Patrologija

8/10/2019 Patrologija

http://slidepdf.com/reader/full/patrologija 1/56

1

»trologij

«

U V O D& 1. Pojam patrologije

Prvo razdoblje povijesti kršćanske literature obično se naziva patrologija, a definira sekao nauka o životu i književnoj djelatnosti starih crkvenih pisaca. Patrologija se često naziva i

povijest starokršćanske književnosti. U nazivu "starokršćanska književnost" uključeni su inovozavjetni spisi za koje Crkva vjeruje da su nadahnuti, kao i spisi heretika. azlikuje!o

grčku i latinsku starokršćansku književnost jer su se grčka i latinska duša, svaka na svoj načinizražavale u pristupu kršćanski! istina!a, čuvajući identitet spasenske poruke koju razglašuju.Povijest teologije u uže! s!islu znači istraživanje teologije kao znanosti, a u šire!

s!islu povijest teologije znači znanstveno proučavanje života, književnog rada i naučavanjateoloških pisaa tijeko! rkvene povijesti do danas # u to! s!islu je patrologija dio povijestiteologije.

$!e "%ta" uzeto je pre!a odnosu roditelja i djeteta, učitelja i učenika. %d drugogstoljeća "ota" je bio biskup a od &. st. to je bio rkveni pisa, povezan s neko! rkveno!zajednio!.

'a "Crkvenog oa" traži se( a) svetost života* b) pravovjerna nauka* ) drevnost+starina) i d) rkveno odobrenje. %ne rkvene pise koji!a nedostaje koji od tih uvjeta naziva

se jednostavno "rkveni! pisi!a", a naslov "rkveni naučitelj" pridaje se oni! rkveni! pisi!a koji!a nedostaje drevnost.rčki rkveni oi su( sv. -azilije &eliki, sv. rgur azijanski, sv. $van 'latousti, i sv.

/tanazije. 0atinski( sv. /!brozije, sv. 1eroni!, sv. /ugustin i sv. rgur &eliki.2oba rkvenih otaa završava na 'apadu sa sv. $zidoro! 3eviljski! +454. god.), a na

$stoku sa sv. 6eodoro! 3tudito! +u!ro 784. godine)."Crkveni naučitelji" +!ali rkveni oi) na 'apadu su( 9ilarije, 0eon &eliki, Petar

:rizolog i $zidor 3eviljski, a na $stoku( ;fre! 3irski, <iril 1eruzale!ski, <iril /leksandrijski i$van 2a!aščanski. aziv "rkvenog naučitelja" dobili su i neki teolozi koji nisu živjeli uotačko doba.

& 2. Povijest patrologije i patrološki zbornici$!e "patrologija" upotrijebio je prvi put protestant 1ohann erhard, koji je izdao svoju

"Patrologiju" u 1eni god. =4>5. i ti! se i!eno! nazivala rkvena književnost sve dorefor!aije. jezin začetnik je otac crkvene povijesti ;uzebije Cezarejski +?55@). :olijevko!

patrologije s!atra se -etlehe!, a sv 1eroni! njezini! oe! djelo! "2e viris...", u koje! jeopisao =5> pisaa.

& 3. Podjela patrologije

Povijest starokršćanske književnosti obično se dijeli na tri razdoblja($. razdoblje, ili razdoblje rasta, ide od novozavjetnog vre!ena do Ailanskog edikta

5=5. god. a po neki!a do iejskog konila g. 58>. :ršćanstvo živi na rubu tadašnjegdruštva. ajveći i ključni čovjek toga razdoblja jest %rigen.

$$. razdoblje, ili razdoblje vata, "zlatno doba starokršćanske književnosti", koje ide odg. 5=5. +odnosno 58>.) do :aledonskog konila g. B>=. +odnosno do s!rti pape 0eona&elikog g. B4=.).

$$$. razdoblje, ili razdoblje opadanja, koje teče od s!rti 0eona &elikog +g. B4=.) dokraja patrističkog razdoblja +to je na $stoku do s!rti sv. $vana 2a!aščanina [email protected]. ili do s!rtisv. 6eodora 3tudite 784. g., a na 'apadu do s!rti sv. $zidora 3eviljskog 454. g.).

1



2

»trologij

«

P V O ! " D O # $ % '. !PO()O$(*' O+'

& 1. !postolski oci op,enito

Pod "/postolski! oi!a" razu!ijeva!o neposredne učenike apostola. 6o je krug pisaa, koji su bili u dodiru s apostoli!a( :le!ent i!ski, $gnaije /ntiohijski, Polikarp iz

3!irne i Papija 9ierapolski. 3padaju tu još i književna djela koja se inače pripisuju apostoli!a+npr. 3i!bol vjere, 2idahe, izvankanonski spisi) ili njihovi! učenii!a+"-arnabina poslania",9er!in Pastir). 3pisi apostolskih %taa ne pokazuju dubinu teološke !isli, kako to vidi!o ukasniji! vre!eni!a, ali su od neprojenjive vrijednosti. jihovi autori tu!ače istine vjere iobičaja jednostavni! načino! i ugledajući se na 3v. Pis!o obaju zavjeta naglašuju nekevjerske istine i strogu etiku. eki od ovih spisa su uživali i kanonski autoritet.

1ako je prisutno eshatološko očekivanje blizog dolaska :ristova u spisi!a te je stoganaglašena kristocentričnost kršćanskog života. akon otkrića ku!ranskih spisa više sevrednuje židovski doprinos prvoj doktrinarnoj izradi ranog kršćanstva. 3pisi /postolskih%taa svjedoi su razdoblja u koje! Crkva reagira na unutarnje i vanjske opasnosti u če!u senaglašava značenje otkupljenja, autoritet Crkve, vrijednost krštenja, te uskrsnuće !rtvih.

%sjeća se zahtjev za potpuno novi! načino! života u odnosu na prijašnji.& 2. *lement imski

1. -ivot. 3v. :le!ent # četvrti ri!ski biskup ili treći nasljednik sv. Petra # !učenik.Pripisivalo !u se više spisa, no sa!o je jedan autentičan i to poslania :orinćani!a.

2. astanak poslanice *orin,anima. apisana grčki! jeziko! @>#@4. g. a puni joj je naslov( "Crkva -ožja, koja je u i!u, Crkvi -ožjoj, koja je u :orintu". Povod nastanka suneredi u korintskoj rkvenoj općini # pobunili su se vjernii protiv svojih poglavara i svrgnuliih.

8.= Struktura poslanice. Poslania se dijeli u dva dijela. Prvi dio sadrži opo!ene na

ljubav... a drugi dio se bavi potanje prilika!a u :orintu te se kaže da je -og ustanoviorkvenu hijerarhiju pa s!o zato dužni na poslušnost. :rivi trebaju činiti pokoru douspostavljanja konačnog !ira. Poslania završava dugačko! !olitvo!.

8.8 Značenje poslanice.a) Pruža na! neke infor!aije o životu Petra i Pavla.

b) :le!ent je svjestan hijerarhijske strukture kršć. zajednie.) Poslania zauzi!a stanovište o prvenstvu i!ske Crkve.

8.5 Specifični elementi. :le!entova se poslania dodiruje s poslanio! 9ebreji!a.Prožeta je duboko! kršćansko! vjero!, ali se voli oslanjati na židovsku tradiiju. :ršćanstvo

je najbliže čovjeku, ono čovjeka odgaja. Poslania je kao neka ho!ilija i nosi oznaku očinskeozbiljnosti i !udrosti.

3. !pokri/na djela koja se pripisuju :le!entu i!sko! su(a) 2ruga :le!entova poslania :orinćani!a.

b) 2vije poslanie djevia!a + Ad virgines). /utor uzdržljivost s!atra božanski! djelo! a onikoji to žive # nasljeduju i utjelovljuju :rista.) :le!entova liturgija.d) Pseudo#:le!entine +dvadeset ho!ilija i deset knjiga Prepoznavanja).

& 3. (v. 'gnacije !ntio0ijski

1. -ivot. 3v. $gnaije zauzi!a središnje !jesto !eDu tzv. "/postolski! oi!a". oDenu poganstvu, obratio se, bio učenik sv. $vana i treći antiohijski biskup. 'a progonstva u vrije!e

2



3

»trologij

«

ara 6rajana bio je osuDen i kako je želio, u!ro u i!u !učeničko! s!rću +oko =E.).$!a!o od $gnaija sedam poslania.

2. Pitanje atentinosti poslanica. Poslanie su do nas došle u tri redakije( velikoj,!aloj i srednjoj a autentična je sa!o srednja. &elika redakija i!a još šest drugih poslania a!ala redakija i!a sa!o tri.

3. $iterarne karakteristike. 3 literarnog stanovišta $gnaijeve poslanie nisu vrijednea ilj i! je da se sačuva vjernike od zabluda i razdora. 3til je živ a gra!atički i stilski su

nedotjerane. 0jepota i! je u sadržaju. Fovjek, koji kroz njih govori, sjedinjen je čitavi! svoji! biće! s :risto! koga ljubi kao svoga -oga. ajljepša je poslania i!ljani!a. 3ve su pisaneu žurbi pred s!rt. azlike iz!eDu :le!entovih i $gnaijevih poslania( :le!ent nastupaautoritativno # savjetuje i daje nalog koji se !ora izvršiti a $gnaije savjetuje i propovjeda.

. )ematske karakteristike.a4 kleziološka. $gnaije prvi upotrebljava ter!in "katolička rkva" u s!islu jedne općeCrkve i svi! rkva!a daje pouke ali ri!skoj rkvi se ne usuDuju davati te pouke.b4 Ustrojstvo +rkve. abraja posebne hijerarhijske stupnjeve Crkve( episkopat, prezbiterat iDakonat.c4 )eološki naglasci. aspravljalo se o teološki! proble!i!a !eDu rkva!a a osobito jeaktivna bila gnostička sekta doketa. $gnaije uči da je "$sus roDen i neroDen" od Aarije i -oga

a ;uharistija je tijelo trpećeg $susa :rista, te hrana i piće za bes!rtnost.d4 )eologija meništva sl5bi d0ovnog 5ivota . $gnaijeva teologija je sva u službiekleziologije. 3av je prožet zaokupljenošću za jedinstvo! s $suso! :risto! i s -ogo!.:ristoentričnost $gnaijeve duhovnosti sastoji se u osobno! odnosu kršćanina s :risto! kaoosobo! a središnja ideja je "nasljedovanje :rista". /ko je Pavlova !istika u partiipaiji,$gnaijeva je u i!itaiji +nasljedovanju).$gnaijeve poslanie pružaju na! prvi pri!jer teologije mučeništva u patrističkoj književnosti.Aučeništvo je za $gnaija osobita !ilost, poseban dar -ožji, nešto iznad čovjekovih prirodnih!oći, nadilazi čovjeka, to je kairos +pogodan čas). Aučenička s!rt je konačni rasvat onogasjedinjenja s :risto! koje već postoji u nepotpuno! obliku. $gnaije gori od ljubavi pre!a$susu :ristu kao živoj osobi, jer želi njega dostići, biti u jedinstvu s :risto!.

&ažna značajka $gnaijeva !učeništva je dobrovoljnost. Poistovjećivanje !učeništva s;uharistijo!( "Pšenia sa! -ožja..." $gnaije je prvi teolog koji !učeničku s!rt nazivarođenjem( "oDenje !i se približava".

& . (v. Polikarp iz (mirne 67891:7.4

1. -ivot. -io je učenik sv. $vana /postola i biskup u 3!irni. Fitavog se života čvrstodržao te su se na njega oslanjale Crkve u /ziji u borbi protiv zabluda. :one! života je došaou i! gdje je raspravljao s papo! /nieto! o pitanju slavljenja Pashe. %ptužen da je "ateist",u!ro je u 3!irni !učeničko! s!rću što je snažno potreslo sve Crkve u /ziji. 3vezan nalo!ači, izrekao je jednu od najljepših starokršćanskih !olitava. Pla!en !u ništa nije !ogao

pa su ga proboli bodežo!.2. Poslanica ;ilipljanima. 2ok Gilipljani!a šalje $gnaijeve poslanie, na njihovu

za!olbu, šalje ujedno i svoju popratniu u kojoj daje neke !oralne pouke, ustaje protivkrivovjeraa i uz sve to ispisuje čitave retke iz 3v. Pis!a, što je važno za povijestnovozavjetnog kanona.

3. eatentini spisi. 6o su pet kratkih tu!ačenja, ko!entara na četiri ;vanDelja i jošdva latinska frag!enta koji s Polikarpo! vjerojatno ne!aju veze.

& :. Papija <ierapolski 6oko 13=4

=. Papija je bio biskup u 9ierapolisu u Grigiji, $vanov slušatelj a Polikarpov drug.3



4

»trologij

«

Pitanje je da li je bio /postola ili prezbitera $vana učenik. %n u svo! djelu i apostole naziva prezbiteri!a pa je odgovor na to pitanje nepoznat.

8. $z ;uzebija saznaje!o da je Papija napisao "pet knjiga" pod naslovo! "6u!ačenjagovora ospodnjih".

5. Papija se s!atra začetniko! književne vrste biblijske egzegeze !eDu kršćani!a. jegovo na! je djelo važno za podrijetlo prvih dvaju ;vanDelja. 'astupao je !ilenariza! što je od njega kasnije preuzeo i sv. $renej. Papiju općenito treba s!atrati predstavniko!

judeokršćanske teologije.& 7. >#arnabina poslanica>

=. Poslania od 8= poglavlja koja je u starini uživala velik ugled. Pripisuje se -arnabičije se i!e nigdje ne spo!inje. Upravljena je judeokršćani!a, koji su držali da je 3tari zavjetostao na snazi i dalje te da i!a obvezatnu !oć. eki !isle da je nastala u 3iriji a većina s!atrada potječe iz aleksandrijskog podneblja.

8. Poslania se dijeli na dva dijela, doktrinalni ili apologetski u koje! se baviinterpretaijo! 3tarog zavjeta +obdržavanje propisa 3tarog zavjeta nije potrebno za spasenje) i!oralni u koje! donosi odredbe !oralnog karaktera +put svjetlosti i put t!ine).

& ?. <erma@ >Pastir>

=. "Pastir" je dosta opširan spis napisan u književnoj vrsti apokalipse. /utor !u je9er!a +spo!inje se u poslanii i!ljani!a i suvre!enik je :le!enta i!skog). 3pis jesastavljen u i!u oko =BE#=>>. god. i uživao je veliki autoritet.

8. Pisa propovjeda o sebi, svo! životno! putu te kako je postao revan kršćanin.6e!eljna svrha djela je propovjedanje pokore +!etanoia) i sve je to!e podreDeno. 2jelo i!atri dijela( viAenja 6:4, zapovijedi 6124, i prie 61=4. ajprije !u se u viDenju ukazuje Crkva uliku ri!ske !atrone u bijelo! odijelu koja ga potiče da propovjeda pokoru. 'ati! !u se javljaanDeo u liku Patira i traži od 9er!e da zapiše =8 zapovjedi i =E priča što je ustvari nart

kršćanske nauke o ćudoreDu. %čekuje se !oralna refor!a uz po!oć opraštanja grijeha nakoniskrene pokore. 9er!a je zastupao iniijativu za !ogućnost pokore i oproštenja grijeha kaosredstvo povratka grešnika na pravi put i uključenje u zajedniu. 3pis je apokalipsa, asadržajno judeokršćanski spis.

5. Pre!a 9er!inu Pastiru, oni!a koji poslije krštenja padnu u teški grijeh oprašta segrijeh nakon izvršene pokore, ali sa!o jedan put. Uči nerazriješivost ženidbe. 9er!inakristologija ostaje vrlo proble!atična. :njiga se upotrebljavala u neki! rkva!a kao priručnik za kataku!ene.

& B. !postolski simbol vjere

=. $ako je u početku kršćanska liturgija bila prilično slobodna i savitljiva, osjetila se potreba za nekakvo! jedinstvenošću, neki! te!eljni! stavovi!a. / da bi spis i!ao autoritet,širili su ga pod i!eno! apostola. 3pisi su bili otvoreni za dopune i iz!jene pa ih nije lakovre!enski datirati. %no što !i danas označava!o kao Apostolsko vjerovanje u svojojkonačnoj for!ulaiji potječe iz 3rednjeg vijeka.

8. :ataku!eni su na krštenju ispovjedali kratki sažetak vjere, koji su oni znalinapa!et. ije se unosio u rkvene spise jer ga nisu s!jeli znati heretii # po nje!u su sekršćani prepoznavali. %tud popularnost grčke riječi $C969$3 +$;3%U3, C9$36%3,69;%U H$%3, 3%6; # $sus, :rist, 3in -ožji, 3pasitelj).

5. ajstariji izravno poznati Simol jest Simol !imske "rkve, u uporabi već potkraj$$. st. na grčko! jeziku ali je istovre!eno preveden na latinski radi jasnoće. %d njega izravno

4



5

»trologij

«

potječu svi Simoli koji su kasnije bili u uporabi u Crkva!a na 'apadu. 3adašnje vjerovanje jesa!o !alo prošireno.

B. 3loženije su stvari kad je riječ o Simolima u uporabi u Crkva!a $stoka. Poznaje!oih nekoliko. AeDosobno su jako slični uz neke razlike. a te!elju njihovih preiznihdoktrinarnih for!ulaija stvarani su kasnije #icejski i #icejsko$carigradski simol.

& 8. >Didac0e> 9 Upte !postolske

=. 3truktura spisa. 3pis je davnini bio veo!a ijenjen. Cjelovit spis je otkrio grč. biskup -rIennios, kraje! prošlog stoljeća u Carigradu, u jedno! rukopisu iz =E>4. g.%rginalan naslov je( %idache &uputa' (ospodinova narodima po dvanaestorici apostola.3adrži četeri djela( prvi iznosi moralnu katehezu na!ijenjenu kateku!eni!a* drugi dio dajeliturgijske instrukcije +krštenje, post, !olitva, ;uharistija)* treći dio iznosi disciplinskeinstrukcije* četvrti "eshatološki" dio govori o skoro! ospodinovu dolasku.

8. Podrijetlo djela. 3 književnog gledišta spis krasi jednostavnost i jasnoća, rečenie sukratke i jezgrovite. 3 povijesnog !otrišta spis je od izuzetne vrijednosti. astanak se datira ugodine >E#4E. radi !noštva arhaiza!a te učenja o "2va puta" što slično nalazi!o uku!ranski! spisi!a.

5. 6eološki i kristološki naglasi. 2idahe je kao jedna vrsta katekiz!a bez teološketendenije. 6eološki sadržaji su većino! sadržani u !olitveni! tekstovi!a, u euharistijski!!olitva!a i %čenašu. 'a kristologiju 2idahea značajno je da se redovito govori o $susu, toznači da je u središtu povijesna osoba $susova. Posredništvo :ristovo je u teologiji o )menu.

B. ;tičko#!oralno učenje. 3redišnje !jesto u spisu pripada !oralno! učenju.'načajan je naglasak stavljen na soijalne aspekte života gdje je istaknuta uloga rada. %dgole!e je važnosti njegovo shvaćanje kršćanskog zajedništva +koinonia).

>. 3akra!entologija i ekleziologija. lede sakra!entalne teologije 2idahe potankoopisuje sakra!enat krštenja. 3adrži prvo izričito svjedočanstvo o valjanosti krštenja

polijevanje!. ;uharistija se naziva "lo!ljenje kruha". Aolitve o koji!a je u spisu riječ sigurnosu židovskog podrijetla, sa!o pokršćanjene. 2idahist Crkvu shvaća kao sabiranje eshatološke

zajednie # euharistijska ekleziologija. ovori se tu i o utvrDivanju kriterija za prosuDivanje pravog proroka te o biranju nositelja stalnih !jesnih službi.

''. *C!(*! !PO*';! *%'-VO()

& 1=. Op,i znaaj apokri/ne knji5evnosti

Pod apokrifni! spisi!a razu!ijeva!o veo!a obi!nu književnost nastalu iz!eDu $#$$$.st. koja svoji! izražajni! obliko! i sadržaje! nastoji i!itirati kanonske spise 3vetog pis!a.6er!in apokrif rabili su gnostii za označavanje tajnih, skrivenih spisa i posebnih objava./utori apokrifa su uglavno! nepoznati. 2anas se ta književnost karakterizira kao pučka.azlikuje!o heretičke i ortodoksne apokrife a po svo! književno! sastavu ti su spisi dalekoispod biblijskih. Proučavanja apokrifne književnosti posebno su potaknuta nakon ku!ranskihotkrića =@B., te otkrića raznih papirusa, posebno gnostičke biblioteke i !anihejskihdoku!enata u srednjoj /ziji i ;giptu.

& 11. %deo9krš,anski starozavjetni apokri/i

%sobito je obi!na apokrifna književnost koja je oponašala spise 3tarog zavjeta, a i!alisu apokaliptičku nakanu. eka djela od tih su(

=. *etvrta knjiga +zdrina. Pokušaj utjehe narodu poslije narodne katastrofedvadesetih godina $. st. # razorenje 1eruz.

5



6

»trologij

«

8. ,njiga -enokova. 'bir spisa, proroštava i pouka koje se stavljaju na usta 9enoka,starozavjetnog patrijarha o koje! je stvoreno !noštvo legendi. :njiga je nastala iz!eDu $$. st.

prije :rista i $. st. poslije :rista. 3adrži židovske i kršćanske ele!ente. 'načajan za teologiju oanDeli!a, za shvaćanje !esijanstva, i spasa čovječanstva.

5. estamenta /)) patriarcharum +%poruke dvanaestorie 1akobovih sinova). Fini seda je djelo sastavio neki judeokršćanin koji je upotrebljavao hebrejske izvore +razne oporuke

pojedinih patrijarha). 3!atra se da je djelo nastalo u 3iriji pri kraju $. stoljeća.

B. 0znesenje )zaijino. 3ačuvan sa!o etiopski prijevod. $!a tri dijela( !učeništvo$zaijino* oporuka kralja ;zekije s proroštvi!a o :ristu, Crkvi, kraju vre!ena* viDenje $zaijinogdje anDeo objavljuje $zaiji neke dogaDaje. 2onose se preizne infor!aije o Petrovoj s!rti.2jelo je vjerojatno napisano kraje! $. st. Aože se predpostaviti da je nastalo u i!u.

& 12. ovozavjetni apokri/i

-rojni apokrifni spisi žele i!itirati ovi zavjet ili se oslanjaju na autoritet ponekog odapostola. azlikuje!o četiri literarna oblika tih apokrifnih spisa( ;vanDelja, 2jela apostolska,Poslanie i %tkrivenja.=. !pokri/na vanAelja.

/pokrifna vanAelja krš,anskog podrijetla su(a) +vangelium secundum -eraeos. ;vanDelje ebionita i nazarena. evidirano i prošireno kanonsko Aatejevo ;vanDelje.

b) +ionitsko +vanđelje. 3po!inje ga ;pifanije.) +gipatsko +vanđelje. apisano je poslije =>E. godine. ji!e su se služili enkratiti.d) Petrovo +vanđelje. Poznaje ga ;uzebije. astalo pod lagani! utjeaje! doketiz!a

u 3iriji oko =>E. godine. iječ je o vrlo slobodnoj preradi četeriju kanonskih ;vanDelja.e) Protoevanđelje 1akoovo. ajpopularnije ;vanDelje u 3tarini, a i kasnije. apisano

prije 8EE. 6o je evanDelje djetinjstva Aarijina i $susova do pokolja nevine dječie. Posebno senaglašava Aarijino trajno djevičanstvo. /utor sa! sebe zove 1akob. Fini se da je spis djeloviše autora, a današnja redakija teksta je iz $&. st., nastala u ;giptu.

ajvažnija 0eterodoksna vanAelja su(a) omino +vanđelje. PronaDeno =@B4. godine na desnoj obali ila u 3jeverno!;giptu. iječ je o otprilike =8E $susovih izreka # agrapha. 2obar dio tih izreka, for!uliranih nadrugi način nalazi!o i u 3inoptii!a. 3adrži neke dualističke i enkratitske stavove. Fini se da

je 3irija !jesto nastanka a današnji oblik je vjerojatno nastao poslije &$. st.8. !pokri/na Djela apostolska.'a /pokrifna ;vanDelja njihovi se autori nisu !ogli i predati !ašti u opisivanju jer su i!kanonska ;vanDelja bila kočnia. 'ato su /pokrifna 2jela apostolska puna legendi i !ašte.Pisi apokrifnih 2jela su na! nepoznati. 6i su na! spisi važni za proučavanje povijestirkvenog života, posebno u $$. i $$$. st. a) %jela Petrova. 3irija, kraje! $$. st.

b) %jela Pavlova. Podijeljena su u tri dijela. aglašena je enkratitska težnja.) %jela )vanova. Aala /zija, iz!eDu =>E. i =7E.d) %jela Andrijina. 3po!inje ih ;uzebije Cezarejski.e) %jela omina. 3irija, polovia $$$. st. 3pis sadrži gnostičke inspiraije i !anihejske

tendenije.f) %jela adejeva.

5. !pokri/ne poslanice apostola.a) +pistola Apostolorum ili !azgovor )susov sa svojim učenicima poslije uskrsnu2a.

3pis napisan na grčko! a sačuvan je jelovit sa!o etiopski prijevod. -og, 3tvoritelj svjetlosti ita!e je suuzročnik zla. 3pis je rigorističan u pitanju pokore. Pis!o je napisano iz!eDu =BE#=E. u Aaloj /ziji ili ;giptu a autor je vjerojatno neki katolik.

b) Apokrifne poslanice Sv. Pavla. -ilo je više Pavlovih apokrifnih poslania koje su6



7

»trologij

«

nastale u $$. i $$$. st.) ,orespondencija između Pavla i Seneke. 6o je 7 pisa!a filozofa 3eneke sv. Pavlu i

4 Pavlovih odgovora. Pis!o je vjerojatno nastalo u ri!skoj retorskoj školi oko 57E. godine.d) +pistula iti discipuli Pauli3 %e dispositione sanctimonii. astala u Jpanjolskoj a

autori prisilijani.B. !pokri/ne apokalipse.U šire! s!islu riječi apokalipsa je djelo u koje! se javljaju objave što ih autor pri!a i predaje

a u uže! s!islu riječi izraz se odnosi na objave koje sadrže posljednja vre!ena.a) Apokalipsa Petrova. Potječe iz druge polovie $$$. st. 6o je prvi starokršćanski opiszagrobnoga života, neba i pakla. b) Apokalipsa Pavlova. $zvorno napisana na grčko! u$$$. st., vjerojatno u ;giptu. /utor pripovijeda što je Pavao vidio u viDenju o koje!u govori u8:or =8,8. $!a!o hrvatski prijevod.

'''. POE+' <!F'OF!;'%

& 13. (tarokrš,anska 0agiogra/ija op,enito

aziv hagiografija u starokršćanskoj književnosti usko je vezan uz Acta mart4rum.

6o je čitava jedna vrsta spisa u koji!a se opisuju ispovijesti vjere i !učeništvo jednog ili višekršć. ajstariji spisi potječu iz duge polovie $$. st. 1edni pišu narativno a drugi činjenieiznose u dijaloško! obliku. $zgleda da su dosta blizu povijesnoj istini( !učenik je pro!atrannadasve kao svjedok za :rista koji !u daje snagu i !ilost, koga !učenik nasljeduje svojo!!uko!.

& 1. !cta martGrm

1oš uvijek se vodi diskusija o podrijetlu Acta mart4rum.a) Acta s. 1ustini et sociorum. 3udski zapisnik o osudi na s!rt sv. 1ustina i nekoliko

njegovih učenika +=4>.). b) Acta mart4rum Scilitanorum. 2onosi suDenje i !učenje šestorie kršćana u 3ili u

/frii =7E. godine.) Acta proconsularia S. "4priani. 3uDenje sv. Ciprijanu, opisano u četiri dijela

+8>.#). i drugi iz!jenjeni tekstovi.& 1:. HartGria et passiones

Passiones su pisani u narativno! obliku.a) 5art4rium Pol4carpi. %pisuje !učeništvo Polikarpa, biskupa u 3!irni, s ilje! da

se dokaže njegova svetost. b) 5art4rium christianorum 6iennensis et 7ugdunensis. &eliča se hrabrost i

nepokolebivost !učenika, kao poslania.7



8

»trologij

«

) Passio ss. Perpetuae et 8elicitatis. &jerojatno ga sastavio 6ertulijan. 'auzi!aizuzetno !jesto !eDu takvi! spisi!a. %pisuje !učeništvo kršćana u :artagi 8E8. god.2oku!ent je bogat herojski! sena!a potresnih ljudskih dra!a i opipljive vjere, radosti isigurnosti u vječni život.

d) Passio s. )renaei3 episcopi Sirmiensis. %pisano je !učeništvo $reneja biskupa u3ir!iu!u, 5EB. godine.

e) Passio s. Pollionis et aliorum mart4rum. %pis !učeničke s!rti Poliona, lektora u

Cibala!a +&inkovi) 5EB. godine. :ult !učenika, živ u doba progonstava, triju!fo!kršćanstva popri!io je obilježje fanatiz!a. akon Ailanskog edikta u !učeniku se ne gleda:ristova priznavaoa nego heroja.

'V. POE+' *C!(*OF! P%('C)V!& 17. Op,e znaajke prakrš,anskog pjesništva

:li!a oduševljenja, zadovoljstva i radosti koja je krasila prvobitnu kršćanskuzajedniu naročito je pogodovala lirsko! izražavanju. 3a! ovi zavjet na! donosi višetekstova koji se nadahnjuju na starozavjetni! tekstovi!a +6eliča3 9lagoslovljen3 Sad otpuštaš ). AeDu pjesnički! sastavi!a liturgijskog karaktera koji su ušli u zbirke liturgijskih

doku!enata, neki su u tako uskoj vezi sa svetopisa!sko! inspiraijo!, da se čine kao da susvojevrsna ko!pilaija izričaja uzetih iz -iblije koji su onda slobodno preraDeni +Slavu $(loria). -ogatstvo raznolikosti su pokazivali hi!ni gnostičkog karaktera.

& 1?. Ode (alamonove

6o je najstarija i najvažnija ho!ogena zbirka kršćanske poezije # uz 2idahčnajdragojeniji doku!ent o judeokršćanskoj liturgiji. iječ je o B8 pjes!e do nas došle nasirijsko! jeziku, ali po svoj prilii izvorno sastavljene na grčko! u prvoj polovii $$. st. /utor

pjeva svo! -ogu duboki! osjećaje! i !istički! zanoso!. U pjes!a!a se !ogu naći tragoviivanovskih !otiva s lagani! gnostički! tragovi!a. 9valjenje -oga izraženo je u opće! tonu.%de razvijaju te!e otkupljenja( djevičansko začeće i roDenje, !uka, uskrsnuće i pobjeda nad

s!rću.& 1B. Oracla (ibGllina

3ibilinska proroštva je zbirka kršćanske poezije od =B knjiga sastavljena u klasični!heksa!etri!a. Podrijetlo ovog djela +prvih pet knjiga) jest apologetska djelatnost židova udijaspori. :njige 4,,==,7,=5,=B, čini se da je napisao kršćanski autor. Prvi dio je upravljen

protiv i!a, drugi dio sadrži pobjedničku eshatološku pjes!u :ristu, daljni stihovi govore o:ristovoj osobi. Fitavo djelo i!a izrazito judeokršćanski karakter. 3ibilinske knjige su bile

poznate i jako ijenjene već potkraj $$. stoljeća.

& 18. 'zreke (ekstove

3eksove sentenije su zbirka heksa!etarskih !oralnih !aksi!a i nor!i ponašanja koje je sastavio pitagorejeva 3eksto a preradio neki kršćanin u $$. st. Prisutan je i enkratiza!.

& 2=. *rš,anski sti0ovani epita/i

ajznačajniji je Aercijev epitaf . 6o je nadgrobni natpis sastavljen od 88 stiha. /berije# biskup u A. /ziji u $$. st. ;pitaf je sastavljen si!bolički! i !istički! stilo!. 3po!enutće!o još Pektorijev epitaf koji i!a jedanaest stihova.

8



9

»trologij

«

V. !PO$OF)' DUFOF ()O$%!& 21. Op,e znaajke apologetske knji5evnosti

=. :ršćanstvo je u počei!a progona bilo optuživano uglavno! za ineste,orgijastičke kultove i kanibaliza!. Poslije su kršćani optuživani i iz filozofsko#književnihkrugova. 3ve je to bio povod kršćani!a za obranu. 1avili su se i drugi proble!i kao što su

pojave i provat heretičkih sekta koje su prijetile jednistvu Crkve. Uz to dolazi i pole!ika protiv židova a osobito je postao akutualni! proble! evangelizaije kulturnih krugova jer sedo tada kršćanstvo proširilo uglavno! kod nižih slojeva. Polovio! $$. st. s ti! su se

proble!i!a suočili neki pisi, !aho! laii, koji su nerijetko bili upućeni u filozofska učenja.%bično ih zove!o !pologetima +branitelji!a) jer pišu obrane +apologije) kršćanske religije.%ni svoji! djeli!a šire propagandu, obraćajući se naročito izobraženiji! osoba!a. astojestvarnosti objave prikazati u svjetlu filozofije svoga vre!ena. :ritizira se poganska religija.:ritički stav pri!jenjuju i na filozofiju, jedni je potpuno odbauju, dok drugi prihvaćaju dobrestvari. Posižu za filozofsko! ter!inologijo! onoga vre!ena* naglašavaju slobodu,odgovornost kao te!elj !oralnog života. U djeli!a apologeta obrana kršćanske religijeuglavno! se svodi na dvije točke( kritika zakonodavstva protiv kršćana i pobijanje optužbi

koje su dolazile od naroda. Propagandno djelovanje apologeta i!alo je za ilj uputiti porukuna obraćenje. 'abludi pogana apologeti suprostavljaju istinu kršćana koju potkrepljujudrevnošću starozavjetnih tradiija. %d osobitog interesa je bilo pitanje konačnog suda,uskrsnuća.

8. :ao prve pri!jere kršćanske apologetike spo!inju se Pavlovi govori u %jelimaapostolskim održani u 0istri i na /reopagu u /teni. Prvu Apologiju, pre!a infor!aiji

povjesničara ;uzebija, napisao je oko =8>. neki :&/2/6. Upućena je aru 9adrijanu. 2jelo je izgubljeno.

& 22. Heliton (ardski

U $$. st. u azijsko! a!bijentu djeluje Aeliton 3ardski. &eo!a su važne njegove dvije pashalne ho!ilije koje su u uskoj !eDusobnoj vezi. Pisao je i druga doktrinarna i disiplinarnadjela u pole!ii s heretii!a +/pologija A. /ureliju, =E. g.).

& 23. !ristid iz !tene

% njegovoj osobi ništa ne zna!o. 3a! se naziva filozof iz /tene. %d njega i!a!onajstariju apologiju koja je do nas došla, a upućena je aru 9adrijanu. /pologija stilo! isadržaje! svjedoči o kršćansko! uvjerenju i oštrou!nosti autora. 2ijeli se na dva dijela. U

prvo! autor ispovijeda !onoteističku vjeru a u drugo! prelazi na podjelu čovječanstva načetiri rase( -arbare, rke, židove i :ršćane te iznosi njihove karakteristike od kojih sunaravno najbolje za :ršćane.

& 2. %stin /ilozo/ i menik 61==917:4

=. Kivot. ajveći i najplodniji apologeta $$. st. je sveti 1ustin !učenik. odio se oko g.=EE#==E u Glaviji eapolis +današnji ablus) u pogansko#grčkoj obitelji u Palestini. želja zaspoznajo! istine odvela ga je u razne filozofske škole u koji!a se razočarao. %ko =5E.obratio se na kršćanstvo. -orio se protiv !arionita i gnostika. 3a svojih 4 drugova u!ro je!učeničko! s!rću iz!eDu =45#=4. g. Prvi je dotakao odnos iz!eDu razu!a i vjere te počeouvoditi grčku filozofsku ter!inologiju u svoji! izlaganji!a.

8. Djela. 2vije /pologije te 2ijalog s 6rifuno!.9



10

»trologij

«

a) Prva apologija napisana oko =>>. g. i!a dva dijela. U prvo! se pobijaju klevetekoji!a se pogani nabauju na kršćane. U drugo! opširnije! i pozitivnije! dijelu, autor izlaže iobjašnjava sadržaj kršćanske nauke. %pisuje kršćansku iniijaiju i liturgiju, pokušava dokazati:ristovo božanstvo.

b) Drga apologija je napisana kao nadopuna prvoj. Povod joj je osuda tri kršćanazato što su ispovijedili svoju vjeru pred ri!ski! prefekto! Urbiko!. &elik dio apologije

pobija stoiiza! i platoniza!.

) Dijalog s 5idovom )ri/onom najopširnije je 1ustinovo djelo napisano poslije/pologija. 2jelo je napisano u obliku dijaloga što ga je autor i!ao u dva dana u ;fezu sžidovo! 6rifono!. $znesena je proble!atika iz!eDu židova i kršćana.

5. aka. Uvjeren da istina sa!a sebe najbolje brani, počeo je kršćansku istinuopširnije iznositi i tu!ačiti. Aost iz!eDu poganske filozofije i kršćanstva bio bi 7ogos.-ožanski 0ogos utjelovljen je u čitavoj svojoj punini u :ristu i objavio na! potpunu i sigurnuistinu. 3vaki čovjek u svo! razu!u posjeduje djelić istine +logosa). a bazi identifikaijeraionalnosti i božanstva, 1ustin zaključuje da svaki čovjek, kao raionalno biće, partiipira unekoj !jeri na božansko! 0ogosu, pohranjuje u sebi jednu iskru tog 0ogosa. 'ahvaljujući toj

partiipaiji !ože doći do djelo!ične istine.-og je, po 1ustinu, bez početka, neizreiv, bez i!ena, toliko transendentan da sva njegova

ko!unikaija s ovi! svijeto! ide preko 0ogosa. %staje nejasan odnos 0ogosa i %a, alisvakako, 1ustin je htio dokazati !onoteiza! a ne subordinaioniza!. %n je prvi kršćanskiautor koji je pavlovsko! paraleliz!u :rist # /da! pridodao paraleliza! Aarija # ;va. ovorii o anDeli!a. ;shatologija( osi! !učenika, ostale duše po s!rti idu u "9ad" gdje čekajuuskrsnuće. 2ragojena su !u svjedočanstva o krštenju i liturgiji.

& 2:. )acijan

=. Kivot. 6aijan, učenik i prijatelj 1ustinov, rodio se u 3iriji oko =8E. godine. $skusio jerazličita religiozna iskustva. :ad !u je u ruke došlo 3veto Pis!o, obratio se. 2ošao u i!,

postao 1ustinov učenik, pri!io kršćanstvo. :asnije se vratio na $stok oko =8. i pristupio

enkratiz!u.8. Djela. %ratio ad raeos +Pros 9ellenas) i 2iatessaron.a) Oratio ad Graecos je apologija napisana iza s!rti 1ustinove a prije 6aijanova

otpada. Cilj !u je opravadati svoj prijelaz na kršćanstvo. Prvi dio je doktrinarni # govori okršćansko! poj!u božanstva, o odnosu -oga i 0ogosa, o stvaranju, de!oni!a itd. 2rugi diozapočinje žestoki! napado! na grčku kulturu i filozofiju.

b) Diatessaron je evanDeoska har!onija sačinjena na te!elju četeriju kanonskih;vanDelja, ispustivši ono što se nije slagalo s njegovi! enkratitski! stavovi!a.

5. aka. 6aijan zastupa !išljenje da je 0ogos bio u -ogu "in potentia" od početka.aDanje 0ogosa 6aijan tu!ači ovako( ":ao što se od jedne baklje pale !noga svjetla i prva

baklja se ne s!anjuje u svjetlosti zato što je zapalila !noge baklje, tako i podrijetlo 0ogosakoji izlazi iz !oći %čeve ne lišava 0ogosa onoga od kojega potječe". Po 6aijanu -og stvarasvijet, a 0ogos, koji je od početka s -ogo! jedno, svijet organizira. Fovjek je po 6aijanusastavljen od !aterije i dva duha +duša i 2uh). 2uša nije bes!rtna ali !ože biti a duh -ožjinije u svi! ljudi!a nego sa!o u neki!a. 2uša koja je sjedinjena s duho! dobiva od njegakrila pa !ože letjeti +utjeaj platoniz!a). 6aijan je i!ao radikalno negativan stav pre!agrčkoj kulturi i filozofiji.

& 27. )eo/il !ntio0ijski

=. Kivot. odio su u 3iriji od poganskih roditelja. -io je šesti biskup /ntiohije. Prvi jeautor koji je jasno zastupao nadahnutost knjiga ovoga zavjeta.

10



11

»trologij

«

8. Djela. 1eroni! i ;uzebije spo!inju da je napisao knjige protiv Aariona i9er!ogena. %stalo na! je sačuvano sa!o djelo Ad Autolicum, apologija u tri dijela, dovršenaoko =7E. god. 6eofil u sva tri dijela odgovara na pitanja prijatelja /utolika. U prvo! spisugovori o naravi i spoznaji -oga. U drugo! kritizira pogansku !itologiju i filozofko#pjesničkezablude. U treće! govori opet o zabluda!a filozofa i pjesnika a tiču se !orala i religije. akonu kronološki! proračunavanje! želi dokazati veću drevnost Aojsija i proroka od grčkih

pjesnika i filozofa.

5. aka. 6eofil je prvi rkveni pisa koji upotrebljava riječ 6$/3 +6rojstvo) da jedni! i!eno! označi -oga %a i 3ina i 2uha 3vetoga. U naui o 0ogosu on razlikujeunutarnji i vanjski 0ogos. 0ogos je najprije odvijeka u -ogu a onda ga je -og prije stvaranjasvijeta iz sebe izrekao da !u bude služitelj kod stvaranja. Fovjek je stvoren u posredno!stanju, ni posve bes!rtan ni posve s!rtan, nego sposoban i za jedno i za drugo. Fovjek jesagriješio, nije sačuvao svoju djetinju nevinost i jednostavnost, neposluho! je na sebe navukaokaznu i sa!u s!rt. $zbačen je iz raja kao u neko izgnanstvo, što je znak -ožje dobrohotnosti,

jer ga je ponovno pozvao da se popravi i prizna svoju krivnju. 6o izgnanstvo je i!alo pedagoško značenje. Fovjek će ponovo baštiniti raj kod uskrsnuća. 3!rt je, u konačnii,čovjekovo odvajanje od -oga.

& 2?. !tenagora=. Kivot. odo! je iz /tene a ostalo ne zna!o ništa. Fitajući 3veto pis!o da ga

pobija, pri!io je kršćanstvo. 3vojo! književno! sposobnošću nadvisuje 1ustina. 3klon jegrčkoj filozofiji i pravi je filozof.

8. Djela.a) 7egatio pro "hristianis # apologija upravljena oko =. arevi!a Aarku /ureliju i

njegovu sinu 0uiju. Pobija optužbe koje se iznose protiv kršćana da su ateisti, antropofagi+ljudožderi) i da žive ne!oralno.

b) %e resurrectione mortuorum. 1oš se uvijek raspravlja o autentičnosti spisa. 3pis jeizrazito filozofski. aspravlja o uskrsnuću i !ogućnost uskrsnuća izvodi iz sve!ogućnosti

-ožje. 5. Va5nost. /tenagora spada !eDu prve koji dokazuju postojanje jednog -oga izrazu!a. $zvrstan je svjedok predniejske vjere u Presveto 6rojstvo. ado poseže u!no!rasuDivanju, gotovo više nego autoritetu 3vetog pis!a. ajbliži je grčko! !išljenju od svihapologeta.

& 2B. Poslanica Diognet

3tilistički najvrednija i najdoraDenija apologija. /utor je je u obliku pis!a upravioneko! 2iognetu. Poganin 2iognet potavio je autoru#kršćaninu tri pitanja( a) kakvo jekršćansko bogoštovlje, razlike od poganskog i židovskog* b) kakav je soijalni život kršćana*) zašto se kršćanstvo tako kasno pojavilo u svijetu.Pogansko bogoštovlje je uvreda -ogu, židovsko je dobro, ali nesavršeno a pravo i savršeno

bogoštovlje i!aju sa!o kršćani. :ršćani za svijet znače životni prinip kao što je duša zatijelo. -og je tako kasno objavio kršćansku religiju, jer je htio da ljudi osjete svoju ne!oć./utor završava poslaniu pozivo! 2iognetu, neka prihvati kršćansku vjeru. Poslania2iognetu ide u red apologija.

& 28. !polinar <ierapolski

/polinar je bio nasljednik Papijin na biskupskoj stolii u 9ierapolisu. apisao je jednu Apologiju upravljenu aru, pet knjiga protiv rka, dvije protiv židova, više spisa protiv

11



12

»trologij

«

!ontaniz!a itd. %d tih djela ostalo na! je nekoliko frag!enata.

& 3=. <ermija

išta osi! i!ena ne zna!o o ovo! autoru od kojega na! dolazi kratak spis podi!eno! "3atira poganskih filozofa" # djele od =E kratkih stavaka, a nadahnjuje se na 8:or.

V'. <)'E*! *%'-VO() ''. ()O$%!& 31. O 0erezama ''. stolje,a op,enito

&eć u spisi!a ovoga zavjeta, osobito kod Pavla i $vana, vjernike se upozorava da sene povode za nauka!a lažnih učitelja. :rivovjerja se u početku javljaju zbog želje za stvarni!

produbljenje! ali su iskrivljivala narav objave a to!e se kasnije još priključuje i rigoriza!.2rugo stoljeće je valo od takvih učenja od kojih su najznačajnija( enkratizam3 gnosticizam3marcionizam3 montanizam. :one! $$. stoljeća javljaju se trinitarne hereze( eioniti3 elkesaiti3nikolaiti3 hilijazam3 samarijanska gnoza.

1. Fnosticizam. Podrijetlo gnostiiz!a je do danas nejasno. :ršćani u 3tarini s!atrali

su gnostiiza! herezu unutar svoje vjere a suvre!eni autori vide u gnostiiz!u religijusinkretističkog tipa +židovski, grčki i iranski ele!enti). nostičke tendenije se javljaju nakonPavla i $vana. nostiiza! se razgranao u !noge sekte koji!a je zajednička pozadinauvjerenje da posjeduju tajnu objavu koja je sa!o za izabrane. 'astupaju dualiza! tj. postojiniži bog, 2e!ijurg koji je istovjetan sa starozavjetni! 3tvoritelje! i drugi uzvišeni bog koji jeizričaj ovozavjetnog -oga, oa :ristova. 'asluga je gnostika što su započeli siste!atskistudij 3vetog pis!a. nostiiza! njeguje intuitivan način !išljenja. 'bog učenja da u

postizavanju spasenja odlučnu ulogu igra gnoza, to jest posebno tajno znanje, došlo je dofunda!entalne podjele vjernika na dvije klase, jednu !anju i izabranu, koja posjeduje tajnoznanje +gnostii ili pneu!atii), i na !asu vjernika, koji ne !ogu doseći gnoze +psIhikoi #ani!ales)* dok su ostali ljudi !aterijalni +hIlikoi). nostii se nisu željeli odijeliti od ostale

Crkve.nostiiza! je bio veo!a opasan za rano kršćanstvo naročito zato što je težio višoj iintelektualno dubljoj objavi koja se obraćala izobraženije! sloju a za ostale je ostavljena nižaobjava. Predstavnii( -asilid i &alentin, Ptolo!ej i dr.

2. Harcion i Harcionisti. Aarionova zajednia je nastala polovio! $$. st. u Pontu.Po Aarionu 3tari zavjet je objava pravednog -oga, ovi zavjet je objava dobrog izvišenog -oga koji je poslao :rista da oslobodi ljude od vlasti pravednog -oga. %snovaspasenja za Aariona sastoji se u otkupljenju čovjeka. Pre!a Aarionu -og 3'a i 'a nijeidentičan -og.

3. Hontan i Hontanisti. 9ereza nadasve disipliniranog karaktera. Pokrenuo jefrigijski svećenik Aontan u $$. st. 3uprostavljali su se hijerarhijskoj Crkvi jer s!atraju da i!ajuizravnije nadahnuće božanskog duha. Aontan i njegove pratilje Prisila i Aaksi!ila i ostali suživjeli strogi! asketski! životo!. -udući da govore autoriteto! 23 traže bezpridržajnu vjerui poslušnost svojih sljedbenika i stoga osporavaju bilo koji autoritet.

. !dopcionizam i patripasionizam. /dopionisti žele spasiti jedinstvo -oga ti! što:rista drže sa!o čovjeko! koji je uzdignut na počasno !jesto 3ina -ožjega radi zaslugasvoje svetosti. Patripasijani zastupaju tezu da su tri -ožanske osobe sa!o načini postojanja iobjave sa!o jednoga -oga # %a, koji je stvarao kao %ta* otkupio kao 3in i posvetio kao23.

& 32. Fnostiki predstavnici

12



13

»trologij

«

&eo!a bogata gnostička književnost sačuvana na! je frag!entarno navlastitozahvaljujući njihovi! protivnii!a. %vdje spo!inje!o 6eliku ojavu sekte 3$A%/ A//,

-iman #aasenaca3 više djela gnostika 1U36$/, ;P$G/ sa svoji! djelo! : pravednosti.'a najznačajnije gnostičke predstavnike s!atra se -/3$0$2 i &/0;6$. P6%0%A;1 i9;/:0;% su najznačajniji predstavnii zapadne valentinovske gnoze. Ptolo!ej je napisaodva spisa tu!ačenje prologa )vanova +vanđelja i Pismo 8lori a od 9eraklita na! je sačuvanoviše frag!enata.

Poznavanje gnostiiz!a uvelike je obogaćeno objavljivanje! spisa koji su originalno napisanina grčko! a onda prevedeni na koptski i u to! prijevodu otkriveni u prošlo! stoljeću. 3va jeotkrića za naše poznavanje gnoze nadvisio pronalazak gnostičke biblioteke god. =@B4. u #ag

-ammadi u ;giptu +=8 svezaka s B djela).

V''. PO)U<)'E*! *%'-VO().POE+' F"F)(* *%'-VO()'

& 33. Poeci 0ereziologije

Crkva je djelovala na dva načina protiv heretika( a) disiplinarni! # osudo! heretika* b) na doktrinarno! # pobijanje hereza. lede disiplinarnog plana !nogi su biskupi, naročitori!ski, sastavljali službena pis!a koje bi odašiljali različiti! zajednia!a. 'načajniji interes,!eDuti!, pobuDuju spisi protiv hereza.

& 3. 'renej iz $Gona 6I2=2.4

1. -ivot. oDen je u 3!irni oko =5>#=BE. g. U !ladosti slušao sv. Polikarpa. ezna!o iz kojih se razloga preselio u aliju gdje je izabran za biskupa. 2jelatnost !u je bila u

prvo! redu uperena protiv gnostika, a onda oko širenja kršćanstva u aliji. U pashalnom sporu iz!eDu Crkava Aale /zije i i!a djelovao je po!irljivo. 2an $renejeve s!rti je

nepoznat.2. Djela. Pre!a ;uzebiju napisao je više djela a ostala su na! sačuvana sa!o dva(/dversus haereses +razobličavanje i pobijanje krive gnoze) i 2e!ostratio preadiationisapostolie. a) !dverss 0aereses i!a pet knjiga. 2jelo je zasnovano na širokoj teološkoj

bazi, ne sa!o protiv gnostika nego protiv hereza uopće. apisano je u g. =7#=77.L$. knjiga # detaljna doku!entaija o gnostiiz!u, napose &alentinovu.L$$. knjiga donosi detaljno i siste!atsko pobijanje valentinovske gnoze i to na razu!sko!

planu.L$$$. knjiga prelazi na pobijanje na te!elju 3vetog pis!a.L$&. knjiga # pobijanje gnostiiz!a uz stalno podvlačenje jedinstvenosti dvaju 'avjeta.L&. knjiga raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostii nijekali i o eshatološki! te!a!a.2jelo je prvorazredni izvor za rkvenu povijest i književnost i te!elj je znanstvene rkv.teologije. $renej je prvi teolog koji gradi svoje učenje izričito na 3v. Pis!u ovog 'avjeta.

b) Demostratio... je kratko izlaganje vjerskih istina na pučki način. 6o je prvi pokušaj biblijskog katekiz!a. Prvi dio teološki izlaže kršćanske istine iz 3i!bola vjere a drugi jekristološki # ispunjenje !esijanskih proroštava na :ristu.

3. aka. 2otukao gnostiiza! i ute!eljio katoličku teologiju i dao joj sadržaj. $renejnije pod utjeaje! filozofije, oslanja se na si!bol vjere i u kršćansku tradiiju, uzi!ajući oneistine u koji!a su se gnostii razilazili od katolika.

Teologija. ije su upuštao u spekulaije o 7ogosu i njegovu odnosu pre!a %u.lavno !u je oruDe 3veto pis!o, ono !u je te!elj teološke refleksije.

13



14

»trologij

«

Kristologija-Soteriologija. $renejev teološki interes skroz na skroz us!jeren jesoteriološko! ilju. %n želi obraniti jedinstvo dvaju 'avjeta i to u svjetlu utjelovljenja, što jesredište velikog luka koji spaja povijest čovjeka od stvaranja i grijeha do konačnog :ristova

pojavka. 6a povijest je jedna vrsta odgajanja čovjeka. 'akon je čovjeka odgajao za izvanjskustegu a tek je kasnije postao sposoban djelovati slobodno, u svjetlu ;vanDelja. Poddjelovanje! 0ogosa i 23 čovjek ostvaruje u sebi puninu onoga čovjeka koji je stvoren nasliku -ožju i odreDen da postane -ogu sličan. :rist je, kao novi /da!, došao da nas otkupi i

povrati izgubljenu priliku -ožju, otkupio nas svojo! krvlju. :rist i!a trojaku ulogu( a)objavitelj* b) otkupitelj* ) obožanstvitelj. 3pasenje čovjeka nije osloboDenje duha od tijela,nego osloboDenje sa!og tjelesnog svijeta.

Mariologija. Aarija je po svojoj poslušnosti rekapitulirala neposlušnu ;vu, kao što je:rist /da!a.

Ekleziologija-Tradicija. Crkva je "novi $zrael" u koje! je -og obnovio vjeru/braha!ovu. %na je veliko i slavno tijelo :ristovo* raj na ze!lji* djevičanska !ajka* djevia.2okaz istinitosti Crkve za $reneja jest apostolstvo rkvene predaje. 9eretička nauka ne !ože

biti istinita, jer je nova i ne dolazi od /postola. araniju za apostolsko nasljedstvo pružaneprekinuti redosljed biskupa u pojedini! Crkva!a. 3ve druge Crkve !oraju uskladiti svojunauku sa i!sko! Crkvo! što je i potvrDeno kroz povijest. $renej u svezi s pri!ato! želi

kazati da se u učenju i!ske Crkve nalazi pouzdan te!elj za apostolsko učenje. Sakramentologija. $renej se prvi zalaže za krštenje djee, prvi je svjedok za krštenjedjee, za sakra!enat pokore, za realnu prisutnost :ristovu u ;uharistiji.

& 3. Poeci egzegetske knji5evnosti

&eć se zarana uvidjelo koliko ključnu ulogu i!a 3veto pis!o u učenju, životu iorganizaiji Crkve, zato se nastojalo što preiznije razjasniti točnu vrijednost pojedinih dijelova3' vezana uz djelo, s!rt i uskrsnuće :ristovo. o, tijeko! vre!ena, zahtjevnost borbe protivžidova i heretika, navlastito gnostika, nagnala je Crkvu da proširi svoja istraživanja. 1er,

gnostii su naveliko koristili ', sv. Pavla i $vana da bi potkrijepili svoje nauke. &elikoznačenje su u to vrije!e i!ala tri poglavlja knjige Postanka jer se s jedne strane pole!iziralo sgnostii!a koji su naglašavali podreDenost 3'#a i s druge strane s židovi!a koji su podvlačilisuperiornost 3'. 'ajedničko interpretativno sredstvo u to doba bila je alegorijskainterpretacija od koje razlikuje!o tri vrste(

a) tipološka 0orizontalna( tipično rkvena interpretaija. 6o! interpretaijo! bilo je!oguće istovre!eno dokazati kontinuitet dvaju 'avjeta i superiornost '#a.

b) tipološko vertikalna( pro!atra dogaDaje ' i 3' kao si!bole realnosti nebeskogsvijeta. jegovali su je gnostii.

) es0atološka( pro!atra dogaDaje iz 3P o eshatologiji.d) !oralna( pro!atra dogaDaje u uskoj vezi s dušo! koja se bori iz!eDu dobra i zla.

%ve dvije posljednje ulaze u aleksandrijsku tradiiju. U eshatološkoj interpretaiji vidi seutjeaj apokaliptične literature, a u !oralnoj stoičke egzegeze. Podrijetlo kršć. egzegeze je

prilično nejasno a prvi autor čija obi!na egzegetska djela poznaje!o jest 9ipolit.

& 3:. <ipolit imski

1. -ivot. oDen je oko =E., negdje u rčkoj. Pisao je grčki a živio u i!u. %dličan poznavala grčke filozofije a po Goiju učenik je sv. $reneja. 3većenik postaje 8=8. Fuven je ui!u ali i dalje. -io je i prvi protupapa u povijesti dok je papa bio :alist. :asnije ih je obojiu

prognao ar +85>) a papa postaje Pontijan. 9ipolit se u progonstvu iz!irio s Crkvo! te u!rona 3ardiniji !učeničko! s!rću 85>. g. s papo! Pontijano!.

14



15

»trologij

«

2. Djela. %d !noštva djela koja se 9ipolitu pripisuju spo!inje!o(gzegetska djela@a) ,omentar na Pjesmu nad pjesmama. 6ipologija # zaručnik je si!bol :rista a zaručniasi!bol Crkve.

b) ,omentar na %anijela. U djelu se osjeća kli!a progonstva i oštro neprijateljstvo pre!aarstvu.) ,omentar na 9lagoslove )zaka3 1akova i 5ojsija. /utor zastupa !išljenje da je po -ožje!

obećanju Crkva došla na !jesto 3inagoge.d) Povijest %avida i (olijata. a te!elju spo!enutih egzegetskih djela, vidi!o da je 9ipolitova egzegeza pretežnotipološka.Dogmatska djela@: Antikristu. apisano oko 8EE. 9ipolit govori o dolasku i o vre!enu dolaska /ntikrista.

-omilija o #oetovoj herezi. 6oj herezi autor suprostavlja nauku koja se te!elji na teologiji o0ogosu.$itrgijska djela@raditio apostolica. %vo djelo je uz %idache, najstariji liturgijski i disiplinarni doku!enatkoji posjeduje!o. 3astoji se od tri dijela( prvi dio govori o kleru, drugi o laii!a a treći dio

iznosi praktične kršć. nor!e.Prot0eretika djela@ !efutatio omnium haereseum ili Philosophumena. 3adržaj ovog djela jest pobijanje 55 herezegnostičkog sustava.

3. Osvrt. 9ipolit je prvi rkveni eniklopedist na 'apadu. %bilje! djela ravan je%rigenu. %rigen !u je bio učitelj u egzegezi a $renej u dog!atii. U naui o 6rojstvu zastupasubordinaioniza!.

V'''. !$*(!D'%(*! *%'-VO()3. ()O$%!

& 37. Op,e znaajke !leksandrijske škole

U prvoj polovii $$$. stoljeća kršćanstvo je postalo svjesno svoje snage, osobito na$stoku a najjače središte razvitka postala je /leksandrija. :ršćanska kultura našla je svojesredište u /leksandriji u tzv. aleksandrijskoj školi, koja je i!ala naziv didaskaleion3 učilište zaviši studij religiozne kulture. -ilo je pokušaja osnivanja škola i u drugi! središti!a arstva, noaleksandrijska se pokazala kao neosporno najveća i najvažnija. /leksandrijska škola jezastupala idealističko#!istički s!jer, pod utjaje! Platona i na taj način je nastalo alegoričkotumačenje Sv. Pisma3 što karakterizira ovu školu. /ntiohijska škola se držala tradiionalnodoslovnog tu!ačenja 3vetog pis!a.!leksandrijska škola je učila teološku filozofiju. U naui o :ristu aleksandrini su polazili od

božanskog logosa, kako ga opisuje evanDelist $van, koji se sjedinio najuže s čovječjo! naravi.%vo sjedinjenje s!atrali su !etafizičko ontološki!. 'ato je Aarija 6heotokos#-ogorodia.

a prvo! !jestu u njihovu u!ovanju stajao je -og kao naviše i vječno, a ne čovjek,vre!enito. U :ristu su vidjeli najsavršenije jednistvo -ožje i ljudske naravi. 9eleniza! jenjena karakteristika. %snivači su Panten, :le!ent i kasnije %rigen.!ntio0ijska škola je učila filozofsku teologiju. -ila je realističko#e!pirijska i polazila je odiskustvenog i povijesnog. /ntiohiji su vidjeli u prvo! redu čovjeka $susa kako ga opisujusinoptii. 'a njih je bio proble!, kako se ljudska sa!ostalna narav sjedinila sa 3ino! -ožji!.Pre!a nji!a Aariji ne pripada naziv -ogorodia, već :ristorodia. 3e!itiza! je njenakarakteristika.

15



16

»trologij

«

& 3?. *lement !leksandrijski 6oko 1:=921:4

1. -ivot. 6it Glavije :le!ent roDen je u /teni, kasnije se nastanio u /leksandriji. $z;gipta bježi u 1eruzale! gdje u!ire oko 8=>. g. :le!ent je idealist koji se sav posvetioistraživanju istine.

2. Djela. %bi!na je :le!entova pis!ena ostavština( Protreptik3 Pedagog3 Stromati

+trilogija u kojoj je iznio jelinu kršćanske teologije( apologetiku, etiku i dog!atiku), ;uisdivus salvetur i drugo.U spo!enutoj trilogiji :le!ent najprije iznosi apologiju kršćanske nauke +Protreptik) u =8

poglavlja. Pedagog, drugo djelo iz trilogije, sadrži kršćansku etiku u 5 knjige. 6o je niz praktičnih !oralno#asketskih opo!ena, savjeta i propisa.3tro!ati +ćili!i) u seda! knjiga raspravlja razna pitanja iz područja filozofije, bez nekogskladnog reda. 6u tvrdi da su tri ele!enta koja ulaze u narav savršenosti( a) bestrašće+apatheia), b) ljubav +aritas), ) spoznaja +gnosis).

3. aka. 3aži!lje!o :le!entovu !isao iz Pedagoga( -og je istodobno pravedan idobar. %vi! stavo! suprostavlja se gnostii!a i !arionisti!a koji su razlikovali Pravednog-oga 3tarog zavjeta i 2obrog -oga ovog zavjeta. Polazna točka filozofije, za :le!enta je

vjera, suprotstavljajući se gnostii!a koji su učili da su vjera i znanost u protuslovlju.Gilozofija dobro dolazi vjeri po!ažući joj da doDe do dublje spoznaje vjerskih istina. 3a!oosobni grijeh !ože okaljati čovjeka dok /da!ov grijeh se ne nasljeDuje roDenje!. :le!ent!noštvo! slika ortava Crkvu ute!eljenu na :ristu. Po nje!u hereza vodi razdoru, te jenajveća prepreka obraćenju pogana i židova. :rštenje je s!atrao novi! raDanje! i -og tada

priskače u po!oć grešnii!a oproštenje!. :le!ent brani i preporuča brak za razliku odgnostika.

& 3B. O r i g e n

1. -ivot. % istinskoj širini i do!etu aleksandrijske škole !ože!o govoriti kad na

njeno čelo dolazi %$; o koje!u s!o relativno dobro infor!irani zahvaljujući ;uzebijuCezarejsko! koji !u posvećuje velik dio &$. knjige svoje Crkvene povijesti. odio se oko=7>. vjerojatno u /leksandriji. jegov ota 0eonida ga je osobito uputio u studij 3vetog

pis!a. -udući da !u je ota podnio !učeničku s!rt !orao je raditi kao učitelj da bi kaonajstarije dijete prehranio obitelj. 3 =7 godina ga !jesni biskup 2e!etrije poziva da vodikataku!ene če!u se on potpuno posvećuje. /leksandrijska škola je za kratko vrije!e

provala i on ju je podijelio u dva stupnja( ele!entarni i viši. &išu školu, otvorenu svi!a, jevodio %rigen sa!.Početko! $$$. stoljeća, ponukan !ladenački! žaro!, tu!ačeći suviše doslovno At =@,=8 a izato da izbjegne govorkanja, budući da su školu pohaDali !uški i ženske, dao se uškopiti.Putovao je u i!, sklanjao se u Palestinu, bio u /ntiohiji, Cezareji. Usprkos to!e što je bioosakaćen zaredili su ga njegovi prijatelji biskupi 6eoktist i /leksandar za svećenika ali ga jealeksandrijski biskup 2e!etrije lišio svećenstva i zabranio naučavanje zbog toga +sakaćenja)ali i zbog njegova učenja. AeDu prvi! svoji! učenii!a i!ao je regorija Fudotvora koji usvo! "'ahvalno! pis!u" opisuje %rigenov način rada i saznaje!o za veliko oduševljenjenjegovih učenika za učitelja. 'a vrije!e 2eijeva progonstva +8>E) bio je uhićen i !učen.Podnio je kušnje. 6o! priliko! 2ionizije /leksandrijski, %rigenov nekadašnji učenik, po!irioga je s /leksandrijsko! Crkvo!. U!ire 8>5. od posljedia !učenja.

%rigen je nadasve ijenio 3veto pis!o. %no je djelo -ožje i u nje!u se nalaze sveistine i zapovijedi kršćanskoga života. jih razu!jeti znači dovinuti se do spoznanja istine.9tio je uvijek biti pravovjeran. a njega su se pozivali i pravovjerni i heretii.

2. Djela. %rigen je jedan od najplodnijih i najuniverzalnijih pisaa kršćanske starine.16



17

»trologij

«

'načajnija djela su slijedeća( -e<apla3 Sholije3 -omilije i ,omentari3 "ontra "elsum3 %e principiis3 %e oratione3 "ohortatio ad mart4rium... U svo! djelu Počela razlikuje uistina!a vjere jasne istine i one koje su sa!o naznačene. 'ato on želi prvi!a produbitiznačenje a drugi!a ponuditi pokušaj rješenja u otvoreni! pitanji!a. %rigen pruža osobna i

provizorna rješenja. jegova je teologija više istraživanje nego definiranje. %n teži produbljenju vjerskih istina. U to! nastojanju predlaže platonsku nauku o preegzisteniji dušau odnosu na tijela. -og je u početku stvorio razu!ska stvorenja. 3va su bila slobodna i

savršena. 2obro! ili !anje dobro! upotrebo! te slobode, stvorenja su se podijelila naanDele, ljude i de!one. Počela su prvi pokušaj dubinskog, svetopisa!skog i raionalnogizlaganja objavljene kršćanske vjere u drevno! kršćanstvu. 2jelo je pobijalo gnostičko učenje.Počela su bila odlučujuće djelo koji! je kršćanstvo pridobilo više intelektualne slojeve, a kojiće kasnije povesti kršćansku teologiju pre!a punoj zrelosti.

%rigenov interes je bio isključivo upravljen unutarnji! pitanji!a Crkve. 1edinonjegovo apologetsko djelo je Protiv "elza koje je napisao na Amrozijevu zamolu. Celzonapada u svo! djelu kršćane i obraća i! se ponižavajući! tono! a djelo zaključuje pozivo!kršćani!a neka se uključe u državnu zajedniu da po!ognu Carstvu. %n je ijelo djelonapisao siste!atski koristeći se 3veti! pis!o!. o, %rigenov je odgovor na istoj razini kao iCelzovo djelo( ispituje točku po točku, potanko raspravljajući sa svaki! Celzovi! stavo!.

%ko 855#85B. na !olbu /!brozijevu, %rigen je sastavio djele : molitvi. 6o je djelovisoke duhovnosti i vrlo duboko.%rigen je bitno tu!ač -ožje riječi, najveći tu!ač što ga je Crkva ikad i!ala. %n u Pis!urazlikuje tri s!isla( literarni +doslovan), moralni i d0ovni smisao. jegova podjela čovjeka

je( duh, duša, tijelo.ANTROPOLOGIJA SMISAO KATEGORIJA VRIJEDNOST

tijelo doslovnipočetnici priprvnič! pr!tičn

d"# $orlni npred"j"%i prv

d"& d"&ovni svr#eni $ističn'

ajprije naglašava doslovni s!isao pa zati! prelazi na alegorijsko tu!ačenje koje tu!ači sadtipološki, sad !oralno, ili u eshatološko! s!islu. $nteres !u je otkrivanje duhovnog s!isla.

ajizravniji dokaz koliko je %rigen posvećivao pažnje utvrDivanju značenja svetogteksta zasvjedočen na! je u -eksapli, !onu!entalno! pothvatu gdje se u šest uporednihkolona donose heberejski tekst 3tarog zavjeta na hebrejsko!, hebrejski tekst preveden nagrčki, te grčke verzije( /Muila, 3i!ah, 0NN i 6odoijan. %rigen kao tu!ač -ožje riječi velik jei onda kada znanstveno pristupa sveto! tekstu +egzeget) i kad razlaže u ho!ilija!a biblijskete!e. Propovjedao je !nogo i često. U ko!entari!a je ko!pleksan dok je u ho!ilija!adaleko jednostavniji. %n je napisao ko!entare na !noge knjige 3tarog zavjeta.

3. Op,i osvrt. eki %rigena pro!atraju kao grčkog !islioa koji je sa!o presvučenkršćansko! patino!, drugi drže da je bio istinski pripadnik Crkve i naglašuju njegovu!ističnu zaokupljenost. $ jedni i drugi i!aju pravo ali ne potpuno. 2a bis!o razu!jeliko!pleksnost %rigenove osobnosti, valja s jedne strane i!ati u vidu da on svako! istraživanju

prilazi podai!a iz Pis!a, a s druge strane to istraživanje razlaže na te!elju platonističke!entalne strukture. a njegovu egzegezu nadovezuje se sveukupna kasnija egzegezaalegorijskog tipa kako na $stoku tako i na 'apadu. jegova !istika će na različite načine

prožeti svu srednjovjekovnu !istiku. &alja istaći da je kršćanska teologija s %rigeno! postiglazrelost kojo! je bila u stanju zadovoljiti najizoštrenija raz!išljanja. :ršćanska se teologijakonačno na!etnula kao vrijedna pažnje kod najizobraženije intelektualne klase poganskogsvijeta.

& 38. Ostali predstavnici aleksandrijske školeJOrigenovi sljedbenici

17



18

»trologij

«

%rigenov utjeaj je bio odlučujući za aleksandrijsku školu i teološku tradiiju./leksandrija je sačuvala origenovsku baštinu kako na polju egzegeze tako i na polju teologijea u kasniji! epoha!a %rigenova će !istika hraniti duhovnost pustinjskih otaa.

D'O'"'% !$*(!D'%(*', biskup, iz bogate obitelji, visoke izobrazbe.9rabro se držao za vrije!e progonstva. apisao je djelo : prirodi protiv epikurejskog!aterijaliz!a, zati! dvije knjige : oe2anjima gdje pobija !ilenarističke stavove te pokušavadokazati da su različiti autori %tkrivenja i četvrtog ;vanDelja. 'astupa subordinaijske tvrdnje

o 3inu u odnosu na %a pa su ga tužili ri!sko! biskupu 2ioniziju ali on se brani djelo! Poijanje i apologija u B knjige. $nteresantan je jer otkriva kako su bile duboke razlikeiz!eDu istočne i zapadne telogije.

)OFO(), na čelu aleksandrijske škole od 84> # 87E. 3lijedi %rigena u svo! djelu -4pot4poseis +u knjiga).

P''O, naslijedio 6eognosta. $!ao je nadi!ak %rigen AlaDi zbog vjernosti svo!učitelju. apisao ko!entar na 0k i jedno djelo o 2jevii Aariji.

FFO'% EUDO)VO!+, podrijetlo! iz Ponta, %rigenov učenik. Pri povratku u do!ovinu posvetio se evangelizaijsko! radu i i!ao je izuzetan uspjeh. 'načajan je njegov Zahvalni govor upućen %rigenu, pisan po svi! pravili!a retorike. 2jela su !u( jedno ,anonsko pismo, parafraza na Propovjednika i jedna )spovijest vjere.

P!H;'$'%, rodo! iz -eiruta. U Cezareji palestinskoj proširio i uredio %rigenovu biblioteku te se pobrinuo da se urede učiteljevi spisi. Podnio je !učeništvo. apisao je Apologiju u obranu %rigena u > knjiga, u koje! slijedi !etodu obrane %rigena %rigeno!.

& =. Origenovi protivnici

akon %rigenove s!rti zaredali su napadi, osobito s područja koja nisu bila podutjeaje! /leksandrije. :ritike su se svodile na slijedeće točke( preegzistenija duša,uskrsnuće ne!aterijalnog tijela a ne onog ze!aljskog, itd.

%U$'% !;'E!', bio je %rigenov prijatelj ali je oštvo pole!izirao s nji! gledekanoničnosti epizode o 3uzani. %d njega i!a!o ,roniku +biblijska, židovska i grčka povijest

od početaka).$U+'%! !)'O<'%(*', !učenik +5=8.), s!atra se da je on bio začetnik egzegetske antiohijske škole. Fini se da je bio učitelj /rijev i njegovih učenika, te zbog toga i

protjeran. 2oslovno je tu!ačio 3P i nije dovoljno vrednovao dostojanstvo 3ina -ožjega što jeotvorilo vrata /rijevu učenju.

H)OD'% O$'HP(*', u!ro kao !učenik 5==., baštinik azijske tradiije Papije,Aelitona i $reneja. ije se slagao s %rigenovo! spiritualističko! antropologijo! ieshatologijo!. lavno !u je djelo 9anket ili o djevičanstvu. 3truktura djela i!itira Platona.

'K. $!)'(*' P'(+' '''. ()O$%!

& 1. Op,e znaajke

6ek polovio! $$. st. počinje književna aktivnost kršćana na latinsko! jeziku a sAinuije! Gelikso! i 6ertulijano! susreće!o djela istinske i autentične književne vrijednosti.%vo zakašnjenje u odnosu na grčku književnost valja tu!ačiti sporošću prodiranja kršćanstvana 'apad, u ugledu i naglo! širenju grčkog jezika u zapadni !editeranski bazen i naglo!širenju arstva. rčki! jeziko! su se služili trgovi a bio je službeni u i!skoj Crkvi sve dokona $$. stoljeća. 'ato prve literarne spise u ri!sko! okruženju i!a!o na grčko! a tek

polovio! $$$. stoljeća se pojavljuju prva književna ostarenja na latinsko!. 1avljaju se prijevodi 3P na latinski( Afra3 )tala i kao najbolja # 1eroni!ova 6ulgata. o, svi ti latinski prijevodi su jako ovisili o grčko! jeziku.

18



19

»trologij

«

& 2. Hincije ;eliks

Aarko Ainuije Geliks, advokat iz poganske obitelji negdje u /frii. :ršten je uodrasloj dobi. $!ao je dva prijatelja( %ktavija i Ceilija koji je ostao poganin. %ktavije je ranou!ro i nje!u u uspo!enu Geliks je napisao dijalog %C6/&$U3. 6o je jedna od jačih apologija$$. ili $$$. stoljeća. $!a B dijela( =) Uvod, 8) Ceilijev govor, 5) %dgovor %ktavija, B)

'avršetak( Ceilije spoznaje svoju zabludu. 3pis ne!a velike teološke vrijednosti, ograničujese na osnovna vjerska pitanja o -ogu, uskrsnuću, eshatologiji. astoji na te!elju zdravenaravne filozofije dokazati pre!oć kršćanstva i kršćanske etike nad poganstvo!. 3vrha !u je

bila, da izloži pogani!a kršćansku religiju u lijepoj for!i. 2ijalog i!a !nogo sličnosti s6ertulijanovi! !pologetics9om.

& 3. )ertlijan

1. -ivot. 6ertulijan je roDen u :artagi oko =4E. god. gdje !u je ota bio časnik. 6u je i!ao priliku stećisolidno i dobro obrazovanje a vidi !u se iz spisa da je poznavao pravo. %ko =@. obratio se

na kršćanstvo no njegova prestroga narav odvela ga je već 8E>. !ontanisti!a. U!ro je oko8BE. g. u dubokoj starosti u :artagi.6erutulijan je bio do /ugustina najindividualniji i najorginalniji kršćanski latinski pisa. U!io jevješto spojiti afrički žar i ri!ski praktični s!isao. %dlično je poznavao latinski jezik.2. Djela. 6ertulijanova djela !ože!o podijeliti na tri grupe( apologetska, dog!atsko#pole!ička i

praktično#asketska.2.1 !pologetski spisi

a) Apologeticum3 napisan oko =@. g. i upravljen na upravitelje provinija ri!skoga arstva,najdragojenije je 6ertulijanovo djelo. 6ertulijanova se apologetika razlikuje od preDašnjih poto!e, što pisa brani kršćane s pravnog stanovišta, dok su se preDašnje apologije

zadovoljavale s protesti!a. &eliko! dijalektičko! sposobnošću dokazuje da je pri!jenjivanje poganskih zakona na kršćane nepravilno, nepravedno i protuslovno. b) Ad nationes. %braća se poganskoj javnosti a kritizira njihovu etiku.) Adversus )udeos. Proroštvi!a dokazuje istinitost kršćanstva.d) %e testimonio animae. azvija rečeniu izrečenu u /pologetiu!u( % testimonium animaenaturaliter christianae.e) Ad Scapulam +8=8.), pis!o konzulu 3kapuli u koje! ga upozorava na kazne koje stižu sve

progonitelje kršćana.2.2 Dogmatsko9polemiki spisi

a) %e praescriptione haereticorum zaslužuje prvo !jesto !eDu dog!atsko#pole!ički!spisi!a. %pćenito pobija sve hereze. 9eretii ne!aju prave vjere, jer se prava vjera nalazisa!o u Crkvi koju su osnovali apostoli, a vjeru su pri!ili od :rista.

b) Adversus -ermogenem. 6ertulijan optužuje 9er!ogena da je napustio Crkvu u koristfilozofije.) Adversus 5arcionem. 2okazuje da ne!a proturječja iz!eDu 3taroga i ovog zavjeta te dasu 3'ni i 'ni -og jedan te isti.d) %e aptismo. %vo kratko djele najstariji je spis o krštenju, na!ijenje! kataku!eni!a.2jelo je značajno radi !noštva podataka koje na! donosi o obredu i načinu krštavanja.e) %e anima. ajstarija kršćanska psihologija uperena protiv gnostika +8=E#8=5.). aspravljao duši i eshatologiji.f) Adversus Pra<eam. ajjasnije predniejsko izlaganje trinitarne nauke. Upravljeno je protiv

patripasijana Prakseje, oko =7E. g. 6ertulijan jasno preizira postojanje božanske i ljudske19



20

»trologij

«

naravi u jednoj :ristovoj osobi.g) %e carne "hristi i %e resurrectione carnis djela su u koji!a dokazuje realno čovještvo:ristovo protiv gnostičkog doketiz!a.

2.3 Praktino9asketski spisi 6ertulijan je osobito bio osjetljiv za proble!e !oralne i disiplinarne naravi pa je tu naročitorigorističan.a) Ad mart4res. &eliko 6ertulijanovo udivljenje pre!a !učenii!a. %braća se grupi kršćana,

!ožda kataku!eni!a. b) %e corona. 3uprotstavlja uzvišeni kršćanski život pogansko!.) %e fuga in persecutione. apisano u !ontanističko! razdoblju te suprotno ranije! stavukaže da nije dozvoljen bijeg pred progonitelji!a što su savjetovali :le!ent /leksandrijski i%rigen.d) %e spectaculis. %suDuje kazališne spektakle, a!fiteatre itd.e) %e idololatria +oko 8==.). %pisuje u!ijeća i zanate koji su nespojivi s kršćanstvo!+idololatrija).f) %e oratione. 6u!ači %čenaš kataku!eni!a +oko 8EE.).g) %e patientia. &eliča ovu kršćansku krepost +oko 8E5.).h) %e cultu foeminarum i %e virginius velandis +8E.).

i) Ad u<orem. 3avjetuje udovii da se ponovo ne udaje. j) %e e<hortatione castitatis +8E.). 8. brak O preljub.k) %e paenitentia +8E5.) itd.3. Op,e znaajke. 6ertulijan nije sa!o tvora latinske rkvene književnosti, nego i tvora latinske teologije. 3til!u je originalan, preizan, reljefan, živahan. otovo sasvi! zane!aruje pogansku filozofiju.U trinitarn teologij prvi uveo tres personae3 una supstantia.U kristologiji uči dvije naravi u :ristu protiv doketa.U soteriologiji drži se predanja. Po grijehu je u narav ljudsku usaDena sklonost na zlo ačovječanstvo je otkupljeno s!rću :rista. % +rkvi !isli potpuno !ontanistički. Crkva sesastoji od pneu!atika i psihika.

U es0atologiji 6ertulijan je !ilenarist. Uči dvostruko uskrsnuće. ajprije će uskrsnuti pravednii i s :risto! vladati =EEE godina a ostali će uskrsnuti na strašno! sudu.%sobito je za 6ertulijana značajno da je latinski jezik uveo u teološki rječnik i izražaj te jeuspio kršćanskoj latinskoj ter!inologiji dati bogat i literarni izričaj.

& . (v. +iprijan1. -ivot. 6asije Ceilije Ciprijan roDen je oko 8EE#8=E. g. u :artagi u /frii. 2ošao je na glas

kao dobar retoričar i sudski branila. %ko 8B>. pri!io je kršćansku vjeru, dvije godine kasnije postao svećeniko! i bio biskupo! oko @ god. 6ražio je od onih kršćana koji su se odreklivjere zbog progona a sada su se htjeli vratiti, da vrše strogu pokoru. U progonstvu za ara&alerijana, Ciprijan je bio pogubljen !ače! =B. rujna. Ciprijan je bio blag i uravnotežen zarazliku od 6ertulijana.

2. Djela. a) Ad %onatum. 2jelo napisano iza obraćenja prijatelju 2onatu.

b) %e lapsis. 3vi lapsi !oraju biti podvrgnuti sankija!a već pre!a veličini njihove krivnje da bi bili pri!ljeni natrag u Crkvu.) %e unitate +cclesiae. ajbolji i najvažniji Ciprijanov spis, napisan g. 8>=. u 87 poglavlja.3pis je pisan kad su Crkvu ugrožavale ovaijanova i Geliisi!ova šiz!a. Unutra piše daizvan Crkve ne!a spasenja, te!elj rkvenog jedinstva je pri!at Petrov i jedna rkvenahijerarhija. $nače je djelo upravljeno protiv ovaijana i njegovih pristaša.

20



21

»trologij

«

d) %e haitu virginum +oko 8B@.). 9vali -ogu posvećene djevie.e) %e dominica oratione +8>=#>8.). 6u!ači %čenaš.f) %e ono patientiae +8>4.). &eliča ovu krepost naslanjajući se na 6ertulijanov !odel.g) Zirka pisama. 1eroni! i /ugustin ih jako hvale. %d ukupno 7= pis!a, 4> ih je njegovih a=4 nje!u upućenih. &ažna su kao historijsko vrelo za poznavanje dog!atskih i disiplinarnih

pitanja onoga vre!ena. Ciprijanova pis!a su na! veo!a značajna i radi kontroverzije u pitanju valjanosti krštenja heretika.

1. "naajke. Ciprijanovi spisi dragojeni su spo!enii rkvenog predanja na 'apadu. 2o vre!ena/ugustina on je bio najjači autoritet na 'apadu. %sobito je unaprijedio nauku o Crkvi.%edinstvo Crkve je da svatko bude u zajedništvu s biskupo!. a Petrovu pri!atu gradi

jedinstvo Crkve. i!ska Crkva je "prva rkva". Ciprijanu je stalo do biskupske kolegijalnosti,u kojoj je ri!ski biskup primus inter pares. $zvan te Crkve, jedinstva s njo!, ne!a spasenja.U pitanju krštenja 0eretika dijeli stanovište 6erutulijanovo( sa!o onaj !ože dati drugo!e2uha 3vetoga, tko ga i sa! i!a. 'a djeu propisuje da se od!ah krste.$ oni koji su griješili nakon krštenja !ogu pri!iti oproštenje kakvo! god ljago! bili okaljani. $!ali grijesi su za ispovijed. U es0atologiji Ciprijan uči o !jestu, gdje se duše čiste, jer sa!o!učenii ulaze izravno u nebo.

& :. ovacijan

6ertulijanov teološki napor je donekle nastavio ovaijan +$$$. st.). Potječe vjerojatnonegdje iz /zije. :ad je poslije s!rti Gabijana # ri!skog biskupa, ri!sko! Crkvo! upravljaokolegij svećenika, ovaijan je u to! kolegiju bio najznačajniji predstavnik. :rasi garigoriza!. ovaijani su isključivali iz Crkve sve teške grešnike, a ne sa!o otpadnike. Fini seda je ovaijan u!ro !učeničko! s!rću.-io je filozofski znala, vješt retor, jasan !islila i odličan pisa. 2osta je toga napisao anajznačajnije !u je djelo %e rinitate, u koje! u tri dijela govori o tri božanske osobe.3ljedbenik je tzv. teologije 7ogosa, i silno podvlači transendentnost -ožju koju nije !oguće

izraziti ljudski! slika!a.& 7. !rnobije stariji

oDen 8>>#84E. -io je učitelje! retorike u svo! rodno! gradu 3ikka &eneria u u!idiji. U početku neprijatelj kršćanstva, obratio su u pedesetoj godini. apisao knjiga Adversus nationes da bi razbio su!nju biskupa u iskrenost svoga obraćenja. Pisa nijerazu!io pravo ni osnovne vjerske istine. U!ro je 58. -io je hrabar pisa u doba okrutnog

progonstva.

& ?. $aktancijeJ krš,anski +iceron

1. -ivot. /rnobijev učenik je bio 0aktanije koje je bio učitelj latinskog govorništva na2iokleijanovu dvoru u iko!ediji. Pri!io je kršćanstvo oko 5EE. g. / 5=. godine postajeodgojitelje! sina ara :onstantina. 1ezik !u je lagan i tečan.

2. Djela. a) )nstitutiones divinae. ajbolje 0aktanijevo djelo u knjiga. /pologija kršćanske nauke inajstariji pokušaj na 'apadu, da se kršćanstvo prikaže u jednoj zaokruženoj jelini. 3laba !u jeteologija i poznavanje -iblije.

b) %e ira %ei. 2jelo je protiv epikurejaa i stoika.21



22

»trologij

«

) %e mortius persecutorum. Povijest je to progonstva Crkve i apologija njezine nauke. 3til je vrlo živahan i pun topline.d) %e opificio %ei. %pisuje čovjeka kao djelo -ožje.e) %e ave Phoenice. Pripovjeda u 7> dvostiha legendu o čudesnoj ptii feniksu što on naravnotu!ači u kršćansko! s!islu.

3. Doktrinalne znaajke. 0aktanije ne poznaje 2uha 3vetoga različitog od 3ina-ožjega. %ba izlaze od %a kao učinak dviju si!ultanih božanskih aktivnosti, a zapravo su

jedna osoba +binitariza!). 0aktanije je apologist i !oralist* zastupa hilijaza!.& B. Viktorin Ptjski

-iskup u Ptuju, tadašnja 3j. Panonija a današnja 3lovenija. Podnio je !učeništvo 5EB.za 2iokleijanova progonstva. &iktorin je prvi egzeget latinskog jezika. 'astupa !ilenariza!.'a %e farica mundi zna!o sigurno da je njegovo djelo a za Adversus omnes haereses se!isli da je njegov prijevod s grčkog nekog spisa.

& 8. *omodijan&jerojatno je roDen u /frii. %dgojen u poganstvu, ali se čitanje! 3v. pis!a obratio.

Patripasijana i hilijast. 2jela( )nstructiones i "armen apologeticum adversus )udeos et (raecos.& :=. eticije 6I33.4

Pisa protiv ovaijana i ko!entator 3vetog pis!a.

D U F O ! " D O # $ % Procvat crkvene književnost &od =>=$?@>. g.'

& 1. Op,eniti znaaj

3loboda Crkve o!ogućila je i provat književnosti u $&. i &. stoljeću. %vo razdobljenosi tri oznake(

=. odine 5=5. edikto! ara :onstantina Crkva :ristova napušta katako!be i izlazina slobodu, te slijedi !asovni prijelaz s poganstva na kršćanstvo. Ušuljao se liberaliza!.

8. Unutar Crkve nastaju sporovi( trinitarni +arijevstvo, !akedonijevstvo), kristološki+apolinarstvo, nestorijanstvo, !onofizitstvo) i antropološki +pelagijanstvo, se!ipelagijanstvo).

5. :ršćanske škole rastu brojčano i kvalitativno. /leksandrija zadržava alegorijsku!etodu a /ntiohija odlazi u raionalistički s!jer. 2oba je ovo velikih hereza, velikih rkvenihsabora i velikih %taa.

'avršetak progonstva dao je pobude rkveno! povjesniar, da ovjekovječi to dobaza daljnja pokoljenja. ovonastale hereze izazvale su polemika djela, koja su opet bila

potiaje! za produbljivanje 3vetoga pis!a i intenzivnijeg dogmatskog studija.

A. "rkvena književnost na istoku'. < "

& 2. !rijanstvo

/rije je roDen oko druge polovie $$$. st. u 0ibiji. %dgojen u /ntiohiji a djelovao u/leksandriji. /rije uči da je jedan -og %ta. %n je tako transendentan, da nije !ogao sa!o

22



23

»trologij

«

neposredno stvoriti svijet. %n je neroDen, vječan i nevidljiv. 0ogos je stvoren iz ništa voljo!%čevo!, a nije roDen iz biti %čeve. 'ato 0ogos nije 3in -ožji ni pravi -og, nego po svojojnaravi stvorenje. 0ogos je suvječan %u. %n je stvoren prije drugih bića, ali je bilo vrije!e,kad ga nije bilo. 0ogos je kao stvorenje pro!jenljiv i svojo! biti posve različit od %a. Uzasve to !ože se nazvati 3ino! -ožji! iz razloga, što ga je -og kao svoje prvo i najple!enitijestvorenje posinio svojo! !ilošću. $ kad ga se naziva -ogo!, treba to razu!jeti u preneseno!s!islu.

/rije je svoje zablude izložio u spisu 69/0$/ +banket, gozba). /rijanstvo je u prvo!redu trinitarna zabluda, a onda kristološka. %no je nadaleko zasnovani sinkretizam, u koje!su u finoj for!i došli do izražaja svi oblii dotadašnjih trinitarnih i kristoloških hereza./rijanstvo je pokrenulo narodne !ase i Crkva je bila prisiljena sazvati opći sabor u ieji+58>. g.).

& 3. Hakedonijevstvo

9ereza je nazvana po Aakedoniju, arigradsko! biskupu* zove se još pneu!ato!ahija, po pneu!ato!asi!a, nijekatelji!a božanstva 2uha 3vetoga. 9ereza jeosuDena na saboru 57=. g.

& . !polinarstvo

/polinarije je bio biskup u 0aodieji u 3iriji. jegova nauka je slijedeća( dva savršena bića se ne !ogu ujediniti tako, da od njih postane treće. 6ako i kod utjelovljenja. ešto !oraizostati( ili od božanske naravi ili od čovječje. %d -ožanstva nije izostalo nego od čovještva.Pre!a to!e :rist nije bio čovjek u potpunosti, jer je od čovjeka i!ao sa!o tijelo +sar) i nižudušu +psihe), ali nije i!ao ljudskog razu!a +nous)* no bio je savršen čovjek jer je božanski0ogos savršeno nado!ještao ljudski u!. &idi se upliv Platonove trihoto!ije./rijevi su inzistirali da je 0ogos u :ristu trpio a antiohiji kažu da je :rist bio potpun čovjek,s dušo! i tijelo!, trpjela je njegova ljudska duša i tijelo, a ne 0ogos ni -og.

/polinarije je zastupao da je :rist sa!o jedna 0ipostaza i jedna narav. jegova zabluda jeosuDena na saboru u Carigradu 57=.

& :. estorijevstvo

estorijevstvo je nastalo zaoštravanje! kristološkog shvaćanja antiohijske teološkeškole. /ntiohijski su bogoslovi posebno naglašavali da su u :ristu dvije potpne naravi, a

posebnu su brigu ulagali da sačuvaju jelovitost :ristova čovještva. %snovna for!ula zatu!ačenje :rista je bila( Potpni #og i potpni ovjek , istobitan %u i istobitan na!a+ho!oousios). Protiv arijevaa su se zalagali da se isto tako razlikuju u :ristu dvije naravi(

božanska i ljudska. 0ogos je i!e koje :ristu pripada po božanskoj naravi i zato se ne !ožereći da je trpio. isu zato dozvoljavali da se za Aariju kaže da je -ogorodia +6heotokos), jer

bi to značilo da je ona :ristu rodila božansku narav. 6olerirali su sa!o da se Aariji pridijeva6heotokos u s!islu govorničkog pretjerivanja. %na je za njega bila :ristorodia.'abluda se naziva nestorijaniza! zato jer je sukob počeo estorijevi! propovjedanje! uCarigradu +bio je voljo! arevo! arigradski biskup) a s!atra se osuDeno! # estorijevo!osudo! na ;feško! saboru g. B5=. U ;fezu je B5=. većina biskupa pod vodstvo! <irila+aleksandrijskog), ali bez prisustva estorija i biskupa antiohijske pokrajine, osudila estorija,ali je na to došlo do raskola na $stoku, jer je !anjina biskupa na čelu s antiohijski! biskupo!$vano! osudila <irila. 2o sjedinjenja Crkava došlo je zi!i g. B55. kad je <iril /leksandrijski

prihvatio kristološku for!ulu koju su sastavili biskupi /ntiohije, a oni pristali na depoziiju estorijevu.

23



24

»trologij

«

& 7. Hono/izitstvo

Aonofizitstvo ne dopušta govor o dvje!a naravi!a u :ristu. Po neki! se izričaji!ačinilo da bi se ljudska narav bila izgubila u božanskoj naravi. a svaki način po nji!a trebagovoriti o jednoj naravi +!one fIsis). 6ijelo :ristovo nije bilo tijelo čovjeka nego sa!o tijeloljudsko. -udući da je na saboru na ;fezu +B5=) osudo! estorija naglašeno jedinstvo u

:ristu, prejednostrani zastupnii ;feza užasavali su se pred svaki! govoro! o dvojstvu, a pogotovo pred govoro! o dvije naravi, jer su u to!e vidjeli nestorijaniza!.Aonofizitstvo je osuDeno na :aledonsko! saboru g. B>=., tzv. kaledonsko! dog!atsko!definiijo!, a osobito poslanio! pape 0eona &elikog arigradsko! biskupu Glavijanu gdje seiz!eDu ostaloga kaže( "Pravi se je -og rodio u jelovitoj i potpunoj naravi pravoga čovjeka...%bličje -ožje ne uništava obličje sluge, niti obličje sluge ne u!anjuje obličje -ožje".Aonofizitstvo se s!atra izdanko! aleksandrijske škole, a nastalo je kao neki ublaženi ikorigirani apolinariza!. 2anas se općenito drži da !onofiziti nisu pravi krivovjeri, nego višesa!o verbalni. :ršćanske Crkve koje nisu priznale :aledonski sabor +dvije naravi) naziva!oPretkaledonski! ortodoksni! Crkva!a.

& ?. Pelagijevstvo2obilo je i!e po britansko! !onahu Pelagiju, koji je naučavao da postoji sa!o

osobni grije0, a ne postoji nikakav istočni grijeh. /da!ov grijeh je naškodio ljudi!a sa!o utoliko, što i! je /da! dao zao pri!jer. Pošto ne!a istočnog grijeha, ne!a ni posljedia. 6akos!rt nije posljedia grijeha nego stvorenja. Pelagiju je krštenje djee bilo suvišno i sa!o jednafor!alnost, kojo! se pri!a u Crkvu, ali da se ipak na krštenju opraštaju grijesi, koje je čovjek učinio prije krštenja. Po Pelagiju, :rist nas nije otkupio nego sa!o dao pri!jer i dobru nauku.Poslije gotskog osvajanja i!a B=E. g., Pelagije i učenik !u Celestije su prešli u /friku aodatle u Palestinu, gdje se hereza brzo širila. Pelagijevstvo je osuDeno na saboru u ;fezu B5=.g., zajedno s nestorijevstvo!.

& B. (emipelagijevstvo

Pre!a se!ipelagijevstvu postojao je istočni grijeh, kao i njegove posljedie. 3lobodnavolja ljudska poslije /da!ova pada daleko je veća. Fovjek !ože i bez -ožje !ilosti, sa! odsebe, početi vjerovati, pri!iti vjeru i isprositi po!oć. %snovna zabluda se!ipelagijanaa je

bila, što su poriali, da je !ilost potrebna ad initium fidei. 3a!o za napredak u vjeri potrebna je !ilost -ožja.

& 8. Donatovstvo

2uhovni oi donatovstva su 6ertulijan i Ciprijan. 2onat je bio šiz!atički biskup u:artagi. 2onatisti su naučavali da valjanost sakra!enta ovisi o dostojnosti djeliteljasakra!enta +prenaglašavanje e< opere operantis), te da Crkva u svo! krilu ne s!ije trpjetigrešnika.

& 1=. Priscilijanstvo

3ekta je dobila i!e po bogato! i naobraženo! Prisilijanu, biskupu u /kvili +57E).-io je prvi koji je pogubljen radi krivovjerstva. U prisilijanstvu su obnovljene stare gnostičkezablude. 2ržali su da je drugi -og 3'a, a drugi -og 'a* zabaivali su uskrsnuće, osuDivaliženidbu itd.

24



25

»trologij

«

''. ! $ * ( ! D ' % + '& 11. (v. !tanazije Veliki

1. -ivot. /tanazije se rodio u /leksandriji oko g. 8@>. -io je povezan s !onasi!a u6ebaidi, te bio u duhovnoj školi sv. /ntuna Pustinjaka. :ao Dakon u pratnji biskupa/leksandra sudjelovao na konilu u ieji g. 58>. $za /leksandrove s!rti izabran za njegova

nasljednika. Pet puta je bio prognan sa svoje stolie, u progonstvu bio = godina. %suDivan je i prognan na te!elju krivih optužbi koje nisu bile s područja teologije. U!ro je u /leksandriji55. godine.3v. /tanazije spada !eDu najveće biskupe i %e stare Crkve. 6o je ličnost koja u borbi nijeklonula ni u svoji! stari! dani!a. Uvjeren je bio da će -ožja istina triju!firati prije ili kasnije.

2. Djela. /tanazijeva djela odlikuju se dubino! i jasnoćo!. 2ijele se na( apologetska,dog!atska, povijesno#aketska, egzegetska, i pis!a.1. !pologetski spisia) Adversus (entes, u dvije knjige govori o počeli!a i ispraznosti poganstva to o razlozi!a-ožjeg dolaska na ze!lju i jegova postajanja čovjeko!.2. Dogmatski spisi

a) :rationes &tres' contra Arianos. ajvažnije i najopširnije dog!atsko djelo /tanazijevo kojitu brani božanstvo :ristovo ele!inirajući svaku subordinaionističku su!nju. b) +pistula de s4nodis Arimini in )talia et Seleuciae in )sauria. Protiv većine ortodoksnih biskupa sa spo!enutih sinoda) omus ad Antiochenos je službeno pis!o +548.) koje je /tanazije uputio biskupi!a/ntiohije i ijelo! kršćanstvu o rezultati!a konila u /leksandriji.d) *etiri pisma Serapionu muiskom. 3erapion, biskup 6!uisa +5>@#54E) u ;giptu je za!olio/tanazija da !u dade pojašnjenja o 2uhu 3veto!.3. Povijesno9asketski spisia) %e incarnatione et contra arianos3 Apologia... U svi! ovi! spisi!a /tanazije se brani odoptužbi svojih protivnika da je bježao iz plašljivosti i kukavičluka.

b) +pistula ad monachos i -istoria arioanorum ad monachos.) 6ita Antonii. %d /tanazijevih spisa koji ne dotiču arijevsku herezu najznačajniji je život/ntuna pustinjaka +napisano 5>).d) %e virginitate. 'načajno za duhovni život.. gzegetski spisia) +pistula ad 5arcellinum de interpretazione... $ ,omentar na Psalme3 Propovjednika i na

Pjesmu nad pjesmama. :. Pisma/tanazijeva pis!a su uvijek prigodna, nadahnuta gorući! pitanji!a(

a) +pistula festales. b) +pistula ad )ovianum imperatorem de fide. ) +pistula ad Afros episcopos itd.

3. aavanje. /tanazije u svojoj teologiji polazi od stanovišta da je 0ogos pravi-og, ne po posinjenju, niti je stvorenje %čevo, nego 3in %čev roDen iz biti %čeve. 'ato je 3inhomoousios3 iste iti s %e!* sve što je %ta jest i 3in. adalje uči da 2uh 3veti nije stvorenje3inovo, nego pravi -og kao %ta i 3in* isti izlazi od %a, svojina je 3inova i 3in ga dajeučenii!a. 3 :apadočani!a /tanazije uči( 2uh 3veti izlazi od %a po 3inu. :asnije govori ono dvje!a volja!a u :ristu. Po nje!u utjelovljenje je jedino sredstvo otkupljenja ljudskogaroda, jer -og nije !ogao dozvoliti da ljudi propadnu i on već u utjelovljenju vidi otkupljenje./tanazije je jedan od najvećih branilaa niejskog vjerovanja. 'aslužan je za to što je

prepoznao i usprotivio se !iješanju ara u Crkvena pitanja.

25



26

»trologij

«

& 12. Didim (lijepac

1. -ivot. 2idi! je roDen oko 5=5. g. u /leksandriji i već je u =B. godini izgubio očinjivid. 3!atrali su ga najučeniji! čovjeko! svoga vre!ena. Pedeset godina je bio učitelj i

pročelnik aleksandrijske škole, i to kao laik. U!ro je u 7>. godini života oko 5@7. Pristalia je%rigena. lavna njegova vrlina bilo je neobično pa!ćenje.2. Djela.

a) %e rinitate u 5 knjige. je!u se pripisuje trinitarna for!ula( jedna narav, tri osobe. b) %e Spiritu Sancto.) %e dogmatius et contra Arianos.d) "ontra 5anichaeos.

3. aka. 2idi! vidi razliku !eDu tri!a božanski! osoba!a u njihovi! odnosi!a, terabi ter!ine theotokos i a Patre 8ilioue.

& 13. iril !leksandrijski

1. -ivot. % <irilovoj !ladosti ne zna!o gotovo ništa. 3vog ujaka biskupa 6eofila jenaslijedio na aleksandrijskoj patrijaršijskoj stolii. 3voju povijesnu ulogu <iril je odigrao od g.B87. stupivši u obranu pravovjerja protiv arigradskog biskupa estorija i njegova učenja outjelovljenju $susa :rista. 2a bi se spriječio razdor i ne!iri, arski poslanii dadu uhapsiti<irila i estorija. akon svega je došlo do iz!irenja.

2. Djela. 3pisi <irilovi ne pokazuju stilističke ljepote, ali se odlikuju oštrino! dokaza idubino! !isli.

1. gzegetska djela@a) %e adoratione et culru in spiritu et veritate3 u for!i dijaloga raspravlja o alegoričko!

tu!ačenju 3tarog zavjeta.2. Dogmatska djela, u nji!a dokazuje istobitnost 3ina s %e! i božanstvo 2uha 3vetoga auperena su protiv /rija i ;uno!ija.3. Polemika djela protiv nestorijevaa i drugih heretika.. *orizmene poslanice. 3ačuvano je 8@.:. AeDu govori!a je Sermo in laudem %eiparae3 najslavniji u čast -ogorodie u starojkršćanskoj književnosti.

3. "naenje. %slanjajući se na 3veto pis!o, <iril je znatno doprinio objašnjenju tajneutjelovljenja. 'ato ga !nogi zovu %octor incarnationis. <iril kaže( kad :rist ne bi bio-ogočovjek, tj. u jednoj osobi ujedinjene u dvije naravi, onda bi za nas bio u!ro sa!o čovjek*njegova s!rt ne bi i!ala neiz!jerne vrijednosti i ne bi bio !ogao otkupiti rod ljudski od pada,koga je prouzrokovao istočni grijeh. U osobi utjelovljenog :rista postoje dvije naravi(

božanska i čovječanska. &eliko je značenje <irilovo u obrani -ogo!aterinstva koje sunestorijevi poriali.

& 1. gipatski monasi 9 knji5evnici

U neko! s!islu ;gipat se !ože s!atrati kolijevko! !onaškog života. 2vije su for!etog !onaštva( ere!itiza! i enobitiza!.

ajvažniji predstavnii su(1. (v. !ntonije Veliki +8>=#5>4), nazvan je patrijarho! !onaškog života. Pre!a njegovuživotopisu /tanaziju, napisao je !nogo pisa!a. živio je na brdu :olzu!u pri Crveno! !oru.

26



27

»trologij

«

2. (v. Pa0omije, osnovao enobitski sa!ostan i dao Pravila,3. (erapion )miskiJ biskup u 6!uisu, bio u progonstvu,. Hakarije gipatski 6Veliki4J :. vagrije Pontski +5B>#5@@),7. 'zidor PelzijskiJ roDen oko 5B>. g. u $boru u Pontu.

& 1:. (inezije +irenejski

oDen 5>. u ple!ićkoj obitelji u Cireni u 0ibiji. %držao s!ion govor u Carigradu ocarstv, a zbog dobrih djela koja je činio izabrali su ga za biskupa. U!ro je !učeničko!s!rću B=B.

'''. P ! $ ( ) ' + '& 17. zebije +ezarejski

1. -ivot. oDen je u Palestini od roditelja#robova, oko 845. Učitelj !u je bio svećenik Pa!filije koji u!ire !učeničko! s!rću 5=E. g. a ;uzebije bježi u 6ir, pa onda u ;gipat. :ad

su progonstva prestala, postao je biskupo! u Cezareji. U!ro je oko 5BE. g. Uz %rigena jenaveći filolog kršćanske 3tarine a osobito je slavan i poznat po to!e što je prvi i najzna!enitijirkveni povjesničar.

2. Djela. 2ijeli!o ih na( povijesna, apologetska, dog!atska, govori i pis!a.1. Povijesna djela@a) ,ronika u dva dijela. Prvi dio je nart povijesti drevnih naroda a drugi je sastavljen izsinhronističkih tabela. ;uzebijev je ilj bio da dokaže da je židovska religija najstarija od svih, akršćanstvo je zakonit nastavak židovstva.

b) "rkvena povijest +;kklesiastike historia) u =E knjiga od osnutka Crkve do :onstantina g.58B. 6o !u je najvažnije djelo.) : palestinskim mučenicima. 2ragojeni podai iz progonstva.

d) %e 6ita "onstantini opisuje u B knjige sve što je ar :onstantin učinio za Crkvu.2. #iblijska djela@6o su( ,omentar na psalme3 ,omentar )zaije3 +vagelici canones3 %e solemnitate paschali3:nomastikon3 umačenje mesijanskih proroštava* spisi su napisani u %rigenovu duhu.3. !pologetska djela@a) Preparatio evangelica u => knjiga i %emostratio evangelica u 8E knjiga, glavni su;uzebijevi apologetski spisi. U prvo! dijelu dokazuje da je židovska religija viša od poganskea u drugo! dokazuje da je starozavjetna židovska religija prolazna i sa!o priprava kršćanstvu.

b) %e heophania3 > knjiga, popularna je apologija utjelovljenja.. Dogmatska djela@a) %e ecclesiastica heologia u 5 knjige tu!ači nauku o Presveto! 6rojstvu.

b) "ontra 5arcellum, u 8 knjige. Pobija sabelijaniza!:. Fovori i pisma@a) Paneg4ricus3 održan u :onstantinovu čast*

b) )n dedicationem asilicae3 prigodo! posvete bazilike u 6iru*) )n laudem mart4rumBd) Ad "onstantiam Augustam.

3. "naenje. ;uzebije je svjedoko! !nogih vjerskih istina. -laženu 2jeviu Aarijunaziva -ogorodio!, ali nije priznavao zaključke niejskog sabora, iako ih je potpisao. %stao

je pod uplivo! %rigenova subordinaioniz!a. edjelju naziva Pasho!.

& 1?. iril %erzalemski27



28

»trologij

«

1. -ivot. <iril je roDen u 1eruzale!u oko 5=5#5=>. g. U 5E. godini života postao jesvećeniko!, i kao takav održao svoje čuvene kateheze. 'bog privrženosti niejsko! saboru,arijevi ga nisu trpjeli, pa ga je njihov sabor svrgnuo s biskupske stolie te potjerao uizgnanstvo, iz kojeg se konačno vraća za ara 6odozija 57. godine u 1eruzale! te jesudjelovao na saboru u Carigradu 57=. U!ro je 574. g.

2. Djela. ajvažnije <irilovo djelo je C= ,ateheze i jedna predkateheza. Prvih =7

na!ijenjeno je katakmenima, a posljednjih > novokrštenicima. ajvažniji! se s!atra > posljednjih koje govore o sakra!enti!a kršćanske iniijaije a zovu se mistagoškimkate0ezama.

3. "naenje. <iril nije orginalan pisa. %n je pučki propovjednik, živahan i jasan. -io je pobornik iejskog sabora, iako se uzdržavao od upotrebe ter!ina "ho!oousios".'načajno je <irilovo tu!ačenje :atoličke Crkve( ":atolička se zove zato što se nalazi poijelo!e svijetu... zato što naučava sve dog!e koje su na korist ljudi!a kako bi došli dospoznaje". Papa 0eon N$$$. proglasio ga je =778. g. rkveni! naučitelje!.

& 1B. pi/anije (alaminski 6+iparski4

1. -ivot. oDen u 1udeji od kršćanskih i i!ućnih roditelja. Aladost proveo u jedno!sa!ostanu u ;giptu odakle se vraća u do!ovinu te osniva sa!ostan, gdje je 5E godina bio poglavar. -iskupi Cipra su ga izabrali za !etropolita. Poznavao je pet jezika. U velikojrevnosti za pravovjerje, u!iješao se u origenističke sporove, jer je %rigena s!atrao oe! svihhereza. Uklanjao se svakoj spekulaiji i držao tradiije.

2. Djela.a) Ancoratus +Usidrenik). $zlaže nauku o Presveto! 6rojstvu.

b) Panarion3 najopširnije i najvrijednije ;pifanijevo djelo. 6o je s!otra svih hereza +njih 7E) i pobijanje svake od njih* ) !ecapitulatio$Anakefalaiosis* d) %e mensuris et ponderius u tridijela* e) : dvanest dragih kamenova* f) ri spisa protiv štovanja slika.

3. "naenje. ;pifanije u potpunosti brani božanstvo 2uha 3vetoga te otklanja

štovanje slika.& 18. Hanji palestinski pisci

1. U()!)'% !)'O<'%(*', rodo! iz -ereje u Pa!filiji i biskup u -eroi i /ntiohiji.1edan od najodlučnijih i najutjeajnijih protivnika /rija u antiohijsko! krugu. U!ro je prije55. lavna djela( Protiv arijevaca i : duši.2. F$!"'% +54#5@>), biskup u Cezareji, napisao "rkvenu povijest. 3. <('<'% +u!ro B>=.).. 'V!J P!)'%!< %U"!$H(*', %rigenov branila.

'V. * ! P ! D O E ! '

:apadoija je središnja pokrajina Aale /zije gdje na poprište rkvenih zbivanjaizranjaju tri velika !uža !eDusobno povezana po krvi i osjećaji!a. 6o su -azilije &eliki,regorije isenski i regorije azijanski. :apadočani stoje u sredini izmeA dviju teološkihškola( aleksandrijske i antio0ijske. aginju aleksandrijsko! s!jeru, no ipak nastoje

povezati aleksandrijski idealiza! sa antiohijski! realiz!o!. 'ato :apadočani nadvisujutologe ovih obiju škola. -azilije je čovjek akije, regorije azijanski je vješt govornik, dok je

28



29

»trologij

«

regorije isenski filozof i !ističar.

& 2=. #azilije Veliki

1. -ivot. 3v. -azilije +roDen oko 55E.) i njegov brat regorije isenski roDeni su uCezareji u :apadoiji. 2jed i! je u!ro !učeničko! s!rću, baka Aakrina, i!ala velik upliv

na odgoj svojih unuka, a Aajka ;!elija je takoDer svetia. oditelji su i!ali desetero djee.-rat Petar bio je biskup u 3ebasti, i sestra Aakrina !laDa, djevia, takoDer su svei. 6ako je iz-azilijeve obitelji Crkva dobila šest svetaa. -azilije je početno obrazovanje pri!io u obitelji aonda se školovao u razni! !jesti!a a najviše u /teni gdje upoznaje regorija azijanskog.

akon pet godina, vraća se kući gdje prihvaća !jesto učitelja retorike ali nezadovoljan ti!e posvetio se !onaško! životu.-ilo je to vrije!e pojavka !nogih velikih hereza. 6rebao je duh koji će zahvatiti u ovakve

prilike i pravovjerju pripo!oći do pobjede. ole!u ulogu tu su odigrali !onasi. %ni su išli zati! da odstrane sve što se ispriječilo iz!eDu njihove duše i -oga. -azilije je proputovao;gipat, Palestinu i Aezopota!iju da bi upoznao način života u sa!ostani!a te da bi seobogatio. :onačno, 5>@. g. se vraća u :apadoiju gdje se povlači u sa!otište s !ajko! i

sestro!. Proživio je tu > godina. %n izraDuje i redovnička Pravila u koji!a se !onaški životgradi na osnovi zajedničkog načina života +enobitiza!). Uskoro biskup ezarejski ;uzebijeuzi!a -azilija sebi za po!oćnika te ga konačno posveti za svećenika a kasnije i za biskupa.azvio je refor!atorsku i karitativnu djelatnost. 2ošao je u sukob s are! &alenso! koji jehtio obnoviti arijaniza!. Uz po!oć zapadnih biskupa uspijeva rušiti arijevstvo. Plodove svoje

borbe nije doživio jer je u!ro 5@. g. -azilija su još za života nazivali &eliki!. -io je praktičar +0atin !eDu ri!a).

2. Djela. 2ijeli!o ih na( dog!atska, ho!ilije i govore, asketska, pis!a i liturgijska.1. Dogmatska djela@a) Adversus +unomium3 liri =. 2jelo je napisano protiv ;uno!ija, koji je bio biskup u Cizikui jedan od glavnih stupova najstrožega arijevstva. U prvoj knjizi -azilije pobija njihovu nauku.

U drugoj raspravlja o jednobitnosti 3ina s %e!, a u trećoj o božanstvu 2uha 3vetoga. b) %e Spiritu Sancto. U ovo! djelu -azilije brani pravovjernost doksologije (loria Patri cum 8ilium una cum Spiritu Sancto3 pored doksologije (loria Patri per 8ilium in Spiritu SanctoBdrži da prva točnije izražava jednobitnost i osobnost triju božanskih osoba.U svezi biti i hipostaze %a i 3ina, -azilije je predložio rješenje tvrdnjo! o jednoj božanskoj

biti +osuia) i naravi, različitoj od triju hipostaza, triju osoba obdarenih vlastito! subzistenijo!i značajka!a. 6e značajke su za %a očinstvo, za 3ina da je roDen od %a, za 2uha 3vetoga!oć posvećivanja.2. <omilije i govori@a) )n -e<aemeron &: Destodnevu'. 6o su koriz!ene ho!ilije.

b) Sermones3 veliča !učenike i kori zablude svoga vre!ena.3. !sketska djela@a) EF Pravila za život krš2anina3 nazvana Aoralia ili ;thika. 2jelo je na!jenjeno kršćanina oasketsko! načinu života.

b) 6elika Pravila &6eliki 0stav'3 propisi !onastičkog života.) 5ala Pravila &5. 0stav'3 odgovori na konkretna pitanja !onaha. ji!a su se služili sv.-enedikt i :asijan. -azilije nije osnivač !onaštva. %n je organizator i QzakonodavaQ asketskog

pokreta koji je naslijedio od ;ustatija 3ebastijskog. . Pisma@2anas i!a!o 54> -azilijevih pisa!a raznog sadržaja.:. $itrgijska djela@ a) %e aptismo3 u dvije knjige.

b) 7iturgija sv. 9azilija3 dobila i!e po -az. kao refor!atoru.29



30

»trologij

«

3. "naajka. 6radiija je za -azilija, uz 3veto pis!o, glavni izvor vjere i većina tajninalazi se pohranjena u tradiiji. -oga !ože!o spoznati po ono!e što je stvorio, ali dokučitinjegovu bit ne !ože!o, niti u vječno! blaženstvu. Prvi je, koji upotrebljava for!ulu( " miaousia3 treis h4postaseisG3 gdje -i4postasis znači individuu!, osobu. :lasični! načino!

podvlači jedinstvo biti -ožje i trojstva osoba.

& 21. Fregorije isenski 633:9384

1. -ivot. AlaDi brat sv. -azilija rodio se oko 55>. g. %ženio se, ali poslije ženine s!rtiide u sa!oću !aji i bratu. :asnije je postao svećenik te ga je -azilije zaredio i postavio za

biskupa u issu. 3udjeluje na saboru u Carigradu. regorije je bio oduševljeni origenova inajdublji !islila !eDu :apadočani!a. Pod uplivo! je Platona i neoplatoniz!a.

2. Djela. 1. Dogmatski spisi@a) "athehesis magna najbolje je regorijevo djelo. %bjašnjava osnovne dog!e te pobijaheretike, židove i pogane.

b) Antirrheticus adversus Apollinarem3 najsolidniji spis.) Adversus +unomium3 najopširnije djelo.

d) Ad +ustathium3 Ad Alaium3 Ad SimpliciumB to su spisi o Presveto! 6rojstvu.e) %e anima et resurrectione, dijalog sa sestro! Aakrino!.f) "ontra fatum, protiv astrono!ije.2. gzegetski spisi su bogati sadržaje! ali nisu vrijedni.a) Apologia in -e<aemeronB b) %e opificio hominisB ) %e vita 5o4sisB d) )n psalmosinscriptiones.3. !sketska djela@a) %e 6irginitateB b) 6ita sanctae 5acrinaeB ) %e perfectione christiana ad :l4mpum...B d)

%e instituto christiano.. Fovori i pisma. ovori su prigodnog karaktera. $ !noga pis!a su prigodna, ali i!a i

pisa!a doktrinalnog karaktera.

3. "naenje. 'a regorija čovjek dolazi do spoznaje -oga tako da se iz vidljivogsvijeta, koji potpada pod naša sjetila, uzdiže u nadosjetilni svijet i ta!o traži -oga +per visibiliaad invisibilia). Pošto ovakav put nije bez opasnosti, u po!oć ljudi!a priskače 3veto pis!o,kao "glas 2uha 3vetoga". "Fovjek" znači narav, a ne individuu!. 'ato Aarko, Pavao i Petar ne znače tri čovjeka nego jednoga. iječ -og znači takoDer brojčano jednu narav, a ne narav

podijeljenu na pojedinačne posebne osobe. %ta, 3in i 2uh 3veti je jedan -og a ne tri boga.6ri božanske osobe i!aju jednu zajedničku narav. 'a regorija, kao i za ostale grčke oe, 2uh3veti izlazi od %a po 3inu. -ožanska i čovječanska narav u :ristu su tako srašćene dasvojstva jedne i druge naravi postaju zajednička svakoj od njih. U eshatologiji regorije jeovisan o %rigenu.

& 22. Fregorije azijanski

1. -ivot. regorije, prozvan azijanski po !jestu azijanzu u južnoj :apadoiji gdje!u je ota bio biskup, rodio se 58@. kao sin jedina. U škola!a Cezareje, /leksandrije i /tenese sprijatelji sa sv. -azilije!. Pri!io je krštenje 5>@. %ta ga zaredi za svećenika a po-azilijevu nagovoru pristane na biskupsko reDenje. 3voji! propovjedi!a pridobio je !nogekrivovjere opet natrag. odine 57=. opći sabor u Carigradu postavi ga biskupo! glavnogagrada ali su se to!e suprostavili egipatski i !akedonski biskupi, jer po kanonu iejskogsabora nije !ogao prijeći s biskupije na biskupiju. %n se na to povukao te preuzeo očevu

biskupiju u azijanzu. U!ro 5@E. g. regorije je svjedok Crkvene tradiije i pokoljenja su gas!atrala nor!o! pravovjerja.

30



31

»trologij

«

2. Djela. 1. Fovori. %d regorija na! je ostalo B> govora, od kojih H teoloških (ovora, velikog značenja.2. Pjesme.%ko >EE pjesa!a je i!alo za ilj, da kod !ladeži potisnu poganske pjesnike i nado!jeste ihkršćanski!.3. Pisma.

Uglavno! privatnog karaktera, za prijatelje i roDake.3. "naenje. regorije ustaje protiv 3abelijeva unitariz!a i arijevskog tripartiz!a+koji su napadali 2rugu osobu # iječ) te !akedonijevaa +koji su nijekali božanstvo 2uha3vetoga). Aisterij 6rojstva veliki je ilj regorijev. 'a %a on kaže da definirati -oga kao %ane znači kazati ono što %n jest, nego izraziti ono što je %n u odnosu na 3ina. %d osobitog jeznačenja regorijevo učenje o 2uhu 3veto!. :ao prvi on je shvatio značenje ter!ina"izlaženje", kojeg nalazi u $v =>,84*, koji će kasnije postati tehnički! ter!ino! na $stoku i'apadu za izražavanje odnošaja podrijetla 2uha 3vetoga od %a. rania ovog ter!ina je

postao svjestan najprije sa! reogrije, koji priznaje da !u nije !oguće protu!ačiti u če!u sesastoji izlaženje 2uha. U sakra!entologiji regorije preporuča krštenje djee iza 5. godineako ne!a opasnosti.

& 23. !m/ilo0ije 'konijski

oDen u azijanzu oko 5BE. g. -io je prijatelj :apadočana i vjerni sljedbenik njihoveteologije i politike. %d njega na! je sačuvano jedno sinodalno pis!o sa sabora u $koniju 54.u koji! brani božanstvo i istobitnost 2uha 3vetoga na liniji sv. -azilija. %si! već spo!enutogsinodalnog pis!a, /!filohije je pisao ho!ilije i poslanie.

& 2. Proklo +arigradski

oDen i živio za vrije!e estorijevo u Carigradu kao biskup bez biskupije. U

nazočnosti sa!og estorija je držao govor u čast -2A, u kojoj slavi Aariju kao heotokos.Poslije estorija postaje arigradski patrijarh. Uveo je u liturgiju "6rishagion". &jeran pristaša<irila /leksandrijskog. :ao propovjednik je bio dobar* ostavio je 8> propovijedi i pisa!a.Prva propovjed je ona izrečena u prisutnosti estorija a najslavnije pis!o je omus ad

Armenios u koje! izlaže učenje o jedno! :ristu u dvije naravi. Proklo brani jedinstvo :rista-oga i čovjeka for!ulo!( "-og 0ogos, jedan od 6rojstva, utjelovio se".

V. ! ) ' O < ' % + '& 2:. Diodor )arski

2iodor 6arski rodio se u /ntiohiji. eko vrije!e je bio na čelu jednog sa!ostana blizu/ntiohije, a poto! vodi čuvenu antiohijsku školu u kojoj su !u učenii bili 6eodor Aopsuestijski i $van 'latousti. &odio je tešku borbu riječju i pero! protiv pogana, arijevaa iapolinarista. -io je !eDu vodeći! biskupi!a na konilu u Carigradu 57=. U!ro je [email protected] kao stup pravovjerja i veliki učitelj teologije i egzegeze. 2iodorovo učenje jenapadnuto već za ;feškog konila +B5=.), osuDeno na sabori!a $$. arigradsko! +B@@.) iantiohijsko! +>E7.) kao nestorijevstvo. %d njegovih djela su na! zbog toga ostali sa!onaslovi i frag!enti. aročito je nenadoknadiv gubitak djela : razlici između teorije ialegorije3 gdje 2iodor izlaže razliku iz!eDu aleksandrijskog alegoriz!a i antiohijske teorije*2iodor ne niječe dublji s!isao Pis!a, ali u 3veto! pis!u uvijek polazi od literarnog značenjakao nezaobilaznog puta u istraživanju. jegova teologija na! je još !anje poznata. 2iodor ne

31



32

»trologij

«

sa!o da se bori za potpuno čovještvo :ristovo, već je opasno razdijelio božanstvo. <iril/leksandrijski je prvi opazio sve opasnosti u 2iodorovi! djeli!a. 'aradi toga se !ože kazatida je 2iodor svojo! nauko!, da je 0ogos u čovjeku :ristu kao u neko! hra!u, postao oe!nestorijaniz!a ante litteram.

& 27. 'van "latosti

1. -ivot. $van je roDen u /ntiohiji 5BB. g. :rstio se u zreloj dobi. Gilozofiju je studiraou /ndragaijevoj školi a retoriku kod glasovitog poganskog retora 0ibanija. adio je nekovrije!e u državnoj službi. Poto! šest godina provodi strogi asketski život gdje oboli naželuda zaradi čega se vraća u /ntiohiju. 'areDen je za svećenika. Preuzeo je službu

propovjednika te je kao propovjednik kroz =8 godina stekao svjetski glas, a povijest !u je u&$$. st. dala naziv "'latousti", :rizosto!. %sobito je izašao na glas svoi! 8=. govoro! %e

statuis +poslije rušenja arevih spo!enika u /ntiohiji). $zabran je za arigradskog biskupa pa jeodveden na prijevaru iz /ntiohije jer ga inače narod ne bi pustio. $van se dao na refor!u incapite et in memris. aišao je na !noge neprijatelje. 'bog rivalskih borbi oko pri!ataiz!eDu Carigrada i /leksandrije, svrgnuli su ga s patrijaršijskog prijestolja. Car je to povrdio iodredio da se $van protjera na drugu stranu -ospora. $van je to! priliko! održao narodu

propovjed. 6reći dan iza toga sa! se predao naprijatelji!a koji su ga deportirali preko-ospora. 3lijedeće noći je nastao žestok potres a ogorčeni narod je u to!e vidio kaznu -ožju.Car i aria su s!jesta opozvali presudu. o uskoro poslije toga se zakači s ario! te se nakraju pokorio arevoj naredbi da prepusti biskupsku čast. -io je deportiran u :ukusas u/r!eniji, no kako su ova!o hodočastile !ase svijeta, pre!jesti ga ar g. BE. na istočnuobalu Crnoga !ora. $van u!ire na putu. 6eodozije $$. !u je tijelo svečano dopre!io uCarigrad a danas !u tijelo počiva u Petrovoj rkvi u i!u.$van 'latousti je naveći govornik $stočne Crkve, a po literarnoj djelatnosti !ože se s nji!!jeriti sa!o sv. /ugustin. $van je jedan od najplodnijih pisaa 3tarine, od kojeg na! je ostalo!nogo djela.

2. Djela.

1. gzegetske 0omilije. U nji!a 'latousti nastoji, slijedeći tradiiju antiohijske škole, otkritinajprije povijesni s!isao. %d njega i!a!o ho!ilije na knjige 3tarog i ovog zavjeta.2. Dogmatske i polemike 0omilije.a) %e incomprehensiili %ei natura. =8 ho!ilija o to!e da čovjek nije u stanju spoznatisavršenu bit -ožju.

b) ,rsne kateheze. ovore o kršćansko! !oralu i životu po !ilosti pre!a poslania!a sv.Pavla.) Adversus )udaeos orationes. 7 govora protiv židova.d) %e Sancto 9a4la. /pologetska rasprava protiv 1ulijana i pogana.3. Horalni govori.a) )n ,alendas. Protiv pretjeranosti i praznovjerja za ovu odinu.

b) "ontra ludos et theatra.) %e diaolo tentatore.d) %e paententia. @ ho!ilija o pokori.e) %e elemos4na. . asprave.a) %e sacerdotio. 1edan od bisera otačke književnosti. 6o su autorova gledišta o ulozi

biskupstva +privoditi duše -ogu). b) Ad heodorum lapsum +Aopsuestijsko!).) %e compunctione +% skrušenosti općenito).d) Adversus opugnatores vitae monasticae.e) %e virginitate +veličanje posvećenog djevičanstva).

32



33

»trologij

«

f) "ontra eos ui suintroductae haent virgines.g) ;uod regulares feminae viris cohaitare non deeant.h) Ad viduam iuniorem +utješno slovo !ladoj udovii).i) %e non iterando coniugio.

j) Ad eos ui scandalizzati sunt +govori o Providnosti).k) ;uod nemo laeditur3 nisi a semetipso +o proble!u patnje).7. Pisma.

$!a iz 854, kratka i za razne naslovnike.?. $itrgija.'latousti je više refor!ator liturgije nego njezin tvora.

3. aavanje i znaenje. 2jelovanje 'latoustovo pada u relativno !irno vrije!e iza trinitarnih borbi, a prije

početka kristoloških. %n vjerno prihvaća i pri!jenjuje postojeće vjerske istine i zato i!a velikoznačenje kao svjedok rkvenog predanja.U naui o Presvetoj )rojici stoji na stanovištu niejskog sabora. 6očno razlikuje narav odosobe.U kristologiji kaže da se božanstvo nastanilo u tijelu :ristovu kao u svetinji ili hra!u. aravise sjedinjenje! nisu s!ješale ili jedna prešla u drugu, nego su obje ostale jelovite.

U mariologiji potpao je pod upliv antiohijaa, pa o Aariji ne govori !nogo, čak neupotrebljava izraz "theotokos".:ako $van 'latousti na pre!nogi! !jesti!a tu!ači ispravno nauku o Presvetoj ;uharistiji,

prozvan je "dotor euharistiae".Po nje!u, svatko tko u!re bez krštenja odlazi u vječnu propast.

& 2?. )eodor Hopsestijski

1. -ivot. odio se u /ntiohiji oko 5>E. i bio učenik 2iodorov. 9tio je napustiti

sa!ostan i osnovati obitelj ali se na uporne !olbe prijatelja, zaredio za svećenika 575. a 5@8. posvećen je za biskupa Aopsuestije u Ciliiji. %stao je vjeran drug $vanu 'latousto!. U!ro jeB87. 6eodor je doživio sudbinu svog učitelja 2iodora( za života ijenjen i poštivan a poslijeosuDen kao nestorijeva na >. saboru u Carigradu >>5. g. or!alno, osuda je uzrokovalanestanak gotovo svih njegovih spisa. o, bio je sretniji od 2iodora jer su nestorijani preveli isačuvali 6eodorove radove.

2. Djela. 'na!o da je 6eodor siste!atski ko!entirao gotovo sve knjige 3tarog i ovog zavjeta. 6eodor je još više od 2iodora suzio !ogućnost tipološke interpretaijeodlo!aka koji se odnose na Aesiju i na Crkvu, s jasni! intereso! za povijesni značaj svetihtekstova. %bdaren je osjećaje! za povijest i uspijeva, osi! toga, razlikovati različite stupnjeve,ili bolje načine, inspiraije. ije i!ao s!isla za filologiju, kakav je bio njegov osjećaj za

povijest. Previše je pod utjeaje! 0NN. %si! djela egzegetskog značaja, 6eodor je napisao!noge spise doktrinalnog karaktera. aročito je velika šteta što se izgubilo djelo :0tjelovljenju3 te spis Protiv alegorizanata. U sirijsko! prijevodu je otkriveno i objavljeno6eodorovo čuveno djelo >@ katehetskih homilija. 3tudije koje su se pojavile nakon ovogotkrića u bitno! su u!anjile tradiionalne optužbe na 6eodora za nestorijevstvo i

pelagijanstvo.3. "naenje. 6eodorova kristologija je naslonjena na optimistikoj viziji slobode

izbora čovjeka i na rastu koji za čovjeka počinje :ristovi! utjelovljenje!. iječ je otakozvano! učenju o dva doba, doba smrtnosti +započelo /da!o!) i doba besmrtnosti+ostvarit će se u buduće! životu ali je već započelo :ristovi! utjelovljenje!).

33



34

»trologij

«

& 2B. )eodoret +irski

1. -ivot. 6eodoret Cirski je bio najveći teoretičar antiohijske škole u vrije!enestorijanske i !onofizitske kontroverzije. oDen u /ntiohiji 5@5. g. &eć u 5E. god. života

postao je biskupo! gradića Cira blizu /ntiohije u istočnoj 3iriji. -io je uz estorija u početkukontroverzije. Po nalogu $vana /ntiohijskog odgovorio je <irilu /leksandrijsko! pobijajućinjegovih =8 anate!atiza!a protiv estorija. -ranio je estorija i nakon što je ovaj bio osuDen

na konilu u ;fezu. Prvi je otvoreno ustao protiv ;utihova !onofizitiz!a pa je zbog toga bio isvrgnut na razbojničko! skupu u ;fezu. a taj sabor je papa 0eon &eliki poslao svoju poslaniu omus ad 8lavianum3 ali nije pročitana. Car 6eodozije je bio na strani toga sabora. o za ara Aarijana na saboru u :aledonu 6eodoret je ponovno vraćen na svoj položaj uzuvjet da osudi estorija što je on i učinio. 6eodoret je u!ro B44.

2. Djela. 6eodoret je bio čovjek široke kulture i od njegove obi!ne književne produkije !nogo je toga izgubljeno.1. Doktrinalni spisi.a) <irilova replika o!ogućuje na! rekonstruirati skoro potpuno 6eodoretovo djelo

!eprehensio duodecim capitum seu anathematismorum "4rilli. b) Pentalogus. Pet knjiga koje sadrže spise protiv <irila i ;feškog kon.

) %e sancta et vivifica rinitate. 2vije knjige o 6rojstvu.d) +ranistes seu Pol4morphus. 2jelo napisano BB. s ilje! da pobije ;utihovo !onofizitskoučenje. 6o je dijalog u B knjige iz!eDu pravovjernog i !onofizite predstavljenog u odjeći

prosjaka, či!e se želi kazati da je !onofizitiza! skrpljenost zabluda prijašnjih hereza, oddoketiz!a do /polinara. -ožanska narav nije !ogla trpjeti na križu.2. gzegetski spisi.

apisao je potpune ko!entare na knjige 3v. Pis!a, ili objašnjenja na važnija i teža !jesta povijesnih knjiga 3tarog 'avjeta. :o!entari se odlikuju kratkoćo! i jasnoćo!, a znanstvenonad!ašuju $vana 'latoustog.2jela su( ;uestiones in :ctateuchumB ;uestiones in liros !egnorum et ParalipomenonB

)nterpretatio in PsalmosB )nterpretatio in "anticum "anticorum. 6eodoretova egzegeza je

pretežno literarna i daje dosta prostora alegorijskoj interpretaiji.3. !pologetski spisi. apisao je različita apologetska djela( Protiv židovaB %eset govora o ProvidnostiB %okazivanje evanđeoske istine pomo2u grčke filozofije. 6eodoret !etodo! pitanja iodgovora siste!atski razlaže pitanje o vjeri, o -ogu, svijetu, čovjeku, providnosti, o pitanji!akulta, eshatologiji.. Povijesni spisi.

-istoria ecclesiastica nastavlja se na ;uzebijevu a donosi neke izvore koje drugdje nenalazi!o. -istoria religiosa seu ascetica vivendi ratio pripovijeda život i djelovanje 5= asketa,87 !uževa i 5 žene. -aereticorum faularum compendium je povijest hereza u > knjiga.:. Fovori i pisma.%d brojnih govora ostali su na! sa!o frag!enti ali je zato sačuvano oko 8EE pisa!a.6eodoret je posljednji predstavnik tradiije i kulture helenističkog kršćanstva.

& 28. Uenici i protivnici 'vana "latostoga

1. PO$'*O'%J biskup u /pa!eniji u 3iriji, brat 6eodora Aopsuestijskog, ijenjeniegzegeta antiohijske linije. U!ro je oko B5E.2. <('<'% %U"!$H(*'J !onah i svećenik. 3lovio kao vrstan propovjednik,njegujući alegorijsko tu!ačenje Pis!a. U !ariologiji slijedi rezultate ;feškog konila.Protivnik nestorijaniz!a do te !jere da naginje !onofizitiz!u.3. '$ !+'(*'J bio je veliki obožavatelj $vana 'latoustog. :ao vrstan egzegeta, nastojao

34



35

»trologij

«

je ne žrtvovati ni slovo Pis!a niti alegorijsko tu!ačenje. aročito se ističe kao dobar učiteljduhovnosti.. '"'DO P$U"'%(*'J u!ro oko B5>. -io je opat sa!ostana u Peluziji na granii iz!eDu;gipta i Palestine. &eliki poklonik $vana 'latoustog.:. H!*O H')!J na! je ostavio spise koji raspravljaju o proble!i!a !onastičkogživota i općenito o !oralno! životu ali i!a i doktrinal. spisa.7. 'V! *!('%!J +54E#B5>). oDen u 2obruDi +u!unjska). 'a Dakona ga je zaredio

$van 'latousti a papa ga zareDuje za svećenika. adio je !nogo na širenju !onaštva u aliji i$beriji +Jpanjolska). apisao je( %e incarnatione %omini contra #estoriumB %e institutiscoenoiorum et de octo principalium vitiorum et remediisB "ollationes Patrum. aročitozaslugo! :asijana 'apad je upoznao tajne i dubine duhovnosti egipatske pustinje. U naui o!ilosti zastupa se!ipelagijaniza!. -io je veliki /ugustinov protivnik.

& 3=. !/rataJ "perzijski !udra" 62?=L93:L4

1. -ivot. % njegovu životu znade!o veo!a !alo. -io član jedne asketske grupe podi!eno! "3inovi i kćeri 3aveza". Fini se da je /frata obavljao visoku funkiju unutar perzijskeCrkve, !ožda je bio i biskup.

2. Djela. jegovi spisi sačuvani su na! u jelosti. iječ je o C= raktata upravljene3inovi!a i kćeri!a 3aveza.3. aka i znaenje. /utor naziva sebe "učeniko! 3vetih pisa!a". /fratina teologija

nije intelektualistička, ne poznaje grčku !isao, već je potpuno!a se!itska. aročito jeznačajan doprinos /fratin za teologiju duhovnosti. jegova duhovnost obilježena jeopti!iz!o!, uronjena u ozračje !ira # nauka o !iru koja izlazi iz vjere.

& 31. /rem (irijski

1. -ivot. ;fre! 3irijski je roDen u isibi oko 5E4., veliki klasičar sirijske Crkve.:asnije je djelovao u ;desi, do svoje s!rti 55. kao učitelj, egzegeta, pole!ičar, propovjednik

i religiozni pjesnik. -io je tu na čelu čuvene teološke škole zvane "Perzijska". Pišući i pjevajući, izlagao je svoje teološke ideje, ne strogo u!ujući i jasni! poj!ovi!a, već nejasni!aluzija!a i korištenje! si!bola, tipova, figura itd. 'bog brojnih !arijanskih pjesa!a nazvan jedoctor marianus.

2. Djela. apisao je brojne biblijske ko!entare koji su izgubljeni. :ao egzegeta ;fre!slijedi antiohijsku povijesno#gra!atičku školu a ističe se kao pole!ičar, propovjednik anaročito kao pjesnik. ajznačajnija njegova djela su( -4mni de fideB -4mni contra haeresesB"armina #isienaB -4mni de nativitateB -4mni de virginitate3 de +cclesia3 de crucifi<ione3de ieiunio3 itd.

3. "naenje. ;fre! nije zalazio u dog!atsku spekulaiju. U trinitarnoj naui govori o6rojstvu, u kristološkoj o dvije naravi u jedinoj :ristovoj osobi. ovori o ljudskoj slobodnojvolji i o njezinoj suradnji s !ilošću, poznaje sakra!enat Potvrde, Petrov pri!at, zagovor svetih, štovanje slika, realnu :ristovu prisutnost u ;uharistiji. o, najljepše stranie ;fre!oveu svezi su s ulogo! Aarijino! u :ristovu utjelovljenju. ;fre! !je ostao nepoznat na zapadusve do N&$$$. stoljeća. /li tek nakon što je katolička Crkva =@8E. ;fre!a uzdigla na častučitelja Crkve, na latinsko! zapadu započela je intezivnija izdavačka djelatnost.

9. "rkvena književnost na Zapadu& 1. Op,enito

Pred!et $stočne kršćanske književnosti u vrije!e provata, bile su dvije glavne istinevjere( tajna Presvete 6rojie i tajna Utjelovljenja. U isto vrije!e 'apadna kršćanska

35



36

»trologij

«

književnost se više zani!a za praktična pitanja, koja su na dnevni red stavile !jesne šiz!e ihereze. Praktični realiza! kao pred!et, a tradiionaliza! kao !etoda jesu svojstva čitavelatinske književnosti ovoga razdoblja. o, latinski! %i!a spekulaija nije bila nepoznata.Crkva, sakra!enti, !ilost # dakle praktični objekt dog!e # bili su uzroko!, da su se na terenu'apadne Crkve pojavile sekte kao( novaijanstvo, donatiza!, pelazijevstvo, itd. U biblijski! i

povijesni! studija!a 'apad se ne !ože usporediti s $stoko!.

'. +*V' P'(+' U ')!$'%'& 2. $eon Veliki

Papa 0eon podrijetlo! je vjerojatno ;truščanin, roDen u i!u oko 5@E. od. BBE. postao je papo! iza 3iksta $$$. i kroz 8E godina u vrlo teški! vre!eni!a bio na čelu:atoličke Crkve. ije potrebno naglašavati njegovo veo!a značajno nastojanje s ilje!učvršćenja ri!skog pri!ata, njegove intervenije kod /tile i obranu pravovjerja protivheretika. 0eon je bio veliki refor!ator liturgije i u to! je svojstvu često propovjedao. %stalona! je od njega I@ govora i >?= Pisma. ajznačajniji spo!enik 0eonove teološkeoštrou!nosti i sposobnosti u najosjetljiviji! doktrinarni! pitanji!a jest omum ad 8lavianum+iznosi preiznu definiiju o dvije integralne i potpune naravi u :ristu, sjedinjene ali

nepo!iješane).& 3. Haksim )orinski

e zna!o gotovo ništa o životu Aaksi!a 6orinskog. Pod njegovi! i!eno!objavljeno je CFE (ovora +kratkih), ali neki nisu autentični. Propovijed je za njega lijek zaozdravljenje rana duše i potiaj za obraćenje.

& . Papa Felazije

Poznata su dva njegova dekreta( %ecretum (elasianum i Sacramentarium

(elasianum. ovori o rješenji!a nekog ri!skog sabora o 2uhu 3veto!e, pri!atu i!skeCrkve itd. ovori u jedno! pis!u aru /nastaziju $. kako je veća vrijednost "svetog autoriteta biskupa" jer je odgovorniji pred -ogo!.

& :. (v. !mbrozije

1. -ivot. /!brozije je roDen oko 55@RBE. u 6rieru, gdje !u je ota obnašao čast praefectus praetorii. akon očeve s!rti preselio se s !ajko! u i!. 3vršivši škole,/!brozije je i!enovan prefekto! u Ailanu. U to vrije!e bilo je tu burno oko izbora novog

biskupa, iz!eDu arijevaa i pravovjernih. $ dok je on baš intervenirao iz!eDu njih, povikao je jedan dječak( Amrosium +piscopumJ jegov poklik se obistinio iako /!brozije nije bio još nikršten nego sa!o kataku!en. 'areDen je za biskupa 5B. ajprije je stekao solidnu teološkunaobrazbu. 3av svoj i!etak je razdijelio siro!asi!a i provodio vrlo strog asketski život.evno je propovjedao u rkvi pa se tako i /ugustin obratio na njegove riječi. 'a 8B godinesvoga biskupovanja preživio je B ara. 6eodozije &eliki je !orao javno okajati svoj zločin u!ilanskoj rkvi jer /!brozije nije !irovao dok to nije uradio. /!brozije je očistio $lirik oarijevaa. U!ro je 57E. 6reba se diviti /!brozijevoj radinosti jer je pokraj tolikih pastoralnihobveza našao vre!ena i za književni rad. jegovi spisi su proizišli iz potreba praktičnogživota. e!a dubine /ugustinove ni zanosa 1eroni!ova, ali je njegov stil šar!antan i privlačiv.

2. Djela. 1. gzegetska djela@a) +<positio evangelii secundum 7ucam. ije to toliko egzegeza, već brojne ho!ilije

36



37

»trologij

«

ujedinjene u knjigu. b) -e<aemeron. 2evet govora u šest knjiga, izrečenih u sveto! tjednu.) %e paradiso. :o!entar opisa raja ze!aljskog i pada čovjekova.d) %e "ain et Ael. :o!entira glavu $& knjige Postanka.e) %e #oe &et arca'.f) %e Araham. Prva knjiga govori o /braha!ovu životu a druga se obraća krštenii!a.g) %e )sac vel anima. Aalo govori o $zaku a !nogo više o duši.

2. Horalna i asketska djela@a) %e officiis ministrorum. 3pis se dijeli u tri dijela. U prvo! autor govori o poštenju, udrugo! o koristi a u treće! pokušava dokazati usku povezanost iz!eDu poštenja i koristi.

b) %e virginius. &eliča djevičanstvo, kao tipično kršćansku i evanDeosku vrlinu. 2jelo je posvećeno njegovoj sestri Aarelini.) %e viduis. %dgovara udovie od druge ženidbe.d) %e virginitate. %dgovara !irno optužitelji!a u svezi gornji! djelo!.e) %e institutione virginis. -rani trajno djevičanstvo 2jevie Aarije.f) +<hortatio virginitatis. ovor se odnosi na život posvećen -ogu.3. Dogmatska djela@a) %e fide3 ad (ratianum. $zlaže obranu vjere u božanstvo iječi.

b) %e Spiritu Sancto. Cilj djela je dokazati puno božanstvo 2uha 3vetoga i njegovu apsolutnu jednakost s drugi! dvje!a osoba!a.) %e incarnationis dominicae sacramento. 2jelo je upravljeno protiv apolinarista, a i protivarijevaa.d) +<planatio s4moli. 6o je stenografsko izlaganje vjerovanja kateku!eni!a priliko!traditio simoli3 dakle kada i! se predavao si!bol vjere.e) %e sacramentis i %e m4steriis. iječ je u stvari o jedno! djelu( katehezi novokrštenii!a.f) %e paenitentia. Pobija ovaijanove teorije koji je nijekao !ogućnost oproštenja zaraskajane apostate +"lapsi") i za neke teške grijehe.%d /!brozijevih govora valja spo!enuti dva nadgrobna koja je održao arevi!a &alentijanu i6eodoziju. %stalo na! je @= pis!o koja je pisao arevi!a, Crkva!a, kleru itd. /!brozije je

uveo antifonalno pjevanje u liturgijske ere!onije.3 "naenje. 'asluga je /!brozijeva da je ter!in "supstantia" za!ijenio izrazo!"natura". %vo rješenje je prihvatio /ugustin ali se duguje /!broziju. 'alagao se za iz!irenjedviju vlasti, društvene i rkvene, ali tako da se sačuva puna autono!ija Crkve. -io je tu čvrst i!udar.

& 7. /in

1. -ivot. 6iranije ufin je roDen oko 5B>. g. kod /kvileje od kršćanskih roditelja. Ui!u je stekao naobrazbu. -io je veliki prijatelj sv. 1eroni!a. U /leksandriji je slušao 2idi!a3lijepa i postao veliki %rigenov sljedbenik. Poslije 4 godina boravka u ;giptu, vratio se u1eruzale!. 6u je ;pifanije započeo borbu protiv %rigena i njegova učenja a 1eroni! je pristaouz njega. odine 5@. povratio se ufin u $taliju gdje je preveo %rigenovo djelo : Počelimaali tako da je odstranio njegove zablude. U!ro je B=E. bježeći pred upado! ota. 'načenjeufinovo osobito je u njegovoj prevodilačkoj djelatnosti, u kojoj i!a nedostataka, naročito uto!e što je želio ispravljati proble!atičke stavove onih autora koje je poštivao.

2. Djela. 1. (amostalni spisia) Apologia contra -ieron4mum je odgovor 1eroni!u, kad je ovaj ukorio ufina zbog načina,kako je priredio %rigenov prijevod % počeli!a.

b) Apologia ad Anastasium !omanae uris epscopum. -rani svoj prijevod %rig.) "ommentarius in s4molum apostolicum. 6u!ačenje $spovijesti vjere.

37



38

»trologij

«

d) %e enedictionius Patriarcharum. 6u!ačenje poglavlja B@ iz knjige Postanka. 3vako! biblijsko! odlo!ku daje trostruku interpretaiju( doslovnu, tipološku, !oralnu.2. Prijevodia) %rigenova Počela3 -omilije na neke starozavjetne i novozavjetne dijelove Pis!a*Pa!filovu Apologiju za :rigenaB ;uzebijevu "rkvenu povijestB elaijevu "rkvenu povijestB-azilijev 5ali AscetikonB (ovore regorija azijanskog.

3. "naenje. ufin prevodi s puno slobode pre!a tekstu koji prevodi, često

parafrazirajući, ponekad skraćuje, ponekad dodaje gdje !u se čini potrebni!. %pćenito ufinostaje vjeran, iako ne doslovno, duhu autora. Unatoč ti! !anjkavosti!a prijevodi su značajni jer su originali nestali.

& ?. *ajo Harije Viktorin

odo! iz /frike +oko 5EE.), u i!u je naučavao filozofiju. :ao poganin se borio protiv kršćanstva, no proučavajući ga, obratio se oko 5>>. Fuven je govornik i neoplatonskifilozof. U!ro je oko 548. god. %stavio je nekoliko spisa dog!atskog sadržaja, ko!entare naPavlove poslanie i hi!ne o 6rojstvu. 3voji! spisi!a je utjeao na /ugustina. %pravdavakršćanske dog!e po!oću neoplatonske filozofije.

& B. $ci/er *aljarski

-iskup u Cagliariu na 3ardiniji zajedno s papo! 0iberije! nije htio potpisati osudu /tanazijana saboru u Ailanu 5>>. g., zato ga je ar :onstanije poslao u progonstvo na $stok.2jelo!ično je kriv za raskol u antiohijskoj Crkvi koji je trajao desetljeći!a, jer je zaredio zaantiohijskog biskupa Paulina protiv Aeleija pravovjernog biskupa. U!ro je na 3ardiniji.3vojo! strogošću je naginjao novaijevi!a i donatisti!a. 2jela su !u( %e non conveniendocum haereticis +o zadaći ne družiti se s heretii!a), %e non parcendo in %eum delinuentius+ne s!ije se oprostiti oni!a koji hule na -oga), 5oriendum esse pro %ei 8ilio +treba bitispre!an u!rijeti za 3ina -ožjega), %e regius apostaticis +pa!flet protiv ara iz progonstva).

U svi! ovi! spisi!a osjeća se i!pluzivnost autorova karaktera, te široka izobrazba isposobnost u izlaganju i obrani kršćanske nauke.

& 8. !mbroziaster 6Psedo !mbrozije4

%n nepoznatog autora kojeg je ;raz!o nazvao /!broziaster do nas su došli ,omentari na poslanice sv. Pavla3 uz poslaniu 9ebreji!a. $sto! anoni!no! autoru pripisujuse ;uestiones veteris et novi estamenti3 zbirka tu!ačenja težih odlo!aka Pis!a. U

,omentarima autor, koje!u je strano alegorijsko tu!ačenje, teži to!e da što točnije razjasnitekst, sadržaj i !isao Pavlovu, kako bi poto! dao i praktične !oralne pouke./!broziasterova egzegeza značajan je izvor za poznavanje latinskog teksta 3vetog pis!a

prije 1eroni!ove &ulgate.& 1=. Petar *rizolog

oDen BE4. u $!oli u $taliji. -io je biskup avenski, prozvan :rizolog po svo!egovorničko! daru. U!ro je B>E. g. u svo! rodno! !jestu. %stavio je oko 8EE kratkih

propovijedi +Sermones).

& 11. Palin iz ole

Aeropije Ponije Paulin roDen u -ordeauu 5>8. g. u senatorskoj obitelji. U !ladosti je već bio na!jesnik u :a!paniji. Prijateljevao sa sveti! !uževi!a +Aartin 6urški,

38



39

»trologij

«

/!brozije, /nastazije $.). Poslije s!rti svoga sina, razdijelio je sve siro!asi!a te otišao uJpanjolsku gdje ga je 5@B. narod grada -arelone prisilio da se zaredi za svećenika a za

biskupa grada ole je zareDen BE@. godine. %d njegovih spisa sačuvalo na! se B@ Pisa!a i 55Pjes!e +"armina natalicia).

''. +*V' P'(+' U '$''*U

& 1. ( v. % e r o n i m

1. 5 i v o t. Aalo i!a tako burnih života kao što je 1eroni!ov. 3ofronije ;uzebije 1eroni! rodio se iz!eDu5BE. i 5>E. g. u 3tridonu na granii 2al!aije i Panonije u današnje! gradu rahovu. U 8E. g.na studiju u i!u je učio retoriku i proučavao klasike. U prijestolnii, u kojoj još nijekršćanstvo bilo proželo javni i privatni život, ni 1eroni! nije ostao pošteDen od pogubnogutjeaja okoline. &elik utjeaj i!ale su na njega katako!be, u koji! je sati!a raz!išljao onaui :ristovoj. :ršten je 54>. iz ruku pape 0iberija. $z i!a odlazi u 6rier, pa u /kvileju idrugdje gdje stječe velike prijatelje i neprijatelje. od. 85. otputovao je na $stok gdje u

pustinji Chalkis > godina živi pustinjački! životo! i proučava židovski jezik i 3veto Pis!o. Uto vrije!e je zareDen i za svećenika. %tišao je zati! slušati sv. regorija azijanskog u

Carigrad gdje ga ovaj oduševi za %rigena te prevodi !noga %rigenova djela na latinski jezik.Papa 2a!az ga poziva na sabor u i! 578. godine gdje !u povjerava zadaću da odgovara nasaborska pitanja te revidira biblijski tekst )tale. U i!u je vršio pastorizaiju visokih ri!skihkrugova, osobito ženskog svijeta. o, nakon s!rti pape 2a!aza odlazi iz i!a na $stok jer seri!ski kler počeo buniti protiv prijevoda. 3 nji! su na $stok krenuli !nogi redovnii i pobožnežene. Posjetili su Palestinu i ;gipat te se 1eroni! konačno nastanio u -etlehe!u, gdje su ukratko vrije!e podignuta dva sa!ostana.1eroni! je ovdje usavršavao svoje znanje židovskog i ara!ejskog jezika kod učenih rabina. U-etlehe!u se dao na prevoDenje 3v. pis!a iz originala na latinski jezik. Pisao je povijestkršćanske literature( %e vires illustrius i ko!entare na 3v. knjige, te !noštvo pisa!a. jegovknjiževni rad prekinuli su origenistički sporovi. adošla je i provala barbara, te borbe s

pelagijevi!a, koji su !u ugrozili i sa! život. ije prestao pisati sve do s!rti B8E. god.3ahranjen je u rkvi sv. Aarije &elike u i!u. 1eroni! je najveći polihistoričar patrističkogdoba i najbolji poznavatelj latinske klasične književnosti. 3avršeno je vladao grčki! ižidovski! jeziko!. %n je učenjak, iza /ugustina najveći !eDu latinski! %i!a. 2obro je

poznavao grčku i latinsku književnost, profanu i rkvenu. :ao čovjek 1eroni! je bio žestok karakter. jegovoj učenosti divila se čitava kršćanska 3tarina.

2. D j e l a. 1eroni!ova djela !ože!o podijeliti na prijevode, ko!entare, pole!ičke spise i biografije,ho!ilije i pis!a.P'%VOD'@=. 6ulgata, latinski prijevod -iblije(a) !evizija prijevoda +vanđelja. :ad je 1eroni! boravio u i!u g. 578. povjerio !u je papa2a!az reviziju prijevoda + )tala) čitavog ovog zavjeta i Psaltira pre!a 0NN.

b) !evizija Starog zavjeta. -oraveći u -etlehe!u g. 574. 1eroni! je revidirao latinski prijevod3tarog zavjeta pre!a %rigenovoj 9eapli.) Prijevodi Starog zavjeta s židovskog. od. 5@E. prevodio je 3tari zavjet na latinski izizvornog hebrejskog teksta. $zostavio je deuterokanonske knjige. Prijevodi su vjerni ali neropski doslovni.8. Prijevodi rkvenih %taa(

ekoliko %rigenovih djela, ;uzebijeva ,ronika, %e Spiritu Sancto 2idi!a 3lijepa,;pifanijeva poslania itd.*OH)!'@

39



40

»trologij

«

7ier uestionum heraicorum in (enesim +9ebrejska pitanja o Postanku), 7ier interpretationis heraicorum nominum +% eti!ologijsko! tu!ačenju hebrejskih vlastitihi!ena), "ommentarii in psalmos3 "ommentarius in +cclesiasten3 "ommentarii in )saiam+najbolji 1eroni!ov ko!entar), )n +cclesiasten commentarii3 ,omentari na >C malih prorokai ,omentari na ? velika proroka i drugi.DOFH!)(*O9PO$H'E*! D%$!@a) Altercatio 7uciferiani et :rtohodo<i, pobija tezu rigorista da treba lišiti biskupske stolie

one biskupe koji su se pokazali slabi!a u borbi s arijevi!a i da je arijevsko krštenjenevaljano. b) Adversus -elvidium de 5ariae virginitate perpetua +protiv svećenika 9elvidija u obranutrajnog djevičanstva).) Adversus 1ovinianum +otpali 1ovinijan osuDuje djevičanstvo i askezu).d) "ontra 6igilantium. +&igilanije kritizira štovanje svetaa, siro!aštvo !onaha, i elibatsvećenika, 1eroni! u snažnoj reakiji piše djelo za noć.e) "ontra 1ohanem -ierosol4mitanum. +njegov stav u pitanju %rigena)f) Apologia adversus liros !ufini.g) %ialogus contra Pelagianos liri ))). +aspravlja o slobodi volje, !ilosti -ožjoj i

predodreDenju)

#'OF!;'% ' POV'%(! D%$!@6ita sancti Pauli +pustinjaka), 6ita 5alchi monachi captivi3 6ita sancti -ilarionis3 %e virisillustrius +o slavni! !uževi!a).<OH'$'% ' P'(H!@9o!ilije +i!a ih oko =EE) su i!provizirani govori i perikope psala!a i Aarkova evanDeljaizrečene u krugu betlehe!skih !onaha.Pis!a su sadržajno vrlo važna, a po svojoj for!i spadaju !eDu najljepše književne spise1eroni!ove +autobiografska, biografska, asketska, bilblijsko#egzegetska i dog!atsko

pole!ička).3. " n a e n j e.

U trinitarnoj naui bio je 1eroni! s početka protiv uvoDenja riječi "9Ipostasis". U ekleziologiji

je !islio, da u prvotnoj Crkvi nije bilo razlike iz!eDu biskupa i svećenika, nego da su to naziviistog reda a tek se kasnije izgradio stupanj hijerarhije. o, nijedan rkveni %ta nije prije njega pre!a Crkvi pokazao toliko ljubavi. 3vjedok je sakra!enata krštenja, potvrde i sv. reda. Ueshatologiji isključuje !ilenariza! i %rigenovu apokastazu. 1eroni! se s pravo! s!atra

jedni! od najzna!enitijih predstavnika latinske književnosti.

& 2. iketa emezijanski

-iskup e!ezijane +-ela Palanka u 3rbiji). U!ro je oko B=B. g. apisao više djela odkojih je najvažnije "ompetentius ad aptismum instructionis lielli @. 3ačuvala se sa!o petaknjiga.

& 3. Palin Pelejski

oDen u Pelli u Aakedoniji. 3pjevao pjes!u +ucharisticos iz zahvalnosti pre!a-ožje! !ilosrDu i providnosti. U!ro je u j. aliji B4E.

'''. +*V' P'(+' U !;'+'& 1. ( v. ! g s t i n

40



41

»trologij

«

1. 5 i v o t. /urelije /ugustin roDen je 5>B. g. u 6agasti u u!idiji od oa poganinaPatriija i !ajke kršćanke sv. Aonike. U =. godini ostaje bez oa. aobrazbu stječe veći!dijelo! u :artagi. /ugustin sa! kaže da je bio ne!aran u nauku. Po prirodi vrlo društven,upao je u nevaljalo društvo i podao se razvratno! životu pa je već u =7. godini i!ao sina/deodata. :ada je svršio nauke posvećuje se učiteljsko! pozivu. &elik upliv je i!alo na njegaCieronovo djelo "9ortensius" koje ga je potaklo na proučavanje filozofije. od. 5B.

pridružio se !anihejskoj sekti. jegova !ajka Aonika je sve to oplakivala. 2o!aći biskup ju je tješio( "2ijete tolikih suza ne !ože propasti". 575. putuje u i!, pa u Ailano gdje sluša/!brozijeve propovijedi. odine 574. u 58. godini života povlači se u sa!oću na prijateljevoi!anje gdje se spre!a za krštenje koje je pri!io iz ruku sv. /!brozija na sa! Uskrs 57. $zatoga pošao je /ugustin u /friku da se posveti asketsko! životu no, na putu u i!u u!re !u!ajka Aonika pa je tu ostao ijelu godinu dana. 3lijedeće godine stigne u :artagu. :ada !uu!re sin /deodat, biskup hiponski &alerije zaredi /ugustina za svećenika, a zati! za biskupa,te ga uz!e sebi za po!oćnika +5@>.g.). Poslije &alerijeve s!rti /ugustin je postao njegovnasljednik. 'a vrije!e &andalskog opsjedanja 9ipona god. B5E. oboli i u!re u 4. god./ugustin je najveći !eDu rkveni! %i!a a po neki!a iza apostola Pavla za kršćanstvonajzaslužniji. %n je genij nedostižnog talenta. 3vi! dotadašnji! filozofski! i teološki!

stre!ljenji!a /ugustin je dao sintezu. Anoga je rkvena pitanja osvijetlio. U /ugustinovi!djeli!a ogleda se praktički s!isao 0atina s okretnošću rka. Usporedo s talento! išla je kod/ugustina i svetost. eobično je u /ugustinu razu!ijevanje ljudskih slaboća stečeno vlastiti!iskustvo!, a odatle velik dar upravaljati drugi!a. ledajući sve to, ne treba se čuditi što jenjegov autoritet još za života bio velik.

2. D j e l a. /ugustin je od svih rkvenih pisaa naplodniji i najsvestraniji. jegova sedjela dadu podijeliti na( autobiografska, filozofska, apologetska, dog!atska, pole!ička protivhereza, egzegetska, !oralno#asketska, pis!a i govore.1. !tobiogra/ska djela@a) !etractationes +Preispitivanja), pretresa pitanja iz predhodnih djela.

b) "onfessiones +$spovijesti), u =5 knjiga, jedno od najčuvenijih /ugustinovih djela. U

autobiografsko! duhovno! obliku priznaje !oralne zablude !ladenačkog života, svojeobraćenje i put do biskupstva.2. ;ilozo/ska djela@/ugustin je Platona pro!atrao kroz kršćansku priz!u i od njega je preuzeo poja! filozofijekao višu spoznaju -oga.a) "ontra Academicos u tri knjige. 6o !u je prvi spis nakon obraćenja. Pobija skeptiiza!akade!ika.

b) %e vita eata +% blaženo! životu). Prava sreća je u spoznaji -oga.) %e ordine +% redu). %dgovori na pitanja( odakle zlo u svijetu, koje je njegovo !jesto u-ožjoj Providnosti.d) Sollilouia +Aonolog). % sredstvi!a istraživanja nadnaravnih istina.e) %e immortalitate animae +% bes!rtnosti duše).f) %e musica +% glazbi). -avi se analizo! !etrike i rit!a.g) %e uantitate animae +% veličini duše). aspravlja o teško! pitanju jedinstva duše i tijela.6ijelo !ora biti duši podložno.h) %e liero aritrio +% slobodnoj volji). Prva knjiga obraDuje antropologiju a druga prelaziod čovjeka pre!a -ogu.i) %e magistro +Učitelj). 6o je dijalog sa sino! /deodato!2. !pologetska djela@a) %e vera religione +Prava religija). 2okazuje da se prava religija nalazi sa!o ukatoličanstvu. 2jelo upereno protiv !anihejskog učenja o 8 naravi.

b) %e utilitate credendi +% korisnosti vjerovanja).41



42

»trologij

«

) %e divinitate daemonum +% božanstvu de!ona).d) %e civitate %ei +% državi -ožjoj). adio je na ovo! djelu =5 godina a u razlog nastanka jevizigotsko osvajanje i!a kada su radi toga pogani optužili kršćane i njihovu vjeru kao razlog

pada grada. 2jelo i!a 88 knjige, glavno je /ugustinovo ostvarenje i najveća starokršćanskaapologija. U isto vrije!e to je povijest, filozofija povijesti i teologija. Prvih =E knjiga jesuapoligija kršćanstva protiv pogana a u ostalih =8 razvija svoju !isao o dvje!a ivitates(Civitas dobra +!onoteiza!, židovstvo, kršćanstvo) i Civitas zla +poganstvo). Prvi dio je

pole!ički i negativni a drugi prelazi na dog!atsko izlaganje kršćanstva. 2ržava -ožja iDavolska se odražava na ljudi!a kroz tri proble!a( podrijetlo zlaB proble! smrti, fizičke i!oralne* proble! istočnog grijeha. Zemaljska država je svojim načinom života i ponašanjavezana uz zemlju i uz sadašnji svijetB neeska država3 živi u vremenu na zemlji ali jeupravljena prema vječnoj sre2i. ek 2e konačni sud odistinski razgraničiti dvije države.

Po op2em mišljenju 2e ivitate 2ei odražava, više od ostalih /ugustinovih djela, njegovuvišestruku osobnost. $stodobno je filozof, psiholog, teolog i politčki !islila.. Dogmatska djela@a) %e fide et s4molo +% vjeri i si!bolu). ovor o kršćanskoj vjeri.

b) %e diversisi uaestionius octoginta trius +:njiga posvećena izlaganju 75 pitanja).Gilozofska, egzegetska, i osobito dog!atska pitanja.

) %iversis uestionius ad Simplicianum +% različiti! pitanji!a 3i!pliijanu). Pitanja seodnose na !ilost i na predodreDenje.d) %e rinitate +% 6rojstvu), u => knjiga. ajprije tu!ači tu tajnu na te!elju 3vetog pis!a aonda je nastoji objasniti analogija!a iz svijeta.e) %e fide et operius +% vjeri i djeli!a). /ugustin dokazuje da za dohvaćanje vječnog životanije dovoljna vjera, već su potrebna djela.f) +nchiridion3 ili %e fide3 spe et caritate +Priručnik, ili % vjeri, nadi i ljubavi).:. Polemika djela@a) Protiv 5anihejaca. Podrijetlo zla je u slabosti čovjekove volje kojo! pretpostavlja nižadobra viši!a, ze!aljska vječni!a. %vaj te!eljni stav /ugustin pretresa u brojni! svoji!

protu!anihejski! spisi!a.

b) Ad :rosium contra pariscillianistas et origenistas lier +%roziju, knjiga protiv prisilijanista i origenista).) Protiv donatizma. :ad je /ugustin postao svećenik u 9iponu, energično se dao na

pobijanje donatiz!a +o savjesti podjelitelja ovisi opravdanje po krštenju). apisao je još!noštvo spisa protiv njih.d) Protiv pelagijanizma

$ %e spiritu et littera ad 5arcellinum lier +2uh i slovo, upućeno tribunu Aarelinu).$ %e natura et gratia +% naravi i !ilosti). %dgovor Pelagiju.$ %e gratia "hristi et de peccato originali lier )) +% :ristovoj !ilosti i o istočno!

grijehu).$ %e nuptiis et concupiscentia ad 6alerium comitem liri )) +% ženidbi i o požudi

časniku &aleriju).$ %e anima et eius origine liri )) +% duši i o njezinu podrijetlu).$ "ontra duas epistolas pelagianorum liri )6 .$ "ontra )ulianum liri 6) +Jest knjiga protiv 1ulijana).$ %e gratia et de liero aritrio +% !ilosti i o slobodnoj volji).$ %e correptione et gratia lier +:njiga o ukoru i !ilosti).$ %e praedestinatione sanctorum +% predodreDenju svetih).$ %e dono perseverantiae +2ar ustrajnosti).$ "ontra secundam )uliani responsionem imperfectum opus +Protiv drugog 1ulijanova

odgovora( nedovršeno djelo).e) Protiv arijanizma

42



43

»trologij

«

$ "ontra sermonem arianorum +Protiv jednog arijevskog govora ne zna!o autora).2okazuje istobitnost %a, 3ina i 2uha 3vetoga.

$ "ollatio cum 5a<imino arianorum episcopo +1avna rasprava s Aaksi!ino!,arijevski! biskupo!). asprava i!a tri dijela.7. gzegetska djela@U znanstveni! ko!entari!a Pis!a i u pole!ički! spisi!a /ugustin često traži doslovnis!isao -iblije a u ho!ilija!a daje prednost alegorijsko#!ističko! s!islu. U svezi s ti!, izdaje

prvi udžbenik biblijske egzegeze drevnog kršćanstva( %e doctrina christiana liri )6 +okršćansko! učenju).a) Egzegeze Starog zavjeta( %e (enesi adversus 5anichaeos +Pobija !anihejske

objekije protiv izvještaja o stvaranju)* %e genesi ad literamK lier imperfectus +% knjiziPostanka na te!elju doslovnog s!isla, nedovršeno djelo)* Adnotationes in 1o +'abilješke na1oba)* %e (enesi ad litteram liri /)) +%braDuje prva tri poglavlja knjige Postanka)*

7ocutionum in -eptateuchum liri 6)) +3eda! knjiga o govoru 9eptateuha( Post, $zl, 0ev,'ak, -r, Pon. zak, 1oš, 3ud)* ;uestionum in -eptateuchum liri 6)) +3eda! knjiga o

pitanji!a 9eptateuha)* +narrationes in psalmos +$zlaganja o Psal!i!a). b) Egzegeze Novog zavjeta( %e consensu evangelistarum +% skladu evanDelista)*

;uestiones evangeliorum liri )) +2vije knjige o pitanji!a u evanDelji!a)* %e sermone

%omini in monte +% ospodinovu govoru na gori)* ractatus in 1ohannis evangelium+asprave na $vanovo ;vanDelje)* ractatus in epistulam 1ohannis +asprave na $vanovu poslaniu)* +<positio uarumdam propositionum e< epistula ad !omanos +$zlaganja na neke$zreke iz poslanie i!ljani!a)* $zlaganje Poslanie i!ljani!a, započeta, ali ubrzo prekinuta*$zlaganje Poslanie alaćani!a.?. Horalno9asketska i pastoralna djela@ a) : krš2anskoj ori +3pis sadrži pravila vjere i pravila ponašanja),

b) : laži i Protiv laži,) : dorima račnog života +razlaže dostojanstvo i ilj braka),d) : uzdržljivosti +Protiv lažnih optužbi !anihejaa o to! pitanja),e) : svetom djevičanstvu +6o je apologija djevičanstva),

f) : doru udovištva +2opušta drugu ženidbu ali hvali udovištvo),g) : radu monaha +ad nas čuva od lijenosti i od !ana).h) : poučavanju neupu2enih +U dva dijela naznačuje način kako poučavati 3veto pis!o teslijede pouke o !oralni! prinipi!a),i) Zrcalo kreposti3 prema Svetom pismu +'birka savjeta i !oralnih načela).B. Pisma i govori(3ačuvano na! je oko 8EE /ugustinovih pisa!a, napisanih. eka su prigodna, a najveći brojsadrži teološka, filozofska i !oralna pitanja. Pis!a su na! značajna za upoznavanje života,utjeaja i učenja hiponskog biskupa. Festo na! pružaju ključ za razu!ijevanje njegovih djela.3tilistički i književno takoDer su važna.3uvre!ena istraživanja došla su do >EE /ugustinovih govora. 2ijeli!o ih na( govore o

pitanji!a 3' i ', prigodne blagdanske govore, govore za spo!en 3vetaa te govore urazličiti! prilika!a. U ovore !ože!o ubrojiti i tzv. ractatus +asprave). /ugustin nastojida narod razu!ije njegovu riječ.

3. " n a e n j e. /ugustin je postao !jerodavan u filozofski! i teološki! pitanji!a za sva pokoljenja.

%dnos teologije i filozofije označio je riječi!a( )ntellige ut credas3 crede ut intelligas.Potrebno na! je istinu nastojati shvatiti svoji! razu!o!. &jera dovodi čovjeka na putspoznaje i obogaćuje njezin sadržaj. 3avršeno spoznanje vjerskih istina nije !oguće bez -ožjeobjave. $zvori te objave jesu 3veto pis!o i rkveno predanje.%pstojanost -ožju dokazuje unutrašnji! psihološki! dokazi!a. Postoje općenite inepro!ijenjene istine koji!a je podvrgnut naš razu!.

43



44

»trologij

«

U trinitarno! učenju /ugustin razlikuje božanske osobe po relaija!a. 3vako djelovanje-ožje ad e<tra proizlazi iz biti -ožje i zato je zajedničko svi! tri!a osoba!a.:ristologija !u je jasna( u :ristu su dvije naravi u jednoj osobi. Aarija je suotkupiteljialjudskoga roda i bez svakoga grijeha.U naui o !ilosti i!ao je /ugustin u razno vrije!e različito !išljenje. 3 početka je /ugustinučio da -og hoće da se svi ljudi spase, a to da se ne spasavaju krivia je ljudske volje +vjeradjelo čovjeka a ne dar -ožji). Poslije B=. pro!ijenio je svoje !išljenje te zastupa

predestinaiju( -og je od vijeka predodredio toliki broj za vječno spasenje, koliko i!a palihanDela* jedni! ljudi!a daje !ilost a drugi!a ne* predestinaije nije zavisna o zasluga!a predestiniranoga, nego je dar dobrote -ožje. 2jelo spasenja produžuje Crkva. $zvan nje ne!aspasenja. Crkva je jedna, sveta, općenita i nezabludiva.

auku o sakra!enti!a nije /ugustin nigdje siste!atski razradio. 3akra!enti su nezavisni odjelitelju, ali su zavisni o pri!aou. 1asno uči realnu prisutnost i žrtveni karakter ;uharistije.

7e< aeterna u -ogu je praizvor i nor!a prirodnih, !oralnih i državnih ljudskih zakona./ugustin stvara tip kršćanske države.

& 2. Optat Hilevitanski

-iskup grada Aeleve u u!idiji, napisao je oko 54>. g. protiv donatističkog biskupau :artagi Par!enijana spis "ontra Parmenianum donatistum u 4 knjiga. %ptatovo je djelovažno za povijest postanka donatističkog raskola. -udući da su dontisti uvjetovali valjanostkrštenja svetošću podjelitelja, %ptat, još prije /ugustina, brani tvrdnju da sakra!enti, pa onda ikrštenje, i!aju vrijednost u sebi. %d njega i!a!o takoDer najstariju poznatu propovijed za-ožić. U!ro je g. BEE.

& 3. Harije Herkator

/fričanin, boravio u i!u oko B=@., a zati! na $stoku u 6raiji i Carigradu B8@. g. Uvelikoj književnoj djelatnosti, koju je razvio protiv pelagijaniz!a i nestorijaniz!a, bio je ovisan

o /ugustinu i <irilu /leksandrijsko!. &ažan je kao prvorazredni izvor za poznavanje pelagijevske hereze. U!ro je poslije sabora u :aledonu +B>=.).

& . <eretiki pisci

1. )'*O'%J napisao je prvi priručnik biblijske her!enenutike pod naslovo! 7ier regularum. %n se odvojio od donatista i pošao sa!ostalni! pute! u pitanju Crkve. Poznat je injegov ko!entar /pokalipse.2. %U$'%!J biskup ;klana u /puliji, veliki branila Pelagija. jegovi spisi Ad urantium i

Ad 8lorum, su izgubljeni osi! frag!enata.

'V. +*V' P'(+' U F!$'%'& 1. (v. <ilarije

1. 5 i v o t. 9ilarije, prozvan /tanazije 'apada, roDen je oko 5=>. god. u Poitiersu.-udući da u poganskoj filozofiji nije našao odgovore na pitanja koja su ga zani!ala, dao se nastudij 3vetog Pis!a. :ad je ar :onstanije htio u aliju uvesti arijevstvo, 9ilarije seenergično usprotivio pa je zato bio prognan u Aalu /ziju u Grigiju. $ ta!o je bio poguban zaarijeve pa je zbog njih opet bio vraćen u aliju gdje je oduševljeno dočekan. U!ro je 54.god.9ilarijeva je zasluga što alija nije zaražena arijevstvo!. %n je na 'apadu odigrao u borbi

44



45

»trologij

«

protiv arijevaa jednaku ulogu kakvu je odigrao i sv. /tanazije na $stoku.2. D j e l a.

1. Dogmatska djela@a) %e rinitate u =8 knjiga glavno je 9ilarijevo djelo i najbolje što je napisano u pole!ii sarijevi!a. %braDuje pitanje svrhe čovjeka te je pronalazi u riječi!a :ristovi!. 'ati! govori oroDenju i istobitnosti 3ina s %e!. &eliko! preiznošću brani jelovito :ristovo čovještvo.

adugačko tu!ači sve one tekstove iz 3vetog pis!a koje arijevi uzi!aju za svoju nauku.

9ilarijeva i!postaija pobijanja arijevstva ne te!elji se na aleksandrijskoj teologiji, već poglavito na starozavjetni! odlo!i!a o teofanija!a. %n je zastupao jedinstvo božanskenaravi +supstanija, bit) i razlikovanje osoba %a i 3ina, po!irujući tako zahtjeve niejskevjere s tradiionalno! istočno! teologijo!. tako je odstranjivao 6ertulijanovsubordinaioniza!. 3lava je točka 9ilarijeve teologije nesigurnost u pitanju 2uha 3vetoga. asvaki način ovo 9ilarijevo djelo spada !eDu najsolidnija ostvarenja koja je proizvela niejskateologija.

b %e s4nodis seu de fide orientalim. %vo je djelo 9ilarije sastavio da rasprši su!nje koje suantiarijevi i!ali pre!a 'apadnjai!a. ai!e 'apadnjai su $stočnjake s!atrali arijevi!azato jer ne žele prihvatiti homoousios iz ieje. 2jelo je značajno za uhodavanjeter!inologije.

2. Povijesna djela@a) 8ragmenta e< :pere historico. +$zvadak iz :pus historicum' b) 7ier )) ad "onstantium Augustum, u ko!e !oli neka bi se sporazu!ni! dogovoro!iz!eDu njega i 3arunina +arijeva), u arevoj prisutnosti učinio kraj vjerski! borba!a.) "ontra Arianos ves Au<entium 5ediolanensem. aspravlja o !ilansko! arijevsko!saboru.3. gzegetska djela@a) )n 5atthaeum commentarius3 ne tu!ači ijelo evanDelje nego značajnije epizode.

apisan prije progonstva. b) %e m4steriis3 govori o prefiguraiji :rista u neki! osoba!a 3'#a( /da!, oa, Aojsije,1ošua itd.

) ractatus super Psalmos. Fini se da je to djelo!ično prijevod %rigena.. <imni@ 9ilarije je prvi rkveni pjesnik 'apada. %d njega i!a!o 5 pjes!e.3. " n a e n j e@ Fovječja narav :ristova je doduše realna, ali već i prije uskrsnuća

jegova, preobražena. Pre!a 9ilariju, u stanu -ogočovještva tijelo :ristovo nije bilo podvrgnuto naravni! slaboća!a kao npr. strah, bol, od!or itd. jih je :rist !orao na sebe pri!ati svaki put posebni! akto! svoje volje. 3S!o utjelovljenje je već i otkupljenje. Aadaovakva !išljenja podsjećaju na doketiza!, ipak je 9ilarije u sve!u pravovjeran. ;nergični je

branila slobode Crkve, i odlučno protestira protiv svakoga !iješanja države u rkvene stvari.

& 2. Vincencije $erinski

-io je svećenik u sa!ostanu 0erin kod Aarseilla, pisao je pod pseudoni!o!Peregrinus oko B5B. jegovo je djelo "ommonitorium u dvije knjige. 6o su podsjetnii onaui svetih %taa, najsažetiji i najispravniji priručnik o rkvenoj tradiiji. 2jelo odaje autorase!ipelagijeva. &inenije odbauje augustinsko učenje o !ilosti.

& 3. Fenadije Harseljski

-io je svećenik i neko vrije!e boravio u lerinsko! sa!ostanu. &ažno je njegovo djelo %e viris illustrius koji! dovršava i ujedno i nastavlja istoi!eno 1eroni!ovo djelo. %si! toga je napisao više djela protiv estorija, Pelagija i ;utiha i 7 knjiga Adversus omnes haereses.

45



46

»trologij

«

& . * a s i j a n

1. 5 i v o t. -io je učenik $vana 'latoustog. oDen u današnjoj u!unjskoj oko 54E.%n je 0atin koji izvrsno poznaje grčki. U !ladi! godina!a s još jedni! prijatelje! odlazi u-etlehe! i ulazi u jedan sa!ostan gdje postaje !onah. akon dvije godine odlazi u ;gipatgdje je !eDu egipatski! !onasi!a ostao nekoliko godina. akon progona !onaha, odlazi onu Carigrad gdje !u $van 'latousti podijeli red Dakonata a B=>. ga veća nalazi!o kao

svećenika u Aarseillu.2. D j e l a. apisao je djelo %e incarnaitone %omini contra #estorium ali je postao iostao slavan u povijesti po svoja dva djela(a) %e institutis coenoiorum et de octo principalium vitiorum et remediis3 liri >C +%enobitski! ustanova!a i o osa! glavnih !ana i lijekovi!a za njih, u =8 knjiga). 6u govori oobičaji!a palestinskih i egipatskih !onaha.

b) "ollationes Patrum3 liri C? +agovori %taa, u 8B knjige). 6o djelo je neka vrstaduhovnih konferenija, u koji!a u dijaloško! oblikuizlaže asketsku nauku koju je pri!io odvelikih egipatskih duhovnih učitelja.'ahvaljujući :asijanovi! djeli!a 'apad je ušao u tajne duhovnosti egipatske pustinje. %na su"magna charta !onastičkog života".

3. a k a. U svoji! doktrinalni! stavovi!a :asijan je pod utjeaje!se!ipelagijaniz!a. jegovo učenje je pod utjeaje! istočne tradiije. U duhovnoj nauizastupa usku povezanost iz!eDu kristologije i duhovnosti. 3avršenstvo !onaha ne sastoji se u

povlačenju od svijeta nego u stianju kreposti i izgradnji unutarnjeg čovjeka.

& :. ;ast ejiski

arodnošću -ritana, biskup a prije toga !onah i opat jednog sa!ostana. 3:asijano! je bio najodlučniji branitelj se!ipelagijevstva. &odio je borbu s arijevi!a i!aedonijevi!a, kao i s predestinaionisti!a +koji su poriali slobodu volje).0iterarni rad !u je plodan, ali je !alo sačuvano. 2jela su !u(

a) %e gratia u 8 knjige, u koji!a pobija pelagijevstvo. b) %e Spiritu Sancto3 djelo upravljeno protiv !aedonijevaa.) Pisma. $!a !eDu ti! pis!i!a nekih koje pobijaju arijevstvo i druge hereze. 3uvre!enii gas!atraju predstavniko! polupelagijevstva. Pre!a Gaustu sklonost pre!a vjeri i želja zakrštenje! proizlazi i iz ljudske volje, a ne sa!o iz !ilosti. U naui o duši je traduionist.Polupelagijevstvo je osuDeno na saboru u %rangeu >8@.

& 7. Prosper !kvitanski

6iron Prosper roDen je potkraj $&. st. u /kvitaniji. -io je laik. Ulazi u se!ipelagijevskukontroverziju. %duševljeni je branitelj sv. /ugustina. Poslije /ugustinove s!rti branio je usve!u njegovu nauku protiv pelagijevaa i se!ipelagijevaa. apisao je više pole!ičkih djela(a) %e ingratis carmen i %e +pigrammata. &9rani Augustinovu teološku misao'*

b) Pro Augustino responsiones3 %e gratia %ei et liero voluntatis aritrio contra collatoremB) +<spostio psalmorumB d) 7ier sententiarum e< operius S. AugustiniB e) %e vocationeomnium gentium +% pozivu svih ljudi)* f) +pitomae "hronicae +Povijest čovječanstva).'asluga Prospera /kvitanskog je u to!e što je augustiniza! prenio u 3rednji vijek.

& ?. (alvijan Harseljski

oDen je vjerojatno u 6rieru u ple!ićkoj obitelji. Prekinuo je živjeti bračni! životo!da bi se posvetio aketsko! životu. -io je svećenik u Aarseillu gdje se istakao

46



47

»trologij

«

propovijedanje!. %d raznih egzegetskih, asketskih i ho!iletičkih djela koja je napisao, do nassu doprla sa!o dva uz @ pisa!a. U djelu Ad +cclesiam ili Adversus avaritiam u B knjige,napisano oko BBE., gdje zastupa tezu da laii a naročito redovnii, u času s!rti !oraju svojadobra ostaviti Crkvi, kako bi ova na taj način !ogla po!oći siro!ašni!a. %pširnije iznačajnije !u je djelo %e guernatione %ei u 7 knjiga, napisano B>E. kao odgovor na jadanjakršćana koji su, suočeni strahota!a provale barbara i rušenja 'apadnog ri!skog arstva,stavljali u su!nju providonosno djelo -ožje. 6u 3alvijan barbari!a pridaje veće !oralno

zdravlje nego ri!ljani!a.

& B. (lpicije (ever

3ever koji sa! sebe naziva Sulpicianus je bio suvre!enik 1eroni!ov. Podrijetlo! iz/kvitanije. akon što je u tridesetoj godini postao udova, posvetio se asketsko! životu.3lijedio je s grupo! prijetelja Aartina 6ourskog, apostola alije. U!ro je oko B8E.3ulpiije je iz udivljenja pre!a Aartinu već za njegova života sastavio 6ita 5artini +životAartinov). 2jelo i!a apologetski karakter, s nakano! da opovrgne glasine protivnikaasketskog ideala. a svaki način 6ita 5artini prvorazredan je doku!enat za Aartinovu

duhovnost i općenito za asketski ideal u aliji potkraj $&. st. 6ri Pisma i dva %ijaloga pridodana ovoj biografiji nadopunjuju 3ulpiijev opis Aartina i njegova djela. %ko BEE. g.3ulpiije je napisao djelo "hronica3 sažetak povijesti od stvaranja svijeta do njegova doba.$zvor !u je ;uzebije.

& 8. terija 6gerija4

epoznata redovnia i hodočasnia, podrijetlo! iz južne alije, poznata pozani!ljivo! %nevniku putovanja +$tinerariu! ili Peregrinatio ad loa santa), u koje! svoji!susestra!a opisuje dogaDaje i susrete s putovanja po 3vetoj ze!lji i okolii. aročito suznačajni podai o liturgijskoj disiplini u 1eruzale!u za vrije!e &elikoj 6jedna.

V. +*V' P'(+' U <'(P!'%'

& 1. <ozije *ordbski

oDen oko 8>4., bio je biskup :ordobe. 3!atra se prvi! zapadni! bore! protivarijevstva. -io je nepokolebljiv za 2iokleijanova progonstva. Predsjedao je sabori!a u ieji+58>) i 3ardii. Potpisao arijansku for!ulu ali ju je pred s!rt opozvao. U!ro je oko 5>.'astupa da se ar treba kloniti uplitanja u unutarnja pitanja Crkve, kao što je bila arijevskakontroverzija.

& 2. Pacijan

-io je biskup u -areloni +u!ro prije 5@8.). %dlikova se svetošću života i učenošću.%d djela su na! sačuvana tri pis!a, jedna rasprava i jedna propovijed. U njegovu prvo!

pis!u nalaze se i riječi( "hristianus mihi nomen est3 "atholicus cognomen. azjašnjava i i!ekatolik.

& 3. Priscilijan i priscilijanisti

%ko god. 5E#5>. počeo je kao laik širiti asketske teorije koje su istovre!eno i!alevatrenih sljedbenika ali i izazvale su!nje i osude. 'bog osude, seli se on u aliju gdje nastavlja

47



48

»trologij

«

širiti učenje. Prisilijan i njegovi sljedbenii pogubljeni su u 6rieru 57B. %vo pogubljenje je svezaprepastilo a sv. /!brozije i Aartin 6ourski ga odlučno osuDuju. $zgleda da se prisilijanskahereza sastojala u stanovito! dualiz!u gnostičkog i enkratitskog tipa, pod utjeaje!!aniheiz!a, te o sklonosti slobodno! tu!ačenju 3vetoga pis!a na te!elju posebnih

proročkih darova koje udjeljuje 2uh 3veti.

& . Frgr lvirski

rgur, biskup ;lvire, spada !eDu vrlo ijenjene pise hispanske provinije./ntiarijeva, pisa bogat ideja!a i dubok !isli!a. rgur brani niejski homousios na te!eljurazlikovanja i!anentnog 0ogosa u %u i 0ogosa roDenog kao božanska osoba.

& :. Pavao Orozije

oDen u -ragi u 3j. Portugalu. -io je svećenik i često je posjećivao sv. /ugustina u9iponu. -io je duže vrije!e i kod 1eroni!a u -etlehe!u. U Palestini je napisao svoje djelo

7ier apologeticus contra Pelagianos, a u /frii -istoriae adversus paganos u seda! knjiga+nadopuna za /ugustinovu "ivitate %ei). U svojoj Povijesti tvrdi da kršćani nisu krivi za

suvre!ena barbarska pustošenja koja ga ne brinu.& 7. Prdencije

1. 5 i v o t. Prudenije je prvak latinskih pjesnika $&. st. Poslije svršenih studija, posvetio se činovničkoj karijeri. U pood!akloj dobi, posvećuje se -ogu kao laik. U!ro je poslije BE>. god. %sjećajan je pjesnik, pun vjere i ljubavi. Pobudu za pjesništvo dobio je od sv./!brozija.

2. D j e l a. jegove pjes!e sačinjavaju zbirku od knjiga, koje nose grčke naslove( Pjesme svagdanjiceB Pjesme mučenicimaB Apoteoza +obrana :ristova božanstva i veličanjePresvetog 6rojstva, protiv heretika i židova)* : podrijetlu grijeha +protiv Aarionovadualiz!a)* 9ora za dušuB "ontra S4mmachum liri duo +protiv poganskog politeiz!a)*

%vostruka hrana +povijest 3taroga i ovog zavjeta).3. " n a e n j e. Prudenije se s!atra najveći! pjesniko! latinskog kršćanstva. jegovo djelo predstavlja novinu kako u sadržaju tako naročito u izrianju duhovnosti poče!u se razlikuje od klasične poezije. Anogi su se kršćanski pjesnii s pravo! na nje!unadahnjivali.

) ! " D O # $ % Suton patrističke

književnosti &od 6.$ 6))).'

& 1. Op,enito

3redino! &. stoljeća započinje suton kršćanske književnosti. i!ska kultura na'apadu je podlegla provali barabara a arski despotiza! na $stoku, osobito u vjerski!

pitanji!a, sputavao je svaku sa!ostalnu !isao. aučni interes iščezava a jedino rkveno pjesništvo dostiže svoj vrhuna. a 'apadu počinje novo naučno stvaralaštvo jer su senovonadošla ger!anska ple!ena pokazala pristupačni!a ri!sko#rkveno! uplivu i kulturi, zarazliku od $stoka gdje su prilike za rkvenu književnost bile nepovoljnije. Pa ipak, i na $stokuse pojavljuju veličine kao što su Pseudo#2ionizije, $van 2a!ašćanin, o!an Aelodijski idrugi.

48



49

»trologij

«

'. '()OE' +*V' P'(+'& 2. Psedo9Dionizije !reopagita

1. D i o n i z i j s k o p i t a n j e. Pod i!eno! Pavlova učenika 2ionizija/reopagite došlo je do nas više spisa "orpus Areopagiticum ili %ion4sianum), koji ukristološkoj naui pokazuju !onofizitiza! a u filozofiji neoplatoniza!. Prvi puta ove spisespo!inje antiohijski patrijarh 3ever +>=8#>=7). Prvi su hu!anisti posu!njali u njihovu

autentičnost a danas, nakon istraživanja :oha i 3tigl!aIra utvrDeno je da su nastali oko g.>EE. jer autor ovisi o neoplatoniku Proklu, tako da autor "orpusa !ora biti suvre!enik Proklov +u!ro B7>.) ili nešto stariji. 3pisi su ušli na 'apad i stekli veliki autoritet. 6o!a/kvinski pisao i! je i ko!entar. 2anas se drži da je spise sastavio jedan sirijski prelat koji je

pisao oko >EE. god., i da su nastali u 3iriji.2. D j e l a. %si! brojnih pisa!a od Pseudo#2ionizija posjeduje!o četiri zasebne

rasprave(a) L: 9ožjim imenimaL u =5 poglavlja, filozofsko#teološki ko!entar o bTti i svojstvi!a -ožji!na te!elju definiija o -ogu iz -iblije i ljudskog u!ovanja.

b) L: mističnoj teologijiL u > poglavlja, kratko je ali nadasve sažeto djele koje govori o-ožjoj tajnovitosti, o jedinstvu čovjeka s ovo! tajnovitošću -ožjo! koja je ponad svjetla.

2ionizije razlikuje dva teološka prava( jedan polazi od afir!aija +pozitivna teologija), adrugi od negaija +negativna teologija). Prvi nas dovodi do stanovitog spoznanja -oga( to jenesavršen put* drugi nas privodi do potpunog neznanja, i to je savršen put, jedini koji -ogu,nespoznatljivu po naravi, dolikuje. %čito je da apofaktički put ili !istčna teologija +jer to jenaslov djela posvećena !etodi negaija) za objekt i!a -oga kao apsolutno nespoznatljiva./utor zaključuje djelo priznanje! da univerzalni Uzrok iz!iče svi! afir!aija!a i svi!negaija!a.) L: neeskoj hijerarhijiL u => poglavlja* i L: crkvenoj hijerarhijiL u poglavlja, dvije surasprave usko !eDusobno povezane, a sadrže duhovnu koz!ologiju, ortavaju koz!osduhovnog tipa. 2ionizijev koz!os je duhovna stvarnost, u kojoj se svi čisti duhovi kreću unebeskoj hijerarhiji, a !anje čisti duhovi, koji se još nalaze u ljudsko! tijelu, u prahu ze!lje,

žive u hijerarhiji zakona i Crkve. Cilj te hijerarhije je sjedinjenje s -ogo!. 3veta hijerarhija je božansko ureDenje koje vlada svekoliki! koz!oso!.3. " n a e n j e@ aširoko se raspravljalo je li 2ionizije /reopagit bio !onofizita ili

duofizita, da li je bio na heterodoksnoj ili ortodoksnoj liniji u s!islu :aledonskog konila. 3visu izučavali i ijenili teološki do!et njegovih spisa. Cjelokupna religiozna at!osfera2ionizijevih spisa je !onofizitska. 3voji! raz!išljanji!a 2ionizije /reopagita je postao jedanod velikih otaa Crkve !onofizitskog, ali i duofizitskog kršćanstva.

& 3. $eoncije #izantski

1. 5 i v o t. 3pada !eDu najveće bogoslove grčke Crkve u prvoj polovii 4. st. U!ladosti je bio nestorijeva, a onda se obratio na pravovjerje. &rlo dobro je poznavao prijašnjuotačku književnost, a bio je jako verziran u filozofiji. -io je vrstan pole!ičar. 0eonijas!atraju prvi! aristoteliko!. Aože se s!atrati osnivače! bizantske skolastike.

2. D j e l a. a) Adversus #estorianos et +ut4chianos liri ))). lavno djelo 0eonijevo u ko!e dokazujeda su estorije i ;utih rpli iz istog pogrešnog vrela.

b) Solutio argumentorum Severi i riginta capita adv. Severum,) Adversus fraudes Apollinaristarum, raskrinkavaju se apolinaristički spisi pod!etnuti podi!ena ortodoksnih %taa.%stali spisi( %e sectis3 Praeparatio +kristološki spis), Adversus #estorianos3 "ontramonoph4sitas.

49



50

»trologij

«

3. U e n j e. 0eonije se suprostavlja !onofizitskoj naui o to!e da jedna narav!ože opstojati sa!o u vlastitoj hipostazi, i prvi je koji tu upotrebljava izraz enhIpstaton.

& . !nastazije (inaita

3većenik i opat sa!ostana na brdu 3inaju +ovi Aojsije). U /leksandriji 4BE. ustaje protiv !onofizita. Protiv njih je kasnije i pisao. 3voji! djeli!a uplivao je na kasnije pise.

lavno !u je djelo -odegos +2u viae), u 8B poglavlja protiv !onofizitiz!a. apisao je idosta drugih djela.

& :. +ar %stinijan

1ustinijan, ar $stočnog ri!skog arstva +>8#>4>.) roDen B78. u 0ipljanu nadanašnje! :osovu. $zdao je !noge edikte protiv !onofizita, origenista, nestorijevaa.Poznata je njegova pjes!a "1edinorodnij 3ine i 3love -ožje" koju istočna Crkva i danas pjeva.%si! što je bio zaštitnik i branitelj Crkve, bio je i nje! voDa, kao predstavnik krutogezaropapiz!a( !egis voluntas suprema le<.

& 7. (o/ronije %erzalemskioDen je u 2a!asku oko >>E. g., a živio dugo vre!ena kao !onah u sa!ostanu sv.

6eodozija u 1eruzale!u. Anogo je putovao. adi svoje učenosti i svetosti života izabran je za patrijarha 1eruzale!a 45B. g. %d!ah je izdao Sinodalno pismo protiv !onoteleta, u ko!e neupotrebljava for!ulu o dvije energije ili djelovanja zastupa duoteletiza!. 2jela su !u(

8lorilegium u koje! brani duoenergiza!* SemonesB :dae AnacreonticaeB 7audes in ss."4rum et 1oannem +životopis dvojie !učenika iz vre!ena 2iokleijana. 3ofronije je tvoralekionara i evanDelistara istočne Crkve.

& ?. (v. Haksim 'spovjednik

1. 5 i v o t. Aaksi! je roDen u Palestini iz!eDu >@#>7E., od jednog 3a!arijana i perzijske ropkinje. 3 =E godina roditelji ga daju u sa!ostan gdje dobiva i!e Aaksi! i počinjestudirati %rigena. %ko godine 484. nakon provale Perzijanaa i /vara, Aaksi! pobježe u/friku gdje se vrlo brzo istakao u obrani dvaju djelovanja &energheiai' i dviju volja&thelemata' u :ristu, božanske i ljudske, protiv !onoenergiz!a i !onoteletiz!a koje suzastupali arigradski patrijarh 3ergej i njegov nasljednik Pir. U i!u 4B. aktivno sudjeluje na0ateransko! konilu gdje papa Aartin $. zabranjuje svaku kristološku raspravu našto se ar :onstanije $$. uvrijedio i zapovijedio da se Aartin i Aaksi! dovedu okovani u lani!a uCarigrad. Aaksi! je uhićen i osuDen 4>B. na izgnanstvo u 6rakiji. :ada u!re u progonstvu

papa Aartin, Aaksi!a ponovo sude najprije na kaznu odsijeanja jezika i desne ruke, te sada prognan u 0aziku gdje od patnja u!ire 448. god.

2. D j e l a. 6radiija je sačuvala dvadesetak Aaksi!ovih spisa koji su podijeljeni pre!a koronolški! etapa!a njegova života( razdoblje prije dolaska u /friku, /fričkorazdoblje. 'atvor i izgnanstvo spriječili su daljnju Aaksi!ovu literarnu djelatnost ali ne iširenje njegovih djela.

3. * r i s t o l o š k o e n j e. Protiv !onoteletiz!a Aaksi! brani jelovituljudsku narava :ristovu, različitu od božanske naravi, koja se ne stapa s ovo! potonjo! u

jedinatoj osobi iječi. Utjelovljenje -ožje i obožanstvenjenje čovjeka, dva su velika stožeraAaksi!ove kristologije. $z dviju naravi slijedi dvojstvo volje i djelovanja +energeia).

. D 0 o v n a n a k a. :rist je jedan u dvije naravi. /da! je grijeho! postao podijeljen čovjek u sa!o! sebi. 1edinstvo je !oguće pronaći jedino u -ogu i to prije svega

50



51

»trologij

«

korz jedinstvo s utjelovljeni! :risto!. 3tvoren za pobožanstvenjenje, čovjek !ože postatiobožen jedino otkupljenje!. 0judska slobodna volja odgovorna je za prodor grijeha u svijetgrijeha i s!rti. Pobožanstvenjenje znači potpuno podlaganje volje svo! 3tvoritelju.Aaksi! je istinski asketa#!istik. 6a !istika te!elji se na svijesti nedostatnosti logičkog

proesa za pristupanje -ogu. Polazeći od ovog stava, istinska se !istika nije kadra literarnoizraziti. 'a Aaksi!a, !istika je težnja duše pre!a najviše! dobru, sjedinjenje s -ogo!. 'a tosjedinjenje potrebno je da se duša, svlačeći težnje tijela, očisti po ljubavi. 6ek tada ona postaje

dostojna sjedinjenja.Aaksi!, sigurno, nije veliki pisa, niti stvaratelj nego veliki siste!atičar. $stovre!enoko!pleksan i har!oničan, izuzetno! uravnoteženošću saži!lje različite duhovne i teološketežnje svoga vre!ena u čudesnu sintezu. &/tren i vjernički dubok duh, istodobnointelektualno prodoran i solidno izobražen, asket i pole!ičar, aristotelova u teologiji ineoplatoničar u !istii, značajan pisa i političar, !učenik i čovjek akije, to je Aaksi!, jedanod najvećih i najko!pletnijih likova što ga je kršćanski $stok ikad iznjedrio.

& B. Prokopije iz Faze

oDen u azi u Palestini g. B4>. Jkolovao se u /leksandriji odakle je pozvan u

do!ovinu gdje je stao na čelo retorske škole u azi, u kojoj su nastale prve katene+objašnjenja pojedinih rkvenih otaa i pisaa koja su se pridodavala pojedini! tekstovi!a3vetog Pis!a). &ažnost je katena u to!e, što su se u nji!a sačuvali !nogi odlo!i djela, kojasu inače toko! stoljeća propala. %d Prokopija posjeduje!o -valospjev caru Anastaziju i

Pisma te +klogai e<egetikai. %d njega postoje !nogi drugi teološki spisi.

& 8. oman Helodijski 6(latkopojac4

3veti o!an po sudu najnovijih istraživača bizantske književnosti spada !eDu najvećerkvene pjesnike svih vre!ena. Porijeklo! je iz 3irije, roD. u ;!esi pri kraju &. st. u židovskojobitelji. :ao Dakon je u Carigradu ispjevao svoje hi!ne. o!an je sastavio velik broj sakralnih

hi!ana. jegova poezija dostiže ponekad visok stupanj lirike i snažni zanos, te tako odražavadubinu o!anova nadahnuća.

& 1=. 'van *limak

odio se prije >@., a u!ro oko 4B@. -io je !onah u aithu na jugoistoku od 3inaja,sa 4E godina postaje opat sa!ostana na 3inaju. Prozvan je :li!ak po svo! djelu ,lima< tou

Paradeisou +ajske ljestve). U djelu koje i!a 5E poglavlja ili stepenia rasprvalja oredovnički! !ana!a i o kreposti!a. 2jelo je i!alo gole! utjeaj na kasniju asketskuknjiževnost. :ao dodatak djelu javlja se 7ier ad Pastorem gdje autor izlaže zadatke

poglavara sa!ostana. $van :li!ak je tipičan predstavnik "sinajske škole". -io je dobar poznavatelj starih %taa, sa!otnika egipatske pustinje, ali i palestinskih !onaha.

& 11. (v. !ndrija *retski

oDen u 2a!asku +oko 44E.), a u 1eruzale!u živio kao !onah, kasnije tajnik biskupa6eodora. Početko! 7. st. zareDen je za biskupa i i!enovan !etropolito! ortinski! na otoku:reti. -ranio je odvažno štovanje svetih slika. U!ro na otoku Ailetani BE. i $stočna Crkvaga slavi kao svea./ndrija :retski spada !eDu najveće ho!ilete i rkvene pjesnike svoga vre!ena. 'ačetnik je inove vrste rkvenog pjesništva tzv. pjesničkih kanona sa po tri ili devet oda.

51



52

»trologij

«

& 12. (v. Ferman +arigradski

oDen iz!eDu 45=. i 4B@., poznat je kao prvobora štovanja svetih slika. Car /nastazije $$. postavlja ga za arigradskog patrijarha i on već iste godine saziva sinodu nakojoj osuDuje sljedbenike !onoteletiz!a. $konoklastički sabor ga je >B. god. izopćio ali jerehabilitiran na 2rugo! iejsko! 7. $stočna i zapadna Crkva slave ga kao svea. eka su!u djela uništena a sačuvana su na!( +pistolae dogmaticae +obrana štovanja svetih slika)*

-omiliae +posvećene Aariji)* %e haeresius et s4nodis +povijesni pregled hereza)* %e vitaeterminoB -istoria m4stica ecclesiae catholicae.

& 13. (v. 'van Damašanski

1. 5 i v o t. odio se potkraj &$$. st. u kršćanskoj arapskoj obitelji u 2a!asku. %ta!u je bio arinski službenik što je naslijedio i $van ali je to brzo napustio te s prijatelje!:uz!o! otišao u sa!ostan sv. 3ave kod 1eruzale!a. $van je bio zareDen za svećenika. U!ro

je B@. god. Papa 0eon N. proglasio ga je =7@E. naučitelje! Crkve. jegova je literarna djelatnost us!jerena obrani štovanja svetih slika. U grčkoj Crkvi slovi kao prvi dog!atičar. %n je filozof, teolog, asketa i govornik, ali originalan je sa!o kao govornik i

donekle kao pjesnik.2. D j e l a. a) 8ons scientiae. :lasični je to priručnik dog!atike u grčkoj Crkvi, koga ni vjekovi nisuuspjeli !nogo iz!ijeniti. 2ijeli se na tri dijela(

# %ialectica sadrži aristotelovsku ontologiju*# -istoria haereseon raspravlja o =E5 zablude*# +<positio de fide orthodo<a u 5 knjige. ovori o -ogu, o stvorenju, o otkupljenju, o

krštenju, ;uharistiji, o štovanju slika i relikvija, o biblijsko! kanonu, o zlu te o posljednji!stvari!a čovjeka.

b) %d !anjih dog!atskih spisa spo!inje!o( )nstitutio elementaris ad dogmataB 7iellus derecta sententia +opširna ispovijest vjere)* %e h4mno trishagioB %e in fide dormientius +o

po!oći pokojnii!a).) ri apologije štovanja svetih slika +spada !eDu najbolje o toj te!atii)d) Sacra parallela +paralelno obraDeni poroi i kreposti).e) 5anji polemički spisi protiv !anihejaa, nestorijevaa, !onofizita itd.f) %d -omilija dog!atskog su značenja tri, a govore o Uzašašću Aarijinu.g) &eliko !noštvo pjesničkih kanona i oda.

3. a k a i z n a e n j e. Fovječja narav subsistira u 0ogosu. &ezu dvijunaravi u :ristu usporeDuje s vezo! duše i tijela kod čovjeka. 2uh 3veti izlazi iz %a po 3inu ion se !ože zvati 2uh %a kao i 2uh 3ina, ali ne na isti način. 'načajka je 2a!aščaninovekristologije njegova teologija koju je razradio u obrani svetih slika. U svoja tri apologetskagovora protiv ikonoklasta, $van kao te!elj uzi!a tvrdnju da je -og koji je sišao u svijet i koji

je postao čovjeko! uzdigao ljudsku narav, učinivši čovjeka dioniko! svoje božanske naravi. $zato kada slika!o -oga, onda slika!o njega vidljivog koji je došao na ze!lju a ne sliku

bes!rtnoga -oga. -og zabranjuje pravljenje slika sa!o u idololatrijske svrhe. /ko -og, jedani nevidljiv postaje čovjeko! za nas, u to! slučaju !ože ga se ortati kao čovjeka i naslikatikao takvog. 3lika ne predstavlja -oga nego nas sa!o podsjeća na njega ali ipak baa svjetlostna nevidljivi svijet. 'a oko je slika ono što riječ za uho. $van kaže da čašćenje slika nije nekinovi pronalazak, nego drevna tradiija Crkve i te!eljna ideja teologije slika kod $vana2a!aščanskog izvodi se tako iz !išljenja koje dolazi iz tradiije Crkve. 6eologija $vana2a!aščanskog proizvodi svoje učinke u čitavo! istočno! kršćansko! svijetu sve do našihdana.

52



53

»trologij

«

& 1. (v. )eodor (tdita

oDen u Carigradu >@. g. 3vi članovi obitelji su se posvetili redovničko! životu.@7. dolazi 6eodor u Carigrad u sa!ostan Studion koji od tada postaje duhovno središteortodoksije. 6ri puta je 6eodor bio protjeran u progonstvo zbog nepokolobivog stava u

pitanji! vjere i !orala. U!ro je 784. g. u 3!irni.6eodor je bora za slobodu Crkve protiv ezaropapiz!a i apostol rkvenog jedinstva. U

njegovi! djeli!a naglašeno je božansko podrijetlo ri!skog pri!ata i nepogreštivost ri!skih papa. jegova su djela vezana uz !onaštvo( =. 6elika kateheza i 5ala kateheza. 6o su zbirke govora redovnii!a, koji!a je ideal-azilijev "/sketikon". :ljučna ideja 6eodorova u ovi! kateheza!a jest da je !onastički život

prijelaz, iz svijeta ta!e u svijet svjetla, iz svijeta grijeha i ropstva u svijet slobode. 6e!elj!onastičkog života jest odabir evanDeoskog života u svo! totalitetu. %snovno zani!anje!onaha jest !anualni rad i raz!atranje 3vetog pis!a.

8. %uhovni govori ili homilije. $!a ih dvadesetak. 5. &iše spisa u obranu štovanja svetih slika. B. Pjesme3 kanoni i dr. za liturgijske blagdane.

& 1:. ice/or +arigradski eustrašivi bora u ikonoklastički! svaDa!a na strani sv. 6eodora 3tudite i njegov

veliki prijatelj. -io u progonstvu, zati! biskup arigradski. U!ro je 78@. g.

''. "!P!D' +*V' P'(+'& 1. (v. Frgr Veliki

1. 5 i v o t. oDen je oko >BE. g. u i!u. -io gradski prefekt te je vlastiti!sredstvi!a podigao 4 sa!ostana na 3iiliji i sed!i u i!u u ko!e je odrekavši se svijeta

provodio svoj život, ali ne dugo jer ga je papa -enedikt $. zaredio za svećenika zbog njegoveučenosti i svetosti. Papa Pelagije $$. ga šalje u Carigrad kao apostolskog nunija. PoslijePelagijeve s!rti je izabran ri!ski! biskupo!. 3pretni! diplo!atski! potezi!a on je slangobardski! prvai!a postavio te!elje kasnijoj političkoj veličini papinstva. Uzeo je naslov

servus sevorum %ei +prije universalis papa). U!ro je od isrpljenosti 4EB. godine.2. D j e l a. :njiževna djelatnost rgurova razvijala se u tri s!jera(

a) !egistrum epistularum +'birka pjesa!a ili poslania). Pis!a su upravljena arevi!a, biskupi!a, !onasi!a i lai!a. b) 3pisi vezani uz liturgijsku onovuK !edakcija misnog kanona +3ara!entariu!regorianu!)* !evizija antifonaraB Shola cantorum.) Pastoralni spisiK !egula pastoralis +Pravilo za pastire # raspravlja o uvjeti!adušobrižništva)* 5oralia3 sive e<positio in )o +1ob je predslika $susa :rista)* -omiliae in"anticum "anticorum +$zgovorene priliko! opsade i!a sa strane 0angobarda* %ialogorumliri )6 +Fetiri knjige 2ijaloga o životu i čudesi!a svetih !uževa $talije i o bes!rtnosti).

3. U e n j e i z n a e n j e. rgur nije spekulativa, niti originalan teolog. Uegzegezi polazeći od doslovnog s!isla, uzdiže se preko alegorijskog do !oralnog odnosnoduhovnog s!isla koji !u je osobito na sru. rgur je zartao neke od osnovnih naznaka

buduće klasične !oralne teologije. jegov će utjeaj zajedno s /ugustino! i $zidoro!3eviljski! biti odlučujući za orijentaiju !isli čitavoga 3rednjeg vijeka i na jelokupnozapadno kršćanstvo. rgur kaže da je autoritet prvih četeriju općih sabora jednak autoritetuevanDelja. i!ski biskup je vrhovni suda u stvari!a vjere. :rštenja heretika s!atravaljani!a.

53



54

»trologij

«

& 2. #enedikt orijski

oDen je u ori +ursiji) na /penini!a B7E. g. U i!u studira ali su povlači te se posvećuje rkveno! životu. Povukao se u sa!oću u dolini /nio i tu živio pustinjački. Ukratko! roku je osnovao =8 sa!ostana, zati! se preselio u Aonteassino gdje osniva novienobij.

>8@. je napisao pravila za svoje redovnike. Pravilo i!a 5 poglavlja u koji!a je ortan duhovni put povratka -ogu preko poslušnosti, pod vodstvo! :rista. Podvlači krepost poniznosti. jegova je i njegovih redovnika krilatia( ora et laora. %va egula sv. -enedikta je sintezasvih dotadašnjih !onastičkih iskutava pa je zato zadržala prvo !jesto kroz čitavi 3rednji vijek.:ulturu i znanost 3rednjeg vijeka benediktini su !nogo zadužili +i hrvatsku). /ko i nijeosnivač zapadnog !onaštva, -enedikta ipak nazivaju njegovi! patrijarho!. U!ro je oko >B.g.

& 3. *asiodor

Potječe iz ugledne kalabrijske činovničke obitelji. oDen je u :alabriji iz!eDu B7>#

B@E. -rzo je prošao kroz sve najviše državne karijere. Poslije s!rti gotskog ara 6eodorika,zapravo je on upravljao $talijo! i i!o!. odine >@E. u 4E. godini života, povlači se usa!ostan na svo! posjedu u :alabriji. -es!rtna je njegova zasluga što je zapadnoredovništvo us!jerio pre!a znanstveno! radu. a taj su način redovnii i kler postali nositeljikulture kroz čitavi 3rednji vijek. U!ro je >7E.2jela su !u( >. "hronicon +povijest od /da! do >=@.)* C. %e origine actiusue (otarum+6rudi se oko po!irenja iz!eDu i!ljana i barbara ota)* =. -istoria ecclesiastica tripartitaB?. 6ariae &epistolae' # akti koje je :asiodor pisao u i!e areva* H. )nstitutiones divinarum et humanarum lectionum +djelo i!a zadaću da redovnii!a dade uvod u opće znanje)* @. %eanima +raspravlja o naravi duše, kreposti!a)* M. ,omentari na Psaltir i ,omentar na

poslanicu !imljanima.

:asiodoru duguje!o da su sa!ostani posred općeg barbarstva držali upaljenu baklju znanosti.& 7. #oecije

-oeije je podrijetlo! iz stare kršćanske porodie /niija. oDen oko B7E. g. u i!u. a studiju bio u /teni gdje je upućen u grči jezik i filozofiju. :ao konzul, pao je u ne!ilostara 6eodorika. -ačen je u ta!niu i osuDen na s!rt. U ta!nii u Paviji je napisao i svojenajvažnije djelo %e consolatione philosophiae. -oeije je +pored /ugustina) i!ao gole!utjeaj na srednjovjekovnu bogoslovnu književnost. Postavio je osnove kasnijoj skolastičkojfilozofiji.=. %e consolatione philosophiae, u pet knjiga je glavno -oeijevo djelo. U ti! knjiga!agovori o filozofiji, o svo! ta!novanju, o sreći, o providnosti -ožjoj i o usklaDivanju čovječjeslobode s -ožjo! providnošću. $ako zaobilazi 3veto pis!o i objavu, u djelu se ipak vidikršćanski nazor na svijet. 2jelo je izvršilo gole! utjeaj i bilo !eDu najčitaniji! u 3rednje!vijeku.8. -oeije je na!jeravao prevesti sva Platonova i /ristotelova djela ali je uspio sa!o neka.

apravio je ko!entare na djela Porfirija, /ristotela, Cierona.5. apisao je nekoliko djela koja obraDuju pitanja iz područja logike.B. :puscula sacra H. U ovo! djelu -oeije raspravlja o trinitarnoj i kristološkoj proble!atii,služeći se aristotelovsko! kategorijo! relaija.>. 0trum Pater et 8ilius et Spiritus Sancus... +sličan karakter s preth.).-oeije je duboko vjerovao u zajedničku istinu koja povezuje kršćanstvo s platonsko!

54



55

»trologij

«

+antikno!) !išlju. -oeije je posljednji ri!ski filzof.

& :. Dionizije Hali

6o je i!e sa! sebi dao iz poniznosti. Podrijetlo! je 3kit, ali je u i!u proboravio BEgodina i kao !onah ta!o u!ro >BE. g. Prijatelj :asiodorov, !ost iz!eDu grčke i latinskekulture. 'a srednjovjekovnu književnost i kulturu silno je zaslužan, kao prevodila, sakupljač

doku!enata i kroničar. Preveo je 6ita s. PachomiiB Zirke latinskih i grčkih saorskihkanona te papinskih dekretalaB 7ier de paschate3 Argumenta paschalia3 +pistole de ratione paschae. %vi! zadnji! djeli!a je doprinio da je prevladalo aleksandrijsko računanje Uskrsa.'a!ijenio je 2iokleijanovu eru kršćansko!.

& 7. nodije

oDen je u /rlesu BB. Proslavio se govornički! daro! kao suradnik pavijskog biskupa ;pifanija koga je oko >=>. naslijedio na biskupskoj stolii. Papa 9oz!izda dva putaga je slao u Carigrad da brani pravovjerje protiv !onofizita +/kaijeva šiz!a). U!ro je >8=.g. 2jela su !u prožeta grčko#ri!sko! kulturo! i u nji!a( opisuje svoj život, pobija optužbe

protiv 3i!aha, nastoji naći spoj iz!eDu kršćanske i poganske kulture, opisuje život ;pifanija i/ntuna te odstranjuje iz njihovih likova čudesnost.;nodije je odlučni branila srednjovekovnog shvaćanja papinske svjetovne vlasti i položaja, te

brani papinu nezabludivost.

& ?. (v. ;lgencije spijski

oDen je u 6elepati u /frii B4. g. %dgojen u kršćansko! duhu. Fitajući /ugustinaodlučio se za redovnički život. Poslije !nogih patnja i progonstava sa strane arijevaa,i!enovan je biskupo! gradića uspe, odakle ga uskoro sa 4E drugih biskupa ar &andala,arijeva, progna na 3iiliju. &raća se u do!ovinu tek nakon areve s!rti. Gulgenije je bio

jedan od najučenijih bogoslova svoga vre!ena, veliki pobornik /ugustinove nauke o !ilosti.&ećinu spisa je posvetio pobijanju arijevstva i osvjetljavanju nauke o Utjelovljenju. Pisao jespise protiv arijevaa, o 6rojstvu, o utjelovljenju, protiv se!ipelagijevaa, o vjeri itd.

& B. +ezarije !rlski

oDen oko BE. g. u kraljevstvu -urgunda. -io je !onah sa!ostana u 0erinu, akasnije nadbiskup /rles#a. Ubraja se !eDu najveće pučke propovjednike latinske Crkve.Presjedao saboru u %range#u na koje!u je osuDeno se!ipelagijevstvo. U!ro je >B5. g.

apisao je dva kratka djela o trinitarnoj teolgiji u antiarijevsko! s!islu* zati! djelo %e gratia +radikalni autustiniza!)* !egula ad 5onachos i !egula ad virgines +najstarija regulaženskih redova)* Sermones +obraDuju pobudnie narodu, slavljenje svetaa i blagdana,tu!ačenja svetopisa!skih tekstova a neki su upravljenji !onasi!a).

& 8. Frgr )orski

U 5E. godini postaje biskup 6oursa. azvio je veliku djelatnost osobito u obraninezavisnosti Crkve protiv presizanja tirana 9ilperiha. U!ro je oko >@5. g. Uz obilan pastoralnirad našao je vre!ena i za književnu aktivnost koju je započeo tek kad je postao biskupo!.3va njegova djela nose u sebi hagiografski karakter. 2jela( -istoria 8rancorumB 5iraculorumliri 6)))B %e cursu stellarum ratio +liturgijski udžbenik).

55



»trologij

«

& 1=. Venancije ;ortnat

oDen u 3j. $taliji kod 6revisa g. >5E. a zagovor sv. Aartina ozdravio je od teške bolesti očiju. a nagovor sv. adegunde postaje svećenik a kasnije, oko 4EE. god., postaje biskup Piotiersa. Gortunata s!atraju jedni! od većih rkvenih pjesnika s nedvojbeni!talento!. &ećina njegovih pjesa!a su prigodnie. 2jela( "armina seu 5escellanea +oko 5EE

pjesničkih sastava sakralnog i profanog karaktera)* 6ita s. 5artini +pjes!a od 88BBheksa!etra u B knjige)* i još M života svetaa u prozi.

& 11. Hartin #rakarski

oDen je negdje u Panoniji oko >=>., a u!ro >7E. živio kao redovnik i svećenik uPalestini. Prelazi >>E. u aliiju u 1. Jpanjolskoj. Postaje biskupo! i !etropolito! -rakare.%dlikovao se kao propovjednik, prevodila i sakupljač. /utori iz kojih je rpio bili su 3eneka,/ugustin, :asijan.

& 12. (v. 'zidor (eviljski

1. 5 i v o t. 3v. $zidor 3eviljski se obično s!atra posljednjim crkvenim :cem na Zapadu. aslijedio je svog brata sv. 0eandra na nadbiskupskoj stolii u 3evilji. $zidorovaučenost i govornički talenat bili su na daleko poznati. 3voji! književni! rado! stekao si je zaijelu 'ap. ;uropu velikih zasluga. 3akupljao je blago ri!skoga znanja i predao ga novonaraštaju. 3tvorio je tako !ozaik eniklopedijskog znanja koji je služio ne sa!o njegovi!suvre!enii!a nego i budući! pokoljenji!a. 6o uostalo! pokazuje oko @>E. rukopisanjegovih djela.

2. D j e l a. >. +t4mologiae vel :rigenes +u 8E knjiga, priručnik eniklopedije ukoje! se iznose pojedina učenja antičkoga svijeta)*C. %ifferentiarum liri )) +rječnik sinoni!a, i zbirka dog!atskih i !oralnih definiija)* =.

Sententiarum liri ))) +nauka o -ogu, stvaranju i otkupljenju te te!eljna pitanja o !oralu)* ?. %e ecclesiasticis officiisB H. %e fide catholica e< 6etere et #ovo estamento +apologetika)*@. Povijesna djela + -istoria (othorum3 6andalorum3 Sueoru)* M. $z područja egzegeze* E.

!egula monachorum +sažetak istočnih i zapadnih !onaških tradiija).3. " n a e n j e. $zidor se s!atra narodni! heroje! Jpanjolske Crkve. Crkveni!

ga je naučitelje! proglasio $noent N$$$. =88. god. -io je duhovni "suute!eljitelj" hispansko#gotskog kraljevstva. $zidor je !už akije i !isli. želi ostati vjeran antiki, svjestan da se !ora

prilagoditi jedno! svijetu koji u potpunosti postaje srednjovjekovni.

Documents

Patrologija