Partizani Kakve Do Sad Niste Videli - Katalog

Partizani kakve do sada niste

vidjeli

Katalog izložbe

Partizani kakve do sada niste vidjeli

Mario Šimunković

Organizator izložbe:

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske

Autor idejne koncepcije izložbe i kataloga: Mario Šimunković, univ. bacc. oec.

Za nakladnika:

Franjo Habulin

Lektor i korektor:

mr. sc. Miroslav Kirinčić

RecenzentNataša Mataušić, prof. pov.

Grafička priprema i dizajn:

Mario Šimunković, univ. bacc. oec.

Tisak

Vjesnik d.d.

prosinac 2013. godine

naklada: 500 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 866835

ISBN 978-953-7587-18-5

5P

artizani kakve do sada niste vidjeli

6 Predgovor

8 Okupacija i pripreme za ustanak

10 Ustanak i stvaranje Narodnoolobodilacke vojske i partizanskih odreda

14 Oslobadanje teritorija i stvaranje narodne vlasti

18 Narodnooslobodilacka vojska i partizanski odredi Jugoslavije

22 Briga za ranjenike i partizanske bolnice

26 Vjerske i politicke slobode

38 Ženeuborbi

42 Djeca i omladina

46 Partizanski tisak i borba protiv nepismenosti

48 Životpartizananaoslobodenomteritoriju

60 Kultura, sport i umjetnost

64 Saveznicka pomoc i priznanje

68 Amnestija

74 Oslobodenje

80 Kataloške jedinice

94 Literatura

--

--

--

--

-

-

-

-

Pre

dgov

orU povodu obilježavanja i proslave značajnih događaja iz Narodnooslobodilačke borbe Hrvatske, kojih se ove godine obilježava jubilarna 70. obljetnica, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske pripremio je izložbu fotografija iz perioda Narodno-oslobodilačkog rata.

Svakako najznačajniji događaj kojeg se 2014. godine obilježava 70. obljetnice je Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH). Kada je u drugoj polovini veljače 1943. Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije pod vodstvom Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita razbila četvrtu neprijateljsku ofenzivu (Bitka na Neretvi), vijećnici AVNOJ-a iz Hrvatske osnovali su 1. ožujka 1943. u ličkom selu Ponorima Inicijativni odbor ZAVNOH-a sa zadatkom priprema svih predradnji za osnivačku skupštinu najvišeg političkog predstavništva NOP-a u Hrvatskoj.

Na svome Trećem zasjedanju (održanom u Topuskom 8. i 9. lipnja 1944. godine) ZAVNOH se konstituira u državni sabor Hrvatske i postaje nosilac najviše zakonodavne i izvršne vlasti, Federalne Hrvatske, a njegovo predsjedništvo dobiva izvršne funkcije vlade. Odluke ZAVNOH-a bile su od velikog značenja za održanje hrvatskog državnog kontinuiteta u socijalističkoj Jugoslaviji i ustavno pravne temelje suvremene Republike Hrvatske.

Po svojoj strukturi izložba je tematsko-kronološka. Teme, uglavnom u kronološkom slijedu prate zbivanja od Travanjskog rata (travanj 1941.) i razbijanja Kraljevine Jugoslavije do oslobođenja zemlje u svibnju 1945. godine. Odabranim fotografijama i popratnim legendama pokušali smo ukazati na pojedine važne događaje iz tog razdoblja hrvatske povijesti i prikazati život partizana u nehumanim ratnim uvjetima.

Povijest Narodno-oslobodilačke borbe dokumentirana je velikim brojem fotografija, dokumenata i raznovrsne tiskane i druge građe, od kojih je na izložbi korišten samo mali, krajnje selektirani dio. Korištene su, uglavnom, do sada rijetko viđene i gotovo nikad objavljivane fotografije iz različitih izvora: muzeja, digitalnih fototeka i privatnih izvora. Ponekad smo zbog nedostatka izvornih fotografija, posegnuli i za presnimcima iz knjiga.

Zahvaljujem kolegama iz Hrvatskog povijesnog muzeja, Muzeja grada Zagreba, Muzeja grada Koprivnice i Zavičajnog muzeja Čazme na ustupanju (s naknadom ili bez nje) građe za objavljivanje na izložbi, a naročito kolegicama iz HPM-a, muzejskim savjetnicama Rhei Ivanuš i Snježani Pavičić na korisnim savjetima i opisima uz odabrane fotografije i plakate, te Nataši Mataušić, koja je svojim sugestijama i prijedlozima učinila ovu izložbu bogatijom.

U izložbi su korištene su dosad rijetko viđene, ali i nikad objavljivane fotografije iz raznih izvora. Kao osnova izložbe korištene su fotografije iz muzeja: Hrvatskog povijesnog muzeja, Muzeja grada Zagreba, Muzeja grada Koprivnice i Zavičajnog muzeja Čazme; fotografije iz digitalnih fototeka: Fototeke SABA RH (fototeka.sabh.hr), Fototeke Desetog korpusa zagrebačkog (deseti-korpus.com) i Fototeke znaci.net (znaci.net); fotografije iz raznih knjiga, te fotografije iz privatnih izvora.

Oku

paci

ja i

prip

rem

e za

ust

anak

Dana 6. travnja 1941. snažne jedinice njemačke, talijanske, mađarske vojske uz logističku potporu Rumunjske i Bugarske, ušle su u munjevitom maršu na teritorij Kraljevine Jugoslavije. U samo deset dana koliko je trajao „Travanjski rat“ Kraljevina Jugoslavija prestala je teritorijalno postojati kao država. Podjela Jugoslavije koja je slijedila među silama Osovine i njenim saveznicama bio je jedinstven slučaj komadanja jedne osvojene zemlje. Kralj Petar II. Karađorđević i vlada kao legitimni nosioci državnosti emigrirali su u Veliku Britaniju. 18. travnja 1941. predstavnici jugoslavenske kraljevske vojske potpisali su bezuvjetnu kapitulaciju.

Komunistička partija Jugoslavije, bila je dobro upoznata sa stanjem u vojsci Kraljevine Jugoslavije: slaba naoružanost, nikakav strateški plan odbrane, korumpiranost rukovodstva, petokolonaši, te je već od 1940. održavala vezu s oficirima sklonim njenim idejama. Cilj je bio osposobljavanje vojske za otpor protiv budućeg agresora i suzbijanje rada petokolonaša. Taj rad tijekom Travanjskog rata na mnogim dijelovima fronta donio je dobre rezultate o čemu svjedoče mnoge herojske borbe. Ipak, niti pripreme Partije, kao ni poziv narodu da brani svoju zemlju nije bio dovoljan zbog izdajničke uloge generala i političara. Dan prije ulaska okupatora u Zagreb, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) zajedno s Centralnim komitetom Komunističke partije Hrvatske (CK KPH) održao je zajedničku sjednicu na kojoj je odlučeno da se pošalje delegacija Komandi štaba IV. armije sa zahtjevom da se protiv petokolonaša i ustaša povede odlučna borba i da se radnicima i antifašistima podijeli oružje iz vojnih skladišta. Delegaciju je predvodio narodni heroj Josip Kraš, a njihovi zahtjevi su odbijeni s izgovorom da obrana više nema smisla.

Dan je i zahtjev Banovini Hrvatskoj da se iz zatvora i koncentracijskih logora puste komunisti i antifašisti, no ban Ivan Šubašić je to odlučno odbio.

Dana 10. travnja njemačka vojska ušla je u Zagreb. Isti dan, uz punu potporu Njemačke i bez legitimnih izbora proglašena je Nezavisna Država Hrvatska na čelu s poglavnikom Ustaške organizacije Antom Pavelićem. Dr. Vlatko Maček, vođa HSS-a, pozvao je hrvatski narod da se novoj vlasti pokori, a sve pristaše HSS-a koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike i općinske načelnike i odbornike na iskrenu suradnju s novom vladom.

Istog dana održana je sjednica CK KPJ na kojoj je odlučeno je da se poduzmu sve mjere u pogledu pripremanja Partije i naroda za ustanak, a stvoren je i Vojni komitet. Dana 15. travnja Partija je izdala proglas narodima Jugoslavije pozivajući ih da se pripreme na tešku borbu protiv fašističkog imperijalizma i nacionalnog porobljavanja.

Rezultat Travanjskog rata bio je slijedeći: jednom dijelu Hrvatske dana je formalna neovisnost u obliku Nezavisne Države Hrvatske, drugi dio Hrvatske pripojen je fašističkoj Italiji, a Mađarskoj su pripojeni Međimurje i Baranja; Srbiju je okupirala nacistička Njemačka, manji dio Bugarska; Mađarskoj su pripojeni Bačka i Banat; Sloveniju su podijelili na tri djela nacistička Njemačka, fašistička Italija i Mađarska; Bugarska je okupirala najveći dio Makedonije; Albanija je povećana dijelovima Crne Gore i Sandžaka te su joj pripojeni Kosovo i Metohija; Crna Gora stavljena je pod protektorat fašističke Italije; kralj Petar II. i Vlada generala Simovića bježe iz zemlje, a predstavnici razbijene vojske potpisuju Akt o kapitulaciji oružanih snaga 18. travnja 1941. godine.

Prve žrtve ustaškog režima bili su komunisti i antifašisti uhapšeni još za Banovine Hrvatske. Iako izložena progonu, hapšenju i likvidacijama svojih članova KPJ je radila na priprema za oružani ustanak. Odlučeno je da će glavne odrednice borbe biti borba protiv fašizma, te oslobođenje zemlje

9P

artizani kakve do sada niste vidjelipod parolom bratstva i jedinstva. Glavne snage na koje se računalo bile su radništvo, seljaštvo, većina srednjih slojeva i lijevo orijentirani intelektualci, posebno književnici i likovni umjetnici. Za taktiku vođenja rata odabran je partizanski, odnosno gerilski rat u kojem se s početka rata organiziraju manje diverzije i otvaraju frontovi na svim stranama čime se izgrađuju borbene jedinice i polako stvara regularna vojska. Ustanak je brižljivo i detaljno pripreman prvih mjeseci kako bi se izbjegli gubici na početku borbe. Članovi Partije spremno su čekali direktivu za dizanjem oružanog

ustanka i bili pripravni da u prvim borbenim redovima krenu u narodnooslobodilački rat.

Posljednju političku pripremu za dizanje ustanka označava proglas CK KPJ od 22. lipnja 1941. godine u kojem se narodi Jugoslavije pozivaju na odlučnu oružanu borbu protiv okupatora i njegovih slugu pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Istodobno je i CK SKOJ-a pozvao omladinu na oružani ustanak za oslobođenje naših naroda. U početku okupacije, KPH je imala samo 4.000 članova, a SKOJ oko 11.000 članova.

◄ 3. Ante Pavelić u posjetu Adolfu Hitleru, lipanj 1941. godine

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 101.

▼ 6. Članovi Partije i SKOJ-a na otoku Ižu vježbaju se u rukovanju oružjem, svibnja 1941.

Dokumentacijski centar antifašizma - Fototeka SABA RH / fototeka.sabh.hr

Ust

anak

i st

vara

nje

Nar

odno

olob

odila

cke

vojs

ke i

part

izan

skih

odr

eda

Usporedo s masovnim ustaškim zločinima nad srpskim stanovništvom u Lici, krenulo se s osnivanjem Inicijativnog odbora za pripremu i podizanje ustanka. Dakle, ustanak se pripremao oko mjesec dana i koordinirao sa sekretarom Kotarskog komiteta KPH za Gračac i članom CK KPH zaduženim za podizanje ustanka u Lici. Nakon sastanka Okružnog komiteta KPJ za Bosansko Grahovo, koji je imao proglas CK KPJ o podizanju ustanka, Inicijativni odbor mijenja ime u Štab gerilskih odreda za Srb i okolinu i formira 10 odreda koji se taktički postavljaju na razne kote oko Srba da bi što manje toga pošlo po zlu. Nakon izbijanja ustanka u Drvaru rano ujutro tog nedjeljnog 27. srpnja borci Srba i okoline prihvaćaju borbu, te nakon savladavanja nekoliko žandara i ustaša izvršavaju zacrtani cilj, a odredi van Srba napadaju još ustaška pojačanja kod Srbskog Klanca i u Tiškovcu. Sljedećih dana su potučena nova ustaška pojačanja na Srbskom Klancu i zauzeta žandarska stanica u Doljanima, potučene ustaške snage na Brežinama kod Doljana, oslobođeno prvo kotarsko mjesto u NDH Donji Lapac. Taj narodni ustanak je zaista poprimio masovne razmjere što ga je, uz određene probleme unutar KPJ, činilo nemogućim kontrolirati. Ustanak u Lici počeo je s ciljem obrane i zaštite srpskog stanovništva, a kod mnogih su još bila svježa sjećanja na ubijene članove obitelji. Upravo taj moment su na početku koristili četnici, koji su propagirali da su svi Hrvati i Muslimani ustaše i da svi moraju platiti za počinjene ustaške zločine dok su talijanske okupatore, a ujedno svoje mecene, prikazivali kao zaštitnike Srba. Takva linija od početka je bila suprotstavljena liniji KPJ, koja je nastojala ujediniti srpski i hrvatski radni narod u borbu protiv fašističke „čizme“. Iako je utjecaj malobrojnih komunista na narod donjolapačkog kraja sam po sebi bio znatan, uzmu li se u obzir uvjeti teškog ilegalnog rada i odnos tadašnjih snaga i moći, on nije mogao objektivno biti takav da bi se mogla kontrolirati svaka ustanička grupa ili pojedinačni ustanik. Ipak, razvoj događaja nije išao na ruku okupatoru, koji su morali dodatno angažirati svoje plaćeničke sluge, četnike. Tijekom samog ustanka u Srbu nitko od četničke vrhuške u tome nije sudjelovao. Takvi potezi komunista nisu bili izraz simpatija za četnike ili nekakvog povjerenja kako se to danas prikazaje, već je to bilo u skladu s narodnofrontovskom politikom u kojoj se svakoga nastojalo pridobiti na suradnju, računajući da će se izdajnička uloga tako najjasnije pokazati u narodu. Osim toga, uklanjanje bilo koga u tom trenutku tko je bio osuđen na smrt od ustaša, značilo bi slabljenje i razdvajanje ustanka, što Partija nikako nije htjela dopustiti. Upravo je Marko Orešković, Hrvat, kao član CK KPH za Liku, najviše na tome inzistirao i branio je srbljanskim komunistima bilo kakvo „sektašenje“u tom pogledu.

Negativna propaganda,koju su četnici vodili prikazujući talijanske okupatore kao zaštitnike Srba, a odnos moći je stvarno u tom trenutku bio na strani Talijana, doveo je do toga da su pojedinci pljačkali i provodili samovolju, a i ustanički redovi su se počeli raspadati. Partija u tim prvim danima nije uspjela zaštiti jednu hrvatsku obitelj iz Brotnje koju su četnici ubili. Boričevac, je pak, u tom trenutku došao na loš glas, ali ne zaslugom mještana, koji su zaista odbili pomagati novu vlast, već zaslugom ustaša koje nije bilo briga ni za „vlastiti“ narod pa su ljude iz Nebljusa baš klali u Boričevcu početkom srpnja, računajući da će to dovesti do osvećivanja što će njima izvrsno poslužiti za daljnja klanja. Istu taktiku su provodili u svim mjestima s većinskim srpskim stanovništvom gdje su pronašli nekoga Hrvata kojega su ubili i čiju su smrt htjeli pokazali kao četničko djelo, što bi im trebao biti argument za masakr koji je potom slijedio. Po povlačenju iz Boričevca ustaše su počinile još jedno veliko klanje Srba u Kalatima. Svjestan da neće moći obuzdati svoje odrede, zbog čega je između ostaloga kasnije i izbačen iz Partije, Gojko Polovina je dva dana zadržavao ustanike u Donjem Lapcu, što je rezultiralo manjim brojem žrtava, ali je cijelo selo spaljeno i popljačkano. To je dovelo do velikih kritika unutar Partije i

--

11P

artizani kakve do sada niste vidjelikompletne reorganizacije, a i stvoren je novi Štab.

Da bi se stanovništvu pokazalo značaj ustanka u Srbu i značaj koji je imao na daljnji razvoj NOB-a zaista je mukotrpan posao umanjivati njegov značaj i prikazivati ga kao četnički. Da bi se pokazalo narodu tko zaista brine o njemu i njegovim interesima bilo je potrebno proći kroz problematičan i težak početni period. Politika koju je Partija vodila pokazala se dalekovidnom i po tome što su prvi zarobljeni domobrani, upravo na području ustanka, bili puštani.

Dalmatinske partizanske brigade su se vrlo brzo pridružile ustanicima i zajedno se do krvi borile protiv okupatora i četničko-ustaških izdajnika. Nepobitne činjenice, osim već nabrojanih, su i slijedeće: prve oružane borbe protiv četnika u Hrvatskoj su počele na tom području, prve veće pobjede protiv ustaša su bile su tu, prvo kompletno uništenje talijanskih garnizona i prva hapšenja nacističkih generala, prve bolnice, prvi partizanski bataljon, prvi kursevi, prve omladinske čete, prve partizanske škole na tom području. itd.

► 8. Josip Broz Tito, Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije


12P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▼ 14. Čehoslovačka brigada “Jan Žiška“ koncem 1944. godine

Album “Hrvatska u NOB“ (Privatno vlasništvo)

► 13. Formiranje talijanske brigade Garibaldi 1943. godine


13P


Nacionalne manjine u borbi

Od nacionalnih manjina u Jugoslaviji je formirano više četa, bataljona i brigada. Tako je već početkom okupacije formirana četa „Ernst Thälmann“

sastavljena od Nijemaca, bataljon „Šandor Petöfi“, sastavljen od Mađara i brigada „Jan Žiška“ sastavljena od Čeha i Slovaka. U toku rata od stranih državljana koji su se našli na tlu Jugoslavije formirano je čak dvadeset i sedam brigada

od čega su talijanski državljani formirali dvadeset i dvije brigade u dvije divizije, bugarski državljani tri brigade, a državljani Francuske i Sovjetskog

saveza po jednu brigadu. One su nosile imena velikih revolucionara poput Giuseppea Garibaldija, Antonia Gramscia i Georgija Dimitrova.

▲ 15. Ruski bataljon u sastavu jedinica NOVJ

Album “Slavonija u NOB-i“ II.

HPM/MRNH N 2202 762

▲ 16. Kozak u jedinicama NOVJ

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N2603 f12 042

Osl

obad

anje

teri

tori

ja i

stva

ranj

e na

rodn

e vl

asti

Uspješnim vojnim i političkim rukovođenjem ustanka, stvoren je oslobođeni teritorij u svim republikama. Kako je oslobađanje teritorija podrazumijevalo brigu oko ishrane stanovništva, organizaciju privrede, pribiranje sredstava za vođenje rata, organizaciju organa za održavanje reda i sigurnosti, a u cilju stvaranja nove revolucionarne vlasti osnivaju se narodno-oslobodilački odbori (NOO-i). U te odbore birani su ljudi iz naroda u koje je on imao povjerenja, bez razlike na politička uvjerenja. Tamo gdje je biranje bilo tehnički nemoguće izvršiti, u NOO-e su imenovani predstavnici svih političkih opcija koje su stajale na stanovištu Narodnooslobodilačke borbe. Tako su NOO-i predstavljali novu klicu narodne vlasti.

Uloga Narodnooslobodilačkih odbora bila je dvostruka. S jedne strane oni su obnašali vlast, a s druge strane brinuli o ishrani boraca i stanovništva. Da bi se točno utvrdila njihova uloga, Vrhovni štab je krajem siječnja izdao propise o zadacima i ustrojstvu NOO-a, takozvani Fočanski propisi. Time su narodnooslobodilački odbori postali borbeni organi koji su služili narodnooslobodilačkoj borbi, birani su demokratskim putem, a njihova funkcija bila je snabdijevanje narodnooslobodilačke vojske hranom, odjećom i drugim potrepštinama. Kao organi reda i sigurnosti osiguravali su seoske straže, a pod njima je bila uprava gospodarskog života. Njihova uloga bila je i organizacija prehrane stanovništva, te vođenje brige o siromašnom i stradalom stanovništvu. Zbog zadnje funkcije, osnovan je i fond, čime su NOO-i po potrebi mogli vršiti rekviziciju od bogatog stanovništva, a od konfiscirane imovine, mogli su zadržati sve što vojne vlasti ne zadrže za potrebe vojske.

Stvaranjem velikog slobodnog teritorija na području Hrvatske i Bosne, Vrhovni štab dao je naredbe o provedbi izbora za narodnu vlast i osnivanju pozadinskih vojnih vlasti. Cilj ovih Naredbi bio je proširenje Fočanskih propisa i njihovo detaljno obrazlaganje. Pravo izlaska na izbore imali svi mještani sa napunjenih osamnaest godina bez obzira na narodnost, vjeru i spol. NOO-i su se birali na šest mjeseci, a jedino je ograničeno da na dužnost u odbore ne mogu biti birani borci dok su na vojnoj dužnosti.

Izbori za seoske NOO-e su provedeni do kraja 1942. godine, a za općinske i sreske u siječnju 1943. godine. Njihovim razvojem u toku borbe postali su jedini organi nove vlasti i postali politička osnova nove narodne države.

Osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) u lipnju 1943. označio je konstituiranje najvišeg političkog antifašističkog organa vlasti. On je objedinio rad svih narodno-oslobodilačkih odbora koji se formiraju kao organi nove revolucionarne vlasti na svim oslobođenim (i neoslobođenim) teritorijima. Na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, svibnja 1944. ZAVNOH se konstituira u državni sabor Hrvatske i postaje nosilac najviše zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno postaje najviši organ državne vlasti uspostavljene Federalne Hrvatske. Njegovo predsjedništvo dobiva izvršne funkcije vlade, a NOO-i i dalje ostaju osnovni organi državne vlasti.

► 29. Partizanske nončanice u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50, 100 i 1000 dinara puštene su u opticaj u toku 1944. godine i služile su kao sredstvo plaćanja

Privatno vlasništvo

-

15P


16P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li◄ 23. Vojni sud 32. divizije

Odbor za njegovanje tradicija Desetog korpusa

17P


◄ 24. Proglas Komande mjesta Koprivnica, studeni 1943. godine

Muzej grada Koprivnice

▲ 22. Vojni sud VI. korpusa za vrijeme sudjenja bijeloj gardi i ustašama u Virovitici, studenog 1944. godine


► 26. ZAVNOH je postao zakonodavna i izvršna vlast u Hrvatskoj

Presnimka iz knjige: Kalninić P., “Andrija Hebrang - Svjedoci govore“, Zagreb, 2008. str. 150.

Nar

odno

oslo

bodi

lack

a vo

jska

i pa

rtiz

ansk

i odr

edi J

ugos

lavi

jeVeć u prvoj ustaničkoj godini u Hrvatskoj je, djelovalo čak sto pedeset partizanskih odreda od čega su neki rasformirani do kraja godine, bilo zbog prelaska boraca u druge jedinice, uništavanja od strane neprijatelja ili drugih razloga, a u njima se borilo oko sedam tisuća boraca. Kako bi se koordinirao rad tih odreda CK KPH je donio odluku, 19. listopada 1941. godine, o osnivanju Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih odreda Hrvatske (GŠ NOOH). Komandanta i komesara Glavnog štaba imenovao je Vrhovni štab, a ostale članove Štaba postavljao je CK KPH. Za komandanta je prvi imenovan Ivan Rukavina, a za komesara Marko Orešković. Zatim je komandant bio Ivan Gošnjak, a komesari Franjo Ogulinac Seljo, Vladimir Bakarić i Rade Žigić. Osim Bakarića i Žigića, ostali su bili sudionici Španjolskog građanskog rata.

Čitavu 1942. godinu obilježilo je razvijanje malih grupa partizana u odrede, odreda u brigade, brigada u divizije, a do kraja godine biti će osnovana četiri korpusa, od čega i jedan na teritoriju Hrvatske od boraca tada već legendarnih divizija: Šeste ličke, Sedme banijske i Osme kordunaške, te Banijskog, Kordunaškog i Ličkog NOP odreda. Zbog toga je i GŠ NOOH preimenovan u Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske (GŠ NOV i POH). Na osnovi direktivi Vrhovnog štaba i CK KPJ, teritorij Hrvatske podijeljen je u pet operativnih zona preko kojih je Glavni štab NOV i PO Hrvatske rukovodio borbom i jedinicama na teritoriju na kojem su djelovale, što je bilo prijelazno rješenje u stvaranju korpusa koji su u potpunosti zamijenili uloge operativnih zona.

Uz dvadeset i četiri odreda, koliko ih je djelovalo u Hrvatskoj u toku 1942. godine, od većih jedinica djeluju sljedeće: u Prvoj operativnoj zoni već spomenuti Prvi korpus NOV Hrvatske; u Drugoj operativnoj zoni Trinaesta proleterska brigada „Rade Končar“; u Trećoj operativnoj zoni operiraju Dvanaesta slavonska brigada, Šesnaesta omladinska brigada „Joža Vlahović“ i Sedamnaesta udarna slavonska brigada (zadnje dvije su formirane zadnjih dana godine i tada su uz Dvanaestu slavonsku brigadu ušle u Dvanaestu slavonsku diviziju); u Četvrtoj operativnoj zoni djeluju Prva, Druga i Treća dalmatinska brigada (kasnije proglašene udarnim i proleterskim); a u Petoj operativnoj zoni djeluju Šesta primorsko-goranska brigada i Četrnaesta primorsko-goranska brigada.

--

19P


▼ 30. Mornarička pješadija iskrcava se u Mošćeničkoj Dragi 25. travnja 1945. godine

HPM/MRNH F-9422

► 32. Partizanski mornar

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602 film 142 negativ 5s

20P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▼ 38. Avijatičari prve eskadrile NOVJ, 1944. godine (Osvetnik V. ofenzive)


▲ 40. Prvi tenkovski bataljon NOVJ u Otočcu, Lika, formiran poslije kapitulacije Italije, rujna 1943. godine.

Arhiv znaci.net, inv. br. 16316

21P


▲ 36. Vasilij Petrović-Antipov: “Svi na front - sve za front“ 1944. godina, 620 x 425 mm, linorez

HPM/MRNH P-40

Bri

ga z

a ra

njen

ike

i par

tizan

ske

boln

ice

Sanitetska služba počela se razvijati usporedo s formiranjem ustaničkih jedinica i partizanskih odreda. Nastala je na osnovu priprema izvršenih u periodu od travnja do početka srpnja 1941. godine, čime je rukovodila Komunistička partija Jugoslavije. Sanitetska služba osniva se u partizanskim odredima ovisno od zadatka jedinice, materijalnih mogućnosti, a prvenstveno od kadrova.

Razvojem sanitetske službe, ali i oslobađanjem teritorija, nastaju i prve partizanske bolnice. Manje teritorijalne bolnice koje su radile odvojeno jedna od druge povezuju se formiranjem vojno-partizanskih bolnica područja krajem 1942. godine. Prva kirurška ekipa formirana je u rujnu 1942. godine, a farmaceutska služba se rano počela stvarati. Na oslobođenim područjima organiziraju se posebne civilne zdravstvene službe, koje su bile usko povezana sa sanitetskom službom jedinica i teritorijalnim bolnicama. Godine 1943. Zdravstveni odjel ZAVNOH-a izdao je „Upute za rad na uspostavljanju zdravstvene službe na oslobođenom teritoriju Hrvatske“ i „Priručnik za rad seoskih zdravstvenih sekcija“. Održavanje Drugog kongresa partizanskih liječnika u Glini, Topuskom i Slunju od 24. do 27. veljače 1944. godine, uz učešće većeg broja lliječnika s teritorije Like, Korduna, Banije i Slavonije, govori o dobroj organizaciji sanitetske službe i njenoj masovnosti.

Poslije kapitulacije Italije, oko 100 liječnika, farmaceuta i studenata medicine dolazi u partizane. Njima se popunjavaju brigadne i divizijske bolnice, te kirurške ekipe. Iz bolnica na otocima Hvaru i Visu 1944. godine, veliki je broj ranjenika i bolesnika bio prevezen brodovima u savezničke bolnice u Italiji.

Sanitetska služba Slavonije sa teritorijalnim bolnicama, smještenim u šumama sa sistemom tajnih podzemnih skloništa za ranjenike i bolesnike uz svaku bolnicu bila je izuzetno dobro organizirana. Tajna podzemna skloništa za ranjenike i bolesnike, sanitetski materijal i drugo, tzv. suhoputne stanice, kopana su ne samo uz bolnice već i na pravcima mogućih pokreta u toku neprijateljske ofanzive, kako bi ranjenici i bolesnici mogli u njih biti smješteni i kad su bolnička skloništa već bila zatvorena. Zahvaljujući ovim mjerama, gotovo da io nije bilo gubitaka među ranjenicima, odnosno njihovog pronalaženja od strane neprijateljske vojske. Sanitetska služba Istre, sa sistemom relejnih stanica i dugim putovima evakuacije ranjenika i bolesnika do Centralne bolnice u Gorskom kotaru, ogledni je primjer prilagođavanja ratnim okolnostima. Razvoj sanitetske službe u jedinicama i zbrinjavanje ranjenih i bolesnih boraca, kao i zdravstvena služba NOO na području Like, Banije i Korduna imaju sve osnovne karakteristike kao i u drugim dijelovima Hrvatske. Posebnost je, ne samo u Hrvatskom, već i širem Europskom okviru, postojanje i djelovanje tijekom gotovo cijelog rata Centralne partizanske bolnice na Petrovoj Gori.

Partizanske bolnice, su bile zdravstvene ustanove formirane u toku oružane borbe u cilju liječenja ranjenika i bolesnika. Omogućile su vraćanje u borbu hiljada ranjenika i bolesnika.

Prema prikupljenim podacima, u NOP-u je, na području bivše Jugoslavije, bio angažiran 3.081 liječnik (od toga 319 liječnica). Poginulo je 213, od čega je velika većina ubijena izvan borbe. Ordenom narodnog heroja odlikovano je njih 9 (7 poginulih i 2 koja su preživjela rat).

► 46. U blizini Delnica, ljeto 1944. godine. Briga za ranjenika nakon bombardiranja

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N-2603, film 24, negativ 21

23P


▲ 45. U bolnici VI. Korpusa, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2202 1387

▲ 52. U zubnoj ambulanti, Topusko, 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 148, negativ 25s

► 56. Transfuzija krvi u partizanskoj bolnici u Primorskom - Slovenija, 1943. godine


24P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 53. Partizanska bolnica u Turjanskom, zima 1944. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 82, negativ 7A n

58. Rodilište u Lici u toku NOR-a


▲ 58. Rodilište u Lici u toku NOR-a


25P


◄ 62. Borci Prve brigade XIII. Primorsko-goranske divizije u selu Rosopojnik kod Ozlja, proljeće 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


▲ 70. Kolinje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a III.


► 65. Partizan na pecanju, Slavonija, 1944. godine

Album “Slavonija u NOB-i“ I.

HPM/MRNH N-2201 601

Vje

rske

i po

litic

ke s

lobo

deU Hrvatskoj se od prvog dana ustanka Partija morala uporno boriti za dobar dio masa koje su bile pod jakim utjecajem HSS-ove politike pasivizacije i čekanja. Partija u Hrvatskoj je nastojala pod svaku cijenu pridobiti za suradnju dio rukovodstva HSS, kako bi preko njega osigurala uključenje u NOP što većeg dijela hrvatskog naroda. Zbog toga je nekoliko puta za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe predlagana suradnja. Suradnja je konkretizirana u proljeće 1944. godine kada predloženo stvaranje Glavnog odbora Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske (JNOF).

Koalicijska forma je izražena u dokumentima osnivačke konferencije od 18. svibnja 1944. godine odražavala je političku potrebu da se pred domaćom i inostranom javnošću potvrdi da NOP ne predstavljaju samo komunisti nego da se uz njih i sa njima bore i sve demokratske, antifašističke i rodoljubive snage, kao i to da, pored komunista aktivne i ravnopravne mogu biti i ostale stranke i organizacije koje prihvaćaju političku liniju NOP-a. JNOF su sačinjavali predstavnici Hrvatske seljačke stranke, Komunističke partije, Srpskog kluba, USAOH i AFŽ.

Konferencija je na kraju zasjedanja objavila Priopćenje i proglas Hrvatskom narodu u kojima su iznijeti ciljevi JNOF Hrvatske i pozvan cijeli narod da se priključi NOB.

Sudjelovanje vjernika, a pogotovo svećenika u NOB-u nije bila rijetkost. Svećenici koji su pomagali borbu i sudjelovali u njoj, na slobodnom teritoriju nastavljali su dalje vršiti vjerske obrede: krštenja, sklapanja crkvenih brakova, pogrebe, mise, ispovjedi, pričesti, bolesnička pomazanja, propovijedi, nastavu vjeronauka, slavljenje vjerskih blagdana, obnovu crkvenih objekata, zaštitu sakralnih spomenika i drugo. No svećenici su imali i aktivnu ulogu u NOV kao vjerski referenti (od 23. lipnja 1942) pri štabovima NOV-a i POJ-a obavljajući svečane prisega partizanskih boraca pred vjerskim referentima, blagoslivljanje partizanske zastave i drugo. Sve to dovelo je osnivanja vjerskih odsjeka (od studenog 1942. nadalje) i vjerskih komisija pri državnim organima (ZAVNOH). U NOB-u je sudjelovalo 75 svećenika, 43 su poginula zbog suradnje sa NOP-om, a na stotine svećenika je pomagalo narodnooslobodilački pokret.

--

27P


◄ 74. Svetozar Rittig, govori prije svečane mise u Topuskom u povodu oslobođenja Beograda

Album fotografija Mladena Ivekovića u NOB i na oslobođenom teritoriju

HPM/MRNH A-6337-402

▼ 79. Partizani liječe ranjenog kapetana američke vojske, Jamesa Goodwina, Glavni štab Slovenije, 1944. godina

Presnimka iz knjige: Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983., str 105.

▲ 75. Sahrana poginulih partizana na groblju u Molvama, ljeto 1944. godine

Presnimka iz knjige: 32. divizija NOVJ, Zagreb, 1988.

▼ 81. Partizani u džamiji - povratak delegata s II. zasjedanja AVNOJ-a, Mrkonjić grad, prosinac 1943. godine

HPM/MRNH F-5595

28P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 83. Dr. Kuzma Jedretić blagoslivlja partizansku zastavu na Učki 1944. godine

Presnimka iz knjige: Ćiril Petešić, Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945, Zagreb, 1982.

► 76. Vlada Zečević (1903. - 1970.), pravoslavni svećenik, učesnik NOR-a

HPM/MRNH N-2601 film 91 negativ 6a s

29P


▲ 78. Moslavački partizani s narodom na crkvenom proštenju u selu Vrtlinska, kolovoz 1942. godine


▼ 80. Partizani islamske vjeroispovjesti na kapama su nosili posebni znak

Album ZAVNOH-a III.


30P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 82. Letak za Uskrs 1945. godine


31P


▲ 84. Proglas Komande mjesta Koprivnica o slobodnom kretanju povodom Božićnih blagdana, prosinac 1943. godine


32P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▼ 85. Konferencija pristalica Hrvatske seljačke stranke, koji su se uključili u NOP, Voćin, 1943. godine


◄ 89. Žene, delegati, dolaze na Drugu oblasnu konferenciju AFŽ-a Slavonije u Slavonskoj Požegi, 24. rujna 1944. godine



33P


▲ ► 87. i 88. Partizanske polažu vijenac na spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 128, negativ 15a s i film 128, negativ 18s

34P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 90. Letak svim pristašama Hrvtske seljačke stranke, ožujak 1944. godine


35P


36P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 91. Letak o konferenciji Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske koju sačinjavaju propadnici raznih stranaka i društveno-političkih organizacija, svibanj, 1944. godine (dvije strane)


37P


Ženeuborbi

Početkom ustanka i u vrijeme osnivanja prvih organa narodne vlasti, žene su se uključivale u široki narodni front. Širom zemlje osnivane su razne organizacije žena ciljevi koji su bili isti: oslobođenje zemlje od okupatora i borba za ravnopravni položaj žena u društvu. One su se masovno priključivale NOP-u kao borci, vojni i politički rukovodioci, liječnice, bolničarke, a posebno kao aktivne sudionice u zaleđu fronta.

O značajnom učešću žena u NOB-u treba istaknuti primjer Prve ženske partizanske četa koja je formirana u Trnavcu 25. kolovoza 1942. godine kao jedinstveni događaj, ne samo na našim prostorima već i u pokretima otpora svih europskih zemalja. U Trnovcu se skupilo oko 700 žena, a u četu je uvršteno tek njih 74 (omladinke od 15 do 25 godina starosti i jedna žena od 32 godine). Sve pripadnice čete bile su iz sela istočne Like i sve su bile srpske nacionalnosti. Čin šišanja kose po ulasku u jedinicu, oblačenje u „muške“ uniforme, vojna obuka kroz koju su morale proći bio je dokaz njihove ustrajnosti u namjeri da se priključe partizanskim jedinicama kao doista ravnopravne partizanke. Zbog masovnog odaziva žena u Lici su od 10. rujna do 15. listopada 1942. godine formirane su još četiri isključivo ženske čete.

Na Prvoj zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu, u prosincu 1942. godine, AFŽ je postao jedinstvena organizacija svih žena Jugoslavije i važan činitelj u Narodnom frontu u pogledu mobilizacije žena u antifašističkoj borbi, te u borbi za novo uređenje zemlje. Organizacije žena osnivale su se na istim temeljima kao i organizacije Narodnog fronta, kojih su bili kolektivnim članovima. Posebni odbori AFŽ-a skupljali su hranu, odjeću i sanitetski materijal za Narodnooslobodilačku vojsku, brinuli su se za obradu zemlje, za žetvu i sjetvu, za bolnice, za djecu, za kurirsku službu i slično.

Rad mjesnih odbora Antifašističkog fronta žena odvijao se kroz redovite tjedne sastanke, sakupljanje hrane, obuće, odjeće i drugog materijala za partizane i ilegalce, njegu ranjenika, obrađivanje polja, držanje straža. Važan je bio i „politički rad“ koji je podrazumijevao čitanje propagandnog materijala, raspravljanje o događajima na frontu i sl. Mjesni i drugi odbori AFŽ-a bili su povezani s drugim organizacijama u narodnooslobodilačkom sustavu: Savezom komunističke omladine (SKOJ), narodnooslobodilačkim odborima (NOO) i drugim organizacijama. U mjesnim odborima AFŽ-a bar jedna članica bila je „skojevka“, a u mjesnim narodnooslobodilačkim odborima bila je uvijek bar jedna žena.

Žene su žrtvovale svoje mlade živote, svjesne da je put do ciljeva NOB-a u Hrvatskoj moguće ostvariti samo bespoštednom borbom s nositeljima najstrašnije ideologije u povijesti naših naroda – fašizma.

Nije se rijetko dešavalo da su borci poslije napornih pokreta i borbi padali od umora, a partizanke nastavljale obavljati razne “domaćinske poslove”. Samo spretne ženske ruke mogle su pomoći borcima u brizi za lakše ranjenike i bolesnike, te u izvršavanju mnogobrojnih „neborbenih poslova“. U kulturno-zabavnom životu svojih jedinica partizanke su bile nezamjenjive sudionice. Kao odlične pjevačice, recitatorke i glumice sudjelovale su u umjetničkim programima priredaba organiziranih za borce i narod.

Koliku vrijednost su predstavljale žene-borci u NOB-u spoznalo se i kad su zarobljeni njemački oficiri priznavali da se njima i njihovim vojnicima “ledila krv u žilama” kada bi u bliskim borbama čuli među partizanima ženske glasove i njihove pozive “na juriš”. Ženske glasove primali su kao da dolaze s onu stranu ovozemaljske zbilje, kao prijetnju i opasnost od koje nema spasa i zaklona.

39P

artizani kakve do sada niste vidjeliO značajnom učešću žena svjedoče i podaci da su u NOB-u u Hrvatskoj s puškom u ruci sudjelovale 43.660 žena, da je živote položilo 4.579 žena, da su

40.150 žena stradale kao žrtve fašističkog terora i da je od 290 proglašenih narodnih heroja samo 18 žena, od kojih su njih 14 položile svoje živote u NOB-u.

▼ 93. Grupa žena - boraca u vrijeme formiranje 3. prekomorske brigade, Gravina, Italija, 8. ožujka 1944. godine

HPM/MRNH F-10441

► 96. Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N-2603, film 13, negativ 040a

40P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li◄ 103. Adela Gorički, iz Špičkovine, Hrvatsko Zagorje, borac XIII proleterske brigade


▼ 109. Borci VII. banijske udarne divizije na putu prema rijeci Neretvi, Bosna, kanjon rijeke Rame, ožujak 1943. godine

Obratiti pozornost na žene koje nose po nekoliko pušaka

HPM/MRNH F-479 1

41P

artizani kakve do sada niste vidjeli► 92. Kristina i Marija žene borci Prve primorske čete, Poljice na otoku Braču, 1942. godine

HPM/MRNH F-7556

► 98. Partizanke



Dje

ca i

omla

dina

Najsvjetlije ali i najkrvavije stranice Narodnooslobodilačke borbe ispisao je i Savez komunističke omladine Jugoslavije. Uvijek u prvim redovima, od prvih dana okupacije skojevci su bili prvi u jurišu, zadnji u povlačenju, svojim herojstvom i nemogućim podvizima uvijek su bili primjer drugima. U NOB-i, omladina je činila 80% boračkog sastava jedinica narodno-oslobodilačke vojske.

Razvijajući široku masovnu omladinsku organizaciju, djelovali su u okviru Narodnooslobodilačke fronte, ali kao autonomna organizacija s posebnim zadacima. Nastajanjem organizacija revolucionarnog omladinskog pokreta i povećanjem obima zadataka, stvorena je potreba za formiranjem jedinstvene omladinske organizacije s centralnim rukovodstvom. Tako je od 27. - 29. prosinca 1942. godine u Bihaću osnovan Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije u kojem je bila sva antifašistički orijentirana omladina bez obzira na političko, nacionalno ili vjersko opredjeljenje, a u kojoj je SKOJ imao rukovodeću ulogu. Time je stvorena politička osnova revolucionarnog omladinskog pokreta. Znatnim pristupanjem omladine, koja je do tada bila van pokreta dolazi do širenja omladinskih organizacija pa je tako od 2. do 4. svibnja 1944. održan drugi kongres USAOH. Već krajem iste godine u Jugoslaviji je u organizacijama na terenu bilo 83.200 članova SKOJ-a i preko 827.000 članova USAOJ-a.

Na početku oružanog ustanka SKOJ je imao 35.000 članova, a iz NOB-a je izašao kao masovna organizacija od 150.000 članova od kojih je u NOV i POJ bilo oko 70.000. Ako se uzme u obzir da je u ratu poginulo preko 100.000 članova tada proizlazi da je kroz SKOJ prošlo preko 400.000 omladinaca i omladinki. Među njima je 506 narodnih heroja od kojih je u toku NOR-a poginulo čak 440.

No, u Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovali su i oni najmlađi - pioniri. U Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori tijekom formirano je 356 općinskih i 1267 seoskih pionirskih odbora, 7120 radnih četa i oko 13.000 pionirskih odreda. Zajedno sa svojim starijim drugovima borili su se borili u partizanskim odredima, pozadinskim vojnim organima i u jedinicama NOVJ. Bili su bombaši, kuriri, diverzanti, borci i izviđači.

Kako je rat otrgnuo mlade iz škola, gimnazija i fakulteta, posebno poglavlje u kulturno-prosvjetnom radu predstavlja razvoj školstva na oslobođenom teritoriju. U NOB su udareni temelji nove škole, obrazovanja i odgoja. Za ostvarivanje tog neobično važnog zadatka izgrađena je na teritoriji Hrvatske čitava mreža škola i drugih prosvjetnih institucija koje su omogućile da se bez zastoja nastavi s radom i nakon oslobođenja.

U ratu je mnogo djece ostalo bez roditelja pa se već u 1943. godini osnivaju se i prvi domovi za nezbrinutu djecu.

43P


► 113. Mladi partizan, negdje na slobodnoj teritoriji (obratiti pozornost na remen)

Album ZAVNOH-a III.


► 115. Omladinska sekcija II proleterske sa komandantom Pekom Dapčevićem, prosinac 1942. godine


◄ 128. Učenici partizanske gimnazije u Pokuplju, 1944. godine


44P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

◄ 123. Partizanka s djetetom, Slavonija, 1944. godine

Album “Slavonija u NOB-i“ III.


▲ 121. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N/2601, film 127, negativ 12a

▲ 122. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N-2601, film 127, negativ 13a s

45P

artizani kakve do sada niste vidjeli► 120. Vlado Kristi: “Bratstvom i jedinstvom omladina izgrađuje svoj novi život“, 1944. godina, 218 x 182 mm, linorez

HPM/MRNH P-27

► 119. Dječji dom u Radonji na Kordunu, ljeto 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 87, negativ 20a s

Part

izan

ski t

isak

i bo

rba

prot

iv n

epis

men

osti

U svrhu obrazovanja, obavještavanja, propagande i mobilizacije narodnih nasa od samog početka borbe ogromna pažnja posvećivala se partizanskom tisku.

Tiskovine NOP u Hrvatskoj možemo podijeliti na centralne i regionalne listove. Jedan od najznačajnih centralnih listova bio je „Vjesnik“, pokrenut kao organ JNOF u kolovozu 1941. u Zagrebu. Od početka 1942. godine izlazi na oslobođenom teritoriju, u Gorskom kotaru, Lici, Petrovoj gori, da bi nakon oslobođenja Dalmacije bio tiskan u Splitu. U travnju 1943. pokrenut je list „Naprijed“ kao organ CK KPH, u srpnju 942. „Partizan“ kao organ Glavnog štaba Hrvatske. Kao centralni listovi tiskani su i „Omladinski borac“, „Slobodni dom“, „Srpska riječ“, „Novosti“, „Pionir“ i drugi. Partizanski tisak bio je veza između rukovodstva NOP i organizacija NOP u svim krajevima Hrvatske. Da bi se izbjegle mnoge opasnosti i teškoće transporta u pojedine krajeve je dopreman mali broj primjeraka pojedinih centralnih listova, a onda su oni na terenu preštampavani i raspačavani. To se u prvom redu odnosilo na „Vjesnik“ i „Naprijed“.

Posebno su bila razvijena i regionalna izdanja, koje su pretežno izdavali organi narodne vlasti, USAOH ili AFŽ, a od sredine 1944. godine i odbori JNOF. Te tiskovine su bile veoma brojne i imale su veliku tiražu. Brojni listovi izlazili su na području Dalmacije, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Bilogore i Moslavine, Like, Korduna, Banije, Slavonije, Hrvatskog zagorja i Žumberka. U okupiranim gradovima, posebno u Zagrebu, izlazio je brojni ilegalni tisak. Naročito je bio razvijen u jedinicama NOV. Već od 1942. godine u svakoj većoj jedinici NOV na području Hrvatske izdaje se list. Tiskovine jedinica NOV odigrale su veliku ulogu u podizanju borbene svesti boraca, njihovom političkom obrazovanju i u izgrađivanju specifičnih kolektiva jedinica. Izdavačka djelatnost na oslobođenom teritoriju bila je znatno obogaćena izdavanjem niza knjiga i brošura, koje su bile preštampavane u pojedinim krajevima. Ta izdanja imala su veoma široki sadržajni raspon, od onih isključivo političkih, koja su služila političkom uzdizanju partijskog i skojevskog kadra, preko onih koja su obrađivala aktualne događaje ili objavljivala najnovija literarna ostvarenja do udžbenika koji su služili za potrebe škola na oslobođenoj teritoriji.

Novine, knjige i druge publikacije tiskane su u partizanskim tiskarama (štamparijama). Osim štamparije CK KPJ i VŠ, radile su tehnike centralnih, pokrajinskih i drugih komiteta i jedinica NOV i POJ. Tiskarska tehnika bila je raznovrsna, od šapirografa do električnog stroja. U zarobljeničkim i koncentracijskim logorima izlazila je ilegalna štampa. U logorima u Njemačkoj tajno su štampani, između ostalih, listovi „Vjesnik“, „Događaji u svetu“, te brošure i leci.

U toku rata od 1941. do 1945. godine tiskano je oko 20.000 raznih naslova svih vrsta. Za više od 9.500 naslova listova, knjiga i brošura utvrđeno je gdje su i kada izlazili, ko ih je izdavao i štampao i slično. U 1941. godini štampana su 83 izdanja; 1942 - 458; 1943 - 1.504; 1944 - 3.811 i 1945. god. - 2.666 izdanja (za 4 mjeseca), a bez oznake godine su 1.587 izdanja. U NOR je izlazilo ukupno 3.821 naslova listova i časopisa, od čega 2.976 u jedinicama NOV i POJ.

Razdoblje razvoja prosvjetnog rada od početka Narodnooslobodilačke borbe do osnivanja ZAVNOH-a sredinom 1943. godine obilježavaju napori članova KPH u podizanju svesti i morala prvih boraca, te naročito od 1942. godine u razvijanju pismenosti. Organizatori te djelatnosti bili su NOO, a na oslobođenim područjima Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Dalmacije održava se čitav niz analfabetskih tečajeva čiji su pokretači pripadnici Saveza mlade generacije i AFŽ.

47P


▼ 131. Partizanska štamparija na Papuku, Slavonija 1942. godine.


► 130. Andro Lušičić: “Zar ti još ne znaš čitati? / I pismenost je oružje u borbi za slobodu“, 1943. godina, 340 x 260 mm, linorez

HPM/MRNH P-13

Životpartizananaoslobodenomteritoriju

▲ 163. Naoružani borac na otoku Visu, 1944. godine

HPM/MRNH F-2277

-

49P


▲ 160. Proslava Oktobarske revolucije u Vrbanju studenog 1943. godine

Obratiti pozornost na natpis: “Pitanje što će biti sutra je pitanje što radimo danas“

Album “Hrvatska u NOB” (Privatno vlasništvo)

◄ 183. Partizani podvezuju prase, negdje na slobodnom teritoriju

Album ZAVNOH-a III.


► 175. Partizan sa cvijetom u ustima, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 625

50P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 158. Partizani u Gorskom Kotaru 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


◄ 173. Dva druga, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 640

► 179. Partizani Posavskog partizanskog odreda pripitomili su lane, 1944. godina


51P


▲ 170. Odmor poslije napornog marša, Slavonija, 1944. godine



52P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 189. Partizani na kupanju


HPM/MRNH A-6337 364

▼ 194. Kirurška ekipa 33. divizije na grudanju, Bilogora, kraj 1944. godine

Muzej grada Zagreba

53P


▲ 68. Partizani na kupanju, negdje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.


► 178. Artiljerijsko-tehničko slagalište XXVI. divizije NOVJ, Vis, 1944. godine (partizani krote mazgu)

HPM/MRNH F-6300

54P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 184. Borci nepoznate jedinice Desetog korpusa “zagrebačkog“

Muzej grada Zagreba K-319

▼ 190., 191. i 192. Partizan na skijama, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2203 1623, 1624 i 1625

55P


▲ 165. Selo Klasnić, Stipe Ugarković, politički komesar 14. brigade, Lika, veljača 1944. godine

HPM/MRNH F-2332

56P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li195. - 206. Ove fotografije u boji napravljene su prema filmu što ga je na slobodnom teritoriju prvih mjeseci 1944. godine snimio američki filmski snimatelj, član vojne misije, Slom Farish

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 386, 387, 412, 415, 428, 430 i 431.

57P


58P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 211. Fotografija iz El Shatta snimljena između 1944. i 1946. godine


59P


Zbijeg u El Shatt

Bježeći pred njemačkom ofenzivom na prijelazu s 1943. na 1944. godinu, oko trideset tisuća civila s područja Dalmacije sklonilo se na otok Vis u strahu od

njemačke odmazde. Kako nije postojala mogućnost prehrane i smještaja tolikog broja ljudi, odlučeno je da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice

evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u Bari, a zatim u Taranto. Kako ni Italija, zbog borbi savezničkih snaga i vojnika nacističke Njemačke nije bila pogodna

za duži smještaj stanovništva, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u Egipat. Kompleks izbjegličkih logora, El Shatt, u pustinji na poluotoku Sinaju

je formiran u veljači 1944. godine. Izbjeglice su bile smještene u šatorima i, iako u lošim uvjetima života, osnovane su škole, razne radionice, zajedničke

praonice, te su izdavane novine. Prva grupa izbjeglica otputovala je u domovinu 18. travnja 1945. Zadnja, devetnaesta grupa stigla je u Splitsku luku 24. ožujka 1946., deset mjeseci po završetku Drugoga svjetskog rata.Izbjegličko groblje je kasnije teško stradalo i bilo devastirano u izraelsko - arapskim ratovima, a konačno je 2003. godine uređeno memorijalno područje sa spomen - obilježjem.

Od ukupno oko 40.000 izbjeglica koji su iz svojih zavičajnih područja stigli na Vis, zapadni saveznici prihvatili su i zbrinuli 39.674 osobe (muškaraca, žena

i djece). Selekcijom u Italiji odvojene su 3.682 osobe koje su popunile borbene i pozadinske jedinice NOVJ, a preostalih 35.992 za vojsku nesposobnih, uglavnom

staraca žene i djeca, provelo je ostatak rata izvan svoje domovine. Od toga broja u južnoj Italiji je ostalo 7.872 osoba, a ostali su bili prebačeni u Egipat.

Prema Popisima s poratnim spisima pojedinih transporta povratnika (HR DAST-23, J.Z./K-119) u domovinu su se vratile 24.623 osobe. Kroz više od dvije godine

izbjeglištva u El Shattu se rodilo 481, a umrlo 856 osoba. Njih oko 350 odbilo se vratiti u domovinu, iz različitih, uglavnom političkih razloga.

► 207. Fotografija iz El Shatta snimljena između 1944. i 1946. godine


Kul

tura

, spo

rt i

umje

tnos

tKultura Narodno-oslobodilačkog pokreta odvijala se u okviru Agitaciono-propagandnih odjela (AGITPROPA), a obuhvaćala je sve aspekte kulturnog i umjetničkog izražavanja od tiska, kazališta i glazbe, do likovnih umjetnosti, fotografije i filma. Iako po svojoj biti i namjeri propagandna (u cilju propagiranja ideje i ideologije) pojedina ostvarenja, a naročito na polju likovnih umjetnosti, književnosti i fotografije (npr. Oskar Herman Nošenje ranjenika, Jama Ivana Gorana Kovačića, fotografija Majka i dijete Žorža Skrigina) nadilaze svoju primarnu namjeru u ulaze u područje estetskog i umjetničkog.

Do kraja rata bilo je osnovano oko 30 kazališnih grupa i preko 600 manjih kazališnih družina: Kazalište narodnog oslobođenja, Centralna kazališna družina August Cesarec, CKD Otokar Keršovani...

Najrasprostranjenija forma izražavanja bila je glazba: partizanske narodne i borbene (revolucionarne) pjesme (zasnovane uglavnom na karakteristikama ruskih narodnih i borbenih pjesama). Od skladatelja, učesnika NOP-a svakako su najznačajniji Josip Hatze (djeluje u hrvatskom izbjegličkom logoru El Shatt), Nikola Hercigonja, Ivo Tijardović, Bruno Bjelinski, Silvije Bombardeli, Oskar Danon...

Izdavačka djelatnost imala je značajnu ulogu u populariziranju ideja i ciljeva NOP-a, a nastavak je predratnog, ilegalnog tiska i izdavačke djelatnosti. Po broju različitih naslova, izdavača i novinara (amatera kao i majstora novinarskog zanata), Vjesnik, glasilo JNOF, Naprijed, glasilo CK KPH, Slobodna Dalmacija, glasilo JNOF Dalmacije, Partizan, glasilo GŠH, Omladinski borac, organ Saveza mlade generacije za Hrvatsku, Pionir, Žene u borbi, glasilo AFŽ Hrvatske, Dalmatinka u borbi, glasilo AFŽ Dalmacije, Slobodni dom, glavno glasilo hrvatske seljačke politike, izuzetni su primjerci izdavačke djelatnosti u specifičnim ratnim uvjetima, ograničenim mogućnošću nabave tiskarskog materijala, strojeva i distribucije.

Fotografska djelatnost odvijala se gotovo isključivo u okviru Foto službi, rjeđe samoinicijativno. Foto amatera, bilo je malo, foto-aparat u to doba mogle su si priuštiti samo osobe iz imućnijih obitelji.

U književnosti je bila bitna ideološka usmjerenost i mobilizacijska sposobnost, te nije imala potrebe za posebnim estetskim zahtjevima. Najbolji primjer za takvu vrstu književnosti su brojni igrokazi koji prikazuju crno-bijeli svijet, a pojedini likovi uopćeni su na karakteristike čitavih grupa: partizani (dobri), nijemci, ustaše, domobrani, četnici… (loši). No, usprkos tome, kao uostalom i u likovnoj umjetnosti nastala su djela koja su do danas izdržala sva estetska mjerila i postala, sama po sebi, dokument o učešću njihovih tvoraca u stvarnim događajima.

Prvi kongres kulturnih i javnih radnika Hrvatske (Topusko, lipanj 194.) kao jedinstveni kulturni događaj u cijeloj okupiranoj Europi označio je vrhunac kulturno-umjetničke i propagandne djelatnosti NOP-a.

Likovna umjetnost hrvatskog Narodno-oslobodilačkog pokreta kao dio nacionalnoga likovnog stvaralaštva (u Hrvatskom i širem jugoslavenskom kontekstu) nema izravnih analogija po zastupljenosti likovnih umjetnika i kvaliteti njihovih radova u likovnoj umjetnosti drugih europskih zemalja. Stvarana u izuzetno teškim ratnim vremenima sa skromnim mogućnostima nabave osnovnog slikarskog pribora ona otkriva djela imanentnih likovnih kvaliteta i umjetnike koji su unatoč ratnoj zbilji zadržali kreativnu autonomnost.

Za razliku od nacističke umjetnosti koja je stilski ujednačena i jednoobrazna, likovna umjetnost hrvatskoga narodno-oslobodilačkog okreta pokreta stilski je vrlo raznolika i obuhvaća djela od realizma i ekspresionizma, preko nadrealizma i intimizama do apstrakcije i naive. Njome se bilježe

61P

artizani kakve do sada niste vidjeliratna razaranja, prizori iz bitki i trenutaka predaha, kolone boraca i ranjenika, portreti boraca, smrt, strahovi, ali i nadrealni prizori košmara i halucinacija (npr. ilustracije Ede Murtića i Zlatka Price za Jamu Ivana Gorana Kovačića, Marijan Detoni, Plodovi uzbuđenja…).

Likovna umjetnost hrvatskog Narodno-oslobodilačkog otpora je presudno određena najdubljim osobnim iskustvima ratne kataklizme, a obuhvaća radove stotinjak umjetnika različitih generacija i stilskih opredjeljenja.

► 219. Kazališna grupa “August Cesarec“

Album ZAVNOH-a I.


► 229. Harmonikaš na oslobođenom području

Album ZAVNOH-a I.


62P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li◄ 223. Vladimir Nazor i Vanja Radauš

Album ZAVNOH-a I.


◄ 218. Centralna kazališna družina ZAVNOH-a u Glini, 1944. godine


63P


▲ 231. i 232. Nogometna momčad 32. i 33. divizije u Velikim Zdencima 16. travnja 1945. godine

Zavičajni muzej Čazma

Sport

Na prvim većim oslobođenim teritorijima javlja se organizirana sportska aktivnost. Jedno od masovnijih sportskih takmičenja u jedinicama NOV i POJ

održano je u Drežnici. Krajem 1942. i početkom 1943. godine održavaju se sportska takmičenja u nogometu, bacanju kamena s ramena i lakoatletskim disciplinama u

okviru brigada i divizija. Poslije oslobođenja Splita 1943. godine u partizane su otišli igrači nogometnog kluba Hajduk, koji su se jedno vrijeme borili u jedinicama. Svibnja 1944. godine na Visu Hajduk postaje tim NOV i POJ. Prvu utakmicu je odigrao u Bariju 13. svibnja 1944. godine protiv engleske vojne

ekipe i pobijedio sa 7:1. Plivači i vaterpolisti, pripadnici NOV i POJ, nastupili su 1944. god. u Rimu na takmičenju između ekipa savezničke vojske. U Topuskom je 1944. god. osnovano sportsko društvo Partizan, koje je dobilo zadatak da se brine

o tjelesnom odgoju mladih na slobodnom teritoriju.

▲ 233. Plakat utakmice Hajduk NOVJ i R.A.F. XI


Save

znic

ka p

omoc

i pr

izna

nje

Saveznici su dugo vremena podržavali izbjegličku vladu u Londonu, stoga je borba za priznanje Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije kao jedine snage koja se bori protiv Sila osovine, bila od velike važnosti. Saveznici na konferenciji u Teheranu, koja se održala u prosincu 1943. godine, priznali NOV I POJ kao jedine borce protiv fašizma u Jugoslaviji i donijeli odluku da partizani u najvećoj mogućoj mjeri budu snabdijevani u vojnom materijalu, kao i operacijama komandosa.

Iako je NOV i POJ bila priznata kao vojna snaga protiv fašizma, odluke AVNOJ-a zatekle su Zapadne saveznike jer su nastojali spasiti stari poredak u Jugoslaviji i nakon rata vratiti kralja Petra II i njegovu izbjegličku vladu. Kako su saveznici shvatili da jačanjem NOB-a njihovi planovi postaju sve nerealniji, tražili su da Nacionalni komitet vodi pregovore sa izbjegličkom vladom koja se nalazila u Londonu. Zbog toga je postignut sporazum 16. lipnja 1944. godine na Visu sa dr. Ivanom Šubašićem o tome da kraljevska vlada u Londonu prizna Nacionalni komitet kao vladu u zemlji, a Nacionalni komitet pristaje da Šubašićeva vlada vrši svoju dužnost prema inozemstvu u punoj suglasnosti sa Nacionalnim komitetom. U tekstu sporazuma dogovoreno je među ostalim da će buduća vlada biti sastavljena od svih demokratskih snaga koje se nisu kompromitirale u borbi protiv Narodnooslobodilačkog pokreta, da će vlada u Londonu osuditi sve izdajnike naroda koji su surađivali s neprijateljem, ali i da se prije kraja rata neće pokretati pitanje budućeg uređenja Jugoslavije.

Oslobođenjem Srbije i Beograda dogovoreno je da će u vladi Demokratske Federativne Jugoslavije učestvovati i nekompromitirani predratni političari pa su saveznici na Krimskoj konferenciji u veljači 1945. godine, priznali Jugoslaviju kao svog ravnopravnog saveznika u antihitlerovskoj koaliciji. Dana 8. ožujka 1945. godine, formirana je vlada u kojoj je Tito bio predsjednik, a Ivan Šubašić ministar vanjskih poslova. U svojoj deklaraciji potvrđeno je očuvanje svih tekovina Narodnooslobodilačke borbe, bratstvo i jedinstvo, kao i jednakost i ravnopravnost svih naroda. Nešto više od mjesec dana kasnije, 11. travnja 1945. godine potpisan je ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći sa Sovjetskim savezom.

--

-

65P


◄ 243. Američka vojna misija pri štabu VI. korpusa 1943. godine


▲ 248. Šetnja gradom Slunjem u proljeće 1944. godine. U sredini Randolph Churchill (sin Winstona Churchilla) član savezničke vojne misije

Album ZAVNOH-a I.


► 245. Saveznički piloti sa grupom boraca NOVJ u Otočcu, 1943. godine


66P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

◄ 244. Crvenoarmejci u sastavu jedinica NOVJ


HPM/MRNH N-2201 528

▲ 250. Zarobljena njemačka zastava nakon desanta na Korčulu, Vis, 1944. godine

HPM/MRNH F-10355

67P


▲ 249.Nikola Kečanin: “Živjela Crvena armija jamstvo naše pobjede“, 1944. godina, 610 x 440 mm, linorez,

HPM/MRNH P-33

Am

nest

ija

Amnestija u Narodnooslobodilačkoj borbi primjenjivana je nekoliko puta i odnosila se na razne počinitelje krivičnih djela, koji su se ogriješili o tekovine oslobodilačke borbe i interese naroda.

Prva službena amnestija bio je poziv Vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, od 30. kolovoza 1944. godine, svim hrvatskim i slovenskim domobranima, četnicima i pripadnicima drugih neprijateljskih oružanih formacija da napuste okupatora i prijeđu na stranu NOV. U ovom pozivu je naglašeno da će svima onim koji do 15. rujna 1944. pređu na stranu NOB biti oprošteno njihovo učešće u neprijateljskim formacijama, osim onima koji su počinili teža krivična djela, kao i da će se oficirima priznati do tada stečeni činovi. Dalje se u pozivu navodi da će se oni koji do određenog roka ne pređu na stranu NOP smatrati izdajnicima naroda i da će biti izvedeni pred ratni sud i kažnjeni najstrožom kaznom. Ovaj poziv imao je snažan odjek naročito među hrvatskim domobranima, tako da su kompletne jedinice s čitavim naoružanjem i komandnim kadrom prelazile na stranu NOVJ.

Odluku o općoj amnestiji osoba, koje su sudjelovale u četničkim redovima Draže Mihailovića, jedinicama hrvatskog i jedinicama slovenskog domobranstva, donijelo je 21. studenog 1944. godine Predsjedništvo AVNOJ (SI. list DFJ br. 1/1945).

Poslije oslobođenja, Ukaz o općoj amnestiji i pomilovanju donijet je 3. kolovoza 1945. godine (SI. list DFJ br. 56/1945). Istog datuma donijet je i Ukaz o amnestiji i pomilovanju osuđenika u Makedoniji (SI. list DJF br. 60/1945). U tijeku 1946. godine i kasnije donijeti su zakoni o amnestiji i pomilovanju mnogih krivaca koji su bili osuđeni za krivična djela u toku NOR-a.

▼ 255. Domobrani koji su prišli NOVJ kod Tovarnika u Srijemu, travnja 1944. godine


69P


▲ 262. Predaja Domobrana, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 173

► 251. Predaja avijatičara u Čazmi 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma / NOB-91.1.2

70P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

◄ 264. Zarobljeni ustaški vojnik, preobučen u žensku odeću, zarobljen od strane boraca VI krajiške NOU brigade brigade.


► 256. Ivan Lovrenčić: “15 rujan je zadnji rok”, 1944. godine, 236 x 160 mm, linorez

HPM/MRNH P-88

▲ 258. Domobrani koji su se predali, u oslobođenoj Slavonskoj Požegi, rujna 1944. godine


71P


72P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 265. Zdenko Venturini: “Legionaru! Ovo bi Švaba htio, a ovo ti učinili dođi u borbu za slobodu“, 1944. godine, 340 x 210 mm, ručni sitotisak

HPM/MRNH P-65

73P


▲ 263. Zarobljeni ustaše i domobrani u Podravskom Kloštru, listopad 1944. godine


▼ 261. Zarobljeni njemački vojnici metu ulice u Otočcu 1943. godine


Osl

obod

enje

Vrhovni štab je na temelju vojno-političke procijene težište ratnih operacija u ljeto 1944. godine preselio u Srbiju. U to vrijeme trajale su i borbe za oslobođenje Dalmacije koja je nakon Kninske operacije, u kojoj je neprijatelj do kraja poražen, oslobođena.

Ubrzo je uspostavljena veza sa Crvenom armijom, a zajedničkim rukovođenjem i u zajedničkim borbama uskoro je oslobođena cijela Srbija. U tome su pomogli i borci iz svih jugoslavenskih republika. Kako je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije imala dovoljno snage da sama vodi borbu, privremenim dolaskom Crvene armije ta borba je, uz ogromne žrtve Crvene armije u borbama, znatno ubrzana. Uz njenu pomoć probijen je i Srijemski front gdje su se neprijatelji snažno utvrdili, a gdje je borba trajala do 12. travnja 1945. godine. Reorganizacijom Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, stvorena je Prva Jugoslavenska armija (JA) NOVJ, a uskoro Druga i Treća. Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOV i POJ) preimenovan je 1. ožujka 1945. godine u Generalštab Jugoslavenske armije (GŠ JA). Istovremeno je i GŠ NOV i POH dobio naziv Glavni štab Jugoslavenske armije za Hrvatsku (GŠ JAH). Na isti način preimenovani su i ostali glavnih štabovi u Jugoslaviji.

Nakon proboja Srijemskog fronta oslobađano je mjesto za mjestom, grad za gradom. Nezaustavljivim prodiranjem Narodnooslobodilačke vojske sa zapada zemlje, partizani su bili nadomak Zagreba. Glavni grad Hrvatske, Zagreb, oslobođen je 8. svibnja 1945. godine.

Kolona, koja se još u Zagrebu formirala od ustaško-domobranske vojske, crnogorskih četnika, vojnika nacističke Njemačke i civila, polako je kretala prema Sloveniji. Povlačeći se po obroncima Zagrebačke gore, ustaše su činile posljednje zločine nad hrvatskim stanovništvom na periferiji grada.

Devetog svibnja nacistička Njemačka potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju na koju se njemački generali, u povlačenju kroz Sloveniju, nisu obazirali. Njihov jedini cilj bio je dokopati se Njemačke, ili bar Amerikanaca, a nipošto ne pasti u ruke Crvene armije ili Jugoslavenske armije koje su nebrojeno puta svjedočile nacističkim zločinima. To je išlo i na ruku ustašama. Razne kolone prema Bleiburgu brojale su oko 300.000 raznih izdajica, okupatora i civila. Ogorčeni zločinci vodili su teške borbe cijelim putem, posebno kod Dravograda i Slovenjgradeca, imajući pritom velike žrtve, ali i odgovornost za smrt velikog broja civila. Žrtve bi bile i veće da je NOVJ koristila zrakoplovstvo. Upravo iz obzira prema onim prisilno odvedenim nedužnim civilima, korišteno je drugo naoružanje i produžene borbe zbog čega je NOVJ imala velik broj poginulih i ranjenih boraca. Polako su se počele predavati veće ili manje grupe civila i u borbama je zarobljen velik broj neprijateljskih jedinica.

Tijekom 15. svibnja, samo dio ogromne kolone, oko sto i dvadeset tisuća vojnika i civila došlo je na Bleiburško polje kako bi se predali. Ustaški pregovarači htjeli su se predati Saveznicima, no oni su njihove zahtjeve odbili i pozvali zapovjednike NOVJ da iznesu ustaškim pregovaračima uvjete predaje. Malo poslije šesnaest sati počela je bezuvjetna kapitulacija, a nešto prije toga u ruke partizana pala je i kompletna ustaška vlada. Samo najokorjeliji zločinci nisu pristali na predaju pa su pobjegli. Tako je sedam dana nakon što je u Europi završen Drugi svjetski rat, i u Hrvatskoj i Jugoslaviji završio slavni Narodnooslobodilački rat zarobljavanjem glavnine ustaške zločinačke mašinerije koja je donijela samo smrt, patnju i stradanje.

U Narodnooslobodilačkom ratu u Hrvatskoj sudjelovalo je 227.474 boraca, od čega je 64.564 boraca poginulo. Sudjelovalo je i 43.660 žena, od toga je 1.898 ratnih invalida, te su 772 žene nositeljice Partizanske spomenice

-

75P

artizani kakve do sada niste vidjeli1941. Orden narodnog heroja dobilo je 290 boraca iz Hrvatske, od čega je 18 žena. Žrtava fašističkog terora bilo je 126.642, a samo u Jasenovcu ubijeno je 19.911 djece do četrnaest godina starosti.

Na strani okupatorskih, njemačkih i talijanskih, jedinica

borile su se u Hrvatskoj i Oružane snage NDH, te četnici. Gotovo uvijek na području Hrvatske u tim formacijama bilo je gotovo pola milijuna vojnika, nešto više od 300.000 vojnika je poginulo ili zarobljeno od strane jedinica NOV i POH.

► 266. Partizan

Album ZAVNOH-a III.


► 272. Borci Jugoslavenske armije (NOVJ) na paradi u oslobođenom Trstu 1945. godine


76P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

▲ 271. Nepoznati autor, bez naslova, 1944. g. - 1945., litografija, 716 x 556

HPM/MRNH P-198

77P


▲ 277. Veličanstveni miting u Zagrebu nakon oslobođenja, svibanj 1945. godine


► 268. Partizan, Slavonija, 1944. godine



78P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li

◄ 273. Tenkovi JA ulaze u Zagreb


◄ 274. Ulazak partizana u Zagreb, 8./9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-123

79P


► 275. Ulazak tenkovskih jedinica u Zagreb, svibanj 1945. godine

HPM/MRNH F-1605

► 276. Ulazak partizana u Zagreb, 9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-146

Kat

aloš

ke j

edin

ice

1. Raspored snaga sila Osovine u Travanjskom ratu


2. Podjela Kraljevine Jugoslavije


3. Ante Pavelić u posjetu Adolfu Hitleru, lipanj 1941. godine


4. Poziv Srbima zbog preseljenja, kolovoz 1941. godine


5. Proglas CK KPJ “Narodi Jugoslavije“ izdan nakon sjednice Politbiroa CK KPJ, održane u Zagrebu 10. travnja 1941. godine


6. Članovi Partije i SKOJ-a na otoku Ižu vježbaju se u rukovanju oružjem, svibnja 1941.


7. Proglas CK KPJ „Radni narode Jugoslavije“ izdan povodom 1. svibnja 1941. godine


8. Josip Broz Tito, Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije


9. Sedma strana Vjesnika jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Hrvatske sa novom partizanskom zakletvom, prosinac 1941. godine


10. Grupa boraca Prvog ličkog partizanskog odreda Velebit u Divoselu, ožujka 1942. godine

Obratiti pozornost na šarolikost uniformi i kapa


11. Zastava Prve dalmatinske proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade

Preuzeto iz: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 900-901.

81P

artizani kakve do sada niste vidjeli12. Oslobođeni i poluoslobođeni teritorij krajem 1941. godine


13. Formiranje talijanske brigade Garibaldi 1943. godine


14. Čehoslovačka brigada “Jan Žiška“ koncem 1944. godine


15. Ruski bataljon u sastavu jedinica NOVJ


HPM/MRNH N 2202 762

16. Kozak u jedinicama NOVJ

Album ZAVNOH-a III.

HPM/MRNH N2603 f12 042

17. Obavjest Štaba Šestog korpusa NOVJ o formiranju Čete “Ernst Thälmann“

Presnimka iz knjige: Leksikon NOR-a i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945., Beograd, 1980., str. 685.

18. Borci Poljskog bataljona poslije borbe kod Doboja 1945. godine


19. Prva caribrodska brigada, formirana od pripadnika bugarske narodnosti, 10. rujna 1944. godine


20. Bataljon “Šandor Petöfi“ XV. vojvođanske brigade

Presnimka iz knjige: Komunisti Jugoslavije; 1919-1969., Beograd, 1969., str 293.

21. Grčki partizani na Kožufu, (Makedonija), 1943. godine


22. Vojni sud VI. korpusa za vrijeme sudjenja bijeloj gardi i ustašama u Virovitici studenog 1944. godine


23. Vojni sud 32. divizije

Odbor za njegovanje tradicija Desetog korpusa / www.deseti-korpus.com

24. Proglas Komande mjesta Koprivnica, studeni 1943. godine

Muzej grada Koprivnice

25. O narodnoj vlasti...

Presnimka iz knjige: Pavle Kalninić “Andrija Hebrang - Svjedoci govore“, Zagreb, 2008. str. 145.

26. ZAVNOH je postao zakonodavna i izvršna vlast u Hrvatskoj

Presnimka iz knjige: Kalninić P., “Andrija Hebrang - Svjedoci govore“, Zagreb, 2008. str. 150.

27. Novčanice Gospodarske banke za Istru, Rijeku i Slovensko primorje. Prva novčanica “1 lira“ tiskana je 1944. godine, druga novčanica “2 lire“ nije odobren i stoga nije puštena u promet, a treća novčanica “5 lira“ puštena je u promet 1945. godine

Presnimka iz knjige: Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb, 1993., str 174.

28. Obveznica ZAVNOH-a izdana u sklopu Zajma narodnog oslobođenja s datumom 15. kolovoza 1943. godine u apoenu od 100.000 dinara/kuna (prednja i stražnja strana)

Presnimka iz knjige: Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb, 1993., str 160.

29. Partizanske nončanice u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50, 100 i 1000 dinara puštene su u opticaj u toku 1944. godine i služile su kao sredstvo plaćanja


30. Mornarička pješadija iskrcava se u Mošćeničkoj Dragi 25. travnja 1945. godine

HPM/MRNH F-9422

82P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li31. Brodovi mornarice NOV i POJ pred izvršenje borbenog zadatka, ljeto 1944. godine.


32. Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602 film 142 negativ 5s

33. Ronilačka ekipa Tehničke sekcije Mornarice NOVJ u viškoj luci, srpnja 1944. godine

HPM/MRNH F-6321

34. Brodovi mornarice NOVJ 1944. godine


35. Mornarica NOVJ 1944. godine

Arhiv znaci.net, inv. br. 12066 12942

36. Vasilij Petrović-Antipov: “Svi na front - sve za front“ 1944. godina, 620 x 425 mm, linorez

HPM/MRNH P-40

37. Partizanka šije zvijezdu za jedan od brodova koji trebaju probiti njemačku blokadu Jadrana, 1944. godine


38. Avijatičari prve eskadrile NOVJ, 1944. godine (Osvetnik V. ofenzive)


39. Aerodrom zrakoplovstva NOVJ na Visu, 1944. godine


40. Prvi tenkovski bataljon NOVJ u Otočcu, Lika, formiran poslije kapitulacije Italije, rujna 1943. godine.


41. Istraživanje minskih polja poslije oslobođenja Širokog Brijega, 1945. godine


42. Popravak oklopnog vozila AB-41 jedinica NOVJ u partizanskoj radionici u Lici, 1944. godine


43. Centralna partizanska bolnica na Petrovoj gori, 1944. godine


44. Hirurška intervencija u partizanskoj bolnici u Slavoniji


45. U bolnici VI. Korpusa, Slavonija, 1944. godine



46. U blizini Delnica, ljeto 1944. godine. Briga za ranjenika nakon bombardiranja

Album ZAVNOH-a III.


47. Mlada bolničarka previja ranjenika

Presnimka iz knjige: Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983., str 99

48. Doktor previja ranjenog kapetana američke vojske Jamesa Goodwina, Slovenija, 1944. godine

Presnimka iz knjige: Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983., str. 101.

49. Ranjenik u bolnici na Petrovoj Gori

Album ZAVNOH-a I.


50. Borci nose ranjenog druga

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 84, negativ 30n

51. Partizanska bolnica u Bolu na Braču listopada 1943. godine


52. U zubnoj ambulanti, Topusko, 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.


53. Partizanska bolnica u Turjanskom, zima 1944.

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601, film 82, negativ 7A n

83P

artizani kakve do sada niste vidjeli54. Partizanska bolnica na Visu studenog 1943. godine


55. Student medicine briše lice ranjenom partizanu, Slovenija, 1944. godine


56. Transfuzija krvi u partizanskoj bolnici u Primorskom - Slovenija, 1943. godine


57. Partizanska bolnica, rodilište u Sloveniji. Na fotografiji dr. Fran NOvak


58. Rodilište u Lici u toku NOR-a


59. Sanitetsko osoblje partizanske bolnice u Krbavici, Lika 1942. godine


60. Partizanski brico služi se vrećom brašna koje je stiglo iz Kanade


61. Svakodnevno brijanje bilo je obvezno, Slovenija, 1944. godine


62. Borci Prve brigade XIII. Primorsko-goranske divizije u selu Rosopojnik kod Ozlja, proljeće 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


63. Zastanak u šumi, vrijeme je za šišanje, Slavonija, 1944. godine



64. U trenucima odmora, vrijeme je za brijanje…

Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film 54 negativ 27s

65. Partizan na pecanju, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 601

66. Mesar tranžira meso, Slovenija, 1944. godine


67. Pranje rublja i dezinfekcija, Slavonija, 1944. godine


68. Partizani na kupanju, negdje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.


69. Partizani gule krumpir, Slovenija, 1944. godine


70. Kolinje na slobodnom teritoriju, 1943. godine

Album ZAVNOH-a III.


71. Kuhanje ručka, Slovenija, 1944. godine


72. Kuhar djeli gulaš, Slovenija, 1944. godine


73. Borci 17. udarne slavonske brigade pare vojna odijela, Puračić, travnja 1945. godine

Presnimka iz knjige: 17. udarna slavonska brigada, Titovo Užice, 1983., str. 315.

84P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li74. Svetozar Rittig, govori prije svečane mise u Topuskom u povodu oslobođenja Beograda


HPM/MRNH A-6337-402

75. Sahrana poginulih partizana na groblju u Molvama, ljeto 1944. godine

Presnimka iz knjige: 32. divizija NOVJ, Zagreb, 1988.

76. Vlada Zečević (1903. - 1970.), pravoslavni svećenik, učesnik NOR-a

HPM/MRNH N-2601 film 91 negativ 6a s

77. Partizani u okolici Litije, Slovenija, 1944. godine


78. Moslavački partizani s narodom na crkvenom proštenju u selu Vrtlinska, kolovoz 1942. godine


79. Partizani liječe ranjenog kapetana američke vojske, Jamesa Goodwina, Glavni štab Slovenije, 1944. godina


80. Partizani islamske vjeroispovjesti na kapama su nosili posebni znak

Album ZAVNOH-a III.


81. Partizani u džamiji - povratak delegata s II. zasjedanja AVNOJ-a, Mrkonjić grad, prosinac 1943. godine

HPM/MRNH F-5595

82. Letak za Uskrs 1945. godine


83. Dr. Kuzma Jedretić blagoslivlja partizansku zastavu na Učki 1944. godine


84. Proglas Komande mjesta Koprivnica o slobodnom kretanju povodom Božićnih blagdana, prosinac 1943. godine


85. Konferencija pristalica Hrvatske seljačke stranke, koji su se uključili u NOP, Voćin, 1943. godine


86. Konferencija pristalica Hrvatske seljačke stranke, koji su se uključili u NOP, Voćin, 1943. godine


87. Partizanske polažu vijenac na spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke

Album ZAVNOH-a II.


88. Partizanske polažu vijenac na spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke

Album ZAVNOH-a II.


89. Žene, delegati, dolaze na Drugu oblasnu konferenciju AFŽ-a Slavonije u Slavonskoj Požegi, 24. rujna 1944. godine



90. Letak svim pristašama Hrvtske seljačke stranke, ožujak 1944. godine (dvije strane)


91. Letak o konferenciji Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske koju sačinjavaju propadnici raznih stranaka i društveno-političkih organizacija, svibanj, 1944. godine (dvije strane)


85P

artizani kakve do sada niste vidjeli92. Kristina i Marija žene borci Prve primorske čete, Poljice na otoku Braču, 1942. godine

HPM/MRNH F-7556

93. Grupa žena - boraca u vrijeme formiranje 3. prekomorske brigade, Gravina, Italija, 8. ožujka 1944. godine

HPM/MRNH F-10441

94. Partizanke na borbenom položaju

Album ZAVNOH-a III.


95. Žene - borci XII. brigade 1943. godine


96. Album ZAVNOH-a III.


97. Djevojke i žene nose hranu na položaj partizanima, Kraljev Vrh, 1943. godine

Presnimka iz knjige: Hrvatsko zagorje u NOB, Zagreb, 1959.

98. Partizanke



99. Partizanke



100. Partizanka



101. Mlada dalmatinska partizanka iz Sutivana 1943.


102. Partizanka Slavonije - komesar jedne čete 1945.


103. Adela Gorički, iz Špičkovine, Hrvatsko Zagorje, borac XIII proleterske brigade


104. Partizanka

Album ZAVNOH-a III.


105. Partizanka

Album ZAVNOH-a III.


106. Partizanska, borac XIII primorsko-goranske divizije


107. Partizani pomažu u poljoprivrednim radovima



108. Na polju rade svi bez obzira na godine i spol



109. Borci VII. banijske udarne divizije na putu prema rijeci Neretvi, Bosna, kanjon rijeke Rame, ožujak 1943. godine

Obratiti pozornost na žene koje nose po nekoliko pušaka

HPM/MRNH F-479 1

110. Zlatko Prica čisti prostoriju, Topusko 1944. godine


HPM/MRNH A-6337 350

111. Partizanski kurir Palček, Pavel Šetrajčič krpa rupu na čarapi uz pomoć bombe


112. Kuriri Prvog bataljona 17. narodnooslobodilačke udarne slavonske brigade u Durđevcu, siječanj 1944. godine

Presnimka iz knjige: 17. udarna slavonska brigada, Titovo Užice, 1983., str. 251.

113. Mladi partizan, negdje na slobodnoj teritoriji (obratiti pozornost na remen)

Album ZAVNOH-a III.


86P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li114. Nastava u jednoj od škola na oslobođenom dijelu Istre, 1944. godine


115. Omladinska sekcija II proleterske sa komandantom Pekom Dapčevićem, prosinac 1942. godine


116. Učiteljski tečaj pri Okružnom NOO-u za Pokuplje, ljeto 1944. godine


117. Dječji dom u Radonji na Kordunu, ljeto 1944. godine

Album ZAVNOH-a II.



Album ZAVNOH-a II.

HPM/MRNH N-2602, film87, negativ 25a s


Album ZAVNOH-a II.


120. Vlado Kristi: “Bratstvom i jedinstvom omladina izgrađuje svoj novi život“, 1944. godina, 218 x 182 mm, linorez

HPM/MRNH P-27

121. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N/2601, film 127, negativ 12a

122. Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

Album ZAVNOH-a I.

HPM-MRNH N-2601, film 127, negativ 13a s

123. Partizanka s djetetom, Slavonija, 1944. godine



124. Partizanka s djetetom, Slavonija, 1944. godine



125. Intendant XI udarne divizije djeli hranu djeci u zbijegu


HPM/MRNH N-2201 336

126. Pavle Gregorić sa djetetom na slobodnom teritoriju 1944. godine

Mali partizan, negdje na slobodnom teritoriju 1943. godine

HPM/MRNH A-6337 369

127. Dječji dom u Kordunskom Grabovcu 1943. godine


128. Učenici partizanske gimnazije u Pokuplju, 1944. godine


129. Komandir i komesar Pionirske čete Druge proleterske brigade, Božo Stojanac i Vladimir Šipovalo


130. Andro Lušičić: “Zar ti još ne znaš čitati? / I pismenost je oružje u borbi za slobodu“, 1943. godina, 340 x 260 mm, linorez

HPM/MRNH P-13

131. Partizanska štamparija na Papuku, Slavonija 1942. godine.


132. Dunđerović - Valter Jela za vrijeme rada u štampariji lista Naprijed, Petrova Gora, 1944. godine


133. Knjigovežnica štamparije lista Vjesnik -u Mračaju 1944. godine


87P

artizani kakve do sada niste vidjeli134. Partizan, glasilo GŠH, broj 5, studeni 1942. godine


135. Vjesnik Hrvatske jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte, broj 11, travanj 1942. godine


136. Glas Hrvatskog zagorja, broj 2, srpanj 1942. godine, izdanje NOF-e Hrvatskog Zagorja


137. Kulturni prilozi, broj 2, listopad 1943. godine, Slavonija


138. Vjesnik Hrvatske jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte, broj 14, srpanj 1942. godine


139. Svi trebaju znati, brošura, Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju


140. Četnici u službi narodnih neprijatelja, brošura


150. Narodnooslobodička vojska i partizanski odredi, brošura


151. Ko su naši saveznici /SSSR, Engleska i Amerika/, brošura


152. Organizacijsko pitanje KPJ u Narodnooslobodičkoj borbi, brošura


153. Privremeni propis za unutrašnju službu u NOVH, brošura, 1944. godina


154. Za što brži završetak rata, brošura, Agitprop Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju


155. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, brošura, 1943. godina, izdanje AVNOJ-a


156. Sabor u Topuskom, brošura, 1944. godina, izdanje “Vjesnika“ JNOF Hrvatske


157. Josip Broz Tito: Borba naroda porobljene Jugoslavije, brošura, 1944. godina, izdanje JNOF Slavonije


158. Partizani u Gorskom Kotaru 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


159. U predahu partizani krpaju odjeću, negdje na slobodnom teritoriju 1944. godine

Album ZAVNOH-a III.


160. Proslava Oktobarske revolucije u Vrbanju studenog 1943. godine Obratiti pozornost na natpis: “Pitanje što će biti sutra je pitanje što radimo danas“

Album “Hrvatska u NOB” (Privatno vlasništvo)

161. Partizanka za vrijeme žetve

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N-2601 F-79 4a s

162. Žetva negdje na slobodnom teritoriju

Album ZAVNOH-a I.

HPM/MRNH N 2601, film 79, negativ 2a s

163. Naoružani borac na otoku Visu, 1944. godine

HPM/MRNH F-2277

164. Partizani u Slavoniji 1944. godine



165. Selo Klasnić, Stipe Ugarković, politički komesar 14. brigade, Lika, veljača 1944. godine

HPM/MRNH F-2332

88P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li166. U pokretnoj krojačkoj radionici 21. slavonske udarne brigade NOVJ, Trgovište, 26. listopada 1943.

HPM/MRNH F-9251

167. Popravak zaplijenjenih bicikla u nekoj partizanskoj radionici

HPM/MRNH F-1192

168. Zemunica u šumi, Slavonija 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 261

169. Zbijeg u stogu sijena

Album ZAVNOH-a II.


170. Odmor poslije napornog marša, Slavonija, 1944. godine



171. U postolarskoj radionici Ekonomskog odjeljenja Glavnog štaba Hrvatske, 1944. godine

HPM/MRNH F-8018

172. Partizani na skeli

Album ZAVNOH-a III.


173. Dva druga, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 640

174. Partizan na motociklu, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 633

175. Partizan sa cvijetom u ustima, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 625

176. Partizan u Slavoniji 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 608

177. Partizani poziraju fotografu, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 517

178. Artiljerijsko-tehničko slagalište XXVI. divizije NOVJ, Vis, 1944. godine (partizani krote mazgu)

HPM/MRNH F-6300

179. Partizani Posavskog partizanskog odreda pripitomili su lane, 1944. godina


180. Partizan s kozom

Album ZAVNOH-a I.


181. Bolničarski automobil

Album ZAVNOH-a I.


182. Veterinari pregledavaju konja

Album ZAVNOH-a III.


183. Partizani podvezuju prase, negdje na slobodnom teritoriju

Album ZAVNOH-a III.


184. Borci nepoznate jedinice Desetog korpusa “zagrebačkog“

Muzej grada Zagreba K-319

185. U oslobođenom Šibeniku, 1945. Grupa djece...

HPM/MRNH F-5816

186. Turjanski, 1943. godine. Ferdo Čulinović i nepoznati mještanin…

Album ZAVNOH-a I.


187. Partizanska ralica, Požega, 1944. godine



188. Partizani i partizanke peru rublje

Album ZAVNOH-a II.


89P

artizani kakve do sada niste vidjeli189. Partizani na kupanju


HPM/MRNH A-6337 364

190. Partizan na skijama, Slavonija, 1944. godine









193. Kirurška ekipa 33. divizije na grudanju, Bilogora, kraj 1944. godine

Muzej grada Zagreba

194. Kirurška ekipa 33. divizije na grudanju, Bilogora, kraj 1944. godine

Muzej grada Zagreba

195. - 206. Fotografije u boji napravljene su prema filmu što ga je na slobodnom teritoriju prvih mjeseci 1944. godine snimio američki filmski snimatelj, član vojne misije, Slom Farish

Presnimka iz knjige: Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988., str. 386, 387, 412, 415, 428, 430 i 431.

207. - 215. Fotografije iz El Shatta snimljene između 1944. i 1946. godine


216. Izbjeglički logor El Shatt na Sinaju (fotografija dolje)


217. Kazališni glumci s drugom Titom u Glamoču, 1942. godine


218. Centralna kazališna družina ZAVNOH-a u Glini, 1944. godine


219. Kazališna grupa “August Cesarec“

Album ZAVNOH-a I.


220. Scena iz drame “Brat na brata“ Vjekoslava Afrića na kazališnoj priredbi u Otočcu u povodu Prvog zasjedanja ZAVNOH-a, 1943. godine

Dokumentacijski centar antifašizma - Fototeka SABA RH

221. Partizanska predstava “Odrpanci“ odigrana u Črnomelju, 1944. godine


222. Kazališna družina Oblasnog NOO-a za Slavoniju izvodi kazališnu predstavu, ljeto 1944. godine


223. Vladimir Nazor i Vanja Radauš

Album ZAVNOH-a I.


224. Kulturno-umjetnička grupa Oblasnog NOO-a Slavonije, 1944.


225. Kulturno-umjetnički odjel ZAVNOH-a pri radu, 1944. godine


226. Partizanska predstava, Slavonija, 1944. godine



227. Partizansko kolo

Album ZAVNOH-a II.


228. Partizanska glazba, negdje na oslobođenom području

Album ZAVNOH-a III.


90P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li229. Harmonikaš na oslobođenom području

Album ZAVNOH-a I.


230. Partizanska glazba, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 532

231. Nogometna momčad 32. i 33. divizije u Velikim Zdencima 16. travnja 1945. godine


232. Nogometna momčad 32. i 33. divizije u Velikim Zdencima 16. travnja 1945. godine


233. Plakat utakmice Hajduk NOVJ i R.A.F. XI


234. Snimak Hajduka NOVJ

Presnimka iz knjige: Ratna kronika Splita, Split, 2010.

235. Partizansko takmičenje


HPM/MRNH A-6337 709

236. Partizansko takmičenje


HPM/MRNH A-6337 706

237. Partizanska glazba Desetog korpusa Zagrebačkog, 1944. godine

Muzej grada Zagreba F-663

238. Nogometna ekipa 32. divizije

Muzej grada Zagreba F-565

239. Skok u vis

HPM/MRNH A-6337 703

240. Potezanje konopa

Album ZAVNOH-a II.


241. Šef angloameričke vojne misije pri VŠ NOVJ general Fitzroy Maclean, Hvar, 1943. godine


242. Saveznici kod Daruvara padobranima spuštaju vojnu opremu za potrebe Desetog korpusa, rano proljeće 1945. godine


243. Američka vojna misija pri štabu VI. korpusa 1943. godine


244. Crvenoarmejci u sastavu jedinica NOVJ


HPM/MRNH N-2201 528

245. Saveznički piloti sa grupom boraca NOVJ u Otočcu, 1943. godine


246. Sherman Kendal obučava partizane rukovanju bazukom, Vis, 1944. godine


247. Partizanska bolničarka pomaže ranjenom savezničkom vojniku u Dalmaciji

HPM/MRNH F-2636-26

248. Šetnja gradom Slunjem u proljeće 1944. godine. U sredini Randolph Churchill (sin Winstona Churchilla) član savezničke vojne misije

Album ZAVNOH-a I.


249.Nikola Kečanin: “Živjela Crvena armija jamstvo naše pobjede“, 1944. godina, 610 x 440 mm, linorez,

HPM/MRNH P-33

250. Zarobljena njemačka zastava nakon desanta na Korčulu, Vis, 1944. godine

HPM/MRNH F-10355

251. Predaja avijatičara u Čazmi 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma / NOB-91.1.2

91P

artizani kakve do sada niste vidjeli252. Predaja avijatičara u Čazmi 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma / NOB-90.1

253. Predaja avijatičara u Čazmi 1944. godine

Zavičajni muzej Čazma / NOB-90.1

254. Domobrani koji su prešli na stranu NOVJ u Prnjavoru 11. rujna 1944. godine


255. Domobrani koji su prišli NOVJ kod Tovarnika u Srijemu, travnja 1944. godine


256. Ivan Lovrenčić: “15 rujan je zadnji rok”, 1944. godine, 236 x 160 mm, linorez

HPM/MRNH P-88

257. Pridošli bivši domobrani svrstavaju se u jedinice 32. divizije


258. Domobrani koji su se predali, u oslobođenoj Slavonskoj Požegi, rujna 1944. godine


259. Dolazak domobrana u selo Miškovce, Srijem 11. rujna 1944. godine prilikom stupanja u NOVJ


260. Zarobljeni njemački vojnici u toku napada na most za Litiji. Partizani su im uzeli uniforme i dali im svoju odjeću. Slovenija, 1944. godine

Obratiti pozornost na brčiće.


261. Zarobljeni njemački vojnici metu ulice u Otočcu 1943. godine


262. Predaja Domobrana, Slavonija, 1944. godine


HPM/MRNH N-2201 173

263. Zarobljeni ustaše i domobrani u Podravskom Kloštru, listopad 1944. godine


264. Zarobljeni ustaški vojnik, preobučen u žensku odeću, zarobljen od strane boraca VI krajiške NOU brigade brigade.


265. Zdenko Venturini: “Legionaru! Ovo bi Švaba htio, a ovo ti učinili dođi u borbu za slobodu“, 1944. godine, 340 x 210 mm, ručni sitotisak

HPM/MRNH P-65

266. Partizan

Album ZAVNOH-a III.


267. Partizan na položaju

Album ZAVNOH-a III.


268. Partizan, Slavonija, 1944. godine



269. Mitraljesci Kvarnerskog odreda na položajima u toku borbi za Pulu


270. Oslobođenje Varaždina, svibanj 1945. godine


271. Nepoznati autor, bez naslova, 1944. g. - 1945., litografija, 716 x 556

HPM/MRNH P-198

272. Borci Jugoslavenske armije (NOVJ) na paradi u oslobođenom Trstu 1945. godine


273. Tenkovi JA ulaze u Zagreb


274. Ulazak partizana u Zagreb, 8./9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-123

92P

artiz

ani k

akve

do

sada

nis

te v

idje

li275. Ulazak tenkovskih jedinica u Zagreb, svibanj 1945. godine

HPM/MRNH F-1605

276. Ulazak partizana u Zagreb, 9. svibnja 1945. godine

HPM/MRNH F-146

277. Veličanstveni miting u Zagrebu nakon oslobođenja, svibanj 1945. godine


Lite

ratu

raKnjigeAlmanah Republika 1941. - 1961., Zagreb, 1961.

Bleiburg i križni put 1945., Zagreb, 2007.

Bogdan Krizman: Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1978.

Bogdan Krizman: Ustaše i Treći Reich (I i II), Zagreb, 1986.

Borbeni put žena Jugoslavije, Beograd, 1972.

Ćiril Petešić, Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945, Zagreb, 1982.

Desanka Stojić: Prva ženska partizanska četa, Karlovac, 1987.

Deset kongresa, Beograd, 1974.

Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zagreb, 1946.

Druga dalmatinska proleterska brigada - sjećanja boraca, Split, 1989.

Džon Filips, Jugoslovenska priča, Beograd, 1983.

Fikreta Jelić - Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941. - 1945., Zagreb, 1984.

Heroine Jugoslavije, Zagreb, 1980.

Branka Hlevnjak i Rhea Ivanuš: Hrvatska antiratna fotografija, Zagreb, 2008.

Hrvatska u NOB, Zagreb, 1986.

Jelić Ivan: Komunistička partija Hrvatske 1937.-1945. (I i II), Zagreb, 1981.

Komunisti Jugoslavije; 1919-1969., Beograd, 1969.

Leksikon: Narodnooslobodilački rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945. (I i II), Beograd, 1980.

Marijan Čubelić i Milovan Milostić: Pregled historije NOB naroda Jugoslavije, Zagreb, 1954.

Milan Basta: Rat je završen 7 dana kasnije, Zagreb, 1976.

Mišo Deverić i Ivan Fumić: Hrvatska u logorima, Zagreb, 2010.

Narodni heroji Jugoslavije, Beograd, 1975.

Narodnooslobodilačka borba naroda Hrvatske 1941 - 1945, Zagreb, 2012.

Nataša Mataušić: El Shatt, zbijeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Zagreb, 2007.

Nataša Mataušić: Koncentracioni logor Jasenovac (fotomonografija), Zagreb, 2008.

Nikola Anić: Antifašistička Hrvatska, Zagreb, 2005.

Nikola Anić: Njemačka vojska u Hrvatskoj 1941.-1945., Zagreb, 2002.

95P

artizani kakve do sada niste vidjeliPartizanke Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, Zagreb, 2013.

Prvi korpus NOV Hrvatske, Karlovac, 1987.

Ratna kronika Splita, Split, 2010.

17. udarna slavonska brigada, Titovo Užice, 1983.

Stoljeće promjena, Zagreb, 2000.

Stvaranje Titove Jugoslavije, Opatija, 1988.

Španija 1936.-1939. (I - V), Beograd, 1971.

32. divizija NOVJ, Zagreb, 1988.

Viktor Novak: Magnum crimen, Zagreb, 1948.

Vladimir Zelenjin: Jugoslaveni pod zastavom Oktobra, Beograd, 1967.

Žene Hrvatske i NOB-i, Zagreb, 1967.

Fotografije:Hrvatski povijesni muzej [Sva prava pridržana]

Muzej grada Zagreba [Sva prava pridržana]

Zavičajni muzej Čazma [Sva prava pridržana]

Muzej grada Koprivnice [Sva prava pridržana]

Fototeka SABA RH [Sve fotografije su u javnom vlasništvu i mogu se slodobno koristiti bez traženja dozvole]

Fototeka Desetog korpusa zagrebačkog (deseti-korpus.com) [Sve fotografije su u javnom vlasništvu i mogu se slodobno koristiti bez traženja dozvole]

Foteoteka znaci.net (znaci.net) [Sve fotografije su u javnom vlasništvu, ukoliko nije drukčije naznačeno]

Privatni izvori [Sve fotografije su u javnom vlasništvu i mogu se slodobno koristiti bez traženja dozvole]

Ostali izvori (pogledati kataloške jedinice) [Sve fotografije su u javnom vlasništvu, ukoliko nije drukčije naznačeno]

Documents

Partizani Kakve Do Sad Niste Videli - Katalog