Ovo Je Nasa Aqida

Ebu Muhammed el-Maqdisi OVO JE NAŠA ’AQĪDA

1

OVO JE NAŠA ’AQĪDA

šejh Ebu Muhammed el-Maqdisi

(Allah ubrzao njegovo oslobađanje iz zatvora taguta)

Plav, Sandžak džumadel-ula 1426. hidžretske

jun 2005. godine


2

Naslov originala: ’’Hadhihi ’aqidetuna’’

Naslov prijevoda na engleski jezik:

’’This is our ’aqidah’’

Prijevod sa engleskog jezika: Ebu Ahmed

Unos i prelom teksta: Ebu Ahmed

V A Ž N A N A P O M E N A !

Svako kopiranje i umnožavanje ove knjige ili bilo kojeg njenog dijela bez odobrenja

autora ovog prijevoda je veoma pohvaljeno i preporučljivo


3

Intervju sa zatvorenim šejhom

Ebu Muhammedom El-Maqdisijem

Uzvišeni Allah nas je uputio i učvrstio je naša srca još od prvog momenta našeg hapšenja. Mi smo obznanili naše odricanje

od taguta na vlasti i njihovih zakona, bez ikakvih ulagivanja i izvrdavanja

DA LI SE MOŽEŠ PREDSTAVITI NAŠIM ČITAOCIMA?

U ime Allaha, Onoga koji zaslužuje svu zahvalu. Neka je salawat i selam na Allahovog Poslanika i na sve

one koji ga slijede. Rođen sam 1387. godine hidžretske (1959. godine po Isau,

alejhis-selam) u provinciji Nablus, Palestina. Kada sam imao tri ili četiri godine, ja i moja familija smo

napustili Palestinu i odselili za Kuwajt, gdje sam završio srednju školu.

Tada je moja želja bila da studiram šeri'at na Islamskom Univerzitetu u Medini. Međutim, da bih zadovoljio svoje roditelje, otišao sam da studiram nauku na ''El-Masuel Univerzitetu'', koji se nalazi na sjeveru Iraqa.

To je bio period kada sam našao svoju orijentaciju u

islamu i kada sam došao u kontakt sa mnogim islamskim grupama. Nikako ne mogu zaboraviti usluge koje su mi pružala braća i učenjaci.

Putovao sam po Kuwajtu i Hidžazu gdje sam imao dobru

vezu sa studentima znanja i učenjacima koji su me podučili ključnim pitanjima razumijevanja islamskih nauka. Međutim, oni nisu uspjeli da zadovolje moju žeđ za odgovorima koje je zahtijevala muslimanska omladina, kao na primjer: pravo


4

stanje zbivanja danas, kako da uspostavimo ispravne (šeri'atske) zakone nad stanjem kakvo je danas, kakav mora da bude istiniti odnos muslimana prema vladarima današnjice, jasna vizija puta koji će promijeniti stanje realnosti našeg ummeta, itd.

Zbog ovoga sam se posvetio studiranju knjiga od šejhul-

islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibnul-Qajjima, Allah im se smilovao. Također, za vrijeme moje posjete Medini privlačile su me knjige od šejha Muhammeda bin Abdul-Wehhaba, njegovih učenika, sinova, unuka, imama Nedždi da'we, koje su obogatile javne i privatne biblioteke u Medini. Proveo sam jedan duži vremenski period, studirajući te knjige. Te knjige su kasnije imale ogroman utjecaj na moj pravac.

Putovao sam nekoliko puta za Pakistan i Afganistan i

tamo sam upoznao mnogu braću i islamske grupe koje su dolazile iz različitih regiona islamskih zemalja. Bio sam uključen u neke obrazovne i da'wetske aktivnosti.

Dok sam bio tamo napisao sam knjigu “Millet Ibrahim”.

Također sam imao debate sa grupom mukaffira (tekfiraca), što je rezultiralo pisanjem nekih radova, ali su oni do danas ostali neobjavljeni. Imao sam također debate i susrete i sa nekim irdža' grupama, te sam povodom toga napisanao nekoliko djela, kao što je knjiga "Rasvjetljavanje pogleda i razotkrivanje skepticizma savremenih murdžija".

I konačno, 1992. godine sam se smjestio u Jordanu, dvije

godine prije mog hapšenja. Zatekao sam državu preplavljenu irdža' grupama, koje su bile zadovoljne takvim stanjem. Započeo sam ovu blagoslovljenu da'wu držeći predavanja na tri različita mjesta. Dva su predavanja bila javna, a treće je bilo privatno. Predavanja su isticala koncepciju tewhida sa


5

njegovim značenjem i dužnostima, ''La illahe illAllah'' sa šartovima, šta poništava šehadet i izvodi iz vjere i koji su najvažniji djelovi šehadeta. Predavanja su također obuhvatala razotkrivanja skepticizma, sumnji i zabluda, koje su prezentirane od strane irdža' grupa, kao i druge važne teme koje mnogi ljudi ne poznaju (nikako ili nedovoljno).

Ova predavanja su se održavala upravo za vrijeme izbora

za vladu. Kao posljedica ovih predavanja, planule su diskusije između mojih studenata i onih koji podržavaju demokratiju i glasanje. Ova tema je zahtijevala šeri'atsko objašnjenje i radi toga sam preuzeo inicijativu da napišem studiju povodom ove teme i da razotkrijem najraširenije šubhe (koje se koriste kao dokazi da je glasanje halal), koje su ti ljudi prezentirali. Naslovio sam knjižicu: “Demokratija je vjera, a Allah je rekao da ko god prihvati drugu vjeru osim islama, ona mu neće biti primljena i on će na onom svijetu nastradati” 1. Odštampali smo ovu knjižicu i dijelili je.

Poslije toga sam održao džumansku hutbu u kojoj sam

razjasnio da'wu tewhida, i otvoreno sam pozvao ljude da zaniječu sve ljudske zakone, da ne vjeruju u parlament (da ga zaniječu) i da ne uzimaju nikakva udjela u ovome.

Bio sam željan da proširim prostor naše da'we, tako da

smo neka braća i ja napravili nekoliko putovanja do sjevernog i zapadnog dijela zemlje. Posjetili smo neku od naše braće koja su učestovala u afganistanskom džihadu i

1 Prevođenje ove knjižice na bosanski jezik je u toku i nadamo se da će ona veoma brzo biti dostupna onima koji budu tragali za istinom i za tewhidom, tj. onima koje bude interesovao islamski stav o ljudima koji su Allahu oteli Njegovo pravo, a to je Njegovo pravo da On Jedini sudi Svojim robovima.


6

koja imaju dobar pristup (metod) da'wi. Snabdjeli smo ih našim materijalima i utjecali smo na njih da se odlikuju prihvatanjem ove da'we i da je ističu.

Uprkos tome da je ova da'wa tek započela, privukla je

pažnju obavještajne službe. Ova da'wa je također bila nepodnošljiva irdža' grupama i slugama vlade. Radi toga se svaka frakcija (grupa novotara) odnosila prema ovoj da'wi na sebi svojstven, posebni podmukli način. Sluge vlade su se pohlepno angažovale u iskrivljavanju slike naše da'we i optužili su našu braću nazivima kao: “tekfirci” i “ekstremisti”, koje se najčešće (kao i ranije) koriste od strane irdža' grupa da bi time nanijeli zlo sljedbenicima istine (muwehhidima).

Tajna policija je zatim počela potragu i hapsila je našu

braću jednog za drugim. Ispitivali su našu braću o da'wi, o meni, o prirodi predavanja koja smo držali i idejama u koje sam pozivao. Sve ovo je meni bilo potpuno normalno i ja sam ovo očekivao svakog momenta, zato što je to priroda ovoga puta (puta obznanjivanja Istine).

Neprijatelji Allaha, dž.š., prihvataju bilo koju organizaciju

ili grupu sve dok je bazirana na irdža' vjerovanju, kao sto su i pitali neku uhapšenu braću: ''Zašto ne tražite vašu nauku od 'Ali al-Halabija, Ebu Shaqre, Nasiruddina el-Albanija i drugih? Napustili ste ove šejhove, a prihvatili teroriste.''

Da'wa koja slijedi put Poslanika, sallallahu 'alejhi we

sellem, koja uspostavlja vjerovanje Ibrahima, alejhis-selam, i koja ističe tewhid ne može biti ostavljena na miru. Potvrda ove tvrdnje jesu riječi Wereqe bin Newfela Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem: “Ni jedan čovjek prije tebe nije došao sa nečim sličnim, a da nije bio napadnut i uzet za neprijatelja”.


7

Radi toga, onaj koji nije napadnut od Allahovih neprijatelja – znači da nije prenio poruku (na ispravan način), te mora da ima neke nedostatke, skretanja ili greške kod sebe. Bez sumnje, naša da'wa je još uvijek u svome ranom djetinjstvu u ovoj državi; kada se izloži ispitima i pročišćavanju, imat će koristi i očvrsnut će i stabilizovati se sa izdvajanjem nečistoće od čistoga u sebi.

Braća i ja smo odlučili da se ne predamo. U isto vrijeme

smo odstupili od alternative suprostavljanja kao neobuzdane reakcije u koju smo gurani u momentu kada to neprijatelji žele. Moja kuća je sedam puta bila provaljivana, da bi me uhapsili. Razvalili su vrata i vršili pretres kuće, zaplijenili su mnoge knjige, dokumenta, pisanja i sve od stvari koje su htjeli. U svakom napadu su isticali da se moram predati.

Na kraju sam uhapšen sa grupom braće, od kojih su neki

prethodno pitali za fetwu u vezi odlaska preko rijeke (u Palestinu) u tajnu operaciju sa upotrebom eksploziva kojeg sam ja sačuvao. I mada ja jesam za ovakve operacije, ja još uvijek govorim da je za da'wu tewhida sada važnije, u ovoj fazi, imati sabura i žrtvovati se za ciljeve tewhida u ovoj državi.

Razlog za ovo je to što ima puno onih koji podržavaju

ovakve operacije (protiv Jevreja), posebno u ovoj državi, zbog geografske blizine sa Palestinom. A istovremeno je veoma mali broj onih koji podržavaju da'wu tewhida, onih koji sebe spremaju da se oružjem bore protiv imama (vođa) kufra. Ovi izdajnici (vlade) su u stvarnosti čuvari Izraela i oni su uspostavili Izrael u srcu muslimanskog svijeta, i omogućili su kafirima Zapada i Istoka da eksploatišu našu imovinu i bogatstva. Zaista je Allah, dž.š., rekao istinu kada je rekao:


8

“Oni su mu htjeli učiniti štetu, pa smo Mi njih učinili najvećim gubitnicima.” (sura el-Enbija’, 70. ajet)

Upravo iz ovih razloga, desila su se hapšenja i spletke od

strane Allahovih neprijatelja u uveličavanju ovog slučaja i medijskoj buci napravljenoj od strane njihovih institucija, a što je upravo služilo uspjehu naše da'we i ubrzalo je njeno bujanje i širenje, Allahovom milošću.

Uistinu ima mnogo hajra u iskušenjima od strane Allaha,

dž.š., u toku teških vremena, onog hajra koga nema u toku rahatluka.

Allah, dž.š., nas je uputio i učvrstio je naša srca još od

prvog momenta našeg hapšenja. Mi smo obznanili naš el-bera' (odricanje) od taguta na vlasti i od njihovih ljudskih zakona, bez ikakvih ulagivanja niti izvrdavanja. Naš stav je jačao za sve vrijeme boravka u zatvoru i u sudnicama, preko redovnih hutbi, pisanja i predavanja, žestoko razljućujuci Allahove neprijatelje, koji su povećavali svoj gnjev spram svih onih koji su nas poznavali, čitali naše knjige ili su bili povezani sa nama.

Kao rezultat ovoga, naša braća su provodila vrijeme u

samicama tamnicā tajne službe, izolovana od spoljašnjeg svijeta, provodeći u tim samicama dane kakve ne pamte zatvorenici prije njih u ovoj državi, osim nekolicine. Neki od njih su proveli u samicama po godinu dana, ostali najmanje po šest mjeseci, proživljavajući raznovrsne mentalne i fizičke torture nametute od strane vlasti, koje su bile primorane da kriju mnogu braću od povremenih posjeta međunarodnih organizacija. I pored svega, sve ovo je bilo rijetko i blagoslovljeno iskustvo koje je učvrstilo mnogu braću.


9

Kasnije smo iz samica premješteni u zatvorske ćelije. Ja sam bio prebačen sjeverno u zatvor ''Qafqafah'', dok je naveći dio preostale braće poslat južno u centralni zatvor ''Swaqah''. Ovaj plan je bio dio njihove velike želje da nas odvoje i oslabe:

''A spletkarili su, ali ih je Allah omeo. A Allah to najbolje umije.'' (sura el-Enfal, 30. ajet)

Od momenta kada sam svojom nogom kročio u taj zatvor,

žustro sam počeo svoju da'wu, te sam počeo sa pisanjem literature kao dio serije koju sam nazvao:

''O drugovi moji u tamnici, da li su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemogući?'' (sura Jusuf, 39. ajet) U njih sam uključio različite teme u vezi tewhida, o Ibrahimovom, alejhis-selam, putu, o 'ibadetu, širku, itd.

Pokušao sam distribuirati ove knjižice među

zatvorenicima. Neki od zatvorenika su ponijeli primjerke ovih knjižica vani sa sobom, kada su izašli na slobodu. Štampali su brošuru van zatvora zajedno sa mojim imenom. Ovo je očigledno razljutilo Allahove neprijatelje, dok su neki od puštene braće konstantno pokušavali da komuniciraju sa zatvorenom braćom, kako bi dobili moj materijal.

Kasnije, Allah je odredio da ti bivši zatvorenici učestvuju

u oružanom napadu na jednog od oficira jordanske tajne policije. Neki od te braće su bili uhapšeni i priznali da su me upoznali u zatvoru i da me poznaju, i nešto od mog materijala je pronađeno kod njih. Allah, dž.š., Svemogući, je učinio da ovaj događaj bude razlog mog ponovnog sastajanja sa mojom braćom, jer sam premješten južno, u centralni zatvor, odmah poslije ovog događaja.


10

KAKO ŠEJH PROVODI SVOJE VRIJEME, U KAKVOM SU STANJU ON I BRAĆA U ZATVORU?

Nakon što smo se ponovo sastavili u centralnom zatvoru,

počeli smo da organizujemo naše aktivnosti unutar zatvora. Prva stvar u koju sam pozvao braću bilo je održavanje džume-namaza u krilu zatvora, da bi to postalo posjetilište zatvorenicima i kao platforma za našu da'wu. Razlog iza održavanja džume-namaza je bio da se održi da'wa i da se ponudi alternativa (zamjena) zatvorskom mesdžidu, u kome se održavaju hutbe, dirigovane od strane režima. Također smo klanjali bajram-namaz u tom krilu i dvorani. Broj zatvorenika koji su obično klanjali sa nama je bio mnogostruko veći od broja onih koji su klanjali u zatvorskom mesdžidu.

Pripremio sam seriju predavanja za braću koja su stalno

zauzeta na da'wi sa zatvorenicima optuženim za razna djela. Neki od braće koji su tek bili prihvatili ovu da'wu su neizbježno napravili nekoliko grešaka iz razloga svog entuzijazma, ili žurbe i neumjerenosti, koje obično nestanu sa traženjem znanja. Očekujući ovakva dešavanja, napisao sam par knjižica, koje izlažu realnost naše da'we i nude je sa svojim svijetlim licem koje čini Allaha, dž.š., zadovoljnim. Adresirao sam neka od tih pisanja zatvorenicima.

Također sam adresirao druga pisanja stražarima zatvora,

oficirima i upravnicima koji su nas odbacivali zato što smo se razlikovali i obznanjivali našu nevinost i odricanje od njih i njihovih zakona. Tako sam napisao članak koji je adresiran njima. Također sam adresirao druge članke Ministarstvu Odbrane, špijunima režima u zatvoru, u kojima sam razotkrio realnost njihovog posla, i razjasnio sam da je njihov kufr znatno izopačeniji i teži od kufra i kriminala arapskih


11

špijuna koji rade za Izrael, a koji također provode svoje kazne (radi špijuniranja za Izrael) u istom zatvoru – zato što ovi špijuni za Izreal rade protiv murteda (jordanske vlade), a dok ovi špijuni režima rade za murtede, a protiv muwehhida.

Također sam napisao brojne rasprave u cilju da

opovrgnem mogobrojna izopačena mišljenja i ideje koje su pokrenute u zatvoru. Ovo je normalno, zato što svaka da'wa ima protivnike i neprijatelje koji:

”... inspirisali su jedni druge kitnjastim govorom, obmanjujućim...” (sura el-En'am, 112. ajet)

Ovo su bili savjetnici zatvora, čija su aktivnost i prisustvo

porasli, nakon što su u jednom periodu skoro bili neprimjetni. Ovo je bilo planirano da bi mogli ubaciti šubuhate (sumnje), kojima će odbraniti režim, te da bi opravdali svoje zablude i napali našu da'wu.

Nažalost, neki zatvorenici, pripadnici irdža' grupa su se

umiješali. Kao i obično, oni su se udaljili od Istine, izdali su da'wu tewhida i dali su prednost mišljenjima i idejama (irdža'a) nad tekstom Qur’ana i sunneta, tako da smo se angažovali u diskusiji sa prvima i sa drugima.

Nakon toga sam napisao nekoliko članaka da bi se

sačuvala i odbranila da'wa tewhida. Također sam razotkrio zavaravanja nekih koji su tvrdili da 'aqida Ibrahima, alejhis-selam, nije dio našeg šeri'ata. Opovrgnuo sam druge u pitanjima vezanim za kategorije, karakteristike i fardove imana prema ehli sunnetu wel-džema'atu.

Također smo izdavali magazin pod naslovom

“Medžalletut-tewhid”. Braća su pisala članke i pravila kopije koje su dijelelili zatvorenicima u zatvoru.


12

Ponekad bi članovi parlamenta posjetili zatvor pod izgovorom da žele vidjeti u kakvom se stanju zatvorenici nalaze. Zato sam napisao knjigu ”Otkrivanje batila (kufra) u zakonskim odredbama ustava”. Ova knjiga kritički proučava jordanski ustav (zakonik) i ukazuje na njegove suprotnosti u odnosu na Allahov šeri'at. Knjiga je razotkrila jasan kufr i korupciju koja se nalazi u ministarstvima koja donose zakone, sa argumentima iz Kur’ana i sunneta i logičkim dokazima. Ponudili smo ovu knjigu jednom broju parlamentaraca kada su bili u posjeti zatvoru.

Također sam napisao odgovore na članke, koji su

propagirani (od političara i drugih) u lokalnim novinama da bi oklevetali našu da'wu i optužili omladinu za ekstremizam, tekfir i drugim izmišljenim lažima. Najveći dio našeg pisanja je, Allahovom milošću, iznijet iz zatvora.

U toku procesa, koji je režim namjeravao da produži, a

prije suđenja, Allah nam je pomogao da iskoristimo to vrijeme da pokažemo Allahovim neprijateljima stav i odgovore, koji nisu zapamćeni u sudnicama u ovoj zemlji prije našeg slučaja.

Mi smo ustali da kažemo Istinu na skoro svim

saslušavanjima i dostavili smo govore prisutnim oficirima, advokatima i sudijama, sa prkosom ''božanstvima'' sudnica koji su bili prisiljeni da u srdžbi čekaju dok ne završimo. U našim govorima, objašnjavali smo im realnost naše da'we i radi čega smo optuženi i dokazali smo šta je islamski hukm (propis) prema ovim tiranskim režimima i upozoravali smo ih na kufr njihovih sudnica i zakona.


13

Također smo pozivali sve oficire, pravnike, advokate i ostale da zaniječu kafirske režime i njihove zakone i da prekinu da ih podržavaju.

Nakon toga sam pripremio članak za predsjednika suda i

njegove službenike, u kojem sam ponizio režim i njegova božanstva. Nazvao sam članak: ''Presude nacionalnoj sigurnosti i njihovim sudijama prema Allahovom šeri'atu.'' Ja sam im predao članak nakon što su nam oni predali presude.

Allah, dž.š., je blagoslovio ova zalaganja i ustrajavanja na

Istini i u tome je ova da'wa imala ogroman efekat unutar zatvora, kao i van njega. Sva zahvala pripada Allahu, dž.š., jedino.

Mnogi zatvorenici iz različitih ćelija i sa različitim

presudama su željno prikupljali naše papire i brošure, koje su imale očigledan efekat unutar zatvora. Braća su bila aktivna u da'wi i, kao posljedica toga, bili su sebeb upute mnogih zatvorenika, koji su kasnije postali vojnici tewhida.

Tokom onih dana u kojima su posjete bile dozvoljene, bili

smo posjećivani od grupā braće iz svih djelova zemlje. U to vrijeme, mi nismo poznavali većinu ove braće, ali oni su čuli za našu da'wu ili su dobili naša pisanja. Neki od njih su tražili savjete od nas u vezi određenih pitanja ili su tražili fetwe u vezi specificnih problema. Stoga sam im dao mnoga pisanja koja sam napisao u zatvoru, a također i posebne odgovore na njihova pitanja. Oni su zatim uzeli udjela u da'wi, izdavanjem ovih pisanja van zatvora.

Kao rezultat ovoga, Allahovi neprijatelji su bili bijesni i

razljućeni ovom da'wom, zato što nas oni nisu optužili ili zatvorili da bi proširili našu da'wu, javno je prikazali i dali joj


14

publicitet, već nasuprot tome – da bi nas spriječili i odvratili od nje.

Kao što Allah kaže: “…Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate

od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru; njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (sura el-Beqare, 217. ajet)

Iz tog razloga, oni su počeli reagovati i preduzimati razne

akcije unutar i van zatvora. Van zatvora, njihova uloga je bila da pomoću medija kleveću našu da'wu, izmišljanjem laži ili korištenjem nesvjesnih konstatacija nekih mladića koji su tek odnedavno prihvatili našu da'wu.

Allah, dž.š., nas je pomogao u raskrinkavanju njihovih

optužbi, koje smo već naveli. Također sam napisao izvjesni broj članaka za omladinu, vežući se za principe i kriterijume (šartove) da bi se ukazalo na hukm (propis) raznih tema, radi straha od odstupanja ove omladine ka ekstremizmu ili nemarnosti (popustljivosti) pod stresom od situacije ili od pritiska zatvora.

Taguti su nam tada počeli skraćivati vrijeme za posjete,

uspostavljajući nove uslove, a ponekad nam čak potpuno ukidali posjete. Po običaju, pažljivo su kontrolisali braću prije ulaska i odlaska, pretresali ih i proslijeđivali njihova imena sigurnosnoj policiji. Ta sigurnosna policija bi kasnije hapsila ovu braću i istraživala motive njihovih posjeta, ispitivala ih u vezi naših pisanja i na koji su način ta pisanja izlazila van zatvora. Pored svega toga, prijetili su im da će ih kazniti ako nas budu posjećivali u budućnosti. Hapsili su one koji su nas često posjećivali i eventualno stavljali neke od njih u kućni


15

pritvor, nakon što bi od njih iznudili obećanja da nas neće nikada ponovo posjetiti.

Što se tiče njihovih zavjera unutar zatvora, ljudi iz uprave

bi izolovali sve zatvorenike od nas i zabranili im da komuniciraju sa nama ili da klanjaju sa nama. Kažnjavali bi svakog onoga koji bi klanjao džumu-namaz sa nama ili ako bi bio uhvaćen sa našim člancima ili pisanjima. Te kazne su obično bile ili da pretuku čovjeka ili da ga zavežu za željezo, tako da bi ostao obješen pravo u zraku dugo vremena, ili u ćelijama samicama, itd.

Mi smo stalno bodrili našu braću, posebno one koji su

našli uputu unutar zatvora, da istraju na saburu i nepokolebljivosti, i ukazivali im da je ovo Allahovo iskušenje onima koje slijede ovu da'wu. Međutim, ako bi se ponižavanje i mučenje vezalo za nečiju vjeru, kao što je psovanje braći vjere ili brijanje brade, mi bismo tada, istog momenta, reagovali sakupljanjem kod zatvorskih vrata, neispunjavanjem naredbi, odbijanjem slijeđenja dnevnog rasporeda i odbijanjem ulaska u naše ćelije navečer. Onda bismo slali verbalne ili pisane poruke upravnicima, da ih podsjetimo na Allaha, dž.š., uplašimo ih Njegovim kaznama i da ih upozorimo na njihovu oholost ili miješanje u našu vjeru. Držali bismo sastanke i dogovore radi ovih događaja.

Kada smo pregovarali sa njima, uvjek smo običavali

naglašavati činjenicu da mi nismo zabrinuti zbog ćelija samica kao metoda kazni. Ali, mi nećemo prihvatiti ili tolerisati njihova poigravanja sa našom vjerom, zato što smo zatvoreni upravo zbog nje i spremni smo umrijeti za ciljeve islama. Nakon što je ovo više puta saslušala, uprava zatvora je usvojila naše zahtjeve i nisu se mješali u vjeru bilo kojeg brata, čak i ako bi bio brat od onih koji su osuđeni iz drugih


16

razloga. Sve se ovo desilo tek poslije mnogobrojnih sukoba sa stražarima, koji su ponekad koristili gas protiv nas i pokušavali provaliti u naše ćelije. I svaki put, Allah je okrenuo njihove zavjere od nas i darovao nas ponosom. Ovo je sve iz razloga Allahove milosti, Allaha Koji je u srca Svojih neprijatelja usadio strah od Njegovih pomagača.

Napokon, prije oko pet mjeseci, bio sam iznenađen zbog

premještaja u zatvor centra tajne službe. Dok sam bio tamo, bio sam ispitivan o našim aktivnostima u zatvoru, našim pisanjima i kako je to krijumčareno van zatvora, i još mnogo nekih drugih pitanja vezanih za različite događaje u zatvoru, te za našu braću u zemlji i van zemlje. Nekada su koristili zastrašivanje, prijeteći mi da ću svoju presudu, u trajanju od 15 godina, provesti u ovom zatvoru i da me neće vratiti nazad u centralni zatvor. A u drugim prilikama su mi nudili da me oslobode, ako bih zanijekao svoje knjige i odbio omladinu od svoje da'we. Nisam bio siguran da li su bili ozbiljni što se tiče tih ponuda ili su samo htjeli da testiraju moju reakciju. U svakom slučaju, Allahovom zaštitom, bili smo nepokolebljivi i odbili smo njihove ponude i još smo glasno obznanjivali da i pored zatvora i nametnutih ograničenja u našoj vjeri još uvijek obznanjujemo naš bera' (odricanje) od njih u ime Allaha, dž.š.

Bio sam vraćen u centralni zatvor poslije 50 dana

provedenih tamo. Manje od mjesec dana nakon toga, moja braća i ja smo bili iznenađeni premještajem u mali zatvor u predgrađu El-Balqa, pošto su svi oni koji su optuženi iz islamskih pobuda bili izolovani od ostalih zatvorenika. Ipak, i pored toga što smo bili izolovani od cijelog svijeta, uz Allahovu milost, mi smo bili angažovani u traženju i širenju islama, prodirući kroz njihova željeza, ograde, zatvore i


17

barikade, do onih van zatvora, kao što je uostalom slučaj i sa ovim intervjuom:

”...ali Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima”. (sura es-Saff, 8. ajet)

Molimo Allaha Svemogućeg da nas nagradi i da slijedimo

uputu muwehhida, da Nam podari istrajnost i čestit završetak.

OSUĐEN SI I ZATVOREN ZBOG SVOJE DA'WE I ZATO ŠTO SI POKUŠAVAO ORGANIZOVATI OPERACIJE PROTIV ŽIDOVSKIH CILJEVA. KAKO OVO KOMENTARIŠEŠ? I KAKVO JE TVOJE MIŠLJENJE U VEZI ŠEHIDSKIH OPERACIJA?

Ja sam uporno objašnjavao da ne prihvatam određene

smetnje i izgovore koji zabranjuju džihad protiv Jevreja ili drugih kafira koji se bore protiv muslimana u bilo kojem dijelu svijeta. Ne samo to, ova obaveza (džihad) postaje potvrđena i fard, ako se radi o okupiranoj i otetoj muslimanskoj teritoriji, kao što je slucaj u Palestini. I niko ne može osporiti ovaj šeri'atski hukm (propis), izuzev ako je neznalica u islamu. Ipak, ja vjerujem da je džihad protiv murteda (otpadnika od vjere) koji su zamijenili Allahove zakone i bore se protiv Njegove vjere, i koji su nadvladali i imaju kontrolu nad poslovima u muslimanskim državama – važniji džihad od borbe protiv Jevreja, budući da Allah Uzvišeni kaže:

“O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost!” (sura et-Tewbe, 123. ajet)

Iz tog razloga, gore spomenuti ljudi (taguti) su nama

najbliži nevjernici. I radi toga, njihove armije predstavljaju sigurnosnu barijeru protiv napada mudžahida na Izrael. Niko drugi nije pomogao agresiju Jevreja, Amerike i drugih


18

kafira na muslimanske zemlje i omogućio im da pljačkaju bogastva muslimanskih država, osim ovih murteda. Također, treba naznačiti da je kufr murteda (otpadnika) gori od orginalnog kufra (kufra kršćana, Židova, mušrika,...), prema idžma'u (konsenzusu) učenjaka.

Dalje, kao što smo gore naveli, nijedna osoba ne može

nijekati šeri’atsku ispravnost borbe protiv jevrejskih okupatora, osim ako njeno srce i razum nisu zapečaćeni za Istinu.

Međutim, šeri’atska ispravnost džihada protiv kafirskih

vladara i njihovih pomagača je nejasna mnogim muslimanima i džihad protiv vladara se pokušava spriječiti i staviti u sumnju od strane mnogih učenih marioneta. Iz ovih razloga, mi naglašavamo neminovnost da ponovo oživimo ovu zaboravljenu obavezu – farz džihada protiv taguta i da usmjerimo muslimane da se duševno i materijalno pripreme za ovaj fard (naredbu).

ŠTA JE TVOJ ODGOVOR ŠEJHOVIMA KOJI UČE SVOJE SLJEDBENIKE DA SU OVAKVE OPERACIJE INDENTIČNE IZVRŠENJU SAMOUBISTVA, I DA TO SAMO NAVLAČI POSLJEDICE RAZARANJA NAD MUSLIMANIMA PALESTINE?

Mada imam nekih napomena na one operacije koje se

izvode od izvjesne omladine u Palestini, u kojima sebe dižu u zrak bombama, kojima namjeravaju da vode džihad protiv Židova i da im na taj način nanesu golemu štetu, ja kažem da se ne slažem sa onima koji ove akcije smatraju samoubistvom i proglašavaju da je počinilac (šehid) u vatri džehennema. Razlozi za ovo jesu da se izučavanjem dokaza u šeri'atu nagovještava da je surova prijetnja džehennemskom vatrom radi samoubistva upravo za čovjeka koji ubije sebe iz protesta


19

protiv Allahovog qadera, ili zbog straha i nepomirenja sa Allahovom odredbom, ili iz želje da bi se ubrzala smrt u pomanjkanju sabura u vremenu nevolja ili rana, itd.

Radi toga, sve dok musliman muwehhid (monoteist), koji

izvršava ovakve operacije, to ne čini radi niti jednog og navedenih razloga, presuda za samoubistvo i oštre prijetnje koje su spomenute u hadisima se ne smiju povezivati sa tom osobom (mudžahidom). U svakom slučaju, ono što se treba istaknuti u vezi ovakvih operacija jeste da postoje opšti doslovni, jasni dokazi koji zabranjuju samoubistvo.

Radi toga, ove operacije su bile izložene izučavanjima i

idžtihadu učenjaka. One imaju svoju analogiju u ranim knjigama fiqha, i mogu se izjednačiti sa poznatim pitanjem oklopa (oklopljivanjem). Ja sam obradio ovo pitanje u fetwi, gdje sam usmjerio omladinu koja je uključena u ovakve operacije da šeri'atski ispravno i sa ozbiljnošću proučava ovu temu. Upozorio sam ovu omladinu na posebna pitanja, od kojih su najvažnija sljedeća:

1. Trud se treba preduzeti u korištenju najmodernijih

tehnoloških metoda, kao što je daljinsko kontrolisanje ekplozivnih naprava ili tempiranih bombi, koje smanjuju broj žrtava u redovima mudžahida, zato što im je ovo fard (obaveza), ako je dostupno. Ovo je zato što je brat mudžahid dragocjeni dragulj u današnjem vremenu i ne smije biti potrošen na mete koje mogu biti uništene i bez gubitaka ovakve vrste.

2. Ove operacije se trebaju fokusirati na vojničke ciljeve,

da bi to bile operacije koje unesrećuju neprijatelje i koje time manifestuju blistavu sliku i ulogu islamskog džihada sa izbjegavanjem namjernih ubijanja djece i


20

njima sličnih, koje nam je Allah, dž.š., naredio da izbjegnemo, osim u neizbježnim situacijama, kao u hadisu kojeg prenosi Sa'b ibn Džethāme: “Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je prošao pokraj mene na mjestu zvanom el-Ebwa ili Waddan i bio je upitan da li je dozvoljeno napasti mušričke borce u noći kada postoji mogućnost da dovedemo njihovu djecu i žene u opasnost. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je odgovorio: ”Oni (žene i djeca mušrika) su od njih (mušrika)...” (hadis je zabilježio Buhari).

3. Motiv iza ovakvih operacija treba biti da se zasnuje

uistinu značajna i opšta masleha (izvlačenje koristi) ili da se izbjegne sigurna mefseda (šteta), a ne ona nesigurna, koja se može izbjeći na bilo koji drugi način. A što se tiče izvršavanja takvih operacija da bi se ubio kafir koji se može ubiti pištoljem ili sličnim oružjem, onda žrtvovanje sebe nije dozvoljeno zato što to nije nephodno i zato što se cilj može postići i na drugi način.

Kao zaključak, naši su učenjaci izdali fetwe koje

dozvoljavaju ovakve operacije, koje su iste ili slične ovima danas, pomoću kojih se ogromna i pouzdana šteta može odbiti i pod uslovom da nema nikakvih drugih opcija.

U svakom slučaju, optužbe nekih šejhova da ovakve

šehidske operacije samo navlače krvoproliće nad muslimanima jesu tipični primjeri skepticizma, šubhi i zabluda od strane onih koji su iznevjerili džihad na svakom mjestu, a ne samo u Palestini. Ako bi muslimani obraćali pažnju i držali se izgovora takvih vrsta, onda ne bi nikada ponovo zavladali i ne bi se zastava džihada nikada podigla.


21

Kako je Allahova vjera došla do nas i kako smo osvojili Istok i Zapad, ako to nije bilo dijelovima tijela i krvi prijašnjih mudžahida? Zar može biti džihada bez krvi? Kako se može krv zaštititi, a da ne bude prolivena? Kako se džihad može postići bez žrtvovanja i rana?

Zar Allah nije rekao: “Uistinu, Allah je od vjernika kupio živote njihove i

imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati. Oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti…” (sura et-Tewbe, 111. ajet)

I također kaže Uzvišeni: “I neka se zato na Allahovom putu bore oni koji ne žale

da žrtvuju život na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovom putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.” (sura en-Nisa’, 74. ajet)

Ovo su samo neki od ajeta i hadisa koji razotkrivaju laž i

šeri’atsku nelegitimnost u šubhama onih koji šire ove odvratne vijesti, od onih koji su postavljeni unutar redova muslimana da bi zaustavili džihad. Uistinu, Allah je rekao Istinu i On upućuje na pravi put.

BEZ IKAKVE SUMNJE, ZABRANJENO JE SKLAPATI I ODRŽAVATI MIROVNE SPORAZUME SA JEVREJIMA DOK ONI DRŽE MUSLIMANSKU DRŽAVU POD OKUPACIJOM. ALI, KOJI JE ŠERI'ATSKI HUKM (PRESUDA) NAD ONIMA KOJI TO ČINE, I NAD ONIMA KOJI POMAŽU JEVREJE U BORBI PROTIV ISLAMSKIH POKRETA KOJI VODE DŽIHAD UNUTAR PALESTINE?

Istina o ovim sporazumima koji se potpisuju sa Jevrejima,

jeste da su to kufr sporazumi. A što se tiče vladajućih režima, koji ove sporazume potpisuju i sprovode ih u djelo:


22

“...samo im povećavaju nevjerovanje...” (sura et-Tewbe, 37. ajet)

Ovo je dodatak na druge oblike i manifestacije kufra

vladajućih režima, kao što je uspostavljanje zakona pored Allahovog zakona ili obustavljanje Allahovih naredbi, napadanje Allahovih ewlija (muwehhida), ismijavanje Allahove vjere, i mnoge druge forme koje sam ja obradio, istražio i dokazao šeri'atskim dokazima u svojim pisanjima.

Ovi ''mirovni'' procesi u realnosti nisu privremeni,

šeri'atski ispravni sporazumi, slični onima koji su uspostavljani između muslimana i njihovih neprijatelja u prošlosti, a iz razloga nužde.

Ne, već su ti sporazumi zapravo dogovori i nagodbe

bratstva, prijateljstva i uistinu trajnog zajedništva sa kafirima. Oni su u principu bazirani na zaustavljanju i zabranjivanju džihada protiv kafira, jedne od Allahovih naredbi ovome ummetu.

Ovi sporazumi se zasnivaju na savezništvu sa Allahovim

neprijateljima i na zaštiti i podršci njima protiv muwehhida mudžahida. Uistinu, ovo se sada izvršava sa sigurnosnim organizacijama u režimima, koji su se zbratimili sa Židovima, pri čemu pomažu Židove protiv muwehhida u skladu sa sigurnosnim dogovorima, koji su obuhvaćeni u ''mirovnim'' sporazumima. Ovi sigurnosni dogovori kao uslov postavljaju borbu protiv terorizma, naziva koji je dat džihadu, uz podrazumijevanje vojne saradnje na ovom polju, razmjene informacija i iskustava i sa planiranjem zavjera, postavljanjem zasjeda i napadanjem, hapšenjem i isporučivanjem mudžahida.


23

Ovakva djela vode počinitelja riddetu (totalnom napuštanju islama), kao što je dokazano od strane naših učenjaka pod temom negiranje Islama (djela koja izvode iz vjere), riječima: ''Pomaganje i podržavaje nevjernika protiv muslimana je kufr. '' Raniji učenjaci su sakupili knjige i spise, ispunjene jasnim i očiglednim šeri'atskim dokazima koji podržavaju ovo, a među najneospornijim među tim dokazima jesu Allahove riječi:

“…A uistinu je njihov i onaj među vama koji ih za ewlije (prijatelje, zaštitnike, pomagače,...) prihvati…” (sura el-Ma'ide, 51. ajet)

KAKO OCJENJUJEŠ SITUACIJU NA JORDANSKOJ SCENI?

Situacija u Jordanu je slična situaciji u ostalim

muslimanskim državama, koje su uzurpirane od strane kafirskih vladara, koji su ukinuli Allahov zakon, a nametnuli njihove kufr zakone i ideologije nad ljudima, i na taj način dali sami sebi, a ne Allahu, autoritet, vlast i pravo da donose zakone, upravljaju, naređuju i zabranjuju, pored Allaha, dž.š. Oni su izložili naše zemlje svakoj vrsti kufra, ateizmu i korupciji i omogućili su Allahovim neprijateljima da eksploatišu našu imovinu i bogatstva. A istovremeno, napadaju i zatvaraju iskrene da’ije, pozivače Allahu, koji nastoje da vrate ummet na put svoje slave.

A što se tiče da'ija nesreća i irdža'a, koji su mnogobrojni

ovdje, vlada je zadovoljna njima. Oni su za izbore, za parlament. Oni su pred skorim izborima za parlament i vladu, u kojima uobičajeno sudjeluju. A ipak su ovaj put oni oglasili svoj bojkot i istupili, rekavši da se ne slažu sa vladom. Međutim, ovo nije šeri'atski naređen i jedini ispravan i dozvoljen način obznanjivanja el-bera' pred ljudskim


24

zakonima i obznanjivanja nevjerovanja u mušričku demokratiju i druge sisteme koji se suprotstavljaju tewhidu.

Ovakvo neslaganje nije od one vrste koja je praktikovana

od strane Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, pred neprijateljima šeri'ata, već je to maloumno i ponižavajuće neslaganje, zastupano od ništavne opozicije koja poziva za duboko ukorjenjenje demokratije i ekspanziju u njenim zahtjevima. Oni bi mogli dodati na ovo tričave materijalne zahtjeve koji se ne slažu sa njihovim ogromnim parolama koje odvode ljude u zubludu. A najjača eskalacija u odricanju, prema njihovim tvrdnjama, jeste ova legalna opozicija koja se suprostavlja bez ikavog kršenja kafirskog zakona, odstupanja od njega, ili kritikovanja vladine politike. U svakom slučaju, oni ga štite, tako da ga niko ne može dodirnuti, tačnije oni ga hvale i dijele komplimente bez imalo srama ili stida. Prema tome, kojem se dobru može ummet nadati od takvih ljudi?

Njihove vodeće ličnosti, koji pripadaju izvjesnim irdža'

grupama ne ustručavaju se od stupanja u savez sa: sekularistima, nacionalistima, ljevičarima, bath-istima i komunistima, a sve radi bezvrijednih zahtjeva. Ovo se obavlja u ime onoga što oni nazivaju ''nacionalno ujedinjenje'', koje je jedno od barjaka slijepog džahilijjeta, koje je islam došao da uništi, ali ovi ljudi traže da se ponovo oživi.

Zato, ti ljudi ne znaju istinsku vjeru poslanikā i ne

razumiju značenje 'La ilahe illAllah', niti uzdižu ono što šehadet obuhvata i najčvršće spone šehadeta i tewhida, koji razdvajaju oca od sina, ženu od muža i čovjeka od njegove porodice, bazirano na 'aqidi i dīnu. Uz te ljude, mi opažamo ''selefi prisvajače'' (one koji sebi pripisuju svojstva selefija), koji preuzimaju dužnost griješnih položaja kod vladajućih taguta i posvjećuju svoj trud i vrijeme da ih brane, ubacujući


25

lažne, šeri'atski netačne izgovore i opravdanja, da bi ih štitili i da bi prikrili, umanjili ili opravdali njihov kufr.

Sav ovaj razgranati kufr i jasni širk je, po njihovoj procjeni

'kufr dune kufr' (kufr ispod kufra, tj. mali kufr). Na drugoj strani, druga njihova grupa se specijalizirala i posvetila suprostavljanju i pružanju otpora da'wi tewhida, vrijeđanjem i omalovažavanjem lika da'ija (pozivača) i optužbama ekstremizma i tekfira i prikazujući ih hawaridžima današnjice, a što su tipične potvore i napadi na pripadnike ehli sunneta od strane murdžija.

Sve se ovo dešava u vremenu u kome su vlade odvukle

ljude od njihove vjere. Držeći ljude zaokupljene trčanjem za korom hljeba i napadajući ih enormno velikim troškovima življenja, zbog vladine otimačine imovine ummeta, i potapajući ih u golemim dugovima prema vanjskom svijetu, režim time pokušava opravdavati svoju potčinjenost neprijateljima ummeta. U okruženju ovoga ološa, nada ostaje pričvršćena za sve veći, rastući poziv tewhida. Mi molimo Allaha, dž.š., da blagoslovi ovu da'wu, ujedini njene sljedbenike i da joj podari branitelje i pomagače. MNOGO JE DISKUSIJE DANAS O LEGITIMNOSTI DA SE OGLASI DŽIHAD PROTIV ALLAHOVIH NEPRIJATELJA, KOJI SU ZAMIJENILI NJEGOV ŠERI'AT. KAKVO JE ŠEJHOVO MIŠLJENJE U VEZI OVOGA? KOJE SU BITNE I REALNE OKOLNOSTI ZA ZAPOČINJANJE DŽIHADA U TRENUTNIM OKOLNOSTIMA U KOJIMA SE NALAZI MUSLIMANSKI UMMET?

Ja vjerujem i neprestano oglašavam da je vođenje džihada

protiv Allahovih neprijatelja (taguta u zemljama muslimana), koji su zamijenili Njegov šeri'at i nadvladali danas ummet, jeste jedan od najvažnijih fardova (obaveza), koji bi trebao


26

okupirati interesovanje muslimana. Zapravo, prema mom mišljenju, to je mnogo važnije i prvenstvenije od džihada protiv Jevreja, koji su okupirali Palestinu, kao što smo prethodno naveli.

Allah, dž.š., kaže: ''...borite se protiv vođa nevjerstva - za njih zaista ne

postoje zakletve - da bi tako prestali.'' (sura et-Tewbe, 12. ajet)

U Buharijinom ''Sahihu'' se bilježi da je 'Ubade ibn es-

Samit, Allah bio zadovoljan njime, rekao: ''Poslanik, s.a.w.s., nas je pozvao i mi smo mu dali bej'u (prisegu na vjernost), i među uslovima na koje je uzeo zakletvu od nas, bilo je da slušamo i pokoravamo se u vrijeme kada smo aktivni i u vrijeme kada smo umorni, i u vremenima teškoća i u vremenima rahatluka, i da budemo poslušni vladaru i da mu damo njegovo pravo čak i ako nam on nije dao naše pravo, i da se ne borimo protiv njega, izuzev ako kod njega vidimo otvoreni kufr za koji imamo dokaz od Allaha.''

Allah, dž.š., kaže: ”I borite se protiv njih sve dok fitne (širka) ne iščezne i

dok ne bude vjera jedino za Allaha...” (sura el-Enfal, 39. ajet) Radi toga, ako je vjera jednim dijelom za Allaha, a drugim

dijelom za vladajuće tagute, tada borba postaje fard (obavezna), sve dok god ispovijedanje vjere ne bude jedino za Allaha, dž.š. Uz sve to, oni su formirali sve zakonske i druge nadležnosti za njih, a ne za Allahovu vjeru, kao što se nalaže njihovim kufr ustrojstvima (zakonima).

Pored toga, predstavio sam šeri'atske dokaze, koji nužno

zahtijevaju udaljavanje od kafirskih vođa, pobunu protiv njih, te borbu protiv njih sve dok se ne svrgnu, tj. dok se silom ne uklone sa vlasti.


27

Dokazi za ovo su veoma brojni u Qur’anu i sunnetu, a također i jasne i izričite riječi učenjaka ovog ummeta. Ja sam uputio poziv muslimanima i iskrenim učenjacima ovoga ummeta da ulože trud u organizaciji svojih napora i ujedinjenju saffova za ovaj cilj, da predvode omladinu u ovim važnim trenucima i da učine svaki ozbiljan napor da se bude spremno, materijalno i duhovno, za ovu svetu dužnost.

Napori ovoga ummeta moraju se usredsrediti na ovo zato

što je to odgovornost cijelog ummeta. Radi toga je obavezno da se učini napor da se bude spreman za ovo, posebno zato što ummet pati od razjedinjenosti i od nesređenosti u sredstvima i sposobnostima u toku vremena potčinjenosti i u vremenu kada imāma (halife), koji će ponovo ujediniti ummet – nema.

Ukratko, ozbiljni i jedinstveni grupni rad na ovom polju

(priprema i džihad za svrgavanje taguta, a uspostavu šeri’ata) je obaveza i to iziskuje i pripremu i opskrbu više nego što druge dužnosti to zahtijevaju. Mi, također, moramo tome dati prednost nad individualnim radom, ali ovo ne znači da su individualni napori nevažeći i šeri’atski pogrešni, ako budu bazirani na dosljednoj ehli-sunnetskoj metodologiji, tačnom pravu, prema hukmu šeri’ata, sagledavanju realnosti vremena i trenutnog stanja i poznavanju balansa maslehe (pridobijanju koristi) i mefsede (otklanjanju štete).

U skladu sa principima, koji iskazuju da je obavezni uslov

koji je obavezujući nad sposobnom osobom različitiji od dozvoljenog uslova, džihad je vjerska dužnost koja je dozvoljena i ne može se obustaviti ili ukinuti sve do Sudnjeg Dana.


28

Uz ovaj princip, može se znati šta mi namjeravamo kada upoređujemo dužnost džihada sa dužnošću zekata, zbog toga što trud za svrgavanje i smjenu tih taguta i osnivanje islamske države jeste ogromni napor koji zahtijeva pripremu, podesnu za ovaj kritični krajni cilj, opsežno izučavanje sadašnjeg stanja stvari i pravilnog izbora momenta. Prema tome, sposobnoj osobi nije neophodno da izvršava džihad, ako se nije precizno za to pripemila. Slično, zekat nije dužnost sve dok ne dostigne vrijednost nisaba i dok ne nastupi određeno vrijeme svake godine.

Diskusija o ovom poređenju jeste u odnosu na luzum

(nephodnost) i wudžūb (dužnost) djela. A kada je u pitanju džewāz (dozvoljenost) i mashruijah (zakonsko), onda se ja još uvijek pridržavam svoga poziva ka obimnom radu i ne osporavam legalnu opštost džihada protiv neprijatelja ummeta, čak i ako se borbom neće promijeniti stanje. Muslimanima je dozvoljeno da se bore protiv neprijatelja sami, kao što je pokazao Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njime, u svome iskazu u vezi murtedā. Isto je tako dozvoljena borba protiv njih u grupama ili gerilom kao u primjeru Ebu Basira, Allah bio zadovoljan njime, i u mnogim hadisima koji spominju očitu skupinu koja uspostavlja Allahovu vjeru i nastavlja da se bori sve do Posljednjeg Dana, ne bivajući oštećeni od onih koji im se suprostavljaju niti od onih koji su ih napustili. Allah, dž.š., kaže:

”Zato se bori na Allahovom putu, pa makar bio i sam, a podstiči i vjernike...” (sura en-Nisa', 84. ajet)

Prema tome, džihad je propisano djelo 'ibadeta, koje je

dozvoljeno u bilo koje vrijeme. To je poduka koja odgaja vjernike i to je obilježje koje ukrašava i donosi el-qaida el-arida (široka baza), a što mnogi šejhovi iščekuju, oko toga šapuću i to nameću kao uslov za započinjanje džihada. Stoga, ne smije


29

se prekinuti, niti bi to trebao ummet ignorisati. Slično, obaveza zekata ne smije se prekinuti radi odsutnosti imama (halife) ili radi drugih razloga. Čak i ako ne postaje obaveznim sve dok se nisab ne dostigne i dok ne protekne godinu, sadaka je uopšteno dozvoljena u svako vrijeme i ljudi se ne smiju sprječavati, niti odvraćati od njenog plaćanja. Zapravo, neki učenjaci su nalagali dozvoljenost požurenog plaćanja zekata prije vremena iz razloga nužnosti, kao što je praktikovao Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi we sellem, sa sadakom od ‘Abbasa, Allah bio zadovoljan njime.

Uvjerite se da se ovo razumjelo i razdvojite naš govor od

govora onih koji su izdali i napustili džihad.

KOJI MENHEDŽ (METODOLOGIJA) JE OSNOVA MIŠLJENJA ŠEJHA EL-MAQDISIJA? U ČEMU SE TAJ MENHEDŽ RAZLIKUJE OD MENHEDŽA UČENJAKA SAUDOVE FAMILIJE?

Ja nemam lično mišljenje, osim mišljenja selefus-salih

(ispravnih prethodnika), neka je Allah zadovoljan svima njima, sljedbenika 'aqide el-firqa en-nadži'ah (spašene grupe), ehli sunneta wel-džema'ata.

Mi naglašavamo tewhid i uslove, obaveze i najčvršće veze

tewhida, kao i suprotstavljanje svim vrstama širka, posebno današnjem širku sa njegovim manifestacijama kufra. Mi se također čvrsto držimo srednjeg puta, puta ranih predaka ovoga ummeta, bez skretanja sa puta vjernika prema ekstremizmu ili nemarnosti (popustljivosti).

Prepoznatljiva odlika naše da'we jeste javno

obznanjivanje i usvajanje vjerovanja Ibrahima, alejhis-selam, sa oglašavanjem bera'a (odricanja) od kafira i njihovih lažnih božanstava i vjerovanja. Ovo se slaže sa grupom koja


30

uspostavlja Allahovu vjeru, javno i na istini, molimo Allaha, dž.š., da budemo od njih. Mi mrzimo odbacujuće grupisanje koje je razdvojilo ummet na partije i sekte, od kojih se svaka sekta raduje onome na čemu je. Mi sebe smatramo borcima tewhida i slugama šeri'ata. Pozivamo sve muslimane ka našoj da'wi i mi se striktno, čvrsto držimo Kitaba i sunneta.

Svaki put kada opazimo iskreno i džihad vođstvo koje

nas predvodi po uputama Kitaba i sunneta prema podršci Allahovog dīna, mi mu pristupimo i postanemo njegovi borci, njihovi pomagači i pristalice. Mi motivišemo omladinu da traži šeri'atsko znanje, da bude upoznata sa stanjem stvari i da radi na njegovom mijenjanju.

Mi zahtijevamo osnivanje Allahove vladavine na zemlji,

sa obimnim pripremama za džihad protiv kafirskih vladara, nad kojima smo dokazali kufr, uporedo sa njihovim zlim učenjacima koji su dali svoj savez i podršku tagutima, uljepšavajući njihove obmane i prepirući se lažnim skepticizmom i šubhama (sumnjama), da bi umanjili njihov kufr i ustabilili njihova prijestolja.

Mi isto tako vjerujemo u apsolutnu šeri'atsku zakonitost

džihada, zabranjivanja zla i spriječavanja griješnih dijela rukom, pod uslovom da te osobe posjeduju ispravnu metodu, šeri'atski hukm (propis) i da su upoznati sa balansom maslehe (koristi) i mefsede (štete). Iz tog razloga, Allahovi neprijatelji nisu zadovoljni nama, niti smo mi zadovoljni njima. Oni neprekidno spletkare protiv nas i naše braće koja slijede ovaj put.

Na osnovu gore navedenog, razlika našeg menhedža

(metodologije) od menhedža učenjaka familije Saud postaje očigledna. Ovi učenjaci su dali svoj zavjet tagutu, potrošili


31

svoje živote u njegovoj zaštiti i opravdavanju i iskoristili svoje znanje da učvrste njegovo prijestolje.


32


33

OVO JE NAŠA 'AQĪDA

šejh Ebu Muhammed el-Maqdisi (Allah ubrzao njegovo oslobađanje iz zatvora taguta)

U V O D

OVO JE NAŠA 'AQĪDA

KO GOD POSJEDUJE VID, NEKA OVO PROČITA I KO GOD IMA SLUH NEKA OVO ČUJE!

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova,

Najsamilosnijem, Najmilostivijem, Gospodaru Dana Sudnjeg. Neka su salawat i selam na pečat svih poslanika i vjerovjesnika i na njegovu porodicu i ashabe.

A potom:

Ovo je sažetak onoga u šta mi vjerujemo i čime obožavamo Allaha iz najvažnijih oblasti vjere. Napisao sam ga u svojoj zatvorskoj ćeliji, nakon što je do mene doprla vijest da postoje neki ljudi koji nam pripisuju stvari koje nisu od nas i koji u naša usta stavljaju riječi koje mi nikada nismo rekli – naročito u poljima kufra i imana. Prije toga, ja nikada nisam bio zainteresovan za pisanje o ovoj ili sličnim temama, jer su naši učenjaci zadovoljili i ispunili potrebe u pisanju o tome. Također i zato što je pravičan tragalac za istinom u mogućnosti da se upozna sa našim jasnim izjavama iz naših podrobnih knjiga.

Ja se nisam zanimao za ovo sve dok to od mene nisu

zatražila neka braća u tewhidu koja su nas često posjećivala u


34

zatvoru. Ovo se desilo nakon što su se oni sreli sa ljudima kojima nisu bile jasne neke naše izjave (pogledi) u nekim od polja kufra i imana. Zato sam ja požurio i odgovorio na zahtjev te plemenite braće u cilju ocrtavanja pitanja i upoznavanja drugih sa opštim i najvažnijim stvarima u koje mi vjerujemo. Možda ću time zatvoriti vrata pred onima koji traže začkoljice u nekim uopštenim izjavama, ili citiraju da smo rekli nešto što nismo rekli, ili nam pripisuju implikacije koje nisu od našeg puta – naročito nakon činjenice da ja znam da mnogi studenti-početnici koji traže islamsko znanje imaju pristupa našim knjigama i da ih neka pitanja mogu zbuniti – pogotovo neki od itlaqata (sveobuhvatno-neograničenih izjava) i generalizacija (uopštenosti) koje oni mogu pročitati u našim knjigama da'we, u kojima se obraćamo tagutima i njima sličnim od ''zakonodavaca'' i njihovih saveznika od armija širka i partnerstva i onima poput njih, od kojih nam je Allah naredio da proglasimo bera' (odricanje) i da ih osudimo (ukorimo).

Dakle, možda smo ostavili neke od tekstova o prijetnji (tekstova koji prijete kaznom za određena djela) neograničenim, ili smo ih ostavili sa njihovim pojavnim značenjem bez objašnjenja. Ili smo možda uopštili fetwe za određena djela, pa tako slabiji student islamskog znanja nije bio kadar da razdvoji između tog uopštavanja i određivanja fetwe za specifične pojedince. Možda smo ostavili neke sveobuhvatno-neograničene izjave na njihovom pojavnom značenju bez ikakvog razjašnjenja i tumačenja, da bi bilo što efektnije u suzbijanju onih kojima je upućeno – od onih čiji je oslonac pronalaženje ustupaka (popuštanja) i tačaka izlaza, što prouzrokuje da upropaštavajući grijesi postanu umanjeni.

Sve je ovo učinjeno slijedeći put mnogih selefa (prethodnika) u uopštavanju tekstova prijetnji, baš kao što ih


35

je i Uzvišeni Allah uopštio – prelazeći preko njih bez ikakve rasprave u vezi njihovog tumačenja. To je zato jer je to efektnije u suzbijanju, kao što to želi Uzvišeni Allah.

Sigurno, djelo nepokornosti za koje je Allah vezao Svoje prokletstvo nije kao ostala djela nepokornosti. I sigurno, djelo koje je Allah opisao kao kufr i koje je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, nazvao kufrom nije kao druga djela.

Međutim, bilo je bojazni da oni kojima je upućeno neće razumijeti, pa je zato u tom slučaju utočište nađeno u tefsilu (razjašnjenju), i tako je u našim podrobnim knjigama.

Također, ja znam da se neki od ekstremnih mukaffirah (tekfiraca) oslanjaju na nešto od onoga što smo napisali, u cilju traženja onoga što će dati podršku njihovim putevima, i ja sam potpuno uvjeren da oni – da su pravični tragaoci za istinom – ne bi našli ono što traže, osim ako me pogrešno citiraju.

Također, ja znam da mnogi od naših protivnika, među murdžijama ovoga doba i njima slični, proučavaju naše knjige – ne tražeći istinu, već tražeći sveobuhvatne uopštene izjave koje smo možda čak naveli od nekih učenjaka, imama i da'ija. Oni to čine da bi te izjave mogli pripisati nama, sve u njihovom naporu da pobrkaju našu da'wu, dajući našim riječima značenje koje one ne sadrže i u cilju da nam pripišu implikacije koje nama ne pripadaju.

Svima ovima kažem: Bojte se Allaha, govorite istinit govor i sjetite se riječi Mustafe (Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem):


36

''Ko god kaže o vjerniku ono što nije pri njemu, Allah će ga staviti u gnoj stanovnika vatre, sve dok on to ne povrati nazad.''

Ja otvoreno obznanjujem, bez imalo kolebanja: Ako je bilo koja moja izjava, koju sam izrekao u svojim

pisanim radovima, bilo da je to već izišlo ili će jednog dana izići, došla sa nečim što je u suprotnosti sa Knjigom i sunnetom, a meni je to bilo nepoznato, ja sam prvi koji će je povući i proglasiti sebe čistim od nje i koji će prihvatiti taj (novi) tekst svojim kutnjacima.

Onaj koji bude čitao ove stranice, vidjeće da je mnogo naših riječi jasno pod utjecajem – možda ne riječ po riječ – onoga što se ponavlja u djelima ''El-'Aqide et-Tahawijje'' (''Tahawijevoj poslanici iz 'aqide''), ili ''El-'Aqide el-Wasitijje'' (''Wasitijskoj 'aqidi'') i knjigama poput njih. To nije ništa novo, jer su ove knjige, na početku našeg traganja za znanjem, ostavile snažan utjecaj na nas, i Allahovom milošću, mi smo ih ujedno proučavali i druge njima podučavali, iznova i iznova.

U ovim knjigama, naši učenjaci su išli naširoko i nadugačko u izlaganju pitanja njihovog vremena, koja su uveličavana u njihovoj nevolji (širene nadaleko i naširoko), pitanja koja su bila u potrebi da budu razjašnjena, da bi pobili skupine od sekti koje su skrenule sa puta ehli sunneta wel-džema'ata, ili zbog novotarije koja je bila rasprostranjena u tim danima.

Pored toga, vidjećete ih kako druga pitanja rezimiraju (ukratko izlažu) i preko njih brzo prelaze, usled male količine rasprava (polemika) ili konfuzija koje su bile oko tih pitanja u


37

to vrijeme. Možda bi oni spomenuli i pitanja fiqha u toku svoje rasprave o 'aqidi, a to je bilo da bi se pobila protivnička strana – sljedbenici novotarije i u tim (fiqskim) pitanjima. Ovo su činili da bi se ehli sunnet mogao razlikovati od sljedbenika novotarije i da bi odricanje od njih bilo zabilježeno – čak i ako bi to bilo u onim sporednim stvarima fiqha koje su ponikle iz osnove, koju su posjedovali samo sljedbenici novotarije (šadh).

Na ovim stranicama, mi smo pokušali upravo to – tako da nismo raspravljali o svemu što je u ovim knjigama već spomenuto u stvarima 'aqide, već smo se usredsredili na posebna polja u kojima smo vidjeli mnogo konfuzije i zbrke, koja se povećava oko nas u ovim vremenima – ili pitanja za koja smo se bojali da bi mogla biti nama pripisana – ako se to već nije dogodilo – od stvari koje mi nismo rekli.

Molimo Allaha da primi naše napore i da naša djela učini iskrenim radi Njegovog Plemenitog Lica i da nas učini čvrstim na 'aqidi spašene grupe ehli sunneta wel-džema'ata i da nas učini od pobjedničke skupine.

On je naš Zaštitnik, a kako je samo On dobar Zaštitnik i Donosilac odluka.


38

A LL A H O V T E W H I D ( J E D N O Ć A )

Mi u vezi Allahovog tewhida (jednoće) kažemo da je Allah

Jedan i da nema nikakvih partnera – niti u Svom rububijjetu (gospodarstvu), niti u Svom uluhijjetu (božanstvenosti), niti u Svojim imenima i svojstvima.

Nema stvoritelja pored Njega i nema gospodara mimo

Njega. Nema opskrbljivača, niti vlasnika, niti onoga koji odlučuje o stvarima u ovom postojanju, osim Njega. Mi izdvajamo Allaha u Njegovim djelima, kao što Ga izdvajamo u našim djelima. 2

Mi Ga izdvajamo u našim djelima 'ibadeta (obožavanja) i

našem nijjetu (namjeri) i volji – jer ne postoji ništa vrijedno obožavanja osim Njega, Slavljenog – tako da mi svjedočimo baš kao što je Allah za Sebe posvjedočio, kao i meleki i oni kojima je dato znanje – da on uvijek svoje stvaranje održava pravedno; mi svjedočimo da niko nema pravo biti obožavan osim Njega, Silnog i Mudrog.

Mi to kažemo, potvrđujući ono što ova moćna riječ

potvrđuje u izdvajanju 'ibadeta jedino Allahu, kao i neophodne implikacije i prava. I mi to kažemo, negirajući ono što to poništava, od širka i partnerstva i onoga što slijedi iza toga.

2 Ovo je linija razdvajanja između tewhida rububijje i tewhida uluhijje. Prvi, tewhid rububijje je izdvajanje Allaha u djelima gospodarstva kao što su: stvaranje, opskrbljivanje, upućivanje, davanje života i prouzrokovanje smrti, itd. Tewhid uluhijje je kada mi – robovi, izdvajamo naša djela samo Njemu Uzvišenom.


39

I mi vjerujemo da je svrha zbog koje je Allah stvorio stvorenja – 'ibadet Njemu jedinom, kao što je On, Uzvišeni rekao: ''I Ja nisam stvorio džinne ni ljude ni zbog čeg drugog, osim da bi Me obožavali.'' 3

I mi pozivamo u izdvajanje Njega, Slavljenog u svim

djelima 'ibadeta kao što su: sedžda, ruku', zakletva, tawaf, žrtvovanje, klanje, dova, propisivanje zakona, i druga mimo njih. ''Reci: 'Zaista, namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema ortaka. Tako mi je naređeno i ja sam prvi musliman.' '' 4

A naredba Slavljenog Gospodara uključuje univerzalnu i

zakonodavnu naredbu. Pa stoga, On je jedan u božanskoj naredbi i univerzalnoj odluci, tj. On je jedini koji odlučuje o stvarima u svemiru i jedini Koji u njemu sudi kako On hoće, prema Svojoj mudrosti. Slično tome, mi Ga izdvajamo u Njegovom pravu na propisivanje zakona, i otuda Mu nikoga ne pridružujemo u Njegovom propisivanju i nikoga Mu ne smatramo ravnim u 'ibadetu. ''Zaista, Njemu pripada stvaranje i naredba. Slavljen neka je Allah, Gospodar svjetova.'' 5

Prema tome, halal je ono što je Allah učinio halalom, a

haram je ono što je Allah učinio haramom. ''Sud pripada samo Allahu. On je naredio da 'ibadet ne činite nikome osim Njemu.'' 6

3 sura edh-Dharijat, 56. ajet 4 sura el-En'am, 162. i 163. ajet 5 sura el-E'raf, 54. ajet 6 sura Jusuf, 54. ajet


40

Stoga, ne postoji istinski zakonodavac osim Njega, Slavljenog i Uzvišenog. Mi proglašavamo svoje neprijateljstvo i odricanje od svakog ''zakonodavca'' mimo Njega, i udaljujemo se od njih i ne vjerujemo ni u jednog od njih – pa ne tražimo nikoga pored Njega za gospodara, i ne uzimamo nikoga pored Njega za zaštitnika i ne tražimo drugu vjeru mimo islama. Zato, ko god za sudiju i zakonodavca uzme drugoga pored Njega Uzvišenog – slijedeći ga i slažući se sa njim u njegovom propisivanju onoga što je u suprotnosti sa Allahovim zakonodavstvom – on je time uzeo gospodara mimo Allaha i tražio je vjeru mimo islama. ''I zaista šejtani objavljuju svojim ewlijama da bi se s vama raspravljali. A ako se vi njima pokorite, onda ste vi pravi mušrici'' 7

I rekao je Allah Uzvišeni:

''Uzeli su svećenike svoje i monahe svoje za gospodare mimo Allaha.'' 8

Tewhid esmā’i wes-sifāt

Poput ovoga, mi Njega Uzvišenog izdvajamo u Njegovim imenima i svojstvima. Tako, nema istog, jednakog, uporedivog, ravnog ni sličnog Njemu, Slavljenome: ''Reci: 'On je Allah – jedan, Allah je utočište svakom, nije rodio i rođen nije, i niko mu ravan nije.' '' 9

On, Slavljen i Uzvišen, je izdvojen svojstvima slave i

savršenstva, kojima je On Sebe opisao u Svojoj Knjizi, ili

7 sura el-En'am, 121. ajet 8 sura et-Tewbe, 31.ajet 9 sura Ihlas


41

kojima Ga je Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, opisao u sunnetu. Mi nikome od Njegovih stvorenja ne pripisujemo ništa od Njegovih svojstava, niti Njegovim stvorenjima izvodimo imena iz Njegovih imena, niti Ga upoređujemo sa ijednim od Njegovih stvorenja, niti zastranjujemo u negiranju imena i svojstava našeg Uzvišenog Gospodara.

Ne, već mi vjerujemo u ono čime je On Sebe opisao i čime

Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem – u stvarnosti, a ne figurativno – bez iskrivljavanja, negiranja, zapitkivanja ''kako'', ili upoređivanja. ''Njemu pripada uzvišen primjer na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.'' 10

Mi ne negiramo ništa od onoga čime je On Sebe opisao.

Mi ne mijenjamo riječ sa njenog odgovarajućeg mjesta, niti u to ulazimo tumačeći stvari našim mišljenjima, niti donosimo besmislenosti (apsurdnosti) iz naše mašte koristeći tenzih (navodno proglašavanje Allaha čistim od svih nedostataka i manjkavosti) kao dokaz za podršku toga.

Niko nije našao smiraj u svojoj vjeri, osim onoga koji se

predao Allahu, Slavljenom i Uzvišenom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i koji je znanje koje je njemu nejasno proslijedio do onoga koji ga zna.

Pripadnost islamu nije ustanovljena ni na čemu drugom,

osim na bazi pokoravanja i predaje – pa, ko god bude ''kopao'' po znanju o onome u vezi čega je upozoren i nije bio zadovoljan sa pokoravanjem svog razumijevanja, onda će ga njegova djela zakloniti od ispravnog imana i čistog tewhida. 10 sura er-Rum, 27. ajet


42

I mi vjerujemo da je Allah objavio knjigu na čistom arapskom jeziku, tako da ne činimo tefwid značenja svojstava 11, već mi samo činimo tefwid kakvoće 12 i mi kažemo: ''Mi vjerujemo u njega. Sve je od našeg Gospodara.'' 13

I mi pred Allahom obznanjujemo naše odricanje i našu

nevinost od negiranja džehmijja 14 i upoređivanja mušabbiha 15 , i ne naginjemo ni jednima ni drugima, već ostajemo čvrsto u sredini, baš kao što to želi naš Gospodar – mi stojimo između negiranja i potvrđivanja sa upoređivanjem: ''Ništa nije kao On; On sve čuje i vidi.'' 16

Zato, ko god ne bude oprezan u vezi negiranja i

upoređivanja, promašiće i neće postići pravi tenzih. Na ovom polju 'aqide – kao i na svim drugim poljima –

mi smo na onome na čemu su bili naši ispravni prethodnici, ehli sunnet wel-džema'at.

Od te 'aqide je i ono o čemu nas je Allah obavijestio u

Svojoj Knjizi i ono što je brojnim lancima predaje prenešeno od Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da je Allah iznad Njegovih nebesa, uzdignut iznad 'Arša (Prijestolja), kao što je rekao Uzvišeni:

11 potvrđivanje svojstava, ali izjavljivanje da niko ne zna šta to znači, osim Allaha 12 izjavljivanje da niko ne zna kakvoću tih svojstava 13 sura Ali 'Imran, 7. ajet 14 onih koji poriču Allahova svojstva 15 onih koji upoređuju Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja 16 sura eš-Šura, 11. ajet


43

''Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima neće u Zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?'' 17

I kao što je prenešeno u hadisu o robinji koju je Poslanik,

sallallahu 'alejhi we sellem, upitao: ''Gdje je Allah?'', a ona odgovorila: ''Na nebu''. Pa je on upitao: ''A ko sam ja?'', a ona je odgovorila: ''Ti si Allahov Poslanik.'' On je tada rekao: ''Pustite je, jer ona je zaista vjernica.''

I ovo je istina u koju nema nikakve sumnje. Time svakako, mi ovu činjenicu štitimo, kao što su je

ispravni prethodnici štitili od pogrešnih pretpostavki – na primjer, da se pod time misli da su Ga nebesa ''zasijenila'' ili Ga ''ograničila'', što je uistinu laž. Mi smo prisiljeni da ovo spomenemo, da ovo negiramo i da proglasimo Allaha čistog od toga. A da se selefi nisu nikada suočili sa ovim stvarima i negirali ih, sljedbenici novotarije i njihove lažne implikacije bi naškodile i donijele neprilike ehli sunnetu.

Jer je Allah Uzvišeni rekao:

''Njegov Kursijj obuhvata nebesa i Zemlju'' 18 I On je, Slavljeni, rekao:

''Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti.'' 19 ''On drži ono što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti.'' 20

17 sura el-Mulk, 16. ajet 18 sura el-Beqare, 255. ajet 19 sura Fatir, 41. ajet 20 sura el-Hadždž, 65. ajet


44

''I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje, voljom Njegovom.'' 21

I mi vjerujemo da se On, Slavljeni, uzdigao iznad Svoga

'Arša (Prijestolja), kao što je Uzvišeni rekao: ''Milostivi se iznad 'Arša uzvisio.'' 22

Mi ne tumačimo istiwa' (uzdignuće) u značenju

''osvajanja'', već suprotno tome, ono ima značenje koje ima u jeziku Arapa, na kome je Allah objavio Qur'an. Mi ne upoređujemo Allahovo uspinjanje sa uspinjanjem ijednoga od Njegovih stvorenja, već kažemo kao što je rekao imam Malik: ''Istiwa' (uspinjanje) je poznato, iman (vjerovanje) u njega je wadžib (obavezan), njegov način je nepoznat, a pitanje o tome je bid'at (novotarija).''

I ovo je način na koji se odnosimo prema Njegovim

ostalim svojstvima i djelima, kao što su: spuštanje, dolazak i druga djela i svojstva, o kojima nas je On Uzvišeni obavijestio u Svojoj Knjizi ili što je potvrđeno u vjerodostojnom sunnetu.

I mi vjerujemo da je Slavljeni i Uzvišeni, ujedno sa Svojim

istiwa'om (uzdizanjem) nad Svojim Prijestoljem i ujedno sa Svojom uzvišenošću iznad nebesa – blizu Svojih robova, kao što je rekao: ''A kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam, zaista, blizu'' 23

I u hadisu koji je muttefekun 'alejhi:

21 sura er-Rum, 25. ajet 22 sura Ta-Ha, 5. ajet 23 sura el-Beqare, 186. ajet


45

''O, ljudi, ne dižite svoje glasove, jer zaista ne dozivate ni gluhog ni odsutnog, već dozivate Onoga Koji sve čuje i vidi. Zaista, Onaj Koga dozivate je bliži vama od vrata vaše jahalice.''

On je sa robovima gdje god da su i On zna šta oni rade,

kao što je rekao Uzvišeni: ''On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.'' 24

Iz Njegovih riječi: ''On je s vama'' se ne treba razumijeti

namjera heretičke izjave da je On pomiješan sa Svojim stvorenjima, ili da se On sjedinio (stopio) u nekima od njih ili se ujedinio sa njima ili nešto drugo od vjerovanja kufra i zablude – štaviše, mi sebe pred Allahom proglašavamo čistim od svega toga.

I On, Slavljeni je sa Svojim robovima drugom

''me'ijjeh''(prisutnošću, tj. na drugi način ''sa njima''), koje nije opšta ''me'ijjeh'' i to je ''me'ijjeh'' pobjede, darovanja uspjeha i podrške – kao u Njegovim riječima: ''Allah je zaista sa onima koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.'' 25

Tako da je, uz Svoj istiwa' (uzdignuće) iznad svog 'Arša

(Prijestolja) i uz Svoje uzdignuće iznad Svojih stvorenja, On, Slavljeni i Uzvišeni zajedno sa Svojim stvorenjima gdje god da su i On zna šta oni rade. On je blizu onoga koji Mu dovu upućuje i On je sa Svojim robovima vjernicima; On ih štiti, pomaže im i podržava ih – tako da Njegova blizina i Njegova prisutnost ne negiraju Njegovo uzdignuće i uzvišenost, jer ne

24 sura el-Hadid, 4. ajet 25 sura en-Nahl, 128. ajet


46

postoji niko Njemu sličan u Njegovim svojstvima. On je Uzvišen u Svojoj blizini i Blizak u Svojoj uzvišenosti. Od plodova ovog velikog tewhida da je Allah iznad Svojih robova je:

Uspjeh muwehhida (onoga koji Allaha izdvaja u tewhidu)

u džennetu Njegovog Gospodara i spas od vatre, kao što stoji u hadisu Mu'adh ibn Džebela.

Od toga je i slavljenje Gospodara i veličanje Njega,

poznavanjem Njegovih svojstava savršenstva i plemenitosti. Od toga je i slavljenje Njega i proglašavanje da je On

daleko od bilo kakve sličnosti ili poređenja. Od toga je i poznavanje gluposti onih koji Njemu druge

ravnim smatraju, pridružujući Mu druge kao ortake u obožavanju, suđenju ili donošenju zakona.

Od toga je i poznavanje niskosti i bezvrijednosti onih koji

sebe uzimaju kao Allahove ortake u nečemu od spomenutog, iako sebe nisu uzeli kao Njegove ortake u stvaranju, niti posjeduju djelić posjedovanja, opskrbljivanja ili raspolaganja stvarima.

Od toga je i to da srce i duša postaju slobodni (čisti) od

zavisnosti od stvorenja. Od toga je i da rob nalazi čvrstinu u životu na ovom i

budućem svijetu. Stoga, onaj koji je uobičavao obožavati različite ortake, prizivajući ih i dijeleći svoj strah i nadu među njima – on nije poput onoga koji je izdvojio svoga Gospodara,


47

Slavljenog, i Njemu posvetio svoj strah, nadu, namjeru, cilj i obožavanje.

O, Allahu, Zaštitniče islama i njegovih sljedbenika, učini nas čvrstim na Tvom tewhidu, dok Te ne susretnemo.


48

M E L E C I

I vjerujemo u Allahove meleke i vjerujemo da su oni

počašćeni Allahovi robovi koji Mu se ne protive nijednom riječju i koji su skrušeno pokorni iz straha od Njega i da Ga slave noću i danju i da se ne umaraju.

Mi smo u savezništvu sa njima i volimo ih, jer su oni od

Allahovih vojnika i jer oni traže oprosta za one koji vjeruju, i mrzimo one koji njih mrze.

Od njih su Džibrīl, istinoljubivi rūh, Mikāl i Isrāfil, koji je

zadužen za puhanje u rog. Od njih su i oni meleki koji su odgovorni za nošenje 'Arša, kao i melek smrti, Munkir, Neqīr, čuvar džehennema – Mālik, melek zadužen za džennet – Ridwān, melek planina, te Kirāmen kātibīn (časni pisari, koji bilježe ljudska djela) i mnogi drugi koje niko osim Allaha ne može pobrojati. Potvrđeno je u dva ''Sahīha'' u hadisu od Enesa, Allah bio njime zadovoljan, u priči o Mi'radžu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, bio uzdignut do Bejtul-Ma'mūra, hrama na nebesima, u koji svakoga dana uđe i klanja sedamdeset hiljada meleka i nikada se ne vrate nakon što odatle iziđu.

A u Muslimovom ''Sahīhu'' se od A'iše, majke vjernika,

bilježi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Meleci su stvoreni od nura (svjetlosti), džinni su stvoreni od vatre, a Adem je stvoren od onog što vam je poznato (zemlje).''

Allahovom naredbom, melek može poprimiti čovječji

izgled – kao što stoji u qur'anskoj priči o Merjem i u hadisu o


49

Džibrilu kada je upitao Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, o islamu, imanu i ihsanu. Što se tiče pravog izgleda meleka, Allah je u Qur'anu spomenuo da je stvorio poslanike od meleka sa dva, tri i četiri krila, i da On dodaje Svome stvaranju ono što On hoće. I zaista, Allah je kadar sve učiniti. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je vidio Džibrila u njegovom pravom obličju, a imao je šest stotina krila, koja su prekrila horizont. Od plodova imana u meleke je:

Od plodova ovog imana je slavljenje Allaha Uzvišenog,

jer zaista veličina stvorenja ukazuje na veličinu Stvoritelja. Od plodova ovog imana je i to da on podsjeća roba na to

ko je sve sa njim od meleka Allaha Uzvišenog. Od toga je i to da ovo vjerovanje roba vjernika, koji je

prije bio neupoznat sa ovim vjerovanjem, čini čvršćim i od njega otklanja svaki osjećaj usamljenosti i otklanja osjećaj da je on bez podrške – jer ga ovo vjerovanje podsjeća da su sa njim čuvari, poslati od Allaha.

A u Buharijinom ''Sahīhu'' se bilježi da je Ebu Hurejre,

Allah bio njime zadovoljan, rekao: ''Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: 'Kada Allah zavoli roba, On pozove Džibrila i kaže mu: 'Ja volim toga i toga, pa ga zavoli i ti.' Tada ga Džibril zavoli i kaže stanovnicima nebesa: 'Allah voli toga i toga, pa ga zavolite i vi', pa ga zavole svi stanovnici nebesa. A onda ga zavole i stanovnici Zemlje.'''

Tako je na robu mu'minu da voli i bude saveznik sa

onima koje vole Allah, Njegovi meleci i robovi vjernici. I na


50

njemu je da mrzi, da pokaže neprijateljstvo i da se odrekne onih koje mrze Allah, Njegovi meleci i robovi vjernici, jer je to zaista najčvršća veza imana.


51

K NJ I G E

I vjerujemo uopšteno u sve Knjige Allaha Uzvišenog, koje

je On, Slavljeni, objavio Svojim poslanicima, a pojedinačno vjerujemo u one od njih koje je On imenom spomenuo, a to su: Tewrāt, Indžīl i Zebūr – i da je posljednja od ovih knjiga Časni Qur'ān, stvarni govor Gospodara svjetova. Donio ga je povjerljivi ruh, Džibril, Muhammedu, sallallahu 'alejhi we sellem, sa ciljem da on bude jedan od poslanika, a da Qur'an bude iznad svih ostalih Allahovih knjiga. Objavio ga je Uzvišeni Allah i on nije stvoren. I nije mu ravno ništa od govora ljudi. Stoga, ko god kaže: ''Ovo su samo čovjekove riječi!'' 26,

on je time postao nevjernik, a riječi Allaha Uzvišenog koje

se na njega odnose – ako te riječi ne povuče i ako se ne pokaje – su: ''U Sekar ću Ja njega baciti'' 27

I vjerujemo da je Allah direktno sa Musaom govorio. I vjerujemo da je Allah Uzvišeni sačuvao Svoju Knjigu od

izmjene i promjena. Uzvišeni je rekao: ''Mi, uistinu, objavljujemo Opomenu (tj. Qur'an) i Mi ćemo je zaista čuvati!'' 28

Allah je za pojam Qur'ana povezao upozorenje, kada je rekao:

26 sura el-Muddethir, 25. ajet 27 sura el-Muddethir, 26. ajet 28 sura el-Hidžr, 9. ajet


52

''A meni se ovaj Qur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.'' 29

I vjerujemo da je Njegova Knjiga čvrsta veza i Njegovo

moćno uže. Svako ko se za nju čvrsto uhvati – spasiće se, a svako ko se od nje okrene, napusti je i ode od nje – on će biti uništen, nestaće i daleko će zalutati.

Od plodova ovog vjerovanja je: Prihvatanje Qur'ana snagom, čvsto pridržavanje za njega,

veličanje njegovih naredbi i postupanje u skladu sa njim i nekorištenje jednog njegovog dijela protiv drugih njegovih dijelova – kao i vjerovanje u njegove mutešābih (nejasne) ajete, upućujući te nejasne ajete na muhkemāt (jasne) ajete, kao što je način postupanja dobro upućenih u nauku.

29 sura el-En'am, 19. ajet


53

V J E R O V J E S N I C I I P O S L A N I C I

I vjerujemo u sve Allahove poslanike i Njegove

vjerovjesnike o kojima nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj Knjizi i o kojima nas je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, obavijestio u svom sunnetu. Vjerujemo u one o kojime nas je Allah obavijestio i u one koje nije poimenice spomenuo – i ne pravimo razliku između nijednog od Njegovih vjerovjesnika.

Mi sve njih ujedinjujemo po jednoj osnovi, kao što je On,

Slavljeni, rekao: ''Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu 'ibadet činite, a taguta se klonite!' '' 30

I Uzvišeni je rekao:

''Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!' '' 31 ''Poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.'' 32

I rekao je Uzvišeni:

''A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!'' 33

30 sura en-Nahl, 36. ajet 31 sura el-Enbija', 25.ajet 32 sura en-Nisa', 165. ajet 33 sura el-Isra', 15. ajet


54

I rekao je Uzvišeni: ''Kad god se koja gomila u njega baci, stražari u njemu će je upitati: 'Zar nije niko dolazio da vas opominje?' – 'Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao' – odgovoriće.'' 34

I vjerujemo u uputu ukazivanja i usmjerevanja koje je na

njima, a njima nije naređeno da upravljaju srcima ljudi, jer su srca između prstiju er-Rahmana (Milostivog) i On ih okreće kako On hoće.

Ovo zato jer postoje dvije vrste upute:

1. Uputa ukazivanja i usmjeravanja, u čemu su poslanici, vjerovjesnici i da’ije ulagali svoje napore. Uzvišeni je rekao:

''A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put'' 35

2. Uputa sposobnosti i uspjeha, a ovo niko ne može učiniti osim Allaha. Uzvišeni je rekao:

''Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće'' 36

I rekao je Slavljeni i Uzvišeni:

''Njihova uputa nije na tebi, već Allah upućuje koga On hoće'' 37

34 sura el-Mulk, 8. i 9. ajet 35 sura eš-Šura, 52. ajet 36 sura el-Qasas, 56. ajet 37 sura el-Beqare, 272. ajet


55

I ova vrsta upute je dar od Allaha i pravda koju Allah, Slavljeni daruje onome za koga On zna da traga za njom i da traži Istinu. Uzvišeni je rekao:

''One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti'' 38

A Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je rekao:

''Ko god pohlepno traži dobro, biće mu dato.''

Što se prve vrste upute tiče, ona je od pravde Allaha Uzvišenog i Njegove milosti koju je On razmjestio među svim stvorenjima.

I mi vjerujemo u mu'džize poslanika, alejhimus-selam, mi čuvamo njihova prava i sa poštovanjem se odnosimo prema njima. Mi nikoga od ljudi ne pretpostavljamo njima – niti ewlije, niti imame, niti ikoga drugoga. Pa ipak, i pored svega ovoga, oni su ljudska bića i ne posjeduju ništa od posebnih osobina rububijjeta (gospodarstva), niti uluhijjeta (božanstva). Naprotiv, na njih se odnose sve specifične osobine ljudskih bića, kao što su: bolest, smrt, potreba za hranom i pićem, itd.

Rekao je Allah Uzvišeni, naređujući Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, da kaže:

''Reci: 'Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra,

38 sura el-Ankebut, 69. ajet


56

a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.' '' 39

I vjerujemo da je pečat svih poslanikā i vjerovjesnikā naš Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi we sellem, i da nema poslanika nakon njega, te da je njegov šeri'at dominantan šeri'at nad svim drugim zakonodavstvima sve do Sudnjega Dana. Rob neće biti vjernik sve dok ga ne bude slijedio i sve dok se svim srcem ne bude pokorio njegovim zapovijedima (presudama).

Rekao je Uzvišeni:

''Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, i dok onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.'' 40

I vjerujemo da je Allah uzeo Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem, za halila (bliskog prijatelja), kao što je uzeo Ibrahima za halila. On ga je poslao kao milost svim svjetovima i naredio je njemu i njegovom ummetu da uzmu primjer u milletu (vjeri) Ibrahimovom, kada je rekao:

''Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!' '' 41

I On je, Slavljeni, rekao:

39 sura el-E’raf, 188. ajet 40 sura en-Nisa', 65. ajet 41 sura en-Nahl, 123.


57

''Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!' '' 42

Zato mi to uzimamo kao primjer sve dok ne sretnemo Allaha i zato objavljujemo naš el-bera' (odricanje) od mušrika, njihovih pomagača i njihovih saveznika. Mi ih mrzimo i mi objavljujemo naše odricanje od onoga što oni obožavaju mimo Allaha, i mi ne vjerujemo u njihove metodologije, njihove religije i njihove lažne puteve koji se suprotstavljaju Allahovom dīnu. Mi ispoljavamo i proglašavamo i činimo jasnim naše neprijateljstvo prema onima od njih koji se suprotstavljaju Allahovoj vjeri, prema onima koji vode rat protiv Istine, i prema onima koji otvoreno obznanjuju svoju neistinu, ali nas, pored svega, to ne spriječava da ih pozivamo, da onima od njih koji hoće da čuju – razjašnjavamo Istinu i da se nadamo njihovoj uputi.

Od plodova vjerovanja u poslanike je:

Svijest o nekim od Allahovih časnih blagodati prema stvorenjima i zahvalnost na njima.

Među najvećim od ovih blagodati je Njegova milost prema ljudima slanjem poslanika njima u cilju da ih vode pravom putu i da ih obavijeste o onome što će im pomoći da dospiju u džennet i da se sačuvaju kazne vatrom.

Od toga je i ljubav prema poslanicima, njihovo slavljenje, donošenje salawata i selama na njih, upućivanje dova za njih 42 sura el-Mumtehine, 4. ajet


58

zbog nepravdi koje su podnosili od svojih naroda i onoga što su pretrpjeli od nesreća u da'wi, slijeđenje njih i uzimanje njih za primjer, slijeđenje njih u njihovoj metodologiji i sunnetu, i njihovoj životnoj historiji i pozivu ka Allahu.

Ashabi i alul-bejt (ehlul-bejt)

I mi volimo – uz ljubav prema Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem – čiste pripadnike njegove porodice (ehlul-bejt) i njegove ashabe, sljedbenike i pomagače sve do Sudnjeg dana.

Mi smo u savezništvu sa njima i ne odričemo se nijednoga od njih – štaviše, mrzimo one koji njih mrze, i mada ih neki spominju po lošem, mi ih ne spominjemo ni po čemu drugom, već samo po dobru. Prema nama, ljubav prema njima je vjera, iman i ihsan, i time se mi želimo približiti Allahu Uzvišenom.

I mi se razlikujemo od sljedbenika novotarije, imajući čisto srce i jezik spram njih (ashaba) i mi se ne umaramo čineći dovu, prema riječima Uzvišenog:

''Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'' 43

I mi obznanjujemo naš bera' (odricanje) od puta rawafida (rafidija, tj. ši'ija), koji mrze ashabe poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i koji ih psuju i proklinju. I obznanjujemo naše odricanje od puta newasiba, koji su pokazali neprijateljstvo prema ehlul-bejtu. 43 sura el-Hašr, 10. ajet


59

Mi Aliji, Fatimi, Hasanu, Husejnu i ostalima od ehlul-bejta priznajemo njihova prava, tako da ih volimo, ali ne idemo u ekstremizam po pitanju njih:

Čuvaj ehlul-bejtu obavezu njihovih prava.

Mi dobro poznajemo Aliju.

Ne umanjuj niti uvećavaj od njegovog položaja,

jer će zbog toga – dvije grupe ući u vatru.

Od njih je jedna koja nije zadovoljna njime kao halifom

A druga ga uzdiže kao drugo božanstvo.

(poezija)

Uz sve ovo, kažemo kao što je rekao Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem:

''Koga (na tom putu) uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.''

Tako mi proglašavamo svoje odricanje od svakog onoga koji je uznevjerovao i propisao zakone, odmetnuo se od vjere ili odlutao sa pravog puta, bez obzira koje on loze i porijekla bio.

Mi se uzdržavamo od onoga što se desilo među ashabima Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, jer su oni u tome činili svoj idžtihad pa pogodili, ili činili idžtihad pa pogriješili, tako da je za neke od njih jedna nagrada, a za neke dvije.


60

Govori najbolje riječi o Ahmedovim ashabima,

i donosi salawat na porodicu i ženske članove od njih.

Ostavi ono što se desilo među ashabima od rasprave

njihovim sabljama na dan kada su se susrele dvije skupine.

Jer, njihovi ubijeni su od njih, a i njihove ubice su od njih,

a obje njihove grupe su postupali sa milošću.

I ne prihvataj sve od historije

što su pripovjedači sakupili i što je svaki čovjek napisao.

(poezija)

I uz to, oni nisu nepogriješivi, pa ipak, kao što nas je obavijestio Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, oni su najbolja generacija i jedan mudd (pregršt) koji je udjelio jedan od njih je bolji od udjeljivanja zlata veličine brda Uhud od strane onih koji dolaze nakon njih.

I mi volimo ensarije dīna (pomagače vjere) u svakom periodu sve do nastupanja Sudnjeg Dana, one od njih koji su blizu i one koji su daleko, one koje znamo i one koje ne znamo, a njima ništa ne šteti ako ih ne znamo.

I mi se ne odričemo nijednog o njih, niti prema njima postupamo kao prema nemuslimanima. Štaviše, mi se ujedinjujemo sa njima, dovimo za njih, pomažemo im, i činimo napore da budemo jedni od njih.


61

S U D NJ I D A N

I vjerujemo u kabursko iskušenje, u njegov užitak za vjernike i u njegovu kaznu za one koji su je zaslužili, kao što je došlo u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, preko brojnih puteva predaje. Ne obraćamo pažnju na lažna tumačanja sljedbenika novotarije. U vezi ovoga, Uzvišeni je rekao:

''Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: 'Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!' '' 44

A od Zejd ibn Thabita se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:

''Da se ne bojim da ćete prestati da zakopavate svoje mrtve, zamolio bih Allaha da čujete ono što ja čujem od kaburske kazne.'' A onda je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem – prenosi Zejd – okrenuo svoju glavu od nas i rekao: ''Utječite se Allahu od kaburskog iskušenja''. Ovaj hadis se nalazi u Muslimovom ''Sahīhu''.

A u podužem hadisu od Bera' ibn Aziba, koji su zabilježili imam Ahmed i Ebu Dawud, u kome je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao da, ako vjernik odgovori dvojici meleka u kaburu, stoji da: ''...Onda glas sa nebesa pozove, govoreći: ''Doista je Moj rob rekao istinu. Pripremite za njega mjesto u džennetu i otvorite mu vrata džennetska.'' Onda je rekao: ''Do njega će dopirati miris dženneta, a kabur će mu se proširiti dokle pogled može doprijeti.''

44 sura el-Mu’min/el-Gafir, 46. ajet


62

A ispit u kaburu je ispitivanje roba u kaburu od strane Munkira i Neqīra, koji ga pitaju o njegovom Gospodaru, njegovoj vjeri i njegovom poslaniku. A Allah one koji vjeruju učvršćuje postojanom riječju.

O Allahu, o Zaštitniče islama i njegovih sljedbenika, učini nas čvrstim postojanom riječju na ovome i na budućem svijetu.

A što se kafira tiče, on će reći: ''Ah! Ah! Ne znam.'' A munafik (licemjer) i onaj koji je svome vjerovanju slijepo slijedio mase će reći: ''Ne znam. Čuo sam ljude kako nešto govore, pa sam i ja to govorio.''

A stanje u berzahu 45 spada u dojam nevidljivog, koje

poznaje umrla osoba i niko osim nje. To ne može biti shvaćeno čulima ovoga svijeta. Iz tog razloga, upravo je vjerovanje u berzah ono što odvaja vjernika u gajb (nevidljiv svijet) od onoga koji ga negira.

I vjerujemo u predznake Sudnjeg Dana, o kojima nas je

obavijestio Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi i Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u sunnetu, kao što je pojava Dedždžāla u stvarnosti, ne obazirući se na lažna tumačenja sljedbenika novotarije, iako vjerujemo da su njegovi opšti vidovi fitne (iskušenja) prisutni u svakome dobu, dok se on ne pojavi u stvarnosti. I vjerujemo u silazak Isāa, sina Merjemina, alejhis-selam, sa nebesa i da je on taj koji će ubiti Deždždāla. I vjerujemo u izlazak Sunca sa zapada i izlazak životinje iz zemlje i sve mimo toga, o čemu nas je obavijestio

45 mjestu gdje duša boravi nakon smrti, a prije proživljenja na Sudnjem Danu


63

Uzvišeni Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem.

I vjerujemo u proživljenje nakon smrti, u nagradu i kaznu

za djela na Sudnjem Danu, u stajanje, polaganje računa, čitanje knjigā djelā i vagu.

Uzvišeni je rekao:

''Zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti'' 46 Tako će ljudi zbog Gospodara svjetova ustati goli, bosi i

neobrezani. Rekao je Uzvišeni: ''Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.'' 47


''Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.'' 48

I vjerujemo u vrelo našeg Poslanika, sallallahu 'alejhi we

sellem, na Sudnjem Danu, da je njegova voda bjelija od mlijeka, slađa od meda i da su njegove posude brojnije od zvijezda na nebu. Njegova je dužina mjesec dana hoda, a širina mjesec dana hoda. Ko god iz njega bude pio, nikada više neće ožednjeti.

46 sura el-Mu'minun, 16. ajet 47 sura el-Enbija', 104. ajet 48 sura el-Enbija', 47. ajet


64

O Allahu, o Zaštitniče islama i njegovih sljedbenika, ne zabrani nam ga.

I vjerujemo da će skupine od ummeta Muhammeda,

sallallahu 'alejhi we sellem, doći do njega, ali da će biti spriječene da mu priđu u Danu u kom će se Sunce spustiti nad glavama robova do te mjere da će nivo znoja ljudi biti prema njihovim djelima – pa će među njima biti onih kojima će znoj dostizati do njihovih članaka, među njima će biti onih kojima će znoj dostizati do njihovih koljena, među njima će biti onih kojima će znoj dostizati do njihovih vratova i među njima će biti onih koje će znoj potpuno prekriti.

Od onih koji će doći do vrela Poslanika, sallallahu 'alejhi

we sellem, ali će biti odvraćeni od njega su pomagači nasilničkih tiranskih vladara, oni koji su im prišli i izjavili istinitost njihovih laži i pomogli im u njihovom zulumu. Također, oni koji budu došli do vrela Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, ali će biti odbijeni od njega, su i oni koji su unijeli novotarije u Alahovu vjeru, od nje nešto uklonili ili joj dodali. Toga dana će Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, reći: ''Daleko bili oni koji su promijenili (stvari) nakon mene!''

I vjerujemo u ćupriju (most) koja će biti postavljena iznad

džehennemske vatre, a to je most koji je između dženneta i džehennema. Ljudi će je prelaziti prema svjim djelima. Tako će među njima biti onih koji će je preći brzinom treptaja oka. Među njima će biti onih koji će je preći brzinom munje. Među njima će biti onih koji će je preći brzinom brzog konja. Među njima će biti onih koji će je preći brzinom jahača deve. Među njima će biti onih koji će je preći trčeći, neki hodajući, neki pužeći, a neki će biti ščepani i bačeni u džehennemsku vatru.


65

Na ćupriji su kuke koje će grabiti ljude spram njihovih djela, pa će svako ko pređe preko nje ući u džennet i biti spašen.

O Allahu, o Zaštitiče islama i njegovih sledbenika, sačuvaj

nas vatre.

Pa, ako pređu preko nje, oni će zastati ispred uzvišice koja je između dženneta i džehennema, gdje će oni zahtijevati podmirenje (odmazdu) jedni od drugih, tako da će im, kada budu izmireni i očišćeni, biti dozvoljeno da uđu u džennet.

Prvi koji će otvoriti vrata dženneta će biti Muhammed,

sallallahu 'alejhi we sellem, a prvi narod koji će ući u džennet će biti njegov ummet.

I mi vjerujemo u džennet i džehennem, da su oba stvorena i da neće prestati, a ono što se misli pod nestankom je nestanak kazne vatrom za muwehhide.

Allah je stvorio ljude za oba od njih (džennet i

džehennem), tako da koga On bude želio uvešće u džennet Svojom milošću. Koga On bude želio uvešće u vatru Svojom pravednošću.

Džennet je prebivalište užitka, koje je Allah Uzvišeni

pripremio za mu'mine, u boravištu istine, blizu Svemogućeg Vladara, Najmilostivijeg, Najuzvišenijeg, Vlasnika Moći i Plemenitosti. U njemu su vrste neprestanih blagodati, koje nijedno oko nikada nije vidjelo, za koje nijedno uho nikada nije čulo i što ljudski um nikad nije mogao ni zamisliti. Rekao je Uzvišeni:


66

''I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.'' 49

A što se tiče vatre, to je mjesto kazne koje je Allah stvorio

prvenstveno za kafire. Uzvišeni je rekao: ''I čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene'' 50

Nepokorni među muslimana će također ući u njega, ali to

nije prebivalište koje je stvoreno za njih. A to je iz razloga što oni, ako i uđu u njega, neće u njemu vječno ostati. Ne, već će biti kažnjeni prema stepenu svojih grijeha, a onda će njihovo konačno odredište biti boravište mu'mina – džennet.

I vjerujemo u šefa'at (posredovanje) koji je Allah dozvolio Svome Poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi we sellem, da ga čini. Tako će on na Sudnjem Danu imati tri (vrste) šefa'ata:

1. Što se tiče prve vrste, to je njegov šefa'at (zagovaranje) za

ljude uopšte, nakon što će ljudi ići do poslanika Ādema, Nūha, Ibrāhīma, Musāa i Isāa, alejhimus-selam, koji će to odbiti, sve dok ne dođu do Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem.

2. Drugi šefa'at je njegovo posredovanje za stanovnike

dženneta da uđu u džennet. Ove dvije vrste šefa'ata su svojstvene samo njemu, alejhis-

salatu wes-selam.

49 sura es-Sedžde, 17. ajet 50 sura Ali 'Imran, 131. ajet


67

3. A što se tiče treće vrste šefa'ata, to je njegovo zagovaranje za onoga od muwehhida (monoteista) koji (zbog svojih grijeha) zaslužuje vatru, da bude izveden iz nje ili da u nju ne uđe. Ova vrsta je za njega, sallallahu 'alejhi we sellem, i za ostale poslanike, za iskrene, za šehide i za njima slične od onih kojima Allah dozvoli. Tako će se on zauzimati za onoga koji zaslužuje vatru da ne uđe u nju i za onoga koji je već u nju ušao da iz nje iziđe.

Allah će neke ljude izvesti iz vatre bez ičijeg zauzimanja

iz Svoje dobrote i milosti, Slavljen neka je. Ostaće prostora u džennetu, pa će Allah izvesti ljude i uvesti ih u džennet. Vjerovanje u šefa'at je tačka razdvajanja gdje se mi razlikujemo od hawaridža koji izjavljuju da će počinioci velikih grijeha zauvijek ostati u vatri.

Iman u viđenje (Allaha)

I vjerujemo u vjerničko viđenje njihovog Gospodara na

Sudnjem Danu i u džennetu, kao što je rekao Uzvišeni: ''Toga Dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati'' 51

Tako je mnogobrojnim putevima predaje prenešeno od

Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da će vjernici vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem Danu, kao što vide mjesec u obasjanoj noći, ne tiskajući se jedan o drugoga da bi ga vidjeli.

Mi ne upoređujemo našega Gospodara ni sa čim od

Njegovih stvorenja – upoređivanje u ovom hadisu je prosto upoređivanje viđenja Allaha sa viđenjem mjeseca u smislu 51 sura el-Qijame, 23. i 24. ajet


68

jasnoće i nepostojanja gužve. To nije upoređivanje onoga što je viđeno sa onim što je viđeno. Ko god je lišen razumijevanja ovoga viđenja i vjerovanje u njega, moguće je da mu bude zabranjena ova dobrota na Dan proživljenja. A uz sve ovo, On, Uzvišeni, kaže: ''Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire.'' 52

Mi Allahu potvrđujemo ono što je On Sebi pritvrdio od

gledanja u Njega i ono što je Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, potvrdio od vjerničkog viđenja Njega, Slavljenog. Gledanje i viđenje je nešto manje od razumijevanja i obuhvatanja, zato zastani na Allahovim granicama i ne pridaj tekstovima Objave ona značenja koja ti tekstovi ne nose i ne odbacuj i ne negiraj ništa od toga, upadajući na taj način u propast. Od posljedica imana u ovo je:

Iskrena djela za postizanje onoga što je Allah Uzvišeni

pripremio za vjernike i spas od onoga što je obećao nepokornima i nevjernicima.

Neosjećanje očaja zbog stvari koje zadese vjernika od

stvari dunjalučkog života, ili zbog onoga što on zadobije od šteta, nevolja i nesreća zbog svog imana, da'we i džihada – za koje se on nada da će biti zamijenjeno stvarima na ahiretu – i njegovi užici i nagrade, kao i drugi mnogobrojni plodovi. Ovo je stoga što iman u to nije kao što mnogi ljudi misle, da su to samo stvari i informacije zasnovane na znanju. Ne, već je to vjerovanje i potvrđivanje, koje podstiču na rad.

52 sura el-En'am, 103. ajet


69

Q A D R

I vjerujemo u božansku odredbu, bila dobra ili zla, i da je

Allah stvorio stvorenja, propisao sudbine i odredio propisane rokove. On je znao šta će oni raditi prije nego ih je i stvorio, tako da je On znao šta je bilo, šta će biti i do čega nikada neće doći, a znao je i kako bi se to, kada bi do toga i došlo, desilo.

On ih je uputio na dva puta, naredio im pokornost Njemu

i zabranio nepokornost Njemu i sve se dešava prema Njegovom predodređenju i božanskoj volji. Ono što se desilo je Njegova volja i robovi ne mogu željeti ništa mimo onoga što je On želio za njih – tako da će se ono što im On želi – dogoditi, a sve što im On ne želi – neće ih zadesiti. On onoga koga On hoće upućuje, štiti i brani iz Svoje dobrote. On u zabludu odvodi koga On hoće i On čini jadnim i napuštenim iz Svoje pravde. Svi robovi se nalaze između Njegove milosti i Njegove pravde. Nema toga ko će spriječiti ostvarenje Njegovog predodređenja, niti iko može obuhvatiti Njegovu mudrost, i nema toga ko bi nadjačao Njegovo naređenje.

On nema nikakvu obavezu spram Svojih robova,

štaviše, nijedan trud prema Njemu nije uzaludan. Ako su oni kažnjeni, onda je to iz Njegove pravde,

a ako im je dat užitak, to je iz Njegove dobrote. On je Najveći i Onaj Koji sve obuhvata.

(poezija) I dobro i zlo su robovima predodređeni i Allah robove

nije opteretio onime što ne mogu podnijeti. Nema snage ni moći, osim od Allaha. To znači: nikome nema izlaza, niti ima snage u nepokornosti Allahu, osim znanjem Allaha


70

Slavljenog. I nema snage nikome da zasnuje nepokornost Allahu i ustrajnost na tome, izuzev uz Allahovo dopuštenje.

I upravo kao što su stvari koje su učinjene putevima i

sredstvima – od Allahovog qadera koje su od Njega, tako su i njihovi sebebi (uzroci) od Allahovog qadera koje su od Njega.

Dva nivoa imana (vjerovanja) u qadr Iman u božansko određenje ima dva nivoa, a svaki nivo

obuhvata dvije stvari: Prvi nivo: Vjerovanje da je Allah znao šta stvorenja rade od djela. Njegovo znanje svega u Njegovom stvaranju je prethodilo (njima), pa je On to predodredio vrlo jasnom i presudnom odlukom. Uzvišeni je rekao: ''Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.'' 53


''...Koji je sve stvorio i kako treba uredio!'' 54 I rekao je:

''...a Allahova zapovijed je odredba konačna'' 55 Onda je to zapisano na Lewhil-mahfudhu (pomno čuvanoj

ploči), koja sadrži sudbine svih stvorenja.

53 sura Junus, 61. ajet 54 sura el-Furqan, 2. ajet 55 sura el-Ahzab, 38. ajet


71

Od 'Ubade ibn es-Samita, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: ''O, sine moj! Nećeš osjetiti pravi iman sve dok ne budeš znao da ono što te je snašlo nije te moglo zaobići i da te ono što te je mimoišlo nije moglo zadesiti. Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kako kaže: 'Zaista je prva stvar koju je Allah stvorio – pero, pa mu je rekao: 'Piši.' A pero je upitalo: 'A šta da pišem, o Gospodaru?' On je rekao: 'Piši sudbine svega do zadnjega časa.' '' ('Ubade nastavlja:) ''O, sine moj! Zaista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kako kaže: ''Ko god umre na drugome mimo toga (vjerovanja), nije od mene''.''

Uzvišeni kaže:

''Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!'' 56

Na nekim mjestima, ova su određenja opća, dok su na

drugim mjestima specifična (pojedinačna). On je u Lewhil-mahfudhu zapisao ono što je On htio, a kada je stvorio ugrušak, prije nego je u njega udahnuo dušu, On mu je poslao meleka kome je naređeno da zapiše četiri stvari: njegovu opskrbu, dužinu života, njegova djela i da li će biti nesrećan ili srećan.

Pa, kada bi se sva stvorenja udružila da spriječe nešto što

je Allah Uzvišeni propisao da će se zbiti – ne bi to bili u stanju učiniti. I kada bi se svi udružili da mu nešto pribave od onoga što Allah nije propisao – ne bi to bili kadri uraditi. Pera su se osušila sa onim što će se desiti do Sudnjeg Dana. I šta god roba mimoiđe, nije ga moglo zadesiti, a šta ga god pogodi, nije ga moglo zaobići.

56 sura el-Hadždž, 70. ajet


72

Drugi nivo: Vjerovanje u Allahovu volju koja je ispunjena, vjerovanje u Njegovu sveobuhvatnu snagu i vjerovanje da se sve što Allah hoće dešava, i da se ono što On ne želi – nikada neće ni desiti, i da nema ni pokreta ni mirovanja koji je na nebesima ni na Zemlji, osim sa voljom Allaha, Slavljenog i Uzvišenog, i nema ništa u Njegovom vlasništvu osim onoga što On hoće.

Pored toga, On je Svojim robovima naredio da Mu se

pokoravaju i da se pokoravaju Njegovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i zabranio im je da Mu budu nepokorni. On voli ljude od et-taqwa (bogobojaznosti) (mutteqije), dobročinitelje i pravednike. On je zadovoljan onima koji vjeruju i čine dobra djela. On ne voli kafire. On nije zadovoljan zločincima i On ne naređuje podlost, niti je zadovoljan kufrom za Svoje robove i ne voli razvrat.

Stoga On, Uzvišeni, ima dvije volje:

Zakonodavna volja, a to je Njegova zakonodavna naredba, u kojoj se Njemu, Uzvišenome, može biti nepokoran i suprotstaviti Mu se.

Volja određivanja (univerzalna volja), u kojoj nećeš

naći nikakve promjene, niti ćeš naći u Allahovom sunnetu (zakonu) ikakve izmjene. Njegovoj univerzalnoj i odredbenoj naredbi se ne može biti nepokorno.

Stoga je prva volja Njegov sunnet (zakon) u naređivanju i

propisivanju, dok je zakon u drugoj volji u sudbini i odredbi. A djela robova su stvorena od strane Allaha, a učinjena

od strane robova. Tako su robovi u stvarnosti izvršitelji djela,


73

a Allah je stvoritelj njihovih djela. Rob (o kome se ovdje govori) je vjernik i kafir, pravedan (ispravan) i pokvaren (razvratan), i onaj koji klanja namaz i posti.

Robovi posjeduju sposobnost da učine svoja djela i oni

posjeduju volju; međutim, Allah je Taj Koji je njihov Stvoritelj i Stvoritelj njihove sposobnosti i volje.

Uzvišeni je rekao:

''Allah vas stvara i ono što radite.'' 57 Uzvišeni Allah je rekao:

''Za one od vas koji žele da su na pravom putu. A vi nećete ništa htjeti, osim ako to Allah, Gospodar svjetova htjedne.'' 58

I ovaj nivo je negiran od većine qaderijja 59, a neki od ljudi

koji potvrđuju 60 su u tom svom potvrđivanju otišli u ekstremizam do te mjere da su potpuno uklonili svaku sposobnost i izbor od strane robova, pa su i od Allahovih postupaka i Njegovih propisa otklonili njihove mudrosti i koristi 61.

57 sura es-Saffat, 96. ajet 58 sura et-Tekwir, 28. i 29. ajet 59 sekta koja je zanegirala Allahov qader, tj. Njegovo određenje 60 tj., koji potvrđuju qader, Allahovo božansko određenje 61 tj., nisu zanegirali Allahovo određenje, već su ga potvrdili, ali su u tome potvrđivanju otišli toliko daleko, da tvrde da Allah ne samo da unaprijed određuje i zna šta će Njegovi robovi raditi, već ih na ta djela primorava, tj. da robovi nemaju nikakvu volju ni izbor prilikom činjenja djela, već da su natjerani na ta djela. Pripadnici ove zalutale sekte se zovu džebrijje


74

Prema tome, po pitanju qadera, mi smo u sredini, između džebrijja i qaderijja. Naša djela i volja su stvoreni, a čovjek je taj koji čini ova djela u stvarnosti i iz izbora. On posjeduje i želju i volju. Uopćeno, ovo je ono što se po ovom pitanju traži od onoga čije je srce Allah osvjetlio, od ewlija (saveznika) Allaha Uzvišenog.

Osnova qadera je Allahov gajb (tajna) u Njegovom

stvaranju i Allah je podrobno znanje o tome sakrio od Svojih robova i On im je zabranio da rove duboko u njega. Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: ''On neće biti pitan za ono što čini, a oni će biti pitani.'' 62

Stoga, ko god upita: ''Zašto je On to uradio?'' – odbio je propis Knjige, a ko god odbije propis Knjige, on je uznevjerovao, zapao u propast i uništenje.

Ovo je zato što znanja ima dvije vrste:

Znanje koje je Allah spustio stvorenjima i ono je prisutno.

Znanje koje je Allah sakrio od njih i ono nije prisutno.

Zato, poricanje znanja koje je prisutno je kufr, a i

izjavljivanje poznavanja znanja koje nije prisutno je kufr. Iman nije utemeljen drugačije, već prihvatanjem znanja koje je prisutno i napuštanju znanja koje nije prisutno, obraćajući se Onome Koji ga zna, el-Gafūr (Onome Koji mnogo prašta) i el-Wedūd (Onome Koji mnogo voli).

62 sura el-Enbija', 23. ajet


75

Od posljedica imana vjerovanja u qader i od njegovih plodova je:

Mu’min se istinski oslanja na Allaha i on ne uzima sredstva i puteve (načine) za gospodare i ne oslanja se na njih. Štaviše, on izdvaja svoje pouzdanje u Allaha Jedinog, jer je sve u skladu sa Njegovim određenjem, slavljen neka je.

Od toga je i smiraj mu'minskog srca i neosjećanje straha

ni žalosti zbog onoga što ga zadesi i snađe od odredbi Allaha Uzvišenog. Zato, on ne žali za gubljenjem nečega voljenog, niti za postizanjem nečega nemilog, jer je sve od toga – određenje Allaha Uzvišenog. Šta god ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a šta god ga je mimoišlo, nije ga moglo zadesiti.


76

I M Ā N

Imān je: namjera, izjava i djelo – stoga je to vjerovanje u

srcu, potvrđivanje jezikom i djela udova. Vjerovanje u unutrašnjosti ili vjerovanje srca su: njegova

izjava i djela. Tako je izjava srca njegova svijest, ili njegovo znanje i

potvrđivanje. Djela srca su: zadovoljstvo, pokornost, ljubav, saglasnost,

skrušeno mirenje (sa odredbom) i tome slično. Izjava je: izjava srca i jezika. Djelo je: djela srca i tjelesnih udova. Potvrđivanje

(vjerovanje) se dešava u srcu, jezikom i tjelesnim udovima. Imān se povećava pokornošću, a smanjuje nepokornošću. On posjeduje ogranke, kao što nas je obavijestio istiniti i

onaj kome se vjeruje, sallallahu 'alejhi we sellem; njegov najveći dio je ''La ilahe illAllah'', a njegov najmanji dio je uklanjanje štetne stvari sa puta. On ima mnoge obaveze. Najjača od njih je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha, i privrženost u ime Allaha i odricanje u ime Allaha.

A od njegovih ogranaka je ono što je baza (osnova)

imana, čijim uklanjanjem je sam iman uklonjen i negiran – kao što su ogranci tewhida (La ilahe illAllah), namaz, i tome slično – u vezi kojih je Zakonodavac (Allah) tekstualno


77

objavio otklanjanje imana i njegovu negaciju od strane ostavljača ovih stvari.

A od ogranaka imana je i ono što je od obaveza imana,

čijim otklanjanjem će i obavezni iman biti otklonjen, kao što je: ljubav u ime Allaha, mržnja u ime Allaha, sigurnost komšije od tvog zla, i druge slične stvari, čijim napuštanjem osoba zaslužuje grijeh. Slično ovome, od toga je i ostavljanje zabranjenih stvari, kao što su: blud, pijenje alkohola i krađa. Onaj koji ovo počini nije uznevjerovao (počinio kufr), niti je osnova imana uklonjena od njega. Ne, već se ovime smanjuje njegov obavezni iman – zato on nije od vjernikā koji zaslužuju neograničeno obećanje (nagrade), i koji su sigurni od prijetnje.

Od ogranaka imana je i ono što upotpunjava preporučljiv

iman, kao što je: uklanjanje štetne stvari sa puta, opšta dobrota i tome slično, što je od preporučenog imana – stoga, onaj koji je u tome nepotpun ne zaslužuje grijeh.

Dalje, iman ima korijen bez koga on nije ispravan. On ima

ono što je obavezno i kompletno, i ono što je preporučljivo i kompletno. Svaka negacija imana koja se pojavi u tekstualnom dokazu Objave, onda je ono što je željeno njome:

ili negiranje osnove imana – u kome slučaju će osoba opisana njome biti kafir – kao u riječima Uzvišenog:

''Ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.'' 63 63 sura en-Nisa', 65. ajet


78

ili je ono što je time željeno negiranje obaveznog imana; znači obaveznog i kompletnog – i ova osoba će biti griješna i nepokorna, kao u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem:

''Neće ući u džennet onaj od čijeg zla ne bude bio siguran njegov komšija.''

Ili njegove riječi:

''Bludnik ne čini blud dok je vjernik.'' Ili njegove riječi:

''Niko od vas neće vjerovati, sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi samome sebi.''

Ovo je zato što je negacija imana u kontekstu prijetnje, a

prijetnja (kaznom) se ne pojavljuje izuzev za onoga koji je počinio zabranjeno djelo ili napustio naređeno. Negacija imana se odnosi ili na ono što je od osnove imana, ili na ono što je od obaveznog imana. Razdvajanje i razlikovanje između ovoga dvoga – da li je to dokaz kufra (negacije osnove imana) ili je dokaz grijeha (fisqa) (negacije obaveznog imana) – ovo razdvajanje i razlikovanje je upotpunjeno jasnim dokazima, koji su poznati iz samih tekstova Zakonodavca (Allaha).

I ko god poništi svoj iman nekim od poništivača imana i

uznevjeruje (počini kufr), ništa mu neće koristiti ostanak ogranaka imana pri njemu – ako se to nađe. Ko god je nepotpun u obaveznom imanu, on je onda predmet Allahove volje. Ako On želi, može ga kazniti, a ako želi, može mu oprostiti – sve dotle dok je osnova imana pri njemu.

Prema tome, na polju Allahove prijetnje, mi ne naginjemo

murdžijama niti hawaridžima, baš kao što ne naginjemo, na


79

polju termina imana i dīna – harurijjama (ekstremnim hawaridžima), mu'tezilama, murdžijama ni džehmijjama. Od plodova na ovom polju je:

Nezasitost u pokornosti i žurenje ka dobrim djelima, nadmetanje u dobru da bi naš iman bio u porastu, kao i trajno čuvanje osnove imana i njeno štićenje, jer je ona zaista osnova i najčvršće uže spasa.


80

K U F R

I mi se odričemo zablude murdžija ovoga doba i džehmijja

našega vremena koji ne vjeruju da je kufr išta drugo, izuzev jedino odbacivanje i poricanje (negiranje) srcem. Ovime su oni umanjili kufr i olakšali ga, branili nevjerničke heretike (otpadnike), utemeljili lažna i pogrešna tumačenja koja propisuju kufr i zakonodavstva taguta.

I mi vjerujemo da je njihova izjava – ''Osoba ne postaje

nevjernik, osim zbog odbacivanja baziranog u srcu'' – uvedena (novotarska) izjava. Jer se odbacivanje – kao što je navedeno od strane naših potvrđenih, provjerenih učenjaka – dešava putem djela i izjava, dakle i dijelovima tijela, baš kao što se dešava iz srca, a i potvrđivanje (vjerovanje) je također isto u pogledu ovoga.

Kufra ima različitih vrsta. Od toga je: kufr odbacivanja

(džuhūd), kufr neznanja (džehla) i kufr okretanja (el-'irad). Stvari koje poništavaju islam ima mnogo. A vezivanje

osobe za kufr je mnogo lakše nego vezivanje za islam (tj., zapadanje osobe u kufr je mnogo brže i jednostavnije nego obrnuto).

Upravo kao što je iman po nama – vjerovanje, izjava i

djelo, isto se tako i kufr dešava putem vjerovanja, izjave i djela.

A od kufra, zulma (nepravde) i fisqa (grijeha) ima onoga

što je veliko, a od toga je i ono što je malo. Tvrdnja da je kufr djela – uvijek mali kufr, ili da je greška u vjerovanju – uvijek veliki kufr je uvedena (novotarska) izjava. Ne, već od kufra


81

djela postoji ono što je mali, kao i onoga što je veliki kufr. Slično je i sa greškom ili devijacijom u vjerovanju; od toga ima onoga što je veliki kufr, kao i onoga što je manje od toga.

Tako, od djela tijela postoji ono što je Allah Uzvišeni

obavijestio da je kufr, i On nije postavio kao uslov za to –pridruživanje unutarnjeg vjerovanja, odbacivanja ili istihlala 64 – kao što je propisivanje (donošenje zakona) mimo Allaha, činjenje sedžde suncu ili kipu, psovanje Allaha, vjere, poslanikā, ili manifestacija umanjivanja ili ismijavanja bilo čega od vjere.

Od toga postoji i ono što je nepokornost koja ne sadrži

kufr (mukaffirah) i što počinioca ne izvodi iz okvira islama – osim ako ga on proglasi dozvoljenim – kao što je blud, krađa, pijenje alkohola i tome slično.

I mi ne kažemo: ''Uz iman, grijeh ne šteti.'' Ne, već od

grijeha ima onih koji poništavaju iman, a ima i onih koji ga umanjuju. Mi proglašavamo svoje odricanje od izjava murdžija koje vode u poricanje ajeta i hadisa o prijetnji koji su došli u pogledu nepokornih od ovoga ummeta, ili kafira, mušrika i murteda.

I vjerujemo da je zavjet koji je Allah Uzvišeni uzeo od

Adema i njegovih potomaka istinit i da je On, Slavljeni, stvorio Svoje robove kao hunefa’ (iskreno na tewhidu), a onda su ih šejtani od ljudi i džinna odvukli od njihove vjere i propisali za njih ono o čemu Allah nije objavio nikakva dokaza. I mi vjerujemo da je svako dijete rođeno u fitri

64 Istihlal znači ohalaljivanje, tj. smatranje i proglašavanje neke stvari dozvoljenom


82

(urođenoj, prirodnoj vjeri), a da su roditelji ti koji od njega naprave Židova, kršćanina, vatropoklonika ili mušrika.

Iz tog razloga, vjerujemo da je svako ko se pridržava

druge vjere mimo vjere islama – kafir. Ovo je tako, bilo da je poruka islama stigla do njega ili ne. Do koga god je poruka stigla, on je kafir ustrajan (na svom kufru) ili kafir koji se okrenuo. Do koga god poruka nije doprla, on je kafir neznalica (džahil). Ovo zato jer je kufr različitih nivoa, baš kao što je i iman različitih nivoa.

Uz sve ovo međutim, Allah Uzvišeni se nije zadržao na

dokazu zavjeta ili fitre nad Svojim robovima. Ne, već im je slao vjerovjesnike da bi ih podsjetio na zavjet koji je Allah uzeo od njih, i On im je objavljivao Svoje knjige i učinio Svoju posljednju knjigu (Časni Qur’an) pečatom svih njih, kojoj laž ne može prići ni spreda ni straga. On ju je sačuvao od izmjena i učinio ju je razumljivim, jasnim dokazom koji je uspostavljen nad svakim do koga stigne. On je rekao: ''A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.'' (sura el-En'am, 19. ajet)

Stoga je Allahova vjera i na nebesima i na Zemlji jedna i

to je vjera islam.

Kufr demokratije Uzvišeni je rekao:

''Kod Allaha je jedina vjera – islam.'' 65 I rekao je Uzvišeni:

''I zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'' 66 65 sura Ali 'Imran, 19. ajet


83

Zato, mi obožavamo islamom i objavljujemo naše odricanje od svega što mu se suprotstavlja. Mi ne vjerujemo ni u šta što ga negira ili mu se suprotstavlja, od nevjerničkih metodologija, lažnih puteva, i pokvarenih mezheba (škola mišljenja), a od toga – modernu inovaciju kufra, kufr demokratije. Stoga, ko god je slijedi i teži joj, on je tražio drugu vjeru, mimo islama.

Uzvišeni je rekao:

''Ko god bude tražio sebi neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena i on će na Sudnjem Danu nastradati.'' 67

Iz ovog razloga, mi proglašavamo kafirom onoga koji

propisuje zakone u skladu sa vjerom demokratije (propisivanje od strane naroda za narod), kao što proglašavamo kafirom onoga koji odabira, određuje i izabira u svoje ime zakonodavca. Ovo zato što je on time tražio sudiju, zakonodavca i gospodara mimo Allaha.

Uzvišeni je rekao:

''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?'' 68

I Slavljeni je rekao:

''Uzeli su monahe svoje i svećenike svoje za gospodare mimo Allaha.'' 69

66 sura el-Ma'ide, 3. ajet 67 sura Ali 'Imran, 85. ajet 68 sura eš-Šura, 21. ajet 69 sura et-Tewbe, 31.ajet


84

Rekavši ovo, mi ne proglašavamo nevjernicima cjelokupnost ljudi koji učestvuju na ovim izborima, jer svi od njih svojim učešćem na njima ne traže sebi zakonodavne gospodare. Ne, već od njih ima i onih koji se trude da izaberu predstavnike (poslanike) za poboljšanje svojih dunjalučkih prilika. Po ovom pitanju se nevolja rasprostranila nadaleko i naširoko. A motivi kandidata za izbore se razlikuju – među onima koji direktno ne učestvuju u donošenju ili sprovođenju zakona, kao što su izaslanici. Iz tog razloga, mi ne idemo dalje sa proglašavanjem tekfira pojedinaca među njima, kao što to činimo sa onima koji direktno sprovode jasni kufr, kao što je donošenje zakona i tome slično.

I mi kažemo: uzimanje učešća u zakonodavnim izborima je djelo kufra, ali mi ne činimo generalni (opći) tekfir. Ne, već mi pravimo razliku između činjenja djela kufra od strane jedne osobe i primjenjivanja propisa tekfira nad njom, ili onoga što u sebi sadrže od ustanovljavanja dokaza ako stvari postanu zbunjujuće i zbrkane, kao što je i pažnja (obzir) pridodata motivima u pitanjima poput ovih.

Tekfir

I mi ne generalizujemo (uopćavamo) izjavu: ''Mi nikoga od pripadnika qible ne proglašavamo nevjernikom zbog grijeha.''70

70 Poznata izjava koja se može naći u mnogim knjigama ispravne ’aqide, izjava koja je u osnovi ispravna, ali koju su zloupotrebile murdžije da bi njome dokazali da naši ispravni učenjaci (navodno) nijedno djelo, nijedan grijeh nisu smatrali kufrom, dok ga počinilac ne ohalali, već su kufrom smatrali samo vjerovanja koja se nalaze u srcu, što je pogrešno tumačenje ove izjave, očita laž i potvora na naše ispravne učenjake, Allah im se smilovao


85

Ne, već je mi ograničavamo dodavanjem: ''...grijeha, koji nije mukkafir (koji ne sadrži kufr), sve dok ga

ne proglasi dozvoljenim.'' Stoga mi ne činimo tekfir zbog neograničene

nepokornosti i grijeha. I mi pripadnike naše qible zovemo muslimanima,

mu'minima i po nama je osnova u pogledu njih – islam (tj. da su muslimani), sve dok neki od njih ne dođe sa onim što poništava islam i u kojem nema preventivnog faktora da spriječi tekfir te osobe.

Mi se ne pridržavamo tvrdnje da će počinioci velikih

grijeha iz ummeta Muhammeda, sallallahu ’alejhi we sellem, ostati vječito u vatri ako umru na tewhidu, čak i ako se nisu pokajali od svojih grijeha – mi to smatramo suprotno hawaridžima i onima koji ih slijede od ekstremnih mukkafirah (tj. tekfiraca). Ne, već kažemo: oni su predmet Allahove volje i suda. Ako On, Slavljeni, želi, On će preći preko njihovih loših djela i oprostiti im iz Svoje dobrote, kao što je Uzvišeni spomenuo: ''...a oprostiće ono što je manje od toga (tj. širka) onome kome On hoće'' 71

A ako On želi, On će ih kazniti iz Svoje pravde. A onda će

oni izići iz vatre Njegovom milošću ili zauzimanjem Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kojim je On odlikovao Svoj ummet, ili posredovanjem nekoga od Allahu pokornih robova, čijim je zauzimanjem Allah zadovoljan.

71 sura en-Nisa', 48. ajet


86

Tako se mi nalazimo u sredini, između murdžija i hawaridža po pitanju prijetnje i obećanja – a prijetnja i obećanje su sama istina. I bratstvo imana je zasnovano za cjelokupnosti pripadnika qible, čak i uz nepokornost i velike grijehe, a kao što je Allah Uzvišeni to tekstom izjavio u Svojoj Knjizi kada je rekao: ''Zaista su mu'mini braća, pa pomirite svoju braću.'' 72

I On je rekao:

''A onaj kome njegov brat oprosti nešto, neka on velikodušno postupi, i neka mu dobročinstvom uzvrati.'' 73

Prema tome, mi ne izvodimo iz islama griješnu osobu

koja je u vjeri, kao što je stav hawaridža, niti smatramo da će on biti vječno u vatri, što je stav mu'tezila, niti mu negiramo osnovu imana, već kažemo: on je mu'min (vjernik) koji je nesavršen (nekompletan) u svom imanu, ili mu'min sa imanom, imanom koji je oštećen zbog njegovog velikog grijeha.

I mi se nadamo da će Allah oprostiti mu'minima koji čine

dobra dijela i da će ih uvesti u džennet Svojom milošću, ali ne garantujemo za njih i nikome od njih ne svjedočimo da će biti u džennetu ili vatri, izuzev onome o kome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem. Mi tražimo oprosta za počinioce loših djela, griješnike među njima i strahujemo za njih. Mi nismo uzrok njihovog gubljenja nade u Allahovu milost, jer i osjećaj očaja (beznađa) i osjećaj potpune sigurnosti mogu čovjeka izvesti iz milleta (vjere) islama i sa puta sljedbenika istine – Allah nas učinio od njih i među njima. 72 sura el-Hudžurat, 10. ajet 73 sura el-Beqare, 178. ajet


87

Nad kim se primjenjuje tekfir

Mi imamo milosti prema običnom narodu muslimana od

pripadnika qible i mi ih ne opterećujemo preko njihovih mogućnosti. Stoga, da bismo sudili o njihovom islamu kao ispravnom, mi ne postavljamo za uslov da oni, da bi bili muslimani, moraju poznavati sve stvari koje izvode iz islama, niti da upamte i pobroje uslove La ilahe illAllah. Ne, već se oni smatraju muslimanima samim njihovim ostvarivanjem osnove tewhida i izbjegavanjem širka, sve dok ne počine ono što izvodi iz vjere. Mi vodimo računa o uslovima tekfira i mi gledamo na njegove preventivne faktore, baš kao što uzimamo u obzir trenutnu slabost u kojoj muslimani žive – u odsustvu islamske vlasti i njene vladavine i države – kao i ono što se proširilo od džehla (neznanja) i što je postalo naširoko rasprostranjeno od pogrešnih tumačenja, zbog male količine znanja i pomanjakanja rabbani učenjaka 74.

Rekavši ovo, mi ne izjavljujemo naš bera’ (odricanje) od

nepokornih među mu’minima, jer je naše odricanje samo od kafira, mušrika i murteda. Nasuprot tome, nepokorni među mu’minima su u okviru pripadnosti imanu. Mi ih ne protjerujemo iz njega, sve dok oni ostaju muslimani. Mi jedino izjavljujemo svoje odricanje od njihove nepokornosti, razvrata i grijeha, ali prema njima ne postupamo kao prema kafirima.

Mi ne primjenjujemo tekfir nad svima od njih koji rade za

vlade kufra, kao što to čine ekstremni mukaffirah (tekfirci). Mi primjenjujemo tekfir samo nad onim koji u svom radu ima 74 učenjaka na pravom putu, koji svoje znanje sprovode u djelo i ne prodaju ga za ono što malo vrijedi


88

oblik kufra ili širka, kao što je učešće u nevjerničkim zakonodavstvima ili u tagutskoj vlasti, ili odanost mušricima i kafirima, ili pomaganje njima protiv muwehhida (monoteista).

I kada je u pitanje rad sa kafirima, mi rasvjetljavamo

činimo tefsil (rasvjetljavanje) i ne kažemo da je sve od toga kufr ili zabranjeno. Ne, već od toga ima onoga što je kufr, od toga ima i onoga što je zabranjeno, a od toga ima i onoga što je manje od toga. Svaki je posao prema ovome.

I mi ne sudimo u stvarima ovoga svijeta nikako drugačije,

osim po pojavnom (vanjštini), jer mi nemamo drugoga načina da sudimo, osim toga. A Allah je Taj Koji će se pobrinuti o tajnama i uzeti ih u obzir. Stoga, na nama nije da otvaramo prsa ljudi ili njihove unutrašnjosti. Mi ostajemo oprezni – kao što su bili oprezni naši ispravni učenjaci – u tekfiru ljudi te’wila (sljedbenika tumačenja) – naročito ako je stvar u kojoj se oni razlikuju od nas – stvar izraza (izbora riječi) ili stvar u vezi koje se zahtijeva znanje, u kojoj će osoba biti opravdana neznanjem.

Od našeg menhedža (metodologije) nije da žurimo u tekfir,

niti da žurimo u primjenjivanje njegovih efekata (posljedica) bez ikakve potvrde (pridržavanja pravila) ili bez traženja jasnoće, jer ''Ohalaljivanje krvi onih koji klanjaju i koji su na tewhidu je velika opasnost. Greška u poštedi životā hiljadu kafira je lakša nego greška prolivanja krvi jednog muslimana.'' 75

I mi pravimo razliku na polju tekfira između kufra djela i

kufra pojedinca. Vjerujemo da pojedinac može učiniti djelo kufra, ali da se propis kufra ili ime kufra ne primjene na 75 citat preuzet od Qadi 'Ijjada, iz djela ''Eš-Šifā''


89

njemu – ako nedostaje uslov za to ili ako postoji neki preventivni faktor od preventivnih faktora tekfira. Mi vjerujemo da ko god uđe u islam sa sigurnošću, nije ga dozvoljeno iz njega istjerivati zbog sumnje ili pretpostavke – jer se ono što je zasnovano na sigurnosti ne otklanja sumnjom.

Novotarija

A novotarije nisu sve na istom nivou. Ne, već od toga postoji ono što se smatra novotarijama kufra, a od toga je novotarija demokratije i slijeđenje i traženje, mimo Allaha, zakonodavca i gospodara. A od novotarije postoji i ono što je manje od toga, pa otuda ne dostiže stepen kufra.

Razumijevanje Qur’ana

I vjerujemo da je slijeđenje mutešābih (nejasnih) ajeta Qur’ana i ostavljanje muhkem (jasnih) ajeta jedan znak od znakova sljedbenika novotarije. I mi vjerujemo da je put onih dobro upućenih u znanje od ehlus-sunneta – upućivanje nejasnih na jasne ajete (tumačenje nejasnih ajeta jasnim ajetima).

Tekfir i irdža' Mi ne primjenjujemo tekfir na osnovu nagovještaja ili na

osnovu onoga što se naslućuje (podrazumijeva) iz nečije izjave, osim ako ta osoba sebe jasno pripiše tom nagovještenom značenju njihove izjave ili puta. Slično tome, mi ne primjenjujemo tekfir nad onima koji nam čine nepravdu od murdžija našega vremena i njima sličnih od


90

novotara čija novotarija ne dostiže kufr. Ovo je sve dok su njihove zbrkane stvari i ono u čemu se razlikuju od nas – razlika u izrazu, kao što je sama razlika po pitanju sadržine imana i njegove definicije.

Mi ne primjenjujemo tekfir nad njima, čak i ako oni lažu

na nas i navode nas da smo rekli ono što nismo rekli, ili nam pripisuju ono od čega smo mi čisti. Tako mi nećemo učiniti nepokornost Allahu u vezi njih, iako oni čine nepokornost Allahu u vezi nas. Mi ne primjenjujemo tekfir nad njima zbog njihovog irdža'a, ako je on poput irdža'a pravnika – sve dok se oni od nas razlikuju po pitanju izraza. Mi nećemo primjenjivati tekfir nad njima, izuzev ako ih njihov irdža' odvede do toga da napuste tewhid i fardove, ili ih odvede do kufra, širka ili dozvoljavanja toga dvoga, ili do odanosti tagutima i pružanja podrške njima, ili učestvovanja u njihovom zakonodavstvu ili pomaganju njima protiv muwehhida.

Grupe irdža'a I mi mrzimo džema'ate irdža'a koji su razblažili

(razvodnili) vjeru i uzeli učešća u zakonima mimo Allahovog zakona, dozvolili vladanje po drugome mimo onoga što je Allah objavio, ili donošenje zakona uz Allaha putem demokratije, ili ispoljavajući podršku murtedima. Mi sebe proglašavamo čistim od njihovog puta i mi ih smatramo džema'atima novotarije i zablude, koji su zalutali u zabludu i druge odveli sa pravog puta. Mi vjerujemo da su njihove vođe od pozivača na vratima džehennema. Uz sve ovo međutim, mi ne činimo tekfir nijednoga od ovih džema'ata, osim onoga od njih koji prigrli kufr ili mu pruži podršku, dozvoli ga, ili pomogne njegovim sljedbenicima (kafirima) protiv sljedbenika tewhida (muwehhida). Dakle, mi ne činimo


91

generalni tekfir (proglašavanje cijele grupe, cijelog naselja i sl. nevjernicima).

Učenjaci (ulema')

I mi pazimo na haqqove (prava) naših aktivnih učenjaka, koji rade po svome znanju, kao i naših da'ija, mudžahida koji prenose Allahovu poruku, boje se Njega i nikoga osim Njega. Naše su oči uprte u traženje šeri'atskog znanja i mi volimo njegove studente i mrzimo sljedbenike mišljenja i sljedbenike novotarije i teološke retorike (’ilmul-kelama), koji daju prednost razumu nad tekstualnim dokazom, ili koji daju prednost svojoj koristi ili istihsanu 76 nad tekstom Objave.

Javne škole I mi mrzimo škole taguta i pozivamo u njihovo

napuštanje. Mi ne primjenjujemo tekfir nad onima koji uzimaju učešće u njima, bilo studiranjem ili predavanjem, sve dok ne prigrle kufr ili uzmu učešća u njemu, ili ga dozvole ili njemu pozivaju. Mi ne zabranjujemo učenje korisnog dunjalučkog znanja, ukoliko je zaštićeno od svih zabranjenih stvari. Mi ne pozivamo u napuštanje puteva i sredstava (sebeba). Mi podstičemo na odgajanje djece na tewhidu i činjenju te djece svjesnim i upoznatim sa stvarima njihove vjere i ovosvjetskih stvari, kako bi oni mogli biti iskreni vojnici za Allahovu vjeru i aktivni pomagači.

76 Istihsan jezički znači: smatrati nešto lijepim, smatrati da nešto ne mari, da nije strašno,... Terminološko značenje istihsana je osudtajanje mudžtehida od vidljivog qijasa (analogije) i pribjegavanje nevidljivom qijasu, tj. davanje prednosti indirektnoj analogiji nad direktnom


92

Darul-kufr, darul-islam

i njihovi stanovnici

I mi smatramo da je stav pravnika u pogledu prebivališta (sredine u kojoj se živi) u kome su nadmoćni zakoni kufra i u kojima postoji dominacija nevjernika i njihovih zakonodavstava (da je to) – darul-kufr (zemlja kufra).

Međutim, mi vjerujemo da se ovaj termin ne primjenjuje

na stanovnike ovih predjela 77, zbog odsustva islamske države i njene moći, te nadmoći murteda i njihove kontrole vlasti u zemljama muslimana.

Ovaj se termin primjenjuje na predio (mjesto življenja)

ako su zakoni kufra nadmoćni, pa makar većina njegovog stanovništva bili muslimani, upravo kao što se termin darul-islam (zemlja islama) primjenjuje na predio u kojem su zakoni islama nadmoćni, pa makar većina njegovih stanovnika bili kafiri – sve dok se nad njima primjenjuje islamska vlast (ehludh-dhimme).

Mi ne donosimo pogrešne principe, zasnovane na ovim

terminima kao što to čine ekstremni mukaffirah (tekfirci), kao što su njihove riječi: ''Osnova u pogledu ljudi danas je kufr, bez izuzetka'', niti gradimo druge propise od toga. Ne, već mi prema svakoj osobi sudimo na osnovu onoga što ona ispoljava, a gajb (tajne) prepuštamo Allahu. Tako mi o onome koji ispoljava islam sudimo na taj način i smatramo ga muslimanom, i kažemo da je za svakoga ko ispoljava islam – osnova islam (da je musliman) – sve dok on ne počini nešto što izvodi iz islama. 77 tj. vjerujemo da oni nisu kafiri


93

Na sličan način, mi o svima onima koji manifestuju kufr, širk, odanost mušricima i pomažu ih protiv muwehhida sudimo prema onome što je vidljivo, sve dok oni ne povjeruju u Allaha Jedinog i izdvoje Ga u svome obožavanju i ne udalje se od kufra na kome su i dok ne proglase svoje odricanje od toga. Brijanje brade, oponašanje nevjernika i drugi oblici nepokornosti poput ovih su opšte nesreće koje su se raširile nadaleko i naširoko. To samo po sebi nije dovoljno kao dokaz za proglašavanje osobe nevjernikom, jer ovo nisu jasni uzroci za tekfir. Zato mi ne ohalaljujemo krv i imetak ljudi zbog stvari sličnih ovima, kao što to čine ekstremni mukaffirah. ''Ohalaljivanje krvi onih koji klanjaju i koji su na tewhidu je velika opasnost. Greška u poštedi životā hiljadu kafira je manja od greške prolivanja krvi jednog muslimana.''

Namaz

I mi vjerujemo da se namaz treba klanjati za svakim

pravednim i griješnim pripadnikom qible i nad tijelom onoga koji umre od njih, sve dok ne prigrle stvar koja jasno izvodi iz vjere, a njihov tekfir nije spriječen zbog preventivnog faktora.

Mi nikoga od njih ne smještamo u džennet ili u vatru, niti

im svjedočimo da imaju kufra, širka ili nifaqa, sve dok ništa od toga nije javno.

U pogledu namaza obavljenog za postavljenikom taguta

78 , prema nama, takav imam je:

ili onaj koje je ušao u savez sa njima, tako da je on poput njihovog vojnika i armija u njihovom pomaganju, ili onaj koji dozvoljava njihovu demokratiju, braneći i

78 tj., za imamom mesdžida, koji je određen od strane vladara


94

dajući pobjedu njihovom širku. Stoga, što se tiče ovih, mi ne vjerujemo u klanjanje za njima, jer su oni od njih, a ne od nas. Štaviše, mi to zabranjujemo i naređujemo ponavljanje namaza onome koji je klanjao za njima.

''A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.'' 79 ili je on onaj koji čini ustupke i koji uvećava redove

njihovih sljedbenika i lažnih pozicija u ime položaja i dunjalučkog života. Mi ne negiramo namaz obavljen za njim. Propis namaza obavljenog za njim je kao i propis namaza obavljenog iza sljedbenika grijeha i novotarije koja nije kufr. Zato mi taj namaz mrzimo, ali ga i pored toga ne proglašavamo nevažećim. Namaz za sljedbenikom ehlis-sunneta i tewhida koji ispoljava sunnet i odricanje od sljedbenika širka je nama draži.

Dova za vladare

A dova za vladare i vođe, bili oni muslimani ili kafiri je prema nama jedna od novotarija džume-namaza i znak ulaska onoga koji je čini u pokornost njima. Mi je mrzimo i osuđujemo. Namaz za imamom od ehlis-sunneta koji je ostavi je nama draži. Mi zbog te dove džuma-namaz ne proglašavamo nevažećim, niti smatramo da on treba biti ponovljen, izuzev ako je dova jasna u davanju podrške tagutima ili njihovoj mnogobožačkoj vjeri. U tom slučaju će njihov propis biti propis njihovih pomagača i vojnika. A pomoć jezikom je dvije polovine pomaganja kopljem. 79 sura en-Nisa', 141. ajet


95

Vladini učenjaci

I mi vjerujemo, ako učenjak da bej'u (prisegu vjernosti)

tagutu koji propisuje zakone, ili vladaru kafiru, dajući mu svoju ruku i srce, ili mu pomaže, ulazi u savez sa njim, ili daje fetwe (pravna rješenja) u skladu sa vladarevim prohtjevima, da je on onda kafir murted. Što se tiče učenjaka i šejha koji naslijedi položaj u vladama kufra, onda se sve sudi na osnovu njihovih položaja. Ako u tom položaju (funkciji) ima kufra ili pomaganja kufra, ili učešća u kafirskom zakonodavstvu, ili davanja podrške mušricima i potpomaganja njima protiv muwehhida, onda je on po nama kafir. Po nama, dužina njegove brade, veličina njegove titule, diploma i turban nisu spriječavajući faktori za tekfir. Ako u njegovom položaju (funkciji) nema ništa od toga, ali je to uzrok za uzvisivanje laži i njeno ogrtanje istinom, onda su oni od glavešina džehla, koji su zalutali i druge odvode u zabludu.

Džihad i hurudž A džihad je neprestan sa svakom skupinom muslimana i

čovjek može voditi džihad sam ili sa vođama, bili oni bogobojazni ili griješni, do Sudnjeg Dana. Nije dozvoljeno pokoravati im se u nepokornosti prema Allahu. Međutim, dozvoljeno je boriti se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha uz one koji su nepokorni Allahu – iz nužde, iz ugla otklanjanja veće štete činjenjem manje štete.

Međutim, džihad koji je pod zastavom čestitog sunneta je

po nama mnogo draži, prvenstveniji i obavezniji. Džihad je obaveza među obavezama. On nije zaustavljen zbog odsustva imama ili islamske države.


96

Mi ne zagovaramo podizanje mača ni na koga od pripadnika qible, sljedbenika tewhida, osim onoga protiv koga je obaveza to učiniti, zasnovano na jasnom dokazu. Svetost (nepovredivost) je za njih zasnovana sa sigurnošću i ne može biti uklonjena izuzev sa sigurnošću. ''Ohalaljivanje krvi onih koji klanjaju i koji su na tewhidu je velika opasnost. Greška u poštedi životā hiljadu kafira je manja od greške prolivanja krvi jednog muslimana.''

Vladari Mi ne zagovaramo pobunu (ustajanje) protiv imāma

(vođa) muslimana, makar oni bili griješni. Mi ne pomjeramo ruku iz pokornosti njima sve dok oni naređuju dobro. Vjerujemo da je pokornost njima obaveza sve dok oni ne naređuju nepokornost i mi molimo za njihovu uputu i ispravnost.

Mi vjerujemo da je obavezno pobuniti se protiv imāma

(vođa) kufra među kafirskim vladarima koji su se namjetnuli nad vratovima muslimana. Mi vjerujemo da su se oni odmetnuli od vjere svojim zamjenjivanjem šeri'ata i propisivanjem zakona uz Allaha, svojim traženjem presude pred tagutima istoka i zapada, te ulaženjem u savez sa Allahovim neprijateljima i neprijateljstvom prema Njegovoj vjeri i Njegovim ewlijama.

I mi vjerujemo da je da'wa, djelo (akcija) i ulaganje napora

u svrhu njihovog svrgavanja obaveza muslimanima, svakome prema njegovim mogućnostima. Ko god nije u stanju nositi oružje (protiv njih), može onda pomoći one koji ga nose, makar dovom. Mi vjerujemo da je materijalno i duhovno pripremanje za to obaveza od obavezā ove vjere.


97

I mi vjerujemo da je borba protiv njih važnija od borbe protiv drugih mimo njih, jer je kufr riddeta (otpadništva) žešći od originalnog kufra po konsenzusu. Također, jer se očuvanju glavnice imetka daje prednost nad profitom i zato što je odbrambenom džihadu data prednost nad ofanzivnim džihadom i zato što je započinjanje sa džihadom protiv onih nevjernika koji su nam bliži preče od vođenja džihada protiv onih koji su dalje od nas.

Također, niko nije dao vlast Židovima, kršćanima i

drugim kafirima u zemljama muslimana i poklonio im imetke muslimana i njihove zemlje, osim ovi murtedi (otpadnici).

Što se tiče onih koji druge zadržavaju od džihada sa

nepostojanim, pogrešnim tumačenjima – kao što je izjava da nema hidžre ili da nema džihada u nedostatku čvrstog imama nad sljedbenicima islama – mi tvrdimo da su oni sljedbenici džehla i zablude koji su izdali fetwe bez znanja, tako da su zalutali i druge odvode u zabludu. Oni su napustili vjeru i odbili da daju doprinos njenom trijumfu.

Mi vjerujemo da je borba protiv otpadničkih vladara u

svim okolnostima i njihovo svrgavanje i smjenjivanje sve dok vjera ne bude potpuno i samo za Allaha – od najobaveznijih fardova. Hidžra koja je neophodna za to je jedino hidžra ka Allahu sa tewhidom, i hidžra ka Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, odanošću. A potpuno i ozbiljno pripremanje za djela poput ovoga je po nama obavezno i ono je prvenstveno od pojedinačnih djela i uloženog truda.

I ako ustajanje protiv njih i požurivanje sa njihovim

svrgavanjem nije obaveza osim onome ko je u mogućnosti, onda uslov da bi to bilo obavezno (uslov obaveznosti) nije


98

uslov za njegovu dozvolu (uslov dozvoljenosti). Prema tome, dozvoljeno je čovjeku da se protiv njih bori, makar bio i sam, i čak i ako je ubijeđen u svoju pogibiju i u nemogućnost postizanja pobjede.

Džihad je djelo 'ibadeta i obaveza koja je važeća sve do

Sudnjeg Dana. Ništa ga ne dokida. Dozvoljeno ga je voditi u svako doba, kao što je to sadaka u poređenju sa zekatom. Džihad je škola u kojoj je podignuta opsežna baza (osnova) i moćni temelji, na kojima je vjera ustanovljena i učinjena postojanom.

Et-ta'ifa el-mensura (Potpomognuta skupina)

I mi vjerujemo u ono što je Allahov Poslanik, sallallahu

'alejhi we sellem, spomenuo u pogledu pobjedonosne grupe kada je rekao: ''Nikada neće prestati postojati skupina u mome ummetu, koja će se boriti na istini, pobjedonosna do Sudnjeg Dana... a onda će 'Isa, sin Merjemin, alejhis-selam, sići i njihov emir će reći: 'Dođi i predvodi nas u namazu!', a on će reći: 'Ne, vi ste učinjeni emirima jedni nad drugima, kao vid Allahove počasti prema ovom ummetu.' '' 80

I on je rekao: ''Nikada neće prestati da postoji skupina u mome ummetu, koja će se boriti po naredbi Allaha Uzvišenog, nadmoćna nad neprijateljem. Neće im naškoditi onaj koji im se suprotstavi, sve dok im ne dođe Allahova odredba, a oni su na tome.'' 81

80 hadis je zabilježio Muslim od Džabira u obliku merfu'a 81 hadis je zabilježio Muslim od 'Uqbe ibn 'Amira u merfu' formi


99

I od Seleme ibn Nufejl el-Kindija, Allah bio zadovoljan njime, koji je rekao: ''Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, kada je čovjek rekao: 'O, Allahov Poslaniče! Ljudi su privezali svoje konje i odložili svoje oružje i rekli: 'Nema džihada, rat je završen!' ' Pa je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, okrenuo svoje lice i rekao: 'Slagali su! Sada, sada je došlo vrijeme za borbu! Nikad neće prestati da postoji skupina u mome ummetu koja se bori na istini. Allah će srca nevjernika od njih odvratiti i njihovom ih opskrbom opskrbljivati sve dok Čas ne nastupi i dok ne dođe Allahovo obećanje. Dobro će ostati u grivama konja sve do Sudnjeg Dana. Objavljeno mi je da ću umrijeti, da neću među vama ostati, ali ćete se vi, nakon mene, u grupicama međusobno boriti, udarajući vratove jedni drugih, a stjecište vjernika će biti u Šamu.' '' 82

Zato je to skupina koja predstavlja pomagače ove vjere u

svakome vremenskom periodu i to je borbena skupina koja vodi džihad, koja žuri da dā pobjedu Allahovoj vjeri u svim aspektima pobjede. Molimo Allaha Uzvišenog da nas učini od njenih pripadnika i da odredi naš završetak šehadetom (pogibijom) na Njegovom putu.

82 sahih hadis, zabilježio ga je en-Nesa'i


100

Z A K LJ U Č A K

I stoga, ovo je naša vjera i vjerovanje, iznutra i spolja,

vjera na srednjem putu između ekstremizma i popustljivosti (nemarnosti), između upoređivanja (Allaha sa stvorenjima) i poricanja (Allahovih svojstava), između džebra i qadra, između osjećanja potpune sigurnosti i beznađa (očaja) – ne naginjući sljedbenicima ekstremizma niti sljedbenicima popustljivosti. Mi proglašavamo svoje odricanje od svake vjere, puta i staze mimo nje i molimo Allaha da nas učini nepokolebljivim na imanu, da odredi naš završetak na njemu i da nas zaštiti od raznoraznih prohtjeva i razbijajućih (podijeljujućih) mišljenja i odbačenih mezheba (puteva).

I neka je salawat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Napisao: Ebu Muhammed el-Maqdisi mjesec džumadel-ahir 1418. godine od hidžre Mustafe,

sallallahu 'alejhi we sellem


101

SADRŽAJ

Intervju sa šejhom Ebu Muhammedom El-Maqdisijem ..................................... 3

OVO JE NAŠA ’AQIDA ...................................................... 33 UVOD ..................................................................................... 33 ALLAHOV TEWHID (JEDNOĆA) ..................................... 38 Tewhid esma’i wes-sifat .......................................... 40 MELECI ................................................................................. 48 KNJIGE .................................................................................. 51 VJEROVJESNICI I POSLANICI ........................................ 53

Ashabi i alul-bejt (ehlul-bejt) ................................. 58 SUDNJI DAN ....................................................................... 61

Iman u viđenje (Allaha) .......................................... 67 QADR .................................................................................... 69

Dva nivoa imana (vjerovanja) u qadr .................... 70 IMAN ..................................................................................... 76 KUFR ..................................................................................... 80

Kufr demokratije ..................................................... 82 Tekfir ......................................................................... 84 Nad kim se primjenjuje tekfir .............................. 87 Novotarija ................................................................. 89 Razumijevanje Qur’ana .......................................... 89 Tekfir i irdža’ ........................................................... 89 Grupe irdža’ .............................................................. 90 Učenjaci (ulema’) ..................................................... 91 Javne škole ................................................................ 91

Darul-kufr, darul-islam i njihovi stanovnici ........ 92 Namaz ....................................................................... 93 Dova za vladare ....................................................... 94 Vladini učenjaci ...................................................... 95


102

Džihad i hurudž ....................................................... 95 Vladari ....................................................................... 96 Et-ta’ifa el-mensura ................................................ 98

ZAKLJUČAK ....................................................................... 100 SADRŽAJ ............................................................................ 101


103


104

Documents

Ovo Je Nasa Aqida