157

Zlatko HASANBEGOVI∆,Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.Doba utemeljenja, Medælis Islamskezajednice u Zagrebu - Institutdruπtvenih znanosti Ivo Pilar,Zagreb, 2007., 624 str.

H rvatska nacionalnointegracijska ideologija,formulirana u spisima i politiËkom djelova-

nju dr. Ante StarËeviÊa i dr. Eugena Kvaternikau drugoj polovici 19. stoljeÊa, u najboljem je slo-bodarskom duhu svog vremena definirala Hrva-te kao viπekonfesionalan narod, Ëiju bitnu sas-tavnicu Ëine bosanskohercegovaËki muslimani.Ta je ideologija znaËila snaæan otklon od dota-daπnje vjerske, kulturne, pa i politiËke tradicije,

koja je izgraena u viπestoljetnome protuosman-skom, a onda i protuislamskom otporu. No, svedo austrougarske okupacije Bosne i Hercegovi-ne (1868.) dodiri bosanskohercegovaËkih musli-mana s Hrvatima u Trojednici ostaju sporadiËni.

Iako je pravaπka ideologija hvatala sve viπemaha, stvarajuÊi tako prilike u kojima je katoliË-ko-muslimansko zbliæavanje u hrvatskim zemlja-ma postajalo sve izvjesnijim, drugi su dogaaji iprocesi omeli taj razvitak. BosanskohercegovaË-ki je ustanak (1875.) iznova podjario protumu-slimansko raspoloæenje (i ujedno razbudio osje-Êaj juænoslavenske solidarnosti), a austrougarskaokupacija BiH (1878.) nije, protivno oËekivanji-ma veÊine hrvatske javnosti (uz iznimku prava-πa!), bitno pripomogla πirenju hrvatske nacional-ne misli. Ako se iπta u austrougarskoj politici od

gine politiËkog æivota. Glavninu drugog poglav-lja zauzima prikaz djelovanje HPS-a koji je pred-stavljao tzv. politiËku granu HKP-a koji je su-kladno integralistiËkom shvaÊanju imao joπ isvoju flkulturnu« i flgospodarsku« granu. Kako jena Ëelu ukupnog HKP-a stajao Seniorat, on jeimao presudnu ulogu i u nastanku i voenjuHPS-a, stranke utemeljene na jugoslavenskimpolitiËko-nacionalnim i krπÊanskim vjersko-soci-jalnim naËelima. U oËima svojih hrvatskih poli-tiËkih protivnika ta je stranka Ëesto etiketiranakao flklerikalna«, tj. flpopovska«, a unatoË solidnojorganizaciji i ambicioznom i solidno osmiπlje-nom programa ostala je u sjeni RadiÊevoga po-pulistiËkog pokreta. MatijeviÊ iscrpno opisujepolitiËko djelovanje HPS-a na svim parlamentar-nim izborima u Kraljevini SHS te razliËite politiË-ko-stranaËke kombinacije kojima je stranka bez-uspjeπno nastojala ojaËati svoj utjecaj. HPS jeformalno prestao postojati poslije uvoenja πes-tosijeËanjske diktature πto je prema autoru flsa-mo zakaπnjela egzekucija nad veÊ stvarno mrt-vom politiËkom organizacijom«. U posljednjojraspravi unutar toga poglavlja autor podrobnoopisuje rascjep unutar organiziranoga katoliË-kog djelovanja, a u pozadini kojeg su stajale su-protstavljene koncepcije i oko politiËko-stranaË-kog aspekta djelovanja HKP-a. Pojava nestra-naËke KatoliËke akcije nakon 1922. otvorila jeprijepore oko ustroja HKP-a, posebice u vezi s

njegovom flpolitiËkom granom«. Ubrzo se razvilapodvojenost unutar organiziranoga katoliËkogdjelovanja najvidljivija preko djelovanja Hrvat-skoga orlovskog saveza kao prve katoliËke or-ganizacije utemeljene na naËelima KatoliËke ak-cije. Zabrana HPS-a poslije 1929. prekinula jedvojbe oko oblika katoliËkoga politiËko-stranaË-kog nastupa, ali naËelna unutarkatoliËka razmi-moilaæenja nastavljaju se i dalje u uvjetima kra-ljevske diktature.

KonaËni sintetski prikaz cjeline problemaobuhvaÊenih knjigom autor je iznio u posljed-njem poglavlju, svojevrsnom enciklopedijskomsaæetku o prva dva desetljeÊa djelovanja angaæi-ranih katolika koji nisu uspjeli ostaviti znaËajnijitrag u hrvatskoj politici.

U dodatku knjige autor je objavio tridesetodabranih priloga kao relevantnih i dosada ug-lavnom nedostupnih ili manje poznatih izvorakoji dodatno razjaπnjuju razliËite aspekte organi-ziranoga, napose politiËkog, djelovanja hrvat-skih katolika i kontroverzi koje je ono izazivalokod suvremenika.

ZakljuËno, knjiga dr. MatijeviÊa donosi pr-vorazredan historiografski uvid bez kojeg je ne-moguÊe razumjeti cjelinu hrvatske politiËke idruπtvene problematike na prijelazu iz XIX. uXX. stoljeÊe.

• Zlatko HASANBEGOVI∆

O c j e n e i p r i k a z i

PILAR - »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / Godiπte II. (2007.), br. 3(1)158

okupacije do aneksije (1908.), a i nakon toga,sve do 1918., moæe smatrati konstantom, ondaje to nastojanje da se sprijeËi suradnja katolika imuslimana, koja bi omoguÊila muslimansko in-tegriranje u modernu hrvatsku naciju i tako oja-Ëala Ëimbenik kojega su vodeÊi monarhijski kru-govi smatrali potencijalno vrlo subverzivnim.Tomu valja dodati jaËanje juænoslavenske misli ioËijukanje ne samo Srba u Trojednici i BiH, ne-go i nekih hrvatskih krugova, s poletnom i am-bicioznom Kraljevinom Srbijom. Takvim su seokolnostima i prilikama prilagoavale hrvatskevjerske, kulturne, a onda i politiËke elite i snage,a u takvim su okolnostima djelovali i musliman-ski intelektualni, vjerski i politiËki krugovi.

Nakon 1878., kad se BiH faktiËno, makar nejoπ i formalnopravno, naπla u istome dræavno-pravnom okviru s drugim hrvatskim zemljama,intenziviraju se dodiri. Vaænu ulogu pritom imaZagrebaËko sveuËiliπte, na koje se poslije 1892.upisuje veÊi broj muslimanskih studenata. Tu sesusreÊu i zbliæavaju sa StarËeviÊem i njegovimsljedbenicima, koji su listom Ëvrsti katolici, aliskoro bez iznimke protuklerikalci. StarËeviÊan-stvo je privlaËno zbog svog frankofilstva i svogturkofilstva, ali najviπe zbog svog oporbenjaπtvai slobodarstva: ako itko u ovom dijelu Europedosljedno zagovara blagostanje i slobodu poje-

dinca, skupinâ i narodâ, onda je to upravo AnteStarËeviÊ. Simpatije prema njemu i njegovim ide-jama nisu samo pitanje politike, nego i pitanjeetike. PrihvaÊajuÊi straËeviÊenski nauk, bosan-skohercegovaËki sveuËiliπtarci muslimani timeusporedno u zagrebaËkoj sredini potkapaju pro-tumuslimanske predrasude i osjeÊaj nepovjere-nja, a istodobno u vlastitom zaviËaju πire osjeÊajsolidarnosti, bliskosti, pa i istosti s Hrvatima dru-gih vjeroispovijedi.

PoËetkom 20. stoljeÊa u Zagrebu se osnivajuprvi akademski klubovi koji okupljaju sveuËiliπ-tarce iz BiH. Ipak, s obzirom na konfesionalnuuvjetovanost æenidbenoga i dræavljanskog pra-va, joπ postoje zapreke trajnom naseljavanju mu-slimana u banskoj Hrvatskoj. Prijelomni dogaaju tom smislu bio je Zakon o priznanju islamskevjeroispovijesti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavo-niji, koji je u oæujku 1916. usvojen u hrvatskomedræavnom Saboru, te krajem travnja nakon vla-darove potvrde i proglaπen. ZahvaljujuÊi tomu,malo nakon svrπetka Prvoga svjetskog rata u Za-grebu je æivjelo oko 200 muslimana. Joπ uvijeksu to veÊinom uËenici i sveuËiliπtarci, te vojnicii obrtnici, a njihov se broj u prvim godinama ju-goslavenske dræave osjetno poveÊava.

Proces integracije (flutemeljenja«) zagrebaË-kih muslimana obraen je u knjizi mr. sc. ZlatkaHasanbegoviÊa Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.Doba utemeljenja, koju su poËetkom oæujka2007. u Zagrebu objavili Medælis Islamske zajed-nice u Zagrebu i Institut druπtvenih znanosti flIvoPilar«. RijeË je o neπto izmijenjenom i prilozimadopunjenome magistarskom radu, kojega je au-tor 2005. pod naslovom Muslimanska zajednicau Zagrebu 1918.-1945. obranio na Odsjeku zapovijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

HasanbegoviÊeva knjiga temeljito obraujepovijest zagrebaËke muslimanske zajednice od1878. do kraja Drugoga svjetskog rata, pa i na-kon njega, kad je i ta zajednica bila zahvaÊenavalom brutalne komunistiËke represije. Knjiga jeobogaÊena velikim brojem priloga, koji su tako-er dosad bili posve nepoznati, a koji imaju iz-nimnu dokumentarnu vrijednost. Pored 42 prilo-ga, u knjigu je uvrπteno Ëak 285 fotografija iosam tablica.

Posebnu pozornost pisac je posvetio raz-doblju uoËi Drugoga svjetskog rata te odjecimakoje je u muslimanskoj (ne samo zagrebaËkoj)

159

zajednici imala uspostava Nezavisne Dræave Hr-vatske. Za muslimane, Ëija je elita u velikoj ve-Êini prihvatila hrvatsku nacionalnu misao, ka-rakteristiËan je bio nepodijeljeni otpor svakomprojektu podjele BiH, pa je u njihovim predodæ-bama Hrvatska nuæno ukljuËivala Ëitavu BiH. Sa-mo u takvoj Hrvatskoj muslimani mogu pred-stavljati znaËajan Ëimbenik i ne biti podvrgnutistalnoj (iako najËeπÊe slabo ili nikako potkrijep-ljenoj) bojazni od katoliËkoga nadglasavanja,podcjenjivanja ili prozelitizma. I obrnuto, hrvat-ska politika koja se odriËe BiH, neminovno do-vodi do preispitivanja muslimanskih pozicija.Nakon iskustva sa sporazumom CvetkoviÊ-Ma-Ëek (1939.), to je bio jedan od kljuËnih Ëimbeni-ka muslimanskog simpatiziranja s novoproglaπe-nom NDH-a: veÊina je muslimana taj dogaajdoËekala s olakπanjem i odobravanjem (a u istose vrijeme sandæaËki muslimani nastoje pripojitiBosni i Hercegovini, te preko nje Hrvatskoj).Pritom je moglo biti razlika u motivima, ali jeuvijek vaæno imati na umu, da nekakvoga orga-niziranog muslimanskog otpora protiv NDH-anije bilo, pa Ëak i poznate muslimanske rezolu-cije — koje se i u historiografiji i u politici Ëestoznalo krivotvoriti i iskrivljeno tumaËiti — nikadani jednom rijeËju ne dovode u pitanje dræavniokvir i hrvatsku nacionalnu orijentaciju, nego setek konfrontiraju s pogrjeπkama reæima te zloËi-

nima i zlouporabama u ime vlasti. Karakteristi-Ëan je u tom kontekstu odgovor posljednjega hr-vatskoga ministra vanjskih poslova, dr. Mehme-da AlajbegoviÊa, na pitanje jugoslavenskih istra-æitelja o razlozima njegova pristupanja ustaπkompokretu. Iako je svjestan, da mu je oko vrata veÊnataknuta omËa, AlajbegoviÊ ne kalkulira nititraæi opravdanje: Glavni motiv koji me je ruko-vodio da pristupim, odnosno kada sam pristu-pao ustaπkom pokretu, bila je ideja hrvatske dr-æave. Na mene je dakle pri tome utjecala spoz-naja o pravu hrvatskog naroda na svoju dræavui drugi motivi nisu me pritom rukovodili.

HasanbegoviÊ opisuje i osobne razmirice iunutarnje prijepore u zagrebaËkoj muslimanskojzajednici, kao i politiËke odjeke izgradnje dæa-mije u srediπtu glavnoga grada Hrvatske. Knjiguzavrπava upravo tuænom epizodom ruπenja tedæamije u proljeÊe 1948.

U nepuna tri mjeseca od izlaska iz tiska,knjiga mr. sc. Zlatka HasanbegoviÊa doæivjela jeizniman publicitet i pozornost i u hrvatskoj i ubosanskohercegovaËkoj javnosti. Ta Ëinjenicagovori ne samo o intrigantnosti teme, nego i otome, da je bilo krajnje vrijeme da se napokonprogovori o nekim uporno preπuÊivanim strani-cama novije hrvatske povijesti. HasanbegoviÊ jeto uËinio na upravo uzoran naËin.

• Tomislav JONJI∆

O c j e n e i p r i k a z i

Stephan BAIER i Eva DEMMERLE,Otto von Habsburg: æivotopis,prijevod Jasna »meliÊ, Paneuropskaunija, Zagreb, 2005., 498 str.

O va opseæna knjiga donosi æivotopis jedneod najfascinantnijih osoba politiËkog svi-

jeta suvremenog doba. U srediπtu je njezine po-zornosti osebujni lik Otta von Habsburga, naj-starijeg sina posljednjeg habsburπkog vladara,cara i kralja Karla I. (IV.). Roen joπ 1912. u do-njoaustrijskom Reichenauu bio je vrlo brzo, na-kon nasilne smrti Franje Ferdinanda, predodre-en da jednog dana stupi na kormilo velike Mo-narhije, koja je s viπe od 50 milijuna stanovnikai bogatom dræavniËkom tradicijom simboliziralasrednju Europu. Meutim, tijek Prvoga svjetskog

rata promijenio je izgled politiËke karte Europes koje su nakon dugih stoljeÊa nestale neke odnajvaænijih vladarskih kuÊa, ukljuËujuÊi i onukoja je protezala vlast i nad hrvatskim zemljama.Novi politiËki poredak prisilio je Habsburgovcena odlazak u izgnanstvo. Do izbijanja Drugogasvjetskog rata Otto von Habsburg æivio je u Por-tugalu, ©panjolskoj, Belgiji i Francuskoj, a od1940. do 1944. boravio je u Washingtonu.

Tijekom meuraÊa Otto se poËeo formiratikao ozbiljan homo politicus koji nije zapao udefetizam unatoË nezavidnom poloæaju njegoveobitelji. Jedno od glavnih obiljeæja njegovogapolitiËkog nastupa bio je izraziti protunacistiËkistav. Novostvorenu Republiku Austriju pratila jeab ovo kriza identiteta koja je bila najuæe pove-zana s odnosom prema NjemaËkoj. Dio austrij-skog graanstva bio je sklon monarhizmu i time