Pavao Maček / Ivan Jurković

RODOSLOV PLEMIĆA I BARUNAKAŠTELANOVIĆA OD SVETOG DUHA

(OD 14. DO 17. STOLJEĆA)

NakladnikHrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest

Slavonije, Srijema i Baranje

Za nakladnikaDr. sc. Mato Artuković

RecenzentiDr. sc. Neven Budak

Dr. sc. Stanko Andrić

UrednicaDr. sc. Marija Karbić

LekturaMr. sc. Irena Krumes - Šimunović

Izrada kazalaTatjana Melnik, prof.

Grafička pripremaFranjo Matković

TisakPosavska Hrvatska d.o.o.

Naklada400 primjeraka

ISBN 978-953-6659-45-6

Tisak dovršen u srpnju 2009.

Knjiga je tiskana uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Bibliotheca Croatica: Slavonica, Sirmiensia et Baranyensia

MALA BIBLIOTEKAknjiga 2

RODOSLOV PLEMIĆA I BARUNA KAŠTELANOVIĆA OD

SVETOG DUHA(OD 14. DO 17. STOLJEĆA)

Slavonski Brod, 2009.

Pavao Maček / Ivan Jurković

5

KAZALO SADRŽAJA

UVOD ................................................................................ 9O imenima i pojmovima ........................................... 10O korištenim izvorima ...............................................19O pisanju imena i o nadnevcima ............................. 22O vrijednosti dosadašnjih podataka o rodoslovlju Kaštelanovića .......................................23Kratki pregled rodoslovlja plemića od Sv. Duha ................................................................. 34

Starija grana .........................................................35Mlađa grana ........................................................ 38

KRATICE .........................................................................41Kratice arhivskih fondova i zbirki, objavljenih izvora, ustanova, periodike i češće citirane literature .......................................................................41Ostale kratice ...............................................................51

6

RODOSLOVNA RASPRAVA ......................................53

SUMMARY ....................................................................233

RODOSLOVNA TABLICA 1 .................................... 240

RODOSLOVNA TABLICA 2 .................................... 241

KORIŠTENO GRADIVO ........................................... 243Neobjavljeni izvori ................................................... 243Objavljeni izvori i sekundarna literatura .............. 246

KAZALA ........................................................................257Popis imena rodoslovlja Kaštelanovića .................257Imensko kazalo ........................................................ 278Kazalo mjesta i mjesno određenih pojmova, te službi i naslova ..................................................... 284

BILJEŠKE O AUTORIMA ........................................ 290Pavao Maček ............................................................. 290Ivan Jurković ..............................................................291

Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja na projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Latinički izvori, studije i pomagala za dru-štvenu i gospodarsku povijest (šifra 101-1012604-2601), voditelj Damir Karbić.

9

UVOD

Cilj ovakvog istraživanja način rada, kao i postu-pak tumačenja rezultata, objašnjeni su ranije,1 te

ih za potrebe ove studije nije potrebno ponavljati jer je riječ o jednoj od sastavnica projekta izraslog iz prona-laženja genealoških podataka tijekom dugogodišnjeg pretraživanja fondova i zbirki dokumenata pretežito u hrvatskim arhivskim ustanovama. Potporu i stručnu pomoć u svojemu radu, te u konačnici i objavljivanju prikupljenog gradiva, prvonavedeni je pronašao u su-radnji s drugonavedenim autorom ove studije prilikom dovršetka rodoslovne rasprave i tabele obitelji Berisla-vića od plemenitog roda Čubranića.2 Po istom je, dakle,

1 Pavao Maček, Rod Patačića od Zajezde, rodoslovna rasprava (Zagreb: Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, 2004.), str. 26. Usp. također uvodni dio studije istog autora Dva stara roda Zagre-bačke županije: Mikulići od Brokunovca i Črnkovečki od Črnkovca (Ko-snice) s priloženim rodoslovnim stablima (Zagreb: Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”, 2007.).2 Pavao Maček – Ivan Jurković, “Rodoslov Berislavića Vrhričkih i Malo-mlačkih (od 15. do 18. stoljeća)”, Radovi HAZU Zadar 48 (2006.), str. 285-341.

10

ključu pripremljena za tisak i ova rodoslovna tabela i ra-sprava o Kaštelanovićima od Svetog Duha (Kasztellánfi Szentléleki).

O imenima i pojmovima

Na početku treba istaknuti da se u ovom radu pojam roda ne koristi u njegovom povijesnom značenju,

nego isključivo genealoškom, onako kako ga je definirao Bartol Zmajić.3

Uobičajeno je u hrvatskoj i mađarskoj historiografiji sve pripadnike roda plemića od Sv. Duha označavati Ka-štelanovićima, odnosno Kasztellánfijima, iako je, stro-go uzevši, ovo obiteljsko ime skovano kao patronimik samo za jednu granu roda, koja je dovoljno dugo odr-žala svoju lozu.4 Stoga će i u ovoj studiji obiteljsko ime

3 Usp. Bartol Zmajić, Heraldika, sfragistika, genealogija (Zagreb: Škol-ska knjiga [dalje: ŠK], 1971.), str. 73.4 Usp. primjerice u hrvatskoj historiografiji: Vjekoslav Klaić, “Prilozi za povjest grada Zeline”, Vjesnik Hrvatskoga arheološkog društva, n. s. 11 (1911.), str. 15-16; Đuro Szabo, “Prilozi za povjesnu topografiju požeške županije”, isto, str. 47-49 i 51-53; isti, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb: Matica hrvatska [dalje: MH], 1920.), str. 82-83, 107 i 113; isti, “Iz prošlosti Daruvara i okolice”, poseban otisak iz: Narodna starina, knj. XI, br. 28 (1932.), str. 19-20; Kamilo Dočkal, “Srednjovjekov-na naselja oko Dobre Kuće”, Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: Starine JAZU], knj. 48 (1958.), str. 99 i 135; Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, knj. 4 (Zagreb: MH, 1974.), str. 251, 298; isti, Po-vijest Hrvata 5, str. 123, 132, 139, 172 i 625; Ante Sekulić, “Pavlinski sa-mostan bl. Djevice Marije na Gariću”, Croatica Christiana periodica, god.

11

Kaštelanovića biti povremeno korišteno u navedenom širem značenju, dakle, za sve potomke Petra Kaštelana, utemeljitelja roda. To tim prije, što je druga velika grana roda utrnula prije nego li je oformila svoje obiteljsko ime o čemu će više riječi biti nešto kasnije.

XIV, br. 25 (1990.), str. 56 i 58-59; Ante Gulin, Povijest obitelji Rattkay. Genealoška studija i izvori (1400-1793), ser. Djela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: HAZU], knj. 72 (Zagreb: HAZU, 1995.), str. 14, 16, 62 i 72; Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljev-stva tijekom 16. stoljeća, Biblioteka Hrvatska povjesnica, Monografije i studije, knj. 1 (Zagreb: Institut za suvremenu povijest, 1995.), str. 64; Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo (Zagreb: Golden marketing, 1998.), str. 52, 72, 76, 85, 95, 102-103 i 169. Usp. primjerice u mađarskoj histori-ografiji: Iván Nagy, Magyarország családai. Czimerekkel és nemzékrendi táblákkal [Obitelji Mađarske. Njihovi grbovi i rodoslovne tablice], köt. XII (Pešta: Nyomatott Beimel J. és Kozma vazulnál, 1868.), str. 113; De-zső Csánki, Körösmegye a XV-ik században [Križevačka županija u 15. stoljeću], ser. Értékezések a történeti tudományok köréből, köt. 15, sz. 12 (Budimpešta: Magyar tudományos akadémia [dalje: MTA], 1893.), str. 26, 28 i 43; Elemér Mályusz, “A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos Levéltárban” [Izvori za slavonske i hrvatske srednjovjekovne pavlinske samostane u Državnom arhivu], Levéltári közlemények, köt. 3 (1925.), str. 134, 136, 138-140, 150-151, 153-155 i 185; isto, köt. 6 (1928.), str. 62, 134-135 i 140; isto, köt. 9 (1931.), str. 288, 302, 304, 308, 311 i 313-314; isto, köt. 10 (1932.), str. 114, 116, 118-123, 257-258, 261-262, 264, 266-267, 271, 273, 275 i 277; isto, köt. 11 (1933.), str. 59-65, 68 i 79-81; isto, köt. 12 (1934.), str. 114-115, 140, 143-144, 149 i 151-153; isto, köt. 13 (1935.), str. 259-260; Pál Lukcsics (prir.), XV. Szá-zadi pápák oklevelei [Papinske isprave 15. stoljeća], köt. 2 (Budimpešta: MTA, 1938.), str. 1228; Pál Engel, Magyarország világi archontológiája; 1301-1457 [Arhontologija srednjovjekovne Mađarske; 1301-1457], köt. 2 (Budimpešta: MTA történettudományi intézete, 1996.), str. 125; Tamás Pálosfalvi, “Cilleiek és Tallóciak küzdelme Szlavóniáért [Borba Celjskih i Talovaca za Slavoniju] (1440-1448)”, Századok 134 (2000.), str. 54 i 62-63.

12

U domaćoj historiografskoj produkciji povjesničari su najčešće koristili oblik Kaštelanović za obiteljsko ime tog roda. Tako ih označuje Vjekoslav Klaić,5 iako, ali znatno rjeđe, i kao Kaštelanfi.6 Oblik Kastelanfi, Kaštelanfi i Kastellanfy upotrebljavaju i Matija Mesić,7 Ivan Bojničić8 i Josip Adamček,9 a priređivač Hrvat-skih saborskih spisa, Ferdo Šišić, u kazalu i u hrvat-skim regestama prve četiri knjige dosljedno ih vodi kao Kaštelanoviće, da bi u zadnjoj knjizi napustio hr-vatsku inačicu i citirao im obiteljsko ime u izvornom obliku, onako kako se pojavljuje u ispravama. Oblik Kaštelanović upotrebljava Šišić i u hrvatskim regesta-ma svoje zbirke isprava iz 15. stoljeća.10 Emil Laszowski, urednik više važnih tiskanih zbirka izvora, spominje ih također kao Kaštelanoviće, kako u kazalima, tako i u hrvatskim regestama isprava, pokatkad dodajući u

5 Klaić, Povijest Hrvata 4, str. 251; isti, “Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (997-1719)”, Rad JAZU, knj. 199 (1913.), str. 22.6 Isti, Povijest Hrvata 4, str. 221.7 Usp. Matija Mesić, “Hrvati nakon bana Berislavića do muhačke bit-ke”, Rad JAZU, knj. 18 (1872.), str. 141; isto, Rad JAZU, knj. 22 (1873.), str. 120 i 190.8 Ivan Bojničić, “Pravo nasljedstva kuće Habsburžke na hrvatsko pri-jestolje i izbor Ferdinanda I”, Prosvjeta 5 (1897.), str. 43.9 Usp. Josip Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. stoljeća, ser. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 18 (Zagreb: JAZU – Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 1980.), str. 237.10 Ferdo Šišić, “Nekoliko isprava iz početka XV. st.”, Starine JAZU, knj. 39 (1938.), str. 255.

13

zagradi izvorni oblik.11 Iznimka od toga pravila nalazi se u 15. svesku objavljene zbirke dokumenata o prošlo-sti Zagreba u kojemu su u kazalu registrirani kao Ka-stellanffy.12 U svojim ranijim radovima, međutim, La-szowski se izgleda najprije priklonio Mesiću, Bojničiću i Klaiću, tako da je tom rodu najčešće pripisivao ime Kaštelanfi, kao na primjer u hrvatskom regestu jedne isprave iz zbirke objavljene 1905. godine.13 U svojim ge-nealoškim bilješkama, Laszowski ih piše isključivo kao Kaštelanoviće,14 a tako i Gjuro Szabo.15 Među domaćim je autorima iznimkom jedino Josip Bösendorfer, koji ih naziva Kaštelančići.16

U domaćih autora njihov predikat u pravilu ima oblik od Svetog Duha, ali uz rijetke, katkada i bizarne, iznim-

11 Emilius Laszowski, Monumenta historica liberae regiae civitatis Za-grabiae metropolis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae [dalje: MHZ], vol. 12 (Zagreb: Narodne novine, 1929.); isto, vol. 16 (Zagreb: Narodne novine, 1939.); isto, vol. 17 (Zagreb: Narodne novine, 1941.); isti, Monu-menta Habsburgica Regni Croatiae Dalmatiae et Slavoniae [dalje: MHa-bs], vol. 3, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium [dalje: MSHSM], vol. 35 (Zagreb: JAZU, 1916.).12 MHZ, vol. 15 (Zagreb: Narodne novine, 1937.).13 Emilij Laszowski, “Listine općine sv. Jelene Koruške kod Križevaca”, Vjesnik Kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva [dalje: VZA], knj. 7 (1905.), str. 19.14 Hrvatski državni arhiv [dalje: HDA], Obiteljski i osobni arhivski fondovi – Osobni arhivski fondovi/rukopisne ostavštine [dalje: B2], Osobni fond Emilija Laszowskog [dalje: 806], kut. 37-GP.15 Szabó, “Iz prošlosti Daruvara… ”, str. 19.16 Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti (Osijek: Tiskara Juli-ja Feifferra, 1910.), str. 68-69, 78, 83-84, 86-87 i 90.

14

ke i ponešto drugačije. Tako ih primjerice Josip Adam-ček dosljedno piše s predikatom od Svetodušja,17 a Las-zowski čak i kao Svetačke.18 Zanimljivo je, da se ovom posljednjem priklonio i priređivač rukopisa hrvatskih regesta ALC, ser. II u arhivu Zagrebačkog kaptola,19 iako se spomenuti predikat u domaćoj historiografiji odnosi zapravo na obitelj plemića Svetačkih od roda Tiboldo-vog.20 Bojničić predikat piše jednom rječi, tj. nerastav-ljeno – od Svetogduha.21

U latinskim izvorima, obiteljsko ime potomaka Petra zvanog Kaštelan od Sv. Duha dolazi isključivo u mađa-riziranom obliku (Castellanffy, Castelanfy, Castellanphy, Kastellanffy, Kastelanffy, Kastellamphy itd.). Ipak, jedna od rijetkih, ali tim dragocjenija, suvremena isprava pisa-na hrvatskim jezikom u kojoj se spominju Kaštelanovići, neoborivi je dokaz da je hrvatska inačica njihova obitelj-skog imena zaista bila Kaštelanović i da je bila sasvim uobičajena u hrvatskim ispravama, pa onda očito i u hrvatskom jeziku. Riječ je o pismu Krste Frankapana

17 Josip Adamček i dr. (prir.), “Seljačke bune XV.-XVIII. stoljeća (građa)”, Arhivski vjesnik, 16 (1973.), str. 31 i 33; Josip Adamček – Ivan Kampuš (prir.), Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Izvori za hrvatsku povijest 3 (Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, 1976.).18 HDA, B2, 806, kut. 37-GP.19 Kaptolski arhiv – Arhiv prvostolnog kaptola u Zagrebu [dalje: KAZ], Acta loci credibilis [dalje: ALC], ser. II-V/235.20 Klaić, “Plemići Svetački…”, str. 1-66.21 Bojničić, “Pravo nasljedstva kuće Habsburžke…”, str. 43.

15

senjskom biskupu Franji Jožefiću, pisanom glagoljicom, od 29. svibnja 1527., u kojem se između ostalih velikaša spominju i Kaštelanovići upravo u navedenom obliku. Pismo je kao izvor objavio Ivan Kukuljević Sakcinski,22 a u latiničnom prijepisu i suvremenom latinskom tran-sumptu Šišić.23 Iako se u ispravi uz Kaštelanoviće ne spominje njihov predikat, sasvim je jasno, da je riječ o Kastelanfijima iz latinskih isprava, jer ih se upravo tako piše u navedenom suvremenom latinskom prijevodu (Castellanffy).

Predikat Kaštelanovića u suvremenim latinskim ispravama također dolazi uglavnom u njegovoj mađar-skoj inačici (Zenthlelek, Zent Lelek, Zenth Lylek, Zenth Lewlek itd.) i, vrlo rijetko, u latinskom obliku (Sanctus Spiritus), kao na primjer u ispravi od 30. siječnja 1378. u kojoj se spominje Petrus dictus Castellan de Sancto Spiritu24 ili u ispravi pape Martina V. u kojoj dopušta Gašparu, sinu Ladislava od Svetog Duha (dilecto filio

22 Ivan Kukuljević Sakcinski (prir.), Acta Croatica – Listine hrvatske [dalje: ACK], vol. 1 (Zagreb: Gaj, 1863.), str. 222, dok. 218.23 Ferdo Šišić (prir.), Acta comitialia Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-niae [dalje: AC RCDS], vol. 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium [dalje: MSHSM] vol. 33 (Zagreb: JAZU, 1912.), str. 116.24 Tadija Smičiklas – Marko Kostrenčić (prir.), Codex diplomaticus re-gni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije [dalje: CD], vol. 15 (Zagreb: JAZU, 1934.), str. 341.

16

nobili viro Gaspari Ladislai de Sancto Spiritu) posjedo-vanje prenosiva oltara.25

Kako je već spomenuto, obiteljsko ime Kaštelanovića često se koristi u širem smislu, tj. za sve potomke Petra zvanog Kaštelan, premda se ono zapravo formiralo pred kraj 15. st. isključivo za pripadnike starije (Ladislavove) grane roda i sasvim je jasno da je nastalo kao patronimik nadimka Kaštelan, koji je imao utemeljitelj roda, spome-nuti Petar. Prije toga, njegovi potomci nosili su uz svoje krsno ime i spomenuti nadimak. No, zanimljivo je da taj nadimak u ispravama nije upotrebljavan samo za sinove Petra utemeljitelja kao oznaka za oca, koji se inače i sam često u izvorima javljao isključivo pod svojim nadimkom, dakle bez spominjanja krsnog imena, nego se isti nadi-mak dodavao krsnim imenima i u sljedećim naraštajima, te je očito, već vrlo rano, postao oznakom te obiteljske grane. Štoviše, praksa da nadimak čak u potpunosti za-mjenjuje krsno ime, nastavila se također i u sljedećim ge-neracijama. Jasno, posljedicom je takve prakse bio pravi galimatijaš oznaka, te se tako, primjerice, Ladislav od Sv. Duha, sin utemeljitelja Petra, nalazi zapisan u izvorima u najmanje šest varijanti: kao Ladislav, sin Petra zvanog Ka-štelan, zatim kao samo Ladislav, sin Petra, pa kao Ladislav, sin Kaštelana, ali i kao Ladislav Kaštelan, Ladislav zvan Kaštelan, te konačno i samo kao Kaštelan, bez navođenja

25 Andrija Lukinović (prir.), Monumenta historica episcopatus Zagrabi-ensis – Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije [dalje: MHEZ], sv. 6 (Za-greb: Kršćanska sadašnjost [dalje: KS] – Arhiv Hrvatske, 1994.), str. 294.

17

krsnog imena. Slično je sa sinovima ovog Ladislava, od kojih se Gašpar spominje kao Gašpar, sin Ladislava, sina Kaštelana, zatim kao Gašpar, sin Ladislava, sina Petra, pa kao Gašpar, sin Ladislava ili kao Gašpar, sin Kašte-lana, ali i kao Gašpar Kaštelan, te Gašpar zvan Kašte-lan, dok njegov stariji brat Žigmund dolazi u izvorima u čak sedam varijanti: Žigmund, sin Ladislava, sina Petra zvanog Kaštelan; Žigmund, sin Ladislava, sina Kaštelana; Žigmund, sin Ladislava Kaštelana; Žigmund, sin Ladisla-va zvanog Kaštelan, ali i kao Žigmund Kaštelan, te opet samo kao Kaštelan. Na isti se način nastavilo i u sljede-ćim generacijama, sve dok konačno u drugoj polovini 15. st., Ladislav, sin Žigmunda, sina Ladislava, sina Petra, zvanog Kaštelan i Ladislavov sinovac Juraj (sin Niko-le, sina Žigmunda, sina Ladislava, sina Petra, zvanog Kaštelan) nisu prvi počeli upotrebljavati obiteljsko ime Kaštelanović, dakako u ugarskoj inačici, kao konačnu oznaku ove grane roda. Koliko je poznato, takav je oblik obiteljskog imena prvi puta zabilježen u jednoj ispravi iz 1479. godine.26

Slično je bilo i s pripadnicima druge, mlađe grane, po-tomcima Stjepana Adama, s tom razlikom da je u tom slučaju umjesto nadimka Kaštelan ulogu obiteljske ozna-ke preuzelo ime njezina utemeljitelja, Adam, pa je tako Petar, sin Stjepana Adama u ispravama još doduše Petar zvan Kaštelan, međutim, daleko češće Petar Adamov, ali

26 HDA, Neo-registrata acta [dalje: NRA], 1557/30.

18

i samo Adam. Nikola iz IV. koljena te grane roda nosi čak desetak oznaka s kojima se javlja u ispravama: Nikola, sin Petra, sina Adama, sina Kaštelana; Nikola, sin Petra, sina Adama; Nikola, sin Petra, sina Adama zvanog Kaštelan; Nikola, sin Petra Adamova; Nikola sin Adama; Nikola Adamov; Nikola Adam; Nikola, ali ponovno i samo Adam. Grana je izumrla prije nego li se formiralo njeno konačno obiteljsko ime, koje se javlja po prvi i, vjerujemo, jedini puta poslije smrti zadnjeg muškog potomka, kada se u jednoj ispravi iz 1522. god. navodi Petar Adamović od Sv. Duha i njegovi potomci.27 Oblik Adefi, koji spominje Bojničić nije pronađen niti u jednom izvoru.28

Sasvim je razumljivo, da ovakva neujednačenost i površnost označavanja uvelike otežava identifikaciju pojedinih osoba i silno pridonosi nejasnoći, te značaj-no povećava rizik zabune i pogrešne atribucije. Takav nemar je doduše bio sasvim uobičajen u vrijeme prije nastajanja obiteljskih imena i uvođenja reda u tom po-gledu (Tridentski koncil). Čini se ipak, da je pri tome praksa u potomaka Petra zvanog Kaštelan bila posebno maštovita.29 Ne bi li se olakšalo tumačenje izvora i sma-njila mogućnost zabune na najmanju moguću mjeru,

27 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: AHAZU], Documenta (Diplomata) [dalje: D]-XXV-85.28 Ivan Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slavonien, u: J. Siebmacher’s grosses Wappenbuch, Bd. 35 (Neustadt an der Aisch: Bau-er & Raspe, inhaber Gerhard Gessner, 1986.), str. 84.29 O ovome će biti riječi i u tumačenjima kod Petra pod br. 1, te Petra Adama pod br. 12 u “Rodoslovnoj raspravi”.

19

čitatelju je pružen na kraju ovog teksta popis članova obitelji u kojem je navedena većina varijanti pod kojima se pojedini pripadnici roda javljaju u ispravama.

O korištenim izvorima

Sudbina obiteljskog arhiva plemića od Sv. Duha veza-na je, makar dijelom, uz sudbinu velikog Patačićevog

arhiva.30 Sudeći prema mnogobrojnim sačuvanim re-dakcijama regesta isprava iz Patačićevog arhiva, nema sumnje, da su Patačići naslijedili dio obiteljskog arhiva Kaštelanovića, po svoj prilici preko Gradečkih (Gereci, Gereczy), koji su bili sljednici Kaštelanovića po ženskoj liniji poslije smrti posljednjeg muškog potomka. Uda-jom Terezije Gradečki za Baltazara Patačića očito je dio arhiva Kaštelanovića došao u posjed Patačića. Obiteljski arhiv Kaštelanovića, kao zasebni fond nije sačuvan, i zato su spomenuti regesti isprava iz Patačićeva arhiva najvažniji izvor za proučavanje i sastavljanje rodoslovlja plemića od Sv. Duha. Oni se danas čuvaju u zbirci ko-deksa Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

U drugu veliku skupinu izvora, naročito za raniju povijest roda, ulaze dokumenti arhiva pavlinskog sa-mostana u Gariću, s kojim je obitelj plemića od Sv. Duha bila najuže povezana od samih početaka njegova rada,

30 V. o tome: Maček, Rod Patačića…, str. 27.

20

ali i rada pavlina na prostorima srednjovjekovne Slavo-nije. Taj je stari pavlinski arhiv pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu.

Za proučavanje ranijeg razdoblja povijesti roda Ka-štelanovića vrlo je važna također i zbirka isprava Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod nazivom Documenta. Regesta dokumenata te zbirke do god. 1526. objavili su u više nastavaka Jakov Stipišić i Miljen Šam-šalović pazeći da za isprave objelodanjene u kojemu od poznatih zbornika objavljenoga diplomatičkog gradiva samo naznače točno mjesto objavljivanja.31 Za potrebe, pak, ove studije na ta se regesta čitatelji ne upućuju, već se navode ili reference diplomatičkih zbornika u kojima su isprave u cijelosti otisnute, ili signature pod kojima su isprave pohranjene u spomenutoj Akademijinoj zbirci isprava. Na istovjetan se način tretirao i rad Josipa Bu-turca koji je sakupljajući srednjovjekovno pisano gra-divo o Požegi i požeškoj okolici naišao na dokumente o Kaštelanovićima upravo u spomenutoj Akademijinoj

31 Usp. Jakov Stipišić – Miljen Šamšalović (prir.), “Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije”, Zbornik Historijskog instituta JAZU, sv. 2 (1959.), str. 304-314, 321-326, 329, 331, 334, 336, 338, 340, 342, 352-353, 359, 369 i 375-376; sv. 3 (1960.), str. 565, 575-576, 586-588, 590-591, 593-594, 601-602, 606, 610-611, 613-614, 616, 621, 623, 628-629 i 632; sv. 4 (1961.), str. 470-473, 476-477, 479-481, 488-491, 496, 498, 500-501, 504-508, 510, 512, 524, 529-531, 537, 539, 542-544, 546-547, 551-552 i 554; sv. 5 (1963.), str. 533, 535, 537, 542-546, 548, 550, 552-559, 563-565, 567-568, 572-574 i 576-577.

21

zbirci, pa je i on poput Stipišića i Šamšalovića objeloda-nio samo regesta tih dokumenata.32

Konačno, za sva razdoblja, ali napose za vrijeme na-kon Mohačke bitke (1526.), apsolutno najvažniji izvor za sva rodoslovna istraživanja, pa tako i za ovaj slučaj, je golema građa mjestâ javne vjere (loca credibilia) Zagre-bačkog i Čazmanskog kaptola, skupljena u zbirci isprava i protokola, koja se čuva u Kaptolskom arhivu Zagre-bačkog kaptola.

Među stranim arhivskim ustanovama, koje čuvaju gradivo nastalo na teritoriju srednjovjekovnih hrvatskih zemalja ili, pak, pisano gradivo vezano za te iste zemlje po različitim osnovama, posebno mjesto zauzima Ma-đarski državni arhiv (Magyar Országos Levéltár). Kako u njemu nema tragova ostataka arhivalnog fonda Kašte-lanovića od Svetog Duha, za povijest su članova tog roda do Mohačke bitke osobito važne zbirke diplomatičkih izvora (Diplomatikai Levéltár) i fotokopija diplomatič-kog gradiva (Diplomatikai Fényképgyűjtemény), a na-kon Mohačke bitke u eri dinastije von Habsburg, kraljev-ske registraturne knjige (Libri regii – Királyi könyvek) i knjige kraljevskih donacija (Libri donationum).

32 Usp. Josip Buturac (prir.), Pisani spomenici Požege i okolice 1210-1536 (Jastrebarsko: Naklada Slap, 1995.), str. 99, br. 334; isto, str. 100, br. 339 i 341; str. 108, br. 401-402; isto, str. 109, br. 415; isto, str. 311, br. 314; isto, str. 312, br. 316. Sve je navedeno potom ponovljeno bez znatnijih preinaka u: isto, str. 319, br. 334; isto, str. 320-321, br. 339; isto, str. 322, br. 341; isto, str. 347, br. 401-402; isto, str. 354, br. 415.

22

Važno je pripomenuti i upozoriti, da su u radu ovog tipa korištene brojne isprave iz niza izvora, te se napro-sto nisu mogli izbjeći slučajevi sporadičnog navođenja istovjetnih isprava, čija je provenijencija, međutim, iz različitih izvora. Posljedica je to nemogućnosti detaljne međusobne usporedbe sadržaja svih korištenih spisa zbog obimnosti gradiva i vremenske ograničenosti, tako da se taj posao ostavlja za koju drugu zgodniju priliku.

O pisanju imena i o nadnevcima

Prilikom pisanja osobnih imena sva su latinska, ma-đarska i njemačka imena kroatizirana odgovaraju-

ćim inačicama, a u pisanju prezimena kroatizirana su osobito ona mađarskog podrijetla, a birani hrvatski oblici utemeljeni su na inačicama zabilježenim u izvor-noj dokumentaciji ili kao uobičajeni oblici rabljeni u domaćoj historiografiji. No, kako bi se zadržala ozbilj-nost pristupa izvornom materijalu, ali i olakšala daljnja znanstvena istraživanja, uz hrvatsku je inačicu, prili-kom spomena prezimena, pružena izvorna, te mađarska ili njemačka varijanta.33

Procjene ključnih nadnevaka (godine rođenja, smrti ili vjenčanja) u slučajevima u kojima nedostaju izvor-

33 Istovjetan je princip objašnjen i korišten u već navedenim studi-jama o Patačićima, Mikulićima, Črnkovečkima i Berislavićima; v. gore bilj. 1-2.

23

ni podaci takva tipa, izvedene su iz poznatih okolnosti, poput poznate godine smrti (uz navedenu starosnu dob), ali nepoznate godine rođenja ili, primjerice, poznate go-dine vjenčanja i nepoznate godine rođenja, ili obrnuto, poznatoga sveukupnog broja djece, poznatog redoslijeda rađanja te djece, poznatih godina u kojima se ženske osobe navode kao maloljetnice, djevojke, zaručnice, su-pruge ili udovice, odnosno muške kao maloljetnici, uče-nici na točno navedenim godinama školovanja ili kao službenici koji ulaze u vojne, administrativne ili crkvene službe i sl. Od procjena (~) se nije odustajalo u slučaje-vima kada je točnost bila zajamčena unutar intervala od najviše deset godina. Jasno, nadnevci su rođenja (*) i smrti (†) kadgod je to bilo moguće navedeni točnim godinama, pa čak i mjesecima i danima.34

O vrijednosti dosadašnjih podataka o rodoslovlju Kaštelanovića

Kaštelanovići od Sv. Duha jedna su od najstarijih i najuglednijih magnatskih obitelji Križevačke župa-

nije. Premda je taj rod srednjovjekovnoj Slavoniji davao naraštajima podbanove, pa bi se mogao alternativno zvati i “dinastijom slavonskih banovaca”, i premda je preživjela grana roda barunat dobila već u drugoj polo-

34 Usp. Maček, Rod Patačića…, str. 28.

24

vini 16 st., ipak, sustavne i kritičke povijesti o tom rodu još uvijek nema u domaćoj znanstvenoj i stručnoj litera-turi.35 Štoviše, do ove studije nije postojalo niti kritičko integralno rodoslovlje toga starog roda, koji je utemeljio Petar zvan Kaštelan od Svetog Duha. Jedino objavljeno rodoslovlje je ono koje je priredio Aleksandar Patačić u svom slavnom rukopisu o povijesti obitelji Patačić.36 Ono nosi naslov Arbor generationis de Bikzad i ima, dakako, prvenstveni cilj pokazati vezu Patačića s vrlo starom obitelji Bisaških. Zbog toga je sasvim razumlji-vo, da ono predstavlja samo nešto prošireno rodoslovlje obitelji Nikole od Sv. Duha i Ane od Bisaga. Prikazano je svih šest koljena u izravnoj obiteljskoj descendenciji do zadnje pripadnice roda Kaštelanovića, Suzane, udane za Matiju Gradečkog od Gradeca, uz samo jedan pokraj-ni ogranak.37 Matija Gradečki i Suzana Kaštelanović su opet u izravnoj descendenciji preci Terezije Gradečki, žene Baltazara Patačića i majke pisca rukopisa i sastav-ljača spomenute genealogije. To je rodoslovlje točno, koliko se može provjeriti na temelju suvremenih ispra-

35 Kao da je Klaićeva ocjena da se ta obitelj, premda od 1569. god. ba-runska, nije time osobito isticala (usp. Klaić, Povijest Hrvata 5, str. 625) s vremenom ostavila traga u hrvatskoj historiografskoj produkciji, pa se za Kaštelanoviće nije niti pokazivalo stručno i znanstveno zanimanje.36 To je rodoslovno stablo reproducirao Josip Matasović u radnji: “Pri-log genealogiji Patačića”, Narodna starina, sv. 24, knj. IX., br. 4 (1930.), str. 422.37 Usp. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe od br. 18 pa do br. 70.

25

va, osim u slučaju Jurja, unuka Nikole i Ane od Bisaga, kojemu je neka Ana Krbavska pridodana kao supruga, a koje nema u izvorima.38 Bez obzira na manju ili veću točnost tog rodoslovlja, ono obuhvaća samo petnaest pripadnika roda i odraz je, prije svega, obiteljske tradi-cije, bez jasno navedenih izvora koji ga potkrepljuju.39

U različitim arhivskim fondovima i zbirkama mogu se naći samo fragmenti obiteljskog rodoslovnog stabla pojedinih članova roda. Ti su dijelovi rodoslovlja treba-li poslužiti u različite praktične svrhe, dakako najčešće u imovinsko-pravnim sporovima i, kako je to uobiča-jeno u takvim slučajevima, sastavljani su uglavnom na temelju tradicionalnih obiteljskih genealogija. Kako su rađeni i pružani na uvide bez pouzdanih podataka iz izvora, treba im kritički pristupati i s velikim oprezom uzimati u obzir u njima ponuđene podatke. Iako su u većini slučajeva ti fragmenti ili čitava rodoslovlja ma-nje ili više točna, nerijetko se u njima nalaze vrlo grube pogreške i to više i češće u onim njihovim dijelovima koji se odnose na sve to starije i udaljenije naraštaje od vremena nastanka tih fragmenata ili rodoslovlja. Naj-

38 V. o tome niže u Tumačenju kod Jurja, br. 46. U genealogiji Kašte-lanovića ipak postoji jedna kneginja Krbavska, i riječ je o Heleni, majci ovoga mlađeg Jurja, odnosno o ženi Jurja od Svetog Duha; v. o tome niže u Tumačenju kod Helene Krbavske, br. 32.39 To su isto rodoslovlje reproducirali i pod naslovom “Rodoslovlje vla-snika grada Bisaga, Bisaški – Kaštelanovići – Gereci – Patačići” objavili Mladen Houška i Romana Mačković u: Zelingrad, izložba, Katalog izloža-ka (Sveti Ivan Zelina: Muzej Sveti Ivan Zelina, 2002.), str. 31, br. 103.

26

starije takvo rodoslovlje Kaštelanovića potječe iz 1405., a dio je isprave izdane 1425. god. od kralja Žigmunda. Sastoji se od tri koljena, počev od utemeljitelja Kaštela-na i sadrži podatke o osam muških članova roda, koji su svi tada još živi, osim, dakako, utemeljitelja, pa ne može biti nikakve dvojbe o točnosti podataka te ispra-ve.40 Iz vremena sljedeće generacije potječe rodoslovlje koje se nalazilo u jednoj nesačuvanoj ispravi iz 1430., ali joj je prijepis sastavnim dijelom sačuvanoga i vje-rodostojnog spisa iz 1496. godine.41 Ono sadrži četiri koljena roda, od utemeljitelja, Kaštelana od Sv. Duha, do malodobnih potomaka njegovih unuka, Petra i Ži-gmunda. Točno je u svim provjerljivim elementima, te stoga korisno i radi onih podataka o kojima su izgu-bljeni suvremeni izvori.

Rodoslovlje iz 1481. god., koje postoji u izvorniku42 i prijepisu43 obuhvaća pet naraštaja roda. Počinje Kašte-lanom od Sv. Duha, utemeljiteljem, a završava Marga-retom (Magdalenom) iz mlađe (Adamove) grane. U to je rodoslovlje uvršteno deset pripadnika roda. Od pet danas poznatih sinova Kaštelana, rodoslovlje spominje

40 HDA, NRA, 572/28.41 HDA, Vjerske zajednice, Rimokatolička crkva, Pavlinski samostani (Monasteria Paulinorum) [dalje: A8.1], Garić-5/71.42 HDA, Obiteljski i osobni arhivski fondovi, Obiteljski arhivski fon-dovi, Obitelji [dalje: B1.2], Obitelj Drašković – Božjakovina, Trakošćan, Varaždin, Bukovec (1249.-1939.) [dalje: 711], kut. 9-23/7.43 HDA, B1.2, 711 [Drašković], kut. 31-81/5.

27

samo tri: Ladislava, osnivača starije grane, kasnijih Ka-štelanovića, potom Adu (Adama), rodočelnika mlađe grane, kojih su pripadnici u historiografiji ne sasvim opravdano poznati kao Adamovići, te na kraju Nikolu. Starija grana završava sa sinovima Ladislava, Žigmun-dom i Gašparom, od kojih su obojica imali potomstvo, ali se ono ne navodi. U istom koljenu uvršteni su još samo Petar, sin Ade, te Elizabeta, kći Nikole, sa svojim suprugom. Dalje rodoslovlje prati descendenciju Petra. Od njegove djece spominje se, međutim, samo Nikola.44 Rodoslovlje potomaka Kaštelana završava s Nikolinom kćerkom Margaretom i njenim suprugom Petrom Boč-kajem (Bocskai), te njihovim sinom Ladislavom.45 To je rodoslovlje, za sve u njemu navedene pripadnike roda Kaštelanovića, apsolutno vjerodostojno jer se o njima u potpunosti nalaze potvrde u suvremenim izvorima.

Vrlo je zanimljivo rodoslovlje, koje se čuva u Zbirci rodoslovlja u Hrvatskom državnom arhivu.46 Iako je bez datacije, sudeći prema rukopisu (pisan je goticom), ali i s obzirom na posljednja upisana imena, nedvojbeno je riječ o autentičnom dokumentu s prijelaza 15. u 16. stoljeće. Rodoslovlje je po svoj prilici bilo sastavnim

44 Naveden je kao sin Ade, što je jedan od naziva koji, umjesto svog krsnog imena, u izvorima nosi Petar; usp. niže br. 12 u Rodoslovnoj ra-spravi.45 Usp. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe od br. 1 pa do br. 38.46 HDA, Zbirke [dalje: C], Zbirka rodoslovlja [dalje: ZR], kut. 1, dok. b. s.

28

dijelom jednog imovinsko-pravnog spisa, koji je izgu-bljen, a očito se bavio diobom između zadnjeg muškog potomka Adamove (mlađe) grane, Nikole od Sv. Duha, i nasljednikâ Adama po ženskoj lozi, potomakâ Adamove unuke Margarete od Sv. Duha. Rodoslovlje obuhvaća pet koljena. Počinje s Adamom, a završava s Nikolom s jedne, te Stjepanom Drobiteljem od Bedenice i njego-vom djecom, koji su sljednici po ženskoj lozi, s druge strane. Dokument je posebno značajan, jer je to za sada jedini izvor iz kojeg saznajemo, da je Adam, osim si-nova Jurja, Petra i Ladislava, imao i sina Akacija, koji, međutim, nije nastavio lozu, jer ga je nadživjela jedino kćerka Margareta.47 Istom, mlađom, granom roda bavi se i isprava izdana u Križevcima 8. prosinca 1522.,48 a sadrži diobenu raspravu među sljednicima Petra “Ada-movića” od Sv. Duha po ženskoj lozi, a poslije utrnuća ove grane u muškom spolu, smrću posljednjeg muškog potomka Nikole oko 1516. godine. Priloženo je rodo-slovlje potomaka Petra, također u pet koljena, i obuhva-ća sedam pripadnika roda te grane, koja završava s po-kojnim Nikolom, odnosno njegovom udovom Sofijom, te Nikolinom sestrom, također pokojnom Margaretom, udanom za još živog Benedikta Baćanija (Batthyány). Kao sudionici diobe pojavljuju se i potomci Margarete i

47 Usp. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe pod br. 4, 11-14, 24-31, 36-39 i 50.48 AHAZU, D-XXV-85.

29

Ane od Sv. Duha, unuka Petra Adamovića od Sv. Duha, koje su obje bile udane za Bočkaje (Bocskai) od Rasinje i Kerestura, te Pavao Kerečenji (Kerecsenyi), sljednik Petra Adamovića također po ženskoj lozi, koja potječe od njegove kćerke Katarine. Rodoslovlje je nesumnjivo točno, štoviše, u vrijeme rasprave još je bila živa unuka Petra Adamovića, Margareta, udovica Petra Bočkaja.49

Isprava iz 1565. god. korisna je jer prati descendenciju Nikole iz starije grane, praunuka osnivača roda, kroz daljnje tri generacije. No, riječ je isključivo o obiteljskom rodoslovlju Nikole koje završava s njegovim praunuci-ma, te sadrži svega pet članova obiteljskog stabla.50 Vrlo je slično obiteljsko rodoslovlje istog tog Nikole i njegove žene, Ane od Bisaga (Bighsad), iz 1571. god., koje naža-lost postoji samo u regestu, dok je izvorna isprava iz-gubljena. To je rodoslovlje bez ikakve sumnje točno, jer su poznate najmanje dvije redakcije u kojima je izdan regest te isprave, a obje se u potpunosti podudaraju.51 I to rodoslovlje obuhvaća pet generacija, ali za razliku od prethodne, ovo uz muške članove obitelji, spominje još i Uršulu, kćerku Nikole, i njenog muža Stjepana Sve-tačkog (Zempche) i pored toga, ne prati descendenci-ju Jurjeva sina Ivana, koja je i inače dobro poznata iz

49 Usp. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe pod br. 12, 24-31, 36-39 i 50-51.50 KAZ, ALC-S/45. Usp. također niže u Rodoslovnoj raspravi i na Ro-doslovnim tablicama osobe od br. 18 do 62.51 AHAZU, Id6-182/14; isto, Id12/IV-182/14.

30

mnogobrojnih izvora, nego Jurjeva drugog sina Stjepa-na. To je posebno značajno jer je to jedini izvor iz kojeg se uopće saznaje za ovog sina Jurja i njegove sinove Petra i Ladislava. Time je utvrđena važna činjenica, naime, da u VII. koljenu roda Kaštelanovića postoje ne samo braća Petar i Ladislav, sinovi Ivana, što je do sada bilo vrlo dobro poznato, nego također istoimena braća, ali sinovi Stjepana i stričevići prve dvojice. Tako je sada moguće razumjeti, ali i razriješiti mnoge nejasnoće i dvojbe oko Petra i Ladislava, koje su proizlazile iz ne-točne identifikacije obojice Petra i obojice Ladislava. Za sada je, međutim, teško objasniti izostanak Stjepana, sina Jurja, iz mnogobrojnih izvora, koji se bave Jurje-vim potomstvom.52

U Arhivu HAZU čuva se isprava iz 1593. god., u čijem naslovu između ostalog stoji i … deductio genealogiae Gereczyanae, Bradach & Castelanffy ac Bighzadi… i očito je sastavni dio jednog opsežnog spisa imovinsko-pravne naravi, od kojeg je sačuvan samo fragment.53 Priloženo je niz kratkih obiteljskih genealogija, između ostalih i osnovno obiteljsko rodoslovlje Nikole od Sv. Duha i Ane od Bisaga u direktnoj descendenciji do Stjepana. To je rodoslovlje preuzeto po svoj prilici iz jedne druge isprave iz 1573. god. i ono ne bi bilo zanimljivo ni s ko-

52 Usp. također niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablica-ma osobe pod br. 18, 30-35, 40-49 i 61-62.53 AHAZU, D-CXL-6.

31

jeg stanovišta da ne sadrži podatak koji je moguće naći samo u još jednom dokumentu. Taj podatak bi mogao biti vjerodostojan i time dobiti na važnosti. Rodoslovlje je zapravo točno, ali je nespretnošću sastavljača došlo do udvajanja Jurja, sina Nikole i Petra sina Ivana, te je tako između Nikole i Petra čak pet umjesto dva koljena, pa ispada da je Petar, otac posljednjeg u nizu Stjepana, sin Jurja, umjesto sin Ivana, a naknadnom intervencijom je Ana Vesej, očitom zabunom, pripisana kao supruga Jurju sinu Nikole umjesto Petru, sinu Ivana. Kao žena prvog Jurja navedena je Helena Krbavska, a onog dru-gog nepostojećeg Jurja Eufrozina Ostfy od Ason Falve (Ostfy de Aszon Falva). Jasno je, da je riječ o istom Jurju, sinu Ivana, i njegove dvije žene, ali je podatak o obitelj-skom imenu Eufrozine, druge Jurjeve supruge, očito bio poznat sastavljaču i to je jedan od svega dva dokumenta iz kojih je na taj način moguće identificirati Eufrozinu, koja se u svim ostalim dostupnim izvorima navodi is-ključivo pod svojim krsnim imenom.54

Drugi dokument, koji također otkriva puni identitet Eufrozine, supruge Jurja, je rodoslovno stablo, koje se nalazi u Zbirci rodoslovlja Hrvatskog državnog arhiva i, dakako, nije opskrbljeno bilo kakvim kritičkim apara-tom.55 Kako to rodoslovlje završava s praunucima Matije

54 Za sve navedene Kaštelanoviće v. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe od br. 18 do 65.55 HDA, C, ZR, kut. 1-Castellanffy, dok. b. s.

32

Gradečkog i Ane Suzane Kaštelanović, jasno je da je po svoj prilici sastavljeno polovinom 18. stoljeća. Iako na prvi pogled to rodoslovlje ne može biti točno, pomnijom analizom može se uočiti, da ono barem u jednom svom dijelu u potpunosti slijedi rodoslovlja sastavljena na te-melju postojećih izvora, jedino je sastavljač još jednom razdvojio Jurja, sina Nikole i Ane od Bisaga, te jednom pridodao kao suprugu Helenu Krbavsku, a drugom Eu-frozinu Ostfi od Ason Falve. Isto je ponovio i s Petrom, sinom Ivana i Barbare Ősi (Ewssy, de Ews), te je supruga jednog Petra Ana Vesej, a drugog Ana Bradač.56 Te su pogreške slične onima, koje je napravio sastavljač ranije spomenutog rodoslovlja, međutim, oba se rodoslovlja razlikuju u nizu drugih detalja, te je posve jasno da su oba sastavljača radila potpuno neovisno, odnosno, da autor kasnijeg rodoslovlja nije prepisao ili koristio kao izvor rodoslovlja iz 1573. i 1593. godine. Tako je u ro-doslovlju iz 18 st. prvi Petar naveden kao sin Ivana i Barbare Ősi, što je inače točno, dok je u starijem rodo-slovlju prvi Petar sin prvog Jurja, sina Ivana i Barbare Ősi, što je naravno netočno. U oba rodoslovlja Eufrozina Ostfi supruga je drugog Jurja, sina prvog Petra i oni su roditelji drugog Petra. Jasno je da je u oba slučaja došlo do udvajanja Jurja i Petra, a posebno je to očigledno u drugom od ova dva rodoslovlja u kojem se navode i su-

56 Za sve navedene Kaštelanoviće v. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe pod br. 18, 32, 41, 56 i 70.

33

pruge, te je kao supruga prvog Jurja navedena opet He-lena Krbavska, a drugog Eufrozina Ostfi, odnosno prvog Petra Ana Vesej, a drugog Ana Bradač. Ne samo da je nemoguć toliki broj naraštaja između Nikole i Stjepana, pretposljednjeg Kaštelanovića, nego izvori jasno poka-zuju da su Helena Krbavska i Eufrozina dvije žene istog Jurja, odnosno Ana Bradač i Ana Vesej žene jednog te istog Petra. Na ove razlike, ali i sličnosti ukazalo se kako bi se utvrdila činjenica da autor kasnijeg rodoslovlja vrlo vjerojatno nije poznavao ovo starije, ali su im izvori bili možda zajednički, te se u oba slučaja pojavljuje ista Eu-frozina Ostfi, kao supruga Jurja, oca Petra. Bez obzira što oba rodoslovlja, zbog spomenutih netočnosti, sama po sebi ne mogu biti predmetom bilo kakve ozbiljnije analize, podatak o Eufrozini Ostfi, koji je u izvornom obliku za sada zagubljen, mora biti ipak vjerodostojan, jer su njime neovisno raspolagala obojica sastavljača.

U istoj kutiji navedene zbirke u Hrvatskom držav-nom arhivu postoji još jedno rodoslovlje bez signature i datacije, ali kako završava s djecom grofa Ivana Ne-pomuka Sermaža, očito je sastavljano u prvoj polovici 19. stoljeća.57 Svrha mu je bila ukazati na vezu Sermaža sa starim rodom plemića Križevačke županije, Kašte-lanovićima. Rodoslovlje stoga počinje s utemeljiteljem Petrom i nastavlja se u direktnoj descendenciji do Suza-ne, kćerke Stjepana i Margarete Stubenberg, žene Matije

57 HDA, C, ZR, kut. 1-Sermage, dok. b. s.

34

Gradečkog. Ustvari, riječ je o još jednom obiteljskom rodoslovlju Nikole od Sv. Duha i Ane od Bisaga, a Petar Kaštelan upisan je kao direktni Nikolin predak, a pri tome su izostavljene dvije generacije – ona Ladislavova i njegova sina i oca Nikole, Žigmunda.58

Kratki pregled rodoslovlja plemića od Sv. Duha

Utemeljitelj roda, Petar zvan Kaštelan (*~1298., †1366.) u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo dolazi iz Italije kao

vitez kralja Karla I. Anžuvinskog,59 a svoj uspon u Slavo-niji može bez sumnje zahvaliti ženidbi s Anom od moć-nog roda Pakračkih (Pekry, de Pukur), direktnom sljed-nicom bana Pavla Pakračkog. Kako bi osigurali doličnu egzistenciju Aninoj obitelji, muža su joj Petra otac Pavao i stric Petar 1320. god. posinili i darovali mu posjede Sveti Duh (Szentlélek) s pet sela i obližnju Dimičkovinu (De-mechkfelde, Dimicskfölde), pa je to vlastelinstvo postalo osnovom svih kasnijih obiteljskih posjeda.60 Od četiri nji-hova sina lozu su nastavili samo Ladislav i Stjepan Adam,

58 O navedenim Kaštelanovićima i njihovim krvnim vezama v. niže u Rodoslovnoj raspravi i na Rodoslovnim tablicama osobe pod br. 1, 18, 32, 41, 56-57, 59-60, 63-66 i 68-70.59 Usp. Engel, Magyarország világi archontológiája 2, str. 125.60 U potvrdi te donacije god. 1340. pred kanonicima Kaptola sv. Irene-ja u Srijemu, prvi se posjed zove villa sancti Spiritus; usp. CD, 10, str. 588.

35

dok je Mirko (*~1336., †iza 1378.) bio zagrebački kano-nik, a najmlađi je Nikola (*1350., †iza 1402.) imao od po-znatog potomstva, čini se, samo jednu kćerku. Najstariji sin Petra zvanog Kaštelan, Ladislav (*~1334., †1406./16.) utemeljio je stariju granu, kasnije Kaštelanoviće u užem smislu, koja je trajala sve do utrnuća cijelog roda u pr-voj polovici 17. stoljeća. Njegov mlađi brat Stjepan Adam (*~1340., †iza 1406.), podban, osnovao je mlađu granu, koja se poslije još četiri koljena ugasila u muškom spolu u prvoj polovici 16. stoljeća. Kao što je već spomenuto, pripadnicima mlađe grane je u jednom dokumentu, iz-danom poslije utrnuća te grane, pridodano obiteljsko ime Adamović, koje, međutim, nije nosio niti jedan član ovog roda za svog života.

Starija grana:Rodonačelnik je starije grane, Ladislav, imao najmanje

četiri sina, ali lozu je nastavio samo Žigmund (*~1376., †iza 1443.). Njegov najmlađi brat Gašpar (*~1392., †1459./65.) prvi je na časti banovca iz starije grane, a iz svoja je dva braka imao izgleda samo kćerku Anu.

Od četvorice Žigmundovih sinova trojica su nadži-vjela oca, ali je potomstvo imao samo jedan. Najstariji Žigmundov sin Ladislav (*~1412., †iza 1483.) bio je tako-đer banovac. Izgleda da nije imao djece koja su ga nadži-vjela. Mlađi Žigmundov sin Nikola (*~1420., †1469./70.) je nastavio rod, a ženidbom s Anom od Bisaga stekli su

36

Kaštelanovići bisašku gospoštiju koja je ostala u posjedu ove grane roda sve do njezina izumrća.

Nikola je imao samo jednog sina i tri kćerke, od kojih je najmlađa Uršula povezala rod Kaštelanovića s utjecajnim plemićima Svetačkim. Nikolin sin Juraj (*~1450., †1513.) banovac je iz petog naraštaja i imao je iz svoja dva braka brojno potomstvo. Prva mu je su-pruga od roda knezova Krbavskih, a i po tome se vidi koliki je bio ugled Kaštelanovića u Slavoniji i Hrvat-skoj na izmaku srednjeg vijeka. Iz tog su braka potekli sinovi Ivan i po svoj prilici Stjepan koji su nastavili stariju granu.

Ivan (*1494., †1540./41.) iz VI. koljena roda prekinuo je obiteljsku tradiciju i posvetio se vojničkoj karijeri, a kada više fizički nije mogao obavljati vojne dužnosti, imenovan je poput oca na porezno-administrativna mjesta Kraljev-stva. Slične su karijere ostvarivali i njegovi potomci. Pre-ma tome, V. naraštaj zadnja je generacija slavnih banova-ca od Svetog Duha, koji su redovno, po dvojica iz svakog koljena, birani na tu čast kroz pune četiri generacije. Ivan je bio kraljevski kapetan za Slavoniju, ali i kraljevinski blagajnik, te ubirač poreza u ostacima Slavonije. Njegov je brat Stjepan (*~1496., †prije 1527.) umro mlad i o njemu u vrelima gotovo da i nema traga.

Od šestorice Ivanovih sinova samo su dvojica imali potomstvo. Petar (*~1526., †1570.71.) je bio, kao i otac mu, kraljevski kapetan u Slavoniji. Bio je dva puta ože-njen, ali se za sada zna samo za četvero djece iz njegova

37

prvog braka s Anom Bradač. Drugi je Ivanov sin La-dislav (*~1534.-1565./66.) umro mlad i povezao je Ka-štelanoviće s magnatskom obitelji u snažnom usponu, Ratkajima od Velikog Tabora, oženivši Uršulu Ratkaj (Rattkay), kćerku Pavla i Katarine Hasagi.

Stjepan je imao također sinove Petra i Ladislava. Petar (*~1524., †iza 1579.) je uzeo za ženu mlađu kći Pavla Rat-kaja i Helene Hasagi, Kristinu, međutim, ona je umrla vrlo rano, a kako se Petar izgleda nije ponovno ženio, iza njega nije ostalo potomaka. Slično je, po svoj prilici, bilo i s njegovim bratom, Ladislavom (*~1526., †iza 1579.) za kojeg čak nije poznato je li se uopće ženio.

Time je cijela loza starije grane spala na djecu Petra sta-rijeg i Ane Bradač, jer su Ladislav i Uršula Ratkaj iz svojeg kratkotrajnog braka imali samo sina Krstu (*~1564.), koji je, međutim, umro vrlo mlad, zasigurno prije 1586. god., očito i ne osnovavši obitelj. Od Petrove djece dvojica sino-va dosegli su odraslu dob. Petar ml. (*~1554., †1600.) opet je obavljao službu kapetana, kao i njegov otac, odnosno djed. Oženio se vrlo kasno, u drugoj polovici petog de-setljeća, a za ženu je uzeo Sofiju Gradečki (Gereci), koja je bila puno mlađa od njega. Brak nije trajao niti godinu dana, jer je Petar umro već sljedeće godine. Ipak, Sofija je rodila sina Ivana. I drugi je sin Petra st., Stjepan (*~1556., †1593.) bio kapetan u kraljevskoj službi. Umro je relativno mlad, a iz braka s Margaretom Stubenberg, pripadnicom ugledne i utjecajne obitelji štajerskog plemstva, imao je samo dvije kćerke.

38

Jedino dijete Petra ml. sin je Ivan (*~1600., †1616./20.), koji je umro u juvenilnoj dobi kao posljednji muški po-tomak Kaštelanovića. Od dvije kćeri Stjepana, starija, Ana Marija, je vrlo vjerojatno umrla u djetinjstvu, dok se mlađa, Ana Suzana (*~1586., †1620./28.) udala za Matiju Gradečkog, mlađeg brata njezine strine Sofije Gradečki. S njezinom smrti utrnuo je cjelokupni rod plemića od Sv. Duha.

Mlađa grana:Utemeljitelj mlađe grane je Stjepan Adam koji u ra-

nijim izvorima dolazi pretežno pod prvim imenom, a u kasnijim gotovo isključivo kao Adam. Njegovi potomci se najčešće pišu kao sinovi Adama ili Adama zvanog Kaštelan. Ime Adam dalo je obilježje cijeloj ovoj grani, te svi pripadnici grane dodaju ime Adam svom krsnom imenu ili njime čak zamjenjuju svoje krsno ime. Ipak, pravo obiteljsko ime za pripadnike ove grane nije se for-miralo do njenog utrnuća, te se Adamović kao prezime sreće prvi put tek u jednoj ispravi iz 1522. godine.

Najstariji Adamov sin Akacij (*~1370., †prije 1391.) umro je u ranoj mladosti i imao je samo jednu kći. I od ostale trojice sinova jedino je Petar (*~1374., †iza 1441.) nadživio oca. On je, kao i otac mu, bio podban, drugi u istom naraštaju plemića od Sv. Duha. Bio je oženjen jednom od posljednjih pripadnica moćnog roda Aba Voćinskih (Athynai) i iz toga braka poteklo je čak šest kćeri i samo jedan sin.

39

Nikola (*~1414., †1466./68.), sin Petra i Helene Voćin-ske, peti je podban od plemića od Sv. Duha. S Helenom Grebenskom je uz sina imao i tri kćeri od kojih su se dvije udale za Bočkaje od Rasinje Kerestura.

Sin Nikole je Akacij (*~1442., †1478./80.), još jedan od banovaca ovog roda, s Elizabetom Ištvanfi (István-fi) imao dvoje djece. Djecom Akacija gasi se ova grana plemića od Sv. Duha. Nikola je umro oko 1516. god. bez potomstva, a njegova sestra Margareta, žena Benedikta Baćanija (Batthyány), umrla je ubrzo poslije svog brata, kao posljednja iz mlađe grane, rodivši sina, koji je na-stavio Albertovu lozu Baćanija.