RAPSKI ZBORNIK 297

Paousa VEZIe

PRILOG POZNAVANJU TIPOLOSKIH OSOBINASTAROKRSCANSKIH BAZILIIZA U DALMACIJI

Ovim prilogom bit ce kao zasebna skupina gradevinaopisana nekolicina trobrodnih bazilika s posebnom tipolos-kom osobinom. Ta je osobina: i:z;razito prostrana'polukruznaapsida s unutrasnjim promjerom sirim od raspona sre-disnje lade u crkvi.i Neposredan povod za razgovor takvojskupini jest njezin izraziti primjer: bazilika sv. Ivana Evan-delista na Rabu, a promotrena u zajednistvu s novijimrezultatima istrazivanja starokrscanskog graditeljskog naslje-da u Zadru, gdje je i uocena ova arhitektonska osobina.Dakle, tu skupinu spomenika cine ove bazilike: Sv. IvanEvandelista na Rabu, Sv. Marija u Osoru na Cresu, Sv.Marija u Novalji na Pagu, Sv. Ivan u Mulinama na Ugljanute tri zadarske bazilike: Sv. Petar, tj. zadarska katedrala,kasnije posvecena Sv. S-tQsiji (Anastaziji), zatim Sv. StjepanPrvomucenik, kasnije posvecen Sv. Simi, i konacno Sv.Toma Apostol, kasnije posvecen Sv. Silvestru pa Sv. Krizu,

Prije razmatranja pojedinih primjera valja oertati tripostavljanja apside prema glavnom brodu bazilike. Premaprvome, apsida je uza od broda a njezini su uglovi odmak-nuti od pilastara kolonada prema sredini. Na zaceliu, takopolozena apsida prepoznaje se po tome sto je uza od zabatasrednje lade nad njom. Prema drugom nacinu, svetiste ilada jednako su siroki. U takvom slucaiu obli plast apsiderazvija se iz pravea, odnosno ravnine kolonade. Na zacelju,apsida i zabat srednjega broda jednako su siroki. Konacno,prema trecern nacinu, apsida je sira od lade. Njezini suugfovi odmaknuti od pilastara, ali sada od sredista premavan. Dakle, svetiste se u cjelini siri iza pilastara prema boc-nim ladama i prislonjeno je na zacelie, stvaraiuci tako najednoj i drugoj strani ramena. Pilastri kolonada na nagla-sen nacin, pretvoreni u prave pilone, omeduju apsidu kojaiza njih obuhvaca izrazito siroki prostor svetista, Na zace-lju, ovako postavljena apsida sira je od zabata glavnogbroda bazilike. Prvi nacin polaganja apside prema brodu-vrlo je cest, zastupljen u ran oj krscanskoj arhitekturi ikasnije, osobito u romanickoj. Drugi je svojstven upravonekim primjerima najstarijih krscanskih bazilika. Treci na-cin, medutim, vrlo je rijedak i pojava je koju tek valja eje-lovito proturnaciti.

Prvi primjer na kojemu je uocena ova tipoloska oso-bina jest bazilika Sv. Tome u Zadru. Gradevina je dugostaiala prekrivena pod zidovima zgrade iz prosloga stoljeca 1,a tek je nedavno istrazena i dokumentirana opseznim zahva-tom sto ga je vodio Zavod za zastitu spomenika kulture uZadru+, Crkva je siroka 15,40 m, a duga, od procelja dozacelja 23,70 m. Srednji je brod sirok 6,90 m, a unutrasnjije promjer apside 8,00 m. DakIe, rame apside jest 55 em.Srediste njezina polukruga nije na praveu zacelnog zida,nego je za 90 em otklonjeno od njega prema van. Time jeapsida stekla dubinu od 4,90 m, a skupa s duzinom pilastrakolonade cak 6,30 m. Buduci da su njezini zidovi siroki80 em, ona ukupnim opsegom i volumenom obilato pre-klapa pi ostor srednje lade. Ostali zidovi bazilike debeli su60-70 em, a pilastri pred svetistem sirioki 70 em i dugi140 em. Od njih do pilastara, na unutrasnjem lieu proceljaprotezu se ternelji kolonada, izvedeni kao temeljni potez.Na proceliu su bila tri portala, a u dnu bocnih lada, na za-celiu jos po jedan. Bocna vrata stajala su i na juznom zidu

erkve, jedna do procelja, a cini.se i druga do zacelja, Iznadnjih, u gornjem dijelu iuznog liea bazilike, protezao se nizod pet bifora. Sjeverni zid nije sacuvan.

Slime osobine ima i bazilika Sv. Stjepana. Ta je gra-devina u proslosti cesto mijenjala izgled, a posve radikalnou 17. i 18. stoliecu, kad je preuredena za svetiste Sv. Sime,No, uz sve to, prostorom je sacuvala prepoznatljive omjerestarokrscanske arhitekture, po kojima je jos W. Gerberpretpostavio njezino podrijetlo", i medu kojima su istra-zivanja otkrila sacuvane dijelove i strukturu vrlo rane krs-canske bazilike". Njezina je sirina 20,00 m, a duzina 30,90m. Za razliku od prethodne erkve, u koje je apsida unutras-njim promjerom izrazito sira od srednjega broda, promjerje ove apside sarno 40 em veci od raspona lade. No, ta jemalena razlika nadomiestena stupovima pred svetistem sobje njegove strane. Stupovi nose slavolucnu stijenu, askupa s pilonima suzavaju njezinu sirinu u odnosu premaapsidi. Inace, srednji je brod sirok 9,80 m, a unutrasnji jepromjer svetista 10,20 m. Srediste njegova polukruga ot-klonjeno je od pravea zacelja prema van za 1,20 m. Takoapsida ima dubinu od 6,30 m, a skupa s duzinom pilastrapred svetistem cak 7,70 m. Debljina oblog zida apside izacelnog zida erkve jest 70 em. Procelni zid sirok je udonjem dijelu 85 em, a u gornjem 65 em. juzni zid jesirok 60 em, a sjeverni nije sacuvan, Sjevernu kolonaducini niz od osam kaneliranih stupova i kapite1a s akantovimlistovima. juzno je pak red od osam glatkih stupova s nis-kim i vrlo jednostavnim apitelima koji su oblikom poputnaopako okrenutih baza. Zacijelo, jedan i drugi niz gradasu s neke starije anticke zgrade, dakle, u baziliku sekundar-no dospjeli, ali upotrebljeni kao dvije zasebne likovne cje-line. Raspored otvora nije dobro sacuvan. Ocuvao se ras-teretni luk glavnoga portala na procelju i bocnih vrata doprocelja na iuznom zidu. Zacijelo su postojala i ostala vratauzduz opsega crkve, ali nisu se sacuvali njihovi tragovi.No, na juznom se lieu, u gornjem dijelu, u vecim ili ma-njim ostaeima, sacuvao niz od sedam bifora. Dakle, bazilikaSv. Stjepana omjerom 2 : 3, promjerom apside vecim odraspona glavne lade, nizom bifora u gornjoj zoni bocnogaliea i zaeijelo slicnim rasporedom ostalih otvora ponavljaprimjer starokrscanske bazilike.

Zadarska katedrala slijedi osobine dviju prethodnihgradevina. Kao starokrscanska bazilika tek je nedavno po-tvrdena, otkrivanjem polozaia prvotnog procelja, ostatakanjezina juznog zida 5 te dijelova zacelja i oblog plasta sve-

1. I. Petricioli, Jedan nepoznati arhitektonski spomenik u Zadru,Radovi Filiozofskog fakulteta u Zadru, sv. 4, Zadar, 1962.

2. I. Petricioli - P. Veiic, Izviestai 0 istrazivanju i konzervacijiostataka bazilike sv. Tome u Zadru, Godisniak zastite spome-nika kulture Hrvatske, Zagreb, 1975.

3. W. Gerber, Altchristliche Kultbauten Istriens und Dalmatiens,Dresden, 1912.

4. P. Vezic, Bazilika otkriva pros lost, Vjesnik, 12. prosinca 1984.godine, Zagreb.

5. I. Petricioli, Pros lost Zadra, sv. 2, Zadar, 1976.P. Vezic, Nadbiskupska palaca u Zadru, Peristil, sv. 22, Za-greb, 1979.

298 VEZI / PRILOG POZNAVANJU TlPOLOSKIH OSOBINA STAROKRSCANSKIH BAZILIKA

tista 6. Time je potpuno otkrivena tlocrtna rasprostranjenostbazilike. Siroka je oko 20 m, a duga oko 30 m. Srednji jebrod sirok 10 m, a promjer apside je cak 13 m. Njezino jerarne siroko 1,50 m, a toliko je i srediste polumjera odmak-nuto od pravca zacelja. Apsida je tako duboka 8 m, a skupas duzinom pilona pred svetistem vjerojatno i visa od 9,50m. Sve to ovu apsidu cini najizrazitijim primjerom zatipolosku osobinu koju ovdje posebno pratimo. Inace, ba-zilika s prostorijom prislonjenom uz juzni zid 7, te krstioni-com 8 i konsignatorijem 9 cini cjelinu starokrscanskog kate-dralnog sklopa u Zadru,

Bazilika Sv. Ivana u Mulinama na Ugljanu dio jekompleksa kasnoantickih gradevina otkrivenih i istrazenihu pedesetim godinama nasega vijeka+", Ona je zanimljivprimjer crkve koja je najprije imala svetiste jednako sirokokao i glavni brod, a potom je ono prosireno. Vjerojatno tomkasnijem vremenu odgovara i ovece preuredenje cijele gra-devine. No, za nasu temu vazno je utvrditi da novi slojzida uokolo prvotne apside nije prislonjen na nju, negoodvojen od nje, pa se ne moze govoriti 0 eventualnoj sta-tickoj funkciji novoga zida u odnosu prema starome, jed-nostavno, prvotna je apsida razorena i potom je izgradenanova, promjerom sira od prethodne i veca od raspona sred-nje lade. No, u ovom primjeru slavolucna je stijena otvoromuza od sirine glavnoga broda. To smo vec zapazili na ba-zilici Sv. Stjepana, u kojoj pred apsidom stoji par stupova.Na Mulinama se zacijelo radi 0 skromnijem rjesenju slic-nog oblika i nacina postavljanja slavoluka pred svetistem.Taj je nacin svojstven mnogim starokrscanskim gradevina-ma u Dalmaciji i na Mediteranu uopee1!, te nekim jedno-brodnim crkvana na uzem zadarskom podrucju 12. Inace,bazilika Sv. Ivana siroka je oko 10 m, a duga oko ] 7 m.Promjer je apside oko 5,50 m, a rasp on srednje lade oko4,50 m.

Bazilika Sv. Marije u Novalji na Pagu nedavno jepretpostavljena otkrivanjem i obavljivanjem vrlo siroke apsi-de sa sacuvanim podnim mozaikom 13. No, buduci da osimtoga dijela zgrade nisu otkriveni i ostali, sa sigurnoscu sene moze govoriti 0 drugim osobinama tlocrta. Ipak, pri-hvacaiuci mogucnost da se radi upravo 0 svetistu krscanskebazilike, pretpostavljam da je i to primjer tipoloske osobineo kojoj raspravljam. Naime, unutrasnjim promjerom apsidaje siroka 1],80 m, sto je, nakon svetista katedrale u Zadru,najprostornija apsida u ovoj skupini bazilika.

Bazilika Sv. Marije u Osoru na Cresu takoder je ne-davnim istrazivanjima potpuno proucena14. I ovdje jeustanovljen trobrodni naos dug 16,50 m i sirok 11,00 m.Dva reda od po tri zidana pilona dijele ga u tri lade. Glav-na je siroka oko 5 m, a unutrasnji je promjer apside oko5,5 m, sro daje velicinu ramena od oko 25 em. Kao i uostalih primjera, srediste polumjera oblog zida svetista od-maknuto je od pravca zacelnoga zida pa je apsida vrloduboka.

Bazilika Sv. Ivana na Rabu dugo je predmet prouca-vanja historicara, ali nazalost ne i obrade konzervatora. Sto-ga su njezini ostaci, donedavno brojni, najvecim, dijelomrazoreni, a oni sacuvani u vrlo su trosnorn stanju. 0 crkvisu najprije pisali Eitelberger, Jackson, Fray i Gerber, apotom Schleyer, Brusic, Vasic, Krautheimer i Cambi+".Prva veca istrazivanja nakon rata obavio je Institut za po-vijest umjetnosti iz Zagreba, a pod vodstvom M. Preloga.Rezultati dosad nisu objavljeni. Svi se autori slazu s pret-postavkom da bazilika potjece iz starokrscanskoga vremena,a neki tom razdoblju pripisuju i deambulatorij u svetistu,Sumnju u takvu mogucnost izrazili su Krautheimer i Cam-bi. U ocekivaniu rezultata arheoloskih istrazivanja, prikla-njam se pretpostavci 0 starokrscanskom podrijetlu bazilike,koja je u romanickom razdoblju obilato preuredena. Prematako odvojenim slojevima, prvome valja pripisati osnovnutrobrodnu podjelu gradevine s prostranim svetistem, a dru-

gome interpolaciju deambulatorija u apsidi i novog redastupova na naosu. Bazilika je siroka oko 14 m i duga oko25 m. Glavna je lada siroka oko 6 m, a svetiste ima unu-trasnji promjer oko 8 m. Takva dispozicija upucuje napomisao da je i ovaj primjer poput zadarske bazilike, svelicinom ramena od oko 1 m. No, zasad ostaju nepoznatepojedinosti, mjere i oblik njezinih pilona pred apsidom, atakoder broj i oblik stupova u prvotnom rasporedu kolo-nada.

Na koncu, motreci osnovne podatke koje nam nudiova skupina gradevina, valja kazati da u njoj imamo bazilikeu gradu i izvan grada, zatim parohijalne i cemeterijalne,velike i malene. Dakle, prema lokaciji, dimenzijama i funk-ciji te su bazilike razlicite. Ipak, prema tipu, one su grade-ne prema nacinu podizanja uobicaienih kongregacijskihcrkava-bazilika, a ne memorijalnih, obiteljskih ili slicnihkapela. Stoga im, uz opisanu zajednicku tipolosku osobinu,vezanu zacijelo za odredena liturgijska pravila, valja pri-pisati narav okupliacke crkve koja pripada cijeloj krscansko]opcini, za zaiednicke obrede vjernika.

Gledaiuci posebno osobinu prema kojoj je okupljenaova skupina spomenika, valja kazati da je ona podrijetlomanticka, te sigurno ni u iednom od navedenih primjeranije posljedica neke kulturne epohe mlade od kasnoantic-koga razdoblja. Tragaiuci za analogijama, u meni dostupnojliteraturi, naisao sam na primjere rirnskih gradskih bazilikas istovjetnim prostornim odnosom eksedre prema naosu.

6. Tjemeni dio zida apside otkrila je K. Radulic istrazivanjern 1972.godine, a ostale P. Vezic 1982. godine.

7. P. Veiic, Ranosrednjovjekovna cisterna episkopalnog kompleksau Zadru, Diadora, sv. 9, Zadar 1980.

8. P. Veiic, Krstionica u Zadru (u tisku).9. Konsignatorij starokrscanskog episkopalnog kompleksa danas

je sakristija katedrale. Istrazivanja iz 1982. godine pokazala suda niezina apsida s vanjske strane ima poligonalno lomljenplast, '

10. M. Suic, Arheoloska istrazivanja u Mulinama na otoku Uglja-nu, Ljetopis JAZU, sv. 64, Zagreb, 1967.Anticki grad na istocnorn Iadranu, Zagreb, 1975.Proslost Zadra, sv. 1, Zadar, 1981.

11. R. Krautheimer , W. Frankl, S. Corbett, Corpus basilicarumchristianorum Romae, sv. 2 - fas. 1. (Le basiliche paleocris-tiane di Roma), Citta di Vaticano, 1962.R. Krautheimer, Eary Christian and Byzantine architecture, Pen-guin Books 1965.A. Grabar, L'eta d'oro di Giustiniano, Milano, 1966.

12. I. Petricioli, Gradevni i urnietnicki spomenici srednjeg vijekana zadarskim otocima, Zadarsko otocie, Zadar, 1974.Ostaci starokrscanske gradevine kod Brbinja, Diadora, sv. 2.Zadar, 1962.B. Ilakooac, Vranska regija u rimsko doba, Radovi InstitutaJAZU u Zadru, sv. 18, Zadar, 1971.

13. B. Ilakouac, Apsidni mozaik starokrscanske bazilike u Novalji,Materijali, sv. 18, Bitola, 1978.

14. A. Mohorooidc, Problemi tipoloske klasifikacije objekata sred-njovjekovne arhitekture na podruciu Istre i Kvarnera, Lieto-pis Jugoslavenske akademije, sv. 62, Zagreb, 1957.

15. R. Eitelberger, Die mittelalterlichen Kunstdenkmaler Dalma-tiens, Bee 1861.T.G. Jackson, Dalmatia, the Quarnero and Istria, Oxford, 1887.D. Fray, San Giovanni Battista in Arbe, [arbuch fur Denkrnal-pfl.ege, sv. 5, Bee, 1911.W. Gerber, Altercristliche Kultbauten Istrien und Dalmatiens,Dresden, 1912.W. Schleyer, Arbe, Stadt und Insel, Wiesbaden, 1914.V. Brusic, Otok RabM. M. Vasic, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, Beograd, 1922.A. Mohorovicic, n. dj.I. Ostojic, Benediktinci u Hrvatskoj, Split, 1963.R. Krautheimer, Mensa-Coemeterium-Martyrium, Studies inEarly Christian, Medieval and Renaissance Art, New York, 1969.N. Cambi, Problemi starokrscanske arheologije na istocnoi jad-ranskoj obali, Materijali, sv. 12, Zadar, 1976.

RAP SKI ZBORNIK 299

Mozda je najrazvijeniji takav oblik u bazilici Ulpiji na-Trajanovu forumu u Rimu 16. Manje je razvijen, ali vrloilustrativan primjer stari]i slo] bazilike na forumu u Augstu(Augusta Raurica, u Svicarskoi)!" . Slicna je bila i bazilikau Aspadosu u Maloj Aziji (juzna Turska) 18. Sve one imajudonekle plicu eksedru u odnosu prema njezinoj sirini, negoli je to slucai s apsidama nasih bazilika.

Medu krscanskim bazilikama, zasad bi jedini primjerirelevantni za usporedbu bile crkve maloazijskih samostanau Umm-es-Surabu"? i Urnm-el-Kattenu-? u Siriji, teprostrana eksedra pred atrijem bazilike u Meriamliku uTursko+']. Primjeri su zanimljivi jer je unutrasnii promjerapside siri od raspona srednjega broda. No, oblikovanjempilona pred svetistem oni su jednostavniji od nasih bazilika.Sve ove maloazijske gradevine nastale su u 5. stoliecu.

Zasad bi, bez opseznijega proucavanja, bilo tesko sasigurnoscu odgovoriti na pitanje pod kojim je utjecajimanastala tipoloska osobina koja objedinjuje nasu skupinubazilika. Da li je tome pridonijelo neposredno ugledanje naslicne oblike eventualnih rimskih gradevina, ili su utjecajiposredno primljeni preko liturgiiski uvjetovanih formi krs-canstva s Orijenta? U vezi s prvom mogucnoscu, duznostje spomenuti hipotezu 0 tzv..bazilici juliji na zadarskomforumu ,22 na mjestu gdje je kasniie podignuta ~scanskabazilika Sv. Petra. Medutim, arheologija dosad nije potvr-dila takvu mogucnost. Obli zid svetista crkve graden jetehnikom kasnoantickih struktura, a ne onih iz ranogaCarstva ; i dubina obuhvacenog prostora vise govori 0 apsidicrkve nego li 0 eksedri rimske bazilike. Stoga bi, bez sustav-nog istrazivania, olako bilo prihvatiti spomenutu hipotezu,a dakako, i prema njoj tumaciti ovu pojavu. No, i bez teteze, povezivanje opisane pojave s oblicima k1asi'~e rimskearhitekture, posredno ili neposredno, namece se samo odsebe, Ti rani uzori i spomenute analogije upucuju i na raninastanak tako formirane bazilike pa cijelu skupinu valjadovoditi u vezu s prilikama u 4. i 5. stoliecu u Dalmaciji,a ne s kasnijim epohama. Dakle, ocito je da to nije samo-nikla, a niti samo dalmatinska pojava, ali je takva formau Zadru nasla snazno uporiste i dalje se iz njega prenosilana prostor pod njegovim kulturnim utjecajima. 0 tomedovoljno zorno govore tri monumentalne bazilike u Jaderui cetvrta na rubu njegova otockoga posjeda odnosno agera.Preostale dvije, ili cak tri bazilike, nalaze se na putu ne-posrednih veza ovoga grada sa svijetom. U krugu togkulturnog prostora tih sest ili sedam gradevina vjerojatnonisu jedini primjeri bazilika s opisanom tipoloskom oso-binom.

16. L. Crema, L'architettura romana, Enciclopedia classica, sv,12/1, Torino, 1959.

17. L. Crema, n. dj.18. L. Crema, n. dj.19. R. Krautheimer, Eary Christian and Byzantine architecture,

Penguin Books, 1965.20. L. Grassi,Storia e cultura dei Monumenti, Milano, 1960.21. R. Krautheimer, n. dj.22. M. Suit, Anticki grad . 0 0 n. di.

Proslost Zadra :.., n. dj.

300 VEZle / PRILOG POZNA VANJU TIPOLOSKIH OSOBINA STAROKRSeANSKIH BAZILIKA

Pavusa Ve+ic

DIE ALTCHRISTLICHE BASILIKA AUF RAB

Zusammenfassung

Mit dieser Arbeit wird eine charakteristische Gruppeder altchristlichen Basiliken in Dalmatien zusammenfas-send behandelt.

Sie charakterisiert eine geraumige Apsis derer innererDurchmesser breiter als die Spannweite des Hauptschiffesist. Deswegen ist die Apsis an der Hinterfront breiter alsdie Giebel des Hauptschiffes uber sie und im Innenraumvor ihr, statt der ublichen Pilaster stehen machtige Pylonen.Auf sie stutzen sich die Seitenkolonnaden aber auch dieKonstruktion der triumphbogenartigen Wand.

Bisher sind insgesamt 7 solcher Bauten bekannt. Diedrei befinden sich in Zadar und vier auf dem Gebiet seinesKultureinflusses. Die erste Basilika bei der eine solcheCharakteristik bemerkbar wurde, ist die Kirche des St.Torno in Zadar. Die Forschungen haben diese Eigenschaf-ten auch im Dom in Zadar, der ehemaligen Basilika St.Petar und in der Basilika St. Stjepan bestatigt. Es istauch das Exempel der Kirche des St. Ivan in Muline aufder Insel Ugljan interessant. Dart war die Apsis gleichbreit wie das Hauptschiff ausgebaut und dann wurde siedurch eine breitere ersetzt. Die Basilikas St. Maria inNovalja auf der Insel Pag ist durch eine ausdriicklich breiteApsis bekannt, die bisher der einzige erforschte Teil desBaus ist. Die Kirche der St. Maria in Osor hat nur einwenig breitere Apsis und der Dom in Zadar viel breiterevom Hauptschiff. Ihre Kultstatte ist im Durchmesser sogar13 Meter und das Hauptschiff 10 Meter breit. So betonterVerhaltnis der Apsis zur Zelle hat auch die Basilika St.Ivan in der Stadt Rab. Die Pylonen ihrer Kultstatte sindnohc nicht erforscht.

Der Ursprung dieser interessanten typologischen Ei-genschaft soli in eine Verbindung mit den ahnlichen r aum-lichen Verhltnissen der Exedre zu den Raumen mancherromischen Basiliken, jener in AUgEt in der Schweiz oderAspados in der Turkei gebracht werden.

Ahnliche Eigenschaften haben auch einzelne Kirchender kleinasiatischen Kloster aus dem 5. Jh., wie z. B. inUmm-es-surab und Umm-el-Karren. All das weist daraufhin, dass auch die Gruppe dieser dalmatinischen Basilikenin die friihe Zeit der christlichen Architektur datiert werdensoil und an die Bedingungen, die im Gange des 4. und 5.Jahrhunderts an der Adria vorherrschten, anknupfen,