PRVI DIO

1

Hladne zrake mjeseine arale su s nonog neba i odskakale od kotrljajuih valova koji su prskali tamo gdje su se pojedinani valovi rasprskavali o kamenje obale. Dio obale izmeu visokih litica Costa Brave bio je strelite. Tako je moralo biti. Neka Bog prokune ovaj prokleti svijet moralo je tako biti! Sad ju je mogao vidjeti. I uti je kroz zvukove mora i valova koji su se raspadali. Bezglavo je trala, histerino vritei: Pro boha ivho! Pro! Co to dl! Pesta! Pro! Pro! Mjeseina joj je uhvatila plavu kosu, a snop svjetla iz snane baterijske svjetiljke, pedesetak metara iza nje, materijalizirao je njenu siluetu. Pala je; razmak se zatvorio, a staccato prskanje iz runog oruja odjednom i obijesno rascijepalo je noni mir; tanad su prskala u pijesku i travuljini oko nje. Za nekoliko e sekundi biti mrtva. Bijahu visoko na breuljku iznad Vltave. amci na vodi su orali vodom sjeverno i juno, duboko uzbibanih brazdi. Smotuljeni dim iz tvornica dolje uz obalu raznosio se svijetlim poslijepodnevnim nebom, skrivajui udaljena brda, a Michael je promatrao, pitajui se hoe li se pojaviti vjetrovi iznad Praga, hoe li raspriti dim to dalje tako da se brda mogu opet vidjeti. Glava mu je bila u Jenninom krilu, duge je noge ispruio, dodirujui pletenu koaru koju je napunila sendviima i ledenim vinom. Sjedila je na travi, naslonjenih leda o glatku koru breze; gladila mu je kosu, prstima mu je opisivala lice, blago naglaavajui usne i jagodice. Mihaile, dragi moj, razmiljam. Ti aketi od tweeda i tamne hlae koje nosi, i taj istinski engleski koji mora da potjee od tog istinskog univerziteta, nikad nee ukloniti Havlieka od Havelocka. Drim da im to nije bila ni namjera. Prvo je neka vrst uniforme, a drugo, to je ono to naui u samoobrani. Nasmijeio se, dodirnuo joj ruku. Osim toga, to sveuilite, to je bilo tako davno. Toliko je toga bilo tako davno, zar ne? Tamo, daleko. Dogodilo se. Ti si bio tamo, jadni moj dragi. To je historija. Preivio sam. Mnogi nisu. Plavokosa je ena ustala, vrtei se u pijesku, povlaei vlati duge travurine, zaronivi nadesno, tako da je nekoliko sekundi izbjegavala blijesak svjetiljke. Zaputila se prema zemljanom putu iznad obale, drei se tame, kleei, oslanjajui se na koljena, sluei se pokrivaem noi i gustim madenim busenima trave ne bi li sakrila tijelo. Od toga joj nee biti nikakve koristi, pomisli visoki mukarac u crnom demperu, na svome mjestu izmeu dvaju stabala iznad puta, iznad stranog nasilja koje se dolje zbivalo, iznad uspaniene ene koja e biti mrtva za nekoliko trenutaka. Jednom ju je ve vidio, negdje dolje, ne tako davno. Tada nije bila ustraena; bila je velianstvena. Polako je nabrao zavjesu, paljivo, u tamnom uredu, leima naslonjen o zid, dok je lice, centimetar po centimetar, privlaio prozoru. Mogao ju je vidjeti dolje, kako prelazi po osvijetljenu dvoritu. Udarci njenih visokih peta ratniki su odjekivali po taracanim oblucima izmeu okolnih zgrada. Straari su bili povueni u sjeni, mrzovoljne marionete u uniformama sovjetskog stila.

Glave su se okretale, oznaavajui poglede uvaavanja figure koja je samouvjereno koraala prema eljeznim vratima u sredini eljezne ograde unutar koje su bile smjetene zgrade centrale prake tajne policije. Misli iza pogleda bile su jasne; nije to bila obina sekretarica koja radi prekovremeno; to je bila privilegirana kurva koja je uzimala diktat na komesarovu kauu do kasnih jutarnjih sati. Ali i drugi su takoer gledali kroz zatamnjene prozore. Jedan krivi koraaj u njenom sigurnom hodanju, jedan trenutak oklijevanja, i netko e podii telefonsku slualicu i narediti onima na vratima da je zadre. Zbunjenosti, dakako, valja izbjegavati kad su komesari u pitanju, ali ne ako se uini da ima neto i osim sumnje. Sve je povrina, sve je izgled. Nije bilo krivog koraaja, nije bilo oklijevanja. Ona to nosi... ona je to iznijela, uspjela je! Uspjeli su! Odjednom je u grudima osjetio udarac bola; znao je to je to. Strah. Cisti, sirovi, smuujui strah. Sjeao se bile su to uspomene u uspomenama. Dok ju je promatrao svijest mu je odlutala do grada u ruevinama, do jezivih zvukova masovnog smaknua. Lidice.(Rudarsko naselje u ehoslovakoj, u zapadnom dijelu srednje Moravske, kod Kladna. SS-trupe su ga unitile i pobile stanovnike kao odmazdu za ubojstvo, 1942, Reinharda Heydricha (samo 9 posto stanovnika su otjerali u koncentracione logore). Selo je 1946. obnovljeno i pretvoreno u spomen-park (op. prev.) I dijete jedno od mnogo djece kako brzo tape kroz visoki, gusti, sivi dim gara i ostataka kua, nosei poruke i depove pune plastinog eksploziva. Jedan krivi korak, jedno oklijevanje, a onda... historija. Bjesnei rukama i nogama doprla je do gornjeg dijela puta, ukapajui se u pijesak i zemlju; noge i ruke su joj bile pande spasa. Budui da vie nije bilo divlje trave koja e je skrivati, vidjet e je; snop svjetla e je pronai i kraj e brzo doi. Gledao je, zadravajui osjeaje, briui bol, ljudski lakmus koji prima utiske bez komentara! Morao je profesionalno. Saznao je istinu, dio obale Costa Brave bio je potvrda njene krivnje, dokaz njenih zloina. Ta histerina ena dolje bila je ubojica, agent zloglasne Voennaje kontrarazvetke, okrutnog ogranka sovjetskog KGB-a koji je posvuda sijao terorizam. ( Vojna kontraobavjetajna sluba (rus.) jedno je vrijeme bila ogranak KGB-a, pa zatim nezavisna, da bi se najzad spojila s KGB-om i djelovala paralelno s njim (op. prev.) To je bila istina; to se nije moglo poricati. On je sve to vidio, razgovarao je s Washingtonom iz Madrida. Rendezvous te veeri naredila je Moskva koja je naredila da operativni oficir Jenna Karas koja pripada VKR-u bude osloboena ve razmotrena niza asasinacija i predana frakciji Baader-Meinhofa na izoliranoj obali zvanoj Montebello, sjeverno od grada Blanesa. To je bila sva istina. To ga nije uinilo slobodnim. Umjesto toga, bio je tako vezan za drugu istinu, obavezu svoje profesije. Oni koji su izdavali ive i promicali smrt treba da umru. Bez obzira tko to bio, bez obzira... Michael Havelock je donio odluku, a ona je neporeciva. Sam je postavio posljednju fazu zamke, zamke to znai smrt eni koja mu je nakratko dala vie sree nego bilo koja druga osoba na zemlji. Njegova je ljubav bila ubojica; dopusti li joj da ivi to e znaiti smrt stotina, moda tisua drugih. Ono to Moskva nije znala bila je injenica da je Langley provalio ifru VKR-a. On je sam poslao posljednju transmisiju na brodicu pola milje od obale Costa Brave. KGB potvrda. Operativni oficirski kontakt kompromitiran obavjetajnom slubom SAD. Rasporedi lani. Izbaciti ih. ifre su spadale meu one koje je najtee bilo razbiti; one e garantirati izbacivanje. Sad je ustajala. Njeno se vitko tijelo uzdiglo iznad izboine pijeska i zemlje. To se mora dogoditi! ena koja e sada umrijeti bila mu je ljubav: drali su se u zagrljaju i tiho govorili o

ivotu koji e provesti zajedno, o djeci i miru i prekrasnom osjeaju biti jedan zajedno. Neko je on vjerovao u sve to, ali tako nee vie biti. Bili su u krevetu, njena glava na njegovim prsima, njena meka plava kosa padala mu je niz lice. On ju je odmaknuo, podigao je uperke koji su joj skrivali oi i nasmijao se. Ti se skriva ree joj. ini se da se mi uvijek skrivamo odgovori mu, nasmijeivi se tuno. Osim kad nastojimo biti vieni od ljudi za koje elimo da nas vide. Sve je sraunato, Mihaile. Po propisima. Mi ivimo u pokretnom zatvoru. Nije potrajalo tako dugo, a nee trajati zauvijek. Drim da nee. Jednog e dana ustanoviti da nas vie ne trebaju, da nas vie ne ele, moda. Hoe li nas pustiti da odemo? Ili emo ieznuti? Washington nije Prag. Ili Moskva. Izii emo iz naeg pokretnog zatvora, ja sa zlatnim satom, a ti s nekim tihim odlikovanjem i s tvojim papirima. Jesi li siguran? Mi mnogo toga znamo. Moda i previe. Naa je zatita u onome to znamo. Uvijek e se pitati: nije li on to negdje zabiljeio? Pazite ga, pratite ga, budite dobri s njim... Zapravo, to nije neuobiajeno. Mi emo otii. Stalna zatita rekla je, vukui prst po njegovim obrvama. Nikad nee zaboraviti, zar ne? Prvi dani, strani dani. Historija. Ja sam zaboravio. to emo raditi? ivjeti. Ja te volim. Misli li da emo imati djecu? Promatrati ih kako idu u kolu; drati ih, koriti ih. Odlaziti na utakmice u hokeju. Nogomet.... ili bejzbol. Ne na hokej. Da, nadam se da e biti tako. to e ti raditi, Mihail? Predavati, pretpostavljam. U nekom koledu. Imam nekoliko ukrobljenih diploma koje kau da sam kvalificiran. Bit emo sretni, ja to znam. Raunam na to. to e predavati? Pogledao ju je, dodirnuvi joj lice. Historiju odgovori. A zatim ju obujmi i privue sebi. Snop svjetla zaore tamom. Ulovio ju je, pticu u vatri, koja je pokuavala ustati, ulovljena u zamku svjetlom koje je bilo njen mrak. Uslijedili su pucnjevi iz puke teroristika vatra za teroristu. ena se izvila unatrag, prvi su joj meci uli u bazu kimenog stuba; njena je plava kosa padala u slapovima iza nje. Zatim su se tri pucnja ula odijeljeno, s konanou oko vrsna strijelca nalo je strijelev cilj; uli su joj u stranji dio vrata i lubanju, odgurnuvi je naprijed preko izboine zemlje i pijeska; prsti su joj vrsto grabili pijesak i zlokobno rovali po njemu. Lice joj je primilo eruptivne potoie krvi i uskoro bilo skriveno. Konaan gr i svi su pokreti prestali. Njegova je ljubav bila mrtva jer je dio ljubavi bio dijelom onoga to su oni bili. Uinio je to je morao uiniti, kao to je ona inila isto. I jedno i drugo su bili u pravu, i jedno i drugo su bili u krivu, u konanici tako strano u krivu. Zatvorio je oi, osjeajui se neeljeno snudeno. Zato je moralo tako biti? Mi smo budale. Jo gore, mi smo glupi. Mi ne govorimo; mi umiremo. I tako nam ljudi okretnih jezika i jednostavne due mogu rei to je pravo a to je krivo geopolitiki, razumijete, to znai da je sve to kau izvan naeg djejeg razumijevanja. to e ti raditi, Mihail? Predavati, pretpostavljam. U nekom koledu... to e predavati? Historiju... Sada je sve historija. Prebolno sjeanje na dogaaje. Neka to bude hladna historija, kao to

su rani dani bili historija. Oni vie ne mogu biti dijelom mene. Ona ne moie biti dio mene, ako je ikad bila, ak kad se pretvarala da je tako. Ipak u odrati obeanje, ne njoj ve sebi. Ja sam gotov. Ja u ieznuti u drugi ivot, novi ivot. Otii u nekamo, predavat u neto. Iluminirat u lekcije beskorisnosti. uo je glasove i otvorio oi. Dolje su ubojice Baader-Meinhofa stigli do osuene ene, ispruene u smrti, na tlu koje je bilo mjesto njezina smaknua geopolitiki predodreenog. Je li ona doista bila tako velianstveni laac? Da, bila je, jer je vidjela istinu. Vidio ju je ak u njenim oima. Dvojica se krvnika sagnue da zgrabe le i odvuku ga njeno e tijelo biti povjereno ognju ili lancima privezano negdje duboko. On se nee uplitati; dokaze treba osjeati, dirati, razmiljati o njima kasnije kad zamka bude otkrivena, druga lekcija nauena. Beskorisnost, jalovost. Nitavnost geopolitiki zahtijevana. Nalet vjetra odjednom stade bievati preko otvorene obale; ubojice su se napele, dok su im noge klizile po pijesku. ovjek s lijeve strane podigao je desnu ruku u neuspjenom pokuaju da ribarsku kapu sa titnikom odri na glavi; odletjela je, kotrljajui se prema duni na putu. Pustio je le i potrao za kapom. Havelock je gledao ovjeka kad mu je priao blie. Bilo je neto oko njega je li to bilo lice? Ne, bila je to kosa, koju je sada jasno vidio na mjeseini. Bila je valovita i tamna, ali ne sasvim tamna; iznad ela je imao pramen bijele kose, nagli upad sivila koji je bio napadan. On je ve vidio tu glavu s kosom, ve je negdje vidio to lice. Ali gdje? Bilo je toliko uspomena. Analizirana arhiva, prouavane fotografije ugovori, izvori, neprijatelji. Odakle je taj ovjek? KGB? Strana Voennaja? Otcijepljena frakcija koju plaa Moskva, kad ne dobija CIA-in novac od njenog efa postaje u Lisabonu? Nije bilo vano. Smrtonosne lutke i ranjivi pioni vie se ne tiu Michaela Havelocka ili Mihaila Havlieka. Ujutro e uputiti telegram za Washington preko ambasade u Madridu. On je gotov, vie nita ne moe pruiti. Ono to god njegovi nadreeni ele da ih jo izvijesti u redu, to e dopustiti. ak ako treba otii u kliniku: jednostavno mu nije stalo. Ali vie od njegova ivota nee imati. To je historija. Zavrila je na odijeljenoj obali zvanoj Montebello na Costa Bravi.

2

Vrijeme je bilo istinski narkotik za bol. Ili je bol iezla proavi svojim putem ili se osoba naui ivjeti s njom. Havelock je to shvatio, znajui da se u ovom trenutku vremena moe neto primijeniti od jednoga i drugoga. Bol nije nestala ali je nje bilo manje; bilo je razdoblja kad su uspomene bile zamuene, tkivo brazgotine bilo je osjetljivo samo kad bi bilo dirnuto. I putovanje je pomoglo; zaboravio je kako je to kad se kao turist izloi svim zamrenostima putovanja. Ako obratite panju, gospodine, to je tampano tu na vaoj karti. Podloni promjeni bez upozorenja. Gdje? Dolje. Ja to ne mogu proitati. Ja mogu. Vi ste to zapamtili. Ja sam s tim upoznat, gospodine. Pa imigracijski redovi. Za njima slijede carinski pregledi. Nepodnosivom je prethodilo nemogue; mukarci i ene koji su se suprotstavljali svojoj dosadi udarajui gumenim peatima i divljaki napadali neobranjive patentne zatvarae iji su proizvoai vjerovali u njihovo planirano zastarjevanje. Nema nikakva pitanja oko toga, on je razmaen. Njegov je prethodni ivot imao svojih tekoa i opasnosti, ali u nj nisu bile ukljuene opasnosti i prijetnje s kojima se putnik sueljuje na svakom zaokretu. U njegovu prolom ivotu, gledajui sad s druge strane, kada god bi stigao tamo kamo je krenuo, naiao bi na pokretni zatvor. Ne, ne ba sasvim. Trebalo je potovati vrijeme sastanaka, kontaktirati s izvorima, plaati dounike. Preesto je to bilo nou, u sjenama, predaleko da bi se moglo vidjeti ili biti vien. Sada nije bilo niega od toga. Nije bilo ve gotovo osam tjedana. Hodao je danju, kao to je sada hodao Damrakom u Amsterdamu prema uredu American Expressa. Pitao se eka li ga tamo brzojav. Ako jeste, to e znaiti poetak neega. Konkretan poetak. Posao. Zaposlenje. udno je kako je neoekivano tako esto bilo vezano za rutinu. Prola su tri mjeseca od one noi na Costa Bravi, dva mjeseca i pet dana nakon to je usmeno predao sve relevantne podatke svoje poslovne litanije i slubenog odjeljivanja od vlade. U Washington je doao iz klinike u Virginiji, gdje je proveo dvanaest dana na terapiji. (to god su oekivali da e nai nije bilo tamo; to im je odmah mogao rei. Vie mu nije bilo stalo; zar to ne mogu shvatiti?). U etiri sata poslije podne je iziao kroz vrata State Departmenta i naao se na ulici kao slobodan ovjek i kao nezaposleni graanin bez mirovine, sa stanovitim sredstvima za koja bi se jedva moglo rei da su renta. Dok je tog poslijepodneva stajao na ploniku, shvatio je da negdje u budunosti mora nai posao, onaj u kviru kojega e iluminirati predavanja. Predavanja s velikim poetnim slovom. Ali ne jo neko vrijeme; neko e vrijeme vriti samo minimum koji je potreban za funkcioniranje ljudskog bia. Putovat e; ponovno e posjetiti sva ona mjesta koja, istinski, nikad nije ni posjetio po sunevu svjetlu. itat e ponovo e itati, zapravo ne ifre, ili rasporede, ili dosjee, ve sve te knjige koje nije itao od srednje kole. Ako e on osvijetliti bilo to bilo kome, mora ponovo

nauiti toliko toga to je zaboravio. Ali ako mu je u etiri sata tog poslijepodneva ita bilo na pameti, onda je to bila misao o finoj veeri. Poslije dvanaest dana terapije s raznim kemikalijama i uz ogranienu ishranu, osjeao je bol pri pomisli na dobru hranu. Taman se spremao uputiti natrag prema svom hotelu da se istuira i promijeni odjeu, kad se Ulicom C pojavio taksi; s prozora taksija odskakale su snane zrake sunca, skrivajui u kolima bilo kojeg mogueg putnika. Taksi se zaustavio uz rub plonika ispred njega na njegov znak, pomislio je Michael. Meutim, iz kola je brzo iziao putnik koji je nosio attach kovei, uurbani ovjek koji kasni na sastanak i sad nespretno petlja po novaniku. Spoetka ni Havelock ni putnik nisu prepoznali jedan drugog; Michaelove su se misli vrzmale oko restauranta, a drugi je mislio o plaanju rauna taksisti. Havelock? odjednom e putnik, prilagodivi naoari. To jesi ti, zar ne, Michaele! Harry? Harry Lewis? Kako si, M.H? Lewis je bio jedan od nekolicine ljudi koji su ga nazivali po inicijalima. To je manja zaostavtina sa sveuilita, Princetona, koji su zajedno pohaali. Michael je otiao u redove izvrne vlasti, a Lewis je ostao na sveuilitu. Dr Harry Lewis bio je predsjednik Odjela za politike nauke malog ali uglednog sveuilita u Novoj Engleskoj, a tu i tamo bi putovao u D.C. na savjetovanja u Stateu. Natrali su nekoliko puta jedan na drugoga kad su obojica bili u Washingtonu. Dobro. I dalje bere dnevnice, Harry? Mnogo manje nego prije. Netko je vae ljude nauio kako da itaju analize od naih ezoterinijih sveuilita. Dobri Kriste, mene zamjenjuje brada u blue jeansu, koja pui neobine cigarete. Profesor s naoarima bio je osupnut. ali se. Iziao si? Mislio sam da si unutra do kraja ivota! Obratno, Harry. ivot je poeo prije pet do sedam minuta kad sam dao svoj posljednji potpis. A za nekoliko sati u se suoiti s prvim raunom za veeru nakon niza godina, koji neu platiti iz sredstava za nepredviene izdatke. to namjerava raditi, Michaele? Bez misli. Neko ih vrijeme ne elim. Profesor je zautio, uzeo sitni od taksiste, pa brzo progovorio: Sluaj, sada imam nekog hitnog posla, ali ovdje ostajem preko noi. Budui da imam dnevnice i za trokove, dopusti mi da ti platim veeru. Gdje si odsjeo? Moda i znam gdje je to. Nijedna vladina dnevnica u civiliziranom svijetu ne bi mogla platiti tu veeru prije dva mjeseca i pet dana, ali je Harry Lewis imao ideju. Nekad su bili prijatelji; opet su se nali, a Havelocku je bilo lake razgovarati s osobom koja je barem nejasno znala o njegovu radu za vladu, nego s nekim tko o tome nije nita znao. Uvijek je bilo teko objanjavati da neto ne moe biti objanjeno. Jedno je vodilo do drugoga, to je opet Harryja navelo na jednu ideju. Jesi li ikad pomiljao na to da se vrati na campus? Michael se nasmijeio. Kako bi zvualo kad bih rekao 'stalno'? Znam, znam nastavi Lewis, unosei sarkazam. Vi momci 'aveti', pretpostavljam da je to pravi izraz dobijete sve mogue ponude od multinacionala za vraki dobru lovu, ja to znam. Ali, M.H, ti si bio jedan od najboljih. Tvoju je dizertaciju tiskao tucet sveuilinih tiskara; ak si imao svoje seminare. Tvoja akademska prolost zajedno s godinama koje si proveo u Stateu mada shvaam da o veini toga ne moe ii u pojedinosti mogle bi te uiniti vrlo privlanim sveuilinim upravama. Mi uvijek govorimo 'naimo nekoga tko je bio tamo, a ne samo teoretiara'. Doavola, Michael, ja mislim da si to ti. U redu, ja znam da novac nije... Harry, krivo si me razumi. Ja sam mislio o tome. Ja stalno razmiljam o povratku.

Sad je bio red na Harryu Lewisu da se nasmijei. Onda imam drugu ideju. Tjedan dana poslije, Havelock je odletio u Boston i odvezao se na campus koji se isticao crvenim opekama, brljanom i brezom, na prilazu Concordu, New Hampshire. etiri dana je proveo s Harryjem Lewisom i njegovom enom, lutajui svuda pomalo, prisustvujui raznim predavanjima i seminarima, i sastajui se s onim profesorima i lanovima uprave ija bi mu pomo, po Harryevu miljenju, mogla mnogo znaiti. Michaelova su miljenja traena ovla, za vrijeme kave, pia ili veera; mukarci i ene su gledali na nj kao na kandidata koji obeava. Lewis je dobro obavio svoj misionarski zadatak. Na kraju etvrtog dana, Harry je objavio za vrijeme ruka: Svia im se! Zato ne? upita njegova ena. On je vraki dopadljiv! Zapravo, prilino su uzbueni. To je ono to sam ti rekao onog dana, M.H. Ti si bio tamo. esnaest godina provedenih sa State Departmentom ine te nekako posebnim. I? Za osam e tjedana biti odrana godinja skuptina uprave. Tada se prouavaju kvocijenti ponude-potranje. Konjska posla. Ja mislim da e ti ponuditi posao. Gdje te mogu pronai? Putovat u. Ja u te nazvati. Prije dva dana je nazvao Harrya iz Londona. Skuptina jo traje, ali Lewis misli da e ve za koji trenutak biti odgovora. Brzojavi mi AX Amsterdam rekao je Michael. I hvala, Harry. Pred sobom je vidio da su se naglo otvorila staklena vrata American Expressa. Pojavili su se mukarac i ena; mukarac je nespretno odravao ravnoteu dvaju remenova prebaenih preko ramena, na kojima su visila dva fotoaparata, dok je istodobno brojao novac. Havelock se zaustavio, pitajui se za trenutak da li doista eli ui. Ako je telegram tu, sadravat e ili odbijanje ili ponudu. Ako je odbijanje, on e jednostavno nastaviti s lutanjem u toj je misli bilo stanovite ugode; plutajua pasivnost neplaniranja postala mu je neto vrijedno. Ako je ponuda, to onda? Je li spreman za to? Je li spreman odluiti se? Nije rije o odluci koja se donosi na terenu, gdje mora biti instinktivna ako ovjek eli preivjeti, ve je zapravo rije o odluci da se vee za neto. Je li sposoban za takvo vezivanje, za takvu obavezu? Gdje su jueranje obaveze? Duboko je uzdahnuo i pribliio se staklenim vratima. MJESTO RASPOLOIVO ZA IZVANREDNOG PROFESORA IZ REDOVA VLADE ZA RAZDOBLJE OD DVIJE GODINE. STATUS IZVANREDNOG DO KONANOG PRIHVAANJA NA KRAJU TOG ROKA. POETNA PLAA DVADESET-SEDAM-PET. TVOJ ODGOVOR POTREBAN U ROKU OD DESET DANA! NE DOZVOLI DA DRIM DAH. HARRY. Michael je sklopio telegram i stavio ga u dep od jakne; nije otiao do altera odakle bi poslao svoj telegram Harry Lewisu, Concord, New Hampshire, U.S.A. To e uiniti kasnije. U ovom je trenutku bilo dovoljno to zna da ga ele, da zna da postoji poetak. Trebat e mu nekoliko dana da upije saznanje o vlastitoj legitimnosti, moda jo nekoliko dana poslije toga da se uhvati ukotac s tim. Jer u legitimnosti postoji mogunost predanosti poslu: bez nje nema pravog poetka. Hodao je Damrakom, udiui hladni zrak Amsterdama, osjeajui vlanu hladnou kako visi nad kanalima. Sunce se sputalo; nakratko zasjenjeno niskim oblakom opet se pojavilo kao naranasta kula koja baca zrake kroz izmaglicu koja im se isprijeila. To je podsjetilo Havelocka na zoru na oceanskoj obali dok se sunce nije nametnulo obzorju, razgonei izmaglice iznad vode. Otiao je do puta, do pijeska, do zemlje... Stop! Ne misli o tome. To je bio drugi ivot. Prije dva mjeseca i pet dana, Harry Lewis je istom sluajnou iziao iz taksija i stao mijenjati svijet za starog prijatelja. Sada, dva mjeseca i pet dana kasnije, ta je promjena pred njim,

treba je uzeti. Uzet e je, Michel je to znao, ali neto nedostaje: promjenu je trebalo s nekim podijeliti, ali nije bilo nikoga s kime da je dijeli, nikoga tko bi ga pitao to e predavati? Konobar u smokingu u Dikker en Thijsu stavio je obrub ae sa zapaljenim brandyem u srebrnu posudu sa eerom; uslijedit e i drugi sastojci za caf Jamique. To je bio smijeni uitak, a vjerojatno i bacanje vrlo dobrog likera, ali je Harry Lewis inzistirao da te veeri u Washingtonu svaki popije po jednu takvu kavu. Rei e Harryu da je obred ponovio u Amsterdamu, premda bi on to vjerojatno izbjegao da je pretpostavio kako e biti jarki plamenovi i stupanj panje koju e oni privui njegovom stolu. Hvala ti, Harry rekao je tiho kad je konobar otiao, podiui au nekoliko centimetara od stola svom nevidljivom prijatelju. Na koncu konca, i to je bolje nego da je sasvim sam. Mogao je osjetiti pribliavanje jednog ovjeka i vidjeti krajikom oka tamnu figuru koja je postajala sve veom. Figura odjevena u konzervativno prugasto odijelo provlaila se kroz sjene i svjetlo svijea prema loi. Havelock je nagnuo au i podigao pogled prema tom licu. ovjek se zvao George; bio je ef CIA-ine postaje u Amsterdamu. Prije su zajedno radili, ne uvijek ugodno ali profesionalno. Postoji jedan nain da se objavi tvoj dolazak ovamo rekao je obavjetajni oficir, bacivi pogled na konobarov stoli za usluivanje, na kojemu je jo bila srebrna posuda. Mogu li sjesti? Moje zadovoljstvo. Kako si, George? Bio sam bolje odgovori mu ovjek CIA-e, ukliznuvi se na mjesto nasuprot Michaelovom. ao mi je to to ujem. Jesi li za pie? To ovisi. O emu? Hou li ostati dovoljno dugo. Nismo li suvie zagonetni? nato e Havelock. Ali, uostalom, ti vjerojatno jo radi. Nisam znao da su sati tako jasno odrezani. Ne, drim da nisu. Jesam li ja razlog, George? U ovom trenutku, moda odvrati ovjek iz CIA-e. Iznenaen sam to te vidim ovdje. uo sam da si se povukao. Tono si uo. Onda, zato si ovdje? Zato ne? Ja putujem. Volim Amsterdam. Mogao bih rei da troim mnogo od tih nagomilanih zadranih sredstava, posjeujui mjesta koja rijetko poem pogledati tokom dana. Da, i ja bih to mogao rei za tebe, ali to ne znai da u to i vjerujem. Vjeruj, George. To je istina. Nikakve zavjese? upita obavjetajac, s pogledom na Michaelu. Ja to mogu saznati, zna. Nikakve zavjese. Ja sam iziao, svren, trenutano nezaposlen. Bude li tragao, to je sve to e uti, ali mislim da u to nee utroiti kanalsko vrijeme za Langley. Uvjeren sam da su centrex ifre izmijenjene tamo gdje sam ja u pitanju, a svi su izvori i dounici u Amsterdamu izvijeteni o mom statusu. Ja sam off-limits, George. Svatko tko se bavi sa mnom trai smanjenje roka na platnom spisku i sasvim mogue opskuran sprovod. To su povrinske injenice suglasio se ovjek CIA-e. To su jedine injenice. Nemoj se zamariti traei neto drugo; nee nita nai. U redu. Kaimo da ti vjerujem. Putuje, troi odvojene prihode. Agent je zautio pa se nagnuo naprijed. Oni e presahnuti. to to? Odvajani prihodi. Neizbjeno. Onda oekujem da u nai neko namjetenje koje donosi. Istini za volju, danas

poslije podne... Zato ekati? Moda bih ti ja mogao pomoi u tome. Ne, ne moe, George. Nemam nita za prodaju. Dakako da ima. Ekspertiza. Savjetnikov honorar koji se plaa iz posebnih sredstava. Bez imena, bez upisa, bez tragova. Ako ti sad provodi neku vrst testa, loe to radi. Nikakav test. Voljan sam platiti da ispadnem bolji nego jesam. Ja to ne bih priznao kad bih te testirao. Mogao bi, ali bi bio prokleta budala. To je treerazredna stupica; tako je nespretna da si je moda uistinu postavio. Nitko od nas ne bi ba volio da nam isplate iz tih posebnih sredstava koje netko paljivo ispituje, je li tako? Ja moda nisam u tvojoj ligi, ali nisam ni treerazredan. Potrebna mi je pomo. Potrebna nam je pomo. To je bolje. Obraa se mom egu. Mnogo bolje. to misli o ovome, Michael. KGB je preko itavog Haaga. Ne znamo koga su kupili ni koliko daleko kane poi. NATO je kompromitiran. Svi smo kompromitirani, George, a ja ne mogu pomoi. Zato to smatram da to ne ini nikakve razlike. Stiemo na kvadrat pet, guramo ih natrag na etiri, pa oni preskau preko nas na sedam. Ona mi kupimo nae pravo na osmicu; oni nas zaustave kod devetke, a nitko ne stie do kvadrata deset. Svi zamiljeno kimaju i poinju iznova. U meuvremenu oplakujemo svoje gubitke i sve veliamo do nebesa, ne priznajui ni u jednom trenutku da je sve isto kao prije. To je gluparija. Nas nee nitko pokopati. Hoe, George. Sve nas. Djeca jo neroena i nezaeta. Ukoliko ne budu mudrija od nas, to bi moglo biti ba tako. Kriste, barem se nadam. O emu ti to doavola govori? Grimizni atomski testament krvavog rata. to! Historija, George. Hajde, popijmo aicu. Ne, hvala. ef CIA-ine postaje se nagnuo natrag. A mislim da ti je svega dosta dodao je, ustajui. Ne jo. Idi k vragu, Havelock. Obavjetajni oficir se okrenu da ode. George. to je? Promaio si. Spremao sam se da ti kaem neto o dananjem poslijepodnevu, ali mi nisi dopustio da dovrim. to onda? Dakle, znao si to ti kanim rei. Kad si presreo telegram? Oko podneva? Idi k vragu. Michael je promatrao obavjetajca koji se vratio za svoj stol. Veerao je sam, ali je Havelock znao da nije sam. Njegov je sud bio potvren za tri minuta. George je potpisao ek lo obiaj i ispod ulaznog trijema brzo uao u predvorje hotela. etrdeset pet sekundi poslije, od stola s njegove desne strane brzo je ustao ovjek mladalakog izgleda i uputio se vani, ostavljajui zbunjenu damu. Prola je minuta, a dvojica mukaraca koji su bili u loi s lijeve strane ustali su kao jedan i zaputili se prema trijemu. Kroz svjetlo svijenjaka, Michael je pogledao na tanjure u loi. Bili su puni hrane. Lo obiaj. Slijedili su ga, osmatrali, presretali mu komunikacije. Zato? Zato ga ne ostave samog i na miru?

Toliko o Amsterdamu. Podnevno sunce u Parizu bilo je zasljepljujue uto, a njegove treperee zrake odskakale su od rijeke Seine ispod mosta. Havelock je stigao do sredine Pont Royala, a njegov je mali hotel bio svega nekoliko blokova udaljen od Rue du Baca; ruta koju je slijedio bila je od Louvrea najloginija. Znao je da je vano ne skretati, da ne treba pustiti bilo kome tko je iza njega da pomisli kako on sumnja na njegovu ili njezinu nazonost. Opazio je taksi, isti taksi, koji se dvaput brzo okrenuo u prometu kako bi ga drali na oku. Tko god upravlja vozaem dobar je; taksi se na uglu zaustavio manje od dvije ili tri sekunde, a onda je odjurio u suprotnom smjeru; to znai da je osoba koja ga je pratila sada pjeke na mostu prepunom ljudi. Ako je kontakt bio cilj, gomila je veoma pomagala, a most jo i vie. Ljudi su se zaustavljali na mostovima preko Seine jednostavno da bi odsutno buljili dolje u vodu; to su inili stoljeima. Moglo se voditi i neupadljive razgovore. Ako je kontakt bio cilj, a ne samo nadgledanje. Michael je stao, naslonio se na kameni zid u visini prsiju koji je sluio kao ograda, pa zapalio cigaretu. Pogledom je pratio bateau mouche (Neveliki, lagani brod za plovidbu na rijekama i jezerima (franc.) koji e za tren proi ispod mosta. Ako ga netko promatra, doimat e se poput osobe koja gleda na turistiki brod, maui ovla putnicima na brodu. Ali nije to odabrao; gradei se da titi oi od sunca, usredotoio se na visoku figuru koja mu se pribliavala s desne strane. Mogao je uoiti sivi homburg, ogrta s okovratnikom od velura, i blistavu crnu kou cipela s patentnim zatvaraem; to je bilo dovoljno. ovjek je bio olienje parikog bogatstva i elegancije, koji putuje diljem Evrope i krasi salone bogatih. Preziva se Gravet, a smatraju ga poznavaocem klasine umjetnosti s najvie znanja u Parizu to znai na Kontinentu a samo su oni koji su morali znali da je on prodavao mnogo vie od svoje kritike ekspertize. Zaustavio se uz ogradu neto vie od dva metra od Havelocka, pa stao namjetati svoj barunski okovratnik; govorio je dovoljno glasno da ga se uje. Mislio sam da si to ti. Slijedim te od Rue Bernard. Znam. to hoe? Pitanje je to ti hoe? Zato si u Parizu? Stavljeno nam je na znanje da vie nisi aktivan. Sasvim iskreno, da te treba izbjegavati. I odmah raportirati ako ja uspostavim kontakt. Tono? Prirodno. A ti preokree postupak. Ti si meni priao. To je malice bedasto, zar ne? Manji rizik vrijedan preuzimanja odgovori mu Gravet, stojei uspravno i nabacujui se pogledima na sve strane. Mi se ve dugo poznajemo, Michael. Ni na trenutak ne vjerujem da si u Parizu zbog svog ponovnog kulturnog roenja. Ni ja ne vjerujem. Tko je rekao da jesam? U Louvreu si bio tono dvadeset sedam minuta. Prekratko da bi bilo to upio, a predugo da bi se olakao. Ali sasvim dovoljno da bi se susreo s nekim u tamnoj dvorani punoj posjetilaca recimo, na kraju treeg kata. Havelock se stade smijati. Sluaj, Gravet... Ne gledaj u mene, molim te! Gledaj u vodu. Posjetio sam rimsku zbirku u mezzaninu. Naila ju neka grupa iz Provence, pa sam otiao. Uvijek si bio brz, cijenio sam te zbog toga. A sada taj zlokobni alarm: 'On vie nije aktivan. Izbjegavajte ga!' Dogodilo se da je tako. Koji god to bio tvoj novi pokriva nastavi Gravet brzo, istei laktove ogrtaa injenica da je tako radikalan moe jedino znaiti da si u vrlo uglednom drutvu. A ja sam i posrednik sa irokim nizom informacija. to su mi klijenti ugledniji, to mi se posao vie svia. ao mi je. Ja ne kupujem. Izbjegavaj me.

Ne ponaaj se protivno zdravu razumu. Ti ne zna to imam ponuditi. Nevjerojatne stvari se deavaju posvuda. Saveznici postaju neprijatelji, neprijatelji saveznici. Perzijski je zaljev u vatri, a cijela se Afrika kree u kontradiktornim krugovima; Varavski ugovor ima rastrganosti o kojima nita ne zna, a Washington provodi tucet kontraproduktivnih strategija kojima je ravna jedino nevjerovatna glupost Sovjeta. Mogao bih ti dati sasvim tone podatke o njihovim nedavnim ludostima. Ne odbacuj me, Michael. Plati mi. Uspet e se jo vie. Zato bih se htio uspeti vie, kad sam tek siao? Opet besmisleno. Ti si srazmjerno mlad ovjek; ne bi te pustili da ode. Mogu me pratiti i osmatrati, ali me ne mogu zadrati. Sve to je trebalo da uinim jest da se odreknem penzije negdje na sredini puta. Suvie jednostavno. Svi vi imate bankovne raune u udaljenim ali pristupanim mjestima, svi to znaju. Skrenuti fondovi za posebne ili neoekivane izdatke, prikrivena plaanja nepostojeim izvorima, trokovi za nagle odlaske ili naglo potrebne dokumente i papire. Tvoja je mirovina bila pokrivena ve kad si imao trideset pet godina. Pretjeruje i u pogledu mog talenta i moje financijske sigurnosti odvrati Havelock, smijui se. Ili moda prilino dugaak dokument nastavio je Francuz kao da ga Michael nije prekinuo s pojedinostima o stanovitim prikrivenim postupcima rjeenjima, mogao bi rei koja moraju po samoj sili postojanja opisati specifine dogaaje i ljude. Sve to izvan dosega onih koji su najvie zainteresirani. Havelock se prestao smijati, ali je Gravet ustrajao: Naravno, to nije financijska sigurnost, ali pridodaje osjeaju blagostanja, zar ne? Gubi vrijeme. Ja nisam na trnici. Ako ima neto to vrijedi, dobit e svoju cijenu. Ti zna kome se valja obratiti. To su preplaeni drugoredai. Nijedan od njih nema tvoj izravan pristup centrima odluke, da tako kaemo. Vie ih nemam. Ne vjerujem ti. Ti si jedini ovjek ovdje u Evropi koji razgovara direktno s Anthonyem Matthiasom. Izostavi ga iz toga. A za tvoju informaciju, ja mjesecima nisam s njim razgovarao. Odjednom se Havelock uspravio i otvoreno se okrenuo Francuzu. Pronaimo taksi i poimo u ambasadu. Ja znam neke ljude tamo. Predstavit u te ataeu prvog ranga i rei mu da prodaje, a ja nemam ni sredstava ni interesa da se upetljavam. Okay? Ti zna da ja tako ne radim! I, molim... Gravet nije morao dovriti zahtjev. U redu, u redu. Michael se vratio zidu iznad rijeke. Onda mi daj broj ili mjesto za kontakt. Ja u im telefonirati, a ti moe sluati. Zato ti to radi? Zato arada? Zato jer to nije arada. Kao to si rekao, mi se ve dugo poznajemo. Uinit u ti uslugu i moda e se uvjeriti. Moda e uvjeriti i druge, ako te upitaju. ak ako te i ne upitaju. Slae li se? Francuz je okrenuo glavu dok se naginjao preko zida, zurei u Havelocka. Ne, hvala ti, Michael. Kao kad je rije o svim vrstama satana, bolji je drugorednik s kojim sam imao posla od onoga s kojim nisam imao posla. Ti ne bi otkrio izvor poput mene ak ni ataeu prvog ranga. Preduboko sam u stvarima, suvie sam ugledan: moda u ti trebati. Da, vjerujem ti. Uini mi ivot jednostavnijim. Ne dri to kao tajnu. to je s tvojim suprotnim brojevima u KGB-u? Hoe li oni biti uvjereni? Uvjeren sam u to. Njihova su krtice vjerojatno prenijele rije o tome na Trg Dzerinski prije

nego sam potpisao papire o prestanku slube. Sumnjat e na neku igru. to je jo vie razloga da me se ostavi na miru. Zato zagristi u otrovni mamac? Imaju kemikalije. Svi vi imate kemikalije. Ne mogu im nita rei to ne znaju, a ono to znam ve je izmijenjeno. To je prilino smijeno: moji se neprijatelji nemaju ega bojati od mene. Nekoliko imena koja bi moda saznali nisu vrijedna cijene. Bilo bi represalija. Zadao si mnogo rana. Postoji ponos, osveta; to je ljudsko stanje. Neprimjenljivo. Na tim smo podrujima ravni i izravnani, i opet kaem da to ne zasluujem jer nema praktinog rezultata. Nitko ne ubija ako nema razloga. Nitko od nas ne eli biti odgovoran za guste padavine. Ludo, zar ne? Gotovo viktorijanski. Kad zavrimo, mi smo vani. Moda emo se svi okupiti u velikoj tamnoj stratekoj sali u paklu i popiti aicu-dvije, ali dok smo ovdje mi smo izvan igre. To je ironija, jalovost, Gravet. Kad smo vam vie nam nije stalo. Nemamo nikakva razloga za mrnju. Ili za ubijanje. Lijepo reeno, moj prijatelju. Oito si razmiljao o svemu tome. U posljednje vrijeme sam imao dosta vremena za to. A postoje i oni koji su izuzetno zainteresirani za tvoje zakljuke tvoju ulogu u ivotu, onakvu kakva je bila. Ali, uostalom, to se moe oekivati. To su tako manino-depresivni ljudi. Mrzovoljni, a onda svetkujui: jednog trenutka ispunjeni nasiljem, pjesmama zemlje i tugom idueg trenutka. I esto sasvim paranoidno; tamnije strane klasicizma, mislim. Zasjeene dijagonale Delacroixa u vierasnoj nacionalnoj psihi, tako dalekoseno, tako kontradiktorno. Tako sumnjiavo tako sovjetski. Havelock je prestao disati; uzvratio je Gravetovo zurenje. Zato si to uinio? Nije bilo tete. Da sam nauio drugaije, tko zna to bih im sve rekao? Ali budui da ti ja doista vjerujem, objanjavam zato sam te morao testirati. Moskva misli da sam jo unutra? Iznijet u im svoj sud da vie nisi. Hoe li to prihvatiti ili ne, to je sasvim drugo. Zato ne bi prihvatili? upita Havelock, s pogledom uperenim u vodu. Nemam pojma... Nedostajat e mi, Michael. Uvijek si bio civiliziran. Teak, ali civiliziran. A onda, opet, ti nisi roeni Amerikanac, zar ne? Ti si zapravo Evropljanin. Ja sam Amerikanac tiho e Havelock. Uistinu. Dobro si uspio preko Amerike. Reu u toliko. Ako promijeni miljenje ili ti ga promijene stupi u dodir sa mnom. Mi moemo uvijek poslovati. Nije vjerovatno. Hvala ti. To nije ni izravno odbijanje. Uljudan sam. Civiliziran. Au revoir, Mihaile... Vie mi se svia ime s kojim si roen. Havelock je polako okrenuo glavu i promatrao Graveta kako prostudiranom gracioznou koraa po Pont Royalu prema ulazu na most. Francuz je pristao na slijepo ispitivanje u ime ljudi koji su mu se gadili; mora da je bio dobro plaen. Ali zato? CIA je u Amsterdamu i CIA mu ne vjeruje. KGB je u Parizu ali mu ni KGB ne vjeruje. Zato? Toliko o Parizu. Koliko daleko e otii da bi ga zadravali pod mikroskopom? Arethusa Delphi jedan je od onih malih hotela blizu atenskog trga Syntagma, koji putniku nikad ne zaboravljaju dati do znanja da je u Grkoj. Sobe su bijele na bijelom, na treperavo bijelom. Zidovi, namjetaj i ukrasni vezovi, ukrasni namjetaj koji dijeli prostor, smjenjivali su se s

kriavim uljenim platnima u plastinim okvirima, koja su prikazivala antikvitete: hramove, agore i proroita. Svaka je soba imala par uskih dvostrukih vrata koja su se otvarala prema minijaturnom balkonu dovoljno velikom za dvije male stolice i liliputanski stoli, na kojemu su gosti mogli piti jutarnju crnu kavu. U predvorju i u liftovima ovjek nikako ne moe pobjei od ritmikog udaranja grke folklorne muzike; gudai i cimbali kao pomamni izvode prestissimo greco. Havelock je iz lifta izveo enu maslinaste puti, a kad su se vrata zatvorila oboje su stajali trenutak-dva u pozi glumljena iekivanja. Muzika je utihnula; uzdahnuli su s olakanjem. Zorba je krenuo na odmor. Michael je kretnjom pokazao nalijevo, prema svojoj sobi. Ostali svijet mora da misli da smo mi nervozne olupine rekla je ena, smijui se, dodirujui tamnu kosu i poravnavajui dugu bijelu haljinu koja je dobro pristajala uz boju njene puti, naglaavajui joj prsa i istaknute dijelove tijela. Engleski je govorila s tekim akcentom, koji se gaji na tim mediteranskim otocima koja su zabavita bogatih Mediteranaca. Bila je visoko plaena kurtizana ije su usluge traili voditelji trgovine i nasljednici, dobroudna kurva s pristojnim osjeajem za humor i brzim smijehom; ena koja je znala da je ogranieno njeno vrijeme pruanja zadovoljstva. Vi ste me spasili rekla je, steui Havelockovu ruku dok su hodali hodnikom. Ja sam vas kidnapirao. esto meuzamjenjivi izrazi odgovori mu, opet smijui se. Bilo je malo jednoga malo drugoga. Michael je na Maratonosu natrao na ovjeka s kojim je prije pet godina radio na sektoru Thermaikos. U restaurantu-kavani na trgu Syntagma te je veeri bila sveana veera; budui da mu je to bilo pogodno, Havelock je prihvatio poziv. Ta je ena bila tamo kao pratnja znatno starijem, neotesanom poslovnom ovjeku. Ouzo i prestissimo greco uinili su svoju tetu. Havelock i ena sjedili su jedno pored drugog; noge i ruke su im se dodirivali, razmijenili su poglede: usporedbe su bile oite. Michael i otoka kurtizana iskrali su se iz lokala. Mislim da u se sutra suoiti s jednim ljutitim Atenjaninom rekao je Havelock, otvorivi vrata svoje sobe, vodei enu unutra. Ne budite smijeni protestirala je. On nije dentlemen. On je iz Epidaura; u Epidauru nema dentlmena. On je ostarjeli seljaki vol koji se napunio novcem za vrijeme pukovnika. Jedna od runijih posljedica njihova reima. Kad si u Ateni rekao je Michael poavi prema komodi u kojoj je bila boca whiskyja sa aama dri se to dalje od Epidaura i Epidauranaca. Natoio je pie. Jeste li esto bili u Ateni? Nekoliko puta. to ste radili? Kakva vrsta posla? Kupovao sam neke stvari. Prodavao stvari. Havelock je prenio pie preko sobe. Ono to je ugledao bilo je ono to je htio vidjeti, mada nije oekivao da e to biti tako brzo. ena je skinula tanki svileni ogrta bez rukava i poloila ga na stolicu. Zatim je nastavila otkopavati haljinu od vrha. Grudi su joj djelovale izazovno, pozivajue. Vi me niste kupili rekla mu je, uzevi pie slobodnom rukom. Ja sam dola svojom slobodnom voljom. Efharistou (dobro doli), Michael Havelock. Jesam li dobro izgovorila vae ime? Vrlo lijepo. Njegovu je au dodirnula svojom, izazvavi tihi zvuk dok mu se pribliavala. Prste mu je stavila na usne, zatim ih je povlaila obrazom, a onda je napokon osvojila stranji dio njegova vrata, privlaei njegovo lice svome. Poljubili su se, a ona je razdvojila usne. Mekano nabreknuto meso i vlaga njenih usana djelovali su na nj da se uzbudi; ona je pritisnula svoje tijelo o njegovo, povlaei mu lijevu ruku prema dojki ispod poluotkopane haljine. Oslonila se i duboko disala. Gdje vam je kupaonica? Ja u se odjenuti s neim manjim.

Tamo je. Zato ne i vi! Staviti neto manje, to mislim. Susrest emo se kod kreveta. Ja jedva ekam. Vi ste vrlo, vrlo privlani, a ja sam... vrlo uznemirena. Zgrabila je ogrta sa stolice i krenula ovla, senzualno, prema vratima iza kreveta. Ula je, bacila pogled preko ramena, dok su joj oi govorile ono to vjerojatno nije bila istina; ali, svejedno, te je noi sve to djelovalo vrlo uzbudljivo. Kurva s praksom, bez obzira na njene razloge, dat e predstavu, a on je htio, osjeao je potrebu za njenom predstavom i umijeem. Michael je ostao u gaicama, pa je svoje pie prenio do kreveta. Naglo je zgrabio pokriva i plahtu. Legao je na krevet, posegao za cigaretom, okrenuvi tijelo od zida. Dobrij vjejer, prijatel! uvi duboki muki glas, Havelock se strelovito okrenuo u krevetu i instinktivno posegao za orujem za orujem kojeg tu nije bilo. U vratnicama kupaonice stajao je elavi mukarac ije je lice Michael znao s tuceta fotografija koje je vidio prije dosta godina. Bio je iz Moskve, jedan od najmonijih ljudi u sovjetskom KGB-u. U ruci je imao revolver, veliki automatik graz-buria. Zauo se klik; oruje je bilo spremno za vatru.

3

Ti sada moe otii rekao je Rus eni koja se sakrila iza njega. Brzo je prola bacivi pogled na Havelocka, a zatim je potrala do vrata i izila iz sobe. Vi ste Rostov. Pjotr Rostov. Direktor Vanjskih strategija, KGB, Moskva. I vae lice i ime su mi dobro poznati. I va dosje. Izloili ste se nizu neugodnosti, prijatel rekao je Michael, posluivi se ruskom rijei za prijatelja, mada je hladan nain kako ju je izrekao oteo rijei to znaenje. Zatresao je glavom, nastojei je oistiti od mune omaglice, posljedice ouzoa i scotcha. Mogli ste me zaustaviti na ulici i pozvati me na pie. Tako ne biste saznali ni vie ni manje, a svakako vrlo malo vrijednoga. Ukoliko ovo nije kazn gariah. (Pogubljenje, smrtna kazna; smrt iz zasjede na ruskom slangu (op. prev.) Nije likvidacija, Havliek. Havelock. Sin Havlieka. Uinili biste mi dobro da me ne podsjeate. Oruje je u mojoj ruci, ne u vaoj. Rostov je odapinja vratio na svoje mjesto u udubljenje, ali je oruje i dalje bilo upereno u Michaelovu glavu. Ali to je daleka prolost i nema veze sa mnom. Vaa nedavna aktivnost, meutim, itekako je moja briga. Naa briga, ako hoete. Onda vae krtice ne zarauju novac koji dobijaju. Oni piu izvjetaje uzrujavajue uestalo. Ako nita a ono da opravdaju novac koji dobijaju. Ako su vam rekli da je sa mnom gotovo, bili su toni. Gotovo? Rije s takvom konanou, a ipak predmet tumaenja, ne? Gotovo s ime? Gotovo s jednom fazom, pa naprijed u drugu fazu? Gotovo s bilo ime to bi se moglo vas ticati. Van svih sankcija? upita ga oficir KGB-a, preavi granicu vratnica i naslonivi se na zid, pitolja sada uperena u Havelockov vrat. Bez namjetenja u institucijama vae vlade u bilo kojem slubenom kapacitetu? To je teko prihvatiti. To mora da je bio udarac vaem dragom prijatelju Anthonyu Matthiasu. Michael je pomno promatrao Rusovo lice, spustivi pogled na veliki pitolj. Prije nekoliko dana mi je Francuz spomenuo Matthiasa. Rei u vam to sam mu rekao, mada ne znam zato to radim. Vi ste mu platili da spomene Matthiasovo ime. Gravet? On nas prezire. On je civiliziran spram nas jedino kad prolazi kremljevskim galerijama ili Ermitaom u Lenjingradu. Mogao bi nam rei bilo to. Ako je tako, zato ste ga upotrijebili? Zato jer mu se sviate. Mnogo je jednostavnije opaziti la kad laac govori o neemu to voli. Onda ste mu vjerovali. Ili ste ga vi uvjerili, a nai ljudi nisu imali izbora. Kaite meni. Kako je sjajni i karizmatiki ameriki dravni sekretar reagirao na ostavku svoga krajana. Nemam pojma, ali pretpostavljam da je shvatio. To je tono ono to sam rekao Gravetu. Matthiasa nisam mjesecima vidio, ni s njim razgovarao. On ima dovoljno problema; nema nikakva

razloga da mu se dodaju i oni jednog starog studenta. Ali vi ste bili mnogo vie od studenta. Njegova je obitelj poznavala vau obitelj u Pragu. Postali ste ono to jeste... Bio prekinu ga Havelock. ... preko Antona Matthiasa. To je bilo davno. Rostov je utio; malo je spustio oruje, a onda progovorio: Vrlo dobro davno. to je sa sada? Nitko nije nezamjenjiv, ali vi ste vrijedan ovjek, dragocjen. Koji puno zna, produktivan. Vrijednost i produktivnost su openito povezani s radnom obavezom. Ja je vie nemam. Kaimo da sam je izgubio. Treba li da zakljuim da bi vas se moglo iskuati? ovjek KGB-a je oruje spustio jo nie. U smjeru druge obaveze? Vi znate bolje od toga. Osim linih revulzija koje se vraaju nekoliko dekada, mi imamo jednu-dvije krtice na Dzerinskom. Nemam namjeru biti oznaen rijeima izvan spasa. Hipokritski izraz. On ukljuuje suuvstvo od strane krvnika. Tako kae. Ne dobro. Rostov je podigao automatik, pruajui ga polako naprijed. Mi nemamo takvih problema s verbalnim racionalama. Izdajica je izdajica. Mogao sam vas ubiti, znate. Ne jednostavno. Michael je ostao miran, a pogled mu je poivao na Rusovom. Postoje hodnici i liftovi, predvorja kroz koja treba proi, ulice koje treba prijei; postoji rizik. Mogli biste izgubiti. Sve. Jer ja nemam nita izgubiti osim elije u Lubjanki. Soba, ne elija. Mi nismo barbari. Oprostite. Soba. Ista vrsta sobe koju smo u Virginiji rezervirali za nekoga poput vas a jedni i drugi se razbacujemo novcem. Kad ljudi poput vas i mene iziu vani jo s glavama na mjestu, sve se mijenja. Amitali i pentotali su pozivnice za zamke. Jo postoje krtice. Ja ne znam tko su oni nita vie nego ste vi znali kad ste bili na terenu iz tih istih razloga, tih istih soba. Nijedan od nas ne vrijedi na drugoj strani. Mi znamo samo tekue kdove, rijei koje nas vode kamo moramo poi. Sve one koje sam ja znao i imao sada su beznaajne. Pokuavate li me svom iskrenou uvjeriti da ovjek vaeg iskustva nama nije dragocjen? Ja to nisam rekao prekinu ga Havelock. Ja vam samo predlaem da odvagnete opasnosti. Osim toga, jo neto, neto to ste vi prilino uspjeno obavili prije dvije godine. Mi smo uzeli vaeg ovjeka koji je bio gotov s vama, spreman za farmu u Grasnovu. Mi smo ga kroz Rigu doveli u Finsku, pa ga smjestili u sobu u Fairfaxu, Virginia. Ubrizgah su mu sve od scopolamina do trostrukog amitala, pa smo mnogo saznali. Strategije su bile opozvane. itave su mree prestruktuirane, smetenost je bila obavezni dnevni red. Onda smo saznali neto drugo: sve to nam je rekao bila je la. Glava mu je bila programirana kao kompjuterski disk; dragocjeni su ljudi postali nekorisni, izgubljeno je vrijeme. Recimo da me uspijete odvesti u Lubjanku a mislim da to ne biste mogli kako moete znati da ja nisam na odgovor na ono to ste nama uinili? Zato jer vi ne biste znaili takvu opasnost. Rostov je povukao pitolj, ali ga nije spustio. Zaista? Meni se to ini kao prilino dobar pokriva. Naime, hou rei, vi to nikad ne biste saznali, zar ne? S druge strane, mi smo razvili serum o kojemu ne znam nita drugo osim da ga ubrizgavaju u bazu lubanje koji prazni programiranje. Ima neke veze s neutraliziranjem lobusa occipitalisa, to god to bilo. Odsad nadalje moemo se odluiti. Takvo me priznanje iznenauje. Zato bi? Moda naim direktorima elim utedjeti mnogo tekoa; to bi mogao biti moj

cilj. Ili moda nita od svega toga nije istina; moda nema seruma, nema zatite, a ja sve to izmiljam. I to je mogunost. Rus se nasmijeio. Hvatit! Vi jeste vani! Obojicu nas zabavljate logikom koja bi vam mogla posluiti. Vi ste na putu do te farme na vaem vlastitom Grasnovu. To je ono to vam pokuavam rei. Jesam li ja vrijedan rizika? Ustanovimo to. Odjednom je Rus povukao svoj automatik, s cijevi gore; stavio ga je u dlan i bacio ga Havelocku na krevetu. Havelock je oruje uhvatio u zraku. to bi trebalo da uinim s ovim? to elite uiniti s tim? Nita. Uzimajui da su prva tri zrna gumene kapsule ispunjene bojom, samo bih vam zaprljao odjeu. Havelock je pritisnuo dugme za otputanje magazina, koji je pao na krevet. Uostalom, to ba nije posebno dobar test. Recimo da igla okidaa radi i da ovo proizvodi bilo kakvu galamu, dvadeset hruei bi banulo u sobu i rastavilo me u komadie. Igla okidaa radi, a u hodniku nema nikoga. Arethusa Delphi je uglavnom vaingtonski logor; pod prismotrom je, a ja nisam toliko lud da bih paradirao s naim ljudima. Mislim da to znate. Zato ste ovdje. to pokuavate dokazati? Rus se opet nasmijeio i slegnuo ramenima. Nisam sasvim siguran. Neto nakratko u oima, moda. Kad je ovjek pod neprijateljevim pitoljem i taj pitolj je odjednom njegov, nastaje nagli poriv za uklanjanjem prve opasnosti uzimajui da je neprijateljstvo uzvraeno. To je u oima; to ne moe prekriti nikakva kontrola ako je neprijateljstvo aktivno. to je bilo u mojim oima? Savrena ravnodunost. Umor, ako hoete tako. Nisam siguran da ste u pravu, ali cijenim vau hrabrost. To je vie nego imam. Igla okidaa doista funkcionira? Da. Nema kapsula? Rus je zatesao glavom a izraz lica mu je govorio da se tiho zabavlja. Nema metaka. to e rei, nema praha u ahuricama. Rostov je podigao lijevu ruku, a s desnom je povukao rukav ogrtaa. Privezana za donji dio zglavka, produujui se prema laktu, bila je tanka cijev, a mehanizam odapinjanja oigledno se aktivirao savijanjem ruke. Snotvornoje rekao je, dodirnuvi nategnute ice. Narkotike strelice. Mirno biste prespavali i vei dio sutranjeg dana, dok bi doktor inzistirao da vaa udna groznica bude prouena u bolnici. Mi bismo vas izvukli, 'odletili' bismo vas u Solun, pa preko Dardanela u Sevastopolj. Rus je oslobodio povez iznad zglavka i izvukao oruje. Havelock je prouavao ovjeka iz KGB-a, nemalo iznenaen. Vi ste me doista mogli 'dignuti'. Dok se ne pokua, ne zna se. Mogao bih promaiti prvi pucanj, a vi ste i mlai, jai od mene; mogli ste me napasti, slomiti mi vrat. Meutim, okolnosti su bile na mojoj strani. Rekao bih sasvim. Zato niste igrali na njih? Zato jer ste u pravu. Mi vas ne elimo. Rizici su preveliki ne oni o kojima ste govorili, ve drugi. Jednostavno, morao sam saznati istinu a sad sam uvjeren. Vi vie niste u slubi svoje vlade. Koji rizici? Nepoznati su nam, ali postoje. to god ne moe razumjeti u ovom poslu jest rizik, no ne moram o tome vama govoriti. Kaite mi neto. Netom sam pomilovan; htio bih znati zato. Vrlo dobro. Sovjetski je obavjetajac oklijevao; besciljno je poao prema dvostrukim

vratima koja vode do minijaturnog balkona i otvorio ih samo nekoliko centimetara. Onda ih je zatvorio i okrenuo se Havelocku. Trebalo bi da vam prvo kaem da ja ovdje nisam po nareenju Trga Dzerinski, ak ni s njegovim blagoslovom. Da budem iskren, moji ostarjeli pretpostavljeni u KGB-u vjeruju da sam u Ateni zbog nekog drugog posla. Vi to moete prihvatiti ili ne. Dajte mi razlog za da ili ne. Netko mora znati. Vi jedratele ne radite nita solo. Samo dvojica. Bliski suradnik u Moskvi i posveeni ovjek krtica, dakako iz Washingtona. Mislite na Langley? Rus je zatresao glavom. Odgovorio je tiho: Bijela kua. Impresioniran sam. I tako dvojica viih kontroljorja KGB-a i sovjetska krtica na pjeakoj udaljenosti od Ovalnog ureda zakljue da ele razgovarati sa mnom, ali me ne ele uzeti. Mogu me 'odletiti' u Sevastopolj, a od tamo u sobu u Lubjanki, gdje bi svaki razgovor koji bismo vodili bio mnogo produktivniji s njihove toke gledita ali to ne ele uiniti. Umjesto toga, govornik za tu trojicu ovjek kojega poznajem samo preko fotografija i po reputaciji kae mi da postoje rizici povezani sa mnom, koje ne moe definirati ali zna da postoje, a zbog njih mi je pruena opcija da govorim ili ne a o emu, o tome nemam ni najdalju predstavu. Jesam li tono proitao? Imate slavensku sklonost da odmah poete do srca stvari. Ne vidim nikakve rodovske veze. To je zdrav razum. Vi ste govorili, ja sam sluao; to je ono to ste rekli ili to kanite rei. Osnovna logika. Rostov je otkoraao od vrata balkona, zamiljena izraza lica. Bojim se da je to ba onaj inilac koji nedostaje. Logika. Sada mi govorimo o neemu drugom. Da, tako je. O emu? O vama. Costa Brava. Havelock je zastao. U oima mu je bila ljutnja, ali se savladavao. Nastavite. ena. Ona je razlog zato ste se umirovili, je li tako? Ovaj je razgovor zavren naglo e Havelock. Odlazite odavde. Molim. Rus je podigao obje ruke; kretnja mira, moda i molbe. Mislim da bi trebalo da me ujete. Ja tako ne mislim. Nema nita to mi moete rei a da bi me, i iz daljine, zanimalo. Voennaji treba estitati; bio je to paklenski posao. Oni su pobijedili, ona je pobijedila. A onda je izgubila. To je svreno i vie se nita drugo o tome ne moe rei. Moe. Ne meni. Oni u VKR-u su manijaci Rus e mirno, s urbom u glasu. Ja vam to ne moram kazati. Vi i ja smo neprijatelji, i nijedan od nas ne bi tvrdio drugaije, ali izmeu sebe priznajemo stanovita pravila. Mi nismo psi koji sline, mi smo profesionalci. Postoji osnovno potovanje koje svatko ima spram drugoga, moda zasnovano na strahu, premda ne mora biti tako. Dopustite mi to, prijatel. Pogledi im se ukoie u ravnini, prodirui jedan u drugog. Havelock je kimnuo. Ja vas znam iz dokumentacije, kao to i vi mene znate. Vi niste bili dio toga. Potraena smrt je i dalje smrt, i dalje je potraena. Nepotrebna i izazivaka smrt je vrlo opasna potraenost. U bijesu moe biti udesetostrueno vraena podstrekau. To kaite onima u Voennaji. to se njih tie nije bilo nikakve potraenosti. Samo potreba. Koljai! odree Rostov, grlenim glasom. Tko im ita moe rei? Oni su nasljednici starih klaonica OGPU-a, potomci ludog ubojice Jagode. Osim toga, oni su do grla u paranoidnim

fantazijama koje seu pola stoljea unatrag, kad je Jagoda postrijeljao mirnije, mudrije ljude, mrzei njihovo odsustvo fanatizma, izjednaujui taj nedostatak s izdajom revolucije. Znadete li vi VKR? Dovoljno da uvam lea u paklenskoj nadi da ete je kontrolirati. Volio bih kad bih sa sigurnou mogao odgovoriti potvrdno. To je isto kao kad bi banda vaih vriteih desniarskih ravnosnika dobila slubeni status kao pododjel Centralne obavjetajne agencije. Mi imamo obraune i ravnotee ponekad. Kad bi takav pododjel postojao, a mogao bi, bio bi pod stalnim ispitivanjem, otvoreno kritiziran. Pomno bi se pratilo u to troe sredstva, prouavali bi njihove metode; na kraju bi grupa bila izbaena. Imali ste svoje lapsuse, vae razne komitete za antiameriku djelatnost, svoje McCarthye, hjustonske planove, istke u neodgovornoj tampi. Unitene su karijere, degradirani ivoti. Da, vi ste uistinu imali svoju porciju greaka. Sve je to bilo kratkorono. Mi nemamo gulaga, nemamo programa za rehabilitaciju u Lubjanki. A ta neodgovorna tampa ima naina da tu i tamo postaje odgovorna. Ona je zbacila reim arogantnih usijanih glava. Jo lue, kremljevske, ostaju na svojim mjestima. Znai, obje strane imaju svoje lapsuse. Ali smo mi mnogo mlai; mladima su greke doputene. A nema niega upadnu Michael to bi se moglo usporediti s VKR-ovom operacijom paminjatik. To ne bi tolerirao ni financirao ni najgori Kongres ili administracija u povijesti. Jo jedna paranoidna fantazija! viknuo je oficir KGB-a, dodajui podrugljivo: Paminjatiki! ak je ta rije iskrivljena, besmislena je. Diskreditirana strategija skovana prije nekoliko desetljea! Moete biti sasvim uvjereni da i dalje cvjeta. Moda manje od Voennaje. Oito vie od vas ako ne laete. Ma haj'te, Havelock! Ruska djeica upuena u Sjedinjene Drave da odrastaju sa starolinijskim, nesumnjivo patetino senilnim marksistima kako bi postali uaneni sovjetski agenti? Bezumlje! Budite pametni. To je psiholoki nezdravo ako ne i katastrofalno i ne spominjui stanovite neizbjene usporedbe. Izgubili bismo veinu u korist blue jeansa, rock glazbe i brzih automobila. Bili bismo idioti. Sada vi laete. Oni postoje. Vi to znate i mi to znamo. Rostov je slegnuo ramenima. Pitanje brojki, dakle. I vrijednosti, mogao bih dodati. Koliko ih se moe ostaviti? Pedeset, stotinu, dvije stotine ili vie? Tugaljive, amaterski urotnike kreature koje lutaju kroz nekoliko gradova, sastajui se u podrumima u kojima izmjenjuju gluposti, nesigurni u vlastitim vrijednostima, koje su jedini razlozi da su oni ono to jesu. Vrlo malo se vjeruje tim takozvanim suputnicima, vjerujte mi. Ali ih vi niste izvukli. Gdje bismo ih stavili? Samo ih malo zna neto ruski; oni su razlog velike zbunjenosti i neugode. Troenje, prijatel, to je odgovor. I njihovo otpravljanje uz pokoju zvunu rije, priznanje usana, kao to kaete vi Amerikanci. Voennaja ih ne otprema niti rasputa. Rekao sam vam da ljudi iz VKR-a slijede krivo usmjerene fantazije. Pitam se da li vi vjerujete u to sada e Michael, promatrajui Rusa. Nisu sve te obitelji bile patetine i senilne, nisu svi bili suputniki amateri. Ako sada postoji ili je postojao u nedavnoj prolosti bilo kakav pokret od strane paminjatika, mi ne znamo za njega odluno e Rostov. A ako postoji a vi ne znate za nj, to bi bilo neto vano, zar ne? Rus je stajao nepokretno; kad je progovorio glas mu je bio tih i zamiljen. VKR je nevjerojatno tajnovita institucija. To bi

bilo vano. Onda sam vam moda dao neto o emu da razmiljate. Nazovite to darom rastanka sa strane umirovljena neprijatelja. Ne traim takve darove hladno e Rostov. Oni su proizvoljni kao i va boravak ovdje u Ateni. Budui da ne odobravate, vratite se u Moskvu i vodite svoje bitke. Vaa me infrastruktura vie ne zanima. A ukoliko nemate jo neko drugo oruje iz stripa, negdje ispod rukava, predlaem vam da odete. To je ba to, pjeka. Da, pjeka. Pion. To je kao to kaete infrastruktura. Odijeljene sekcije, doista, ali jedna cjelina. Najprije je KGB; sve ostalo slijedi. Mukarac ili ena mogu gravitirati Voennaji, mogu se ak izvrsno iskazati u najdubljim operacijama, ali on ili ona najprije moraju odskoiti iz KGB-a. Najminimalnije to moe biti negdje mora postojati dosje Dzerinski. Kad su u pitanju strani regruti, kako biste se vi izrazili, mora postojati dvostruki imperativ. Unutranja zatita, dakako. Havelock se nagnuo prema naprijed, a u oima mu se pometnja pridruila ljutnji. Kaite mi to imate rei i kaite to brzo. Neto mi smrdi oko vas, prijatel! Drim da je tako oko sviju nas, Mihail Havlek. Nae se nosnice nikad ne mogu prilagoditi do kraja, nije li tako? to je najperverznije, one postaju osjetljive na varijacije tog istog mirisa. Poput ivotinja. Kaite. Jenna Karasova, ili anglizirano Karas, ne nalazi se ni na jednom popisu u bilo kojoj grani ili odjelu KGB-a. Havelock je zurio u Rusa. Zatim je skoio s kreveta, zgrabio plahtu i zavio je u zraku, onemoguavajui Rusu da ga vidi. Jurnuo je naprijed i gurnuo Rostova na zid pored vrata balkona. Iskrenuo je ovjeka KGB-a u smjeru kazaljke sata uhvativi ga za zglavak ruke, a onda mu je glavom udario u okvir jeftine uljane slike; gotovo istodobno desnom rukom je priklijetio Rostovljev vrat. Mogao bih vas ubiti zbog ovoga proaptao je bez daha, dok su mu miii vilice pulsirali pritisnuti o Rostovljevu elavu glavu. Rekli ste da sam vam mogao slomiti vrat. To bih mogao sad uiniti! Mogli biste odgovori mu Rus, guei se. I bili biste posjeeni, na podu. Ili u ovoj sobi ili na ulici. Mislio sam da nemate nikoga u hotelu! Lagao sam. Tu su trojica, dvojica u hodniku pored dizala, odjeveni kao konobari, a jedan je na stubitu. Za vas ovdje u Ateni nema potpune zatite. Moji su ljudi vani, kao i na ulici, a svaki je izlaz pokriven. Moje se napute iste: imam se pojaviti na odreenom izlazu u odreeno vrijeme. Svako odstupanje od jednog ili drugog znait e vau smrt. Ja nisam idiot. Moda niste, ali kao to ste rekli, vi ste ivotinja! Otpustio je Rusa i odgurnuo ga preko sobe. Vratite se u Moskvu i recite im da je stupica bila suvie uoljiva, vonj suvie smrdi! Ja to ne uzimam, prijatel. Odlazite odavde! Nema stupice protestirao je Rostov, povrativi ravnoteu i drei se za vrat. Va osobni argument: to biste nam uistinu mogli rei a bilo bi vrijedno rizika, ili odmazdi, moda? Ili nesigurnosti? Vi ste svreni. Bez programiranja, mogli biste nas odvesti u stotine stupica to je teorija koja nam se vrzmala mislima, kaem vam tek usput. Vi slobodno govorite a mi djelujemo na temelju onoga to govorite, ali ono to nam kaete vie nije operativno. Preko vas slijedimo strategije, ne samo kodove i ifre, ve vjerojatno i dugorone vitalne strategije, koje je Washington odbacio ne rekavi vam nita o tome. U postupku mi otkrivamo nae osoblje. Vi ste zacijelo svjesni toga. Vi govorite o logici? Slijedite i sluajte vae vlastite rijei.

Havelock je zurio u sovjetskog oficira, umno diui, dok su mu se bijes i zbunjenost mijeali s emotivnom napetou. ak bi i sjena mogunosti da je kod Costa Brave uinjena greka bila vie od onoga sa ime bi se mogao suoiti. Ali nije bilo nikakve greke. Prebjeglica iz BaaderMeinhofa stavio je u pogon lanac dogaaja koji je sve otkrivao. Dokazi su poslani u Madrid, a on ih je pregledao, traei svaki djeli koji bi upuivao na suprotan zakljuak. Nije bilo niega; bilo je sve. ak je i Anthony Mattias Anton Mattias, prijatelj, mentor, gotovo otac zahtijevao dubinsko provjeravanje; bilo je vraeno: pozitivno. Ne! Dokaz je bio tamo! Ona je bila tamo! Vidio sam to svojim oima! Rekao sam im da se moram uvjeriti svojim oima, a oni su se suglasili! 'Oni'? Tko su 'oni'? Vi to znadete jednako dobro kao i ja! Ljudi poput vas! Unutranjost koljke stratezi! Niste izgledali dovoljno grubo. Varate se! Rus je glavu polako pomicao u krugovima, dok je lijevom rukom masirao vrat. Progovorio je tiho. Ja ne poriem da mogunost postoji kao to sam rekao, VKR je manijakalno tajnovit, osobito u Moskvi ali je ta mogunost daleka... Bili smo iznenaeni. Jedan uobiajeno produktivni mamac i kanal njegovi vlastiti ljudi odvode u teroristiku stupicu, a zatim ti isti ljudi smatraju KGB odgovornim za njenu smrt tvrdei da je ona jedna od nas. Rezultat te manipulacije je neutraliziranje stalnog pratioca te ene, njenog ljubavnika, duboko pokrivenog poliglotskog terenskog agenta izuzetnog talenta. Njime prevladavaju razoaranje i gaenje; on se izvlai iz organizacije. Mi smo iznenaeni; traimo posvuda u arhivama i dokumentaciji, ukljuujui i najnepristupanije dokumente. Nema je nigdje. Jenna Karas Karasova nikad nije bila dijelom nas. Rostov je zastao, dok su mu oi govorile da shvaa situaciju: Michael Havelock je opasno izazvana pantera koja se sprema da skoi, da udari. Rus je nastavio ravnim glasom: Mi smo zahvalni; mi imamo koristi od vae eliminacije, ali se pitamo zato? Zato je to uinjeno? Je li to obmana? Ako je tako, koji joj je cilj? Tko dobija? Povrinski mi dobijamo, ali opet, zato? Kako? Upitajte VKR! viknuo je Michael. Oni to nisu tako planirali, ali se tako dogodilo. Ja sam im dodatna nagrada! Upitajte njih! Pitali smo ih odgovori mu Rus. Direktora sektora, zdravijeg od veine tamo, koji se, zbog svoje srazmjerne normalnosti boji svojih istovrsnika. Rekao nam je da on osobno nije upoznat s tom enom, Karasovom, niti pojedinostima s Costa Brave, ali budui da terensko osoblje nije postavljalo nikakva pitanja, on uzima da nikakva pitanja ne bi trebalo postavljati. Kao to je naglasio, rezultati su povoljni: ustrijeljena su i oborena dva kondora, oboje talentiranih, a jedan od njih ak izuzetno. Voennaja je sa zadovoljstvom preuzela hvalu na sebe. Zato ne bi? Ja sam vani, a nju se moe opravdati. rtvovanje, ma kako ga nazvali, uvijek je isto. Na rtvu se moe pristati s razlogom. On je to rekao; on je to priznao. On to nije priznao i govorio je neto sasvim drugo. Rekao sam vam, on je preplaen ovjek. Jedino ga je moj rang privolio da ode tako daleko koliko je otiao. Vi razvlaite. Ja sam sluao. Kao to ste me vi sluali prije nekoliko trenutaka. Rekao nam je da nema ni najmaglovitiju predstavu o onome to se dogodilo, ili zato. On osobno nije znao! bijesno e Havelock. Ljudi na terenu znaju. Ona je znala. Mrava racionalizacija. Njegov je ured odgovoran za svu aktivnost na jugozapadnom mediteranskom sektoru. To podruje ukljuuje Costa Bravu. Rendezvous u urbi, osobito onaj koji prividno ukljuuje Baader-Meinhof, takav bi sastanak nesumnjivo on odobrio. Rostov je zastao, a onda mirno dodao: Pod normalnim okolnostima. To nije tako mrava racionalizacija? upita ga Michael. Ostavljam si najui prostor za pogreku. Vrlo daleka mogunost.

To je ona koju prihvaam! Havelock je opet viknuo, odjednom uznemiren svojim izljevom. Vi to elite prihvatiti. Moda morate tako. VKR esto dobija svoja nareenja izravno iz soba u kojima se stvara politika Kremlja. To nije nikakva tajna. Ako ne laete, pored vas su jednostavno proli. Svakako, a ta me misao strai vie nego vam mogu rei. Ali isto onoliko koliko sam prisiljen priznati vae profesionalne uspjehe, prijatel, ja ne mislim da stvaraoci politike u Kremlju vode rauna o ovakvima kao to smo ja i vi. Imaju teih pitanja, globalnih problema. A, da pojasnim do kraja, oni nemaju strunosti na podruju koje se nas tie. Imaju kad je u pitanju Baader-Meinhof! I PLO, i Brigate Rosse, i jo nekoliko 'crvenih armija'1 koji sve diu u zrak! To je politika! Samo za manijake! To je tono ono o emu govorimo! Manijaci! Michael je zastao kao da ga je oinulo oito. Mi smo provalili u kdove VKR-a. Bili su autentini; vidio sam previe varijacija, a da to ne bih znao. Ja sam uspostavio kontakt. Ona je odgovorila. Posljednju sam transmisiju uputio ljudima u amcu nedaleko obale. Oni su odgovorili! Objasnite to! Ne mogu. Onda izaite! Oficir KGB-a je pogledao na sat. Moram, u svakom sluaju. Istie vrijeme. Da, tako je. Mi smo u slijepoj ulici rekao je Rus. Ja nisam. Ne, ja ne mislim da ste vi, a to obuhvaa rizik oko vas. Vi znate to vi znate a ja znam to ja znam. Slijepa ulica, htjeli vi to ili ne. Vae je vrijeme isteklo, ne zaboravite. Ne zaboravljam. Nije mi stalo da budem uhvaen u unakrsnoj vatri. Sad u otii. Rostov je krenuo prema vratima, zastao zatim, i okrenuo se. Prije nekoliko minuta ste rekli da je mamac suvie oit, a miris suvie vonja. Kaite to Washingtonu, prijatel. Ni mi to ne uzimamo. Izaite! Vrata su se zatvorila, a Havelock je gotovo minutu stajao nepokretan, mislei na Rusov oi. U njima je bilo suvie istine. Tokom godina Michael je nauio razlikovati istinu od lai, osobito u svojih neprijatelja. Rostov nije lagao; govorio je istinu onako kako je mislio da postoji. to znai da su tim monim strategom KGB-a manipulirali njegovi vlastiti ljudi u Moskvi. Pjotr Rostov bio je slijepa sonda utjecajni obavjetajni oficir koji je upuen s informacijom za koju je uvjeren da je njegovi pretpostavljeni nemaju, kako bi stupio u dodir s neprijateljem i preobratio jednog amerikog agenta, regrutirajui ga za Ruse. to je oficir vieg ranga, to mu je pria vjerodostojnija sve dok govori istinu onako kako je vidi, istinu kako su je oblikovali njegovi neprijatelji. Michael je otiao do stolia pored kreveta, gdje je prije pola sata ostavio au s whiskyjem. Uzeo ju je. ispio scotch do dna i pogledao na krevet. Nasmijao se sam sebi, mislei o tome kako se veer okrenula od tamo gdje je bila i kamo se usmjerila prije trideset minuta. Kurva je dala svoj dio, ali ne na nain koji je oekivao. Senzualna kurtizana bila je zamka. Kad e biti kraj zamkama? Amsterdam. Pariz. Atena. Moda nee prestati dok on ne prestane. Moda e se dogoditi ovako: sve dok se on bude kretao svi ti postavljai zamki kretat e se zajedno s njim, promatrat e ga, gurati ga u kutove, ekati ga na svakom mjestu; ekat e da izvri bilo koji zloin za koji im mata govori da bi ga mogao poiniti. Oni su ve u samom kretanju nali razlog svojih sumnji. Nema ovjeka koji e besciljno lutati poto je ivot proveo lutajui po nareenju. Ako je ustrajan u lutanju, to je samo

znak da slijedi druga nareenja, drugaija nareenja; inae bi ostao tamo gdje je. Negdje. Moda je vrijeme da stane. Moda je njegova odiseja oporavljanja prela svoj tok; postoji telegram koji eka da ga uputi, obaveza na koju mora odgovoriti. Poetak. Gotovo zaboravljeni prijatelj koji mu je opet postao prijateljem, a taj mu je ovjek ponudio novi ivot, tamo gdje je stari ivot mogao zakopati, gdje je bilo korijenja koje treba gajiti, odnosa koje treba stvarati, stvari koje treba poduavati. to e predavati, Mihail? Ostavi me na miru! Ti nisi dio mene nikad nisi ni bila. Ujutru e poslati telegram Harryu Lewisu, zatim e unajmiti kola i odvesti se na sjeverozapad do trajekta za jadransku luku Krkira, gdje e uhvatiti brod za Brindisi, u Italiji. On je to inio i ranije pod raznim imenima i s raznim ciljevima. Sada e to uiniti kao Michael Havelock, izvanredni profesor upravnog prava. Iz Brindisija e krenuti zaobilaznim eljeznikim putem preko Italije do Rima, grada koji mu se neobino sviao. U Rimu e ostati tjedan ili dva; to e biti posljednje zaustavljanje na njegovoj odiseji, mjesto gdje e pustiti da se odmaraju sve misli o ivotu koji je protekao. Ima mnogo toga to mora obaviti u Concordu, New Hampshire, USA. Za manje od tri mjeseca e preuzeti svoje dunosti kao izvanredni profesor; u meuvremenu ima mnogo praktinih stvari koje valja obaviti. Treba skicirati lekcije pod vodstvom kolega koji to znaju; treba prostudirati i ocijeniti predmetnu grau, treba odrediti kamo e njegov doprinos biti najbolje usmjeren. Kratki posjet, moda, Matthiasu, koji e mu zacijelo ponuditi neke svoje misli. Bez obzira koliko bio pritisnut poslom, Matthias e nai vremena, jer, vie od svih ostalih, Anton bi mogao biti sretan zbog njegove odluke i novoizabrana puta; njegov se stari student vratio na campus. Tamo je sve i zapoelo. Toliko toga treba obaviti. Treba mu mjesto u kojemu e ivjeti: kua, namjetaj, lonci, tave, knjige, stolica na kojoj e sjediti, krevet u kome e spavati. O takvim stvarima nije razmiljao nikad ranije. Sada je razmiljao o svemu tome i osjeao kako uzbuenje raste u njemu. Otiao je do komode, odvrtio ep sa scotcha i natoio si pie. Pteli rekao je tiho, bez nekog posebnog razloga, gledajui svoje lice u ogledalu. Odjednom se zagledao u svoje oi pa je, u strahu, tresnuo au takvom snagom da se rasprsla u niz komadia; krv se polako prelila preko ruke. Oi mu nee pustiti da ode! I shvatio je. Jesu li njegove oi vidjele istinu one noi na Costa Bravi? Prestani! vrisnuo je, da li tiho ili glasno, nije znao. Svreno je! Dr Harry Lewis je sjedio za stolom u radnoj sobi s punim policama knjiga, drei telegram u ruci. Uinilo mu se da uje glas svoje ene. uo ga je, doista. Vidjet emo se kasnije, dragi javila mu se iz hodnika. Prednja vrata su se otvorila i zatvorila. Izila je iz kue. Lewis je podigao slualicu i birao podruni kd 202, Washington, D.C. Sedam brojki koje su uslijedile dobro je upamtio. Nikad ih nije zapisao, niti e one biti zabiljeene na raunu, jer e ih kompjuteri elektronski 'provui'. Da? upitao je muki glas s druge strane telefona. Birchtree rekao je Harry. Naprijed, Birchtree. Snima se. Prihvatio je. Telegram je stigao iz Atene. Ima li kakve promjene u datumima? Nema. Bit e ovdje mjesec dana prije nego pone tromjeseje. Je li rekao kamo e iz Atene?

Nije. Pazit emo na aerodromima. Hvala ti, Birchtree. Rim koji je Havelock doao posjetiti nije bio Rim u kome bi mu bilo stalo ostati. trajkovi na sve strane. Kaos u kombinaciji s talijanskim temperamentom koji je eruptirao na svakom uglu, u svakoj trajkakoj liniji, u parkovima i oko vodoskoka. Pota je bila pobacana po kanalima, stvarajui jo vee hrpe neodvezena smea; taksija je bilo malo praktiki ih nije bilo a veina je restauranata bila zatvorena zbog posustalih isporuka. Poliziotti, poto su bili dovoljno izvrijeani, odluili su se na obustavu rada, komplicirajui jo vie uobiajeno bezumlje rimskog prometa, a budui da su telefoni pripadali dravnoj potanskoj slubi funkcionirali su na razini koja je bila ispod normalne, to je znailo da je bilo gotovo nemogue telefonirati. Grad je bio pun neke histerije koju je jo vie oteala jo jedna otra papina naredba od stranca, polacco! koja se kokala sa svakim progresivnim korakom od Vatikana II. Giovanni Ventitreesimo! Dove sei. Bila je to njegova druga no u Rimu. Michael je napustio svoj pensione u Via Due Macelli pred vie od dva sata, preavi pjeke gotovo milju udaljenosti do Via flaminia Vecchia, u nadi da e nai otvorenim restaurant koji mu je bio najdrai. Nije bio, a nikakva koliina strpljivosti nije uinila da se pojavi taksi koji bi ga vratio natrag do panjolskih stepenica. Stigavi do sjevernog kraja Via Veneto, usmjerio se prema pokrajnjoj ulici kad ga je ugledao plakat u osvijetljenu izlogu putnike agencije hvalio je blistavosti i slavu Venecije. Zato ne? Zato doavola ne? Plutajua pasivnost neplaniranja obuhvaala je nagle izmjene planova. Pogledao je na sat; bilo je jedva osam i trideset, vjerojatno prekasno da se stigne do aerodroma i ponada se mogunosti da osigura mjesto u avionu, ali ako se dobro sjea a sjeao se vlakovi su iz Rima odlazili sve do pola noi. Zato ne vlak? Lijeno, zaobilazno putovanje iz Brindisija eljeznicom i krajolikom koji se stoljeima nije izmijenio; pa to je putovanje bilo, jednostavno reeno, divno. Za nekoliko minuta moe spakirati svoj jedini koveg i za dvadeset minuta biti na eljeznikoj stanici. Novac koji je bio spreman platiti svakako e mu koristiti u hotelu i pomoi mu da dobije rezervaciju na stanici. Ako tako ne bude, uvijek se moe vratiti u Via due Macelli. Platio je tjedan dana unaprijed. etrdeset pet minuta poslije toga Havelock je proao ispod velikog portala masivne eljeznike stanice Ostia, koji je izgradio Mussolini u sretnim danima truba i bubnjeva, izama koje su marirale, i vlakova koji su vozili na vrijeme. Talijanski nije bio jezik koji je Michael najbolje znao, ali je mogao dobro itati i razumjeti: Biglietto per Venezia. Prima classe. Red je bio kratak i srea ga je posluila. Glasovita Freccia della Laguna odlazi za osam minuta, a ako je signore spreman platiti najskuplju kartu dobit e najbolji smjetaj i svoj kupe. On je bio spreman, i dok je prodava udarao peat na ukraenu kartu, rekao mu je da Freccia polazi s binario trentasei, dvostruke platforme koja je od altera udaljena nekoliko nogometnih igralita. Fate presto, signore! Non perdete tempo! Fate in fretta! Michael je brzo uetao u jureu masu ljudi, probijajui si put to je bre mogao do dvostrukog perona 36. Kao i uvijek upozoravale su ga uspomene gigantska je kupola bila ispunjena ljudima. Trebalo mu je gotovo pet grozniavih minuta da se ramenima progura ispod ogromna kamenog svoda i izbije na dvostruku platformu. Tu je bilo, ako je to uope mogue, jo kaotinije nego na stanici. Vlak pun putnika stigao je sa sjevera dok se Freccia della Laguna spremala otii. Teretna su se kolica sudarala s rijekom putnika koji su silazili i ulazili u vlak. Bijae to prizor iz Danteova donjeg kruga, vritei pandemonij. Odjednom, preko platforme, kroz gomilu koja je psovala i milila, pogledom je uhvatio stranji dio enske glave, kojemu je rub mekana eira zasjenjivao lice. Izlazila je iz vlaka koji je stigao sa sjevera i okrenula se da neto kae kondukteru. To se ve dogaalo: ista boja ili oblik

frizure, oblik vrata. al, ili eir, ili kini ogrta poput onih koje je ona nosila. To se ranije dogaalo. Preesto. Zatim se ena okrenula; bol je sijevnuo Havelockovim oima i sljepooicama i jurnuo dalje vreli noevi su ga udarali u grudi. Lice preko platforme, vieno samo sporadino kroz uzgibanu sudarajuu masu, nije bilo iluzija. To je bila ona. Oi su im se spojile. Njene su se rairile u sirovu strahu; lice joj se 'smrznulo'. Zatim je zabacila glavu i uronila u masu ispred sebe. Michael je stisnuo vjede i one kapke, zatim naglo otvorio oi, pokuavajui se liiti bola i oka, naglog drhtanja koje ga je onesposobilo za bilo to. Spustio je koveg; mora se pokrenuti, trati, trati za tim ivim leom iz Costa Brave! Ona je iva! ena koju je volio, ta utvara koja je izdala tu ljubav i umrla zbog nje, ona je iva! Poput poludjele ivotinje sjekao je tijelom put meu drugim tijelima, izvikujui joj ime, nareujui joj da stane, nareujui gomili da je zaustavi. Potrao je prema rampi i ispod masivnog kamenog svoda, nesvjestan vike bijesnih putnika koje je nemilice uklanjao s puta i ostavljao ih iza sebe, ne osjeajui amare, udarce i tijela izboena ispred sebe, nesvjestan ruku koje su mu trgale odjeu. Nije je vie bilo. to se, u ime Boga, dogodilo? Jenna Karas je iva!

4

Kad je ugledao Jennu Karas, strahoviti udarac munje bacio ga je natrag u sjenoviti svijet koji je ostavio iza sebe. Ona je iva! Mora se pokrenuti; mora ju nai. Slijepo je trao kroz gomilu ljudi, rairenih ruku, sluei se ramenima, ne obazirui se na uzvike, prijetnje, udarce. Najprije do jednog izlaza, pa do drugog, treeg i etvrtog. Zaustavljao se i obraao policajcima na koje je nailazio, berui rijei iz svog zamagljenog talijanskog koji mu je ostao negdje u svijesti. Viui ju je opisivao, a svaku bi iskrivljenu reenicu zavravao s Aiuto!1, koju bi adresirana osoba doekala sputanjem ramena i neodobravanjem. Nita. Nigdje je nije bilo. Havelock se nagnuo nad kantom za smee; znoj mu je curio niz lice i vrat. Koa na rukama bila mu je oderana, krvava. Na trenutak je pomislio da e povratiti u limenu posudu za smee; preao je granicu histerije. Mora se povratiti, mora se svladati, mora uzeti uzde nad samim sobom. A da to uini, jedini je nain da ostane u pokretu, sporije i sporije, ali ipak da se kree. Samo e se tako smanjiti udaranje u njegovim prsima, jedino tako e nai dio svijesti i moi misliti. Jedva se sjeao svog kofera; mogunost da je jo tu bila je vrlo daleka, ali traei ga znai neto raditi. Stade se vraati kroz gomilu, osjeajui bol u cijelom tijelu, otupjelih percepcija, primajui udarce od razmahanih ljudi koji su prolazili sa svih strana, kao da je u tamnom tunelu ispunjenom sjenama i uskovitlanim vjetrovima. Nije imao nikakvu predstavu o tome koliko mu je trebalo da proe ispod svoda do gotovo naputene platforme. Freccia je otila, a ekipe istaa ulazile su u vagone vlaka sa sjevera koji je stajao vlaka koji je doveo Jennu Karas. Tamo je, slupan ali nedirnut, razbijena remenja; odjea je virila iz kofera, ali je kofer bio udno cijel. Kofer mu je bio uklinjen u uskom prostoru izmeu ruba platforme i prljave ravne strane treeg vagona. Kleknuo je i izvukao ga iz tog udubljenja, kliui najprije jednom a onda drugom stranom, dok je koa strugala. Koveg se odjednom oslobodio; on je izgubio ravnoteu i pao na beton, jo drei poluunitenu ruku. Pribliio se ovjek u radnom kombinezonu koji je vukao veliku metlu. Michael je nespretno ustao, svjestan da se ista zaustavio, smirivi metlu. Oi su mu iskazivale i zabavu i gaenje. Mislio je da je Mihael pijan. Ruka je pukla; odravan samo s jedne strane, koveg se naglo iskrenuo prema dolje. Havelock ga je zgrabio i uzeo u ruke. Platformom se uputio prema ulazu, znajui da hoda kao da je u transu. Koliko je minuta prolo poslije toga, ili kojim je odreenim izlazom iziao, nije znao, ali je bio na ulici. Kofer je pritiskao o grudi i nesigurno prolazio pored nekoliko osvijetljenih izloga. Znao je da ljudi zure u njega, u njegovu iskidanu odjeu i razbijeni kofer, iji je sadraj virkao na sve strane. Uskovitlane omaglice se stadoe istiti, tjerala ih je hladna no. Mora se sabrati, usredotoujui se na male stvari: umit e se, promijeniti odjeu, popuiti cigaretu, zamijeniti kofer. F. MARTINELLI Valigeria. Neonska slova snano su sjala jarkom crvenom bojom iznad velikog izloga ispunjenog putnim potreptinama. Havelock je zastao na trenutak, duboko diui. Uao je unutra; hvala nebesima, bilo je vrijeme zatvaranja trgovine, pa u njoj nije bilo kupaca. Poslovoa se pojavio iza srednje tezge, uznemirena lica. Oklijevao je, a onda je odstupio kao da se eli brzo povui. Havelock je govorio brzo, jedva podnosivim talijanskim jezikom. Luda

me gomila oborila na platformi. Bojim se da sam pao. Treba da kupim nekoliko stvari vie stvari, zapravo. Prilino skoro oekuju me u Hassleru. uvi spominjanje najekskluzivnijeg rimskog hotela, vlasnik se odjednom preokrenuo; stao se ponaati sa simpatijom, ak bratski. Animali! viknuo je, pokazavi kretnjom svome bogu. Mora da vam je bilo strano, signore! Molim vas, dopustite mi da vam pomognem... Treba mi novi kofer. Mekan, vrlo dobra koa, ako ga imate. Naturalmente. Znam da je to nametanje, ali da li bih moda negdje mogao oprati ruke? Ne bih se volio susresti s contessom u stanju u kojem jesam. Ovuda, signore! Tisuu isprika! Govorim u ime cijelog Rima! Ovuda... Dok se Michael prao i mijenjao odjeu u stranjoj prostoriji, usredotoio je svoje misli onako kako su mu navirale na kratke posjete Rimu koje su uinili on i Jenna Karas. Bile su dvije. Za vrijeme prve proveli su ovdje samo jednu no; druga je bila mnogo dua, vrlo slubena tri ili etiri dana, ako se tono sjea. ekali su nareenja iz Washingtona, poto su kao jugoslavenski brani par putovali balkanskim zemljama, sakupljajui informacije o naglom proirenju graninih obrana. Tada je upoznao jednog ovjeka, vojnog obavjetajnog oficira kojeg nije lako zaboraviti; on je bio Havelockov kanal za D. C. Ono to je tog ovjeka vrsto odravalo u sjeanju bio je njegov pokriva. Pozirao je kao jedini crni atae prvog ranga u ambasadi. Njihov prvi sastanak nije bio bez humora crnog humora. Michael i Jenna su se trebali sastati s ataeom u jednom restaurantu izvan glavnog puta, zapadno od Palatina. ekali su u prepunom baru u kome se muvaju gosti prije objeda; vie su voljeli da njihova veza odabere stol, a bili su sasvim nesvjesni visokog crnog vojnika s njihove desne strane koji je naruio votku martini. Nakon nekoliko minuta ovjek se nasmijao i rekao: Ja sam taj Rastus u catasta di legna, Massa Havelock. Mislite li da bismo mogli sjesti? Zvao se Lawrence Brown. Potpukovnik Lawrence B. Brown srednji je inicijal stajao za njegovo pravo prezime, Baylor. Neka mi pomogne bog rekao je potpukovnik te veeri nakon to su bili gotovi s jelom ali prijani u G-dva vjeruju da ima vie konkretne asocijacije tako su to oni nazvali ako se Brown iskoristi kao pokriva. To je ilo u poglavlju psy-prihvaanje, moete li to povjerovati? Dovraga, mislim da je to bolje nego atae Kaveno-Lice. Baylor je bio ovjek s kojim je mogao razgovarati... kad bi se Baylor suglasio da razgovara s njim. I gdje? To ne bi moglo biti nigdje blizu ambasade; vlada Sjedinjenih Drava ima nekoliko stranih stvari koje mora objasniti umirovljenom terenskom agentu. Trebalo je vie od dvadeset minuta preko vlasnikova telefona za to je vrijeme vlasnik prepakirao Michaelovu odjeu u bezglavo skupi novi koveg prije nego je Havelock stigao do centrale ambasade. Stariji atae Brown ba prisustvuje primanju na prvom katu. Kaite mu da je hitno rekao je Michael. Moje je ime... Baylor. Lawrence Baylor je oklijevao i gotovo odbio ispuniti Havelockovu molbu. Sve ono to umirovljeni obavjetajni oficir ima rei, najbolje je da kae u ambasadi. Zbog bilo kojeg razloga. Recimo da vam kaem da sam se upravo povukao iz mirovine. Moda nisam na vaem platnom spisku ili bilo ijem ali se moe poprilino sigurno rei da sam se vratio. Predloio bih vam da u pogledu ovoga ne budete trubom, pukovnie. Ima kavana u Via Pancrazio, La Ruota del Pavone. Znadete li je? Nai u je. etrdeset pet minuta. Bit u tamo. ekajui.

Havelock je promatrao sjedei za stolom u najtamnijem kutku cafa kako je vojni oficir naruio vr vina za ankom i stao hodati preko slabo osvijetljene prostorije. Baylorovo je mahagonijsko lice bilo napeto; nije mu bilo ugodno, a kad je doao za stol nije ponudio ruku. Sjeo je nasuprot Michaelu, polako je odahnuo i pokuao alostivim osmijehom. Drago mi je to vas vidim rekao je s malo uvjerenosti. Hvala vam. A ako mi nemate rei neto to elimo uti, vi me stavljate u prilino neugodan poloaj, drukane. Nadam se da vam je to poznato. Ja imam neto od ega e vam prsnuti mozak rekao je Havelock, svevi glas nehotice na apat. Drhtavica se vratila; zgrabio je zglavak da bi je savladao. Meni je ve prsnuo. Pukovnik je prouavao Michaela, dok mu je pogled pao na Havelockove ruke. Vi ste napeti kao puka, to mogu vidjeti. O emu se radi? Ona je iva. Vidio sam je. Baylor je utio, nepokretan. Oi su mu lutale po Michaelovu licu, pa je na Havelockovoj koi opazio znakove nedavno steenih masnica i ogrebotina. Bilo je oito da je povezao. Govorite li vi o Costa Bravi? konano e. Vama je prokleto jasno da govorim! sada e Michael ljutito. Moje naglo umirovljenje i okolnosti oko njega, sve je to u hipu javljeno svakoj bogomprokletoj postaji i mjestu koje imamo. Zbog toga ste i rekli ono to ste rekli. 'uvajte se iskrivljenih talenata', kae vam Washington. 'Mogao bi uiniti svata, rei svata, misliti da ima srediti neke raune.' Dogodilo se. Ne meni. Ja nemam rauna koje moram srediti, nikakve me igre ne zanimaju. Ja sam racionalan. Vidio sam to sam vidio. A ona je vidjela mene! Pobjegla je! Emotivni je stres prvi roak histerije tiho e pukovnik. ovjek moe na taj nain vidjeti mnogo toga to tamo nije. A vi ste prodrmani. Prolo vrijeme, koje se ne moe primijeniti na sada. Bio sam bijesan. Prihvatio sam injenicu i razloge... Hajde, drukane ustrajao je vojnik. esnaest godina upletenosti u slubu ne baca samo ovako. Ja sam to uinio. Bio si ovdje u Rimu s njom. Uspomene se aktiviraju, izokrenu se. Kao to rekoh, biva. Opet, negativno. Nita se nije aktiviralo, nita se nije izokrenulo. Ja sam vidio... ak ste mene nazvali otro ga prekinu Baylor. Nas smo troje nekoliko veeri proveli zajedno. Nekoliko pia, nekoliko smo se puta nasmijali. Asocijacija: mene ste potraili. Nije bilo nikog drugog. Moj pokriva je D-kvadrat. Vi ste mi u Rimu bili jedini kontakt! Sada mogu uetati u ambasadu, ali onda nisam mogao. Onda hajdemo brzo e pukovnik. Nikako! Osim toga, u tome nije stvar. U vama je. Prije nekoliko mjeseci vi ste mi prenijeli nareenja iz Washingtona, a sada ete poslati hitnu poruku tim istim ljudima. Kaite im to sam vam rekao, to sam vidio. Nemate izbora. Imam miljenje. Prenosim to je bivi talent rekao dok je robovao stanju potpune tjeskobe. Fino! Dobro! Onda pokuajte ovo. Prije pet dana sam u Ateni gotovo ubio ovjeka kojega obojica znamo iz dokumentacije Dzerinski jer mi je rekao da Costa Brava nije bila sovjetska vjeba. I da uope nije pripadala KGB-u, a jo manje VKR-u. Nisam ga ubio jer sam mislio da je to samo iskuavanje, slijepa proba da taj ovjek govori istinu kako je on poznaje. Tako sam poruku poslao natrag u Moskvu. Mamac je bio suvie oit, suvie je smrdio. Drim da je to bilo blagostivo s vae strane, uzimajui u obzir vau prolost.

O, ne, dobrostivost je zapoela s njim, s njim. Vidite, mogao me uzeti. Mogao sam se nai u Sevastopolju na putu za Trg Dzerinski i ne znajui da sam napustio Atenu. Bio je tako dobar? Tako dobro povezan? Ba tako, mada se ak gradio da nije tako. Ali me nije uzeo. Nisu me u Dardanelama stavili na zrani most. Nije me htio. Zato ne? Zato jer je bio uvjeren da sam ja mamac. Lijepa ironija, zar ne? U Lubjanki nije bilo slobodna prostora. Nisu me htjeli. Umjesto toga mi je dao svoju poruku Washingtonu: Dzerinski me nee ni dotai. Havelock je zautio, pa dodao: A sada ovo. Pukovnik je zamiljeno suzio oi, pa s objema rukama okrenuo praznu au na stol. Ja nemam vau strunost, ali kaete da ste uistinu vidjeli ono to kaete da ste vidjeli. Jesam. Prihvatite to. Nema koncesija, ali recimo da je mogue. Ali, to bi i dalje mogao biti mamac. Imaju vas pod staklom, znaju vae planove, va raspored puta. Njihovi kompjuteri pronalaze enu koja je osjetljivo slina izgleda, pa uz malo kozmetike kirurgije dobijaju dubla koji je dovoljan za kratke udaljenosti. 'uvajte se iskrivljenih talenata'. Znamo to to znai: nezadovoljnih i slino. Nikad ne zna kad on misli da ima 'srediti raune'. Osobito ako mu da malo vremena da prokuha. Ono to sam vidio bilo je u njenim oima! Ali ak ako to neete prihvatiti, ima neto drugo; to obezvrijeuje strategiju, a svaka toka moe biti provjerena. Prije dva sata nisam znao da u se obreti na toj eljeznikoj stanici; deset minuta prije nego sam je ugledao nisam znao da u biti na tom peronu, a i nitko drugi to nije znao. Ovamo sam stigao juer i uzeo sobu u pansionu u Due Macelli na tjedan dana, plativi unaprijed. U osam i trideset sam vidio plakat u izlogu i odluio otputovati u Veneciju. Ni sa kim nisam razgovarao. Michael je iz depa izvadio kartu za Freccia della Laguna i stavio je pred Lawrenca Baylora. Freccia je po redu vonje trebalo da ode u devet i trideset pet. Vrijeme kupnje je otisnuto preko karte. Proitajte! Dvadeset jedan, dvadeset sedam rekao je oficir, itajui. Devet i dvadeset sedam. Osam minuta prije nego to je vlak otiao. Sve se moe provjeriti. Sada me pogledajte i recite mi da li laem. A dok ste kod toga, kako bi ta stupica mogla biti postavljena s obzirom na vremensko razdoblje i injenicu da je ona bila u vlaku koji je stigao u stanicu! Ne mogu. Ako je ona... Nekoliko sekundi prije nego je sila s vlaka razgovarala je s kondukterom. Uvjeren sam da ga mogu pronai. Baylor je opet utio; zurio je u Havelocka, a onda e tiho: Ne brinite. Poslat u zastavicu. Zastao je pa dodao: Uz nju i kvalificiranu podrku. to ste god vidjeli, ne laete. Gdje mogu doi do vas? ao mi je. Ja u se vama obratiti. Htjeti e razgovarati s vama, moda u urbi. Bit u u kontaktu. emu smetnje? Rije je o neemu to je Rostov rekao u Ateni. Rostov? Pjotr Rostov? Pukovnikove se oi rairie. Na Dzerinskom ne moete mnogo vie od njega. Postoji vie. On je dovoljan. to vam je re