TAMARA ĆAPETA

2011 .

Ovlasti Europske unije u međunarodnim odnosima

Pravna osobnost EU

Čl. 47 UEU kaže: “Unija ima pravnu osobnost”

Pravnu osobnost od Lisabona ima EUDo Lisabona, pravnu osobnost imala EZ

Pravna osobnost podrazumijeva i pravni subjektivitet u međunarodnim odnosima

Načelo dodijeljenih ovlasti

EU je ovlaštena uređivati samo odnose za koje su je ovlastile države članice

Primjenjivo i na međunarodne odnoseDa bi EU mogla sklopiti međunarodni

sporazum Ugovor mora sadržavati pravni temelj koji EU na to ovlašćuje

Ako nema pravnog temelja, sklopljeni sporazum je nevaljan i EU ga mora otkazati prema pravilima međunarodnog prava (C-317 i 318/04 EP v Council – PNR)

Dodijeljene ovlasti u međunarodnim odnosima

U koje međunarodne odnose EU može ulaziti? One za koje postoji izričita vanjska ovlast u Ugovoru –

izričite ovlasti One za koje ne postoji izričita ovlast na vanjskom

planu, ali postoji ovlast EU da odnose uređuje interno, pa je implicitno moguće zaključiti da postoji i vanjska ovlast – implicitne ovlasti

Ovlasti EU u međunarodnim odnosima uglavnom su rezultat sudske prakse

Izričite vanjske ovlasti

Nema općeg pravnog temelja koji ovlašćuje EU da ulazi u međunarodne odnose

Pristup je sektorski – vanjski aspekt na različite načine spomenut u kontekstu nekih politika EU

Lisabonski ugovor povećao broj takvih ovlasti:Zajednička trgovinska politika i zajednička carinska tarifa, poljoprivreda, kretanje kapitala i plaćanja, transport, monetarna politika, obrazovanje i usavršavanje, kultura, javno zdravstvo, trans-europske mreže, istraživanje i tehnološki razvoj, suradnja u području zaštite okoliša, razvojna suradnja, humanitarna pomoć, ekonomska i financijska suradnja s trećim državama, odnosi s međunarodnim organizacijama, sporazumi o pridruživanju

Implicitne vanjske ovlasti

Razvijale se uglavnom kroz sudsku praksuPočetak: predmet ERTA (1971.)

2 odvojena pitanja: Ima li EU vanjsku ovlast Je li ona isključiva ili podijeljena?

Ima li EU implicitnu vanjsku ovlast ?

Predmet ERTA: Nastanak vanjske ovlasti povezan s usvajanjem internih mjera

Kasnija praksa:- EU ima vanjsku ovlast uvijek kad postoji interna ovlast i potreba da EU djeluje na vanjskom planu, bez obzira jesu li usvojene interne mjere

Isključiva ili podijeljena implicitna ovlast?

ERTA – kad postoje interne mjere implementacije, nastaje ekskluzivna vanjska ovlast

Kasnija praksa – dodatni uvjeti uz postojanje internih mjera

Sudska praksa od polovice 1990-ih: presumpcija da se radi o podijeljenoj ovlasti

Isključiva ovlast po Lisabonskom ugovoru

Članak 3/2 UFEU:

“Unija također ima isključivu ovlast za sklapanje međunarodnog ugovora kad je njegovo sklapanje predviđeno zakonodavnim aktom Unije ili je nužno da omogući Uniji izvršavanje njenih unutarnjih ovlasti, ili u onoj mjeri u kojoj njegovo sklapanje može narušiti zajednička pravila ili izmijeniti njihov opseg.”

Posljedice isključive ovlasti EU

Ako EU u nekom pitanju ima isključivu ovlast, države članice gube ovlast sklopiti međunarodni ugovor o tom pitanju

Sporazum tada može sklopiti samo EU

Kad ovlast na vanjskom planu nije isključiva, ona je podijeljena, što znači da EU može sklopiti sporazum, ali ga mogu sklopiti i države članice

Politička važnost podijeljenih ovlasti

Opravdanje za sklapanje mješovitih sporazumaMješoviti sporazumi: oni u kojima se kao stranke

na istoj strani pojavljuju i EU i države članicePrimjer: naš SSPDa bi takvi sporazumi stupili na snagu, potrebno

je da ih ratificira i EU i svaka država članicaDržavama važno zbog: međunarodne vidljivosti i

zbog kontrole obveza preuzetih međunarodno

Mješoviti sporazumi

EU mora sklopiti sporazum zajedno s državama članicama ako sporazum pokriva i područje u kojem EU nema ovlasti

EU može sklopiti sporazum zajedno s državama članicama ako je ovlaštena u svim pitanjima koja sporazum pokriva, ali je njena ovlast podijeljena s državama članicama

Ovakav sporazum, EU može sklopiti i bez država članica

Postupak sklapanja međunarodnih sporazuma

Članak 218 UFEUSudionici:

Komisija ili Visoka predstavnica – iniciraju i pregovaraju

Vijeće – daje pregovarački mandat, potpisuje i sklapa (jednoglasno ili kvalificiranom većinom)

Europski parlament – daje pristanak ili ga se konzultira