Pavao Pavlic Adam_i_eva.doc

7/25/2019 Pavao Pavlic Adam_i_eva.doc

1/23

KAKO JE NAINJENA KRLEINA DRAMAADAM i EVA?

1

Kad je objavio Adama i Evu, bio je Miroslav Krlea ve iskusan

dramski pisac. Tekst je 1922. izaao u Kritici1, a tada je iza

autora bilo i Kraljevo, i Kolumbo, i Michelangelo, i Golgota, a da

se i ne !ovori o nizu dru!i", neobjavljeni" pokuaja, kao i o

#injenici da je mladi pisac nosio intendantu $osipu %ac"u i svoje

Simfonijekao drame, pa se sti!ao zbo! nji" s %ac"om i posvaditi,

te zai u javnu polemiku2. &a je, dakle, 1922. prestao pisati

scenske tekstove, Krlea bi svejedno bio uao u povijest naedramske literature. ' ipak, Adama i Evuon je s(m svrstao me)u one

svoje komade kojima nije zadovoljan i koji" se u neku ruku odri#e*

u#inio je to na znamenitom predavanju u +sijeku 192-. sto je tako

kritika tu dramu ocijenila kao po#etni#ku, te o njoj do novije!a

vremena jedva da je napisano ita vie od uz!redni" osvrta i

napomena/.

0ije posve jasno odakle takav sud dolazi, ni kad je rije# o

sudu pi#evu, ni kad je rije# o sudu kriti#ara i knjievni"

povjesni#ara. azlo! nepovoljne procjene Adama i Evenee biti da

je tema komada, a to su mukoenski odnosi u najopenitijem smislu

1+vdje se sluim izdanjem iz Sabranih djela, svezak deveti 3Legende4, 5a!reb1967.2+ tome v. u mome radu Krleine Simfonijekao dramski tekstovi, u knjiziStih u drami & drama u stihu, 5a!reb 198.3Kae Krlea :ve moje drame iz ono! vremena 3...4 sve je to bilo traenjetakozvane dramatske radnje u sasvim krivom smjeru u kvantitativnom 3;ol!ota,

'dam i


2/23

rije#i. $er, Krlea se tim odnosima i poslije bavio, pa i u nekima

od najslavniji" svoji" drama 3npr. % agoniji4, pa su o tim dramama

i on i kritika mislili izrazito povoljno. B dru!u ruku, razlo!

nepovoljno!a suda nee biti ni da je u opem tonu to!a komada, a

nje!a bismo mo!li nazvati ne samo ekspresionisti#kim, ne!o i

pateti#nim. $er, dru!i, raniji autorovi tekstovi C poput npr.

Kraljeva koji sadre tu osobinu u jo izrazitijoj mjeri, danas

su na veoj cijeni od Adama i Eve, a i s(m Krlea kao da je o njima

bolje mislio. 0apokon, teko da je razlo!om ope rezerviranosti

prema Adamu i Evi mo!la biti i sama poruka te drame, a ona

otprilike !lasi da se u odnosu izme)u spolova nikada nita ne

mijenja, ne!o da se sve uvijek vrti u kru! od postanka svijeta dodvadeseto! stoljea. $er, tu je poruku Krlea C da kaemo nje!ovim

terminom C varirao na bezbroj mjesta, a odaslali su je i mno!i

dru!i autori, u "rvatskoj knjievnosti koliko i u evropskima* ta

poruka, dakle, ne moe biti na smetnju.

'ko pak pravi razlo! zanemarivanja Adama i Evenije ni u temi,

ni u poruci ni u opem tonu, onda ostaje jo samo jedno da je ta

drama loe napisana, da je dakle, razlo! nepovoljna suda u njezinoj

strukturi. Ta struktura opet nije C koliko znam nikada opirnije

analizirana, niti je opisan na#in na koji ona Dunkcionira8. : dru!e

strane, na prvi je po!led o#ito da ta struktura nije ni

tradicionalna, a nije ni bez zna#enja, jer joj pisac namjenjuje

ulo!u nositelja dijela literarni" kvaliteta teksta. 0apokon, nije

ta struktura ni posve jednostavna, pa je u i u tom smislu zasluila

panju.

Ta e joj se panja ovdje i posvetiti. =okuat emo, dakle,izvidjeti kako je drama Adam i Eva konstruirana, to ta

konstrukcija poru#uje i koliko je #vrsta.

5zuzetak je u tom po!ledu Aasieva knji!a Mladi Krle!a i njegovi ritiari,u kojoj se C u speciDi#nom kontekstu strukturalisti#ki ra#lanjuje tajkomad, te se analiza poprauje i !raDi#kim prikazom. ;lavni je Aasievzaklju#ak da je tekst dobro strukturiran i da je struktura u skladu s nje!ovomtemeljnom milju.


3/23

2

=remda je jedno#inka, drama Adam i Eva komponirana je

trodijelno, pa se dijelovi doimaju kao zameci #inova, onoliko

koliko se i sama drama doimlje kao skica. Ta je trodijelnost vrlo

izrazita, a i njezini su razlozi posve o#iti. =rvi dio zbiva se na

zemlji, u "otelu


4/23

raz!ovora sa suputnicima u kupeu 3a suputnici bi trebali biti

drutveno reprezentativni, jer to su ;eneral, ;ospo)a u crnini,

Tr!ova#ki putnik itd.4, Eovjek saznaje da se Fena ubila. :aznaje to

iz novina, koje mu stavlja na uvid Eovjek s lulom, a nje!a C prema

autorovim uputama C treba da i!ra isti !lumac kao i Eovjeka u

crnom, koji je dao odlu#ujui impuls sceni u "otelu. Kad #uje tu

vijest, Eovjek otvara vrata i baca se pod kota#e vlaka.

B treem dijelu Eovjek i Fena susreu se u nekakvoj kr#mi u

podzemnom svijetu. 0ajprije ona vodi raz!ovor s Kelnerom 3a taj je

opet jedna varijanta pret"odni" dvaju zlokobni" likova4, a onda se

#uje kako dolazi brod i s broda se iskrcava Eovjek. 0ji" dvoje se

upoznaju 3jer ne prepoznaju jedno dru!o, niti se sjeaju svoje!azemaljsko! ivota4, pa se jedno dru!ome povjeravaju, a napokon

postaje o#ito da su se opet pribliili i da e se me)u njima

razviti veza. Tu vezu sad autor pro!laava ar"etipskom i

simboli#nom, jer vodi Eovjeka i Fenu na nekakve rajske livade, na

kojima raste jabuka i !dje e nji" dvoje ponoviti biblijsku pri#u,

dok Kelner daje cini#an komentar cijele radnje. , #ini to s

pravom, jer se edenski perivoj opet pretvara u otrcanu "otelsku

sobu. Tako postaje jasno zato se komad zove Adam i Eva, a i poruka

biva sasvim eksplicitna.

Kao to se vidi, kompozicija je prili#no uravnoteena

zemaljski dio prikazan je posebno, podzemni posebno, a mjesto !dje

radnja prelazi iz jedno!a u dru!i svijet zapravo je mjeavina

jedno!a i dru!o!a, predsmrtne i posmrtne e!zistencije. Treba sada

izvidjeti kako je !ra)en koji od ti" dijelova.

-


5/23

5a prvi dio mo!li bismo kazati da je koncipiran realisti#ki.

To zna#i da se na pozornici pokuava prikazati svijet koji je nalik

empirijskoj zbilji, i to u izrazito veoj mjeri ne!o u prijanjim

Krleinim dramama. 'ko je prije Krlea zanemarivao plauzibilnost,

pa su mu se u Michelangeluljudskim !lasom javljale rue u vazi i

crv u ormaru, ovdje se C bar do odre)ene !ranice C ne zbiva nita

to bi proturje#ilo svakodnevnom iskustvu* autoru je stalo da

!ledatelj prepozna taj svijet kao suvremeni svijet, kao zbilju

ono!a vremena kad se drama pie i recipira. Ta tenja k realizmu

vidljiva je po vie okolnosti.

=onajprije po onim najjednostavnijima po dekoru. Krlea jako

inzistira na tome da taj dekor u ovom dijelu teksta bude to bliisvakodnevnom ivotu. 5ato ve u uvodnoj didaskaliji opisuje i

metalni krevet u "otelskoj sobi i boju i otrcanost tapeta, i

tra!ove stjenica. :oba ima prozor koji !leda na neto to se zove

obi#nom a!ramerskom rije#ju lihthof. +djea Eovjeka i Fene tu se,

dodue, na opisuje podrobno, ali se svejedno spominje kako Eovjek,

odlazei, uzima o!rta# i eir. adnja, dodue, ne proizlazi iz

to!a dekora niti je s njim kako povezana, ali je autoru o#ito stalo

da dekorom na!lasi suvremenost zbivanja.

sto vrijedi i za drutvene okolnosti. 0a!laava se, na

primjer, da su i Eovjek i Fena zapravo u brakolomci, za Eovjeka se

kae kako je otiao sa svo!a radno! mjesta a da nije traio dopust,

raspreda se o te!obama eljezni#ko!a putovanja. Kad Eovjek i Fena

raz!ovaraju s Kelnerom, obraaju mu se onako kako je u takvim

prilikama uobi#ajeno, a i on njima. =repoznatljiv je i detalj kad

Kelner donosi svjenjak u sobu jer je nestalo struje. +dma" sezatim, dodue, zvoni elektri#nim zvoncem, ali to je valjda tek

previd, a ne nastojanje da se uvede nekakav apsurd.

0apokon, osobita se realisti#nost osjea u dijalo!u. +na ima,

rekao bi", dva vida. =rije sve!a, ele se tu vjerno prikazati

psi"oloka stanja onako kako ta stanja dolaze do izraaja u !ovoru.


6/23

5ato Eovjek i Fena, sva)ajui se, !ovore kratkim re#enicama, #esto

se ponavljaju, rabe mno!o usklika i poseu za tekim rije#ima* nema

tu oni" du!i" i sloeni" re#enica kakve nalazimo u Kolumbu ili

Michelangelu. 0eutralni likovi, s dru!e strane C Kelner i Eovjek u

crnom C !ovore mirnije, odmjerenije i manje ekspresivno. B dru!u

ruku, !ovorom se tu nastoji dati i socijalna karakterizacija

likova. +#ito je da se sve zbiva u !ra)anskom ambijentu, pa se i

!ovori na !ra)anski na#in Eovjek i Fena #ine to izrazitije, a

ostala dva lika manje izrazito. abi se tu, dakle, mno!o strani"

rije#i, !ovori se pomalo literarno, #esti su izrazi koji opisuju

psi"oloka stanja, i uope, !ovor je prili#no nalik onome koji emo

zatei !lembajevskom ciklusu, tek to ovdje nema njema#ki"re#enica. 'utor eli da se na pozornici !ovori onako kako ljudi

ina#e !ovore, bar u jednom drutvenom sloju.

'ko su pak realisti#ni dijalozi, drutveni odnosi i dekor,

onda je lo!i#no o#ekivati da je realisti#na i radnja. doista, to

bi se za nju bar u nekom smislu mo!lo kazati. 0erealisti#kim se

doima samo jedan motiv pojava Eovjeka u crnom. Me)utim, i taj

dojam nastaje tek poslije, kad se radnja razvije, a ne u #asu kad

se Eovjek u crnom pojavi na sceni. $er, nje!ov je dolazak tako)er

motiviran realisti#ki, kao i sve do tada 3uklju#ujui i dolazak

Kelnera zbo! nestanka struje4 Eovjek u crnom naprosto je susjed iz

oblinje sobe* sva)a ljubavno! para #uje se kroz zidove, njemu to

ne da spavati, i on dolazi zamoliti da ve jednom prestanu, ovako

ili onako. stom malo poslije, kad Eovjek u crnom razvije svoj du!i

monolo! o mukoenskim odnosima, postaje jasno da on nije tek

obi#ni "otelski !ost. ' po!otovo to postaje jasno onda kad onpreuzme ulo!u usmjeritelja radnje kad prakti#ki iz!ura Eovjeka iz

sobe i tako u#ini rastanak posva)eno! para deDinitivnim.

Ta je scena zapravo uvod u ono to e se zbivati poslije, a

to e postajati pomalo sve Dantasti#nije. :(m Eovjek u crnom


7/23

doivjet e u daljnjim dijelovima drame neke transDormacije. 5ato

te daljnje dijelove treba sada paljivije o!ledati.

/

:redinji, najkrai se!ment drame zamiljen je kao mjeavina

realisti#ko!a i Dantasti#no!a, odnosno poetsko!a. =rati se tu ono

to se do!a)a Feni i ono to se do!a)a Eovjeku nji" dvoje su u tom

dijelu pri#e razdvojeni, pa Fena prolazi kroz Dantasti#na zbivanja,

jer je ve na onome svijetu, dok Eovjek prolazi kroz realisti#ka,

jer on je jo u ivotu.

=ri tome najprije dolazi Dantasti#ni dio, i to je lo!i#no i sobzirom na radnju i s obzirom na njezin smisao. : obzirom na radnju

zato to se na izmaku pret"odno! dijela drame Fena bacila kroz

prozor, pa sad pratimo to se s njom dalje zbilo. : obzirom na

smisao radnje pak to je lo!i#no zato to se pret"odni dio zavrio

pojavom Eovjeka u crnom, koji je dao zbivanju odlu#ujui impuls

postala tako jasna nekakva nje!ova nadnaravna ulo!a metra

ceremonije 3da se opet kae Krleinim terminom4, te je sto!a i

lo!i#no da ono to dalje doivljava Fena bude Dantasti#no.

:vijet u kojem se ona nala razlikuje se od ono!a prijanje!,

realisti#ko! svijeta po svim svojim bitnim obiljejima, a ponajvie

po tome to nije precizno opisan, te sto!a i ne znamo kakve su

nje!ove zakonitosti. 0ije on precizno opisan ni didaskalijski 3jer

didaskalije su tu vie poetske naznake ne!o te"ni#ke upute4, a ni s

obzirom na radnju, jer je Fenino kretanje, i ono to ona u tom

svijetu doivljava, prili#no Dluidno. 5apravo, mo!lo bi se kazatida se taj Dantasti#ni svijet razlikuje od ono!a zbiljsko! po tri

upadljive karakteristike.

=rvo, nejasni su u njemu vrijeme i prostor. =o#nimo, od

prostora on se ne opisuje precizno, ne!o sve ostaje na razini

Fenina na!a)anja. 0joj se #ini da se nala u nekakvu podrumu, potom


8/23

zaklju#uje da su oko nje sanduci, nalazi i nekakvu knji!u, te je to

i dodatno zbunjuje, i zato se i ne iznenadi mno!o kad u tom

nejasnom svijetu napokon nai)e na kr#mu. Grijeme je neodre)eno

utoliko to se ne zna to#no koliko du!o je Fena lutala kroz tamu, a

moemo tek slutiti da je to moralo trajati od #asa njezine smrti do

poslije po!reba. B dru!u ruku, s obzirom na to da ona nije mo!la

biti pokopana odma" poto je umrla, ne!o je morao proi bar jedan

dan, radnja se malo poslije vraa u vremenu, jer u njoj pratimo

Eovjeka koji putuje kui, a otputovao je jo iste one noi kad se

odi!rala scena u "otelu. =otom opet dolazi vremenski skok, jer

Eovjek se C valjda odma" poto je sko#io pod vlak, ili neko vrijeme

nakon to!a C pridruuje Feni u podzemlju. +sim to!a, Fena u jednom#asu, prisjeajui se svo!a djetinjstva, #uje i !las svoje majke, a

potom vidi po!reb, za koji ne znamo je li njezin vlastiti ili #iji

dru!i 3moda EovjekovH4. adi se, o#ito o mijeanju vremenski"

razina.

li moda o mijeanju razina zbiljeH $er, u tom se

Dantasti#nom svijetu ne razlikuju stvarno i nestvarno, istinsko i

zamiljeno. Aako je mo!ue da su vizije iz djetinjstva samo Fenina

subjektivna predodba, koja se odma" i prikazuje pred !ledateljem*

o#ito je neto takvo u tom svijetu mo!ue. Kao to su u njemu

mo!ue i dru!e Dantasti#ne stvari na po#etku prizora Fena izlazi

iz lijesa, kao da taj lijes nije zatrpan zemljom, i potom luta po

podzemlju, kao da je to posve prirodno. Tu, o#ito, vladaju

dru!a#ije zakonitosti ne!o u zbiljskom svijetu u kojem je pri#a

po#ela.

0ije zato #udno to ostaje potpuno nejasno 3a moda je inamjerno stavljeno u sumnju4 !dje se taj svijet uope nalazi. $er,

on o#ito ima u isto vrijeme i materijalan i nematerijalan karakter.

Fena, naime, u za!robnu kr#mu dospijeva pjeice* Eovjek, nasuprot

tome, biva onamo dovezen brodom, onako kako to biva u !r#kom mitu.

Fenina je posmrtna sudbina, dakle, neto jednostavnija,


9/23

materijalisti#kija od Eovjekove, jer, za razliku od nje, on onamo

stie uz posredovanje kulturne inDrastrukture.

:tie on iz stvarno!a svijeta, u kojem se nalazio dok je Fena

lutala podzemljem. $er, u istom tom sredinjem dijelu drame, on

putuje vlakom, i ondje !a zatje#e kobna vijest o Feninoj smrti. =ri

tome se opet, kao i u prikazu "otela, jako inzistira na

realisti#nosti to!a prizora, i to ne samo po tome to se u

didaskalijama na!laava da se #uje zvuk eljeznice i da pokraj

prozora prolijeu iskre iz lokomotive. =rizor je realisti#an

najprije po izboru Eovjekovi" suputnika, koji kao da ele

predstaviti sve drutvene slojeve. +nda, tu su si!nali suvremene

civilizacije, kao to su npr. krialjke ili raz!ovori o ratovima io zdravlju. 0apokon, spominju se i stvari s kojima se ljudi u

obi#nom, svakodnevnom, ovozemaljskom svijetu obi#no !njave nekome

u kupeu smeta du"anski dim, a Eovjeka samo! mu#i zubobolja. +#ito

se eli pokazati kako se ljudi u ivotu ozbiljno bave banalnostima,

i ne slutei kako lako mo!u promijeniti svijetom, i kako im se brzo

mo!u postaviti najdalekosenija metaDizi#ka pitanja.

Bpravo se na tome inzistira u #asu kad se Eovjek ubija on

svoju odluku donosi napre#ac, !otovo iz inata, izravno prelazei iz

svijeta krialjaka, zubobolje i dnevni" novina u smrt i u ono to

#eka ljudsko bie nakon smrti. Kao to je Fena na!lo prela iz

jedno!a svijeta u dru!i 3iz ovozemaljsko!a u za!robni, ali i iz

realno!a u Dantasti#ni4, isto #ini i Eovjek. 0je!ovo nesnalaenje u

tome svijetu, me)utim, nee nam biti prikazano. Mo!ue je da je i

on ispo#etka bio zbunjen kao i Fena, mo!ue je da je lutao, ali to

ne doznajemo nakon nje!ova skoka pod vlak, radnju opet pratimo izFenine perspektive, i ona u tom svijetu do#ekuje Eovjeka. Tu se

me)u njima zbiva zavrni prizor.

8


10/23

zme)u dva svijeta, dakle C izme)u stvarno!a i Dantasti#no! C

postoji odnos istovremenosti i paralelnosti, ali i odnos

me)usobno!a i!noriranja dok su ivi, ljudi ne misle da e

umrijeti* kad umru, ne sjeaju se vlastito!a ivota. 'li, po svemu,

smrt nalikuje na ivot, pa su tako ljudi osu)eni da sva!da iznova

ive istu sudbinu, ili su barem mukarci i ene osu)eni da se

stalno vraaju u istu s"emu me)usobni" odnosa.

Bpravo se na tome inzistira u posljednjem, za!robnom dijelu

teksta. +no to se izme)u Eovjeka i Fene u tom se!mentu pri#e

do!a)a tako)er je zasnovano na Dantasti#nim pretpostavkama. 'li, to

vie nisu Dantasti#ne pretpostavke koje bi se ticale svijeta u

kojem se nji" dvoje nalaze jer one su iste kao i u sredinjemse!mentu, !dje smo, preko Fene, upoznali taj svijet ne!o su to

Dantasti#ne pretpostavke koje se ti#u nji" sami", kao likova u

drami i kao ljudski" bia. ma i" tri.

=rvo, Eovjek i Fena ne sjeaju se svoje zemaljske

e!zistencije. 0a tome se u tom dijelu drame inzistira, i to je

jedna od !lavni" njezini" pretpostavaka, te bez nje ne bi bilo

mo!ue dovesti radnju do kraja. &a se ne sjeaju svo!a prijanje!

ivota, vidi se po tome to ni Fena ni Eovjek ne znaju kako su

umrli niti zato, a ni u kojim okolnostima 3premda neke kr"otine

znanja o tome ipak imaju4. ' po!otovo se to vidi po #injenici da se

ne sjeaju jedno dru!o!a. +ni su jedno dru!o otjerali u smrt, ali

se pri ponovnom susretu ne prepoznaju, a Eovjek #ak dobiva i novo

ime ;ospodin. Time se na!laava kako Fena ne zna tko je on, kao

to ni on ne zna tko je ona6. %ez te pretpostavke, dakako, nji" se

dvoje ne bi mo!li iznova upustiti u i!ru zavo)enja, niti bi bilomo!ue da se na!lasi kako pri#a opet po#inje ispo#etka.

Ta amnezija djeluje Dantasti#no zato to nije potpuna, i to je

dru!a vana pretpostavka ovo!a dijela teksta. $er, nije jasno po

60ije bez zna#enja to njoj ostaje !eneri#ko ime Fena, a on dobiva drutvenoime ;ospodin, premda e, dakako, u zemaljskom raju, pri koncu drame, obojeopet biti svedeni na svoj spol.


11/23

kojem su kriteriju Fena i Eovjek neto upamtili, a neto dru!o

zaboravili. Gidjeli smo ve da se Fena ne sjea zato je i kako

umrla 3tek to joj se ma!lovito javlja nekakav "otel i kia4, ali

se zato prisjea vlastite mladosti tako ivo da njezina sjeanja i

!ledatelji vide i #uju. Eovjek se, u dru!u ruku, neodre)eno sjea

eljeznice, ali ne zna da !a je ona stajala ivota* no zato ima

vrlo iz!ra)ena miljenja o ljubavi i mukoenskim relacijama,

miljenja do koji" se mo!ao dovinuti samo iskustvom. ' ipak, on to

iskustvo zapravo nema, jer se ni svo!a ivota ne sjea, niti zna

tko je u njemu bio. Fena i Eovjek, dakle, pamte ono to je

sporedno, a ne ono to je doista vano.

Klju#na je ipak trea Dantasti#na pretpostavka ovo!a dijelateksta. Fena i Eovjek ne ponaaju se u daljnjem razvoju radnje ni u

skladu sa sjeanjem, ni u skladu sa zaboravom, ne!o po nekoj treoj

lo!ici, koja nadilazi i nji"ov zemaljski i nji"ov za!robni ivot,

jer je naprosto sudbinska. Fena se ne pribliava Eovjeku zato to

je zaboravila zemaljsko iskustvo, ne!o zato to joj je zadano

3njezinom naravi, njezinim kozmi#kim poslanjem4 da se upravo tako

ponaa. To se vidi po dranju Eovjekovu on sluti da je ono to se

me)u njima zbiva ponavljanje ne#e!a to se ve jednom do!odilo 3o

toj slutnji on i izravno pro!ovara47, ali svejedno ne moe odoljeti

Feninu zovu. =ri tome se inzistira na banalnosti 3ali i na dubokoj

usa)enosti4 motiva koji vode jedno i dru!o Eovjek bio "tio da !a

netko razumije, a Fena bi "tjela da nekome bude inspiracija. Tako

su C Krlein je skepti#ni zaklju#ak osu)eni na to da se ponovo

zblie i opet jedno dru!ome nanesu bol.

'li, tako)er i da postanu simboli#ni. $er, to nji"ovo ponovozbliavanje odvodi i" u 5emaljski raj. =oto su se iznova zdruili

i C ako se tako moe rei C zaljubili, Fena i Eovjek odlaze u

7


12/23

obasjani krajolik, u kojem, o#ito, ponovo biva otvoren vje#ni kru!

spolovi, prvi !rije", i sve to potom slijedi. Tu je i dramatur!ija

i lo!ika stavljena u slubu poruke ta se poruka i eksplicitno

iz!ovara 3iz!ovara je dodue, Kelner, o #emu e jo biti

podrobnije!a !ovora4, a njoj je rtvovana i smislenost zbivanja.

$er, tu, na kraju, autor se vie ne osjea obaveznim da ita

objanjava, pa nam tako i uskrauje !lavne inDormacije o 5emaljskom

raju. 0ije jasno u kakvom se topo!raDskom odnosu on nalazi prema

podzemlju, kako se stie s jedno! mjesta na dru!o i pod kojim

uvjetima to biva mo!ue, kao to nije jasno ni to kako se zemaljski

raj ponovo pretvara u "otelsku sobu. @antasti#na dimenzija tu je

posve prevladala i ona daje komadu nje!ov zavrni smisao.Moda nije nevano ni to to se i ta vizija C kao i niz dru!i"

motiva C poziva na stanovite kulturne i mitoloke obrasce, na ono

to je #itatelju i !ledatelju ve otprije poznato. Bpravo na to

treba se sad ukratko osvrnuti.

6

Kao to ima tri temeljna dijela, tako komad ima i tri

svjetonazorska uporita, koja ujedno i!raju i ulo!u dramaturki"

impulsa u radnji. Ta su uporita judeokransko, anti#ko i

materijalisti#ko.

0a koji se na#in pojavljuje judeokranska batina, jasno je,

kao to je jasno i to da je ona tu najvanija. =onajprije, drama se

zove Adam i Eva, to zna#i da %iblija 3i u njoj Knji!a postanka4

bivaju za nju vaan intertekst bez koje!a se komad ne moerazumjeti. Bpravo zato, ta se svjetonazorska komponenta pojavljuje

i u zavrnici komada Eovjek i Fena odlaze u neto to je 5emaljski

raj i time se djelu daje poanta. 0a taj se na#in komentira i tekst

i intertekst. Tekst tako to se poru#uje sve se opet ponavlja i

kree ispo#etka* a intertekst tako to se kae i zemaljski raj, i


13/23

povijest ljudsko!a roda, mo!li su zapo#eti od bilo koje!a para*

zapravo uvijek doista i zapo#inju.

&ru!o je uporite anti#ko i maniDestira se u samo jednom, ali

vanom motivu Eovjek stie u podzemni svijet brodom, a to je o#ita

asocijacija na ?aronovu la)u i na cijelu pri#u koja je uz nju

vezana. Krlea je, dramaturki !ledano, sasvim lako mo!ao i bez

to!a motiva* ali on mu je, reklo bi se, bio potreban iz dva

razlo!a, jedno!a te"ni#ko!a, a jedno!a na#elno!. Te"ni#ki je razlo!

u tome to se eljelo da Fena i Eovjek sti!nu u podzemnu kr#mu na

razne na#ine i raznim putevima, pa se tako pojavio brod. 0a#elni je

razlo! u tome to se s to!a anti#ko! mjesta 3na koje se stie

?aronovom la)om4 lako dospijeva u judeokranski 5emaljski rajeli se dakle, rei ili da je u smrti sve izmijeano, ili da

nijedna reli!ija niti mitolo!ija nije u pravu kad nas u#i kako na

dru!om svijetu stvari zapravo iz!ledaju.

Tree je uporite materijalist#ko, ili, ako se "oe,

a!nosti#ko. :vijet koji se prikazuje u prvom dijelu teksta, a

djelomi#no i u nje!ovoj sredinjici 3scena u vlaku4 nije samo

svijet svakodnevice, ne!o je to i svijet bez metaDizike. To je

svijet u kojem se ne ra#una na za!robni ivot, a postojanje ili

nepostojanje to!a ivota nije drutvena, ne!o privatna #injenica,

koja na odvijanje zemaljski" posala nema nikakva utjecaja. $edino u

materijalisti#kom svijetu mo!ua je po#etna scena izme)u Eovjeka i

Fene u "otelu 3jer su oni jedno dru!ome i raj i pakao4, i jedino u

tom svijetu bivaju relevantna ona pitanja koja mu#e to dvoje ljudi.

Btoliko je onda kontrast izrazitiji kad se pokae da iza to!a

svijeta ipak postoji i neki dru!i, premda neo#ekivan.:vako od ovi" svjetonazorski" uporita na svoj na#in djeluje

na radnju, ali se odlu#no moe rei da ona izravno ne proizlazi ni

iz jedno!a od nji". adnja se svodi na Datum stvari se ne zbivaju

ni po materijalisti#kom, ni po anti#kom, ni po judeokranskom

obrascu* one se zbivaju po nekom planu koji je unaprijed zadan, ali


14/23

iza nje!a C reklo bi se C ne stoji nikakva boja volja, niti uope

kakva racionalna zamisao, ne!o slijepa sila elemenata. =oruku

teksta, naime, nije nimalo teko razabrati* ona !lasi na svijetu

se stalno vraa isto, ili barem tako biva u odnosima izme)u

spolova. +d to!a vraanja ne moe se pobjei, jer nam je ono

zadano, u!ra)eno i zauvijek namijenjeno. +no nas prati i na ovome i

na onom svijetu, a upravo to C ta neznana sna!a C tjera svijet

naprijed, jer C sluti se C mukarci poduzimaju povijesne pot"vate

da bi se pokazali pred enama, a ene sve na svijetu #ine radi

mukaraca. 0ji"ova subjektivna volja pri tome je posve nevana.

:vime, dakle, upravlja Datum, kojem nije mo!ue razabrati ni

porijeklo ni namjere. 'li, da on postoji, nesumnjivo je. $er,nje!ovi su predstavnici utjelovljeni na pozornici, i na vidljiv

na#in utje#u na radnju. Bpravo o njima trebalo bi sada neto

kazati.

7

+sim Eovjeka i Fene, pojavljuju se u komadu jo i dru!i

likovi, poput suputnika u vlaku, ljudi na sprovodu itd* ti su

likovi me)utim, o#ito sporedni, pa su i svedeni na re#enicu ili

dvije. :vi osim jedno!a, koji ima tri imena i tri Dunkcije, a

#etiri inkarnacije to su Kelner i Eovjek u crnom u "otelu, Eovjek

s lulom u vlaku i Kelner u podzemnom svijetu. B popisu osoba Krlea

izri#ito na!laava da je sve to jedno lice, to zacijelo zna#i

kako treba da i" i!ra i isti !lumac. azlozi tome sasvim su o#iti

ti likovi zapravo pokreu radnju, pa da nji" nema, ona se ne bi ni

razvijala, ne!o bi sve bilo tek beskrajna sva)a izme)u Eovjeka iFene.


15/23

Eovjek s lulom, obavijesti Eovjeka da se Fena ubila i tako !a

navede da se i s(m ubije. B treem dijelu Kelner ne utje#e bitno na

radnju 3jer radnji to vie nije ni potrebno4, ali zato daje zavrnu

rije#, poput kakva rezonera, i u toj replici kao da iznosi autorovo

vlastito miljenje i poruku nje!ova teksta

'udna li su ta djeca hotela i espresnih vo(ova i abortusa)

Oni se sada cjelivaju djeviansi* ao da se niada po!derali nisu)

Kao da nije tela rv i(me+u njih i ao da ne ,e opet te,i rv

i(me+u njih) Sada su be(glavo pali u dubljine svojih crijeva* a (a

minutu opet ,e padati i( petoga ata u grob i trovati se i

strijeljati i bacati pod otae vlaa* prolinjati* i opet padati

ni!e* dublje* u svjetove dalee* u (vje(dane prostore* dalje* u!ivot* u !ivot) - uvije tao i dole tao. - (a/to tao. 'udna li

su ta djeca hotela* espresnih vo(ova i abortusa)0

Tri su za!onetna lika, dakle, predstavnici ono!a Datuma koji

upravlja zbivanjima izme)u spolova. 5a nji" same taj Datum ne

vrijedi, ili, ako vrijedi, vrijedi na dru!a#iji na#in ne!o za

Eovjeka i Fenu. +ni su, u nekom smislu, izvan kola na kojemu se

svijet vrti, ali su zaposleni nje!ovim okretanjem, pa ni sami nisu

slobodni. 5ato Kelnerova zavrna replika ima oblik kru!a, u njoj se

na kraju ponavljaju po#etne rije#i.

$er, radi se tu upravo o vrtuljku, i do to!a kao da je Krlei

osobito stalo. +n, naime, inzistira na dramatur!iji kru!a, i to je

!lavna dosjetka nje!ova komada1>. $er, o#ito se eli kazati kako se

na kraju drame stvari vraaju opet na po#etak, u vrijeme prije

ono!a trenutka kad su se Eovjek i Fena sva)ali pokuavajui se

rastati, ali isto je tako jasno da i do te sva)e opet mora doi,kao to mora doi i do katastroDe.

9:tr. 278.105apaaju to svi prije spomenuti komentatori ove drame* ;aparovi na str.2. svoje knji!e to zove ru!no odre+enom dramatur/om struturom, a Aasi na11. str. svoje fabulativnom ru!nicom, dok %ranko ?eimovi !ovori o(atvorenom rugu3str. --2 prije spomenute knji!e4.


16/23

Taj nam kru! Krlea predo#uje radnjom, dekorom i dijalo!om.

adnjom tako to se Eovjek i Fena ponovo povezuju. &ekorom tako to

i" i ispod zemlje do#ekuje u!ostiteljski lokal, dakle mjesto sli#no

onome "otelu koji je na ovom svijetu bio prizorite nji"ova

posljednje! susreta. &ijalo!om pak tako to Eovjek i Fena !ovore u

posljednjoj sceni na vrlo sli#an na#in i u sli#nom povienom tonu

kao i u uvodnoj, tek to je uzrok tome tonu sad nada i radost, a ne

o#aj i bezna)e kao tamo. =onavljanje i bezizlazje po tome se

najbolje vidi ne samo da se ne moe nita u#initi, ne!o se ne moe

nita novo ni rei.

Krlea je zacijelo bio svjestan da tom tvrdnjom ne izri#e

nita novo. $er, takve misli C pa i na sli#an na#in C izricali suve i dru!i prije nje!a. 0je!ova je drama plod svo!a vremena i

svo!a literarno! konteksta.

Kad se Adamu i Evi nastoji odrediti idejni kontekst 3prije

sve!a me)unarodni4, onda je dobro zapaziti u drami stanovitu

asimetriju. Koliko !od, naime, da se autor trudi ravnopravno

rasporediti krivnju na oba pola jednadbe 3i na oba spola4 a o

tome svjedo#i i zavrna Kelnerova replika u kojoj mukarce i ene

naziva djecom 3dakle nezrelim i neod!ovornim biima4 ipak je

jasno da je za nji"ovu zajedni#ku nesretnu sudbinu malo vie kriva

enska strana. To se vidi po okolnosti da u prvom se!mentu teksta C

koji se zbiva u "otelu C zapravo samo mukarac iznosi svoje

ar!umente, dok Feni jedva da to biva omo!ueno. +na to na nekolikomjesta pokuava, ali su njezine izjave stalno iste, u njima nema

mno!o lo!ike, svode se na neke ma!lovite emocije, i zapravo samo

daju Eovjeku la!vorte da nastavi dalje sipati ono to Feni zamjera

i zbo! #e!a je mora ostaviti. stina jest da oni likovi koji

pokreu radnju 3Eovjek u crnom, Eovjek s lulom i Kelner4 s jednakim


17/23

saaljenjem i jednakom superiornou !ledaju i na Eovjeka i na

Fenu, ali ipak ostaje dojam da je mukarac malo vie u pravu, ako

ni zbo! #e!a dru!o!, a onda zato to je svoje razlo!e kadar

Dormulirati, dok Fena djeluje iracionalno. 0apokon, i sama

#injenica da nji" dvoje zavravaju u 5emaljskom raju, jasno !ovori

na koju e stranu va!a prete!nuti u biblijskoj pri#i ena je kriva

za sve, jer je prva bila neposluna %o!u i ubrala plod sa stabla

spoznaje dobra i zla. sto#ni je !rije", dakle, ponajvie na njoj.

' takvo stajalite C premda ne nuno s takvom svjetonazorskom

pozadinom C bilo je i popularno i literarno plodonosno u doba kad

se Krlea Dormirao kao pisac i kao #ovjek. Knjievni" tekstova na

motiv vje#no ensko!a, na motiv animalne enske prirode i na motivenske krivnje za muku propast, napisano je u %e#u i dru!dje

bezbroj, pa i dramski". Takvo je stajalite zadobilo najmanje jednu

slavnu DilozoDsku razradu i bar jedno #uveno dramsko uobli#enje.

@ilozoDska je razrada djelo +tta Jeinin!era, koji u svojoj

knjizi Spol i arater""iznosi misao o enskoj bliskosti prirodi, o

enskoj iracionalnosti i manjoj vrijednosti, a u krajnjoj liniji i

o enskoj krivnji. Ta je knji!a bila i u nas popularna i Krlea se

nesumnjivo s njom susreo, a nije isklju#eno da !a je ona navela i

da pose!ne za dru!om sli#nom literaturom.

&ramsko uobli#enje to!a odnosa prema enskoj polovici svijeta

najizrazitije je, dakako, kod :trindber!a, u nje!ovim djelima poput

Gospo+ice 1ulijeili Oca, !dje se ena uzdie do simbola sve!a to

je demonsko i opasno. &a je Krlea cijenio :trindber!a, zna se, ako

ni po #emu dru!ome, po nje!ovu osje#kom !ovoru iz 192., !dje

upravo :kandinavce isti#e kao poeljan uzor12

. Bostalom, o Krleinoj11B %e#u je ta knji!a izala prvi put 19>-. 0a mo!unost da se Krlea upravonjome inspirirao C i to ba u Adamu i EviC upozorava Giktor Fme!a# na 19.stranici svoje!a djela 2ea moderna, 5a!reb 199. Fme!a# je i autor natukniceo Jeinin!eru u . svesku Krle!ijane35a!reb 1999., str. 8284, te ondje citirajedan pozitivan Krlein sud o austrijskom DilozoDu iz 19-/., i dovodiJeinin!erove ideje u vezu s Adamom i Evomi Maseratom.12 Kae on to!a 12. travnja 192=rirodno je dakle da sam kaodvadeseto!odinji de#ko #itao vie vede, dekadente, :trindber!a i Jedekinda


18/23

vezi sa :trindber!om postoji i jedna izvrsna studija autor joj je

van :lamni!, koji ju je publicirao jo 197>1-.

:ve to, dakako, ne zna#i da je Krlea napisao Adama i Evukako

bi izrazio sla!anje s Jeinin!erovim ili :trindber!ovim idejama.

&apa#e, reklo bi se da je on tu dimenziju nastojao zatomiti, jer

nje!a manje zanima tko je kriv za nesreu, a vie !a interesira

Denomenolo!ija same nesree. 0je!a je, ako se smije tako rei,

privukla Datalna simetrija ljudske sudbine 3bar kad se radi o

odnosu me)u spolovima4, pa mu je zato i komad simetri#an 3kao to

smo vidjeli4, a simetri#no je i mjesto to!a komada u Krleinu

opusu. +vo posljednje treba sada pokazati.

9

Eini se da drama Adam i Evazauzima u Krleinu opusu ono isto

mjesto koje su samoj toj drami zauzima sredinji dio, koji se zbiva

djelomi#no na ovome, a djelomi#no na onom svijetu. Gidjeli smo,

doista, da se u tom dijelu teksta paralelno prate sudbine Fene i

Eovjeka, te da nji" dvoje traju u dva razli#ita ambijenta, za koje

vrijede razli#ite zakonitosti i razli#ite narativne pretpostavke.

ne!o enou ili Mirka %o!ovia. :tr. 7-9. spomenuto!a izdanja.13ad se zove :trindber!ov LneonaturalizamL i Krleine Legende, a objavljenje u zborniku 3rvatsa nji!evnost prema evropsim nji!evnostima 3ur. '.@laker i K. =ranji4, 5a!reb 197>., te poslije u knjizi Sedam pristupa pjesmi,ijeka 196. :lamni! u toj studiji upozorava i na vezu Adama i Eve sa:trindber!om, jer kae da Krlea ne ide u obradi lika ene u ekstrem kao:trindber!, ali pojedini prizori Adama i Evezvu#e nesumnjivo strindber!ovskiljubav kao elja za unitenjem partnera, p r o d i r a n j e, ljubav kaonadmetanje i izazov 3isticanje :lamni!ovo, str. 18/. rije#ko! izdanja4.5animljivo je jo spomenuti da :lamni! citira i jedan ulomak iz $avnih dana,iz koje!a slijedi kako je Krlea svaku mizo!iniju C pa i uzore koje ovdje

spominjemo C bio nadmaio jo 1917., kad je 1-. prosinca napisao ove rije#i5a beletristi#ke motive !ovoriti ili pisati danas o 'psolutnom Fenstvu naDormulu Jeinin!er:trindber!=rzbszeNski, !lupo je 3Sabrana djela, svezakjedanaesti i dvanaesti, 5a!reb 1986., str. --94. To se razmatranje nastavlja idalje, pa se !ovori i o Drancuskoj koncepciji enstva, te moe biti i #udnoto je Krlea nekoliko !odina nakon ti" rije#i ipak napisao dramu po Dormulikoju ovdje ironizira. +d!ovor, mislim, treba traiti u #injenici da $avni danizapravo nisu posve autenti#ni, ne!o da je Krlea, pripremajui knji!u, totamijenjao u svojim starim zapisima, te je tako moda bilo i s ovimrazmatranjem.


19/23

Eovjek se u tome #asu nalazi u realisti#kom, prepoznatljivom,

empirijski provjerljivom svijetu, dok se Fena kree u svijetu

Dantasti#nom i prili#no Dluidnom. 5ato bi se mo!lo kazati da su i

dramaturki temelji dvaju svjetova razli#iti, te da se u njima

radnja razvija na razli#ite na#ine, a dramati#nost postie

razli#itim sredstvima.

=o #emu je to sli#no stanju u Krleinu dramskom opusu, jedva

da je potrebno posebno dokazivati. B tom je opusu, doista, najprije

bila Daza1/koju bismo mo!li usporediti s onim to se zbiva u treem

dijelu Adama i Eve. Tu se empirijsko iskustvo nije ozbiljno uzimalo

u obzir, ponajvie zato to se radnja i nije zbivala u

suvremenosti, ne!o obi#no u nekom dalekom vremenu 3Saloma, Legenda,Michelangelo, Kolumbo4. kad se jest zbivala u suvremenosti, kao

npr. u Golgoti ili Kraljevu, ta radnja nije teila realisti#kom

slikanju materijalno!a svijeta ili drutveni" odnosa, ne!o se

razvijala po vlastitoj, poetskoj lo!ici, u kojoj je kauzalnost

dru!a#ija ne!o u obi#nom iskustvu, a i vodi prema dru!a#ijim

is"odima. =otom je dola dru!a Daza, u kojoj se radnja po#ela

zbivati u suvremenom svijetu, teilo se slikanju #injenica to!a

svijeta, razmiljalo se o drutvenim zakonima i o utjecaju

materijalni" okolnosti na te zakone. Ta Daza obu"vaa drame poput

4ujaa, Golgote, Galicije, a onda, dakako, i cijeli !lembajevski

ciklus.

B tim je dvjema Dazama, osim mjesta i vremena radnje, te

ope!a odnosa prema iskustvenoj zbilji, razli#it jo i cijeli niz

dru!i" komponenata, od koji" ovdje vrijedi spomenuti u jednu ruku

likove, a u dru!u stil.B prvoj Dazi, likovi su vrlo openiti, oni su vie tipovi ne!o

karakteri, obi#no su reprezentanti neke ideje, neko!a ljudsko!

tipa, neke proDesije ili neko!a povijesno! stanja. Tako biva u svim

14+ Dazama u Krleinu opusu, v. u Aasievu djelu o mladom Krlei, a osobito uknjizi $ana Jierzbicko!a Miroslav Krle!a, 5a!reb 19>.


20/23

ranim dramama, uklju#ujui #ak i Michelangela, !dje su likovi moda

ipak najbolje proDilirani. Tra!ove takve koncepcije nalazimo i u

Adamu i Evi, pa nee biti slu#ajno to !lavni likovi nose samo

!eneri#ka imena, dok se ostali pojavljuju kao reprezentanti

drutveni" !rupa 3;eneral, +patica, Tr!ova#ki putnik4. B dru!oj

Dazi, likovi postaju karakteri s izrazitim osobnim crtama. Gie im

nije primarna Dunkcija da budu nosioci ideja niti da neto

reprezentiraju, ne!o postaju stvarne osobe, #ije individualne

karakteristike bitno djeluju na radnju. 'ko i jesu za neto

tipi#ni, onda je to tipi#nost vie!a reda, suptilnija i sloenija

od one prije.

sto je i sa stilom. B prvoj Dazi stil je izrazito emotivan,pri #emu nije rije# o emocijama likova, ne!o o emocijama samo!a

kaziva#a. :vi likovi !ovore na isti na#in svi rabe mno!o kratki"

re#enica, mno!o uzvika, svi imaju u biti isti prili#no istan#ani

senzibilitet, svi su sposobni za lucidne opservacije, bez obzira na

to jesu li !enerali ili slu!e. Ta visoka emocionalnost mo!la bi,

dodue, dolaziti i otuda to se u tim dramama i prikazuju vrlo

napeta i uzburkana zbivanja* ipak, da je ona zapravo autorova a ne

pripada likovima, svjedo#i okolnost da su na isti na#in pisane i

didaskalije izme)u nji" i replika postoji potpuni kontinuitet, to

zna#i da je cijeli tekst zapravo izraz autorove subjektivnosti.

&ru!a#ije je u kasnijim dramama ondje se likovi nastoje

karakterizirati !ovorom, dok se stil primjeruje dramskoj situaciji

koja se prikazuje. stina jest da Krlei takva karakterizacija ne

polazi uvijek za rukom, pa mu se #esto C #ak i u !lembajevskom

ciklusu C do!a)a da mu svi likovi !ovore sli#no* nema, me)utim,nikakve sumnje da bi ono to !ovore trebalo biti izraz nji"ovi"

vlastiti" misli i osjeaja, a ne autorovi". To se vidi i po

#injenici da su u tim dramama didaskalije doista te"ni#ke upute, a

ne literarni tekst.


21/23

B Adamu i Evi C kao to se i ovdje vidjelo C nalazimo

karakteristike i jedno!a i dru!o!a stila18, kao to nalazimo i

likove jedne i dru!e vrste. Gjerujem da to dolazi otuda to je taj

tekst nastao u doba kad se Krlea u svojim dramskim tekstovima stao

okretati zbilji 3kao to joj se ve prije okrenuo u novelistici4.

:talo mu se, dakle, #initi kako nije dovoljno !ovoriti na pozornici

o idejama, niti crtati likove koji su reprezentanti ideja, kao to

nije uvjerljivo i dramski eDikasno smjetati radnju u daleke

krajeve i u okolnosti o#iene od svake natru"e svakodnevlja. :ad

se on C rekao bi" C po#inje pitati kako one velike ideje kojima se

do tada bavio postoje u obi#nom ivotu, i kako se u toj zbilji

maniDestiraju. Kako u njoj dramski Dunkcioniraju i kako se napozornici mo!u prikazati. 5ato e se nje!ov interes kretati sve

vie u smjeru zbilje, pa e u nekima od komada iz dvadeseti" !odina

C npr. u GolgotiC jo operirati s velikim, mitolokim motivima, da

bi i" poslije zapustio i da bi se u najboljim svojim dramama sasvim

posvetio zbilji.

+ tom procesu tekst Adam i Evalijepo svjedo#i. +n ne samo da

svjedo#i o tome prijelazu16, ne!o se C svojim neobi#nim

karakteristikama C !otovo uzdie do nje!ova simbola.

1>

Kako je, dakle, na#injena drama Adam i EvaH +d!ovor je

paradoksalan nije uope na#injena. +na se naprosto do!odila,

nastala je spontano i utoliko je dra!ocjenija kao dokument, ako i

15Kae %ranko ?eimovi ako, naime, Krlea u ovoj drami o#i!lednije ne!o usvim ostalim le!endama tei sintezi i simbolu, on posveuje daleko veupozornost individualizaciji !ovora ne!o to je to dosad #inio 3str. -694.16&a drama Adam i Evaima prijelazni karakter, upozorio je C premda uz!red C

ve &onat u svome spomenutom radu, jer je naziva !rani#nim djelom prvo!adramsko! ciklusa 3str. 9> spomenute knji!e4* %ranko ?eimovi pak tvrdi da3kao to4 smioni prijelazi iz zbilje u realnost 3...4 povezuju Adama i Evusazna#ajem i izrazom le!enda, tako i ti psi"oloki dijalozi navijetavaju buduaKrleina dramska djela 3str. -7>4.


22/23

ne spada me)u literarno najvrednije Krleine literarne tekstove. 0e

vjerujem, naime, da je Krlea ita u vezi s tim djelom racionalno

planirao. 0ije, razumije se, planirao da ta drama bude C u

dramaturkom i smisaonom po!ledu C prijelaz iz jedne u dru!u Dazu

nje!ova stvaralatva* nije to planirao jer naprosto nije mo!ao

znati kakve e mu ideje u iduim !odinama padati na um, niti kako

e se nje!ov opus razvijati. 'li, nije on planirao ni onakvu

strukturu Adama i Eve kakvu smo ovdje nastojali to podrobnije

opisati ta je drama sama od sebe dobila onaj iz!led koji je na

kraju dobila.

Takvo se miljenje ovdje ne mora potkrepljivati dobro poznatom

#injenicom da Krlea C barem u mladosti C nije imao precizne nacrtesvoji" tekstova, ne!o je putao da se oni razvijaju po vlastitoj

lo!ici, pa mu se zato i do!a)alo da koji put s(m sebe demantira, da

ono to se zbiva na dvadesetoj stranici ne bude u skladu s onim to

se zbilo na petoj. 0ije to potrebno zato to ovakav iz!led Adama i

Eve, proizlazi iz ono!a to se tim tekstom "tjelo kazati, iz ono!a

to je nje!ova temeljna ideja. ' temeljnu smo ideju ovdje C koliko

!od u simpliDiciranom obliku C ve spomenuli "tjelo se kazati kako

odnosi me)u spolovima izazivaju patnju, kako se u njima nita ne

mijenja i kako se na toj vrtnji u kru!u i s(m svijet zasniva, pri

#emu nema nikakve razlike izme)u najvii" i najnii" razina izme)u

'dama i


23/23

dakle, izrei razmjerno jednostavnu misao 3i k tome ne osobito

novu, ali moda sada, u dvadeset devetoj !odini ivota,

potkrijepljenu vlastitim iskustvom4, Krlea je morao svoju dramu

voditi onako kako ju je vodio.

=ri tome se djelomi#no oslonio na svoje prijanje drame, a

djelomi#no zakora#io u neto novo. Teko je rei je li u to novo C

u zbilju zaao zbo! potreba teze koju je elio iznijeti, ili !a

je interes za novo C zbilju C i doveo do upravo takve teze.

Gjerojatno je u pitanju i jedno i dru!o. %ilo kako bilo, drama Adam

i Eva svjedo#i o tome prijelazu, i svjedo#i upravo spontanou

svoje!a nastanka i svojim osobinama koje su iz te spontanosti

proizale.=a, ako za nju danas nemamo mno!o interesa ni zbo! njezini"

ideja, ni zbo! njezini" literarni" vrijednosti, mo!la bi nam biti

zanimljiva kao dokument o razvoju Krleina dramsko! opusa.

Documents

Pavao Pavlic Adam_i_eva.doc