji su, kako je rekla, nešto značili. -Smatram da bodenje muževa vilicom pokazuje slabost karaktera - istaknula je.

- Kaže to zato što bi Dagoberta umlatila toljagom, ako bi to htjela - Henry je promrmljala Kate. - Razgovarajmo o sutrašnjem balu - doviknula je Arabella nakon što je brzo pogledala majku. -

Gospođice Daltry, što ćete odjenuti? Vi imate tako istančan ukus... hoćete li obuti staklene cipelice? Kate je otvorila usta, no Henry je uskočila. - Staklene cipelice? Kakve su to? Zacijelo sam ih propustila zbog onog prokletog putovanja u inozemstvo proljetos. - To su najprivlačnije cipele na svijetu - ushićeno je rekla Arabella. - A zahvaljujući gospođici

Daltry ušle su u modu. Kad bih barem ja imala jedne, ali mama je prilično nesmiljena po tom pitanju.

- S obzirom na to koliko stoje, mogle bi biti i od dijamanata - rekla je ledi Dagobert, ponovno podigavši glavu. - Bacanje novaca.

- Mogu li se razbiti i odrezati ti nožne prste? - upitala je Henry zainteresirano. - Ja sam vjerojatno previše zaobljena da bih se pouzdala u staklo.

- Nisu zapravo od stakla - odgovorila je Kate, pokušavajući se sjetiti što je Rosalie rekla o njima. - I da, obut ću ih.

- Najmodernije stvari su strašno skupe - dodala je Henry. -Moja je garderoba bila pretrpana nojevim perjem nakon one pomame na dvoru prošle godine. Cijena im je bila prilično paprena, a od težine svih sedam pera hvatala bi me strašna glavobolja.

- Ja ću za bal odjenuti podsuknju od bijela satena sa zlatnom nabranom tkaninom iz Bruxellesa - najavila je grofica. - S osam bijelih nojevih pera. Sve to perje na mene, čini se, uopće nema loših učinaka.

- Bijelo, bijelo, bijelo - promrmljala je Henry. - Čovjek bi pomislio da je nevjesta. Netko bi joj trebao reći da snježno prostranstvo uvijek izgleda deset puta šire od uzoranog polja.

- Henry! - rekla je Kate smijuljeći se kao luda.

~ 112 ~

- S pravom me ispravljaš - kazala je Henry. - To polje godinama nije uzorano. - Ja ću za bal odjenuti nabranu tuniku - ubacila se Effie. - Recite mi što ćete vi odjenuti, Victoria?

Za mene ste pravo nadahnuće. Kate nije imala pojma. - Ponijela sam sa sobom tri ili četiri haljine - rekla je nehajno. - Nikad

nisam sigurna do posljednjeg trenutka. - Hoćete li imati frizuru u grčkom ili rimskom stilu? - upitala je ledi Arabella. - Zbilja ne bih znala reći - odgovorila je Kate, laktom gurkajući Henry, na taj je način nečujno

moleći da promijeni temu razgovora. - Trenutačno sam zaljubljena u svoje vlasulje. - Ja sam sa sobom ponijela divnu vlasulju - rekla je Arabella. - Gospodu ne zanimaju vlasulje na djevojci - dodala je grofica, ponovno dignuvši pogled. -

Rekla sam ti bezbroj puta, Arabella, da gospodin gleda ženi u kosu ne bi li vidio kakvu će djecu roditi.

Nastao je trenutak šutnje. - Sva sreća što ja volim vlasulje - rekla je Henry. - U protivnom bi moja tri supruga možda drugamo gledala.

- Ispričavam se u majčino ime - tiho je rekla Arabella. - Čujem te, kćeri - odvratila je grofica. - Ako se potrebno ispričati, sama ću to učiniti - pogledala

je prema sofi. - Žao mi je, Henry. Nisam smjela govoriti o razmnožavanju pred tobom. - Bilo pa prošlo - rekla je Henry lagano slegnuvši ramenima. - No znaš li, Mabel, mislim da je

ovo prvi put da si mi se obratila imenom koje više volim? - Neće se ponoviti - odgovorila je grofica, vrativši se svom pismu. - Strašno je vulgarno u

razgovoru oslovljavati nekoga po imenu, a kamoli po takvom imenu od milja. - Znam samo da mi se iz nekog određenog razloga to ime svidjelo - rekla je Henry. - To je moja

nepopravljiva vulgarnost. - Reći ću ti što je vulgarno - kazala je grofica. - Vulgarno je to kako gospođica Emily Gill očijuka

s tim princem. Doduše, on jest princ. - I to naročito zamaman - dodala je Henry. - Nema mu se što prigovoriti - rekla je grofica. - Ali on je stranac, i princ, i naš domaćin. A tu je i

princeza koja, čini se, stiže baš danas kako bi se za nj udala. A Emily Gill pilji u njega kao da je Bog ili nešto slično.

- Ma nije - zgroženo je rekla Henry. - Bogovi gotovo uopće ne nose odjeću, barem je ne nose mramorni kipovi lorda Elgina. Mnogo sam vremena provela proučavajući ih pa znam.

- Shvati to kako hoćeš - izjavila je grofica. - Zaljubljena je - kazala je Arabella. - Rekla mi je da joj se princ sinoć nasmiješio i srce joj je tako

počelo lupati da se zamalo na licu mjesta onesvijestila. - Čak i da njegova princeza nije na putu ovamo, nikada se ne bi njome oženio. Upravljanje ovim

dvorcem zasigurno stoji pravo bogatstvo - napomenula je grofica letimično pogledavši okolo. -Samo držanje osoblja mora iznositi na tisuće funti godišnje.

- Da sam barem bogata - rekla je Arabella uzdahnuvši. - On je tako naočit. - Neću te udati za lovca na miraz - rekla joj je majka, dovršivši posljednje pismo kićenim

potpisom. - Evo... - dala je lakaju znak da priđe. - Molim, pošaljete to s večernjom poštom. - To je lijepo od vas - sramežljivo je rekla Effie. - Znam da bi moja majka rekla isto, no toliko ju je

uzrujala vijest o odlasku lorda Beckhama da je otišla leći. - Tvoja je mama žena iznimne unutarnje snage - rekla je grofica. - Ovo bi trebalo biti dovoljno -

glas joj je imao prizvuk mračne sigurnosti. - Čak i da taj nikogović utekne s broda na koji ga je princ ukrcao, neće se više usuditi pojaviti u pristojnom društvu. Pisala sam svima koje znam. A oni koje ne znam ni ne trebaju znati.

- Zaista lijepo - rekla je Effie.

~ 113 ~

- Uključujući - nastavila je grofica - bivšu gospođicu Wodderspoon. Ona je među prvim

damama kojima je pristupio. Srećom, zaruke su joj bile dogovorene dok je bila u kolijevci... znate li tko je ona sada?

Henry se namrštila; Arabella, Effie i Kate odmahnule su glavama. - Vojvotkinja od Calverta - pobjedonosno je rekla grofica. -Pisala sam i njoj i vojvodi. Njega,

dakako, znam još otkako je bio dječak. Mislila sam da je najbolje da dozna istinu o svojoj supruzi. - Po mom mišljenju - rekla je Henry - istina o nečijem bračnom drugu izađe na vidjelo svega

nekoliko tjedana nakon vjenčanja. Ako ne za nekoliko sati. - Slažem se - dodala je grofica. - Ali ne može škoditi. Ako se Beckham usudi promoliti svoju

njušku u Engleskoj, vojvoda će mu je odrezati. No jednu bih stvar voljela znati. Svi su je promatrali u tišini. Grofica je umjela uvjeriti ostale u prostoriji kako sve zna, pa je

razotkrivanje njihova neznanja bilo očaravajuće. - Zašto je to učinio? - upitala je. - Muškarci tog soja ne mogu se zaustaviti - mrsko je rekla Henry. - Već sam nailazila na njih.

Beckhamu ih nije mogao osvojiti svojim šarmom, paje uništio one koje su imale petlju odbiti njegove pokušaje, kao naša gospođica Effie.

- Ne on - rekla je grofica. - Princ. Zašto se princ tako okomio na Beckhama? - Njegova je Visost poput kralja - ubacila se Arabella, zadivljena princem. - Vidio je nepravdu i

obračunao se s njom, kao kralj Salomon. - Mislim da je po prirodi moralan i ne može podnijeti počinitelja nepravde - rekla je Effie, a glas

joj je poprimio dramatičan prizvuk. - Poput anđela osvete sišao je s nebeskim mačem i uništio zlotvora.

- Te budalaštine sigurno nisi čula u crkvi sv. Andreja - rekla je grofica, poprijeko je gledajući. - Nemoj da pomislim kako bih trebala porazgovarati s tvojom majkom. Natjerat će te da još večeras čitaš Bibliju.

- Molim vas, nemojte ništa govoriti mojoj majci - uznemireno je zamolila Effie. - Već je izrazila zabrinutost zbog večerašnjeg plesa, jer misli da će mi biti suviše naporan. Jedva čekam vidjeti rusku princezu. Navodno treba stići prije večere.

- Večeras je ples, zar ne? - rekla je grofica. - A sutra bal. Arabella, najbolje da se odemo dobro odmoriti. Prilično sam iscrpljena od pisanja svih tih pisama. Ephronsia, i ti ideš sa mnom.

Effie i Arabella poslušno su ustale i izišle iz prostorije, poput dva mala tegljača u pratnji kraljičine teglenice.

~ 114 ~

DVADESET SEDAM

Henry ih je gledala kako odlaze, a potom se okrenula prema Kate. - Pretpostavljam da ti ne znaš ništa o prinčevoj nevjerojatnoj preobrazbi u viteza?

- Možda sam mu spomenula Effien nezavidan položaj - oprezno je odgovorila Kate. - A on je poput viteza na bijelom konju ispunio tvoju zapovijed. Zanimljivo, draga moja. Vrlo

zanimljivo. Da sam na tvome mjestu, bila bih oprezna. Kad se muškarci počnu ponašati kao vitezovi na dvoru kralja Artura, obično se spremaju uvući u postelju, ispričavam se na izrazu. U tvoju postelju, u ovom slučaju.

- O, ne - slabašno je rekla Kate. Krv joj je uzavrela pri samoj pomisli na to, na Gabriela ispružena u njenoj postelji, na njegove ruke koje je vuku k sebi, na njegov...

- O, da - dodala je Henry. - Ne stavljaj svoju budućnost na kocku, draga moja, jer su ti grijesi ispisani na čelu.

- Grijesi? Nisam... - Budući grijesi - rekla je Henry. No u oku joj je titrao smiješak. - Samo nemoj od sebe napraviti budalu. Znaš li kako spriječiti trudnoću?

- Da - odgovorila je Kate zažarenih obraza. - Ali ni ne moram znati. Rekla sam mu... - ušutjela je. - Očaravajuće - kazala je Henry. - Nažalost, njegova buduća žena navodno svakog trena treba

stići na posjed. Bi li zauzela njeno mjesto da možeš? Kate je odmahnula glavom, primivši elegantnu malu šalicu za čaj koju joj je Henry ponudila. -

Ne. Zašto ne? Naočit je, ima titulu i ne smrdi. Mogla bi mnogo gore proći. - On je isti moj otac - ravnodušno je rekla Kate - uključujući i činjenicu da se mora oženiti zbog

novca. To zapravo nije njegova krivnja, no nije bila ni očeva. No ja ne namjeravam ležati u zamračenoj sobi dok mi suprug zavodi druge žene.

Henry se ugrizla za usnu. - Osjećam se pomalo krivo, a moram ti priznati da mi se taj osjećaj gotovo nikada ne javlja.

- Nisam mislila na vas - rekla je Kate. - Iskreno, bilo bi mi puno draže da se moj otac zabavljao s vama nego s Marianom. Želim samo reći da nije volio moju majku. Nije ju poštovao, pa čak ni istinski mario za nju. Ja želim pravi brak, Henry.

- Pravi brak... Teško je znati što pod time misliš, zlato. Brak je nešto vrlo složeno. - Sigurno je manje složeno ako u početku postoje poštovanje i ljubav - dodala je Kate. - Otkud znaš da princ to ne osjeća prema tebi? - On osjeća požudu - rekla je Kate bez uvijanja. - Što ne znači mnogo. - Ničega nema bez požude - kazala je Henry. - Između muškaraca i žena, mislim. Razmisli samo

o svom tobožnjem zaručniku, lordu Dimsdaleu. Ako bi žena bila te sreće da prema njemu osjeti požudu, kasnije bi mogla uslijediti ljubav. U protivnom... nisam baš tako sigurna.

- Gabrielu se ne sviđa zamisao da se iz nužde ženi zbog novca. To nije u skladu s njegovim karakterom i zato se meni ovako u slobodno vrijeme udvara. Razmišlja o tome da me učini svojom ljubavnicom. Glumi princa zaljubljenog u svinjaricu.

Na trenutak je nastao muk. - To je prilično hladna procjena - rekla je Henry naposljetku. -Ja ga vidim kao strastvenijeg tipa, onoga koji bi se prepustio osjećajima kada bi upoznao pravu ženu za sebe.

- Nijedan princ to ne može - izjavila je Kate. - Njegov je brak stvar kraljevskog protokola i dogovora i tomu slično.

- Ne možeš reći da je po tom pitanju poput tvog oca - istaknula je Henry.

~ 115 ~

- Moj se otac trebao oženiti vama. Tada ti ne bi bila ovdje - napomenula je Henry. - Štoviše, ja sam voljela svog prvog supruga. A

volim i Lea. Moj drugi suprug nije bio užasan, premda ne mogu reći da sam bila jednako oduševljena. Ne bih htjela da misliš kako Julija čitav život samo vene, jer to nije istina. Ili, bolje reći, ja nisam.

Kate se nasmijala. - Ne mogu vas zamisliti kako venete. - Upravo tako - rekla je Henry. - Nikakve koristi od toga. - Ja bih se samo željela udati bez

obzira na novac. - Važnije je ne zaljubiti se u nekoga tko se ženi zbog novca. - To ni ne namjeravam - obećala je Kate. - Kad bih ti barem povjerovala - rekla je Henry pomalo potišteno. - I ja bih se zaljubila u princa

da sam tvojih godina. - Pronaći ću muškarca koji će me voljeti zbog mene same, i tada ću se zaljubiti u njega. - Pokušavam se prisjetiti jesam li ikada bila mlada kao ti, ali ako je tako, sjećanje se izgubilo u

izmaglici vremena. - Nisam mlada - dodala je Kate, nacerivši se. - Praktički sam osamdesetogodišnjakinja, kako ste

rekli za Effie. Henry je uzdahnula. - Pretpostavljam da siroti Dante više nije u igri? Mislim da si mu se jako

svidjela. - On je divan čovjek - odgovorila je Kate. - Suviše je dosadan, srce siroto, sa svojim pričama o kosovima i vikarima. Na kraju će ipak

završiti s Effie. Premda mi se ona i znatno više sviđa nego prije. - Bit će sretan ako završi s Effie - rekla je Kate. - Ona bi mu stalno zaokupljala pozornost. Ima u

sebi nešto ludo dramatično. - Jesi li vidjela grofičino lice kad je Effie opisivala kako princ zamahuje mačem nebeskim?

Nesumnjivo zna s riječima - rekla je Henry i ustala. - Ovo će biti zaista vrlo zanimljiva večer. Nadam se da je ruska princeza doista predivna... za njeno dobro.

~ 116 ~

DVADESET OSAM

Dok je slijedila kumu na izlasku iz salona, Kate se nije mogla složiti s Henry da će večer biti naprosto zanimljiva. Je li bilo normalno, je li moglo biti normalno, biti potpuno obuzet nečime u tolikoj mjeri u kojoj je, čini se, nju obuzelo iščekivanje te večeri?

Od trenutka kad se ujutro probudila, nije se mogla usredotočiti ni na što drugo osim na Gabrielovo obećanje da će je poljubiti, da će je otkriti, da će joj pružiti užitak. I nije li rekao... nije li rekao da je voli? Što li je to značilo?

Njena se opsjednutost samo pogoršavala kad je postalo jasno da je Gabriel ispunio svoju stranu dogovora. Beckham je otpravljen u nepoznato; Effie je vraćen ugled i vjerojatno će se udati u roku od dva tjedna, ako bude kako si je zamislila ledi Dagobert. Kate je morala ispuniti svoj dio obećanja i dopustiti Gabrielu da čini s njom što je htio.

Henry je otišla potražiti muža, a Kate je produžila uz stube, očajnički pokušavajući dovesti misli u red.

Pružiti joj užitak zvučalo je... zvučalo je predivno. Od same pomisli su joj prolazili trnci svakim djelićem tijela, koji je postajao mekan i topao. Kao da joj je vatra kolala žilama, kao neka vrsta ludila. Nije si mogla pomoći i svugdje je pogledom tražila Gabriela, misleći kako bi se svakoga trena mogao pojaviti iza ugla. Morala se vraški prisiliti da se ne vrati niz stube i ode natrag u salon, čekajući ga da se pojavi. Ili još gore, da se ne ponizi pitajući Wicka gdje bi mogla naći njegova brata.

Pri samoj pomisli na to kao da joj se vratila snaga te je počela brže hodati hodnikom koji je vodio u zapadno krilo.

Morala je dopustiti da je poljubi, kakav god taj poljubac bio. Ali nije se morala ponižavati dajući mu do znanja u kakvom je grozničavom stanju.

Naprosto će dopustiti da se dogodi što god to bilo što je imao na umu... ali će joj ostati dostojanstvo. Srce joj je lupalo od te pomisli, te je počela hodati sve brže i brže.

Nije se trebala iznenaditi kad je iza ugla stupila u galeriju slika i naletjela ravno na nekoga. Nije to bio Gabriel. To je odmah znala jer joj je cijelo biće bilo ugođeno na njegov žestoki muški

miris. Ovaj je čovjek mirisao na sapun, a u tom se mirisu blago nazirao vonj svinjca. - Vaša Visosti - rekla je zadihano, duboko se naklonivši pred Gabrielovim ujakom, princem

Ferdinandom. - Ispričavam se. Nisam gledala kuda idem. - Gospođica Daltry, zar ne? - kazao je zureći u nju, divlje trepćući očima. Sijeda mu je kosa

stršala uvis, a na samom vrhu nosa kočio se cviker. - Ništa strašno, draga moja. Proučavao sam ove slike, pokušavajući sastaviti djelić povijesti Pomeroya. Povijest je strašno važna, znate.

Stajao je ispred nekog patrijarha duga nosa. - On je prvi od njih - dodao je. - Čini se da je taj momak sagradio dvorac u petnaestom stoljeću.

- Koliko je vremena prošlo otkako je zadnji Pomeroy tu živio? - upitala je Kate, kod koje je zbunjenost ustupila mjesto znatiželji.

- Stoljeća - odgovorio je princ Ferdinand. - Zavirio sam jutros u nekakvu knjigu o plemstvu koja je besposleno stajala u knjižnici. Loza je izumrla s Tudorima - pomaknuo se prema drugoj slici. -Vidite ovu damu? Ona je posljednja od njih - stajao je ispred žene ljupka lica i s djevojčicom u krilu. Nosila je kruti nabrani ovratnik, a malom je psu nos provirivao ispod stolice.

- Ona je bila posljednja vojvotkinja? - zanimala se Kate, pitajući se je li pas bio Zloćko, Kicoš ili možda Freddie.

- Nisu to bile vojvotkinje - ispravio ju je princ. - Ništa više od baruna, zapravo. Dobro situiranih baruna, valja pretpostaviti. S ovolikim dvorcem vjerojatno su bili od pomoći i samoj Kruni, slali joj svoje vojnike i tome slično. Engleska je tad bila prilično nestabilna zemlja.

- Znate li joj ime?

~ 117 ~

Princ Ferdinand je izvadio list papira prepun bilješki ispisanih drhtavom rukom. -Eglantine -

odgovorio je nakon nekog vremena. - Ili je to možda bilo dijete. Ne, to je ledi Eglantine. Dajte da vidim mogu li naći ime njene kćeri... Znam da sam ga tu negdje zapisao.

- Da nije možda Merry? - upitala je Kate, ispruživši prst ne bi li dotaknula naslikani obraz nasmijane djevojčice.

- Tako je - rekao je princ, naopako okrenuvši papir. - Da, baš sam ga tu zapisao. Rođena 1594., umrla 1597. godine. Doživjela je samo tri godine, sirotica mala.

- U vrtu se nalazi njen nadgrobni spomenik - dodala je Kate. - Vjerojatno je pokopana u kapeli - rekao je princ Ferdinand. - Pogledao bih, ali nikako ne mogu

naći ključ. Nećak mi ga je sigurno negdje skrio; Berwick ne zna gdje je. Nemamo kapelana, znate. Sav religiozan puk ostao je u Marburgu, a mi smo grešnici brodom došli u Englesku.

Kate je skrenula pogled s Merry i njene majke. - Za koga se ledi Eglantine udala? Za ovoga gospodina? - pokazala je prema lordu opaka izgleda i s rukom na maču.

- Iako to zvuči prilično skandalozno, no čini se da se nikada nije udavala - odgovorio je princ, prošavši rukom kroz kosu, tako da su mu se sijede vlasi još više nakostriješile. - Taj joj je gospodin brat, posljednji lord Pomeroy. Po svemu sudeći, stradao je u tučnjavi i nije imao nasljednika. Ni on se nikada nije ženio, a Eglantine, naravno, nije ni mogla biti nasljednica. Tako da je dvorac pripao nekom dalekom rođaku, gospodinu po imenu Fitzclarence, i odonda su njegovi ovdje živjeli. Prije dvije godine završio je u vlasništvu marburškog vojvodstva. - Kako je do toga došlo?

- Moj je brat, nadvojvoda Albrecht od Warl-Marburg-Baalsfelda, bio povezan s obitelji Fitzclarence preko prve kćeri pruskog kralja Fredericka Williama II., princeze Frederice Charlotte, te s vojvotkinjom od Yorka i Albanyja... i preko mog bratića iz drugog koljena s Karolinom od Braunschweiga - odgovorio je, naizust nabrojavši imena poput katekizma. - Nekako je usred svega toga Albrecht završio s dvorcem. To je jedna od onih stvari koje se događaju, češće no što biste pomislili.

Budući da Kate na to nikada ne bi pomislila, šutjela je. - Vjerojatno se nitko ne bi zamarao dvorcem - nastavio je princ Ferdinand - i on bi malo -

pomalo propadao, no Augustus je tražio način da se riješi svojih raskalašenih rođaka - u glasu mu se čuo srdit prizvuk, što je dirnulo Kate.

- Engleska je ugodno mjesto za život - rekla je. - Dosta kiši, ali pristojni smo ljudi. - To vidim - složio se princ Ferdinand. - I nisam je ni najmanje htio podcijeniti, draga moja. Svi

katkad osjećamo strelice i metke silovite sudbine4. Žao mi je mladoga Gabriela. Ne biste to znali da ga vidite, ali momak je sjajan. Apsolutno sjajan.

- Zaista? - upitala je Kate. Misleći na Gabrielove prodorne oči i na njegovu jaku vilicu... znali biste da je sjajan, čak i samo gledajući ga.

- Diplomirao je s najboljim ocjenama. Zadivio je sve glavešine na vašem Oxfordu. Napisao je neki rad koji ih je natjerao da promisle o načinu iskapanja starih lokaliteta. Njemu je stalo, vidite. Većini nije.

Kate ga je pogledala i odjednom shvatila da je pričao na dvjema razinama: Augustus očito nije mario za svog ostarjelog ujaka žmirkavih očiju. A Gabriel, koji je mario za svoje rođake, mario je i za povijest.

- Mislim da je princ sretan što je tu s vama - rekla je. - Radije bi bio u stranim zemljama i švrljao po grobnicama kraljeva i iščezlim gradovima - kazao

je princ Ferdinand. - No ja sam ipak dovoljno star da znam da nam život ne daje ono što želimo. - Biste li radije bili u Marburgu? - Trenutačno ne - odgovorio je. - Ne kad su stvari ovakve kakve jesu. Ti religiozni tipovi mogu

biti prilično neugodni. Stalno traže nekoga da napamet nauči ovaj ili onaj biblijski stih - blago joj se

4 Citat iz čuvenog Hamletovog monologa, u prijevodu Milana Bogdanovića (op. prev.)

~ 118 ~

nasmiješio. - Još sam jednu stvar u životu naučio: dobrotu ne možeš naučiti ni da napamet naučiš cijelu Bibliju. A po mom mišljenju to je važna stvar.

I bez dodatnog opraštanja, naklonio se i odlunjao putem kojim je Kate došla, ostavivši je da stoji pred portretom.

Još je jednom pogledala Eglantine i njenu kćer Merry, a zatim se ponovno uputila prema svojoj sobi.

Kad će Gabriel doći po svoj poljubac? Vjerojatno prije no što mu stigne buduća nevjesta. Sve je to bilo krajnje smiješno; sama ideja ljubljenja sa zaručenim muškarcem bila je skandalozna. No nekako nije za to marila. Ponovno joj je krv uzavrela.

Priuštit će si mirisnu kupku. Nakon svih tih godina rada za Marianu, još je uvijek luksuz kupanja smatrala najvećim užitkom za damu.

Potom se planirala porječkati s Rosalie. Nije željela nositi svoje prsne prijateljice. Dozlogrdilo joj je da joj tako strše prema naprijed poput brodskoga pramca, kao i osjećaj da su joj grudi na pladnju kako bi ih muškarci mogli čeznutljivo gledati.

Premda je, dakako, najvažnije bilo tko je taj tko čeznutljivo gleda. Sama pomisao na Gabrielove oči i način na koji joj je gledao mokar steznik nakon što ju je spasio

iz jezera... Naglo je otvorila vrata od svoje odaje, razmišljajući da povuče uže od zvona i pozove sluškinju.

Jurnula je u sobu, ispružila ruku... i sledila se. Nije bila sama.

~ 119 ~

DVADESET DEVET

Sjedio je na stolici kraj prozora i čitao, a kosa mu je obasjana suncem izgledala kao brončana. - Da sam na vašemu mjestu, ne bih povlačio to uže - rekao je, okrećući stranicu, s malim zločestim smiješkom koji mu je zatitrao u kutu usana. - Vaša sluškinja bi se mogla zaprepastiti.

- Gabriele - rekla je, osjetivši kako joj je krv pojurila žilama i obuzela je strašna, čudna radost. - Što radite u mojoj odaji?

- Čekam vas - odgovorio je, napokon podigavši pogled. -Dužni ste mi. U slučaju da ste zaboravili.

- Načula sam nešto o tome - odvratila je, udaljavajući se od njega prema drugom kraju sobe. Činila joj se premalenom s njime u njoj. - Gdje je Freddie? Obično spava na krevetu kad me nema.

- To bi trebalo pitati Cezara - odgovorio je Gabriel. - Taj je pas nagao kao moja tetka Sophonisba, a to dosta govori.

Kate se namrštila i pogledala prema drugoj strani kreveta. -Eto ste učinili s njima? - Freddie je tu - otpovrnuo je Gabriel. - Lijenčina jedna. Pogledala je prema njemu i vidjela

Freddieja kako leži između naslona za ruku i Gabrielove noge. Položio je bradu na prinčevo bedro, a lice mu je odavalo izraz krajnjeg blaženstva. Nasmijala se. - Dobro, a gdje je onda Cezar?

- Zaključan u vašoj garderobi - odgovorio je Gabriel. - Vjerujem da je taj mješanac pomislio da sam uljez.

- Vi i jeste uljez - rekla je Kate, otvorivši vrata svoje male garderobe. - Tu si, Cezare. Jesi li me htio upozoriti da mi je netko provalio u sobu?

Mislio sam da će ga udariti kap - dodao je Gabriel. Činilo se da se Cezar sada smirio. Povremeno bi zarežao na Gabrielove čizme, ali je uglavnom

bio tih. Kate se spustila na koljena da ga podigne. - Dobar si ti pas - rekla mu je. - Znao si da tom

lupeškom princu nije mjesto u mojoj sobi jer bi mi mogao uništiti ugled, i dao si sve od sebe da to svima kažeš, zar ne?

Cezar je kratko zalajao u znak potvrde. - Gotovo bi se moglo pomisliti da volite tu životinju - kazao je Gabriel, odlažući knjigu. Pogledala ga je iznad Cezarove svilenkaste glavice. - Morate napustiti moju odaju, Gabriele. Da

itko sazna da ste ovdje... - Znam - odvratio je, izvlačeći dugu crnu čipku. - Ponio sam veo. Nitko nas neće vidjeti da

odlazimo zajedno. - Nikamo ja s vama ne idem - munjevito je odvratila. - Želim se okupati i potom odmoriti prije

večeri. Uostalom, je li vaša princeza već stigla? - Na putu je - odgovorio je. - Trebala bi stići kroz nekoliko sati. Wick je zbog toga već sve sluge

digao na noge. Kate ga je sumnjičavo pogledala. - Zacijelo ste... Jeste li uzbuđeni što ćete je upoznati? - Ushićen sam - odgovorio je ravnodušno. - Večeras je ples, a vi ne znate plesati. - Mogu pokušati - dostojanstveno je odvratila. - Ne dok niste prošli poduku. Osim ako ne želite da svi znaju da niste Victoria. Srećom, zbog

dolaska princeze Tatjane nitko neće primijetiti ako se ne pojavite. Bit će suviše zauzeti čeznutljivim gledanjem u nju.

- Primijetit će ako se vi ne pojavite - istaknula je. - Morat ću dolaziti i odlaziti - rekao je Gabriel.

~ 120 ~

- Kako to mislite dolaziti i odlaziti? - upitala je sumnjičavo. -Obećala sam vam samo poljubac,

Gabriele. Iz vaših usta to zvuči kao nešto više. - Sinoć sam riskirao život sukobivši se s onom huljom - rekao je s nevinim pogledom u očima. -

Naravno da očekujem da provedete malo vremena sa mnom. - Da ga provedem gdje? - upitala je. - Jeste li zbilja bili u opasnosti? Ispružio je ruku. Još uvijek klečeći i s Cezarom u krilu, Kate se nagnula i ugledala sićušnu

posjeklinu na zglobu jednog prsta. - Blagi Bože. Mogla bih se onesvijestiti pri samoj pomisli kakvoj ste se nevolji izložili.

- Nije mi bilo lako - rekao je. - Mislim da bismo Freddieja trebali ostaviti ovdje, slažete li se? - prstom je psa pogladio po glatkoj glavici. - Ne bismo ga htjeli osramotiti - Freddie je duboko uzdahnuo. - Wick će poslije ovamo poslati lakaja da izvede pse na zrak.

- Nikamo ja ne idem - izjavila je Kate. - Kao što rekoh, kanim se okupati i odrijemati. - Poštujem vašu odluku - rekao je. - Bit će to žrtva, ali ostavit ću vas da se nasamo okupate,

obećavam. - Sviđa mi se biti ovdje - tvrdoglavo je dodala. - Moje su odaje u tornju - rekao je. - Molim vas, Kate. Pokazat ću vam onu bočicu, onu u kojoj su

bile zglobne koščice. Zaustila je da kaže ne, no u njegovim se očima pojavio tračak neizvjesnosti. I još je nešto u njima

bilo, nešto što nikada prije nije I opazila u muškim očima. - Tatjana još nije tu - kazao je. - Nije u mom dvorcu. Molim vas. Oči su joj skliznule na njegova

usta i bila je izgubljena. - A što s mojom sluškinjom? - upitala je bespomoćno. - Uskoro će mi doći pomoći da se odjenem.

- Rekao sam Wicku da je zaokupi. - Rekli ste Wicku? - podigla se s koljena, a Cezar je pao na pod. - Što ste točno rekli Wicku? Gabriel je ustao. - Vjerujte da mi je Wick predstavljao veću opasnost od Beckhama. Bio je izvan

sebe od bijesa kad sam mu rekao da ćete... - Ne mogu vjerovati da ste mu to rekli! - viknula je Kate. -Zar ne znate što ste učinili? Svi će u

ovom prokletom dvorcu prije kraja večeri misliti da sam vaša priležnica! Gabriel je stisnuo zube. - Wick mi je brat. On je moja desna ruka i najbliži prijatelj. On nikada

nikome ne bi rekao, ako ni zbog čega drugog, onda stoga što to ne odobrava. - S potpunim pravom - planula je. - Ne mogu ići u vaše odaje! Čak i da samo budem viđena na

putu do njih ravno je propasti. - Nitko vas neće vidjeti - rekao je Gabriel. - Moja je tetka smještena u istom tornju kao i ja, a vi

ćete nositi njen veo. - To je preopasno - odvratila je. - Lako bismo mogli nabasati na nekog princezinog znanca. Što

ako sretnemo ledi Dagobert? Nedavno mi je rekla da poznaje sve. Algie će se pitati gdje sam. - Wick je već obavijestio ledi Wrothe i vašega tobožnjeg zaručnika da imate želučanih problema

- spremno je odgovorio. - Mnogo ste preuzeli na sebe - rekla je mrko ga gledajući. - Molim vas, Kate. Tužna je istina bila ta da su njegove molbe bile neodoljive. - Pretpostavljam da bih voljela vidjeti

tu malu bočicu. Mogla bih vas posjetiti na sat vremena. Ne dulje od toga - dodala je. Pružio joj je veo. - Izvolite, ljubavi. - Nemojte me tako zvati - rekla je navukavši veo, a neprovidni je sloj crne čipke sada stajao

između nje i svijeta. - Nisam ja vaša ljubav. Ja sam samo... Samo sam... - Recite - kazao je, primivši je za ruku. - Da ponovim svoje prijašnje pitanje malo drukčije, što ste

to vi? To isto je i Wick htio znati, te mi je zaprijetio da će me odalamiti kad sam mu rekao da ste za mene najljepša žena koju bih volio zavesti, iako to ne kanim.

~ 121 ~

- Gotovo bih željela da vas je odalamio - rekla je Kate. - Sigurna sam da će sve ovo loše svršiti. - Samo mislite na ovo: svi će misliti da gubim vrijeme s gospođicom Victorijom Daltry, ne s

vama - rekao je Gabriel. - To već misle - smrknuto je rekla Kate. - Victoria će pobijesniti na mene. - Jer ste joj narušili ugled? - Nije čak imala ni priliku uživati u tom očijukanju - istaknula je. - Da i ne spominjemo činjenicu

da je istinski zaljubljena u Algieja. - To mi je teško zamisliti - rekao je Gabriel. - Znate, bio je s nama sinoć. Rekao mi je da je

pomišljao ići na Oxford, ali je procijenio da je to gubitak vremena. - Da, takav je Algie - kazala je rezignirano. - Žao mi je. - Sada ćemo naglo skrenuti desno i još uvijek ni žive duše na vidiku. Zašto vam je žao? On je

očito izdanak s mog obiteljskog stabla. Na vlastiti je užas baš u tom trenutku negdje u blizini čula veseli, poznati glas. I taj je glas pjevao. - Toga jutra na izvor stigoh - pjevao je Algie prilično milozvučno. I, na njen

užas, zvučao je malo pripito. -Gdje nađoh ljepotu i odabrah nagost... - prestao je pjevati, očito ih ugledavši.

Kate je pokušala gledati kroz veo, ali sve što je vidjela bile su siluete u obliku ljudi, koje su se doimale kao pokretne vreće ugljena.

- Princezo Maria-Therese, predstavljam vam lorda Dewberryja i lorda Dimsdalea - rekao je Gabriel. Nespretno se naklonila, nešto promrmljavši.

- Iznimno mi je zadovoljstvo upoznati vas - rekao je lord Dewberry. Algie je nedvojbeno izvodio jedan od svojih dubokih naklona do poda. - Za Boga miloga, odmaknite se, čovječe - rekao je Dewberry. - Prevrnut ćete se budete li se klanjali tako prema naprijed. Kateino je srce tako jako lupalo da je

imala osjećaj da ga svi čuju. Jedno bi bilo da je Algie razotkrije, ali lord Dewberry... - Nadam se da vas zdravlje dobro služi, Vaša Visosti? - veselo je upitao Algie. - Moja je tetka nesumnjivo zaprepaštena vašom pjesmom - odgovorio je Gabriel, prije no što

je stigla išta izustiti. -Jeste li uživali u vinu, vikonte? - zvučao je pompoznije no što je mogla zamisliti.

- S Berwickom smo išli u obilazak vinskih podruma - otpovrnuo je Algie. Da, bio je nedvojbeno pripit, ako ne i potpuno pijan.

- Imate krasnu zbirku vina, Vaša Visosti. - Upravo pratim tetku do njenih odaja - rekao je Gabriel. -Gospodo, molim vas, ispričajte nas. - Pretpostavljam da je ona donekle i moja tetka - dodao je Algie. - Smijem li vas uzeti pod drugu

ruku, Vaša Visosti? Kate se skutrila uz Gabriela i silovito odmahnula glavom. - Princeza pomno bira s kim želi biti - odgovorio je Gabriel. Zvučao je autoritativno, kao da je

sam veliki vojvoda. - Svakako - žurno je rekao Algie. - Nisam vas želio uvrijediti, Vaša Visosti. S velikim je olakšanjem čula lupkanje njihovih peta dok su odmicali hodnikom. A potom je,

kako je zvuk zamirao, čula Algieja da govori: - Žena izgleda kao grozna koza u toj opravi. Netko bi joj trebao reći da ovdje ne odobravamo časne sestre.

Čulo se kako je Dewberry nešto promrmljao te zadnje Algiejeve riječi: - Želim samo reći da me podsjeća na Smrt. Njome bi se moglo djecu noću plašiti.

Ruka koja je držala njenu počela se tresti. - Prestanite se smijati! - prosiktala je Kate.

~ 122 ~

- Ne mogu - odgovorio je Gabriel prigušenim glasom. - Čovjek nikada ne bi trebao viđati svoje

rođake u društvu. To je tako loše po čovjekov amour propre. - Što to znači? - upitala je Kate. - Jesmo li blizu? - Samo još lijevo po stubama - odgovorio je, jače je uhvativši za lakat. Amour propre je čovjekovo

poimanje samoga sebe. Sama pomisao na to da Algernon krasi moje obiteljsko stablo umanjuje mi samopoštovanje.

- Dobro - odlučno je rekla Kate. - To je vjerojatno prvi put u životu da je Algie bio tako koristan.

~ 123 ~

TRIDESET

Uspinjali su se velikim kamenim stubama koje su vijugale unutar tornja. Kate je pazila da se ne spotakne o veo koji joj je sezao do poda, pokušavajući ne razmišljati o glupoj pogrešci koju je upravo činila, već i samim tim što se uspinjala stubama.

Gabriel ju je kanio zavesti. Znala je to cijelim svojim bićem. Zašto, zašto se onda korak po korak približavala njegovu, da tako kažemo, brlogu? Hoće li ona biti druga očeva kći koja će ukaljati njegovo ime, tako što će ostati neudana i s djetetom na rukama?

Makar, podsjetila se, nije baš da se očevo ime moglo dodatno ukaljati. Sam je dovoljno učinio da ga ukalja. Zubi su joj se stisnuli čim se sjetila njega i njegova trčanja za ženama.

Vidjet će Gabrielovu bočicu. I dopustiti mu da je poljubi. Ali ništa više od toga, a sve samo zato - bilo bi to glupo poricati - što je bila strahovito zaljubljena u tog čovjeka.

Što se princu vjerojatno događalo barem svakoga drugog utorka. I ako ne želi naprosto potpiriti njegovu oholost, ona mu to nikada neće priznati. Stoga je, čim je zbacila veo, namjestila nehajan izraz lica, kao da redovito posjećuje odaje gospode.

I kao da su je ta ista gospoda, sluđena od žudnje, kanila poljubiti, a jedino što je stajalo između njih i njene kreposti bila je njena snaga volje.

Na nesreću po Gabrielove planove, upravo zahvaljujući svojoj volji uspjela je preživjeti sedam godina teškoga rada, poniženja i tuge. Zahvaljujući njoj i iz ove će situacije izaći nepovrijeđena.

- Kakva ljupka soba! - uskliknula je, ogledajući se. Izvana su oba tornja na dvorcu izgledala zdepasto i okruglo, poput pekarove kape. No, prostorije unutar njih imale su visoke stropove i bile prozračne. - Vidim da ste dali staviti staklene prozore - rekla je s odobravanjem, odlazeći do njih da ih pogleda.

- Bili su tu kad sam stigao - odgovorio je Gabriel, prišao joj i stao joj uz rame. - Kakav pogled! - uskliknula je. Dvorac je stajao na vrhu omanjeg brežuljka. Prozor ispred koje

ga je stajala gledao je na stražnji dio dvorca, a pred njom su se pružali njegovani travnjaci, na suprotnome kraju obrubljeni drvoredom bukvi.

- Labirint odozgo izgleda tako jednostavno - promrmljala je, dodirnuvši hladno staklo. - No Henry i ja ga nismo uspjele proći pa smo izbile ondje, pokraj kaveza s nojem.

-Jednostavan je, ali pametno osmišljen. Pokazat ću vam kako doći do središta - stajao je naslonjen o zid, ne gledajući labirint nego nju. Gledao ju je kao da je miluje pogledom, zbog čega su joj trnci upozorenja prostrujali kralježnicom. Istodobno joj je toplina navirala u intimne dijelove tijela.

Nije ju smio tako gledati. Zavodnici njegova ranga nisu tako gledali. Nisu govorili stvari koje su se ticale budućnosti i prostora izvan ove male prostorije. - Ne mogu dugo ostati - rekla je, podjednako i sebi i njemu.

- Svidjet će vam se pogled odande - rekao je, primio je za ruku i odveo na drugi kraj sobe. Prozori nasuprot gledali su na prašnjavu stazu kojom su se ona i Algie dovezli prije samo nekoliko dana. Odozgo se činilo kao da cesta vijuga i skreće, nestajući u ljubičastoj daljini gdje su se tamni gajevi stapali s kasnim poslijepodnevnim suncem.

- Dođe vam da pomislite na bajku - rekla je zadivljeno. - Neku u kojoj princ čeka pred vašim nogama? - upitao je ovlaš, no bilo je još nečega u tome. - Princeza će uskoro stići onom cestom - istaknula je Kate. Opet se okrenula i pomalo naslijepo

pojurila prema drugom kraju sobe, dok se nije zaustavila pred golemim izrezbarenim krevetom. Kao munjom ošinuta, brzo se okrenula i krenula u suprotnome smjeru.

- No - rekla je - možda bismo se sada trebali poljubiti. - Ne još - rekao je Gabriel.

~ 124 ~

Kate je sjela na lijepu malu stolicu, presvučenu baršunom boje koralja, i polako namještala skute

svoje haljine. Zatim je podigla pogled. Bila je umorna od nadmudrivanja. Bilo je to previše sofisticirano za nju, previše ju je podsjećalo na onu vrstu zakučastih i profinjenih razgovora kakve je Henry vjerojatno vodila sa svojim udvaračima.

- Ranije ste postavili dobro pitanje - rekla je. - Tko sam ja? Sjeo joj je nasuprot, ne skidajući pogled s njenih očiju.

- Ja sam starija kći svog oca, Victora Daltryja. On je bio mlađi sin grofa i imao je pristojno imanje, koje je podigao mirazom moje majke. Nakon što mi je majka umrla, cijelo je imanje ostavio mojoj maćehi, Mariani, a ona ga je darovala svojoj kćeri, Victoriji.

- Vi niste nezakonito dijete - izjavio je. - Nisam. Roditelji su mi bili vjenčani. - I djed vam je bio grof. - Ali nemam gotovo nikakvog miraza - rekla je. - Prije sedam godina, nakon što mi je otac umro,

Mariana je otpustila guvernantu i većinu osoblja. Znam se cjenkati oko cijene kruha; znam pokrpati čarapu; ali ne znam plesati polonezu.

Uzeo joj je ruku i okrenuo je. - Žao mi je. - Davno sam trebala otići, no to bi značilo ostaviti očevu služinčad i najmoprimce na milost i

nemilost Mariani. Ostala sam, premda je maćeha otpustila i upravitelja imanja. Mene nije mogla otpustiti, kao što vidite.

Gabriel je prislonio njen dlan na svoja usta i poljubio ga. - Nastavite. - Nema se više što reći - kazala je. - Sada sam odlučila otići, što najvjerojatnije znači da će

Mariana izbaciti većinu naših najmoprimaca, koji i ovako jedva spajaju kraj s krajem. Prošla je godina slabo urodila.

Kimnuo je glavom. - Žena koja će vam uskoro stići... je princeza. Skliznuo je sa stolice i kleknuo ispred nje, kretnjom tako otmjenom da se činilo kao da mu je

prirođena. - Istina. - Vaš je brat Augustus glup što je izbacio članove obitelji, a vi još k tome imate i dvorac o

kojemu se morate brinuti. Znam kako je to na plećima nositi takvo breme odgovornosti. Na trenutak je zažmirio, a boja trepavica bila mu je nalik boji kajanja. S nekom bolnom tugom

znala je da nikada neće zaboraviti tog princa. Nije to bilo zbog njegova tamnog lica i prodornih očiju, niti zbog njegove neukrotive kose, već

zbog toga što je tako velikodušno primio svoju čudnu rodbinu, zvjerinjak, tetkina čovjeka koji je čitao iz dlana, čak i noja i psa koji je jeo ukiseljenu hranu. Bilo je to zbog načina na koji ju je gledao, na koji se smijao, na koji je maknuo korov s Merryna lica.

I nikada, baš nikada, neće zaboraviti kadje princ kleknuo kraj njene stolice. Kad će biti stara i sijeda, kad će razmišljati o životu za koji se nadala da će biti duboko ispunjen, ona će se i dalje sjećati ovoga.

- Da nisam princ, biste li pošli za mene? - rekao je to tako tiho da ga gotovo nije čula. - Ili, recimo to ovako, da imate na tisuće funti, Kate, da je vaše imanje doista vaše, biste li me kupili?

Jer, znate, to je ono što je meni trebalo. Trebala mi je žena koja bi mislila da sam vrijedan cijene koju je spremna platiti, a brat mi je upravo takvu našao u Rusiji.

- Nemojte me to pitati - šapnula je. - Moja je majka kupila mog oca, a on joj nikad ni na trenutak nije pružio sreću. Ja nikada ne bih kupila muškarca.

Ponovno je prignuo glavu. - Pitanje je nebitno; ispričavam se što sam ga postavio. - Zašto ste ga postavili?

- Znate li uopće kako je to biti princ? - ponovno je trznuvši se podigao glavu, oči mu bijahu pune gorčine, a usta stisnuta i ravna. - Ne mogu raditi što želim. Ne mogu biti što želim. Ne mogu se oženiti ženom koju želim.

~ 125 ~

Ugrizla se za usnu. - Naučio sam stavljati svoju čast i svoj dom iznad svega ostalog. Mislim da je zbog takvog

pritiska moj brat Augustus malo skrenuo. On je glupan, kao što ste rekli. Ali isto tako nosi teret svih onih brojnih ljudi koji o njemu ovise.

- Žao mi je - šapnula je. - Htio bih da me žena, barem jednom, vidi kao nešto drugo osim kao čovjeka s plemićkom

krunom. Naprosto kao muškarca koji se ne razlikuje od ostalih muškaraca - čupao je riječi iz sebe. Prekinula ga je stavivši mu ruke na lice. - Tiho - usne mu bijahu hladne i meke pod njenima. Na

trenutak je tako ostala, u tom nevinom poljupcu, onakvom kakav djevojke udjeljuju jedna drugoj. Osjetila je pod prstima kako mu je koža gruba, a miris, njegov divlji muževni miomiris došao ju

je pozdraviti, i usta su joj se nagonski rastvorila. Jednom ga je pogladila jezikom i on ju je obgrlio svojim rukama snažnim poput čelične užadi.

Pala mu je na grudi, a on je ispružio ruku ispod njenih nogu i tako je držao, privijenu uza se, ljubeći je istodobno polako i strastveno. Ljubio ju je tako slatko da je mogla zaplakati, no ipak joj od topline što joj se uspinjala nogama, kad je jezikom dodirnuo njen, nije ni izbliza bilo do plača.

Nešto je nerazgovijetno promrmljala i rukama ga zagrlila oko vrata. - Da - šapnuo je naglo. - Tako je to s nama, Kate. Zar ne? Nije mogla odgovoriti jer je čekala da je

opet poljubi. - Molim vas - rekla je naposljetku. Nasmijao se, a tamni zvuk njegova smijeha djelovao je na nju kao da joj je slatko bijelo vino

prostrujalo žilama. - Trenutno ste moji, Kate. Čujete li me? Podigla je glavu i srela mu pogled. - Ne princ, nego muškarac - šapnula je, prolazeći prstima

kroz njegovu gustu kosu, tako da mu je vrpca skliznula preko ramena i pala na pod. - Gabriel, ne Vaša Visost.

- A vi ste Kate, moja Kate - rekao joj je. Usnama je nježno dodirnuo njene kao da su mladi udvarači, previše naivni da bi znali za opakosti odraslih. - Neću vam uzeti djevičanstvo, jer ono je vaše i na vama je da ga date, a ne na meni da ga uzmem. Ali Kate, sada vas upozoravam da namjeravam uzeti sve ostalo.

Pogledao ju je, a oči su mu odavale čisti poziv na grijeh. Kate je osjetila kako joj se usne krive mimo volje. - Kako znate - šapnula je - da ja neću isto to učiniti vama?

Gabriel je na trenutak sklopio oči. - U to nimalo ne sumnjam. Nagnula se prema njemu i nježno ga liznula po jakome vratu. Drhtaj mu je prošao tijelom, a

onda je ustao, još je uvijek držeći. Kate je pomislila da će je položiti na krevet i strgnuti s nje odjeću. No umjesto toga ju je nježno spustio na malu baršunastu stolicu. - Ostanite - zapovjedio joj je, baš kao da je ona psić Cezar. - Gabriele - rekla je, svjesna promuklog prizvuka u svom glasu. - Zar me nećete... zar me nećete

ponovno poljubiti? - i ona je ustala, jer nikada nije bila dobra u poštivanju zapovijedi, što je i Mariana mogla potvrditi.

- Toliko ste viši od ostalih žena - rekao joj je. Prstom joj je dodirnuo nos, a zatim ga polako spuštao prema bradi. - Imate lijep nos.

- To je kompliment za kojim sam čeznula - rekla je zajedljivo. - Ovo je moja večer - rekao je - i pomno sam je isplanirao. Kate je stavila ruke na bokove.

Osjećala se istodobno i drsko i senzualno i radosno, kao da su joj požuda i smijeh ključali u žilama. - Oho, pa sad mislite da mi možete izdavati naredbe?

- Moram doći i otići - rekao je, nacerivši se. - Ali znate li što mi je na umu, Kate? Odmahnula je glavom. - Vragolije, nema sumnje - promrmljala je. - Izludit ću vas - spremno je rekao. - Ljubit ću vas i izazivati i kušati... i onda otići. A potom ću

se vratiti i sve to ponoviti. I tako stalno.

~ 126 ~

Zinula je. - Hoćete? - malo se zastidjela što joj glas nije zvučao toliko sablažnjeno koliko

znatiželjno. Odmaknuo se od nje. - Rekli ste da se želite odmoriti. Biste li se prvo željeli okupati ili

odrijemati? Kate se ogledavala po divnoj kružnoj prostoriji. Jedan je dio bio odijeljen zavjesom, no sve u

svemu, bila je to samo jedna odaja. -Želite da odrijemam? Ovdje? - nije imao pojma kako joj je krv jurila žilama, grijući dijelove njezina tijela o kojima je rijetko uopće i razmišljala. - Nisam sigurna da sam trenutačno u stanju odmarati se.

- Razumijem - rekao je uljudno kao da joj je ponudio šalicu čaja. - Možda poslije. U svakom slučaju, mislim da bih se trebao odjenuti za večeru. Želite li sjesti? To neće dugo trajati.

Kate je zatreptala. Zar se kanio pred njom svući? - Što je s vašim osobnim slugom? - Rečeno mu je da večeras pomogne Wicku - rekao je nacerivši se. - Zato se moram odjenuti

sam. Podigao je ruke i polako počeo odvezivati rubac. - Treba li vam pomoć? - upitala je Kate, opčinjena zlaćanom bojom kože koja se pojavila nakon

što je skinuo rubac. Gledajući je i dalje, odmahnuo je glavom i raširio noge. Kao da ju je time pozvao, ta ju je kretnja

natjerala da joj pogled odluta prema njegovim nogama. Hlače mu bijahu uske, čvrsto pripijene na bedrima. Postiđeno je opet podigla pogled.

Lakom je kretnjom svukao kaput i bacio ga na krevet. Nosio je prugasti prsluk satkan od vune i svile, s grimiznim obrubom. Bio mu je čvrsto pripijen uz prsa; predivna lanena košulja nadula se kad ju je nehajno izvukao iz hlača.

Kate je ushićeno gledala, ne rekavši ni riječi. Gotovo je pomislila da se nalazi u cirkusu, na posebnoj privatnoj predstavi. Bilo je nešto teatralno u Gabrielovu svlačenju, a dramatična iskra u njegovu oku, koje kao da se smijalo, odavala je da uživa u svakoj sekundi svoje predstave.

- Treba mi pomoć oko manšeta - rekao je. Primaknuo joj se za korak i ponudio joj jednu manšetu. Prignula je glavu iznad snježnobijeloga lana i otkopčala puceta od malih rubina koja su držala manšete.

Bez riječi joj je ispružio i drugu manšetu. Bilo je nečega neobično erotičnog u njegovu zapešću, u načinu na koji mu je košulja pala natrag na ruku. - Kako ste dobili ovaj ožiljak? - upitala ga je, dodirujući mu bijeli trag na podlaktici.

- Na iskapanju u Egiptu - odgovorio je. -Prije dvije godine. Ugrizla me zmija; jedini protuotrov bio je što prije zarezati kožu na mjestu ugriza i pustiti da slobodno krvari. Srećom, imao sam nož pri ruci.

- Strašno! - viknula je Kate. - Ali djelovalo je? - Nekoliko sam dana bio bolestan, ali u organizam mi nije ušlo puno otrova - odmaknuo se, a

rukavi su mu pali na laktove. Razmišljala je kako si Gabriel zarezuje ruku, ne obraćajući pozornost na njega. - Kate - rekao je.

Glas mu je zazvučao duboko, od čega su joj noge malo klecnule. Poigravao se gornjim pucetom prsluka. Pogled su joj privlačili njegovi vješti prsti. Otkopčao je

prvo puce i prešao na drugo. Kate je osjetila kako su joj usta suha, gledajući ga kako otkopčava puceta, jedno za drugim.

Lanena košulja bila je napola prozirna, otkrivajući tek tračak napetih mišića. Gabriel nije rekao ni riječi, samo se polako spuštao od jednog puceta do drugog.

Nakon što je otkopčao i zadnje puce, svukao je prsluk i bacio ga na krevet. Krajičkom oka Kate je opazila kako je prsluk pao na pokrivač i skliznuo na pod.

No cijelim se bićem usredotočila na njegove ruke koje su je izazivale. - Ovdje je poprilično vruće - rekao je Gabriel, a u glasu mu se ćutjelo mračno zadovoljstvo.

Kate je protrnula pri pokušaju da nekako zadrži prisebnost. -Bojim se da sam zaboravila ponijeti lepezu - procijedila je.

~ 127 ~

- Evo vam ova - rekao joj je, posegnuvši za lepezom na velikom stolu zdesna i dodavši joj je. Bila

je to ženska lepeza, lijepo izrađena, profinjena i očito vrijedna. Osjetivši kako joj je srce iznenada jače zakucalo, shvatila je da je u ovoj sobi bilo i drugih žena, da vjerojatno nije bila prva koja je gledala princa kako se svlači.

No on je odmahnuo glavom. - Nije ono što mislite, ljubavi. To je lepeza jedne njemačke plemkinje iz sedamnaestog stoljeća. Zanimljivo je oslikana. Našao sam je u Bambergu.

- Naravno - rekla je, pažljivo je rastvarajući. - Ovaj labud po svoj prilici predstavlja Zeusa? - Da, Leda stoji zdesna, ozbiljno odjevena kao da je gradonačelnikova žena. To je jedna od stvari

koja mi je kod tog predmeta zanimljiva. Kate je zamahnula lepezom tik ispod očiju. Iz nekog razloga, to što ju je držala ispred usta

ulijevalo joj je neku besramnu hrabrost. - Niste li se spremali skinuti košulju? - Zapravo - odgovorio joj je, izvukavši stražnji dio košulje - obično prvo skidam hlače. Kate se tiho oglasila. - Prvo čizme - rekao je spremno. Okrenuo se, sagnuo i skinuo desnu čizmu. Kate je podigla

lepezu mahnuvši njom tik ispod očiju. I druga je čizma skliznula i on se opet okrenuo prema njoj. - A sad hlače... ili čarape? - pogled na njegova putena, zaobljena usta bio je dovoljan da se počne

vrpoljiti od osjećaja moći što ju je preplavio. - Budući da me pitate - rekla je, ponovno zamahnuvši lepezom. - Čarape. Ponovno se sagnuo. Pri pogledu na njegovu jaku mišićavu nogu srce joj je opet jače zakucalo. Zatim je stao ispred nje, raširenih nogu i s rukama na bokovima. - Hlače - rekao je s nekom

iskonskom radošću u očima. Podigla je obrvu kao da je ništa što je imao pokazati ne bi moglo zanimati. Dakako da je znala

kako izgleda muška anatomija, makar tek zahvaljujući svojem stidljivom - ali uzbudljivom - proučavanju Aretinovih gravura.

Ali potpuno je drukčije bilo gledati Gabrielove ruke kako brzo otkopčavaju gornji dio hlača, skriven pod bijelom košuljom. Napeto ju je promatrao.

- Da nastavim, gospo? - pitao ju je, udvorno kao kakav srednjevjekovni vitez. - Da - odgovorila mu je, pročistila grlo i odvažno ga pogledala u oči. - Nastavite. Ruke su mu zastale na bokovima, a oči se zapiljile u njene. -Radije bih da mi vi to učinite - rekao

joj je. Gotovo je ispustila lepezu. - Da kleknete pred mene - rekao je - i spustite mi hlače do poda, tako da me možete dotaknuti...

okusiti... onako kako želite. Kate je progutala pljuvačku. Mislima joj nisu prošle Aretinove slike, nego slika nje same kako pred njim kleči, svlači mu

hlače kao što je on to upravo činio. Nagnuvši se naprijed i... Košulja mu se napela pred njom. Namrštila se, pokušavajući se sjetiti najmanjih pojedinosti s

gravura. U tome je bila stvar: bili su mali. - Čini se da vidite nešto što vam zaokuplja pozornost, moja gospo - rekao je. - Uh - rekla je nimalo otmjeno. - Možete nastaviti - mahnula je lepezom. Bijela se košulja podigla, prekrivši mu lice, zalepršala u zraku i pala sa strane. Kate je zinula, no kako joj usta bijahu skrivena lepezom, nije ih mogao vidjeti. Gabriel mora da

je bio triput obdareniji od muškaraca koje je prikazivao Aretino. - Malo ste veći nego što to slike daju naslutiti - šapnula je.

- Talijani - rekao je Gabriel, stojeći s rukama na bokovima i očito uživajući u njenu opčinjenom pogledu. - Čekajte da vidite kipove u Firenci. Neki su od njih obdareni kao dječarci.

- Hm - rekla je Kate, prisilivši se da podigne pogled, što joj je samo dalo priliku da vidi kako izgleda ostatak njegova tijela, zategnuti trbuh, mišićava prsa, malje koje su u obliku strelice vodile dolje do... do tamo.

~ 128 ~

- A sad se moram odjenuti - rekao je Gabriel, nehajno se okrenuvši. - Tražio sam svog osobnog

slugu da mi pripremi večernje odijelo. Večeras će se plesati, jesam li to spomenuo? Kate se ugrizla za usnu kad ga je vidjela s leđa, njegova snažna ramena koja su se sužavala

prema struku. Čak mu je i stražnjica bila mišićava i snažna, za razliku od Algiejeve punašne i okrugle. - Jeste - odgovorila mu je mlako.

Sagnuo se da uzme odjeću koja mu je bila ostavljena na stolu do zida. - Ne zamaram se uvijek gaćama - rekao je brbljavo. - Ali kad čovjek nosi svilene hlače, stoji

činjenica da su i one tu s razlogom. Osobito ako postoji makar i najmanja mogućnost da bi mu se mogla vidjeti batina.

Kimnula je kao kakva smiješna lutka dok je oblačio gaće, a potom i čarape sa satovima izvezenim od zlatnih niti.

- Te su vam vrlo lijepe - uspjela je izgovoriti i ponovno pročistila grlo. - Ne mogu reći da općenito posvećujem mnogo pozornosti odijevanju - Gabriel je navukao

svilene hlače koje mu bijahu tako uske da se vidjela svaka izbočina. Baš svaka izbočina. - Ne možete to nositi - izustila je prije no što je promislila. - Ne odobravate? - rekao je, nacerivši se. - Sve se vidi... svatko može vidjeti... - pokazala je prema prednjem dijelu njegovih hlača. Nehajno se potapšao. - Ovo neće nestati dokle god ne iziđem iz sobe. Morat ću polako silaziti

stubama i misliti na nešto užasno dosadno. Preko glave je navukao lepršavu košulju, znatno elegantniju od one koju je prije bio nosio, i s

prekrasnim malim volanom na vratu. - Zamolio bih vas za jednu uslugu, moja gospo - rekao je ozbiljno kao kakav dvorjanin. - Da? - Moje manšete. Prsti su joj klizili i drhtali dok je gurala puceta od rubina kroz rupice na rukavima njegove

košulje. Iskreno govoreći, osjećala se nezasitno, što nije bio prikladan osjećaj za jednu mladu damu. - Evo ga - rekla je. Glas joj je zazvučao promuklo i glasno. Gabriel je stao pred zrcalo i u tren oka svezao rubac, tako brzo pomičući ruke, praveći nabore,

preklapajući ga i vezujući, da je jedva to mogla pratiti. - Kako vežete rubac? - pitala ga je, očajnički nastojeći potaknuti razgovor. Bilo kakav razgovor.

Bilo što samo da prestane žudjeti za njim poput prave razvratnice. - U gordijski čvor - odgovorio je. - Nije previsoko ni presloženo i dopušta mi disati. - Algie mi je rekao da on često uništi četiri do pet rubaca odjednom - rekla je Kate. - Pokušava

napraviti Trone d'Amour, no on to zove trubačem. Gabriel je nakrivio usta. - Izgleda kao dugovrata guska. Zatim je na red došao svileni prsluk boje tamnozelena mora i s crnim vezom. Naposljetku je

navukao kaput sačinjen od istog materijala, koji bijaše jednako uzak koliko i blistav. Obuo je cipele s kopčama. - Mislim da bih mogao nazuti i obične cipele - rekao je - ali je u njima

vraški hladno na ovim kamenim stubama. Ne zaustavljajući se, opet se vratio do zrcala, povukao unatrag svoju gustu kosu i čvrsto je

svezao u rep. - Puder? - pitao je sam sebe, a zatim se okrenuo prema njoj. - Trebam li se napudrati? Na kraju krajeva, ovo je moj dvorac.

- Većina će gospode sigurno nositi vlasulje - protisnula je. Od nagoga, muževnog muškarca prometnuo se u princa iz bajke. -Vaša... princeza Tatjana očekivat će da nosite vlasulju.

- Neka se nose. Bit će onako kako vi i ja odlučimo. Ovo će biti dovoljno. Moj mač - rekao je, tražeći ga. Podigao je rapir i pričvrstio ga oko kukova, ispod kaputa. - Rukavice - rekao je i dograbio ih sa stola.

~ 129 ~

Zatim joj je prišao i stao tik pred nju, ispružio nogu i otmjeno se naklonio. - Moja gospo, bojim

se da vas moram napustiti. Kate je duboko udahnula. Čovjek pred njom bio je utjelovljenje profinjenosti, prekrasan

primjerak muževnosti koji je ikada uveličao neki dvorac. Ustala je i ispružila ruku. Podigao ju je do usana i ona je osjetila dodir njegova jezika kao daju je dotaknula baklja. Prsti su

joj drhtali, a on ju je nagradio osmijehom od kojeg bi se i svetica onesvijestila. - Vratit ću se čim budem mogao - okrenuo se, a za njim su lepršale široke skute njegova kaputa. Kate je stajala na mjestu i promatrala ga, osjećajući se kao začarana. Gotovo je već bio otišao, ali

se u zadnjem trenu okrenuo. - Zaboravih - rekao je. - Nešto što će zaokupiti moju gošću dok me nema.

Ispružio je ruku, uzeo knjižicu s baršunastim uvezom i dobacio je Kate. Refleksno je ispružila ruku i uhvatila je u zraku.

- To je moja Kate - rekao je, a usne mu se iskriviše u zajedljiv osmijeh. - Znate li koliko bi mnogo žena vrisnulo i pustilo da knjiga padne na pod?

Vrata su se za njim tiho zatvorila. Kate je ostala još neko vrijeme stajati, a zatim je pogledala knjigu. Prstima je opipala baršun,

polako otvorila prednje korice i pročitala naslov knjige. Venerina škola.

~ 130 ~

TRIDESET JEDAN

Kod prvog skretanja na stubama Gabriel je, silazeći iz tornja, stao u pokušaju da smiri lupanje srca. Batina samo što mu nije probila svilu, a sve na što je mogao misliti bile su Kateine usne koje se uz uzdah rastvaraju pri pogledu na njegovo golo tijelo.

To što je vidjela nije ju nimalo uplašilo. Bila je tip žene o kojoj su muškarci sanjali, žene koja se ne bi šćućurila ispod pokrivača čekajući da obavi svoju bračnu dužnost, nego s kojom bi čovjek mogao ostarjeti, neprestano istražujući, nikada se ne dosađujući, uz koju bi uvijek bio zaljubljen, očaran, požudan.

Naslonio je glavu na kameni zid iza sebe. Srce mu je lupalo u grudima, dovodeći ga u napast da se okrene, naglo otvori ta vrata, usne joj pokrije svojima.

Ali ona nije bila njegova. Nije mogla biti njegova. Ta jeziva istina polagano mu je prolazila krvlju, poput ledene kiše koju je Dante opisao u Paklu.

Nije mogla biti njegova jer je morao voditi računa o prokletom dvorcu. A to je značilo da je svoju lijepu stražnjicu morao odvući dolje i upoznati Tatjanu, ženu bogatu ruskim rubljima.

Trebao se nasmiješiti i za večerom je šarmirati. Plesati s njom jednom, i potom još jednom. A sutra bi, na balu, trebao otvoriti ples držeći je pod rukom.

Vjenčat će se u roku od mjesec dana nakon zaručničkog bala... ako sve dobro prođe. Naravno da će dobro proći.

Više nije imao poteškoća s hlačama. Pogledao je dolje i poravnao nabor na žaketu te se spustio niz stube.

No još je imao ovu noć, tu posljednju noć. Otići će na večeru i pojesti nekoliko sljedova, a potom će nešto izmisliti da se vrati gore svojoj Kate. Mali mu je smiješak ozario lice. Imao je planove.

Čim ga je Wick ugledao kako silazi niz stube, pričekao ga je a onda za njim zatvorio vrata salona. - Gdje si, dovraga, bio? Princeza je stigla prije dobrih sat vremena i trebao si je dočekati - rekao mu je s bijesnim prizvukom u glasu. - Stric joj je bio vidno nezadovoljan.

- Žao mi je - kazao je Gabriel. - Princ Dimitri ne djeluje kao usijana glava, ali tvoje nepojavljivanje čista je uvreda, budalo

glupa. - Ispričat ću se. Wick je zaškiljio. - Nećeš li pitati kako ti izgleda buduća supruga? Gabriel je razmislio o tome i odmahnuo glavom. Wick si je promrsio nešto u bradu, a onda

rekao: - Usput, princ Dimitri i njegova nećakinja tečno govore engleski. Pridružit će vam se princeza Sophonisba, dok će princeza Maria-Therese večeras ostati u svojim odajama.

- Kvragu, pridružit će nam se tetka Sophonisba? - očajno je rekao Gabriel. - Tako se jako našminkala da neće moći vidjeti što jede - dodao je Wick. - Unutra je, loče brendi -

potom se utišao. - Što si učinio s Kate? - U mojoj je odaji, čita. Samo čita. - Nikada nisam mislio da ćeš tako nešto učiniti - kazao je Wick glasom ispunjenim bijesom. - Da

mi nisi brat, otišao bih iz ove kuće. - Ništa ne činim - procijedio je Gabriel. - Za ime Božje, Wick, zar misliš da bih je razdjevičio?

Misliš da sam taj tip muškarca? - Stišaj se. Svatko bi mogao sići tim stubama - odbrusio je. -Ako nisi taj tip muškarca, što,

dovraga, radi u tvojoj odaji? Gabriel je nehajno podigao desnu ruku i navukao rukavicu. -Čita. Rekao sam ti. Samo čita.

~ 131 ~

Wick je zurio u njega. - Prokletstvo. - Uspio sam - rekao je Gabriel spremno. - Upoznao sam ženu, jedinu ženu kao stvorenu za

mene. Upoznao sam je, a sada... idem upoznati svoju suprugu. Wick se naglo pomaknuo. - Ne. - Takav je život, Wick - rekao je Gabriel navlačeći drugu rukavicu. - Nije uvijek pravedan. Ti bi

to prvi trebao znati. Ako si se pitao, Kate shvaća zašto se moram oženiti Tatjanom. Provela je sedam godina radeći za maćehu kao da je sluškinja, samo zato što, koliko shvaćam, nije mogla podnijeti da ostavi sluge i najmoprimce na očevu posjedu na milost i nemilost maćehi.

- Onda se njome oženi. Dovedi ovamo njene sluge i postat će dio našeg osoblja. - Jedva možemo hraniti lava - rekao je Gabriel poravnavajući rapir. - Ne ponašaj se prema meni

kao prema nesretno zaljubljenoj djevi, Wick. Moram se oženiti ženom koja pliva u novcu, a to i namjeravam učiniti.

- Snaći ćemo se - dodao je Wick. - Nemoj to učiniti. - Kako ću ih sve uzdržavati? Tko će Sophonisbi kupovati brendi, lavu govedinu, potom svijeće,

ugljen koji trebamo da bismo preživjeli zimu? - Farme najmoprimaca... - započeo je Wick. Gabriel je odmahnuo glavom. - Satima sam proučavao knjigovodstvene račune. S vremenom će

farme postati isplative, ali sada su zapuštene. Kuće radnika prokišnjavaju, zvonik seoske crkve navodno se lani urušio. Koliko znam, djeca su gladna. I ne samo to, raskinem li zaruke, morat ću platiti naknadu. Trebala bi mi tri miraza, ne jedan.

Wickov je komentar bio kratak, ali iskren. - S vremenom ću zaboraviti Kate - gledao je Wicka ravno u oči dok je to govorio.

Nikada je neće zaboraviti. I Wick je to znao. - Nikada ti nisam rekao kolika mi je čast što sam ti brat - izjavio je. Gabriel se nasmiješio. - Osjećaj je obostran. Jedva da je ušao u salon kadli su se vrata za njim opet otvorila i Wickov je glas zagrmio: - Njena

Kraljevska Visost, princeza Tatjana. Njegova Kraljevska Visost, princ Dimitri. Gabriel je ispravio ramena i okrenuo se za susret s budućnošću. Tatjana je samouvjereno stajala na vratima. Nosila je predivnu žućkastobijelu haljinu od svile, s

izvezenim grančicama cvijeća. Oči joj bijahu velike i vlažne, a usne ružičaste poput savršene ruže. Bila je poput slatkog pića od jagoda i vrhnja, s kožom poput mlijeka i tamnim uvojcima kao od satena.

Gabriel joj je prišao i ljubazno se naklonio. I Tatjana se naklonila, sa svom otmjenošću's francuskoga dvora. Poljubio joj je ruku, a ona se pomalo sramežljivo, ali vrlo ljupko, nasmiješila.

Ne bi se iznenadio ni da su se nebesa rastvorila i gromki glas rekao Ovo je tvoja nevjesta. Tatjana je bila izrazito poželjna. Premda je bila suzdržana, njen duboki dekolte odavao je da je

zamamna. Nisu joj trebale "prsne prijateljice". Bila je sve ono što Kate nije: poželjna, poslušna i bogata.

Nejasno je očekivao da će je mrziti, no ni to nije mogao. Već na prvi pogled vidjelo se da je vrlo draga. Nikada ne bi vikala na njega poput male goropadnice; nije to imala u sebi.

Njen stric Dimitri široko se smiješio i njihao na petama naprijed-natrag. - Već sam bio u ovom dvorcu - obznanio je s izraženim naglaskom. - Posjetio sam ga kao mladić, kad je lord

Fitzclarence bio vlasnik. Rekao sam bratu da se isplati doći u Englesku zbog dvorca. Prokleti dvorac, pomislio je Gabriel, čak i kad se opet naklonio i nasmiješio. - Očekivao sam da ću vas vidjeti ovog popodneva - rekao je Dimitri, prodorno pogledavši

Gabriela. - Ispričavam se - kazao je Gabriel. - Nisam znao da ste bili došli.

~ 132 ~

- Ova je djevojčica zjenica oka svoga oca - naglasio je Dimitri. Slabašan zvuk oteo se Tatjani s

usana; zarumenila se od srama. Gabriel se opet naklonio i ohrabrujuće joj se nasmiješio. - Moram reći svoje, pilence - rekao je Dimitri. -Dolazimo iz kraljevstva Kuban, Vaša Visosti. Sumnjam da ste mnogo čuli o njemu.

- Nisam - odvratio je Gabriel - ali... Dimitri ga je prekinuo. - Moj je brat pomogao Kozacima da se nasele pokraj Azovskoga mora.

Već naraštajima nismo imali mladog princa. Gabriel je kimnuo iz poštovanja. Wick, koji mu stajao iza ramena, pokazivao mu je da bi ih

trebao povesti prema blagovaonici. - Ono što želim reći - nastavio je Dimitri - jest da je njen otac nije htio prisiliti na ovaj brak. Ako

se svidite Tatjani, ona ostaje. Ako ne, otići ćemo, s mirazom i ostalim, i nema govora o raskinutim zarukama - nasmijao se pokazavši zube i Gabriel je odjednom, samo na trenutak, iza lica čovjeka u plavom baršunu ugledao kozačkog ratnika.

Još se jednom naklonio. Hvala Bogu što ga je Wick u tom času dotaknuo po ramenu, pa se okrenuo prema Tatjani i ponudio joj ruku. - Vaša Visosti, mogu li vas otpratiti do blagovaonice?

Osmjehnula mu se, a on je primijetio da, unatoč sramežljivosti, nije bila zbog nje ukočena. Jednoga će dana biti staložena i nesumnjivo rječita žena. Ukratko, savršena princeza.

Iza njih su stajali princ Dimitri i Gabrielova tetka, princeza Sophonisba, koja ga je primila pod ruku. Zajedno s njima, Gabriel i Tatjana povedoše povorku prema blagovaonici, a slijedilo ih je cijelo mnoštvo dragulja, baršuna i svile. Žene su bile prekrasne, poput ukusnih mekih slatkiša. Muškarci su bili njegovani i dotjerani, baš kao imućni aristokrati.

Jedina osoba koju je želio vidjeti, jedina osoba s kojom je želio jesti, bila je gore, u jednostavnoj haljini, s ružičastom vlasuljom i parom voštanih grudi.

Princ Dimitri brzo je uvučen u raspravu s ledi Dagobert o tome treba li portugalski dvor ostati u Rio de Janeiru ili se eventualno vratiti u Portugal, te je Gabrielu jedino preostalo razgovarati s Tatjanom. No, njegova je tetka Sophonisba bila prestara da bi marila za pravila koja nalažu tko bi s kim trebao razgovarati, pa je Tatjani preko stola istresla čitav niz pitanja. Sophonisbu su svi smatrali svadljivicom zle ćudi. Njegov brat Augustus toliko ju je prezirao da ju je stavio na brod s istim zadovoljstvom s kojim se riješio lava.

- Najmlađa od četvero, zar ne? - rekla je Sophonisba dok su lakaji prvo jelo odnosili sa stola. Zastala je i posegnula ispod vlasulje da se počeše po tjemenu. - Nas je bilo osmero. Dječja je soba bila ludnica.

Tatjana se nasmiješila i nešto promrmljala. Očito je bila dobra duša i, ako je i bila malo zatečena grubim manirama njegove tetke, nije dopuštala da joj to utječe na pristojnost.

- Vi ste lijepo stvorenjce - kazala je Sophonisba, zgrabivši pileći batak i mašući njime kao da nikada nije čula za vilicu. - Što ti gledaš? - odbrusila je Gabrielu. - Ako je dovoljno dobro za kraljicu Margheritu, dovoljno je dobro za mene.

Tatjana se zahihotala. - La Regina Margherita mangia il polio con le dita - rekla joj je Sophonisba. - Možete li to prevesti,

djevojko? - Ne znam baš dobro talijanski - odgovorila je Tatjana - ali čini mi se da kraljica Margherita

piletinu jede prstima? - Svaka čast - rekla je Sophonisba. - Koliko jezika znate? - Brat i ja smo poslali djecu na školovanje u Švicarsku - princ Dimitri odgovorio je na pitanje. -

Tatjana je medu našim najpametnijim potomcima; oko pet jezika, zar ne, okruglice? - Striče Dimitri! - zavapila je Tatjana. - Ne smijem je više zvati okruglicom - objasnio je princ, cereći se tako jako da je Gabriel vidio

koji su mu sve zubi nedostajali. - Premda je nekada bila najslađa dječja okruglica koju sam ikad vidio. Mi u Rusiji volimo okruglice; cjenjenije su od rubalja.

~ 133 ~

Tatjana je zakolutala očima. - Ja se nikada nisam udavala, znate - uzviknula je Sophonisba. Bocnula je Gabriela i on je poskočio. Misli su mu ponovno odlutale do Kate. - Nevaljali otac

ovoga mladića, moj brat, nikada nije prihvatio nijednoga mog prosca. A mogla sam imati bilo koga! - namrštila se prema svima za stolom, kao da koga izaziva da joj proturječi.

Prava je istina ta da je Sophonisba bila zaručena za nekog nezrelog i nevažnog princa u Njemačkoj, no nakon što je stigla na njegov dvor i provela s njim dan ili dva, princ je pobjegao. Osramoćena je poslana kući, a veliki se vojvoda nikada više nije trudio dogovoriti joj brak.

- Njezina je Visost - rekao je Gabriel Tatjani - bila glasovita ljepotica. - Još sam uvijek - spremno je dodala Sophonisba. - Ženina ljepota nije samo stvar mladosti. Tatjana je poslušno kimnula glavom. - Moja je baka uvijek govorila da su najveće ljepotice u

njeno doba bile toliko prekrivene puderom i umjetnim madežima da se nije znalo je li ispod žena ili konj.

Nastupio je trenutak tišine. Sophonisba je imala četiri ili pet madeža nalijepljena na napudrano lice; jedan se počeo otkidati i visio joj je s jagodice.

Tatjana je zinula i zarumenila se poput jesenjeg zalaska sunca. - Nisam pritom mislila da se išta od toga odnosi na vas, Vaša Visosti - rekla je jedva procijedivši.

- Nisam bila živa kad vam je baka bila mlada - istaknula je Sophonisba naočigled lažući, jer je sigurno morala imati sedamdeset pet godina. - Ne bih znala o čemu je govorila.

Okrenula je glavu i doviknula Dimitriju na drugom kraju stola. - To je potpuna besmislica, to što govorite o Portugalcima. Ni pijanca medu svima njima.

- Zbilja se ispričavam - tihi se glas čuo kraj Gabrielova desnog lakta. - Moja tetka se nije uvrijedila - rekao je smiješeći se Tatjani. Bila je vraški mlada. - Ponekad naprosto kažem nešto pogrešno - šapnula je. - Prinče! - doviknula mu je tetka, prekinuvši ovo dražesne, iako zamorno, priznanje. - Da

budem otvorena, mjehur će mi se raspuknuti. Gabriel je ustao. - Svi me ispričajte - rekao je za stolom - princeza pati od boljke i otpratit ču je

do njenih odaja. - Nije to boljka; to su samo godine - dodala je Sophonisba, mašući štapom prema Wicku.

Odmah je došao, izvukao stolicu i pomogao joj da ustane. - Ti si najbolji među njima - rekla mu je Sophonisba, kao i uvijek. Uštipnula ga je za obraz i

potom pobjedonosno pogledala oko stola. - Nezakonit je, no ništa manje princ od brata mu ovdje. Ledi Dagobert se zarumenila od zgražanja nad ovim kršenjem pristojnosti, ali je princ Dimitri

izgledao kao da se suzdržava da se ne nasmije, što mu je išlo u prilog. Dok je Wick pomagao Sophonisbi da izravna skute i postavi štap u pravi položaj, Gabriel se

nagnuo nad Tatjanino rame. -Vidite - tiho je rekao - ništa što biste mogli reći ne bi me moglo osramotiti.

Podigla je pogled, a ja obrazima su joj se pokazale jamice. Bila bi ljupka princeza; čak joj ni bliski susret sa Sophonisbom ne bi mogao narušiti smirenost. Uz to, govorila je strane jezike.

Bila je savršena. Odaje njegove tetke bile su u donjem dijelu tornja. Trebalo im je dobrih dvadeset pet minuta da

dođu do vrata njene sobe, budući da je neprestance zastajkivala da si protrlja gležanj i požali se na kamene ploče, vlagu i način na koji ju je držao za ruku... preukočeno za njen ukus, naglasila je.

Onoga trenutka kad su se vrata za njom zatvorila, okrenuo se i odjurio niz kamene stube. Nije ga bilo gotovo dva sata, tako da je Kate imala više nego dovoljno vremena da upije svaku

sliku iz Aretinove knjige.

~ 134 ~

TRIDESET DVA

U međuvremenu je Kate u Gabrielovoj odaji otvorila mali lascivni svezak. Zavirila je u nj tek toliko da utvrdi da su se Aretinovi muškarci doista teško mogli usporediti s Gabrielom kad je riječ o najintimnijem dijelu tijela, te ga ponovno zatvorila. Nije imala ni najmanju želju proučavati gravure muškaraca i žena isprepletenih na krevetu. Ili na stolici, ili igdje drugdje.

U mislima joj je bilo živo, nago Gabrielovo tijelo i ništa je osim toga nije moglo zainteresirati. Odložila je knjigu i otišla do velikog stola koji je stajao ispred prozora. Gabriel joj je zaboravio

pokazati bočicu u kojoj su nekada bile dječje igračke, no pretpostavila je upravo to bila ona kolekcija pomno složenih krhotina na stolu. Desno od nje bio je komad papira ispunjen jasnim, predivno ispisanim bilješkama o bočici. No to nije bilo sve što se nalazilo na stolu. Bila je tu i još jedna lepeza, uz onu koju joj je bio dobacio. Izgledala je još starije, a s nježnih joj se rebara ljuštio papir.

Tu je i bila knjižica pod nazivom Najčudnija pustolovina koja se ikad zbila, u prošlosti ili sadašnjosti, hrpica grubo oblikovanih i očito vrlo starih bakrenih novčića. Pomoću tablice se moglo, čini se, izračunati putanje sedam planeta, a na maloj je bočici pisalo "Diacatholicon Aureum". Kate ju je podigla iz znatiželje, izvukla pluteni čep i pomirisala, no nije znala što je to.

Naposljetku je podigla od listanja izlizani časopis po imenu Jonske starine, vratila se u baršunastu stolicu i počela čitati. Dvadeset minuta poslije, nakon iscrpne i vjerojatno stručne rasprave o Desgodetzovim Les Edifices Antiques de Rome, preselila se na krevet.

Samoj sebi je rekla da se mora probuditi čim začuje Gabrielove stope na mramornim stubama, istoga trena kad se vrata otvore. Mogla bi skočiti s kreveta i to ni najmanje ne bi izgledalo kao da ga poziva da joj se pridruži.

Kad je Gabriel otvorio vrata svoje odaje, Kate je poput malog mačića ležala sklupčana nasred kreveta. Vlasulja joj se nakrivila, a svijetli pramenovi kose pali su joj preko lica. Osim što je skinula cipele, bila je odjevena kao i kad ju je ostavio.

Bila je vraški lijepa. Koža joj je bila boje meda; Tatjanina boje vrhnja. Tatjanini su obrazi bili okrugli i s jamicama, a Kateine su bili gotovo ispijeni. Tatjanine su usne bile meke i nježne; Kate je nemirno spavala, a donja joj je usna bila crvena poput rubina, kao da se u snu ugrizla.

Jedan kratki pogled i batina mu je opet napinjala hlače. Odvratio je pogled uz nečujan uzdah. Imao je jednu noć, samo ovu noć. Tiho hodajući iza zaklonjenog dijela odaje, otvorio je drvena vratašca visine gotovo svog struka,

ispružio ruku i pozvonio na zvono koje se čulo u kuhinji. Trenutak poslije čuo se zvuk kotrljanja i lupkanja, što je značilo da je dizalo bilo na putu prema

gore. Pričekao je da stigne do vrha, potom posegnuo unutra i dohvatio vjedro kipuće vode i izlio ga u svoju kadu, pustio uže i poslao vjedro natrag dolje u kuhinju.

Zamalo se poprskao idućim vjedrom i shvatio da ne smije smočiti kaput, budući da se morao vratiti dolje, ako ne za večeru, onda za ples.

Uredno i brzo, sa svojevrsnom pedantnošću s kojom je pristupao svakom zadatku, svukao je kaput, prsluk, košulju i hlače, prebacivši odjeću preko stolice. Na sebi je ostavio gaće; na Kate je bio red da bude naga.

Nekoliko trenutaka poslije zadovoljno je pogledao kupaonicu. Zapalio je svijeće na svakoj površini te postavio čašu vina izazovno blizu kade.

S ručnikom u ruci vratio se do kreveta i lagano sjeo pokraj Kate. Lice joj je sada bilo smireno, a na usnama joj je titrao blagi smiješak, kao da se odšuljalo ono što ju je prije brinulo, ostavivši je u sretnom snu.

~ 135 ~

Izvukao joj je ukosnicu iz kose. Nije se ni pomaknula. Izvukao je još jednu, pa još jednu, sve dok

nije imao sve ukosnice koje je uspio vidjeti. Potom joj je nježno pokušao povući vlasulju, no ništa se nije dogodilo.

Trepavice su joj zatreperile i već je pomislio da se budi, no zatim se samo okrenula, pokazavši mu rame i leda.

Zapravo je bila budna i kontrolirala disanje, u očaju se pitajući što da radi. Kroz treptaj je ugledala gola prsa kako se nad njom nadvijaju.

Osjećala je bolnu želju, htjela je otvoriti oči i rukama ga obujmiti oko vrata. Htjela je povući to predivno tijelo preko svojega i pustiti da joj prsti prelaze preko njegovih prsa i natrag. Bila je to groznica koja joj je obuzela cijelo tijelo, izazvala lupanje u grudima i niz noge slala vatrene jezičke.

No od opreza se skamenila na mjestu i zaklopila oči, pokušavajući uvjeriti Gabriela da još uvijek spava. Bila je uplašena.

On je bio prenježan, kako joj je samo oprezno izvlačio ukosnice, kao da se boji da je ne probudi. Bio je prelijep, sjedeći pokraj nje, gotovo nag na zlatnom svjetlu svijeća. Sve je u vezi s njim bilo pretjerano. Bila je bolno svjesna onoga što ju je plašilo: a to je užas da

bez ovoga princa neće moći zadovoljno živjeti. Da joj je on sve i da se bez njega slobodno može vratiti Mariani i provesti život uzaludno štiteći najmoprimce.

- Kate - promrmljao je, a ona je shvatila da su mu usne bile na njenu grlu, da joj povlače kosu, da joj lebde nad uhom. - Vrijeme je za vašu kupku. Kada je puna vruće vode koja vas čeka.

- Ah... zdravo - rekla je budalasto. No nije se okrenula. Skinuo joj je vlasulju i jednom joj rukom mrsio kosu. Bilo je tako nježno da se prepustila, zatvorenih očiju, osjećajući samo puteni dodir njegovih prstiju.

Potom je naglo shvatila što se zbivalo i pokušala ga zaustaviti... no bilo je prekasno. Spretnim je prstima otkopčao sva puceta na stražnjoj strani njene haljine. Sjela je, hvatajući se za steznik.

- Gabriele - opomenula ga je, sklopljenih očiju. - Obećali ste da vas mogu bilo gdje ljubiti - rekao je, zakvačivši prstom njen steznik i lagano ga

trznuvši. - Ne sjećam se da sam to rekla! I zašto niste odjeveni? - Nosim gaće - odgovorio je. A potom je zajedljivo dodao: -Osim onog dijela mene koji ih ne

nosi. Pogledala je prema dolje, taman toliko dugo da vidi da je, zapravo, dio njega stršao iznad ruba

gaća. - Ne biste smjeli - pobunila se, no u tom se času sagnuo i poljubio je. Unatoč tomu, nastavila je

govoriti, ali riječi su se rasplinjavale dok je jezikom ocrtavao nježnu liniju njenih usana. - Mogao bih vas cijelu noć ljubiti u usta - prošaptao je. Kate je samoj sebi rekla da su poljupci ono što je obećala. Istina, nije mislila da će biti gol... No

barem je nosio gaće. Iako, čini se, nisu prekrivale taj njegov dio. Djelić njene volje je popustio i rukama ga je obujmila oko vrata. Odmah je reagirao, poljubivši je

i povukavši na svoja gola prsa. Kate se rastapala, bila je tako preplavljena uzbuđenjem da je sva počela drhtati. Ljubio ju je dok joj je vatra plesala u žilama, dok joj je želja poput brendija kolala udovima.

- Gabriele, ja...- prošaptala je. - Ššš, slatka Kate - rekao je, povlačeći se. - Sada ću vam skinuti haljinu - ne pričekavši odgovor,

polako joj je svlačio haljinu, preko grudi, preko korzeta s voštanim umetcima, sve do struka. - Moje ruke - uzdahnula je. - Ne mogu se pomaknuti. - Moj poljubac - istaknuo je, glasom kojim se vatra u njoj dodatno rasplamsala. Zvučao je

promuklo, kao da se suzdržavao koliko god je mogao. Nije joj oslobodio ruke.

~ 136 ~

Promatrala ga je dok je rukama vješto razvezivao korzet i potom ga širom rastvorio. Bacio joj je

na pod prsne prijateljice, a njene grudi, čvrste i poduprte korzetom, pale su mu u ruke kao zrele jabuke.

Na trenutak se ukipio, a potom joj donju haljinu čvrsto napeo preko grudi. Bila je svilena i krhka poput paučine.

- O, Bože - jedva je izustio. - Nikada nisam vidio ništa ljepše. Nikada. Kate je pokušala reći nešto, ali riječi nisu izlazile jer joj je Gabriel polagano palcem trljao

bradavicu. Oćut koji joj je tinjao u nogama pretvorio se u plamen. S usana joj se oteo prigušeni jecaj. - Moram vas kušati - jednim hitrim pokretom primio je donju haljinu i rasparao je. Svila se

nježno razdvojila, kao breskva narezana na dva dijela. - Gabriele! - zavapila je, no znala je da je uopće nije čuo. Uporno joj je gledao u grudi, s vatrom u

očima. U njegovim rukama grudi joj nisu izgledale premale. Nisu izgledale kao da im trebaju prsne

prijateljice da ih povećaju. Djelovale su raskošno i okruglo, taman pravog oblika. Potom je spustio svoju tamnu glavu i osjetila mu je usne na dojci. Vidjela je to na Aretinovim

slikama... muškarce koji sisaju žene kao da su dojenčad na njihovim rukama. Tada je bila nabrala nos i okrenula stranicu uvjerena da je Talijan prikazivao nekakvu komičnu nastranost.

No na dodir Gabrielovih usana osjetila je navalu užitka, drukčiju od svega što je u životu doživjela. Nije mogla disati, zajecala je. Gabriel je počeo jače sisati i palcem joj je sada trljao drugu dojku; Katein se um potpuno ispraznio, tijelo propelo, a s usana otelo stenjanje.

- Znao sam - šapnuo je grubo. Podigao je glavu taman toliko da mu vidi divlju ushićenost u očima. - Ja... - no riječi su iščezle kad je pažnjom počeo obasipati zanemarenu dojku. A što se Kate tiče, ona nije bila u stanju oblikovati riječi, nije imala snage učiniti bilo što drugo osim izvijati se pod njim, uzdišući.

Kad je ponovno podigao glavu, tijelo joj je drhtalo, a krv pjevala u nogama. - Gabriele - šapnula je.

Vratio se njenim usnama, ljubeći je silovito, tjerajući je da se pod njim izvija, izgubljena u vatrenoj oluji uzbuđenja i želje.

Kad je došla k sebi, dobro je znala da joj je volja oslabjela a razumni dio nestao kao da ga nije ni bilo. - Molim vas, dopustite mi da se pomaknem - promuklo je zamolila, a oči su joj lutale preko njegovih prsa... prsa koja nije mogla dodirnuti jer su joj ruke i dalje bile zarobljene haljinom.

Bez riječi se pomaknuo unatrag, no vidjela je kako se bori da dođe do zraka. Jednom brzom kretnjom Kate je prebacila noge preko ruba kreveta i ustala. Izvukla je ruke iz

rukava haljine, ali je haljinu zadržala na struku, pustivši ga da uživa u pogledu na nju. - Ako možete vi, mogu i ja - rekla je sa smiješkom na usnama. Širom je otvorio oči, a ona je

polako, sasvim polako pustila da joj haljina spuzne na pod. Budući da joj je Gabriel bio rasparao donju haljinu sve do struka, spustila ju je preko ramena, no nije ju pustila da padne, već ju je držala na grudima, polako je povlačeći preko bradavica, zadrhtavši kad je osjetila kako joj svila miluje mjesta koja su njegove usne učinile osjetljivima.

Gabriel je napravio pokret kao da se sprema baciti s kreveta, no zaustavila ga je jednim kratkim pogledom.

- Vi ste se sami razodjenuli - rekla je, puštajući da joj ruka klizi od ključne kosti, pa niže preko desne dojke, i sve niže do krhke svile donje haljine koja joj se držala za kukove.

- Molim vas - izustio je promuklo. Odgurnuvši haljinu dalje od svojih nogu, okrenula mu je leđa i drsko odšetala do stola. -

Izgledate kao da vam je vruće, Vaša Visosti. Možda će vam lepeza pomoći. Dohvativši lepezu koju joj je bio pružio prije nekoliko sati, došetala je natrag do kreveta. - Ja je

uvijek koristim kad mi je prevruće - zapjevušila je, rastvorivši je i hladeći si lice. Potom malo niže, grudi. Još malo niže... Donja se haljina mreškala na povjetarcu.

~ 137 ~

- Ne znam zašto je tako - rekla je - no čini se da mi je trenutno neobično vruće. - Kate - uzdahnuo je Gabriel. - Niste djevica. Recite mi da niste djevica. Potkrao joj se smiješak, a lepeza je pala na pod. Gabriel je kao opsjednut skočio s kreveta i privukao je k sebi. -Nisam mislio tako kako je

zvučalo. Kate je pokušala nešto reći, ali osjetivši njegovo tijelo na sebi opet ju je napustila logika a

preplavila želje i uzbuđenja. Tijelo mu je bilo kruto i puno prohtjeva, nepogrešivo muški tražeći od nje ono zbog čega su joj koljena klecala.

- Djevica ste; znam da ste djevica i poštujem to - govorio joj je u kosu. - Nikada ne bih ni pomislio da niste, draga. Bio je to samo vapaj čovjeka koji je priželjkivao da je sudbina drukčija.

Sklupčala mu se na prsima, osjetivši kako mu srce divljački lupa. - Htjeli biste da sam bestidnica kakvom se osjećam - šapnula je. Od uzbuđenja joj se želudac sve više stezao. Podigla je glavu i pogledi su im se sreli. - Večeras ste samo muškarac, sjećate se?

Ne znam hoću li preživjeti ovu noć - rekao je hrapavim glasom. Na usnama joj se pojavio smiješak i ona mu se oslobodila iz naručja. - Nisam završila s

razodijevanjem. Planirate li otići prije no što se to dogodi? - Ne - jedva je izustio. Njena jadna donja haljina nekako joj se držala za kukove. Kate se malo zatresla i kliznula joj je

niz noge, preko dlačica boje maslaca koje su joj prekrivale najintimniji dio tijela. Potom je podigla ruke i izvukla posljednje ukosnice iz kose. Gusti i svilenkasti uvojci pali su joj

preko ramena. Prstima je prošla kroz kosu, oslobodivši kovrče i uživajući u načinu na koji su joj se grudi nadimale u zraku.

- Tako ste lijepi - Gabriel je jedva čujno izustio. - Mislim da je vrijeme za kupku - rekla je okrenuvši mu leda. Tada je zastala i pogledala preko

ramena. - Rekli ste da je kupka spremna, zar ne? Djelovao je kao da nije u stanju govoriti, pa je skočio pred nju i odmaknuo baršunastu zavjesu

koja je skrivala mjesto za kupanje. - Kako divno! - uzviknula je Kate ugledavši golemu željeznu kadu punu vode iz koje se nježno

dizala para, svijeće koje su bacale zlatno, točkasto svjetlo po baršunastim zavjesama, po vodi, po njezinu tijelu.

Prišla je i uronila stopalo, a zatim se, uzdahnuvši od čistog užitka, ugodno smjestila u kadu, zamahnuvši kosom iza sebe kako bi joj visjela preko ruba kade.

Jedini zvuk koji se čuo u sobi dolazio je od nježnog zapljuskivala vode i Gabrielova teškog disanja. Nije se mogla prestati smiješiti. Ako je ona, Katherine Daltry, odlučila biti razuzdanica, bit će najbolja razuzdanica koju je ovaj dvorac ikada vidio.

- Sapun - rekla je ispruživši ruku. Gabriel joj je šutke stavio kuglicu u ruku. - Mmmm... - rekla je pomirisavši ga. - Procvala jabuka? - Procvala naranča - odgovorio je. Glas mu je bio mračan i grešan. Pridigla se taman toliko da si može nasapunati lijevu ruku. -Ne biste li se trebali odjenuti da se

možete vratiti natrag dolje? -upitala je. - Bojim se da će se svi pitati gdje ste. Oči su mu bile uprte u njenu lijevu ruku kojom je sad sapunala desnu. - Gabriele? - nedužno je upitala dok su joj ruke lutale prema grudima. - Uvjerena sam da ste

rekli da ćete doći i otići. To vam je bio plan, zar ne? Pogled mu je bio tako gladan, tako vruć, da ju je začudilo što voda već nije isparila. Pročistio je

grlo. - Zašto ne biste završili s pranjem, a onda ću otići. Osim ako možda ne želite pomoć? Podigla je nogu iz vode i sasvim si polagano prala stopala, puštajući da joj se prsti penju uz

nogu.

~ 138 ~

- Pa valjda bi mi - rekla je zirnuvši prema njemu ispod trepavica - netko mogao pomoći s ovom

drugom nogom. Osjećaj je bio potpuno drukčiji kad su joj snažne muške ruke prelazile sapunom preko noge. A Gabrielovo poimanje noge nije bilo sasvim u skladu s njenim. Kate je uskoro ležala u kadi,

uživajući u trncima koji su je prolazili dok joj je snažnim prstima gladio bedro, da bi potom kliznuli sve više... i više.

Sjela je.- Gabriele! - Ššš, dušo - rekao je. I tada ju je počeo prstima milovati. Nije to bio poljubac... Trebala bi ga

zaustaviti. No umjesto toga, noge su joj se razdvojile, kao da ga nečujno i moli da nastavi. Što god da je

radio, bilo je kobno po njenu samokontrolu. Katein zdrav razum, snaga njene volje, sve ono što ju je činilo neukrotivom i snažnom, napustilo ju je. Ostalo je samo tijelo koje je bilo sretno pod njegovim dodirom, koje se propinjalo k njemu.

Druga mu je ruka odlutala prema njenoj dojci, a ona je zabacila glavu i kriknula. Ruke su mu bile poput vatre, izazivale je, mučile, milovale je...

-Ja...- jedva je izgovorila. Uronio joj je prst u najintimnije mjesto i u tom je pulsirajućem trenutku zadrhtala, vrisnula,

rukama ga obujmila oko vrata, dok joj se tijelo treslo kao šiba poslije vatre koja joj se širila tijelom. Kate je polako došla k sebi, primijetivši da se mokrim rukama zakvačila Gabrielu oko vrata, a

oči čvrsto stisnula. Oslobodio je prste iz njenih zamamnih pregiba, malo ih pomazivši prije odlaska, od čega joj je tijelo posljednji put zadrhtalo.

- Bože mili, Kate - zastenjao je. Nije se pomaknula. Osjećala se znojno... a bila je u kadi. Iz usta su joj izašli zvukovi za koje ni u

snu nije mislila da bi ih ijedna dama mogla izustiti. Užitak je zamijenio val tako snažnog srama da bi joj bilo draže umrijeti negoli otvoriti oči.

Uz to... premda je to bilo manje važno... noge su joj se i dalje tresle. - Kate? - upitao je podjednako grešnim glasom kao i prije. -Hoćete li ikad otvoriti oči? Odmahnula je glavom, držeći lice priljubljeno uz njegovu kožu. Mirisala mu je toplo, muževno i

neopisivo zavodljivo. Ruka mu je klizila niz njena leđa, prateći joj pod vodom krivulju kralježnice, da bi prešla preko

linije kuka. - Tu vas želim poljubiti - rekao je spremno. Tijelo joj se streslo od šoka. - Ne - rekla je prigušeno zbog blizine njegove kože. - Moram sići i otvoriti ples, ali Kate... Nježno joj je maknuo ruke sa svog vrata i ustao. Bila je prisiljena otvoriti oči. Svi su mu mišići

bili napeti, čak i dio tijela koji mu se neustrašivo uzdizao nad gornjim rubom gaća. - Neće li vam zbog toga biti neugodno? - upitala je, istog trena shvativši da je njen pokušaj za

vođenjem usputnog razgovora promašen. U glasu joj je bilo nečega bolnog, nečega što ga je molilo da ostane.

Nije mogao ostati. Brisao si je ručnikom prsa i nepomično je gledao, kao da ne može skrenuti pogled. - Da - glatko

je rekao. - Morat ću pričekati dobrih deset minuta na onim stubama. Promatrajući mu lice, Kate je iznenada shvatila da nije bilo razloga za stid koji ju je preplavio.

To što se dogodilo između njih, ma koliko intimno bilo, nije bilo sramotno. I tada je otvoreno raširila noge, što su i same priželjkivale, te krenula rukom dolje, niz

unutrašnju stranu bedra. - Što ako želim taj poljubac... sad? - šapnula je. Tijelo joj je zadrhtalo od nježna dodira, od same pomisli na to. - Ubijate me - rekao je hrapavim glasom. - Moram ići, Kate. Znate to.

~ 139 ~

Vragolasto ga je pogledala. - U redu. Sve dok znate da sam tu i da čekam. - naslonila je glavu, a

grudi su joj se podigle iznad vode. Zazvučao je kao da se zagrcnuo i odmah pozom nestao iza baršunastih zavjesa. Kate je čula

kako se za njim zatvaraju vrata. Na licu joj se pojavio smiješak. Činilo joj se da je naučila nešto divno. Gabriel će otići dolje i obaviti to što mora... a zatim će se vratiti.

~ 140 ~

TRIDESET TRI

Umalo si propustio prvi ples - prosiktao je Wick. - Zadržavao sam glazbenike koliko sam mogao, govoreći svima da se Sophonisba razboljela.

Gabriel se osjećao kao da je u snu. Njegovi um i srce bili su zaključani gore s Kate, s tom svilenkastom, medenom ženom koja ga je čekala.

Jedino što ga je dovelo do praga plesne dvorane bio je željezni osjećaj dužnosti koji mu je usađivan od rođenja.

- Ovdje sam - rekao je napeto. - Ova večer ne sluti na dobro - kazao je Wick gledajući ga. -Ona je tamo - kimnuo je prema

Tatjani i njenu stricu, koji su stajali usred malog kruga muškaraca. Gabriel je poput mjesečara prešao dvoranu i ispričao se Tatjani što je propustio većinu večere. -

Moja je tetka starija žena, kao što ste mogli vidjeti - rekao je. - Kad smo došli do njenih odaja, nije se osjećala dobro, a u takvim trenucima, bojim se, prilično beskompromisno zahtijeva pažnju.

- Divim se čovjeku koji ima osjećaj odgovornosti - dodao je Dimitri, njišući se na petama i smiješeći se Gabrielu s odobravanjem. - U Rusiji je obitelj uvijek na prvome mjestu. Ne sviđa mi se to očinstvo koje možete vidjeti u Engleskoj, gdje dijete jedva prepoznaje vlastiti krvni rod.

Djevojčica Merry i Kateino lice motali su se Gabrielu po glavi, kad se okrenuo prema Tatjani i zamolio je za ples.

Tatjana je plesala poput pera, nakloni joj bijahu dražesni, osjećaj za vrijeme nepogrešiv. I Gabriel, koji je učio plesati od treće godine života, bijaše podjednako dobar.

Iza izmaglice senzualne frustracije, nekako nejasno je bio svjestan koliki je užitak imati partnericu s kojom je istinski usklađen.

- Možda bismo opet mogli zaplesati? - upitao ju je dok je glazba jenjavala. Blago mu se osmjehnula. - Svakako, Vaša Visosti, bilo bi mi zadovoljstvo. - Valcer, možda - rekao je, znajući da si time zabija čavao u lijes. Onoga trena kad valcer krene i

on zakorači na podij s Tatjanom pod rukom, bit će pitanje dana kad će potpisati bračni ugovor. Za mnoge moralne čistunce i pripadnike mondenog svijeta taj je ples bio suviše puten i sramotan; zakoračiti na podij s neudanom ženom bilo je ravno objavi predstojećeg vjenčanja. Premda to nitko nije ni dovodio u pitanje.

Izgledala je pomalo zbunjeno, kao da mu je sjena sumornosti koja mu je prošla tijelom postala vidljiva u očima.

- Bio bih počašćen - rekao je, pribravši se. Tatjana se okrenula od njega da bi primila Toloosea za ruku, uputivši mu samouvjereni

smiješak djevojke koja otkriva svoju moć nad muškarcima. - Morat ću pitati strica - odgovorila je, a tajni osmijeh u njenu oku govorio mu je da je, baš poput njega, shvatila posljedice koje sa sobom nosi valcer.

Gabriel je udahnuo. Ako otpleše još dva ili tri plesa i potom kaže orkestru da odsvira najkraći valcer sa svog repertoara, tada bi se mogao pretvarati da je pao ili da je pijan. Bilo što samo da se izbavi iz dvorane i vrati gore u toranj. Od oštrog udarca po ruci došao je k sebi. Ledi Wrothe je stajala kraj njega. - Glazba ponovno počinje - izjavila je Henry. Izraz njena lica nije bio baš dražestan.

- Ledi Wrothe - rekao je uz naklon. - Biste li bili toliko ljubazni da... - Da, prosjedit ću ovaj takt uz tebe - rekla je, prekinuvši ga. - Vrlo lijepo od tebe, s obzirom na to

da sam iskrenula gležanj u ovim vražjim potpeticama - krenula je ravno prema maloj izdvojenoj prostoriji, taman dovoljno velikoj za tapeciranu klupu koja se u njoj nalazila.

~ 141 ~

- Gdje li je moje kumče? - upitala je iz vedra neba. - Bila sam u njenoj sobi, tako da znam da je to

s njenim želucem izmišljotina. Kate nije boležljivi tip; začudila bih se da je ta djevojka provela ijedan dan života u krevetu.

Gabrielu se čeljust stegnula kad je pomislio na koje načine bi sve on i Kate mogli provesti cijeli dan u krevetu. - Bojim se da vam ne mogu pomoći - rekao je dok mu je bubnjalo u ušima.

- Ne možeš ili ne želiš? - pitala je Henry, opet ga oštro lupnuvši lepezom. - Nisam ja od jučer, znaš. Oba roditelja te djevojke otegnula su papke tako da je ona sada moja. I... - nasmiješila se sa svim šarmom majke tigrice - neće mi biti drago ako joj srce bude slomljeno.

- Ni meni ne bi bilo - kazao je Gabriel. - Tko bi to rekao, vidjevši te kako kružiš podijem s onom prekomjerno njegovanom ruskom

djevojkom pod rukom. - Princeza Tatjana je vrlo... - zastao je. - Ljupka je djevojka. - Bi li Kate uživala da te vidi kako zaljubljeno gledaš ljupku djevojku? - Ledi Wrothe - rekao je Gabriel. - Ovaj je brak dogovoren na temelju pozamašnog miraza

nevjeste i moje titule. To je stara priča koju smo svi već čuli - teško je to izgovorio, riječ po riječ, po jednu sa svakim otkucajem srca. Brzo ju je pogledao. - Ne mogu se oženiti s Kate.

- Ako mi namjeravaš jadikovati, nemoj - odbrusila je Henry. -Ne moraš je skrivati kao da je kakva djevojčura koju si naručio za jednu noć, dok ti ovdje plešeš sa svojom budućom zaručnicom. I ona može biti ovdje jer ima mnogo muškaraca koji bi se rado njome oženili, sa ili bez pozamašnog miraza!

Gabriel je duboko udahnuo. - Ne mogu se ženiti kako bih ja to htio. - Ne kažem da bi trebao - odvratila je Henry. - Postoje muškarci koji ženama skidaju zvijezde s

neba, a postojite i vi ostali, koji na svijet gledate crno-bijelo. Upoznala sam jednog od vas rano u životu, tako da točno znam kakvi ste.

Nikada mu prije nije tako malo nedostajalo da udari neku ženu. - Ispričajte me... No, u tom je trenu ledi Wrothe položila ruku na njegovu i ono što joj je vidio u očima ga je

zaustavilo. - Pred tobom je izbor, prinče - rekla je. - Bolje ti je da on bude pravi jer ćeš se u protivnom čitav život kajati. Taj gospodin kojega sam maloprije spomenula... Sumnjam da je miraz zbog kojeg se oženio nadoknadio ono što je izgubio. I vjerujem da bi se složio sa mnom.

Gabriel se okrenuo, gotovo izvan sebe, i krenuo prema vratima. Neki mu se gospodin u posljednji tren maknuo s puta. Samo mu se Wick ispriječio.

- Rekao sam Tatjani da ću s njom plesati valcer - Gabriel je prošaptao tihim, hrapavim glasom. - Nadi je i smisli nešto.

- Valcer? Morat ću joj reći da si se razbolio. - I jesam - dodao je Gabriel. - Na smrt sam bolestan, mislim da to tako kažu.

~ 142 ~

TRIDESET ČETIRI

Gore u sobi Kate se posušila, proučila uništenu donju haljinu, podigla izgužvanu haljinu i prebacila je preko stolice, te naposljetku navukla jutarnji ogrtač, obješen o zid. Bio je svilen, a na koži joj je stvarao osjećaj egzotičnog milovanja. Da bi ostao zatvoren, dvaput je omotala pojas oko struka. Gabriel još uvijek nije došao.

Uzela je časopis o jonskome blagu, prelistala ga te se razveselila otkrivši stručno i kritičko Gabrielovo pismo među bilješkama. Podigla je Aretinovu knjigu i smješta je opet odložila. Te gravure nisu imale ništa zajedničko sa strastvenom nježnošću kojom ju je Gabriel dodirivao.

I tada je shvatila da je donijela odluku. Spavat će s Gabrielom. Istini za volju, bila je nezasitna, luda od požude. Htjela je to... njega... za

sebe, da nadoknadi sedam godina kada je nitko živ nije nježno dotaknuo. Dat će mu svoje djevičanstvo i potom otići u London. Noge su joj zadrhtale od pomisli, a na

obrazima je osjetila toplinu. Bilo je to jedino što je tako žarko željela svih ovih godina. Vrata su se otvorila i ušao je Gabriel. Bilo je nečega beživotnog na njegovu licu, u njegovim

očima. - Što se dogodilo? - upitala ga je s drugog kraja prostorije. I tada mu je prišla. - Gabriele, što je bilo? Jeste li dobro?

Pogledao ju je, a oči su mu bile ispunjene osjećajima u koje nije mogla proniknuti. - Znate li što sam radio u plesnoj dvorani, Kate? Imate li uopće pojma?

Položila mu je ruku na kaput, želeći osjetiti njegovu pouzdanu toplinu s obzirom na hladan gnjev u njegovu glas. - Plesali ste.

- Nisam samo plesao - rekao je jasno. - Plesao sam sa svojom budućom suprugom, Tatjanom. Kate nikada nije pomislila da bol može proparati srce, no sada je znala da može. Bila je uspjela

zaboraviti na Tatjanu, pretvarati se da je Gabriel naprosto... negdje drugdje. Cijelo joj se tijelo napelo i ukočilo, baš kao onda kada je kročila u majčinu sobu i vidjela njeno beživotno tijelo.

Srećom, Gabriel je nastavio pričati. - Sjedio sam s njom za večerom. Ima jamice na obrazima i govori pet jezika. Otplesali smo prvi ples. Izuzetna je plesačica. Zamolio sam je za valcer.

- Shvaćam - nesigurno je rekla Kate, posegnuvši rukom da zakači kosu iza ramena. - Ne shvaćate - rekao je bijesno. - Ne znate dovoljno o vražjem društvu da biste shvatili. Plesati

valcer sa ženom znači primiti je u naručje i kružiti podijem, nogom uz nogu. - Zvuči vrlo intimno - snašla se Kate, ponosna što je zadržala kontrolu u glasu. - Vrlo - rekao je Gabriel. - Da vi i ja... - okrenuo se i govorio u crni prozor. - Da vi i ja ikada

otplešemo valcer, svi bi u dvorani znali da smo ljubavnici. Ništa se ne može sakriti, ne sa ženom u naručju i uz zvuk valcera.

Kate je bila zbunjena i pomalo se počela ljutiti. Nije se činilo ispravnim to što joj je Gabriel zaruke nabijao na nos. - Vjerojatno nije primjereno da vam ja čestitam.

Okrenuo se i zapiljio u nju, očiju crnih poput ugljena. - Usuđujete li se čestitati mi? Kate je izravnala prednju stranu svilenog ogrtača na sebi. - Trebala bih... Trebala bih se vratiti u

svoje odaje. Zgrabio ju je poput grabežljivca. - Nećete me ostaviti! I tada je znala koji su mu se to osjećaji skrivali iza očiju. Bili su to očaj, i gnjev... i ljubav. Ljubav.

- Gabriele - rekla je blago uzdahnuvši. - Usuđujete se... - započeo je opet. - Ššš - rekla je, položivši mu ruku na obraz. - Ššš. Progutao je pljuvačku. - Vjerojatno vas ne bih toliko voljela da niste muškarac kakav jeste.

~ 143 ~

Nije se mogao zaustaviti. - Vi... - Ja vas volim - kimnula je. - Svim srcem - privukla mu je lice svojemu i utisnula mu najljepši

poljubac u životu. - Vi ste moj - prošaptala je. - Na neki način, u nekom dijelu moga srca, uvijek ćete biti sa mnom.

Zajecavši, privinuo ju je u naručje. Obujmila ga je rukama oko struka i osjetila slabašan miris procvale naranče iz njegova sapuna, zajedno s oštrom divljinom tako tipičnom za njega.

Nakon nekog se vremena promeškoljio. Stavila mu je ruku na usta prije no što je stigao išta reći. Ruke su mu spuznule s njenih ramena, a ona je zakoračila unatrag, bez suza, ponosne glave.

- Ne možete se oženiti mnome. Oženit ćete se Tatjanom zato što je ona odabrana za vas, ali još važnije od toga, Gabriele, zato što zaslužujete nekoga tko govori pet jezika, tko pleše poput anđela i donosi sa sobom pravo bogatstvo.

- Da je svijet drukčiji... - ostao je bez glasa. - Ali nije - rekla je sigurno. - Svijet je takav kakav jest, a vi imate cijeli dvorac koji treba hraniti,

odijevati i za njega se brinuti. Da ne spominjem lava. Nije se nasmiješio. - Nikada nećete okrenuti leđa svojim odgovornostima - rekla je. - Vi niste vaš brat, Gabriele. - Ali za vas - izustio je bolno. - Radije bih vas voljela sad - rekla je strastveno - negoli se udala za vas slomljenoga jer ste

okrenuli leđa obitelji. - Vi ste prilično zastrašujuća žena - rekao je malo poslije. No u očima mu više nije bilo onoga

divljeg očaja. Primila je čvor koji je držao ogrtač zatvorenim. - Kako zovete ovaj odjevni predmet? - upitala je.

- Muški penjoar. - Prilično je vruće - polagano je odvezala čvor. - Znate, Gabriele, dok ste vi dolje donosili

odluku, i ja sam ovdje donijela svoju. Prešao je pogledom, pomalo nevoljko, od njenih ruku do njena lica. - Jeste? - Što god da se dogodi s Tatjanom - rekla je nježno - ovdje nije bitno, ne večeras. Večer je za nas.

Sutra je za svijet, za Tatjanu, za miraze i sve ostalo. Doći ću na vaš bal s Algiejem, a potom ću s Henry otputovati u London. Mislim da se uopće neću vraćati Mariani. Ondje nema ničega za mene, premda su mi trebale godine da to shvatim.

- Henry će se pobrinuti za vas. Nasmiješila se. - Da, hoće. Znate, bila je zaljubljena u mog oca. Istinski zaljubljena u njega. No

on se, umjesto njome, oženio mojom majkom. A ona je nastavila živjeti bez njega. I sretno je živjela. Gabriel je načinio nenadanu divlju kretnju. - Ne želim ni razmišljati o vjerojatnosti da ste s

nekim drugim. To je bilo tipično muški, pomislila je Kate. Olako je govorio o Tatjani, no kad se radilo o njoj i

njenom budućem supružniku, tema razgovora više nije bila tako laka. - Henry u meni vidi kćer koju nikada nije imala - rekla je. - Vi ćete biti tu, a ja u Londonu. Ali večeras... - razvezala je čvor i pustila da joj pojas klizne između prstiju. Pao je na pod uz lagan udarac. Večeras vas želim, cijeloga.

- Što želite reći? - lice mu se zamračilo od žudnje. Pustila je da se svileni penjoar lagano rastvori i jedna mu je strana blago skliznula, otkrivši

jednu dojku. Dajem vam svoje djevičanstvo, takvo kakvo je - rekla je lako. - To je dar, Gabriele, koji imam

pravo ponuditi kome želim. To ne znači da se neću popeti u kočiju nakon bala i napustiti ovaj dvorac, jer hoću.

Odmahivao je glavom, pa je pustila da joj se i druga strana penjoara rastvori, oslobodivši obje dojke kako bi ih mogao vidjeti.

~ 144 ~

- Ja, i samo ja, mogu vam ponuditi ovaj dar - nastavila je, prelazeći rukom preko dojke. - To neće

ništa promijeniti među nama. Očekujem da ćete koristiti gumicu. Na njeno olakšanje, lice mu se malo smekšalo. - Zvučite kao nadstojnica izrazito strogog

bordela. Nije baš laskava usporedba - rekla je, ne mogavši maknuti cerek s lica. - Ali oprostit ću vam -

penjoar joj je spuznuo do laktova. - Jesmo li se dogovorili, Gabriele? Za večeras? - Ne bih smio - rekao je isprekidano. - Kao gospodin... - Večeras niste gospodin - podsjetila ga je. - Muškarac ste, Gabriele. A ja žena. Bez titula i

društva i gluposti između nas. - Ubijate me - rekao je te ju je iznenada tako zgrabio da je ostala bez daha. - Oduzimate mi

muškost. Sudeći po onome što je mogla osjetiti, to definitivno nije bio slučaj. - Doista? - upitala je izazovnim glasom. Potom se namjerno očešala o njega. Ogrtač joj je prestao

pružati otpor i pao je na pod; bilo je nečega privlačnog u kontrastu između njene golotinje i njegove formalne odjeće.

Premda nije mogla dugo u tome uživati. Uz prigušeno stenjanje odstupio je korak, proždirući je očima, te počeo sa sebe kidati odjeću. Puceta su letjela; rubac s vrata skliznuo je preko stola i sletio na hrpicu krhotina; hlače su mu nestale dok je ona bila zaokupljena njegovim prsima.

- Vrlo ste mišićavi - rekla je, trudeći se zvučati ležerno. - Od lova - objasnio je. - Nemojte mi reći da vi nabavljate svu perad koju smo jeli pri svakom objedu. Nakrivio je usta. - Teško. Sve ovo čemu svjedočite dar je moje majke, koja mi je ljubazno ostavila

Zvijezdu Indije, smaragd čija će vrijednost održavati dvorac još šest mjeseci, uključujući i ovaj rasipan vikend.

Pribrala se, približila i prstom ga taknula po ramenu. - Gabriele? - u njezinu je šapatu bilo bolne žudnje i on se odmah odazvao, podigavši je i krenuvši s njom prema krevetu.

Spustio ju je i potom, bez ustručavanja, opkoračio je i nježno joj se spustio na tijelo. Kate je nehotice zacičala pod njegovom težinom, od vrućine i čudnog osjećaja mišićava tijela na

sebi. Nije se pomaknuo, samo je čekao, s laktovima pokraj njene glave. Otvorila je oči i pogledala ga. - Nećete li... - Što? - upitao je, očito pokušavajući djelovati nedužno, ali bez uspjeha. Kate se obliznula. Nije očekivala da će ona njemu morati davati upute. - Znate - ustrajala je. - Ne, vi mi recite - umiljato je rekao. - Imali ste dovoljno vremena proučiti Aretina dok sam bio

dolje. - Nisam gledala tu knjigu - dodala je, vrpoljeći se ne bi li joj bilo udobnije. Na kraju krajeva, nije

baš bio perolak. Izraz lica mu je postao čudan.-Što? - To... je dobro - s usana mu se oteo promukli uzdisaj. - Ah - rekla je zadovoljno. Ponovno se promeškoljila, ispitujući kako joj njegova krutost pristaje

između bedara. - Želite li znati što sam radila dok ste bili dolje? - Što ste radili? - spustio je glavu i lizao joj ključnu kost. Zadrhtala je od njegova hrapava jezika. - Nisam gledala Aretinovu knjigu, već sam čitala časopis o jonskim starinama - rekla je prelazeći

mu prstima niz rame, kliznuvši mu niz široka leda, zaigrano prateći liniju mišića. - Pročitala sam vaše pismo uredniku. Vrlo je inteligentno. I vrlo svadljivo. Mislim da autora niste trebali nazvati tupoglavcem. Ili reći da njegovo pisanje nije ništa više doli mlaćenje prazne slame.

- Kate. - Da? - Ušutite. Glava mu se još više spustila i ustima joj je obujmio bradavicu.

~ 145 ~

Nije ušutjela. Nije mogla; kad je ustima uhvatio bradavicu, vrisnula je trgnuvši se. Činilo joj se

kao da je žica puknula iznutra; kao da je marioneta, tijelo joj se propinjalo prema njemu, mekano, toplo i očajno. Iznenadni osjećaj erekcije među njenim bedrima bio je... drukčiji. - Gabriele!

Sisao je jače, a ona je zaboravila riječi prije no što ih je stigla izgovoriti. Zgrabila ga je za ramena, no on se odmaknuo od nje. Prije no što se stigla pribrati, oslonio se na lakat, oslobodivši desnu ruku koja joj je kliznula niz nogu sve do...

Tamo. - Mislim da to nije... - procijedila je Kate. No njegovi su joj prsti već plesali među dlačicama. Spustio je glavu prema drugoj dojci, a ona

nije mogla odgovoriti, nije mogla ništa reći. Osjećala je kako joj iskre struje uz noge, dok se izvijala, hvatala ga rukama, očajnički ga

dodirujući po rukama, po prsima. - Želim - zasoptala je. - Što? Zvučao je previše lijeno, previše mirno, previše kao da je sve držao pod kontrolom. Njegov joj je

glas prodro u mozak te je otvorila oči. Samo je ležala na leđima poput kakve lude i dopuštala mu da je zadovolji.

Uz krajnji napor ignorirajući to što joj je činio prstima, počela ga je ljubiti po obrazu. Kako nije htio podići glavu, polizala ga je kao mačka, baš onako kako je on bio polizao nju, te je počela presti kad je zadrhtao od njena dodira.

Naposljetku je podigao glavu, a ona mu je polizala rub usana te ih, kad joj je sinula ta zamisao, počela grickati jer su izgledale slasno.

Gabriel se nije žalio. Rukama mu je klizila niz leđa i preko stražnjice, otkrivajući mišiće, istražujući brežuljke i doline

te jamice s lijeve i desne strane. Mogla je osjetiti kako se trlja o nju i to joj se učinilo kao dobar znak. - Poljubite me - naredila mu je, ližući mu opet usne. - Molim vas. Snažno ju je poljubio, a ona ga je odmah ponovno stisnula oko vrata, kao da će je jedino taj

snažan stisak čuvati u vatrenoj oluji njihova poljupca. Nakon nekoliko dugih, opojnih trenutaka, prekinuo je poljubac samo kako bi rekao: - Želim da ovo traje cijelu noć, ali Kate... - Što?

- Ne prestanete li se tako trljati o mene, ovo će biti vrlo kratak i razočaravajući prvi susret. - Sviđa mi se to - rekla je, smiješeći i vrpoljeći se. - Od toga se osjećam... toplo. I mekano. I... -

zarumenila se u obrazima - vlažno. Rukama joj je obujmio lice, trljajući svoje usne o njene, i najednom je osjetila kako je njegov

intimni dio gurka. - Da - izustila je. - Molim vas - cijelo joj se tijelo napinjalo, kao da joj je sva koncentracija otišla u

to užareno mjesto među nogama. Oči su mu bile crne od žudnje. - Moram navući gumicu, kako mi je naređeno - rekao je,

dohvativši nešto iz stola pokraj kreveta. I potom, malo poslije... Bio je veći i vrući nego što je mogla zamisliti. Djelomice je klizinuo u nju i stao, prošaptavši

nešto što nije uspjela razumjeti. Rukama mu je prošla kroz kosu i propinjala se prema njemu. - Nije dovoljno - zasoptala je te

začula stenjanje slično smijehu... i tad je prodro još dublje. Vrisnula je, ali ne od boli. Bilo je to kao da netko ima vlast nad njome, kao da je posjeduje i

uzima. Bio je to doživljaj druge osobe, ali ne bilo koje osobe, već Gabriela, Gabriela. Povukao se. - Boli li? - upitao je. - Razgovarajte sa mnom, Kate. Ne moramo nastaviti.

Možemo... - Molim vas - jedva je izustila.

~ 146 ~

- Molim vas, stanite? - nadvijao se nad njom, stisnute čeljusti, očiju crnih od strasti. - Boli li

previše, ljubavi? - Ne mogu... - Ne možete podnijeti - rekao je, još više se povlačeći. - Razumijem. I prije su mi već znali reći da

sam prevelik. - Dovraga - viknula je Kate, konačno uspjevši doći do glasa. -Vratite se, Gabriele. Dođite...

dođite odmah! - posegnula je dolje i snažno ga povukla prema sebi. Osmijeh mu je treperio od čiste divlje radosti. - To je moja Kate - zapjevušio je i prodro dublje. Nagonski je izvijala leđa, približavajući mu se. Bio je prepun, prevelik, presavršen. Na samom

rubu podnošljivog. - Još - zajecala je, snagom volje prisiljavajući tijelo da ga prihvati. Uslužno se odazvao. I još jednom. I još, i još, i još, i još, i još jednom. Zabijao se u nju sve dok mu dah nije pretvorio u promuklo

grebanje, a znoj im navlažio tijela. - Dušo - rekao je Gabriel - vi morate, želim da vi... - no glas ga je izdao, a ona nije znala kako

pratiti vrućinu i ludilo, kamo joj je tijelo žudjelo ići. Sve dok... Sve dok nije otkrila da ako se ukoči... ako čvrsto stisne... Ispustio je promukao urlik, i to nije bilo sve. I tako opet. A ona... vatreni su joj jezici liznuli nogama i strukom, tako da se ponovno propela,

pozdravljajući radost i neobuzdanost, znoj i užitak, i tada... tada joj je došlo. Val za valom vrućine nadirao joj je tijelom, sve dok nije zajecala od razuzdana užitka, zarila u

njega prste i držala se tako.

~ 147 ~

TRIDESET PET

Oprali su se i opet vodili ljubav, polako i slatko, sklupčani ispod pokrivača, dok je noć postajala hladnija, a potom i ledena.

- Trebala bih poći - šapnula je u jednom trenutku usred te duge noći. - Osjećam se kao bolećivi Romeo - rekao je Gabriel. - Samo mi nemojte početi pričati o ševi,

Julija, jer one ne lete ovako visoko. - Moram ići - rekla je, ljubeći ga po vratu. - Ne - zvučao je kao tvrdoglavi mali dječak. - Ne. Nasmijala mu se u vrat i gurnula nogu još

malo dublje medu njegove. Nikada nije mislila da će se osjećati tako sretno, tako sigurno. - Nikada vas neću zaboraviti - šapnula mu je, jer trebalo je to reći. Bila je odgojena da se

propisno pozdravi, da se lijepo zahvali, da pristojno ode. - I uvijek ću se sjećati ove noći. Snažno ju je zagrlio. - Pretvarate me u Romea. - Romeo nije toliko prostačio kao vi - rekla je, prstom mu rišući nešto po prsima. - To ne dolikuje

princu. - Ništa što činim ne dolikuje princu otkako sam vas upoznao - rekao joj je. - Ni ove noći, niti...

niti bilo koje. Nije se mogla zaustaviti. - Samo me nemojte zaboraviti. Šutio je, a njoj je zadrhtalo srce. - Znate li što je Romeo rekao svojoj zaručnici dok je ležala u grobu? - pitao ju je Gabriel. - Ne sjećam se - priznala je Kate. - Obećao je da će zauvijek ostati s njom. Možda je rekao još nešto, ali je u jednom trenutku

kazao: I nikad više ne ću otići iz ovih dvora mračne noći5. Imam dvor, Kate, imam dvor, pa ipak ne mogu ostati s vama.

- Nije li se u tom trenutku ubio? - upitala je Kate oprezno. -Jest. - Radije se ne bih u to upuštala - rekla je. - Moram priznati, Gabriele, da se literatura koju volite

doima prilično mračnom. - Pretpostavljam da se može povući paralela između Didone i Julije - rekao je. - Sulude žene - rekla je, položivši bradu na njegova prsa. -Obožavam vas, ali ne kanim podići

pogrebnu lomaču u skoroj budućnosti. Osjetila je njegovo smijuljenje prije negoli ga je čula, osjetila je njegov osmijeh u poljupcu koji joj

je utisnuo u kosu. - To je moja Kate. -Ja nisam nimalo romantična - rekla je ne ispričavajući se. - Kladim se da bih vas mogao natjerati da procvilite u stihovima - a onda ju je opet počeo ljubiti. No nije joj trebala raspjevana ševa da bi znala istinu. Godine ustajanja u zoru govorile su da se

zora bliži i da se onim hodnicima mora vratiti natrag u svoje odaje. - Gabriele - šapnula je. - Ne. Izvukla mu se iz zagrljaja. - Moram - skliznula je iz kreveta, opet navukla njegov ogrtač,

skvrčivši nožne prste na hladnome kamenom podu. I on je ustao iz kreveta, a lice mu je poprimilo tmuran izraz, zbog čega ju je zaboljelo srce. No ugrizla se za usnicu, ništa ne rekavši. Nije mu mogla pomoći, nije mu mogla pomoći... to se

nije moglo riješiti novim poljupcem ili obećanjem. Nakon dvije minute bila je umotana u crnu čipku i sklupčana u njegovu naručju. - Svoju tetku

ne nosite ovako dvorcem! - protisnula je.

5 Stih iz Romea i Julije u prijevodu Milana Bogdanovića (op. prev.)

~ 148 ~

- Ako nekoga sretnemo, reći ću da je Sophonisba pretrpjela jak moždani udar nakon previše

čašica brendija. Prigovorila bi mu, ali je zvučao nekako odsutno, hladno kao led. - Nije ona kriva - rekla je,

naslonivši glavu na njegove grudi i osluškujući kako mu lupa srce. - Zašto? - Pa to što se nije udala te je na kraju izbačena kao komad neželjenog rublja. Nije ona kriva,

Gabriele, i to ne smijete zaboraviti. - Nikada nisam ni rekao da je - prošao je još jednim hodnikom, ponovno skrenuo... sada su već

trebali biti nadomak njenih odaja. - Sudbina, ta prokleta besramnica, ona je uništila Romea i Juliju. Kate je to zvučalo vrlo teatralno, ali je shvatila što je mislio. - Volim vas - rekla mu je kad ju je spustio na noge pred vratima njene sobe. Riskirajući sve,

podigla je veo i zagledala mu se ulice. -Ja... - ali činilo se kao da mu riječi zastaju u grlu. Srce joj je lupalo u grudima na njegovu šutnju. Umjesto da išta kaže, sagnuo se i poljubio je, a zatim se brzo okrenuo i otišao. Kate je pričekala dok nije zamaknuo iza ugla, a potom je otvorila vrata i gotovo se srušila preko

praga. Freddie ju je čekao nasred kreveta. Podigao je pospanu njuškicu te tiho i ljupko zalajao u znak pozdrava. Povrh kamina tinjale su svijeće. A tu je bila i njena knjiga, njene papuče i njena spavaćica koja ju je čekala.

Stvarni život čekao ju je tu u toj sobi, dok iza nje nije bilo ničeg osim bajke, i najbolje bi joj bilo da to ne zaboravi.

Ujutro će se moći početi navikavati na granice stvarnosti. Zasad je privila malo i toplo Freddiejevo tijelo ispod brade i pustila ga da joj liže slane suze koje su mu kapale na lice.

Nakon nekoliko sati u sobu je ušla Rosalie, lupajući po sobi i razmičući zavjese. - Ne - Kate je progunđala. - Molim vas, odlazite. Još ne mogu ustati. - Ne morate ustati - veselo joj je odgovorila mala sluškinja. -Imam vam priopćiti tako divne

vijesti... - Van! - viknula je Kate, sjedajući u krevetu, znajući da su joj oči još uvijek natečene. - Molim

vas, povedite pse sa sobom. Kasnije ću vas pozvati - rekavši to, pala je natrag na leda, povukla Jastuk preko glave i pravila se da je u nesvijesti. Nije ustala do dva popodne. Bezvoljno je posegnula za užetom, pozvonila Rosalie, a zatim se

pogledala u zrcalu. Bilo je pomalo zanimljivo vidjeti da razdjevičena žena izgleda kao bilo koja druga žena.

Zapravo, pomislila je nagnuvši se, izgledala je bolje nego prije tjedan dana. Koža joj se nekako sjajila, a usne...

Zacijelo su joj od sveg onog ljubljenja izgledale grimizno i blago natečeno. Rosalie je ušla noseći poslužavnik s doručkom, a za njomje došao i čitav niz lakaja s toplom

vodom. - Znam nešto što će vas jako iznenaditi! - ponovno je rekla. - Ispričat ćete mi nakon što se okupam - rekla je Kate umorno, sjedajući za toaletni stolić i uzevši

komad tosta. - Popijte ovo - Rosalie joj je pružila šalicu čaja. - Sinoć ste imali gadnih želučanih smetnji.

Osjećala sam se užasno što nisam mogla biti uz vas, ali je gospodin Berwick rekao da jednostavno ne može bez mene. Zaista sam dobra u aranžiranju cvijeća. A on je obećao da će vam poslati sluškinju. Je li vam bila od pomoći? - Apsolutno. Bila je... bila je savršena.

- Evo, od ovog ćete se osjećati bolje. Tek nakon što je izišla iz kade, posušila se, napudrala i odjenula, Rosalie ju je uzbuđeno upitala:

- Želite li sada znati o kakvom se iznenađenju radi? - Oprostite - rekla je Kate. - Naravno da želim.

~ 149 ~

- Vaša polusestra je tu! - rekla je ciknuvši. - Usna gospođice Victorije se oporavila, a stigla je

kasno sinoć, no naravno, bili ste bolesni i nismo vas htjeli uznemiravati. Želite li da joj pokucam na vrata? U susjednoj je sobi. Gospodin Berwick je preselio gospodina Fenwicka na gornji kat kako biste vas dvije mogle biti zajedno.

- Victoria je tu? - upitala je Kate sjedajući. - S mojom maćehom? Rosalie je odmahnula glavom. - Ne. Zar to nije krasno? Dovela ju je ledi Dimsdale, ali je odmah

otišla jer se priprema za njeno vjenčanje - pojurila je prema vratima. - Smjesta ću je pozvati. Znam da čezne da vas vidi.

Victoria je ušla u sobu prilično oprezno, kao da ni sama nije sigurna je li dobrodošla. Kate je ustala i krenula prema njoj da je pozdravi.

Nije se moglo reći da su odrasle zajedno; svega su nekoliko mjeseci, dok im otac nije umro, živjele na istome katu u kući Yarrow, nakon čega je Mariana brzo premjestila Kate iz dječje sobe u potkrovlje.

Sa šesnaest godina Kate bijaše prestara za dječju sobu, kako je rekla Mariana, i nije bilo razloga da siromašna rođakinja živi na glavnome katu.

No Victoriju je krasila prirođena dobrodušnost koja je nedostajala njenoj majci i nikada se ne bi pridružila Mariani u njenim podsmjehivanjima i ponižavanjima.

- Rosalie, hoćete li nam donijeti još čaja? - zapitala je Kate. Sluškinja je izjurila iz prostorije, a Kate je sjela do sestre, kraj kamina u kojem je gorjela vatra.

Prišao joj je Freddie i skočio u krilo. - Kako ti je usna? - Dobro - odgovorila je Victoria, opipavši je. - Nakon što su mi je zarezali, već je idućeg dana

izgledala mnogo bolje. - Meni izgleda savršeno - rekla je Kate. - Nije li ovaj dvorac neobičan? Tako je golem. Mislila sam da ću sinoć umrijeti od hladnoće, sve

dok mi Cezar nije skočio u krevet. - Cezar! - oglasila se Kate zaprepašteno. Ruka joj se zaustavila na Freddiejevoj glavi. - Nisam ni

opazila da nije u sobi. - Čula sam ga kako laje - objasnila je Victoria. - Nisam to mogla podnijeti pa sam se naposljetku

ušuljala ovamo i odnijela ga u svoju sobu. Učinilo mi se da je Freddie sasvim dobro pa sam njega ostavila na tvom krevetu.

Poigravala se s naborom na haljini, a obrazi su joj se zarumenili. Kate ju je pogledala i točno znala što to znači. - Sinoć nisam spavala u svom krevetu - rekla je uzdahnuvši.

- Nije na meni da sudim - rekla je Victoria. - Kako to da si došla? - upitala ju je Kate, osmijehom ublaživši pitanje. - Algie mi je stalno pisao - odgovorila je. Kad je Kate podigla obrvu, nastavila je: - Piše mi svaki

dan. Oboje si pišemo, svakoga dana otkako smo se upoznali u ožujku u Westminsterskoj opatiji. - Zaista? Victoria je kimnula glavom. - Ponekad stranice i stranice. Algie - rekla je ponosno - piše krasna

pisma. Kao što znaš, nisam imala guvernantu, pa ne pišem tako dobro... no... njemu to ne smeta. Kate zapravo nikada nije razmišljala koliko je Marianina sklonost otpuštanju kućne služinčadi

utjecala na Victorijino obrazovanje; njena sestra nije izgledala kao netko kome bi poduka osobito nedostajala. No obrazi su joj bili rumeni i još se uvijek igrala krajem svoje haljine.

- Žao mi je. Trebala sam se više potruditi da zadržim guvernantu - rekla je Kate. - Učinila si sve što si mogla. Majka je... no, takva je kakva je. Mislila sam - godinama sam to

mislila - kako je bilo lijepo od tebe što si štitila Cherryderryja i gospođu Swallow i većinu ljudi na farmama. Uza sve to, nisi mogla zadržati još i guvernantu.

- Mogla sam se više potruditi - ponovila je Kate. Jednostavno nikad baš nije mnogo razmišljala o Victoriji, omiljenoj, maženoj i paženoj kćeri. - I što ti je Algie rekao? - upitala je.

~ 150 ~

- Rekao je da trebam doći ovamo - odgovorila je Victoria, još uvijek gledajući u svoje krilo. -

Rekao je da si se... da si se zaljubila u princa i da to neće dobro završiti, te da trebam doći spasiti tebe - zadnje je riječi izgovorila prkosno, podigavši pogled. - Znam da si godinama spašavala sve te ljude na imanju i u kući i da, Algie se sa mnom slaže, takve osobe ponekad i same treba spašavati.

Kate je sjedila nekoliko sekundi, a onda prasnula u smijeh. Nije to bio surov smijeh, već ljekovit, ona vrsta smijeha koji dolazi nakon što su godine samoće prošle i kad otkrijete da imate obitelj.

To, doduše, nije bila normalna obitelj: Henry nije nimalo težila tome da bude uzor kreposti. Victoria je bila nezakonito dijete, iako dobra u duši, a Algie uistinu budalast. Ipak, bilo im je stalo do nje.

Victoria je živnula, vidjevši da se Kate smije. - Znači, ne ljutiš se? - upitala ju je s olakšanjem. - Bojala sam se da ćeš se naljutiti što sam došla, ali Algie...

Kate se nagnula i zagrlila sestru. - Mislim da je to vrlo ljubazno od tebe. Bit će mi drago da me spasiš. Premda ionako ne mislim još dugo ostati; je li to u redu?

- O da, jer moramo krenuti nakon plesa, još večeras - odgovorila je Victoria. - Moramo se vjenčati.

- Svakako. - Ako krenemo večeras u ponoć, mogli bismo do sedam ujutro biti u Algiejevoj župi. Hoćeš...

hoćeš li nam se pridružiti? - I voziti se cijelu noć? - uskliknula je Kate. - Pa, princ je rekao Algieju da mora doći na bal. No Algie je rekao svojoj majci, ledi Dimsdale,

da će se na vrijeme vratiti kući da se vjenča ujutro - Victoria ju je gledala s nadom u očima. -Moja je majka već u kući Dimsdaleovih.

Algie očito nije bio jedan od onih koji bi prekršili izravnu zapovijed. - Dakako da ću poći s vama. Je li ti rekao da imam kumu, ledi Wrothe?

- Da... i voli da je se zove Henry, zar ne? Odvest će te da živiš s njom? - Hoće - rekla je Kate, osmjehnuvši se. - Jer uvijek možeš doći živjeti s nama - rekla je Victoria revno. - Algiejeva će se majka preseliti u

kuću koju je dobila u nasljedstvo, a nas ćemo dvoje imati onu veliku kuću samo za sebe. Voljeli bismo da živiš s nama.

To je doista i mislila. - Tako mi je drago što sam otkrila da si mi sestra - rekla je Kate. Victoria je kimnula glavom. Oči su joj se zacaklile od suza. Kate joj je stisnula ruku. - Voljela bih da nam je otac bio veći gospodin - rekla je Victoria. - Voljela bih... voljela bih da se

Algie ne mora oženiti mnome pod lažnom izlikom - jedna joj je suza kanula niz obraz. - Ne ženi se s tobom zato - rekla je Kate. - Ženi se s tobom zato što te voli i zato što ti voliš njega.

I to je sve što itko o tome treba znati. Victoria je šmrcnula i, što je Kate malo iznenadilo, vidno se potrudila da prestane plakati. -

Uvijek sam vjerovala u svog oca, hoću reći, u pukovnika za kojeg sam mislila da mi je otac. Znaš, ona čak ima i njegov portret. Samo što nikada nije postojao.

- To je baš nezgodno - rekla je Kate, smatrajući da se prilično suzdržala u ocjeni. - Ja sam nezakonito dijete - ponovila je Victoria. - Ponekad se probudim usred noći i razmišljam o

tome. O toj riječi. Kako grozno zvuči, toliko slogova, a nijedan nije dobar. - Okolnosti tvog rođenja nisu tvoja krivnja. Victoria se ugrizla za usnicu. - Ali kad se moja majka udala za tvog oca, ti si izgubila nasljedstvo

i ona ga je dala meni... to nije pošteno! Stalno razmišljam o tome. Kao da sam kakav parazit. Izgledam kao dama, ali zapravo nisam više od izvanbračne kradljive flundre! - nakon što je to rekla, počela je istinski jecati.

- Flundre? - upitala je Kate, osjećajući se pomalo zbunjeno. -Što je to, pobogu, flundra?

~ 151 ~

- Nevaljala žena - zacvilila je Victoria. - Razvratnica. Ja... ja nosim dijete koje nije začeto u braku.

Ista sam kao i majka! - Ne, nisi - odlučno je rekla Kate, ispružila ruku da uzme rupčić s toaletnog stolića i pruži joj ga.

- Jedan stari i mudri čovjek baš m ije u ovom dvorcu rekao da je od svega najvažnija dobrota, i bio je u pravu. Ti si, Victoria, dobra, a tvoja majka, nažalost, nije. Ti nisi kradljivica. Tata je htio da dobiješ taj novac.

- Ne, ostavio ga je mojoj majci, a ona... ona... - Ostavio ga je Mariani dobro znajući da će ga ona dati tebi. Moja mi je majka ostavila miraz, to

znaš. - Zahvalna sam što se njome uopće oženio - rekla je Victoria, zajecavši. Kate se godinama pitala zašto joj se otac oženio Marianom. No sad, gledajući svoju lijepu,

luckastu i slatku sestru, znala je zašto. - Želim ti nešto pokazati - rekla joj je, skočivši i pojurivši do maloga pisaćeg stola. - Samo da prvo napišem poruku.

- Što? - upitala je Victoria, uzimajući novi rupčić iz svoje mrežaste torbice. - Znam da te smeta kad plačem, Kate. Oprosti. To ima neke veze s time što nosim dijete. Zbog toga sam gora no ikad.

- U redu je. Navikla sam već. - Algie kaže da sam kanta za zalijevanje i da će me staviti van u vrt - rekla je Victoria sjetno. Kate je Gabrielu pisala poruku.

Vaša Visosti,

smijem li svojoj sestri pokazati Merryn kip u vrtu kapelice? Vaš ujak misli da biste vi mogli imati ključ od kapele. Sigurna sam da bi nam Berwick mogao pomoći da pronađemo vrata.

Vaša,

gospođica Katherine Daltry

- Što ćeš odjenuti večeras? – upitala je Victoria, spremajući rupčić. - Nisam o tome razmišljala - odgovorila je Kate. - Rosalie mi je nešto izabrala. Da barem donese

još nešto za jesti. Baš sam ogladnjela. - Moraš o tome razmišljati - rekla je Victoria. - To je tvoje predstavljanje društvu, Kate! Ja sam

tu, pa ti možeš ići na bal kao ti osobno. Kate je zatreptala. - Nisam se toga ni sjetila. - Kupila sam čvrsti korzet - rekla je Victoria - tako da ću izgledati vitkije. A nosit ću i vlasulju i

sa sobom povesti pse. U tom je trenu ušla Rosalie s ručkom na poslužavniku, pa ju je Kate poslala da princu odnese

poruku. - Tako je čudno pomisliti da razmjenjuješ billets-doux s princem - rekla je Victoria, prinoseći

ustima vilicu s komadićem piletine. - Misliš zato što sam bila sluškinja u kući Yarrow? - Nikada nisi bila sluškinja! - odgovorila je Victoria. - Majka zna biti gruba, ali ne tako gruba.

Bila si... bila si... - Naziv nije bitan - prekinula ju je Kate. - I ja mislim da je čudno što pišem princu. Istini za volju,

nisam bila sigurna ni kako ga osloviti. Što da učinim večeras, Victoria? Ti znaš da ne znam plesati. Victoria je zinula. - Dakako da ne znaš plesati. Majka je samo meni našla učitelja plesa, i to kad

smo na početku sezone otišle u London. A sad nemamo vremena ni da te Algie nauči. - Algie? - Algie izvanredno pleše - ponosno je rekla Victoria. - I dobar je učitelj, tako ljubazan i strpljiv.

Naučio me bezbroj stvari.

~ 152 ~

- Vas dvoje ste... - rekla je Kate u trenutku kad su se otvorila vrata. - Princ vas obje čeka u kapelici - ciknula je Rosalie. - Želim ti nešto pokazati - rekla je Kate, ispruživši ruku prema Victoriji. - Nešto što će ti se

svidjeti. - Nikada nisam upoznala princa - Victoria nije prestajala mrmljati, slijedeći Kate dok su se

spuštale stubama. - Voljela bih da je Algie tu. Stvarno bih voljela da je Algie tu. Jednostavno bih voljela da je...

~ 153 ~

TRIDESET ŠEST

Gabriel je izgledao tako divno, dok ih je čekao kraj vrata kapele, da je Kate osjetila kako joj se malo zavrtjelo u glavi. No ako je postojalo nešto što Katherine Daltry ne bi nikada, baš nikada učinila, bilo je to izgubiti glavu zbog muškarca. Ili pasti u nesvijest. Ili se baciti na pogrebnu lomaču.

Stoga je visoko podigla glavu i uz naklon ga pozdravila, upoznala sa sestrom i općenito se ponašala kao da njih dvoje nisu ništa više od poznanika u prolazu.

A budući da se i on držao jednako, nije bilo razloga za bol koju je osjećala. Boljelo ju je poput strijele u boku, tmurno je pomislila dok je slijedila Gabrielove žustre korake kroz kapelu sve do stražnje prostorije, gdje su otkrivena crvena vrata iza tapiserije.

I Wick je bio tamo. Od dvojice braće, činilo se da on jedini ima dar govora. - Nismo imali pojma da su tu vrata - objašnjavao je Victoriji - sve dok ih Njegova Visost nije primijetila s vrtne strane.

- Našao sam ključ - Gabriel je progovorio prvi put otkako su se pozdravili. Izvukao je golemi hrđavi ključ i gurnuo ga u ključanicu. Ključ se okrenuo, ali vrata se nisu otvorila.

Navalio je na njih svom težinom i tako iznenađujuće divlje da je Victoria zacičala i poskočila unatrag. I dalje se nisu pomaknula. Potom mu se pridružio Wick i stao pokraj njega. Kad su obojica uprla ramenima, vrata su popustila i otvorila se uz strahovitu škripu.

- Hrđa ih je držala - rekao je Gabriel hladnim i dalekim glasom, kao da se obraća skupini seoskih pijanica.

Kate je bez rijeci prošla pokraj njega. Nakon vlažnoga jutra, sunce se na mahove probijalo kroz ovješene grane jedinog hrasta u vrtu.

- Kako je zapušteno - malodušno je rekla Victoria, oprezno prolazeći kroz vrata. - Jao, Vaša Visosti. Možda biste mogli poslati vrtlare da to srede.

- Svi su zauzeti popravljanjem krovova u selu - kazao je Gabriel. - Po ovom vremenu nije dobro ostaviti ljude bez krova nad glavom.

- Dođi - rekla je Kate, uhvativši Victoriju za ruku. - Pokazat ću ti kip. - Kakav kip? - pitala je Victoria, zaostajući za njom. - Kvragu, suknja mi se uhvatila za ružin

grm. Čekaj me, Kate! No Kate je hodala ispred nje, očajnički pokušavajući stvoriti razmak između sebe i Gabriela.

Zaustavila se ispred Merry i sagnula se da je pozdravi, brišući joj kapljicu kiše s mramorna obraza. - Kakvo slatko djetešce - rekla je Victoria pijevnim glasom. -Joj, vidi samo te neodoljive

debeljuškaste prstiće i jamice na obrazima. - Zvala se Merry - rekla je Kate. - Bila je nezakonito dijete, Victoria. Majka joj se zvala Eglantine. - Oh. - Nema podataka o njenu ocu... ali jedno je zabilježeno. - Što? - Victoria je pružila ruku i skinula list s Merryna ramena. - Bila je voljena, vidiš? Ima vlastiti vrt, vlastiti spomenik. Victorijine se velike plave oči ispuniše

suzama. - Merry je umrla? - Merry je živjela u 16. stoljeću - rekla je Kate, trudeći se zvučati strpljivo. - Naravno da je umrla. - Ali... - Ono što želim reći jest daju je majka voljela jednako kao što bi voljela svako dijete. I moj te je

otac jednako volio. Stoga je ružnoća riječi nezakonita nebitna. Jer te moj otac, Victoria, dovoljno volio da se oženi Marianom. Bio je sin grofa, a oženio se svojom ljubavnicom, ženom koja nije bila dama. Zbog tebe.

- Ah - nježno je izustila Victoria. - Nije mi to palo na... jesi li sigurna, Kate?

~ 154 ~

- Sasvim sam sigurna. Znao je da sam zbrinuta i da mi je majka ostavila miraz. A oženivši tvoju

majku i ostavivši tvoj miraz u njenim rukama, pobrinuo se da i ti budeš zbrinuta. Victorijine su se oči ispunile suzama, a i nebo je počelo plakati. Stoga je Kate zagrlila sestru oko

ramena i odvela je natrag u kapelu, pokraj muškaraca koji su u tišini stajali uz velika crvena vrata. Nasmiješila se Wicku, a Gabrielu kimnula, jer se nitko nije smiješio prinčevima kao da su obični

ljudi. A naročito ne ako ga je taj netko žarko želio ljubiti sve dok mu uznemiren pogled ne nestane s

lica. - Tako je naočit - šapnula je Victoria penjući se stubama na povratku. - Tko, princ? - upitala je Kate. - Da, ako voliš mračne i mrzovoljne muškarce. - Pa, on nije Algie - rekla je Victoria savršeno točno. - Ali Kate, jesi li vidjela kako te gledao? U

očima mu se rasplamsala vatra! - Večeras otvara bal sa svojom zaručnicom, princezom Tatjanom - glatko je rekla Kate. -

Pretpostavljam da će se proslava vjenčanja održati u roku od dva tjedna. - To je tako okrutno - dodala je njena sestra. - Ne sviđa mi se to. Želiš li da sada odemo, Kate?

Moja sluškinja već sprema stvari. Mogle bismo otići za sat - dva. - Neću pobjeći i sakriti se. Prisustvovat ćemo balu, a ja namjeravam plesati sa svakim

muškarcem kojeg služe noge, premda ne znam plesati. A potom ćemo otići na tvoje vjenčanje, a nakon toga slijedi London. Princ ne mari za velike gradove. Zaboravit ću ga.

- Ja nikada ne bih mogla zaboraviti Algieja - sumnjičavo je rekla Victoria. - Ali vas dvoje ste zaručeni. To su drukčije okolnosti. Zajedno ćete postati roditelji. Ja princa

jedva poznajem - objasnila je Kate, silno se trudeći zvučati nehajno. Victoria nije ništa rekla, samo je primila Kate za ruku i stisnula je.

~ 155 ~

TRIDESET SEDAM

Henry je čekala u Kateinoj odaji kad se Kate pojavila na vratima, nakon što je ostavila Victoriju u njenoj sobi kako bi započela dugačak proces odijevanja za bal. Kate je samo pogledala svoju kumu i usna joj je zadrhtala. Henry je krenula prema njoj raširenih ruku.

Rasplakala se prije no što joj je Henry uopće prišla. Kuma ju je odvela do sofe, posjela je, a zatim i sama sjela, te joj je njihala glavu na ramenu govoreći joj nešto što Kate nije čula. Plakala je dok joj pluća nisu izgorjela, a želudac se izokrenuo.

Naposljetku je Kate podigla glavu. - Samo mi nemojte reći da ga prestanem voljeti - jedva je izgovorila. - Ne bih mogla prestati disati, ne bih mogla prestati voljeti... - glas joj se izgubio u jecanju.

- Neću - rekla je Henry. Nježno je gurnula Kate prema naslonu, tako da je legla. - Ali reći ću ti da prestaneš plakati. Razboljet ćeš se - ustala je i otišla do umivaonika, vrativši se s hladnom, vlažnom krpom. - Stavi si ovo preko očiju.

I tako je Kate ležala tamo pod vlažnom krpom, osjećajući peckanje natečenih očiju, još uvijek prisutnu bol u grudima od žestine jecanja, i utjehu koju su joj pružali Henryni prsti isprepleteni s njenima.

- Neću ti reći da ga prestaneš voljeti - konačno je rekla Henry - jer znam da to nije moguće. - Moj otac... - Tjedan dana sam plakala kad sam čula da je umro. Plakala sam tu večer kad se oženio; plakala

sam kad ti je majka umrla jer sam znala da će patiti - na trenutak je nastupila tišina. - A ja nikada ne plačem - dodala je Henry.

Kate se kroz suze zasmijuljila. - Ni ja. Nikada. Henry joj je stisnula prste. - Tako mi je žao, Kate. Baš mi je žao. Sve što ti mogu reći jest da život

može biti radostan, čak i ako osoba koju voliš nije pokraj tebe. Jer bit će drugih. Znam da ti se tako sada ne čini, ali istina je. Udat ćeš se...

- To je najgore od svega - ispalila je Kate. - Kako ću se sada za ikoga udati? Sada kada znam... znam... - zašutjela je, ne mogavši pretočiti u riječi kako je to bilo sklupčati se u Gabrielovu zagrljaju, smijati se s njim, opuštati se pokraj njega, voditi s njim ljubav. - Ne bih mogla - rekla je glatko. Njegov joj se miris utisnuo u kožu, kao i način na koji je drhtao kada bi ga dotakla, način na koji mu se na licu ocrtavala divlja požuda.

- Znam - rekla je Henry. - Znam - ustala je. - Promijenit ću ti krpu. Oči ti izgledaju poput grožđica natopljenih u brendiju.

- Dražesno - odvratila je Kate kroz isprekidani smijeh. - Ljubav je zbrkana - rekla je Henry, mičući krpu i zamijenivši je novom i hladnom. Bila je malo

previše mokra i kap hladne vode skotrljala se Kate niz obraz. No kad je Kate posegnula da je obriše, Henry ju je tapkajući već obrisala. - Zbrkana, zbrkana, zbrkana.

- Mrzim je - uvjerljivo je rekla Kate. - E pa, ja ne. Zato što je bolje živjeti poput plamena, Kate, poznavati muškarca i voljeti ga, čak i

ako ne može biti tvoj, nego nikada ne voljeti. - Za mene neće biti nikoga drugog - tiho je izustila uvjerena da je to istina. - Misliš li da sam vjerovala kako je tvoj otac savršen? Kate se napola prigušeno zahihotala. -

Sumnjam. - Nije bio - izjavila je Henry. Kate je zamalo skinula krpu kako bi vidjela Henryno lice, no u tom je trenu čula kako joj je

kuma ustala i ushodala se prostorijom.

~ 156 ~

- Nije bio savršen - ponovila je Henry. - Bio je budala koja je vjerovala da je novac važniji od

ljubavi, da nas dvoje nikada ne bismo bili sretni zajedno jer se nije mogao skrbiti o meni kako je smatrao da bi trebao.

- Glupan - promrmljala je Kate. - Možda - rekla je Henry. - Činjenica je da ja volim da me se dobro hrani - rekla je to sa

smijehom u glasu. Krpa je nestala s Kateinih očiju i Henry ju je pogledala. - Mnogo bolje - zadovoljno je rekla. - Donijet ću još jednu.

Kate ju je čula kako ponovno odlazi. I tada, dok je voda prskala, upitala je: - Henry, kako izgleda? - Mala Ruskinja, misliš?

- Gabrielova mladenka - odvratila je Kate. - Kakva je? Henry je podigla krpu i na njeno mjesto stavila novu. – Ona nije ti. Nikada neće biti ti. - Da, ali...

- Nije važno - rekla je Henry. - Tvoja je majka bila tvoja majka. Voljela je tvoga oca i bilo mi je drago zbog toga. No nisam razmišljala o njima kao paru jer to ne bi bilo ni od kakve koristi.

- Pretpostavljam da ne bi - složila se Kate. - Možeš se natjerati da prestaneš razmišljati o njemu - zapovjednim joj je glasom rekla Henry. Kate je pokušala zamisliti svijet bez Gabriela. - Počevši od večeras - Henry je ponovno skinula krpu, a Kate otvorila oči. - Vrlo dobro - rekla je

Henry, kao da provjerava kako napreduje pečenje kruha. - Za sat-dva bit ćeš sasvim dobro. - Nisam sigurna da večeras želim ići na bal - prošaptala je Kate. - Naprosto nisam dovoljno

snažna. Odveo nas je... Victoriju i mene... odveo nas je u vrt iza kapele, a glas mu je bio... kao da me jedva poznaje.

- Da se nisi usudila opet plakati - prekinula ju je Henry. Kate je progutala pljuvačku. - Večeras ideš na bal. Izgledat ćeš ljepše no što si ikad u životu izgledala... jer ću te ja odjenuti.

Tom ćeš princu pružiti posljednju priliku da bude muškarac. - Da bude muškarac - ponovila je Kate. - On je muškarac - kroz glavu joj je proletjela slika

Gabriela kako pred njom stoji nag, s prsima koja mu se nadimaju i gladi u očima. - Tvoj otac nije mogao zamisliti život drukčijim od onakvoga na koji je naučen. Od rođenja su

mu govorili da se, zato što je mlađi sin, mora oženiti bogatom ženom. Tvom su princu govorili da se mora oženiti ženom koju mu njegov brat odabere.

Mora se brinuti za dvorac - usprotivila se Kate. - To mu priznajem - rekla je Henry. - Ima znatno više odgovornosti nego što ih je imao tvoj otac,

i to ozbiljnih. Ujak mu je protuha, a nije da bi one postarije princeze mogle početi izrađivati čipku da namaknu novac.

- On nema izbora – uzdahnula je Kate. - Uvijek ima izbora. A večeras ćemo mu taj izbor učiniti savršeno, apsolutno jasnim. Kate je sjela. Osjećala se pročišćenom, kao da su sve one suze isprale dio tuge. - On neće

prekršiti svoje obećanje da će se oženiti Tatjanom. - Tada ćeš sa sigurnošću znati da je budala - dodala je Henry. - Moram priznati da mi je

razumijevanje karaktera tvog oca bilo od velike pomoći u trenucima kad mi je nedostajao. Ako Gabriel nema dovoljno snažan karakter da se tobom oženi, Kate, onda te ni ne zaslužuje.

- Kad biste mu barem to mogli reći - rekla je Kate ustajući. -Sve bi bilo tako jednostavno. Henry se zajedljivo nasmiješila. - I jest jednostavno. Ti ćeš biti na balu, a bit će i Tatjana. I eto ga:

njegov život pred njim. Može odabrati. - Jeste li vi imali noć poput ove? - upitala je Kate, odlazeći polako do toaletnog stolića. Oči joj

nisu užasno izgledale, kad se sve uzme u obzir, ali je bila strašno blijeda. - Zaručnički bal tvog oca. Kate se okrenula. - Identična prigoda?

~ 157 ~

- Identična. Nosila sam žutu rebrastu svilu, ukrašenu volanima i svilenim resama. Skuti su mi

bili tako veliki da sam jedva mogla proći kroz vrata. Tu sam večer nosila vlasulju i tri umjetna madeža. Obojila sam usne, što je tada bilo daleko skandaloznije nego što je danas.

- Zacijelo ste bili prelijepi - rekla je Kate. Čak i sad, Henry je bila iznimno zamamna. - Jesam - izjavila je Henry. - Ovo ti se možda neće svidjeti, dušo, ali ipak ću to reći. Tvoja je

majka bila vrlo slaba, poput tulipana izvan vode. Većinu je večeri provela ležeći po strani u plesnoj dvorani.

- Molim vas, nemojte je mrziti - započela je Kate. - Ma nisam - rekla je Henry. - Svatko je mogao vidjeti da je ona ljupka osoba, ali i vrlo nesretna

kad je zdravlje u pitanju. Žudjela je da bude na nogama i da pleše. Kateina su usta zadrhtala. - Sirota mama - izustila je. - Uvijek je željela imati snage da ustane...

no ako bi pokušala, na kraju bi završila danima ležeći u krevetu. - Mogu zamisliti - rekla je Henry, kimajući glavom. - Je li moj otac plesao s vama? - Ne. - A ipak ste bili tamo. - Bila sam najljepša žena u Londonu te večeri - glatko je rekla Henry. - Tjedan dana poslije

dobila sam četiri bračne ponude i svog sam prvog supruga odabrala iz te skupine. I nisam se osvrtala.

- Ja... - Ti ćeš učiniti isto kao i ja, ako do toga dođe - dodala je Henry, ne skidajući pogled s Kate. -

Iskreno se nadam da princ ima više karaktera od tvog oca, no ako nema, napustit ćeš ovaj dvorac visoko uzdignute glave.

Kate je kimnula. - A sada - rekla je Henry - moramo započeti s odijevanjem. Gdje je ta tvoja sluškinja? - povukla

je uže. Nakon nekoliko minuta Rosalie je dojurila u sobu. -Joj, gospođice, tako kasnimo! - primijetila je

da je tu Henry i naklonila joj se. - Ispričavam se, miledi. - Zaista kasnimo i ja sam za to kriva - rekla je Henry smiješeći se. - Sigurna sam da se moja

sluškinja Parsons trese od bijesa. Mogu li vidjeti kakvu ste odjeću planirali za moje kumče večeras? Rosalie je poslušno otišla do ormara i potom se vratila s blijedožutom plesnom haljinom,

pažljivo raširenom preko ispruženih ruku. - Porubljena je pozlaćenim nitima - rekla je - a tu je i plava vlasulja koja se savršeno uklapa. Tu su i dijamanti...

- Ne - odvratila je Henry. - To nije dobro. Izgledat će kao da ima žuticu. Jeste li ponijeli još kakvih plesnih haljina?

- Da - uznemireno je odgovorila Rosalie. - Ali nisam... - Dajte da ih vidimo. - Imam još dvije - rekla je sluškinja, pojurivši natrag do ormara. - Mogla sam odabrati samo tri

iz garderobe gospođice Victorije. Svaka ima svoj veliki kovčeg, naravno. - Razumijemo - kazala je Henry. - Evo ove od svilena damasta - rekla je Rosalie okrenuvši se. -I vlasulja - kimnula je prema

vlasulji izrazite boje žuči. Ali Henry je već odmahivala glavom. - Zelena nikako ne pristaje tvojoj kosi - obratila se Kate. -

Vaša gospodarica večeras neće nositi vlasulju - objasnila je sluškinji. - Bit ću bez vlasulje? Naravno da ne moram nositi vlasulju - s olakšanjem je rekla Kate. -

Victoria je ovdje, tako da ja mogu biti ono što jesam. - Ona mora nositi vlasulju - zadovoljno je rekla Henry. - Slobodno možeš poslati tu zelenu

vlasulju natrag u Victorijinu sobu, jer je ne želim vidjeti na tvojoj glavi dokle god sam živa. - Posljednja haljina - rekla je Rosalie s nadom. Na rukama joj je bio veliki komad predivnoga

žućkastobijelog tafta s uzorcima nježne blijedoplave boje.

~ 158 ~

- Savršeno - odvratila je Henry, istodobno kad je i Kate uzviknula: - Predivna je! - Ako se ne vratim u svoju odaju, Parsons će udariti kap - rekla je Henry. - Dakle, Kate: zaboravi

vlasulju, samo jednostavno digni kosu, može? Poslat ću Parsons da te našminka. - Da me našminka? - ponovila je Kate pomalo malodušno. - Nisam sigurna... - Parsons je prava umjetnica - rekla je Henry ne obazirući se na nju. - Nećeš se prepoznati. Sada

se samo požuri, draga moja. Želimo ostaviti dojam pri ulasku, a ne da uđemo nakon što su svi otišli u krevet.

Kate je kimnula glavom i potom jurnula preko sobe da na brzinu zagrli Henry. - Hvala vam - prošaptala je.

Henry se čudno napola nasmiješila. - Gledam te i u srcu znam da tvoj otac ipak nije bio takva budala.

Kad je Kate popila okrepljujuću šalicu čaja i izišla iz kupke, osjećala se prilično smireno i gotovo sretno. Ova će noć odlučiti o ostatku njena života. Bila je to čudna i zanimljiva pomisao.

Prstima je prošla kroz kosu. Bila je raskuštrana i prošarana zlatnim pramenovima od jahanja na suncu. - Što onda možemo napraviti s ovim, Rosalie?

- Mogu vam napraviti kovrče na vrhu glave - predložila je Rosalie. - Ili možemo načiniti spirale, za klasičan izgled, ali to bi bilo teže jer vam je kosa jako gusta. Morala bih upotrijebiti uvijač za kosu da je izravnam.

Kate je zadrhtala. - Podignimo je, a nekoliko kovrča neka pada niz leđa. Preteška je kad se sve podigne navrh glave.

- Što biste željeli nositi kao ukras? - Rosalie je prebirala po kutiji na toaletnom stoliću. - Imamo srebrnu mrežicu, ali od nje će vam kosa izgledati mjedeno. Tu je i češljić s draguljima, ali je tamnozelene boje i neće vam pristajati uz plesnu haljinu.

- Bit ću bez ičega u kosi - rekla je Kate slegnuvši ramenima. - Joj, gospođice - zastenjala je Rosalie. - Preklinjem vas... - prekapala je po kutiji. - Tu je srebrni češljić sa smaragdima - rekla je s olakšanjem. - Znala sam da mora biti tu negdje.

- Bit ću samo do ponoći - naglasila je Kate. - Jedva da ću stupiti u plesnu dvoranu, a već će biti vrijeme da pohitam do Algijeve kočije.

- Skoro sve sam spakirala - rekla je Rosalie pogledavajući po sobi. Otvoreni kovčezi bili su poredani duž zida.

Začulo se žustro kucanje na vratima i u sobu je ušla tako elegantna sluškinja da ju je Kate lako mogla zamijeniti s gošćom u dvorcu. - Ja sam Parsons, gospođice - rekla je, naklonivši se. -Ledi Wrothe me zamolila da vam pomognem.

- Hvala vam, Parsons - kazala je Kate sjedajući ispred toaletnog stolića. Parsons je otvorila kutiju i započela prekapati po različitim pomagalima za uljepšavanje. Prvo je

utapkala kremu na cijelo Kateino lice. Otvorila je staklenku s ružem i potom odmahnula glavom. - Previše ružičasto - odvratila je. - Treba mi grimizna.

Isprobala je grimiznu boju i obrisala je. Za nekoliko je minuta na toaletnom stoliću bilo čitavo čudo staklenki.

- Nisam imala pojma da je to tako složen proces - malodušno je rekla Kate. Oči su joj bile zatvorene jer je Parsons nešto radila na njima.

- Završila sam s ledi Wrothe prije no što sam došla k vama - rekla je Parsons. - Ona ima divnu kožu, no unatoč tomu, u njenim godinama to duže traje. Samo vam malo pomažem, gospođice. Moram pronaći odgovarajuću boju za usne - ponovno je okretala različite staklenke.

Rosalie, koja je promatrala dok je pričvršćivala Kateinu kosu, nagnula se prema naprijed i pokazala prema maloj svilenoj kutiji: - A što je ovo?

- Crvena poput božura - rekla je Parsons i dalje tražeći. Umočila je prst i obojila Kateine usne tamnocrveno.

~ 159 ~

- Savršeno je - očarano je primijetila Kate. I bilo je. Boja je njenu medenu kožu od grozote

pretvorila u divotu. Obrazi su joj bili boje blijede breskve, a oči su se doimale dublje i tajanstvenije. -Bože mili, Parsons - rekla je. - Vi ste poput mađioničara, zar ne?

Parsons se nasmijala. - Vi ste prelijepi, gospođice. I nije bio neki izazov - užurbano je izišla iz prostorije.

- Kosa vam je skoro gotova - rekla je Rosalie, umetnuvši češljić urešen smaragdima. Svjetlucao je među Kateinim uvojcima. - Zaista izgledate predivno.

- Ne i mlado - zadovoljno je dodala Kate, navlačeći rukavice dobrano iznad laktova. - Nije istina. Doista ne biste smjeli govoriti o sebi kao da ste usidjelica. Ali izgledate... pa...

vatreno. - Mislim da je došao red za malo nakita - rekla je Kate. - Još imamo onu Victorijinu kutiju, zar

ne? Rosalie je izvukla kratku bisernu ogrlicu s divnim smaragdom sprijeda te je pričvrstila Kate oko

vrata. - A sada... staklene cipelice - rekla je tonom obožavanja, zbog čega je Kate podigla obrve. - Ledi Dagobert je za njih rekla da su strahovito bacanje novca. Rosalie je nježno otvarala

drvenu kutiju i odmatala cipele obavijene svilom. - Nije li tako sa svime što se isplati imati? - Zapravo nije - odvratila je Kate, misleći na tortice od limuna i Freddiejevu ljubav, pa čak i na

prinčev poljubac. Mala joj je sluškinja kleknula kraj nogu. - Polagano sada obujte ovo, gospođice Katherine. S

razlogom je zovu staklenom cipelom. Nije od stakla, ali bi ipak mogla puknuti. Navukla je divnu cipelu s petom na Kateino stopalo. Imala je sjaj ulaštenog stakla, a s tanke su

pete svjetlucali dragulji. - Gotovo je prozirna - primijetila je Kate prilično očarana, premda joj to nije bilo nalik. - Od čega je, pobogu, načinjena ako ne od stakla?

- Od svojevrsnoga krutog tafta - rekla je Rosalie slegnuvši ramenima. - Taft djeluje blistavo, pomalo poput stakla. Cipele su zapravo dobre samo za jednu noć jer nakon nošenja više nikada ne izgledaju svježe i novo.

Kate je na trenutak stala ispred zrcala, proučavajući se. S određenim je zadovoljstvom shvatila da nitko neće pomisliti da je ona Victoria, bez vlasulje i pudera, kakva je bila posljednjih nekoliko dana. Tamni su joj se kolobari ispod očiju povukli, a od ruža su joj usne izgledale napućeno i nedvojbeno senzualno.

Prvi je put na svome licu vidjela ljepotu koju je naslijedila od oca, ljepotu koja je proslavila Victoriju. Nije izgledala bujno i mekano, kao Victoria... već je izgledala... gotovo je pomislila da izgleda... bolje. Ljepše od svoje sestre.

Ako je Gabriel ugleda ovakvu i ipak se odluči oženiti Tatjanom, tada je dala sve od sebe. - Rosalie - rekla je okrenuvši se prema sluškinji - ova je haljina odličan izbor. Hvala vam. - To je zato što vam se lijepo oblikuje ispod grudi – rekla je Rosalie, prišavši da joj da svoje

stručno mišljenje. - I to kako tkanina ovdje stoji vodoravno i onda nema ničega osim malo tanke svile preko vaših grudi... A vaše noge, gospođice! Djeluju tako duge. Sve će dame uzdisati od zavisti.

Kate se nacerila samoj sebi. Koliko je znala, nitko još nikada nije uzdisao od zavisti zbog njena izgleda.

- A druga je stvar da je na vama malo kraća - nastavila je Rosalie - zbog čega vam se vide gležanj i cipela. Neke dame namjerno skraćuju svoje haljine, samo zbog toga. One s dobrim gležnjevima, naravno.

Čulo se kucanje na vratima i pojavila se Victoria, s Algiejem iza leđa. Nosila je slavnu vlasulju boje trešnje, u kontrastu s privlačnom bijelom haljinom s porubom u istoj boji.

- Lord i ledi Wrothe nas čekaju u galeriji - izvijestila je Victoria. I tada je, ugledavši Kateinu opravu kad se Rosalie pomaknula u stranu, zastala i sklopila ruke. - O! Izgledaš... izgledaš... Algie, pogledaj Kate, pogledaj samo Kate!

~ 160 ~

Kate je prišla, naveliko uživajući u navali samopouzdanja koje joj je dolazilo od osjećaja da je

lijepa. Algiejeva je reakcija bila podjednako zadovoljavajuća kao i Victorijina. Zinuo je, premda ne

previše zbog nevjerojatno visokog ovratnika. - Izgledate kao netko... izgledate kao... izgledate kao Francuskinja!

To je očigledno bila njegova najveća pohvala. - Oboje izgledate prekrasno - rekla je Kate. - Ne mogu disati - povjerila se Victoria. - Ali, srećom, ova je plesna haljina staromodnog oblika i

od nabora mi se figura ne vidi sasvim jasno. - Izgledaš zamamno - rekla je Kate. - Hoćemo li poći? Henry i Leo čekali su ih na samom kraju galerije s portretima. Henry je bila veličanstveno

odjevena u svilu boje šljive s nizom ušivenih sitnih bisera. - Dakle - rekla je kad su Victoria i Kate stigle do kraja galerije. - Moram priznati da mi je drago što se vas dvije niste pojavile na tržištu kad sam bila u godinama za udaju!

Vi biste nam ukrali gospodu i ostavili nas slomljenih srca - rekla je Kate polako, poljubivši je. - Hvala vam još jednom - šapnula je.

- Na čemu? - upitala je Henry. - Na tome što idete sa mnom na bal. - Ne trebamo ti mi - narugala se Henry. - Princ će se srušiti u ekstazi očaja kad te ugleda. Samo

želim biti sigurna da neću propustiti predstavu. Volim dobru komediju. Wick je raskolačio oči kad su prišle plesnoj dvorani. Duboko se naklonio... i namignuo. Potom je

kimnuo svojim lakajima te je svaki, glatkom i usklađenom kretnjom, otvorio jednu stranu velikih vrata.

Wick ih je vodio do vrha kratkog niza stuba koje su se spuštale do plesne dvorane, te najavio zvonkim glasom: - Lord i ledi Wrothe. Gospođica Victoria Daltry i gospođica Katherine Daltry. Lord Dimsdale.

U plesnoj su dvorani bile dvije, možda tri stotine ljudi. Na svijećnjacima se oslikavalo bljeskanje dijamanata i rubina, sjaj svile koja se prelijevala u duginim bojama.

Kate je prišla vrhu stuba i zastala, taman toliko dugo da se uvjeri kako je svi gledaju. Potom se polako, vrlo polako počela spuštati stubama u dvoranu. Naravno, podigla je skute i izložila pogledu staklene cipelice... i svoje gležnjeve.

Kad je stigla do zadnje stube, čula je komešanje glasova, prodorno ponavljanje svog imena. Ali više od glasova, vidjela je kako se glave muškaraca okreću u njenu smjeru.

U čudu je shvatila da je bilo pomalo kao da je netko kantu zobi bacio na pašnjak pun pastuha. Svi su se okrenuli, gotovo kao jedan, i krenuli prema poslastici.

Najbližeg je muškarca pozdravila smiješkom. I nije pogledala desno niti lijevo kako bi vidjela gleda li je možda princ.

Užitak joj je bio tim veći kad se sjetila godina promatranja Victorije kako odlazi na lokalna okupljanja, potom u London na svoje prvo društveno predstavljanje... dok je ona uvijek ostajala kod kuće, uvijek odjevena u običan batist i kruti pamuk, s istrošenim rukavicama i otrcanih čizama...

Kate je obuzela posebna vrsta veselja. Prvi joj je gospodin pristupio, gotovo se spotaknuvši preko svojih plesnih cipela u svojoj

gorljivosti. Kako nije bilo domaćina da ga predstavi, sam je to učinio. - Drago mi vas je upoznati, lorde Bantamu - rekla je ljupko. Nosio je dva prsluka, jedan od oslikana baršuna preko drugog od satena boje plavog neba, a naklonio se kićeno, pri čemu su mu kopče na cipelama zasvjetlucale poput dijamanata.

Koji su, shvatila je malo poslije, doista bili pravi. Nakon lorda Bantama prišao je gospodin Egan, potom Toloose, lord Ogilby, grof od Ormskirka, lord Hathaway i gospodin Napkin. Henry joj je

~ 161 ~

prišla prirodno kao da joj je mama, lepezom lupkajući muškarce po ruci, govoreći Ogilbyju da nikako ne može zamoliti njeno kumče za valcer.

Bio je to opojan, divan osjećaj, stajati među tom gospodom, sa smaragdima koji su svjetlucali jarko poput kopči lorda Bantama.

No njih nisu privlačili njeni smaragdi. I ona je to znala. Privlačio ih je tajanstveni smiješak u njenim očima, njene usne boje božura, senzualnost njenih kretnji.

Spazila je Effie i predstavila joj se kao Victorijina sestra Kate. - Kate? - izustila je Effie, a potom se vragolasto osmjehnula i naklonila. - Zaista mi je

zadovoljstvo upoznati vas! Ja naprosto obožavam Victoriju - rekla je i ostala pokraj nje tako da su se obje smijale i očijukale sa svim muškarcima u isto vrijeme.

- Užasna sam plesačica - Kate je rekla grofu od Ormskirka, za kojega je Henry odlučila da će joj biti prvi plesni partner.

Zanimljivo je da je Effie ponudila ruku lordu Hathawayu radije nego mladim mladićima koji su se nadmetali za njenu pozornost.

Nagnuo se prema naprijed kao hipnotiziran i izustio: - Želite li prosjediti ovaj ples, gospođice Daltry?

Ormskirk je imao jaku bradu i bistre plave oči. Izgledao je poput čovjeka kojemu je ugodnije na konju negoli u radnoj sobi. On nikada ne bi čitao časopis o jonskim starinama, što god one bile. Čak i nakon dva pročitana članka, još uvijek nije bila sasvim sigurna.

Bio je čovjek od djela, ne od riječi. Udijelila mu je smiješak i za to bila nagrađena još jednim rukoljubom. - Radije bih plesala - rekla mu je nježno. - Ali vi se, milorde, morate sažaliti nada mnom i govoriti mi što da točno radim. Naprosto to ne mogu zapamtiti.

- Ni ja - povjerio se Ormskirk. - Uvijek se ispostavi da idem u pogrešnom smjeru. Ali ovo je poloneza i dovoljno je jednostavna. Trik je u tome da samo polako šećete uokolo dok svi ne stanu. Prilično dosadno, zapravo.

Imao je pravo; bilo je dovoljno jednostavno. Kate je oči prikovala za njega da ne bi slučajno zalutale i ugledale Gabriela.

Čak je i sama pomisao na to u njoj izazvala osjećaj tjeskobe, no smiješak joj je ostao nepokolebljiv.

Grof je na njenu pozornost reagirao poput cvijeta na suncu. Na kraju poloneze s očitom ju je nevoljkošću predao lordu Bantamu. No nanovo se pojavio nedugo poslije, kad se spremala plesati s Tolooseom, te gospodina povukao za rukav.

Kate je podigla obrvu kad se Toloose ispričao i otišao. - Zaboga, gospodine, podsjećate me na dvorskog mađioničara - rekla je. - Kako ste samo uspjeli

zaplašiti sirotoga gospodina Toloosea? Baš sam se veselila da ću se izbliza moći diviti njegovu kaputu.

- Toloose izgleda kao paun, ali zapravo je dobar momak - izjavio je Ormskirk. - Htio sam ponovno plesati s vama pa sam dogovorio savršen ples.

Nasmiješila mu se, opazivši kako mu se pogled zadržava na njenim usnama i grudima. - Valcer - pobjedonosno je rekao Ormskirk. Kate je znala odgovor na to. - Zaboga, maćeha mi nikada nije dopuštala da naučim plesati

valcer! A mislim i da mi je kuma izričito navela da ga ne plešem. - Imamo sreće što vam maćeha nije tu - rekao je Ormskirk. Žar u njegovim očima donekle se

iskupljivao za njegovo visoko čelo. Siroti je grof upadljivo ćelavio, premda je to činio na otmjen način. Svakako nije bila njegova krivnja što mu se čelo tako sjajilo na svjetlu svih tih svijeća.

Kate se namrštila, pokušavajući se prisjetiti što joj je Gabriel večer prije bio rekao o valceru. Da je razuzdan, to je znala. - Možda... Oh! Evo mi kume - rekla je pomalo s olakšanjem. - Henry, draga!

- Ah, Ormskirk - kazala je Henry. - I mislila sam da ćeš se vratiti.

~ 162 ~

- Valcer je sljedeći - rekao joj je sa svojevrsnom znatiželjnom napetošću. - Pitao sam gospođicu

Daltry mogu li je otpratiti do podija. - Hm - izustila je Henry, odmjeravajući ga. - Pa... - kimnula je i činilo se da je donijela odluku. -

Nemam ništa protiv sve dok se ne zabijete u mene i Lea. Obožavam valcer, no neki parovi se ponašaju kao konji preplašeni nakon ugriza muhe.

Ormskirk se na to nasmijao. - Mislim da se mogu držati unutar granica - rekao je veselo te se okrenuo prema Kate, ispruživši ruku. - Gospođice Daltry?

Iz nekog je razloga osjetila čudnu nevoljkost pri pomisli da ponovno pleše s njim... ali to je bilo smiješno. Radilo se samo o gužvi, i o načinu na koji je Henryn parfem ispunio zrak oko nje, i o vrućini svijeća.

- Na plesnom će podiju biti znatno manja gužva nego ovdje -Henry je rekla Leu - jer će većina debitantica ostati sjediti po strani, osim ako ih taj smiješni princ ne zamoli za ples. Pretpostavljam da će se sve poredati kako bi ga bolje mogle čeznutljivo gledati.

Kate se uspravila. Nije imala namjeru stajati sa strane dok Gabriel kruži podijem sa svojom zaručnicom. Nasmiješila se Ormskirku, zbog čega se jamačno još više zarumenio u obrazima. -Dokle god me možete voditi, milorde. Jer moram vas upozoriti da sam strahovito neiskusna u ovom plesu.

Ispružio je ruku, smirena pogleda u plavim očima, te primio njenu. - Gospođice Daltry - rekao je - bila bi mi čast i povlastica voditi vas kroz vaš prvi valcer.

~ 163 ~

TRIDESET OSAM

Gabriel je nosio kaput od gusto izvezene svile, koji mu je bio skrojen za predstavljanje na austrijskome dvoru. Znao je što treba učiniti - a to će i učiniti. Kao muškarac. Ne, kao princ.

Izbacio je nogu ispred Tatjane i otmjeno pruživši ruku duboko se naklonio, kao što su ga bila naučila gospoda koja su cijeli život provela na francuskome dvoru. Princeza je bila lijepo odjevena. Nosila je čednu bijelu plesnu haljinu. No bila je urešena pravom briselskom čipkom, a rukavi joj bijahu prošiveni labuđim paperjem.

Oduševljenje joj je iskrilo iz svakog osmijeha, iz svakog pogleda koji bi mu iskosa udijelila, iz svakog blistavog pogleda koji bi uputila drugim damama.

Tatjana je bila puna samopouzdanja, koliko god je to mogla biti. Plesao je s njom, plesao je s drugima, plesao je sa Sophonisbom, koja mu je opsovala jer joj

je savio jedno pero što joj je krasilo frizuru. Vodio je neki čudan kratki razgovor s Tolooseom, koji ga je gledao s nekom vrstom bijesa u očima, a onda iznenada rekao: - Zublja sama nek od nje uči sjati.6

- Nije li to iz Romea i Julije? - upitao je Gabriel, zbunjeno se sjetivši svog rastanka s Kate. Toloose je mahnuo glavom prema Tatjani, kojoj su se pojavile jamice na obrazima

kad se nasmiješila Gabrielovu ujaku. - Shakespeare je mogao naučiti sve što je znao samo da joj je nakratko vidio oči - rekao je to i otišao bez ijedne daljnje riječi.

Gabriel je slegnuo ramenima i zaplesao s Henry, koja mu se smješkala odajući dojam da se uistinu dobro zabavlja. Naposljetku mu je rekla: - Vjerujem da si dosad već vidio moje kumče.

- Još nisam imao to zadovoljstvo - izjavio je. - Onda si jedini u ovoj plesnoj dvorani - rekla je razdragano. - Zaboga, prinče, lice ti je bijelo kao

mramor. Iskreno se nadam da ti nije loše. Svi se tako lijepo zabavljaju. - To mi je drago čuti - rekao je ukočeno. - Vjerojatno nisi toga bio svjestan. Čovjek uglavnom ne može znati zabavlja li se Englez sve dok

se pijan ne sruši u nekom kutu - dodala je. - Ovdje će biti sklopljeno mnogo više zaruka osim tvoje, Vaša Visosti.

Nasmiješio se, iako ju je mrzio zbog tog komentara. Zbog načina na koji su ga njene oči procjenjivale, zbog načina na koji je spomenula njegove zaruke, zbog...

Zbog ispitivačkog pogleda koji joj je bljesnuo u očima. Dočekao je kraj plesa, naklonio se, uspravio - a onda ugledao nju. Svoju Kate. Sjajila je poput zublje, prekrasna, putena, jaka žena. Princeza, po svim mjerilima. Haljina joj je bila veličanstvena, kosa divna. Zurio joj je u duboke nasmiješene oči, u njenu malu

ali jaku okruglu bradu, u oštre crte njenih jagodica. Vidio joj je i urođenu dobrotu na licu, kao i duboku putenost u načinu na koji su joj usne bile

zakrivljene. Osjećao je da bi se mogao probiti kroz gomilu muškaraca koji su je okruživali, šakom udariti u

bradu onoga koji joj se smješka, kao čovjek koji skapava od gladi a ona je sama mana s neba. No pokraj njega je bila Tatjana, a ne Kate, i on je imao svoju dužnost, svoju dužnost, svoju

dužnost. Okrenuo je leđa, osjećajući kako mu u sljepoočnicama pulsira kao nikad prije, a u plesnoj dvorani su se baš u tom trenutku začuli uvodni taktovi valcera.

6 Stih iz Romea i Julije u prijevodu Milana Bogdanovića (op. prev.)

~ 164 ~

Tatjana ga je pogledala i osmjehnula mu se, a na obrazima joj se opet pojaviše jamice. - Moj se

stric sinoć složio da mogu plesati valcer, ali kako ste vi bili indisponirani, odlučila sam ostati po strani.

Naklonio se. Zatim mu je položila ruku na rame i oni su zaplesali na plesnom podiju. Podij bijaše gotovo prazan; mnogi od gostiju ili još nisu naučili korake, ili su izbjegavali valcer

zbog njegove putenosti, ili su radije ostali na kraju dvorane i ogovarali one koji su se usudili. U njegovim rukama Tatjana se doimala poput pera, predviđajući svaki njegov korak. Bio je

pravi užitak plesati s njom. Došli su do kraja plesnog podija. Pogledao ju je i podigao obrvu. - Da, hajdemo! - rekla je, smijući se. Obrazi su joj bili ružičasti, a oči blistave. Nakon što je to rekla, pustio je da ih glazba ponese i tako su se vrtjeli i vrtjeli i vrtjeli, kružeći

plesnom dvoranom. Dok su se okretali u savršenim krugovima, opazio je zadivljene poglede svojih gostiju. Znao je što vide: izgledao je poput savršenog princa na bijelom konju, a ona poput princeze iz bajke.

Dospjeli su do donjeg kraja plesnog podija i on je opet pogledao svoju partnericu. - Možda bismo trebali biti malo manje razmetljivi tijekom ostatka valcera.

- Bilo je divno - rekla je Tatjana, blistajući. - Kad bih mogla, cijelu noć bih plesala valcer. Uhvatio ju je malo čvršće, smiješeći se. Noga mu je cijelom dužinom doticala njenu; no bila mu

je jednako tako uzbudljiva kao da je riječ o kozjoj nozi. S nekom vrstom hladnog odmaka, zapitao se hoće li biti na visini zadatka u njihovoj prvoj bračnoj noći.

Kakav bi to skandal bio... princ koji nije mogao ispuniti svoju bračnu dužnost. - Ajme - rekla je Tatjana, svrnuvši mu pozornost natrag na sebe. - Bojim se da nisu svi tako vješti

plesači kao što ste vi, Vaša Visosti. Slijedio je Tatjanin pogled. Naravno, njene su se riječi odnosile na Kate koja je plesala s lordom

Ormskirkom. I oni su se kretali plesnim podijem. No za razliku od lake elegancije i blage gracioznosti, kakvu su pokazali Tatjana i on, Kate i Ormskirk okretali su se prebrzo. Kate je zabacila glavu i smijala se zaraznim osmijehom koji je zračio užitkom. Njena predivna meka kosa lepršala joj je oko ramena dok ju je Ormskirk vrtio, iz kruga u krug.

Kad su on i Tatjana plesali, držali su se lagano. Prikladno. No da bi održao svoj preveliki zamah, Ormskirk je privio Kate uza se. Gabriel je osjetio kako

mu bijes ispunjava grudi. Glazba je završila. Kate i Ormskirk otplesali su još jedan, završni krug, u tišini, smiješeći se

jedno drugom kao da je među njima bio neki tajni dogovor. Tatjana je spustila ruku na Gabrielov rukav, a Wick je širom otvorio velika vrata plesne

dvorane. Bilo je vrijeme da se povuku u vrtove, odakle će moći gledati vatromet koji će početi s brodova na jezeru.

Gotovo je stresao princezinu ruku sa sebe, ali se suzdržao. Umjesto toga ju je otpratio iz plesne dvorane, kroz velika vrata i niz duge bijele mramorne stube.

Noć je bila hladna, no Wick je uokolo razmjestio metalne posude s upaljenim bakljama, kako bi gostima bilo toplo. Vatreni jezici baklji nadmetali su se s mjesečinom i davali žućkast sjaj licima ljudi okupljenih na rubu jezera.

- Nikad nisam vidjela vatromet! - uskliknula je Tatjana s djevojačkim oduševljenjem. Gabriel je pomislio na godine provedene na raznim dvorovima, na svoj prvi vatromet kad mu je

bilo deset godina. - Drago mi je što sam s vama tom prigodom - rekao joj je. Glas mu je zacijelo zvučao ravnodušno i hladno. Tatjana ga je pogledala, a zatim ga povukla

prema svom stricu i većoj skupini gostiju. - Striče! - zazvala ga je. - Tu si, okruglice - rekao je princ Dimitri. - Pravu si predstavu izvela na plesnom podiju. Dobro

da ti majka nije tu. Gabriel se naklonio. - Princeza pleše iznimno graciozno.

~ 165 ~

- To je svakako točno - rekao je njen stric. Tatjana je odšetala i stala ispred male skupine ljudi na

rubu jezera, napeto promatrajući brodove. - I, prinče, što ste nam priredili? - Brodovi će doklizati do sredine jezera i bočno se poravnati jedan pokraj drugog - odgovorio je

Gabriel. Sa svoje lijeve strane vidio je Kate i grofa od Ormskirka. - Na Berwickov znak, počet će ispaljivati rakete za vatromet prema zadanom redoslijedu, kako bi stvorili nevjerojatni spektakl.

- Nadajmo se - rekao je Dimitri. - S tim se vatrometima nikad ne zna, zar ne? - Doista je tako - odgovorio je Gabriel. - Molim vas da me ispričate, Vaša Visosti. Želim se

pobrinuti da sve ide prema planu. - Siguran sam da se ne morate brinuti - rekao je, ali je Gabriel već polako odmicao. Došao je do

stražnjeg reda gostiju okupljenih oko jezera, a onda krenuo... nalijevo. Naravno. Srećom, stajala je bliže samom kraju skupine gostiju, točno ispred ulaza u labirint od živice.

Potajno joj je prišao odostraga i bez riječi joj stavio ruku na struk. Pogledala ga je, no bilo je mračno i nije joj mogao pročitati izraz na licu. Ne maknuvši mu ruku,

promrmljala je nešto grofu i krenula unatrag. Brzom ju je kretnjom povukao u labirint i iza prvog ugla. Ondje nije bilo gorućih posuda, ni

ikakvih baklji koje bi rastjerivale tamu. Oko lica im je bilo mračno i baršunasto. - Gabriele - rekla je Kate. Na svoje olakšanje, u glasu joj je čuo prizvuk smijeha, kao da je sve to

zabavlja. - Što to radite? - Dođite - rekao joj je, još je čvršće primivši za ruku i povukavši je u tamu. - Ne mogu - pobunila se. - Moje staklene cipelice... Ne mogu hodati po travi! Ne oklijevajući, kleknuo je pred nju i u ruku uzeo njeno malo stopalo. - Moja gospo. Podigla je stopalo i on joj je skinuo cipelicu. Bez riječi joj je dodirnuo drugo stopalo, te joj je

skinuo i drugu cipelicu, te ih obje pažljivo odložio na klupu na samom ulazu u labirint. - Osjećam se kao dijete koje u čarapama pleše na livadi - rekla je Kate, glasom u kojem se ćutio

dubok osjećaj zadovoljstva. Lijevom rukom jedva dodirujući živicu a desnom je čvrsto držeći za ruku, žurno je koračao

labirintom, poznajući napamet svako skretanje. Zapravo je bilo vrlo jednostavno ako je čovjek znao put.

Kate ga je slijedila, jednom se spotaknuvši, ali ju je pridržao da ne padne. - Tu smo - rekao je. Skrenuli su iza idućeg ugla i našli se u središtu labirinta obasjanom

mjesečinom. Bez zublji s kojima bi se nadmetao, zrak je bio srebrnkast i kao da je vilinskim prahom prekrivao živicu i nasmiješene konje u fontani.

- Izgleda čarobno - rekla je Kate, krenuvši prema fontani. - Što tjera vodu koja ovim kipovima izlazi iz usta?

- Stvar je u gravitaciji i težini vode ispod fontane. Ako okrenem ovu ručku - pokazao joj je - voda će početi kapati.

- Voljela bih sjesti, ali bojim se da je kamen vlažan od prskanja - rekla je Kate tugaljivo - a haljina mi se ne smije izgužvati.

Okrenula se i pogledala ga, no on je ostao bez riječi. Bojao se da mu ništa neće izaći iz usta osim najrudimentarnijih riječi, dašćućih, prodornih uzdaha koje muškarci i žene dijele u trenucima najdublje intime.

Umjesto riječi, ispružio je ruku i pomilovao je po obrazu. Osjetio je kako joj je koža glatka. Opipao joj je sam rub usana koje su se osmjehivale. Zamijenio je prste usnama.

- Gabriele - rekla je, odvrativši svoje lice od njegova. Srce mu je poskočilo. - Moram. - Ne smijete. - Kate! - srce ga je boljelo čak i dok joj je izgovarao ime. No istodobno mu je bilo poput meda u

ustima, slatko i poznato, kao da čuje uspavanku u svom srcu.

~ 166 ~

- Oh, Gabriele - prošaptala je. - Dajte mi još jednom, posljednji put - molio je. - Molim vas, molim vas. Preklinjem vas. - Ja... - zašutjela je, a potom se opet oglasila. - Bojim se, Gabriele. Slomit ćete mi srce. - Moje je

već slomljeno. Najzad, istina je izašla na vidjelo, tu pred njima. Oči su joj blistale od nečeg vlažnijeg od

mjesečine. Poljubio ju je kao da je želi posjedovati. Nije se to moglo nikako drugačije opisati, taj način na

koji su zajedno pali u neku bezimenu tamu, u neki besramni bajkoviti prostor u kojemu on nije bio princ, niti je ona bila dama.

Bili su tek dva tijela, uzbuđena, topla, luda od želje. - Moja haljina - promrmljala je nakon nekog vremena. Oči su joj sjale grešnom radošću. - Ovo je

tako pogrešno. Ispružio je ruku, okrenuo ručku i voda je potpuno prestala žuboriti. Zatim joj je pokazao kako

da stavi ruke na glavu vlažnoga nasmijanog konja. Pažljivo, sasvim pažljivo joj je skidao sloj po sloj odjeće, bacajući ih iza njenih leđa sve dok mu se pod rukama nije ukazala njena lijepa stražnjica, skrivena samo gaćicama, tako tankim da joj je kroz njih mogao vidjeti kožu.

Oklijevao je kao da je to što se nalazilo pred njim bilo prelijepo za ljudske ruke. Izložio ju je mjesečini i nagnuo se, privivši se uz nju i rukama joj obuhvativši grudi.

Nije prozborila ni riječi, no čim joj je prstima dodirnuo bradavicu, ispustila je krik i odgurnula se od njega. Činilo mu se kao da se našao u snježnoj mećavi i privremeno izgubio vid; osjećao je kao da su mu svi osjeti dolazili preko ruku, preko tijela.

Slatkoća njenih grudi, čvrsti pupoljak njene bradavice, oštar drhtaj koji joj je potresao tijelo, duboka linija njene stražnjice koju je osjećao na sebi, raj koji je ležao pod njime.

Opet ju je pomilovao i ona je opet zastenjala. Pustio je da mu prsti odlutaju dolje u njenu slatku dolinu i ona je opet zajecala propevši se.

Ruka mu se tresla dok je navlačio gumicu. A zatim su... skliznuli zajedno kao da su tako vodili ljubav već stotinu puta, kao da su im tijela stvorena za taj trenutak. Duboko je prodirao, a ona se izvijala uz jecaje koji su nestajali na noćnom nebu.

Bilo je gotovo presilovito. Gabriel je stisnuo zube i usredotočio se na prodiranje u njeno tijelo, pritom se suzdržavajući, upijajući njen nježni miris, slatki med njene kože, isprekidano disanje, kako bi ih mogao sačuvati - sačuvati nju - zauvijek.

Neko se vrijeme nije čulo ništa osim zvuka njihovih tijela koja su se stapala u svilenom, gotovo divljem užitku, pri čemu bi Kate zajecala, a Gabriel zastenjao...

No bilo je preduboko, prepohlepno da bi trajalo. Počeo se brže zabijati, a ona je sada već vikala, izvijajući mu se grčevito u naručju, da bi potom stigli do vrhunca, zajedno, razbivši vrijeme i tišinu i svaki atom prostora medu sobom, spojivši se u jedno tijelo, u jedno srce.

Ostao je tako, nagnut nad njom kao kakva životinja nad svojom partnericom, dok se ona nije tiho oglasila i protegnula pod njim.

U tom se času u daljini začuo zvuk i, kad su se oboje okrenuli da pogledaju, nakon praska je uslijedila kiša smaragdnozelenih iskri koje se padale na zemlju.

Kate je namještala skute svoje haljine i zastala, pogledavši ga u oči. Srce mu je potmulo lupalo u grudima. - Tako mi je drago - rekla je - da vatromet nije počeo dvije-tri minute ranije. Bilo bi to smiješno.

Drugi prasak... Iskre crvene poput rubina rasule su se nebom, postale ružičaste i zamrle. Nije se mogao natjerati da joj odgovori, da kaže makar jednu riječ. Umjesto toga joj je pomogao

urediti kosu, zadržavajući prste u gustim zlaćanim vlasima, kradući posljednji dodir. Zatim ju je primio za ruku i poveo je van iz središta labirinta.

~ 167 ~

Podigla je lice prema njegovome dok su skretali iza zadnjeg ugla. Nije se ni pomaknuo, pa je

svojim ustima morala pronaći njegova. Sasvim promišljeno mu je uzela posljednji poljubac - ili je to bio dar? - kao da mu daje poruku koju nije uspijevao protumačiti.

U zadnjem kutku tame, opet joj je kleknuo pred noge, koljenom dotaknuvši tlo kao što bi to učinio svaki srednjevjekovni vitez pred svojom damom.

Njeno malo stopalo ležalo je sigurno u njegovoj ruci dok joj je obuvao cipelicu. Zatim je došao red na drugu, a potom je ustao. Nije mogao zauvijek ostati ondje u toj tami.

- Kate - rekao je, ustavši. Ponovno je ispružio ruke prema njoj, čvrsto je stisnuvši. Orkestar je počeo svirati... spustili su se do jezera, dok su se taktovi valcera razlijegali noćnim

zrakom poput veseloga vjetra. Spustio je ruku na njen struk. - Rekli ste - šapnula je - da će svatko tko nas vidi kako plešemo valcer znati da smo ljubavnici. - Ne - odvratio je naglo. - Znat će samo da sam zaljubljen u vas. Molim vas, Kate, zaplešite sa

mnom. Stavila je svoju ruku u njegovu, nasmiješila se, a u očima su joj zasvjetlucale suze, koje nisu

kanule. Ne rekavši ni riječi, visoko joj je podigao ruku i polako s njom zaplesao valcer. Nije ga savršeno pratila, pa ju je čvršće privio uza se, pokazavši joj šutke kako da prema stisku njegova tijela zna u kojem smjeru krenuti.

Naravno... ona je učila, i učila. Trenutak poslije plesali su kao da je sam zrak odlučio zagrliti vjetar, kao da su dva cvijeta na toplom povjetarcu.

Glazbi je došao kraj, no Gabriel nije skidao pogled s njena lica. Nijednom nije pogledao preko ramena da vidi imaju li publiku. Nije ga bilo briga.

Naklonila se i ispružila ruku da je poljubi. Gabriel je stajao u sjeni živice, gledajući kako Kate hoda travnjakom prema Henry, koja se

okrenula prema njoj i brzo je poljubila. Večer se činila beskrajnom. Wick ih je napokon pozvao natrag u salon, gdje su lakaji kružili s

toplim napitcima za one koji su se vani smrzli, dok su male, ukusne slastice bile namijenjene onima koji su ogladnjeli. Gabriel je ostao s Tatjanom. Osjećao se poput kakvog mehaničkog stroja, ali je ostao s njom, prateći je od jednog mjesta do drugog, smijući se kad bi se ona zahihotala, osmjehujući se kad bi se ona osmjehnula.

Sve samo da odvrati oči s te jarke vatre utjelovljene u Kate. Odjednom je shvatio da mu se Tatjana obraća. - Vaša Visosti - ponovila je. - Oprostite mi - odgovorio je, okrenuvši se. Ormskirk je stajao uz Kate pokraj kamina; nagnuo se

prema njoj... Činilo se kao da se Kate oprašta s Henry i Leom. Ali to nije bilo moguće. Ona ne može otići... mora je vidjeti sutra ujutro, vidjeti je barem još jednom.

Tatjana ga je pogledala. Bijaše sitna, ali je bilo neke čvrstine u njenoj bradi i snage u njenim očima. - Biste li bili tako ljubazni da me otpratite do mojih odaja?

- Svakako - odgovorio je Gabriel, okrenuvši Kate leđa. Tatjana mu je nježno položila prste na ruku i oni krenuše prema vratima. Imala je besprijekorne

manire, smiješila se i kimala glavom raznim gostima, pa čak i kad je rekla: - Neka tuga je u vama, prinče.

Pročistio je grlo. - Sigurno ste pogrešno zaključili... - Ne - rekla je. Stigli su do vrata, a potom i do ulaza. Povukla ga je u sjenu, desno od velikih

nadsvođenih vrata otvorenih prema dvorištu. - Ja ne zaključujem pogrešno. Vidim to što vidim. Gabriel nije imao pojma što bi trebao reći. - Vidjela sam vas kako plešete valcer s onom lijepom ženom. Pretpostavljam - rekla je obzirno -

da vas dvoje imate neku priču. Trepnuo je.

~ 168 ~

- Ljubavnu priču - pojasnila je. - Vi imate priču, mi to tako zovemo. Mnogi, zaista mnogi moji

rođaci imaju neku priču iz prošlosti. Mi Kozaci smo strastveni. Volimo biti zaljubljeni. A čini mi se da i vi imate jednu takvu priču.

Činilo se da nije bilo nikakvog razloga da to porekne. Tatjana nije djelovala ljutito, niti naročito uzrujano. - Nešto slično - priznao je.

Kimnula je glavom. Oči su joj bile pune suosjećanja i dobrote. -Mi u Kubanu dobro poznajemo svoje bajkovite priče - rekla je.

- Kao i ja - odgovorio je, znajući točno što mu želi reći. - Sve priče imaju svoj kraj - sagnuo se i poljubio je u nos. - Vrlo ste dragi, princezo.

Začuo se tih zvuk, poput prigušena jecaja, udarca pete optočene draguljima... podigao je glavu taman na vrijeme da vidi kako ženska pojava u žućkastobijelom taftu nestaje ispod nadsvođenih vrata desno od njega.

Opsovao je i potrčao za Kate, ni trena ne pomišljajući kako je sve to moralo izgledati Tatjani ili bilo kome tko je gledao. Projurila je dvorištem, prošla kroz nadsvođena vrata koja su vodila na stube prema vanjskom dvorištu, ne osvrćući se.

Još brže je potrčao. Ali bilo je prekasno. Dvorište je bilo prazno, obasjano mjesečinom. Nedaleko od sebe čuo je škriputavi zvuk kotača

kočije, koja je krenula pošljunčanom stazom. Prekasno, prekasno, prekasno. Zakoračio je, pomišljajući da potrči za kočijom, da potrči kao lud, ludi nego što je to već bio.

Nogom je nešto okrznuo. Sagnuo se. Bila je to jedna Kateina staklena cipelica. Blistala mu je u ruci, krhka i apsurdna kao i bilo koja

druga ženska besmislica koju je vidio u životu. Rekao je glasno, jer nije bilo nikakvog razloga da šuti: - Ja sam... upropašten. Ona me

upropastila. I rukom je obujmio staklenu cipelicu.

~ 169 ~

TRIDESET DEVET

Kuća Kateine kume bila je izuzetno udobna: ugodna, raskošna i pomalo razuzdana. - Baš kao i Coco - istaknula je Henry. Ljenčarile su u njenoj garderobi, čiji su zidovi bili prekriveni šanžan svilom, ručno oslikanom s prilično neuvjerljivim jaglacima koraljne boje. - I ona i ja djelujemo kao trescoquette. Leo kaže da je moja mala dušica u prošlom životu resila javnu kuću.

Kate je pogledala prema Coco, koja je bila savršeno njegovana te od jutros nakićena s malo ametista. - Suviše je samosvjesna da bi bila dobra bludnica. Jednim letimičnim pogledom muškarac može vidjeti da je zanima samo novac.

- Takva je priroda posla - vrlo je razumno rekla Henry. - A sada slušaj, draga. Kate je ustala i otišla do prozora, znajući po boji Henryna glasa da joj neće biti do slušanja.

Prozor garderobe gledao je na prednju stranu kuće, u malen i prilično zapušten javni vrt na vjetrometini. - Zima se bliži - izustila je. - Sva su stabla kestena zlatno obojena.

- Ne trudi se odvraćati mi pozornost naklapanjima o prirodi - rekla je Henry. - Znaš da ne razlikujem kesten od kostanja. Ono što želim reći, draga, jest da trebaš prestati s time.

Kate je zurila kroz prozor, ramena ukočenih i skupljenih kao da se želi obraniti od istine, od topline u glasu svoje kume. Boljela ju je glava. Posljednjih ju je dana stalno boljela glava. - Kesteni jesu kostanji - objasnila je.

Henry je zanemarila tu lošu digresiju. - Prošlo je više od mjesec dana - rekla je. - Čekaj! Čak i dulje.

- Puno više od mjesec dana - turobno je dodala Kate. - Četrdeset jedan dan, ako želite točan broj. - Četrdeset jedan dan tvog otrovnog raspoloženja - rekla je Henry. - Dosta je s tim. Kate je prišla i kleknula pokraj naslona za ruku Henryna niskog stolca. - Žao mi je. Tako mi je

žao. Ne želim biti tako osorna. - Znam da si ne možeš pomoći, do neke granice - Henry ju je potapšala po bradi prstom na

kojemu nije bilo prstena. - Ta je granica došla. Ne mislim... zar sam zbilja postala otrovna? - Jesi li ti to upravo dala naslutiti da moja ljubljena

Coco ne bi bila dobra kao dama noći? - upitala je Henry. Kate nije mogla suspregnuti tihi hihot. - Jesam.

- Uvjeravam te da bi ona bila najtraženija, kao što bih, naravno, bila i ja, da smo se odlučile za takvo nezdravo zvanje. I nisi li sinoć za večerom obavijestila ledi Chesterfield da joj je kći preslatka poput novorođena teleta?

- Pa kad je - klonulo je rekla Kate. - Oboje imaju isti smiješni izraz lica. - I naposljetku - zaključila je Henry - nisi li rekla Leu da je kosa njegova sestre sada iste boje kao

konjska balega u proljeće? - Ali nisam to njoj rekla. -Hvala Bogu na tome. - Kad ima tu posebnu nijansu maslinastozelene boje - rekla je Kate. - Nigdje je drugdje u prirodi

nisam vidjela. - U pitanju nije bila priroda, svaka bi budala znala. Sirotica je svoju slamnatu kosu htjela

pretvoriti u zlato, i nije uspjela. Ne kažem da nije bio užitak živjeti s tobom, u nekom pogledu. Posebice sam uživala u tvom opisu regenta kao Aronova štapa svinutog na sredini. Premda se zaista nitko ne bi smio šaliti na kraljevski račun, bez obzira na to koliko navodno šepa.

- Žao mi je - rekla je Kate, ponovno poljubivši Henry u obraz. - Sa mnom je bilo grozno živjeti. Znam to.

- Bilo bi bolje kad bi barem povremeno izašla iz kuće. Nedostaje mi odlazak u kazalište. - Hoću - obećala je. - Večeras - rekla je Henry, prekriživši ruke. - Večeras opet ulaziš u društvo, Kate.

~ 170 ~

- Nisam nikada zapravo ni bila u njemu, zar ne? - Razlog više da započneš sada. Kate se s koljena podigla na noge, osjećajući se vrlo staro i tužno. Krenula je natrag prema

prozoru, gdje se sumrak navlačio preko kestena, a posljednje se zrake sunca probijale kroz debele grane. Začudo, u parku je bilo nekakve strke, iako je uglavnom bio osamljen kao kamen.

- Učinila si ispravnu stvar - obznanila je Henry iza nje. Kate se okrenula. Njena kuma nije rekla ni riječ o Gabrielu, nije ga spomenula od... već četrdeset jedan dan.

- Pružila si mu priliku da se ponese kao muškarac, i nije to mogao. - Imao je odgovornosti. Henry je frknula nosom. - Bolje ti je bez njega. I apsolutno si bila u pravu što mu nisi rekla da

možda imaš miraz. Pogledaj samo kako je velik taj miraz ispao. Pretpostavljam da si intuitivno naslutila da bi njemu ta spoznaja sve promijenila, a ne mogu zamisliti gori razlog od toga da raskine zaruke.

- Nisam naslutila. Samo sam pomislila... Nadala sam se. Glupo, valjda - prošao je četrdeset jedan dan, a ona je bila glupa što je na životu održavala plamičak nade, samo zato što nije bilo najave vjenčanja s princezom Tatjanom. Ali tko bi znao kad je do tog vjenčanja trebalo doći?

Sve što je znala bilo je da su otputovali u Rusiju kako bi ondje primili blagoslov za svoju bračnu zajednicu.

- Žena se nikad ne smije nadati da će se muškarci pokazati doraslima situaciji - tužno je rekla Henry. - Ne pokažu se, što je samo po sebi razumljivo.

Kate je ponovno pogledala prema prozoru. Ramena su joj bila ukočena i bolna od zadržavanja boli i suza. Ali bila je tako umorna od jecanja, tako umorna od razmišljanja zašto je Gabriel bio takav kakav je bio.

Bilo je to poput svojevrsne zagonetke. Bio je takav kakav je bio zato što je bio princ... Ta joj se rečenica neutješno motala po glavi. Henry ju je obujmila oko ramena okruživši je oblačkom parfema, slatkog poput sirupa. - Mrzit

ćeš me zbog ovog, ali jedan mali dio mene je sretan što se ispostavilo da Gabriel nije imao hrabrosti raskinuti zaruke.

- Zašto? Henry ju je okrenula prema sebi. - Zato što ovo vrijeme mogu provoditi s tobom - odgovorila je

stavljajući joj uvojak iza uha. - Ti si dijete koje nikada nisam imala, draga Kate. Ti si najbolji dar koji je Victor ikada ikome dao - oči su joj se zacaklile od suza. - Zbog toga ga opet iznova volim, jer volim tebe. I premda te mrzim gledati tako tužnu, pohlepni dio mene silno je zahvalan za vrijeme koje smo provele zajedno posljednjih nekoliko tjedana.

Kate se nesigurno osmjehnula i zagrlila je. - I ja jednako osjećam - rekla je, još jače grleći Henry. - To nadoknađuje sve one godine s Marianom.

- E, pa - rekla je Henry sekundu poslije - doista ću zaplakati. Mislit ćeš da sam se pridružila Leu u ispijanju brendija prije jela. Zapravo nisam ono mislila o Gabrielu. Voljela bih da je bio muškarac kakvom si se nadala, dušo. Zaista bih.

- Znam - odvratila je Kate. - Muškarci dolaze i odlaze - nastavila je Henry. - Oni su kao sige. - Sige - glupavo je ponovila Kate, okrenuvši se kako bi promatrala muškarce koji su se užurbano

kretali u vrtovima. Izgledali su kao tamne siluete na tamnoplavom nebu. - Predivno vise i izgledaju sjajno i novo, no onda se odlome uz prasak, a oni zaista loši se

rastope - s uzdahom je rekla Henry. -Što, zaboga, rade oni ljudi u vrtovima? Izgleda kao da postavljaju krijesove za dan Guya Fawkesa. Je li dan Guya Fawkesa?

- Nije li to u studenom? - upitala je Kate. Mariana nije držala do državnih praznika.

~ 171 ~

Henry ju je zadnji put stisnula u zagrljaj. - Večeras ćemo otići u kazalište, a ti možeš malo

uživati u dražesnoj pažnji Ormskirka. Njegova pisma postaju sve neobuzdanija. Mislim da vjeruje kako kopniš. Ostala si bez Dantea kao kandidata. Baš sam primila pismo od Effiene majke; Effie je prihvatila njegovu bračnu ponudu.

- Sretna sam zbog nje - rekla je Kate. - Baš mi je drago što je lord Hathaway odbio sve one mlade muškarce i osvojio njenu ruku.

- Dakle, vrijeme je da opovrgneš Ormskirkove strahove od svoje skorašnje smrti - ustrajala je Henry.

- Svakako sam izdržljiva - dodala je Kate. Nestali su joj kolutovi ispod očiju i upali obrazi. Nije pravedno da bol u srcu može toliko više izmožditi čovjeka od obične iscrpljenosti.

- Poslat ću lakaja da istraži što se, pobogu, tamo događa - rekla je Henry, zakoračivši bliže prozoru. - Pogledaj sve te ptice. Izgledaju kao da ozbiljno tračaju.

Drveće je bilo prepuno kosova koji su polijetali u malim skupinama i iznova se hrpimice spuštali.

- Možda imaju nekakvu pečenku - predložila je Kate - a ptice čekaju da izvade kruh. - Pečenku? - rekla je Henry. - U ovom susjedstvu? Najozbiljnije sumnjam. Pogledaj, pale krijes.

Velik je, moram priznati. U tom je trenutku nešto zagreblo po vratima i sa srebrnim je pladnjem ušao Henryn novi batler.

- Miledi - rekao je - stigla je poruka. - Stigla - upitala je Henry - od koga? Znaš li što se to zbiva u parku, Cherryderry? - Ova poruka dolazi od gospode u parku - rekao je. - Ali ne, nisam siguran što se zbiva. - Možete li pitati gospodu Swallow da nam pošalje još čaja, Cherryderry? - upitala je Kate. Naklonio se i izišao; Henry se lupkala porukom po bradi, razmišljajući. - Zar je nećete otvoriti? - upitala je Kate. - Naravno da hoću. Samo se pitam bih li trebala poslati lakaja u izvidnicu. Da je barem Leo

doma; on bi znao što učiniti. Pogledaj kako se te iskre uzdižu prema drveću. Što ako se sve zapali? - Otvorite poruku i pogledajte što se, zaboga, događa - rekla je Kate. - Ne mogu - odgovorila je Henry. Zašto? - Glasi na tebe.

~ 172 ~

ČETRDESET

Bilo bi mi draže da se ne moram baciti na pogrebnu lomaču. Molim vas, vratite mi se. Poruka je ispala Kate iz ruke, a ona je zakoračila prema prozoru, naprežući oči u tami koja se

spuštala. I sada je mogla vidjeti... muškarca. Visokog muškarca širokih ramena kako stoji ispred krijesa. Prekriženih ruku. Čekao je.

Henry je podizala poruku sa saga, no Kate nije mogla čekati. Pojurila je, pojurila je niz stube, preko mramornog predsoblja, kroz ulazna vrata i preko ulice.

Zaustavila se ispred željezne ograde, a ruke su joj se nagonski ovile oko ledenog metala. - Gabriele - izustila je. - Zdravo, ljubavi - rekao je ne pomaknuvši se. - Dolazite li me spasiti? - Što to radite? Ovdje? Vatra? - Ostavili ste me, kao što je Eneja ostavio Didonu - odgovorio je. - Pomislio sam da bi vam ovo

moglo privući pozornost. - Nisam vas ostavila. Nismo mogli... morate... - Ostavili ste me. Bila je to tipična muška ludorija, pa je postavila jedino pitanje koje je bilo važno: - Jeste li još

uvijek zaručeni? Jeste li se oženili? - Ne. Pustila je ogradu i potrčala prema vratima vrta te je, shvativši da je spremna projuriti kroz njih

kao što Freddie reagira kad mu se ponudi sir, usporila. Uspjela je hodati sve dok nije bila dovoljno blizu da mu vidi lice, a tada su oboje potrčali...

- Bože, tako ste mi nedostajali - promrsio je i potom je poljubio. Poljubac mu je imao okus zapaljena drva u prirodi, zimskoga zraka, ljubavi.

Vrijeme, minute, sati su prolazili dok su stajali ispred toga krijesa, zarobljeni u zagrljaju, ne razgovarajući. Samo se ljubeći da nadoknade četrdeset jedan dan, četrdeset jednu noć, sve propuštene jutarnje poljupce, poljupce u vrijeme ručka, poljupce u sumrak.

- Volim vas - rekao je naposljetku, uzmaknuvši. Kate je opipala usne, bile su kao da ih je pčela ubola, zrele poput breskve. Željela ga je još.

Rukama je klizila preko njegovih širokih ramena, zavukla mu ih u kosu, ponovno mu privukla glavu svojoj. - I ja vas - prošaptala je. - I ja vas.

Odmaknuo se za korak i ruke su joj skliznule s njegova vrata. Skinuo je šešir, a vatra mu je na kosu bacala treperava svjetla. Potom je naprosto pao na koljeno pred njom.

- Hoćete li mi, Katherine Daltry, učiniti veliku čast tako što ćete postati mojom ženom? Kate je nejasno bila svjesna ostalih muškaraca u vrtu, toga da je Henry prešla ulicu, da su

posluga, ostali promatrači i vjerojatno većina Londona piljili kroz ogradu. Sada je začula grohot koji je dopirao od njih, poput smijeha koji se širio čitavim gradom.

Ispružila je ruku. - Meni bi bila još veća čast - rekla je. Ostao je stajati na mjestu. - Da – šapnula je.-Da, da, da! Poskočio je i zavrtio je u krug, a zlatne su iskre poletjele kroz crne debele grane, koje su se ludo

njihale u zraku dok se ona smijala. I Henry se smijala, i Leo je sada bio u parku, i na koncu, Gabriel se smijao. Bio je to dubok, sretan smijeh u kojemu su se osjećali pobjeda i posjedovanje, uslijed čega joj je srce brže zakucalo.

- Imam - rekao je malo poslije - posebnu dozvolu - i izvukao ju je iz džepa. Tada je Henry prišla i zagrlila Kate, a potom i Leo koji je mirisao na jak brendi. - Sutra ujutro - odredila je Henry. I tako je imalo biti.

~ 173 ~

Na svoju sramotu, Kate se nije ni sjetila pitati ga kako će se brinuti za dvorac; svi su sjedili u

blagovaonici za stolom kad je Henry načela temu. Kate je pokušavala ignorirati činjenicu da je Gabriel trljao svoju nogu o njenu.

- Dakle, prinče - rekla je Henry - kako se namjeravaš brinuti za moje kumče na način koji ona ima pravo očekivati, da i ne spominjem taj tvoj dvorac? Sada kada se ne ženiš zbog novca - dodala je, vragolasto pogledavši Kate.

No Kate je imala vlastite zamisli o tome kada bi mogla obavijestiti Gabriela o svom mirazu. - Prodao sam knjigu - mirno je rekao Gabriel. - Dobio sam golem predujam, dovoljan da se

brinem za dvorac i Kate znatno dulje od godine dana, čak i ako bude uživala u staklenim cipelama. Do tog trenutka okolno bi imanje trebalo biti dovoljno profitabilno da održava dvorac na skroman, ako ne i raskošan način.

Kate je zinula. - Knjigu o arheologiji? - O arheološkim iskapanjima Kartage - odgovorio je. - S mnoštvom pojedinosti o

svakodnevnom životu tadašnjih ljudi. - To Gabriela naročito zanima - rekla je Kate Henry i Leu. -On je jedan od rijetkih arheologa koji

misle da je život obična čovjeka podjednako zanimljiv kao život kralja. - Ovisi o čovjeku - kazala je Henry. No u očima joj se vidjela očaranost. - Nisam znala da

izdavači uopće plaćaju ljudima da pišu knjige. Mislila sam da oni to rade - mahnula je rukom - iz ljubavi, ili tako nekako.

- Čak i ja to znam! - rekla je Kate, smijući joj se. - Godinama nisam pročitala knjigu - neuznemireno je uzvratila Henry. - No učinit ću iznimku. - Zlatotisak u kompletu od tri sveska - rekao je Gabriel. - Samo putem pretplate. - U tom ću slučaju nesumnjivo pročitati - dodala je Henry. - Kupit ću dva primjerka. A to će učiniti i svi koje poznajem - uvjerila ga je. - Sjajni ste - rekla je Kate, smiješeći mu se. - Tako sam... tako sam ponosna. - Što se, zaboga, dogodilo s onom malom Ruskinjom? - upitao je Leo. - Uvalio sam je Tolooseu - ponosno je rekao Gabriel. - Trebala su mi dva tjedna da ih spojim.

Nakon svega toga, bio mi je došao reći da se mora vratiti u London jer da ne može više izdržati, pa sam ga povukao u labirint i rekao mu da da sve od sebe. Idući me dan Tatjanin stric povukao u stranu, obasuvši me raznoraznim isprikama.

Ispod stolnjaka je ruka kliznula do njena bedra. - Praktički ste mi žena - rekao joj je Gabriel na uho. - To znači da je pipanje dopušteno. - Nevjerojatno je kako čak i princ može poprimiti izgled zločestog kapelana - rekla je Henry

mužu. Ali Kate nije slušala. U ponoć je samoj sebi iznova rekla da je Gabriel gospodin. Princ. Naravno da se neće šuljati niz

hodnik Henryne kuće, kao da je zaista kakav zločesti kapelan. Očito je ona bila ta koja je imala pokvarenu maštu. Čula se buka. Ali nije dopirala iz smjera vrata. Potrčala je prema prozoru i otvorila prozore. - Hvala Bogu - rekao je Gabriel, podigavši se i

prebacivši nogu preko ruba. -Umalo sam pao u vrt. - Ššš - šapnula je Kate, povlačeći ga u sobu. - Nisam sigurna da Henry i Leo već spavaju. - Ne spavaju - odvratio je Gabriel. - Dolje su u knjižnici, a sutra bismo im zaista morali reći da bi

se na sagu pred kaminom trebali zabavljati s navučenim zavjesama. Kate se počela hihotati kao luda. - Ne!

~ 174 ~

I Gabrielova su usta zatitrala, ali u pogledu mu je bilo gorljive neobuzdanosti koja nije ostavljala

puno mjesta za smijeh. Bez ijedne riječi počeo je odvezivati rubac oko vrata. - Oh - nervozno je rekla Kate. I potom: - Zar mi nećete reći nešto više o knjizi? - Ne. -Je li Tatjani bilo krivo što vas je izgubila? - Vidjela je moju mahnitu jurnjavu kad ste otišli. Mislim da je posumnjala u bračnu sreću, i to s

pravom. K tome, Toloose je kudikamo elegantniji od mene. Zajedno su lijepi kao slika. - Trčali ste za mnom? Lice mu je poprimilo surov izraz. - Nikada me više nemojte ostaviti, Kate. Ne bih to mogao

podnijeti. - Nisam vas ostavila - pobunila se. - Odnosno, nisam imala izbora. Skidate li vi to kaput? - Sve skidam. I osim ako ne želite da ja vas razodjenem, mogli biste razmotriti da učinite isto. - Ne bismo li trebali pričekati do sutra? - upitala je, osjetivši neobjašnjivu navalu stidljivosti. - Ne. Ostao je u gaćama. - Oh - reče ona slabašno. - Zaboravila sam... - Ja ništa nisam zaboravio - rekao je sa zadovoljstvom, posegnuvši i odvezavši vrpcu njenog

negližea. Skinuo joj ga je s ramena, a ona je vidjela kako mu se oči cakle od zahvalnosti. Budući da Kate nije bila raspoložena za odlaske među ljude, Henry je naručila polovinu modista iz

Londona da joj dođu u kuću. Nosila je tako profinjenu a opet erotičnu kreaciju koja je mogla biti načinjena samo za princezu.

Gabriel je primjetno progutao pljuvačku. - To je opaki, vrlo opaki haljetak - u glasu mu se osjetilo divljenje.

Kate je posegnula za jednostavnom malom vrpcom, koja joj je cijelu kombinacija čipke i prozirne svile držala na tijelu. Nije izustio ni riječ pa ju je sama odvezala i potom, sasvim jednostavno, zakoračila naprijed, pustivši da joj poput oblaka padne oko stopala.

Gabriel ju je podigao i odnio do kreveta, spustivši je nježno kao krhotine svoje razbijene lončarije. -Ja ništa nisam zaboravio, niti jedan detalj u vezi naših prijašnjih vođenja ljubavi - rekao je. - Ali jednu stvar tada nisam imao priliku učiniti.

- Što?-upitala je Kate. - Ovo - odgovorio je. I tada su mu ruke skliznule niz njeno tijelo i bez oklijevanja zaposjele njene

najintimnije dijelove. - Što to radite? - uzviknula je Kate, propinjući se. No kako su mu usta slijedila ruke, prestala je

ispitivati jer jedino je još mogla uzdisati. I potom glasno vikati. I naposljetku, vrištati. Tek se nekoliko sati poslije sjetila što mu je to trebala reći. Tada je napola ležala na njemu, kose

rasute preko njegovih prsa, dok se on rukom odsutno igrao njenim uvojcima. Oboje su bili omamljeni i opijeni od ljubavi i užitka, no ipak se nijednome još nije spavalo. - Moram vam nešto reći - šapnula je. Motao je njene uvojke oko prsta. - Kosa vam je poput zlatnog konca - rekao je. - Poput onoga što

ga je Cvilidreta preo iz slame. - Imam miraz - rekla je podigavši glavu kako bi mu mogla vidjeti lice. - Lijepo - rekao je, još više motajući njenu kosu oko prsta. -Jeste li znali da su Grci nekada

ostavljali male kupove kose u ... - Gabriele. -... grobnicama - dovršio je. - Imate miraz. To je divno. Wick i ja smo sve isplanirali, ali svaka

sitnica pomaže. Znate li koliko su svi u dvorcu željeli da odaberem vas umjesto Tatjane? - Ne - rekla je smiješeći se.

~ 175 ~

- Ferdinand mi je rekao da će prodati svoju kolekciju pušaka. Sophonisba je rekla da će se odreći

brendija, premda vam moram reći da nije održala riječ. Kate se razdragano smijala. -A Wick – rekao je Gabriel. Wick? - Wick je rekao da će se zaposliti kao batler. Usta su joj zadrhtala. - O, Gabriele, to je nešto najljepše što je itko ikada ponudio učiniti za

mene. Ili za vas, u ovom slučaju. - Za nas - dodao je, primaknuvši je k sebi kako bi je mogao poljubiti. - Predivno je to - snašla se Kate - što imam miraz. Grudi su joj se trljale o Gabrielova prsa i činilo se kao daju je prestao slušati, pa se podigla i

iznenada se našla kako mu sjedi na prsima. - Mmmm - izustio je, odgurujući je, dok mu nije skliznula niže na tijelo. - Ne! - rekla je trepćući. - O, da - kazao je svilenkastim glasom koji je obećavao. - Poslušajte me prvo. - Bilo što. No nije slušao. Nagnula se, osjetivši se odvažnom i lijepom, i rekla: - Gabriele, ja sam... - no

naginjanjem se dovela u ranjiv položaj. Rukama ju je spretno pomicao amo-tamo, i trenutak poslije mu se zbog ravnoteže uhvatila za ramena, a s usana joj se oteo uzvik.

- Nema vrištanja ovaj put - rekao je, zabivši ga. - Nema - jedva je izustila. - Prije nekoliko sam minuta čuo kako Henry i Leo odlaze na zasluženi počinak. - Neću - dahtala je. - Molim vas, nemojte prestati, Gabriele. Cerio se. - Mislim da bismo trebali

razgovarati. Niste li mi htjeli nešto reći, draga? Kate se namrštila i isprobala nekoliko svojih pokreta. Podigla se na koljena. Imao je divlji pogled u očima. - Ne želite li čuti što imam za reći? - upitala je nježno se okrećući, tek toliko da mu se lice zgrči

kao da je u agoniji. Na njemu je bio red da uzdiše. - Trenutačno ne. Možete li samo... da... tako. - Ja sam... Potonula je na njega, duboko, nezasitno, i potom se opet uspravila na koljena. - Ja sam jedna od

najbogatijih... Nije ju slušao. Kukovi su mu se propinjali, no ona ga je izbjegavala. - Mir, mir - rekla je. - Kate! - Ja sam jedna od najbogatijih žena u Londonu - rekla je spustivši se, dopustivši da joj užitak

preplavi tijelo. Vrisnula je kada se iznenada pomaknuo, okrenuoje i prodro u nju u požudnom, dubokom

grčenju koje ih je oboje progutalo u debeloj, toploj tmini u kojoj su bih samo njih dvoje, želeći, voleći, posjedujući.

Malo poslije su klonuli jedno do drugog, umorni i sretni. Tišina. - Jeste li rekli ono što mislim da ste rekli? - najednom je upitao Gabriel. Pravila se da spava, no uspio ju je probuditi. A njegovo je slavlje probudilo Henry i Lea.

~ 176 ~

ČETRDESET JEDAN

Četiri godine poslije

Bila je to peta godina iskapanja Kartage. Unatoč činjenici što je profesor Biggitstiff najmanje triput mjesečno tvrdio da je našao dokaz o Didoninu gradu, dosad još nije pronađen čvrsti dokaz.

Biggitstiff nije odustao. Bio je odlučan pronaći ga, a neuspjeh je samo pojačavao njegovu odluku. - Kao da očekuje da će jednoga dana pronaći veliki natpis - zastenjao je Gabriel, legavši na leđa i položivši ruke iza glave. - Spomen-ploču: Ovdje je spavala Didona.

Njegova je žena promrmljala kao da ga tješi. Obuzimao ju je popodnevni drijemež. Znatno važnije od Biggitstiffovih neuspjeha, smatrao je Gabriel, bilo je to što su pomna

iskapanja iznijela na vidjelo zapanjujuće činjenice o stanovnicima drevne Kartage, o svemu, od njihovih higijenskih potrepština do načina pokapanja, od njihovih zaručničkih darova do rođendanskih slavlja.

Iako su on i Kate uživo prisustvovali iskapanjima svega četiri ili pet mjeseci svake godine, tijekom zime, njegove su metode prevladale. Unatoč tome što mu se Biggitstiff isprva opirao, zbog golemog uspjeha Gabrielove knjige i kod učene i kod obične publike, njegove su tehnike pristupanju arheološkom lokalitetu postale pravilo. Stoga su se iskapanja Kartage odvijala iznimno pomno, pridajući punu pozornost svakom stručnom pitanju.

No trenutačno se ništa nije zbivalo. Bilo je vruće i lijeno poslijepodne, kada je svaki razuman čovjek besposličario pod šatorom, ispijajući hladno piće i hladeći se lepezom.

No nije svatko u Kartagi bio razuman, a kao dokaz tome bilo je žustro tapkanje nogu oko hrpe krhotina koje su na suncu čekale da budu popisane.

- Kriste - zastenjao je Gabriel. - Opet je tamo. Dadilja ga je valjda pustila. - Učini nešto - promrmljala je Kate. - Ja se ne mogu pomaknuti. - Nemoj se micati - rekao je, poljubivši je u stražnji dio vrata. - Ti leži tu i pusti da to djetešce

izraste u debelu i sretnu djevojčicu. - Mala Merry se kuha na suncu - rekla je milujući svoj okrugli trbuščić. No nije se žalila jer je

otkrila da joj je mnogo draža toplina sunca u Tunisu od studeni engleske zime. - Za dva mjeseca vratit ćemo se u Englesku i govorit ćeš mi kako je hladno u dvorcu - ponovno

ju je poljubio. - Siguran sam da bi ti masaža dobro došla... - lagano ju je gricnuo, ravno u glatki dio na stražnjoj strani vrata, potom to ublažio poljupcem.

Što god da je Kate možda odgovorila nestalo je kad je dječak dojurio u šator, mašući krhotinom. - Našao sam nešto divno, tata! Vidite što sam našao!

Dotrčao je majušni princ po imenu Jonas, u pratnji svog lajavog psića, te razbijeni komad grnčarije stavio Gabrielu u ruku. Ime je dobio po svom najdražem stricu, gospodinu Jonasu Berwicku. -Vidite, tata - uzviknuo je. - To je ptica. Našao sam pticu! - debeljuškastim je prstom pratio luk koji je mogao biti krilo, uleknuće koje je moglo biti oko, pukotinu koja je pomalo sličila kljunu.

- To je nevjerojatno - lijeno je rekao Gabriel. Zbog nečega u njegovu glasu Kate je podigla glavu. Bez riječi, ali s vrlo svečanim izrazom na licu, pružio joj je pticu. No, kao ni Gabrielu, ni njoj se

oči nisu prikovale za kljun, već za starogrčka slova. Nekoliko je časaka razbijala glavu. Proteklih je nekoliko godina provela učeći jezike i gutajući

knjige kojima nikada nije imala pristup dok je bila mlada, no njeno je poznavanje grčkog alfabeta još uvijek bilo klimavo. - O, Bože - prošaptala je Kate. - Piše DIDO!

Gabriel je prasnuo u smijeh.

~ 177 ~

- Što je, tata? - upitao je Jonas, skačući na jednoj nozi. - Zašto se smijete? Vidite li kako dobro

skačem na jednoj nozi? - Ista si kao Biggitstiff! - zasmijuljio se Gabriel. - Piše Dido - usprotivila se Kate, vrativši se u ležeći položaj i držeći krhotinu na svjetlu kako bi je

bolje mogla razgledati. - Ima krilo, dušo. - To nije krilo - s neodobravanjemje rekao Jonas. - To je ptičja stražnjica. Vidite, tu je kakala -

pokazao je na sitni znak na dnu slova o u riječi Dido. -A to - rekao je Gabriel - to je alfa, a ne omega, kao što si pretpostavila, dušo. Jonasova kakica je

zavijutak koji alfu pretvara u omegu. - I što onda ta riječ znači? - pospano je pitala Kate. - Nagađam da je na krhotini dio riječi didascalos - odgovorio je Gabriel - što znači đak ili učenik.

A to je samo po sebi zanimljivo jer smo razmišljali o tome je li postojala organizirana škola na ovom tlu.

- To je ptica - rekao je Jonas s neodobravanjem, uzimajući je natrag. - Igraj se s pticom vani i nađi dadilju - rekao mu je Gabriel, blago ga poguravši. - Mama se mora

odmoriti. Povedi Freddieja sa sobom. Izuzev činjenice da se nije mogao držati podalje od hrpe krhotina kad bi ih ugledao, Jonas je bio

prilično dobro odgojen dječak, te je otišao, ostavivši polumračan šator, romantičnog princa i snenu princezu.

Koja je bila u iskušenju... te se probudila.

~ 178 ~

POGOVOR

U čudesno raznolikom svijetu Pepeljuga princ uvijek uspije pronaći svoju djevojku umrljanu pepelom i odnijeti je u svoj dvorac. Katkad su zle polusestre protjerane, katkad postanu sluškinje u dvorcu, a vrlo se rijetko preobraze u kućne vile. Zla maćeha nikada više nije viđena, bundeva trune u vrtu, a štakori su pušteni na slobodu kako bi tumarali kamo god požele.

Ova Pepeljuga završava ponešto drukčije. Dakako, princ je uspio pronaći svoju djevojku umrljanu pepelom i odnijeti je u svoj dvorac, u kojemu su živjeli, izuzev onih mjeseci kada su sretno odlazili u toplije i manje kišne krajeve. Zla polusestra, koja zapravo uopće nije bila zla, preselila se na seosko imanje sa svojim neprocjenjivo vrijednim mužem, gdje su odgojili osmero djece. Nijedan potomak lorda Dimsdalea nije bio vrlo bistar, ali svi su bili vrlo veseli i iznimno lijepi. Još važnije, bili su vrlo dobri, ugledavši se na svog tatu i, naravno, na svoju mamu.

Nisu se ugledali na baku s majčine strane, zlu maćehu, možda stoga što su je rijetko viđali. Mariana je svoje imanje prodala Gabrielu, a on ga je oporučno ostavio svom bratu Wicku. Ona se brzo preselila u grad i udala za imućna bankara. U kratkom je vremenu stekla triput više haljina nego što ih je prije imala. Umrla je iznenada, od bolesti pluća, ostavivši za sobom osiromašena bankara, koji je bio znatno manje ucviljen nego što je to mogao pomisliti.

Kate i Gabriel smjestili su se u kaotičnom, dražesnom dvorcu prepunom rođaka, različite djece (njihovo je bilo troje) i životinja.

Freddie je doživio duboku starost, samouvjereno putujući do arheoloških nalazišta i natrag. Slonica je živjela još i dulje, no lav je, nesrećom, jednoga dana pojeo dvije cipele, a idućeg dana izdahnuo.

A sada ću od autora nekih od najpoznatijih svjetskih priča, Rudyarda Kiplinga, posuditi misao i reći: Dragi moji, svaka priča mora doći kraju. Ostavljam vas s konačnom, presudnom činjenicom: Svi su živjeli sretno do kraja života.

Čak i pas, ljubitelj ukiseljene hrane.

SVRŠETAK

Scan:Ziki Obrada:Chia

~ 179 ~

POVIJESNA BILJEŠKA

Bajka opstaje u svojevrsnoj bezvremenosti, uhvaćena između danas i jučer. Iz tog sam si razloga dopustila više slobode u jeziku nego u svojim prijašnjim povijesnim romanima. Poljubac u ponoć je, ne mogu to dovoljno naglasiti, bajka, a ne povijesni roman. Mnogo je načina na koje su prinčevi nalazili supruge, no dvojbeno je da je ijedan od njih na ovakav način završio s dvorcem i engleskom mladenkom. Ako bih trebala navesti vrijeme radnje, vjerojatno bi to bilo negdje 1813., za vrijeme regentstva u Engleskoj. '

U književnom smislu, očito je, najviše dugujem Perraultovoj inačici Pepeljuge. Proučavatelji bajki uglavnom misle da je Perrault riječ voir (krzno) pogrešno zamijenio riječju verre (staklo); ja sam njegove cipelice zamislila kao napola prozirne, zbog toga što su izrađene od krutog tafta. Slična književna pogreška je to što se Venerina škola godinama greškom pripisivala Aretinu, pod čijim je imenom bila izdana u Engleskoj; zapravo ju je napisao njegov učenik Lorenzo Veniero. Osim toj gospodi, dužna sam i Začaranom zamku Edith Nesbit. Premda ja nisam imala čarobni prsten kojim bih preobrazila svoje likove u živi mramor, potrudila sam se dvorcu Pomeroy pružiti privlačnu radost Nesbitina zamka.

~ 180 ~