Pavao Vuk Pavlovic Misli i Biljeske Prilozi 1983

Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 163

MISLI I BILJEKE

PAVAO VUK-PAVLOVI

PREDGOVOR

Iz autorove ostavItine Primljeno 12. X 1982.

U ovim. mi:SlUm.a, zapisa.nim veinom. na nepov.ezanim Ust.o-vima papira, ocrtava se intimno tr~enj.e !kontemlplativnih i izraajnih putova koji bi omogu Lli da se neposredan ft1oso(fSki doivljaj - dodUe nepotpuno ali ipak to vjernije - prevIede u sklop inteUgiibili1ih i g,enztbilnih simbola. Bez namjere da budu objavljeni, imaju ti zapisi pfieteno zna-aj dulbinsk.i kon-c1pira.nih fragmenata, a ponekad skicira.nih idejnih predna-crta raISprave. Te b11jek:e, koje ine dio VUlk-Pavlovieve ostav-tine, predala mi je prireene za tis:ak njegiOva. sUip~uga dr Lelja Dobr-oni. Vrem,enski r.aspon u kojemu su nastale .obuhvaa preko tri desetlje'a je:r j.edan dio (jedini koji je d.atir.an) nosi .oznaku 1944. godine, a moda ima i ranijih.. Bnje~e iz 1944. godine donosimo skupno, a .ostale smo rasporedili terrna,tslki. Na:mne, na drurg'im listovima nema nikakve vremenske oznake, a po razvojnom kriteriju ih se nije moglo razvrstati budui da Vuk-Pavlovi pripada onom,e tipu mislilaca ija je duhovna strn~tura sUltinis.ki izraena ve u prvim djeHm,a (Spoenaia i spoznaina teorija, 1926; Linost i odgoj, 193;2), te oblikovan'j:e n}egov:e m.isaonos:ti ne prolazI kroz kv.aIUtatlvno ra~Utte raz-vojne faze, osim to jie u pojedinim ivotnim etapama interes viie usmjeiren na ovu 111 OinU problematiku.. No ovo ne bi bIo dovoljan krIterij za datiranJe, Jer Je akcid.entaJ.an. Tematsko razvI'lStav:anje smo vrUi p~ema est mo,m,enata, (IkoJe donosimo ikao podnaslove, a nisu uzeti pr:oiz1valjno, ve s~a'ki od njih stOji, u zagra.dama ili bez njih, na jednome ili na vie ltstQlVa Odgo-vaxaju'e skupine), idui od. Smisla lvota kao znaenjskI naj-openitijeg, prema sp.ecijwlnijima.

164 Vuk-Pavlovi, P., Misli i biljeke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

Oznaka posljednj.e skupine, Et1ka,, mogla bi se \meti i kao zajedni'ld naslov za ov,e biljeke, ako s,e pod tim nazivom shvati 1straiv,anj'e najbitnijih tem;elja ovjetva. - Vuk-Pa,vlo-

vi je, naime, smatrajui da .u njegovom inae kompletnom si-stemu manjka etika, namjeravao, os>obtto posljednjih godina ivota, izvr~iti takvo upotpunjenje. Tako na v,eem broju za-pisa, (kOje smo stavili u ,tu skupinu) stoji naznaka Ik e.ttc'i,

~a ettku, illi slino, a na nekima se iznos.! zamisao poetka Ui dio nacrta za razradu ov,e fnosofijs~e grane, kOj,a bi, kako je vidljivo ne samo iz .ovih posthumno objav1j.enih biljeaka nego i iz cjelovi,te VU!k-P,avl.ovMeve filosof1j:e, razmatr.ala UlPravo te-meiljne filosoflj,ske probleme prelazei m,jesto1m,iJce u fHoso:tju filosoftje. Ta:kv,a temaitika sutinski premauje okvire disci-pline koja se obin.ooznauje terminom etiika, te bi taikav za-

jednilkl na;slov za sve ove biJljeke mogao vodIti nesporazumi-ma sadravajui ekvivdkiac'lje. No upravo odatle to je u toj fi1os.ofijl etos, PQsljednji temelIj, proizlazi da ou V.uk-Pavlov'i-evu sis,temu etika u stvari ne man j'ka , jer ne bi imalo smisla

izgr,aiirvati je ikao pos'ebnu disciplinu kad je ve II samim te-meljhna implicirana. Ne bi, meutim, bilo naodmet na ov,e t'e-melj e - kao d Ulbinske uvide u onO' ~to ovjeka ini ovjelkom -bacit'i osvJetljujwe snopove refleks-ije. To je dJelomino impli-cirano u ov~im bilj;e,kama, ak sie moe rei da u njima prevla-dava takva egzistencijalno uikorij-enjena lUICidnost.

Uz1majui d O' i v l j a j ka.o on t1!ki posIj ednj i i naj abu-hvatnlji Uk zazbHj n osti, VUlk-Pavlo,viev,a f1losof.Lja tr~i u l j u d s k o m i v o t u, kao slijedu d!()~ivl.ja,ja., .osmilljenje ko-je bi taj ivot inilo vrijednim da se ivi, i to ne u smislu neke prolazne vrijednosti, nego up:ravo kao v j e n i i v O' t.l Ovo traenje QsmLiljoenja UIS'mjerava se iz im,an,eIld}e u transc'en-denciju, jer vjoenost ne moe doduJe u prolaznos,ti ivota imati svoj i~vor, ali ovjek moe kroz dolv,lj,aj, kao jedan vrhunski domet ivota, otkrit.! nepX!.olazan s m i s a o. lako Je ovjek su-bjekt tog .otkrivanja s,misla, ono nij e pro~volj no, ve se r,a,vna prema apsolutnim v redn.otam a, sp:ram kojHl su, meutim, mo-

gui razli:iti doivljajni pristupi. Ka:kvim e, prema tome, sa-drajima biti u nekome k~etnom slUia:ju ispunjen ta,j domet ivota kO'ji je do~ivlJen kao vrhunski - da li temIjom prema istini i ljepoti, da 11 ljUlbavlju .ili mrnjom te t,emjom prema

moi. - ne moe s,e prej.udlicirati nikakvim shematskim odre-enjima: Vuk-Pa vlovi zastUJpa pluralizam ctoi,v~jajnih pristu-pa vrtj:edn.osnoj lj'estvlci i, konsekventno tom,e, plu:talizam tl-

l Spontanost milsaOlllog oblikovanja ini ove bi1Jj'eke STodnima Vuk-Pavlo'Vievom pj,esnikom izraaju. T,ako, pun egzl'steiIlcij'alni smi:sao znaenja ~vjeni ivOlt II jednom k

Vuk-Pavlovi6, P., MisU i bil;eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 165

POVR ovjelt;va i putova preima ovJetvu. Dakako, time se otva-ra pitanje (na vile mjesta a,kcentuira.no u ovim biljekama) da li e s-e, lli u koliikoj e se punoi u nelkome takvom slua.ju

moi i ivjeti k o n k r e t n o l j u d s k o b i s it vo (da li i zloinac mooe bLti stvaralac, da li zlo ima vla;st!tu stvaralaIku snagu, itd.). Traganje za punoom ljudskosti kI'OO rarzti:itost nj;ezinih moguih ozbiljenja, jedno od. obllJ~la Vuk-P,avlov1-

eve fUosof'ije uope, i u ovlm j e bhljekam.a narolto nagla,en.o i dovedeno do eshatoLokog zaotren-ja.

OtkrivajuI putem Jednog dijela vlastitog ivota nepro-lazan smisao, ovjek smat,ra talj dio ivotno smislotvornim i za sebe mj&od,avn1m, te drugle dijelove dko njega usredotou.je; no niAta u ivotu ne ostaje besmislenim. jer zra,ei iz ovoga sr:edLnjeg dijela, smisaonost prolazi preko itavog ivota obli-

kujui njegovu cjelovitost: Nita na 2.ivot,u ni1e strano smislu, iako 1e samo 1edan dio ema1 koji odreu1e smisao (11).2 OcNu-!ka kojom ne'ki dio 1vota II konkretnom SIluaju postaje i-v.otno smislot:vora:n i mj'e:r:oda van nije, dakalko, uvjetovana sa-mo racionalnom prosudbom, pa niti samo svj esnom aktivnou,

v;e u njoj sudjeluje cJelovita osobnost s njezinim. intele~tuailnim i emocionalno-voljnim ivotom, sia s,vjesnim i pods,vjeisnim doiv[jajnim slojevima. U kolikoj e istinitosti i dubini doi:sta biti dosegnut smisao ivoita, zav1s:i .od. i v o' t n e p II n o /e kojom .osobnost u odluci djeiluj


nom podru.j u, v,e i na 1st1nosnom, um'}etnitl{com i drugim po-druijima,3 ako to niJe SIUia:j, nastaJe ps.eudo-znanost, ps'eudQ--umj,etnost. Dobr:ota jest dakle neposr,edno-pooitivan pei'1so-nalan odnos spram D o. b r a kao. na,jvileg smislonosnog prin-cilpa. U zbiljSlkDj dijalektici oituj.e se taj princip kroo fenome'-nalne antit~e dobro - zlo.. TaJko i zlo pridonosi ie:1bavlj eniju !

ZapaajuI da se nj'elgova k;oncepcija etosa i eti.ke bitno. ra0I;L~uje od uobiajenih, osobito. u tome to prema ovima et1nome pripada samo dio ivota, ne~o odreeno podru}e, a ne ljudski ivot u n.j.egovoj cjelovitosti, Vllk-iPaivlovi se pita: Ali kako bi se mogla za etiku e j e l i n a ivota ili cijeLi osnov ivota uiniti djelotvornim?, i nalazi odgovor duboko origi-nalan: Tako da se na ivot u svrhu e t i k D g odreenja gle-da izvana, iz smrti. (44). Smrt je, da:kle, elem.ent ivota, ak njegova kulm'1nacija. - PQsljednja rije ivota. Kao. talkva, smrt postaje stvaralaka i upra.vo s t var a l a t v o s m r t -1 jest ono ~oj,e see do krrujnjih dubina, budu:! da iz smrti obl1ko~anetos ini djelotvomim cijell osnov ivota.

Da 11 e u nekome kOfIllkr:etnom slu~aj u doi do. oobiljenja stvarala:tvo smrti, ili oe to. izostati, zavisi o. ovjekovu odnosu spram sebe i svijeta, od pro.imanja im an encije i tra.nsc,enden-cije u tome odnosu. Kao mo.tlv'e za ire razmaJtranje VUk-Pavlo-vi navo.di dvije t,akve mogunosti - kalko prDma.trati ivot iz sm~t.i: a.) nihil1istiki, b} pooitivno-stvaralaki. U vezi s krat-kl,m naznakama otvara se tu pe~speiktiva prema dijalel~t:i1d k:onc.ipir.anoj probl,ematlci, !roju donekle Ds~JertJJJa.va predmni-jevani r,ez,u[.tat: Ovaka,v iz smrti oblikovan.i ivot je u s k r s l i ivot, ako se p'romisli da 1e ivot pod a) uniten, n i t a van, u nita upravljen, jedan u m r l i ivot, u umiranje donesen i d o v e d e n ivot. (44). Smrt, d:alde, zatvara dvot u niLtavn:os,t samo onda ako je taj ivot do toga d:oveden Dd ovje~a koji ga i:vi, tj. ako Dn put svoga o.vjetva ne slijedi do kraja ve:, za-

sta.jui, guI vla.:stit,i ivot besmislom. nita,vi},a. Iz toga m.oe bitI t.rgnut bolnim do,iv}Jajem krnjosti vlasItdtoga bia (31); no ako ipaik ,enji za punoom pl'1et.posta,vi zastajanje u krnjosIti te stvarala:ku afirmaciju za1mijeni bijednim nadme'tan}em su-

p~otlStiavljenih indivLduu:rna, smrt. e S'aInO dovriti DVO nite-nje stvaralake biti ;ivota. Stvaralatvo smrti, kao ni stva~alatv,o ivota nije, naime, neminovnost, nego. mogunost kOlju treba zadobiti. Alko je to ovJek post.igao, perspektiva smrti mu otva.1"ta pod.ruje izbavlJenja u bes[{cona,n.om bitku iji je supri-padnik i u koj.emu nj-egovo d.j,elQvanj-e osta,vlj a tr.ag kojl mo~e vodIti prema apsolutnoj punini smisla (15).

Iz:~oran stvar:ala,ki poticaj, koji unutar ivota. usmjera;va ovjeka prema vrednotama te ga. u toj uS'mj erenosti k8io auto-

3 Kao to le i Platonovo Dobro nade:sencij atan prinCip sverwkup-

Vuk-Pavlovi, P., Misli i biljeke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 167

nomnu linost ini lanom. sve,ovJeans&e z,aj'edn:ilce, u Vuk--p aviLoviev oj fUosofijl Jest, l j u b a v. Samo u pnsus'tvu lju-bavi smrt je stvara1aika, inae umiranje pr~i u (vrijednos-noO) nitenJe. No u st,varalru.t;vu smrti ljubav dosie vrhunac, na koj.emu ivot pre'lao;i u s m i s a o kao vlas;tltu apotezu. Rijei zapisane na jednome od ovih listova: Velikim stvara.teljicama

(raa.teljicama) i o.slobod.itelji.cama ovjetva smrti i ljuba,vi posveeno (43) vJerojatno su zam:~ljene kao. motto ove ose-bujne etike, ija bi tematika bila ivot iz punin'e ljudskJog bistva.

Er,os i Thanatos, te dvije is:konslke snage, dominirajui VUlk--Pavlov1,evom fiJosof.i'j.om, pokazuju u njoj dUJblju ivotn.ost ne-go da su utemeljene nap~ostiO bioloki. Iz egz;jstenicijalne ~.orijenjenosti i svojstvenog joOj skupa-biti .one pokazuju put pre-ma transcendenciji duhovnog za,j-edniltva, pr;ema bezgrani.noj otvorenosti duhovnog kJosmosa. Moe se rei da su u tOj fi1o-sofiji sutinski prisutne:, iako 1.1 prlOOn.im Vulk-Pa~ovlevim dJe-lima nij-e motiv smrti, osim u ovtm postalUJIIlThO OIbja,vljenim biljekama, izrrj.~om spom:injan (vje!r:ojatno stoga t.o je imao btti ekspliciran u pripr,em.anom ert.ikom djelu); no nerijetko ga nalazimo u njegovom pjesnikom Izraavanju. Primjerice, mi-soo .o pokretu bitka te o ZlbUjnosti onoga to se ini samo pro-lazI1iim4 r&imira se stavom: Pred vje,nou je sva,ka sm,rt pu.n.ina;5 saobraznotome, iz perspe!k:t,lve ljudsIkog ivoOta: Tek smrt tko shvati, ivi iz punine.6 Ipaik se u tome ie:rnav;an.ju smrt pojavljuje v-!le sipo["adi,ki, te je elksplic.itna prisutnost tog mot'iv:a u postuhmno objavlj.en1m zapislma jedan znaajan pri-nos razumijevanju ov-e osebujne misaonosti, tim vie to se poj.avljuj.e ve, u zapisima iz 1944. godine, i to upravo u onom obliku i p!ioblemskom sklopu &oji e se daljnjom razradom. sve vile uvr:ivati: smrt - posljednja rije iv:ota, te ideja fun-dlranj,a et:ike sa stajaaita smrti (5). - Pr'ema Vuk-Pavlovi-

evu nazoru smrt bitno pripada (ljudskom) ivotu; ona je, do-dUSe, njegova neminovna mogunost, ali ni}e neminovno to kakva e nekJa smr.t biM: da li nitetna ili st:vara,lalka. Mogunost da mu smrt bude st,va,ralaka - dia. vodi izbavljenju - ima pred soboOm svalki ovj.e1k, je'r se t,a. mogunost ooibiljava u asu slobode; no njezin je uvj.et: neprihva.anje besmis~a! Ideja i-

4 Mi prolazimo, ne zbog uspomene; mi prolazimo, ne zbog kratke slave; mi prolazimo, ne zbog bjene jave. Mi prolazimo, da se trag nam djene u vjeno srce zazbiljnosti prave. Mi prolazimo zbiljni, ne ko sjene.

(Pavao Vuk-Pa!Vlovi: Razvaline, Skopje 1964, str. 32.) 5 Isto, str. 35. 6 Pavao Vuk-Pavlovi: Zov, Skopje 1964, str. 130.

168 Vuk-PavloVi, P., MisZi i biljeke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

VOOnostl smrti i njemna mogueg stvaralaAtva in.i .originalnost .ovoga VUlk-Pa;vlovi.eva shvaanja i cUs:tingvira ga od drugiih danas rairenih interpretacij.a. od raznih fi1o:sofskiih pogleda, mislim, da mu Je (uza sve r~e' inae) naj~odnijI II tome onaj koji .se nazr1jerva iz NIetzscheovih rijei: Svi smatraju vanim umiranje; ali smrt jo nije sveanost ... ; 7 srodnost im je u pos:veujuoj funke:lj1 sm.rM - u kojoj .ona:j koji tako umire posveuje zakletve i,vih - izraz koji adekvatno ocr-tava jedan aSipekt onoga to Vuk-Pavlovi podrazumijeva pod stvaralaAw,om smrtl jer se u sveanosti umiranja pobj.edndika nltetne smrti (slmti siuvinih) ozbilj,ava zajecImtvo i trajnost dubovnih veza umirueg i ivih; dakle, unutar ivota s'e ozbi-ljava trajna v,eza, ivota 1 smrti, i to takva ~eza lrojom se ivot, iz smrti, posv,e6uje.

Vuk-P,avlovieva misao da se ivotu pristupi iz sm.rti ne znai, d.akle, put u nej,asnu onostranost, ve traenje naina da se dj elotvomoot cijelog osnova ivom oslobodi za istinSku humanmaciju ljudSkog zaje.niJt;va,. Koncentr1xajui u s'ebi gla.v-nu tematllku ovih zapisa, ta misa.

VukPavlovi, P., Misli i bil;eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 169

1944.

1.

K nauci o izbavljenju Eona,an ciilj ljudskog bitka (des Menschenseins) ne moe

zapravo biti )d1:v1na,tio', poboan s.tven j e, JeT j e to nemogue. Al'! upI1kos tome ne odgiOv,ara ovj eKOVU blstvu ovaj konaan cilj usmjeriti II samo gledanje Boga. Cijeli ovjek mora doi U di-rektan odnos prema Bogu. Ovdje se r,adi dakle .o doivljaju Boga (doiv[jaj Boga), gdje se pod doivljajem treba razumjeti totalitet ljudskog konk.r.et1ziranj abistva (Wesenslkon:kl'1etLsle-rung). Ovdj,e se radI o dodiru Boga u istinskoj ~bilji ljudskog bitka (Wirklichkeit des Menschen-seins). Mjertlo bez mjere Ima II ivot ovjeka potpuno ui, taJko da s,e u svem ivotu ovj,ek ponizno ll~la:'! II to mjerilo i pr.em:a njemu se razvija, u nj

170 Vuk-Pavlovi, P., Misli i b.ilie~ke, Pri.lozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

j.e 'zaista (etg,eI1tlich) U supstancijalnoj vrst,i i to takvim moe pos.tatd, i to post,ati .u slobod.i - moe biti jedina za-daa .u okviru problema izbavI.jenja. Dakle kratko: i~baN1jenj'e za1etom prema zaistnosti ( Eigen:tliJChkett), prema isti-nitosU (WahrllcIDlkelt). Druge m;etode nem.a. Jer ovdje ne vrijedi priv.id, ve samo bi5tvo (Wesen) , a bistvo je i:stmltost i za.istnost, zapravnost, upravnost.

- Os,tvarenje ideje ovJe~a je j;edina metoda izlbavljenja. AU ideja ovj eka ima svoj u mjeru u Boanslkoon! -

8Iui,ti '(rasti!) tl tstinitostt.

3.

K etici i nauci o bogu

Dobro Pojam pooiva! Pretpostavka,' Dobro se ini 2jbog Boga. [To bl trebalo Kao smrsBlO loo.atl u pogiledu da je neto do-

bro, jer (ili \k.ad) to Bog hoe.] MoJe dj elovanJe t,reba blti taiko formiliano da in zbog

Boga (kao udoredno dj,elo) ne bude ni kod m!ene ni ~ koga drugoga (blinjega) niim sprIjeen. Jo vie: maj in treba biti tako formiran da kod svakog ovj


nosno moral). Na.jvi,e nije postati bog, a nije nl postatI sUan bogu (Plalton) (divinatllo), nego p.rma;va:ti bog:a kao mjeru i mj,er1lo, kao cilj l svrhu i prema tom,e ivjeti I (Theoklina eti-ka) upravljenost prema Bogu priznato ljudskoga. Najvi,e je ~u gledanju Boga (doivljavajui i ivot oblikujuI) bo~aviti (u svim djelima i postavcima ivota ivjleti up~avljeno pr.ema Bo-gu) - bogosmjerstv.o, bogJOsmj.erstvenos,t, bogos:mjernost. Mi ne moemo postati bog ili se poboanstv:eniti, ali ipak II gled.anju Boga boraviti, to postati to Bog - p~ema na/em gledanju odnosno vjerovanju - od nas kaD duevno-duhovnih bia hoe na.initi. Mi moemo dj'eil.ov,a.ti ako trajno .ostaj,emo usredDto-

eni na Boga i snagom vjerovanja postavljajui se na stajaliIte BOje (:pa bilo l fLkM mo? ) postavij atI na nas same nama. naj-vii eljeni eti'ki zahtjev kao onaj koji Bog hoe i njemu kaD na,em pozivu ponizno, doslJedno, j una;ad., pripra vno na rtvu i sklono rtvi pl'!ijazna bia udovoljavati!

4.

BDg kao mjerilo bez mjere. Put k njemu: 1. Bog kao rij e a) gola rij,e, b) smisao, vrednota, rij.e

puna znalenja 2. Bog kao predodlba a) magiki, b) simibot1i,ki 3. Bog kao idea} (pers.onifikac.ija, inkarnacija) 4. Bog kao pojam (,kat,egorija, granini pOja,m i sl.) 5. Bog kao ideja a) kao dobro (sadraj), b) kao mjera

mjerilo (fo:mna) 6. Bog ~ao doivljaj (u dDivljaju doSltojan:s~va i nitavD-

sti DvJeka; ,kao pr:ola~no realiz'iranje mjerila II tekom samotnom hDd II k u:vij ek istijoj nesebinosti i poni-znQsti

Bog kao a) najvie doObro: put k njemu vj~banjem u od-ricanju

Bog kao b) mjerilo bez mjere: put. k njemu kao k pr,ema nesmiljenom ....... * zaht1jev.u i udorednD-duhovnoj nunDst.i

[Bog kao tvrdo, nesmUJeno, bezuvj etno, b e s k o m p r o-m i s n 01] PO unutarnjoj borbi, po odri:canju vodi teak l op-tereujui put k njemu. Kao najvie dobr'o Bog nije dobar (pJ."e-doba,r, tlbergut), jer .on Je mjerilo dobroga. Kao najvie mj ,erno

* Tokice o,zna.uju neitljiva mjesta u rukopisu.


ali bez mjerila (massstabLos), zato nespoonatljiv! Samo ga se moe doivjeti!! (Nur erlebba.r.) Zato vodi k njemu put vje-ruvanja kao zahvaanja vrednota. (Ipak Bog s,e zapravo ne moe ni znati ni vjerovati - nego samo dOOivjeti, Pri emu je doivljaj razUlllijivlO specifian.)

[znanJe: zaihvru

Vuk-Pavlovi, P., Misli i biZ1"eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 173

6.

Princip individuacije i teorija (Mogue i kaoO nastavak odmah posUje sve stvorenje v:api za

spasenjem. ) 1) Princip individuacije kao pratemelj (Urgrund) alksio-

matike: A - A 'to zna,i: Ja sam ja, i A ne non A: ja nisam ne ja, to znarM: j a nisam ti! Iz nagona samoodranja 1nd'ividua pro~lazi dakle sigur-

nost ovog logikog aksioma (pr1nc'ip identit,eta, i proturj.eja!). 2) T,akoer sigurnost ......... , vanjske stvarnosti (ne-ja,

objekta) na koOju se podupir,e individuum pr-erna principu in-dividuacij.e! Ja sam samo ja i individu,iran ja, ako postoji rea-lan ne-ja! Alko sam ind,ividuiran, ne mogu biti sve. Ono to ja, da s,ebe odrlim, moram otetiti odnosno unititi, jest stvarnost koja nije idenMna sa mnom, je'r inae se ja ne bih mog,oo odrati prisvajajui }e odnosno unitavajui; odnosno, da j.e ona a) sa mnom identina, oteujuI ili un~tavajUli nju, j a bih sam s,abe o.t,etio iU unttLo; ali ako ona b) ne bi bila stvarnost (ne l'lea1na), samo privid (Senain), ja ne bih mogao njenim ig,trebljenj,em biti zaista unaprijeen, odrZan!

.Ako prosuuj.e d.rugoga u nJegovu dav'anju, neka ti bude polazi.te ,ed.nost i zahva;lnost. ednost pri prosuivanju bli-njega odgovara pl


7. Sloboda i nunost:

Volja kao bioloka nipoto nije swibo'dna. ivot1njska volja je determ1nirana, drukle i ljudska kollJkJo je 1vot.injska.

Speci/ino ljudsko treiba meu ostalim upravo u tome tra1ti da }e volja - kao spectfin.o lj udska - d e lt e r m i n i r a n a (!) z a s lob o d u, to znai: princip individuacije d,e:term:inlra (odnosn.o 811i, i to nuno) ljudskU volju - da stvara sl.o-bodu, toO znaii lskupit,i (auslosen) slobodu ne zbog sebe, vle zbog lica (P.erson), tj. ljuidiS'kog lica, i time volju - koliko ne slui iblol(~kl odreenom individuu ve te.oloJd. upra-vUenom duh.ovno .odreenom licu (P,erson) - gurnuti u po-druoje slobode i u tom okviru pojavlti se slobodnim, uko-liko volja probija centrlpetalno usmjeren ~auzalni lanac koji proizlazi iz principa 1niv.1:duacij:e. T.a~o vlOlju zapravo kao taJkvu u zapravom. smls'lu ne moe se smatrati slobodnom, aU sluei stvara ona slobodu lica (P,erson). Ako je da\ki1.e volja koliko je ljudska volja, (m.oZda ,htijenje, ne volja, da.kle 'kalO i1t:ij,enje, Wollen) nuno usmjerena na slobodu lica (Person), jo iz toga nipOIto ne sUj edi da u konlkretnom sluaju ova sl.o-boda i dOista mora biti postignut.a. Ona mo~ i izostati, to

znai da ima ljudi koji nikad ne dospiju do slobode. Determin.acij,a ljuds.k,e volj e za slobodu ne mora, ali moe ~bavit,l situa,ciju sloibod,e (Freiheitssituatton auslOlsen). Sad e bit.! aU i dalJe mogue da se o.vj.ek u stanju sIoIbode na viem (duhovn.om) stupnju opet dete:rminira (iz slobode!!!) za de-te'rminacij.u - odnosno da se odreuje iz slobode za bezuvjetno dj elovanj.e, to Jest za smisao. svoga poziva 1 za kon.sekv:encij e, t.o znai za odreenu pliovedbu njegovih zahtj.eva osloboenu sv.oje samovolje uzimanja SIlobode.

J,edino po. determinacij1 tz slobode mogu je proces iZba-v'ljenj a (is~upljenj a, Erlosung). Postani slobodan

Samo po detenninaciji iz postignute slobode (na koju prin-Cip indivlid;uacij:e nuno niJkoga ne siJ11) [u smislu duhovne ve-zanosti] mogue j.e ~baV'lj.enje od posljedica individuacije od-nosno od nj e, ili onO' - a~o ne tako - uOipe nije mogue. [mdivi:duacija j

Vuk-Pavlovi, P., Misli i biljeke, Prilozi 8 (1-2),.str. 163-202, (1983) 175

Ljudsko htijenje Ikao osoibitost vOlJe imiivLduacdje (prin-cipa individuacije) po kojoj princip individuacije ima bitt nad-vladan.

Na to je dakle usmJerena sloboda, odnosno mogue dje-lovanJe iz idej e slobode? to hou po slobodi?

U svakom sluaju radi s,e o ostvarenju ciljeva. A pitanje bi m,aglo bitno biti ovo: Kako ja ost;varuj'em. prave cUjevie?

Je li slofboda dakle sredstvo za pronaJaeiIlje ispravnih ciljeva (ne samo za odluku o is~avni.m cillJeviJn.a)?

Dj:elovatl iz slobode ini se da ne znal! nita drugo nego dj,elovati bezuvjetno i samo bezuvjetno prema ispravnom e (ili prottv ispra.vnoga) berl: o~ira na spor ene motlve. (Ostajte pita-nj'e: Moe li se i.z slooode djelovati protiv is~avn.oga.? Radi-kalno zlo!) [Kod Sokrata: Moe 11 se razumom djelovati protiv isprn;vnoga? Mo~e li sie hotimino, istinskim, zaista punim uvi-da znan j ,em d,je'lovati protiv ispra~oga?]

Sloboda Je iskljuenje samovolje, d,akle dJ~lOlVati iz slobode znai djelovati priznavajui jedan (vriJednosni) princip (vri-jednosnu zakonttosrt), smisao. Izvrava II sloboda samo smi-sLov-ito djelo? J,e 11 iz sloibod,e mogue samo SiIll'isl()vito dje-lovanje? ini se da na pitanje treba odgovoriti Jesno, kao to se protusm,tsleno ne moe misliti.

S'loboda nasUlPl'ot nepr:eg,lednom moguem! Uskrsnue za-istnoga (Au:f,erstehung des Tatsachlichen) iz moguega putem sloibod,e Ui nunost.!?!

8. Jo jednom o slobodi

Hoemo Jedanput pitanJe slobode postavLti ne s o1m.rom na n:jenu .injeninost (Ta;tsachUch.kett) (Ima 11 slobode, postoji 11 neito kao s~oboda), ve s obzirom na nunost (kao pot,rebu). Pitamo: Je 11 sloboda uop,e potrebna? Pitanje u tom od,reenom smislu: Trebamo 11 slobodu? Tl'Iebamo 11 bez-uvjetno tajko neto ,kao to je sloboda? I kakvlU sioibodu :treba-mo? Taiko kao: Kakva se s'loboda (sadrZaj sG.obode) ini uope poeljnom?

MoglO' bi se moMa (!) od!govo:ritl: Samo ako je Siloboda bez;uv:jetnO' nuna za prevladavanje posljedica principa indi-v;LduatCije i samo ako iz nje ,takvo prevladavanj.e predvidivo mo-e pr.oiZai, samo Je onda ona neto na 'em u valja r~diti, ili

im,e se ovJek va-Ija posluiM (u sluaj'U da postoji neto kao sloiboda) !

Moglo bl se sad rei, da se princip indlv'lduaclje moe pre-vladati samo m slobode (iz impulsa &Qlbode) (tovte, da .on

176 Vuk-Pavlovi, P., Misli i biZ/eJke, PriZozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

samo s gledita slobode dopire do svtj,estil). J'er koillm je volj a determm..lrana, odnosno nije se jO determin1rala za slobodJu, nij e u ov'j eku dolo do tog posebnog sluaj a - da se on sam determin1ran - prebacuje u slua,j indet'erm'inacije (slo-boda) u ljudSkoj s;vijestl (Wollen - ht'ijenje) (Volja i htije-nj.e! Samo ovjek ima htijenj>e, a ivotinja j.e podvrgnuta volji.) (lpodvrgnutost = determiniranost) - kolJ,k;o dakfle je volj a determinirana, ona je u,pravo u smislu principa indi-viduacij.e (na temelju njega!) i na nj vezana, to vl.e od njega i po njemu OId.reena za d,etenninaciju, za vezanos.t. Samo po zaista nutarnjoj parado.ksij1 principa individuacije po lrojoj se on u sv-ojim konsekvemcijama sam p~o sebe prebacuje, upra-v,o samoUlbila!lki se pootavija, samo u toj paradOiksi'j~ isk:r-savanje slobocie, svijesti slobOde - ako nisu neki sluajevi, varka. prijevarni privid - samo po tome 1e sloboda ra-zumljiva kao is:tinSkl dana, kao atost, kao is,tinska stal-nost (wahrer Bes-tand). Opet: Sloboda

Tko je slobodan, odnosno ija volja - [hl! lice? (Person?)] - j e slobodna?

Ne mora biti da je volja op'en1to ooevl ili slobodna ili noolobodna - nego moe biti da samo osobi:tlljudl kao osoibe, a i oni samo u .osobitim situacijama mogu se nazivati slo-bodnima. Moda je uope samo istinslki ovjek - stvaX

Vuk-Pavlovi, P., Misli i biZ1e~ke, PriZozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 177

ovlee, ne u.mire li rado, to ne eli svol ivot, ivot ti ne e biti dan osim kroz smrt.

(Qherubin'iJSchet' W,anda-sm.a.nn, VI, 121)

o postojanju se zna! U vrednotu se vJeruje!

10.

15. XI 1944.

(? Mjerilo pripada u pod.ruJe vrednota i postojanja. [Vje-ruje se i znade.]Ono to postoji je ono to se usmjerava prema vrednoti. Ipalk mjerilo bez mjere stoji im'ad svalrog postoja-nja i vrednote. [Prastav (Ursetzung) do1v.1jaja]. Ono je Wis-sens- und Glaulbensentriickt), ali ipak nile strano dOivljaju (,erlebn1sfremd) !

ll. SmisaO' ivota

Smisao ivota mote leati ili jzvan njega iU u nj,emu sa-mome. All ako j'e izvan, onda moe biti sam.o u neemu to je

ve element ivota, jeT .inrue ne moe ivo imati na njemu interesa, joer 'Se smisao ivota ne moe v,ezatl za neto t.o samo na neki nain ne partleipira na ivotu. Onda bi, d.akle, pitanje valjailo ov8.iko formuiirati: Smisao ivota moe lea,tl ili u dijelu ivota (onome to sudjeluje u ivotu ill u neemu u emu ivot sud\jetuje) (mikrokJoz,miki ili makrokoz,m1:kl, subjelktivn.o ill objelktivno!) iJ.! u :cij,e[om ivotu, .odnosno u cjelini ivota (.gdj

178 Vuk-Pavlovi, P., MisU i biZ1eke, Prilozi 8 (1-2). str. 163-202. (1983)

vot! Tako dolazimo - na udnOlVat n8lln - na st,avak vj.ero-vanja koji ,tvori zavrni stavak kransIkog Greda! (Vjerujem .... ivot vjeni. Amen.) Naravno, ka:ko more ovjek bez tog vjerovanja iViot kao smisao ivota htjeti i nastojati ga ostva-riti!

12.

1. Nije pitanj.e doO ,ega stoji srea ivota, nego do 'ega sto-ji smis'ao i"vota.

2. Jer tzv. sre6a stoji do ostvarivanja smisla svoga i-vota.

S. Ne moe se pitati, da 11 ivot (opstanak, egzis,tencija) ima sntlS!la ili ga nema, nego

4. &ako d a t i smisao ivotu, kruko o s t var i t i smisao ivota (Ostva,renje vrij,ednosti)

5. to je smisao? a) ~>Smisao ivota je Dno to opravdava ivot, to ivot

ini takvim da se mooe smatrati ralZlonim, da moe opstatl pred postavcima i prohtjevrma ovjeega uma.

b) 8misao u vrijednosnom odnosu! 6. Smisao ivota u ostvarivanju samoposta.vljene svrhe

tj. pootva! (ne zvanja) 7. O pozivu

13.

Zadnja rije ivota. - Z.a:dnja rije je: smrt. Ako smio si i postavili pd:tanja: bistvo i smisao pozvanja i

pooiva, spoonaja ('to spoonavati), dj,elova.nje (bistvo po2ivnog odreenja), mjerilo, bezuvj,etno u ivotu, pOIvije1sni poliooaj (i kUlturna obv,eza prema zaj,ednicl), to postaj.e na:jtednom sve bez svrhe - jeT j e poslj:ednj a rij e: smrt. A odgovor du,e na ovu bezsvrhovitost nilJe skepsa, nije fatalizam, nije nihilizam, ntje reziJgnacija, nego: oaj.anje'.

Ali uV.i,aj oajanja je ve i osnova za nadvladavanje prvog UlVlaja kO!ji vodi k oajanju: jer naSlUp~ot njemu je smrt iz-bavljenJe .od oajanja samoga. I tu se bistri pogled, i otva:r.a se novi uviaj, t:r.el UViaj. Je li smrt nita, ill j;e vle ili manje nego ntta?

Smr:t nije samo hiti mrtav.

Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 179

Smrt ni.je pnra ri~e .umiranja, nego posljednja rije ivorta! Ona j/e svoJevrstan predrnelt d.oi.vlj'aja, ne umiranja, i ivot koji

osjea t:rn (trai istodobno s1'le:dstvo izbavljenja od njega) ~ne Jedna/ko za izbavljenjem od tog trna. GdJe treba traiti put iz-bavljenja? Prije siv/ega u samom,e sebi, u svoj,im vlastitim visi-' nama, j er se u samom sebi mor,a nalazitI smisao sama sebe j po nJemu odvanost za samog sebe, odvam.os,t za smion zahvat svojeg naj:viJeg .oitovanja u stvaralatvu, i m,oi namaI snagu sama sebe afirmirati i nositi!

14.

Izbav~j:enje (EI'IlOsung) u ula,enju u za:j.ednicu v,rsok1h 1 vi:: ih (pJ.emenltlh i plem/enitljih) duhovnih biia - tim.e se ini da je uskrsnue jednoj n D voj d u h o v n o j vez a n D s t ic pretposta vka jmbav'ilj enj a ..

rnbav.Ij.enj,e: iz stva,ralak.og (kao izvora) kOje ima svoju pretpostavk.u samostalno u d,uhovnome. Ili moda ov~o: Du--h.ovno Je bistv'ena pr,etpos.tav,ka st.varalakog. Duhovno va'lja U tome traiti i naii, to je prema bistv en om. pretpostavlka (1 kao sredstvo i cilj izb:alvl,j.eiIl!ja) slt'varalaklo:ga. Priroda nije bi-stvena pretpos.ta:V'ka, nego nuna ivotna pretpostavlka, pret-postavlka. r:eal1zacije (kao ma.terijal) st,varalakoga. Ona jie ne-izbjema, ali ne bezuvjetna. pretpo:stavka stvarala,koga.

Izibavlj/enje je t/alko mogue da poi:nj.eniJci duhovnoga na-staju nove mQgunost:i bila (8einsmogllchkeiten) u specifino ljudskome. Ljes~vtce novih datosti bia i vrsti (Seins- und Art-' geg,eibeniheltien) u ovjieku vode do izba.v[j:enjat(?) Koje su a.li te stepenice? I g1d}e je posljednja. stepenica? Treba 11 da:k1e misliti na izra.iva.nje (moda bolj.e: stv.aralaiko t;kanje) ~bavlj.enja?

15.

IzbaVljenje! !! iBeskOiIl3JIlJOst! Mi smo dodu1:e' kion.ani (a i cij elo ovj,eanstvo je ta.kvo) ~

Ali budui da prip3Jdamo beskonanom bitku, ko1i nije ulkoen, ve s bivanjem (kao korelativni pOjam!) ini beskonanu stvar-nos/t, radimo mi na beskonanome, jer djelujui pod idejom .otk.uplj.enja, izazivamo trajnu transformaciju bes~ona:nosti u smislu i u smjeru otkupljenja, i tako i!majui udjela u besko-

nanom duhu, sami sebe u sv:rhu prevlal..avanJa po indi:vidua-ciji iznesenog trpljenja (bolj.e: prokletstva - Unse\l.ig:keit) r-

tvujui unosimo ideju ul~enja u spas u nal zemaljski ivot.

180 Vuk-Pavlovi, P., Misli i biI1eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

1 tako s idejom obkupljenja ~u:sav1.'!a;vamo4: n~ ivot time to ga stavljamo pod najviu svrnu td,eju, i tako naem Mvotu da-jemo ~psolutnl smisao. Ali :kwko mi hoemo naJ iv.ot u ideji apsolutne punin.e s.mlSl1a, to smo mi i subjektivno individ.llailno .otkupljeni kad ivimo nalazei se u spasu (im HeiJl.e stehend) kao lanovi duhovnog svemira (des ge1stig,en AUs). !Ina to, na-ravno, znaenj,e za lttw svemir, da mi time sudj eluj-emo u spa-senjskom otkupljienju.

FILOSOFIJA

16. Posljednji smisao fHo,sofije lei u liou (Person) fJt1osofa,

koji se na i po fUosofs1{oj stvaralakoj dj.elatnosti unutarnje obllkJuj,e u filosofa. Kao ta,kav on ivi za ovaj posljednji smisao: da bude kao Uee (P.erson) sredite, l t.o dinalntno s,redIlte, du-hovne - Jedne odreene duhovne - zaj,edntc,e. TaQro l,ei pro-blem smisla fllosofskog ina u pitanju duhovne zajednice koju je takav na odreene duhovne vrijlednosti usmjeren in sposo'-ban oblikovati - odnosn.o koja se obll\ku'je po njemu pos.red-stvom filosofa ~ao posrednika! (filosof 'kao posrednik!!!)

17.

to je fHo.sof? to zna,i biti fl1osof? FL1osof u povodu steena na .osnovu iskustva l umovan.ja

samos.talna uvjerenja ima svoju btu s.vojstvenu koncepciju i-vota, kioju ho'e da ostvari po nudI svoJe dUevno-duhovne {)rganizacije.

Put jie toga os;tvarenj,a i njegova ,ekspUkac.lja u stvari fi-losof:ija toga i taikva ft1osofa. Ish.odite j,e k tom,e uVjerenje i do1vlja,vanje pogledom na .odreenu vrednotu kao najviu.

To moe biti spoznaja ili etinost, svetost, ili sama ljubav - re a:lna , idealna ill mis;tina. Prema lj.estvlei vred-nota, p.rema idealim.a, odnosno najviem idealu izg~auj,e se umstveni, umovanjem noen1 i elj,eni svijet u svojIm moguim slojevima - realn.om, 'tealn.oID, mistinom, pri emu moe vizIja taJkva svijeta sadravati sva tr-i sl.oj a, ali moe biti i krnja .1 sa.dravati (i oivljavati) samo jedan od m'Dgulh slo-jeva, ili i dva, ill i tri s rarzliitim naglaskom na kojemu od tih slojeva, taJko da ti svjetovi mogu doista biti r~ili:1ti i pri stal-noj .odreenosti ;taJkv1h slojeva. Plural1t,et svjetova moe tako biti vrijednosno uvjetovan.

*

Vuk-Pavlovi, P., Misli t biZ;e~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 181

18.

Filosof ne mij enja svijet, on samo vOdi do mijene, daj e raz-loge, uvjete i osnove promjeni - aU i odranju njegovu. On nagovJetava i uvjetuj


Dakle: Teor-etska 'Svij,est moe se konstituirati u na'jpunijoj zavisnosti od principa mdi:viduac1je i oblikovati znanost i filo-sofIju, ali moe se oblikovati i polazei od prIncLpa izbavljenja i kao izlbavI~ena teoret.ska s:vij.e.st (erlostes theo!. Bewusst-seln) htjeti prokr,itl i dovesti do kralja sasvim drugi st:varalak1 put znanos1Jl i rilosofiji! Tada ta'l{va svlj.est prevladanog prin-ciJa individuaclije obltkuj e i sasvim drugu vrst znanosti i ftilo-sof.ij.e. U Prvlom sluaju poglavLto prir:odna filosofija (Na-turphi1osophie), u drugom slua,tju religiozna filosofija! Ili: prirodna znanost ili reUglozno (duhovnoznanst.veno?) fundi-rana iHosofija.

\fiLOSOfija iz rmanja (Wissen) (Sem) Ulosofija iz vJerovanj:a (vrednosna) [In luce per amorem] In tliberta;te per amorem Jo joednom o s lob o d i Slobodno je djelovanje koje iz l1ubavi ........ Gdje dje-

lujem iz ljubavi, djelujem slobodno. SLobodni s:mo gdjoe ljubimo. Druga verzija: Gdj,e djelu1em iz ljUlbavi, os,lobaa me to

dje:lovanJe od zapletenosti u princ~p individuaciJe. Problem I a) duh/spoznaja, odnosno toorija 1 pr.incip in-

div1duacije b) ljubav/etika, odnosno Praxls l prlncLp indi-

viduacije II a) duh. i sloboda

b) lj ulba v 1 sloboda III duh i lj uba v

stupnjevi dufha stupnjevi ljubavi

\kao Jedinstvo (a[s Einheit genommen)

IV aw kao s~OIbodno primanje ljubav kao ,slobodho davanje

V m,edltactj,a kao unutar.nja prruksa kontemplacija kao unutarnja ~tlvnost ekstaza Ikao 1:errl'Je unutamj,e aktivnosti [Unto mys:tlcakao Einlk.her?]

[slobod,a kao samoa ??] (A/bgescihiedeooelt) [,sloboda po samoi ??] [sloboda u sa:mol ??]

[Nirv'ana! ] *


20.

Autorlt,et (zakO'n) filosofije je samo sam fil.Osof1ki um, .um Iroj i fHosof1ra. ZatO' ne moe biti j,eidna fflosofij.a nasupr.ot svim drugima philosophia perenn.is. Sv atka je fUosO!flja, kolilko je to dOista, u p'hilosophia per'ennis. A isto Je takO' filO'sofija koja

hoe da bude dogma, s1Vaika phi.losophia militans, u stvari ne-gaci1a ft1osoflj.e, suprotnost filosof~om,e duihu.

Fl1osolija nema i ne mooe i ne s~n:ije imati iJ.i prizlnavati neki autoritet izvan sebe. Inae s,e ona uope ne da os,t.vari.ti.

To m'e je nauilo mojih 80 godina i65 godina fl1.osof1ranja.

21.

Nikad se f'uosofija ne izdaje za objavu: pravi fUoSO!f je !mosl kao poziv (~o'V) ili pre:poT'Uk,u.

POZJV 22.

Krit,erij pravog poziva: odu!evljenj.e, koje nij,e osj.eaj, Vle isti.nska volja za posij edicatna, volj a da se podnese sve, aJi doista sve, to je potrebno ili neizbjeivo za provedbu stvarn-

la.k!og impulsa, drutV1eno - volja za potenom borbom - po-tenom II smislu borbe koja nije egoe'en.tt1na ve kreocentrlna -: konano, dakle, kriterij poziva: rtva - dobra volja - ra-dost - odvanostI Od.anost id.eji koja ini smisao pooiva!

osoibni (individualni) poz,iv - heteroce:ntrian, heteronoman lin1 (pe'rsonalni) poziv - autocentri,an, autonoman Blstv,ene vrij ednostl koje su u odnosu na linost - umjet-

nik, svetac, pror.ok, !filosof, Ui"enjalk. *

Ne gl,edaj ka~vi su drUJgi, nego g~edaj kaka,v si Ti. Tvoje djelovanj.e treba biti odreeno pxema povratnom uinku na tebe samoga, pr:ema normi Koju u seibi nos], pr:ema normi koja utiskuje ig tvoj:e~m pooivu, koja wada tvoj,im po~ivom.

(Ne ini dobro zbog drugih, ve 2Jbog sebe samoga, da ne bude nii od svoje norme, svog poolva. )

Poziv znai slUZibu. Moe biti i s,l~ba na po~ivu (tvog bli-njeg) tvog suovjeka! OdlUI - da li si normirao (!) svoj poziv


sam,o U seDi samome, Ui u pozivu drugoga nal~ svoju normu! I odlui onda u slubi ijeg poziva e biti d,a zadovolji s.voju nonnu, da 11 e S!luiti pozivu Krista, Buddhe, tli Atile i Napo-leona - odluI i~Ineu IjUlbavi 1 mot!

23.

Alko ti tvo'j poziv ima biti svet, onda im.aI samo j,edan izbor. Nae II da ti tvoj poziv s praNorn nije svet, nego mora biti sv'et, ~o hoe kao ovjek opravdati svoje ljudsko postoj anj e, onda mora htjeti ove konsekvencije:

1) PotivanJe tvoj,eg' poziva od strane drugih. Ta ikako e inae u socijalnom krugu ispuniti svoj poo:iv?!

Onda ,ali i ti mora dalj e oSltati doslJedan i povu'! ove kO'n-sekv,encij e:

2) P,otivanje poziva drugih s tvoje strane! (koruflikt izme-u poz.iva?! borba?!)

Kae: Nemog1l je zahtjev da se dovede' u sklad provoenje tvog poolva s resopekt;iranjem tueg poziva. A ja odgovaram: Da, to jest nemogu zaJhrtje\T. Da, biti ovjek je po sebi nemogu za1htj.ev, i ljudski tvot, da ljuds:ki je upravIO ljudskij:e i dublje - zaihtj,ev da sie potvrdi t~agedija ov,je!k.ovanja! (Menoohen-sein)

Tko ima poziv, tkO' hoe poziv - pobj,e

Vuk-PavloVi, P., Misli i bil1eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 185

stavio U slubu ostvarenja vrednota u ovom smjeru, onda s11-j,edl! svoj poziv.

Poziv proizlazi od dobra (od vrednote) NaJ poziv ne proizlazi od ovj,eka, nego od (najv1leg) dobra

(od najvieg sPQrznatog i jer najvieg miljenog zato i ll:a.jdublje btjetog dobra).

25.

Opravdanje: Poziv: Odgovoo:nost: OdVaruIoSt za rtvu, spremnost na rtvu: Predanost, ponizno prtvoljavanje (EinwHi1igen) u zvanju,

odanosti Ne uzimaj si pra,vo zahtIjevati od drugih, to imaju r.aJditi.

Tim,e im daJe~ pra~vo. da od tebe zahtijev,a:ju da radi Qno to njima odgovara. Tako bi oni lako mogli tra~tti od tebe Dno. to. se prDtivi tvom po~ivu, ito vre onl bi to' mogU dotle dQvlesti da bude nevjeran svom pooivu l odustaue od njegova ispunje-nja. All ti imal pra;vo zMUtiti se od drugih lod njih zahtije-vati onO. to su propustili d.a ti moe ispuniti S\Tio.j pooiv. I ti e imati dosta borbe da ostane na miru. All se ne miJeiaj u poslov'e dl'lugih alko Qni ne diraju tvoje i prepusti pozvanima da nadziru i ureuju socijalne dunosti i oibv,eze tvoj1ih blinjih. Ne zahtijevaj Dd drugih n li ta to bi tebi za ljubav inili; nego gledaj i istraj na tQme, to bi bill propustiti. Jer drugi nisu tebi OIbv,e2ani za pozitivno, dakLe ni za kaka,v pozitivan in, i ti ne-ma$ prav,o. niikaiko ih mrabljiv,at1. on! nisu zbog tebe, i nisu ono to Jesu zbog tvoj eg poziva. Oni su tu zbog svojeg pooiiva kao to si ti ~bog svoj.eg i kao to jesi ono to Jesi.

Alt t,va~i, to su proprUS1tili, da ostane nesmetan u isp.unja-vanju svog zvanja,. Ljubi svog bllnj.ega, ali ipak ne ljubi nj.e-govu lakomost, ne ljubi nj,egovo. astoh[eprj,e, njegovu nemar-nos,t u moralnim obvezama - a sasvim naroito nJegovu prema tebi joedanput pre1Wetu d1lllOSt u v,ezi s nj'egovim pozivom. Pre-stani initi rtv:u.. Ako je PQtrebno, bandLte - i na dilievnom

podrwj u - ne' tr:ebai 1 ne morai podnositi. [Kad usud (sudba) tebi zamrai dane tvoga ~a - o.nda

se zna sjetiti da pital sve iznova zaJboravljena pitanja o to-me, to II duguje tom,e ivotu.]

186 Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1e~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202. (1983)

26.

Traenje puta k srcu svijeta NapLrezanje ovje~a ~oji jie kao duhovnO' bie pDzvan u svo-jem biu kaD prirodnome rnvriti st'varalai~u revDluciju LDobra vij.est da s'e Spasitelij rodio Da li nam s,e Spa;site'lj ~odi? Nema drug,e provjere (drugog naina), nego SVDm d1sclpli-

nom duha proivj,etl ivot, kako ga. preporU!a Krist prema na,-uci prikazanoj u evaneljima. Druge kriti\kekrans.tvo s obzi-rDm na praksu nema. AJkO' taika:v ivot, kranski - evaneoski, dOista vodi dD spasenja (sedam blaLensta:va), onda kranstvo doista nDsi u sebi istinu, put i ivot.

27.

Ovo pro:k!letstv.D (Unseliglkeit) je razumljivo samo iz svi-jesti k.ozmike solidarnosti. Mnogi su se rtvovali z;a svoje uvje'-renje. Ali samo Jedan niJe samo nau;avao (kao Buddha) nego prinio rtv,u iz: ov,e svjesnosti i za .ovu svjesnost,.

To to j e on b:tD roen, nijte se :u ovjeanstvu prO'budila sVjesnost, negO' poziv na potrebnu spremnost na rtvu, znanje i nunost ove .spremnostI na r:tvu! I utomle se ,obj,avljuje Logos u \koj;emu prebiva najvii Smisao.

28.

K etici poziva: Etos rtca (Person) je ispunjenje njegova poolva. a) Upoznaj svoj'e sposobnO'sti (Upoznaj samog,a sebe!!) b) Raz,v:ij s~oj e sposobnosti! e) Razvij svoju sav}est prema vrijednostima koje m.o~el

svojIm sposdbnost1.ma puno .ostvariti. d) Ja;aj svoju volju .u sLubi svog poztva! e) is,ti svoje nam}&enje!

OsJeia'j se odgiOvornim. prema s-v:om pozivu! (OdgO'vor-nost)

f) Izaberi pO' ,mogunosti sveje zvanje pr.ema svom po~ivu! Je Ti zloinac pod u:plivom ikalkvog svog pooiva? Ispunjava II on-neki poziv? Dalkle (?): Poziv samo (?) usmJe,ren prema huma-n1t1etu (?) to jezloin? (Mueni,ci u drugom vrem.enu zlo-

in:ci??)

Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1e~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 187

PUTOVI K OVJETVU

29.

Put do ovjetva (u bistvenom smislu) nUe jedinstven ni jednoznaan. On moe da bude Iiazlilt i vodi p~elko vie etapa!

spec . .ljudsko tv.Ij,enje, spec. ljud~o d,jelov:anj,e, spec. ljud-ski rad, na posUet:ku st~aranJe Ne dospl}e svaki ovjelk do posljednje .etape. Moe se za-

stati.

30.

Nositi ljud'sko lice Jo ne znai biti ovjek. All ljuds~o Uee obv~uje da se bude ovjek ili mooda bolje: da se postane ov-jek.

V,eliko je pred Mm pitanje (Vorfrag'e): to je ovj.ek, to znai bitl ovjek (Mensichens,ein). A slij'edi jo ve'e pita.-nje: Kako se iz,rauje postajanje ovJelk.a, to zn.a;i postartl

ovjekom, kako postaje ovjelk?

31.

a) ovjek jedino .bie koje (jednoga asa) moe da sie upo-zn.a kaO' bie ikrnJe 1 da tu kmjost bolno doivi.

lb) Nastojanje ~o ispunj.enja te pr~lne u enji za pu-noom..

e) Vj-era u vrednote kao veliine, kojih ostvarenje biva zadlatkJom da se iSpuni nedosta.tak.

d) S.tvaranje i izgradnja dobara u nastojanju o~o pr.eo-bI'azbe bia: znan}e i znanost, suiivlj aj 1 umjetnost.

e) Za spoznajom .. f) ovjek i razUke meu ljudima i njihova ovje,tva: OVjek i ovjetvo. Brig:a oko du'e.

g) 4 tipa!! Ant.!'Iopolog'ikl ek'skurs! h) Razlike u odnosu pr.ema umJetn.osti, odnosnO' umjet-nikim djelima u stvaranju i suiv:1jaju [OVjek k:ao drUa!].

32.

Putovi k ovjetvu. Filosofija filosofije Etos je skup prinCipa (normi) prema kOj,ima va'lj.a ivjeti,

da bi se mogla iz'lvj-etl punoa .specufinoga ljudskoga bia.

188 Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

Etika Je (pr.ema tome) nauka o' principim,a (normama) poOtrebnim da se uzmogne u punoi (svestranoO) 1zi~eti speci-fino lj usko bistvo.

Imati etos, znai prema tome imati ;te principe (usvojiti ih, i toO svaki za sebe prema indiv. odnosno personailn. specirfinoga svoga ljuds1roga bia), ivjeti prema etosu, ivjeti pr-erna tim (personalnO' usid:venim) princi.pima.

Etos je personalan, mora.l (,to Je neto drugO') openit (ko-lektiv,an?) .

Dobrota Je onO' (etino) pez,sonalnoO stanje (:vrlina) bez ko-j,ega nema stv1a,ralakog pokretala ljuds'koga.

Etos (doObrota) potrebna pr,etposta vka za stvaranj.e na po-druju istine i ljepote (manost, umjetnost).

OVjek trai istinu 1 njen prikaz ~bog cilja, koji d1ktira dobrota (s.pas ljUdski, spas kDsmosa). Isto ostvaruje prikaz lje-pDte ~bQg toga cilja

- ukO'Uko mimo toOga: talmi (pseudO') znanom, talmi ('Pseu-doO) umjetnost

33. N epovredivost ovjetva

Princip nepovredivosti ljudskog (specifino ljudskog) .os-novnog blstva (Grundlwesen).

Ovo specifino l~udskO' bi.stVD sastO'ji se Dsnovno u .onome to s~injav.a ljud,skoO dostojanstviO. Nj,egorvosnov je zapravo neod r:ediv , a nj.egO'vu konkretnu pDSllj,ed1cu valja traiti u kul-

turno-stvaralruikim funlkciJama (snagama, .odnosnO' mogunostima) (svijet vrednO'ta, osnov V'jerovanja). Ne radi se !tu o

politiJIklm sLobodama, nego D nepovredivosti tog osnO'va vje-rovan,ja; i to u takvom .sooijalnom smislu, da svaka kon-kretna stvaralaka ku[turna djelatnost u p,rincipu izbjegava povredu ostalih kulturnih snaga (razvitaka) (na primJer umj.et-nos,t ne smije PO'vrUeditl i prije:iti r.eliJgiorlnost, to Jest istin-sku, pravu religioznos,t). Ali neizbjena trenj a konkretnih obUka valja obostrano tolerirati (princip tolerancij.e) (priznavanje totaliteta osnova vJe!oovanja i svih konIkretnih obUka - tako-

er i politike). PravO' (polit1lka) Ima tu toleranciju garantirati i toO je sloboda u slu~bi stvaralakog.

(Vidi naprijed: Ljudsko lice otb.v,ez.uje da se postane ovj>ek..) Upravo je .tragiki te5lko govO'riti o lj:udslkom dostoj-anstvu

kad se nema opstanak dostOjan ovjeka i - moda sasvim boo vllastlte krivnj.e, zbog traginih situacija u koje se sudbinom upalo - ivi ivot koOji nije dos:tojan O'vje/ka.

Vuk-Pavlovi, P., Misli i biZjdke, PriZozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 189

Prava kultu.rna dobra nastaju d:od.u!e iz individualnih do-ivljaja (iskustava), aU se vrednuju s gledita opeljudskoga (a ne egols,ti1no, egocen.trina s ohZ'if1om na lnd1vld1.laiJne ci-ljev.e). Nai ono to je dostojno ovjeka (das Menschenwiir-d>ig~).

Ne sloboda apstraktnog i neodreenog naina i forme, nego princip obostranog (socijalnog?) potovanja morao bi po-

litilki biti mj ,er ilo. Pol1'ti1ao mjerilo (granica): .socijalno pOtovanje (da II je

pojam socijalnog porovanja mogu i od :ega bi se morao sastojati?) .

34.

Kolilko ovjek i bio naprosto estica svekolike plrirodne ~biIje, ipak se iz nje i izdvaja kao bie kaje je neiflJbj~o v,ezano na ne1zmjerlJive zakone njezina unutarnjega sustarva; moe ikao od\Tojeno od nje da na nj u opet i utjee, te njezine sUe pod-vrgne svojoj moi. Ipak ta mogunost nije znaaj Ika. svih ljudi. PojedinCi su u razlilitom stupnju 1 raz~lta dosega v:ezani uz prirodu, koliko se ona da ~omatratli izdvojeno iz odreene ljud-Ske sfere. U s~oJoj nejednakoij zavisnosti od prirode i u nejedna-kome svom odnosu prema njoj, odr:euju se .oni i raruiito s ob-zirom na mimoprirodllu svoj,evrsnu svoju ljudSKU b1st,ven.ost, po kojoj je ovjeku mogue (iako ne nUno!) da se ogleda kao bie, kojemu priroda, koliko i j,est njezina estica, i s njome po-

v~an, moe opet j da se stavi neka'ko nasuprot, kao objekt od kojega se j.e ~dvojio. Gledia li se meutim na taj mogui odnos konkretno, osvJetljava.ju s:e i pojedini lju:di pogledom na to

razJlitol Zbog te se razllnosti i ne moe odgovoriM jednozna-no na pit.anj.e: to je o~jelk, koje mu je bIst,vo. Nema '00-vj ,e!ka u ~bllji. Postoj.i samo mnot.vo ljudi koji s obzirom na svolj bistveni izraz nisu nipoto jedna;kii. Pa ni Jezgra im nije ista, ba s oooITom na stupanj i na;in njihove pov,~anosti s onim silama prirode i .onim njezinim neizibj.enostima kojima se ljuds.ko bl'e tu i tamo, bilo u ime S voj ,e Hi i u ime svih, t,j. II korist i ba:tinu svih, moe nekako kao subjelkt svoje vrste sta-viti ikao objektu nasuprot.

RarumiJe se, da s,e t:i odnos.i .oitujU u nezimj.ernim mogu:nostima prijelaza. Ali openito se - u racionalnOj analizi (sin-tezi) - mogu karakterizlra,ti u et:iri etape:

a) ovjek vitaliteta: lovac, ratnik - samoodranje b) ovjek socijalan - odranj,e vrste c) ovjek rada d) ovjek st;varanja Rad i stvaralatvo!

190 Vuk-Pavlovi, P., Misli i bilie~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

35.

Nema sumnje da Je tenja koja vodi ovjej,e bie do samo-ostvarenj a prirodlI1a, to znai do samoob1ikovanj a prema s~ojevrsnim i ovj'ejem .biu primjer

Vuk-PavloVi, P., Misli i bil;eke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 19!1

37.

Ljestve sVijeta koje vode do svjetla 1. .o v j e k o l i \k i - ne vidi ih, nema potr.ebe da se us-

pinj e, teik tu ~ tamo nekoliko pre1aga, pa se vraa! (Vo-de dolje pod z.emlju?)

2. O o v j e e n i: mjedene ljestve. Posluh, stepenice tu i tamo nedosta.ju. L}est.ve ne vode visoko.

3. o v j e n i: sIrebrne lJestve. Tue. Vod,e dIO mjeseeva sjaja.

4. o v jek: zla;tne ljestv.e. Sa,mosaed.ane, ali hvata ih se s .tuih lje,stav.a trn'je. Vode do svjetla, aill. pre~o tekih zapreka. Pr.eage su rasta.vlj.ene visoko j,edna Dd druge!

ad 1) zlatne ljestv'e, ad 2) srebrne, ad 3) mjedene, ad 4) krhk.e drvene, tmovLt.e i pune opa:snosti, ali samosaoo.ane!

Oblite krvlju, vode ipak do svjetla (i smisla). 38.

ovjek Je kao bie prirodno stvor:enje bi}edno i krhko. Ali iznad svih stvorova on s,e ~d1e - ne tLme to ima ruku kojom radi, ili razum koj im misH i s'm'~lja, ve time to tl e bie kojemu je mogue da vjleru'je u neko boouvj,etno (najvLe, naj-.odlunije) mjerilo ivota, ~oJe mu naznauje sV1'fbe bistvDva-nja i mjesto u akviru zazibLljnoslti (svljteta, svemira, kosmosa). MjeriJo je to duhlOvni princip, i po vjeri je u nj ovjek dulhovno ble.

OVjek: bie koje uvia (vjeruje u) Bezuvjetno Mjerilo sve-ga svoga btstvovanja i o.pstojanja te se priznaje D d g o v o r-n i m prema njemu i njegovim pos:ljedicama. (ovjelk kao bez-uvjetno odgovorno bi,,e!)

39.

Pitanje o ovjeku im.a tros.truki slloj: fUosof.ski e odgovor zavisiti o postavljanju pitanja o ishoditu, a onQ mo~e biM

rarzli1to. Moe se p1tati ito ov.jl& jes,t, to on moe bit:! i to on treba biti. Budu.i dakonkr:etno post oj 'i sam,o mnotvo lju-di, postavlja se u konlk~e'tnom pitanJe a) to i kako su ljudi: mnogi, malo njih, liza,brani izuz:eei; zatim b) kako daleko mo~e

meu mnogima pojedinac u daMm o~olnoLStima dotjera.t.i u Qvjenome; i e) to t:rieba da budu mnogi i ito bi trebali biti pr-erna mogunosti, to t~eba da budu oni maloibrojni, a to iza-briani izuzeci.

to se Mre stava (S,telJiung) ovJeka, pita se to je, m.eu svim ljudima pod moguim uvjetima ljudi meusobno, st,av mnogih, to maloibrojnih, to iz.abranih.

192 Vuk-Pavlovi6, P., Misli i biZle~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

SMRT I OVJEKOVANJE

40.

Pooljedn.ja jie rijoe Mvota SInl'\t, najtvra, neumoljiva, b~uvJetna, neopoziV!a, nitei je neponiAtiva. I ri}e je, koju onaj ne uje, koga se upravo ti,e! Ona je prvo dogaanje, koje ovjeka pogaa, a da za nj ne zna niti mooe znati. Za nj nema dOO1vljaja, pa za njeno bistvo nem'a ni znanja ni SIpOZnaje.

Tijelo se raspada, a svije~'t.(!) se glUbi. A sa svijesti ljastvQ, ono do ega }e iv ovjek narotto mnogo drao. Meutim, ni j:astv.a v~e Il,'ema, jer nema ni doivljavanja, kojemu jastvo biva popratnom pojavom.

4l.

Smrt kao ljeitelj srvlih rana, :mo oooravtte1j od svih bolesti, kao vrhovni lijenlik i izbavitelj od fizi~og i moralnog (?) lada. ToO sa st,ajaJ.iJt,a koje onaj ~oji nadivljuje zauzima nasu-prot umir.uega (~o j e ovostrano staja1ilte).

Onima koji na:divljuju zadaje bol, ako oni koji nadIivljuJu, rastanak doivlja:va:ju kao guibitaJk. On mOOe, aU .onima koji nad~ivljuju, pod izvj:esnim okolnost,ima donlj:eti olak!anje, pae 1zbavljenj,e. Ova,kvo stajaILt,e, s kojleg se ocjenjuje smrt, sasvim je, dakle, relaMvno l ne dono:si n~ta bitno (Wes,ensgemasses).

42.

Smrti kao mom,entu odg,ovara u i:votu zaprarvo samo rlva. Ako ti je sueno umrij,e:ti, potvrdit e tu suenoot i-votno u stvari po analogiji smislov'ito samo portvovnou. PO-rtvovnost u sv,emu, na svim vrij ednosnim podru'j ima, napo-se pak odgovornou koja si uzima slobodu! I kad ti je svJe-sno, da j e nejmbjeno pooljtednj.a rije ivota smrt, nee znat.! za strah, ispred prav,e svoje slobode. U onom, u emu zna~ i

osjea da si odgovo:ran, ~et e si slobodu za djelovanje u tome smj:eru (odgovornosti), unato s'voj ljiUJbarvi prema ivotu!

43.

(Smrt i ovjekovanje) s,mrt moe biti bliaga i draga ka-o, ljuibav, a ljubav zna bLti

(gdJekad) neumoljiva, be'utna, i boodUln.a, 1 kruta kao smrt,

Vuk-Pavlovi, P., Misli i bilie~ke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 193

Vlas,tita se smrt ne da doivjeti, all tua zna bitl sudbo-nosnim doivljajem. Tako se smrt doi~ljava samo prema i u mi, ona Je d~ivljajno u stvar! mistvena (to je za neku filooof1.ju smrti odluno!).

*

Velikim stvaratelj icama (raatelj1cama) l osl,olbod'Ltelj1cama ovje,tva smrti i ljubavi posveeno.

ETIKA

44.

Smrt j e ono po emu se prosuuju razlL'1te et~ke. ObuhIvati 11 s'e ivot da bli s:e iz toga odredio izvor i etIj eUnoga, obuhvaa se najpOiSJ.ije samo dio ivota: etika a) utillnostl (h'edlOn.mam), b) s.re,e (eud'aimon lziam ), e) koristi (util1tarizam) , d) savr\e-nosti i sl. Ali kaiko bi se mogla za et'i~u cjelina ivota W. ciJeli osnov ivota uinlti dJelotvornim? Tako da se na ivot u svrtlu

etiko,g' odreenjia gleda i~vana, od smrti [smrt kao elem,ent ivoga! (Boga)! J. Kako promatrati ivot iz smrti (vom Tode aus) -

a) nihil'istiki - iz egoizma. J a umirem tako i taiko, da:k1e mogu sve initi i dopustltl.

b) pozitivno - stvaralaki, neiegoistino. Ja umirem~ od-laz:im,ali drugi iv,e, os,taJu: dalkle, kako OIblikU'jlem~ Jer um.irem, svoj ivot jer e drugi ivjeti? Pola~ei odatle, smrt posta1e stvarala,ka! OVaIkav, iz smrti obL~ovani ivot, uskt'sii Je ivot, alko se

promisli da jie iv,ot pod a) uniten, nita,van (geni.chltetes), u nIta, upr,av[j.en, Jedan umrli ivot, u umiranje donesen 1 do-veden ivot.

45.

(Osnovni problem!?) Izlazite etike? (Stvaralatvo smrti!?)

A. - Poslijednja je rij.e ivota - smT't. Izvod prema B! B. - ovjek u svome ovjetvu. ovj~tvo kao pooiv, kao

pool vanje ovj,ekovo. Pit,anje kao i - po mitu: da II je vjerarn (s,abi - bogu) aneo ili je .pali (sWl, bogu, svom poovanju ne-vj-eran) aneo. to je meurtillIl pozvanjte OV'j.ekO\TO, to je to

Jovj'etvo? to je bLstvo ljudsko? Emp1ri!ko - met,empi-riko (iskustveno - z~ustveno). Ima 11 ovJek neki vjeni poziv? Razlike m'eu ljudiIna. Razl1Jke i pogledom na :'Jovje~tvo,

194 Vu;c-Pavlovi, P., Misli i biljeke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

pogledom na pozvanje? Moe li se ovjek odrei svog tre-nutnog zemSikog a s druge strane i svoga vje.nog (,trajnog, bistven:og) pozv1anja? Neovjeni ovjek, ovjekoliki (ov:jeasti, iznakaieni ovjek), oovjeni


S druge strane mooe on :.UJSkrsnuti u svojoj :.zajednicl kao lLce (P,erson) u svO'jem djelovanju i ut jecanju kao

linost (P:ersonlichkelt), kao stvarala,ka linost (koja stoji u slurtbi kullturnih ~ednota).

48.

K etici (Analogija s estetikom) Paralelizam dobara i etilke obv,eze (PfUchtetihik)

hedoni~am: :ivi (dobro) s uttkom (genussreich) eudaimonizam: ivi (dobro), bezbrino. utiJitarizam: iivi prema udi (mutgleich) et,jJka savr,enosil (VollJkommenheitsethlJk): iVi plemenito, ispravno ivi istinito (wahrhaft) ivi prema vrednotama i sl. ivl duboko bistveno (wesensttef) (ivi prema tvojoj bi.stvenoj dUbini) i sl. K etici: Moralno (etino) je neto samo u odnosu na OVjeka. Gdje taj odnos nedostaje, mooe neko d.j.elovanj e biti i moralno 1ndtferent.no. Budui da je moralno djelovanje us-mjereno na bivanje i na ivot ovjeka, pita se, d a!kle , to je ljudski (i toO specifino ljudski) ivoOt. ivotni krugovi (Lebens-kre1se) (vitalnost, emocionalnost, intelektualnost ili ... (polit1ka--ekonomij a! ), estettka, logika, religioznost i Sil. - j esu II to ivotni krugoOvi i ivotni stupnjevi (stepenice, Lebenssrtufen)? odnosno ivotni vrednosni stupnjevi? Priroda - dua - dUih? Tri mo-ralna odnosno etika zauzimanja stava?

49.

Postaji II obv,eza djelovati dobro, etitki? Sigurno ne. ovjek m,oe raditi i propustiti ono na to j.e prisiljen (svojom) prir;odom. A on i ne radi nita dr.ugo! Fi1osofske etike znae samo: a.kJo si dobar ill ho,e dobrotu, onda djeluje tako i tako, odnosno trebao bi tako i tako djelovati. Hi: alko ti tako i tako d.j.e1uje ill si voljan tako i tako djelova:ti tli alko jesi takav i takav - onda radi dobro, odnosno dobar si! Obvezan si samo legalno djelovati, drutvo odnosno zakonodavac zahtijeva od t,e'be socijalno r.elativno prihvatlj.ivo djelovanje. Ti si na to upravo prisiljen, p!rijete;im sankcijama he.teronomno dje-lovat.!. Autonomno djelUje sa'mo, odnosno biti e na to po-ta,knut, gdje si uvj,e'ren da s,l izabran za nekO' poovanje, i tako na nj obv~an, kad sl opsjednut idejom nekog (tvojeg) pozva-nja. Onda Jesi (lli si um~lja') da stojt iznad heteronomtje,

196 Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1dke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

eta se smije postavIti iznad hete~on.omno zah.Mj

Vuk-Pavlovi, P., Misli i bil1eAke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983) 197

sam. hoe primiti, ne da II on nju ho,e (bez OIbrl~1ra da II ona ho'el), onda je to dar darovan jz suutI l s oooirom na ljubavni odnos bezvr.edan.

U ljubavI se ne pIta noel li, ve dop~ta II da te ljub1m!

AU tD znai: Ovdje je egoizam 1 upravo on (udoredno) ptUnovr1jedan i

pOOeljan - altruistiki motivI kao osn.ovni mcUvi oslabljuju ba moralnu vrijednost, Ijulbavn.og davanja! (Istom izvedeni (sekundarni) motiv'! ljubav,! izviru iz a1t,ru1st,lkih sIkIonosti i t:reba',ju! )

Ovo bl dakle bIo jasan s~uaj gdj,e se sa staj,aJlt,a udorednog vrednovanja egoizam 1 altl'luizam podudara,ju. Motiv nije Jednozna'no samo d:an, nego traen (treban) (Igefor-dert, .g'esoUt), etiko vrednovanje brIe granice!

Ljubav ne pita - ona se daje; ona poklanja, d;a,ruje i slui. Ne treba se' borbom sredstvlma, IDOI, nego punim ljubavi po,inkom prlrod,e - ostva.r1tl osloboenje od nj


53. Za etiku

Ne moe bdltt niiji, a.kO' nijesi svoj! Ljubav - sposobnost ljubavi

Ono to ovjelka ini pravim ovjekO'm, nije razum. Kao ani-mal mtlonale, on je jo u animalnome. ovjek jie u pa-avom smislu pO' SVO'joj sPO'~sobnO'SIt'i l'jubruvi: ta ga ini neani-malnim biem! SpO'sobnost ljubav'! daj

Vule-Pavlovi, P., Misli i biljeke, Prilozi 8 (1-2), str. 163-202, (1983)

u protiv:tinu, bilo. one:moguavalQ ostvarenje drugih t:ivnih i poeljnih - vrednQta.

199

PQzi-

Be~uvjetnQ odbacivanje zna;llo bi, da se ne~tQ, to se sma-t,ra vrednotom ili dob'rom u bitnosti iskazuje be'zvrijednim ill protivuvrijednim ili neostvar:iv,om (dakle besmisilenom) eljom iH nadOom!

8last, ugoda, uLtak, kako. joe s tim? Kratko. antihedo.nicim,a: Ne znai li nijekatI .opravdanost

slasti kao (jednog izmeu drugih: l tu sam. plurali:sta!) svrhe nijekati ujedno. i vrijednost ivota? Na'PQs,ljet'ku: U slasti (i Uipravo u PQvodu slasti, pa i zbQg slast.l) se oplQ duje , raa, stvara! 'Dl~o bi se dao na oplQdnju i na eventualnu bol (!) lj ub aNi , kad ona ne bi bila - bar u tOj dimenzijJ, u tom s'mj e,r,u, u tQme vidu i asu - svI1ha, posljednja svrha opsitanJra, prolazna op-stanka koj.i udi za tra.jnou i vjenou! Naposlljoed: I p;roo.a-zan tr'enutaik blaenstva u slasti (,ljubavnoj) m'Qe inaugu.rirati lanac ispunjen vjenou. Slas;t moe da izvire iz egoizma, all utJecati m.oe u potpuno od sebeznalosrti .odrijeeno. dogaanje. Subjektivno usidrena slast (ljubavna!) moe da Qstvari objeJk-tivno izma-nje nedogledna dogaanja, kao izvor daJ.jega svoj-stv'ena dowljavanj.a, mi dQgaalIlje, ivot u dvoi (Zwei-samkelt), a dalje raanje nova ivota.

Bi 11 ivQt tekaQ befZ: osnova u ugQdi, slasti, ultku? Nijekanje Qpravdanosti slasti znai ujedno i nijekanje opx:av-

anj a ivOlta i opstanka!

56.

Srea je u mogunosti oboavanja. Sretan je ona1 koji i,ma neto ili bolje reeno nekoga, to

ili koga moe oboavati, ili u odnosu na to je uvjeren da obo-avanje, bilo subjektivno ili objektivno, ima smisla.

ovjek mora oboava,ti da bi mogao. biti sr,etan. U tom.e je takoer smisao, Amor dei intellectualis, kao iz,r,az na1jvie mogue ljubavi koj.a zapravo. znai oboavanje! (Amor hominis spiri-tualis.)

Kaemo. II ne,emu da imla smisla, potvruj erno. njegovo. opravdanje postojanja (Ber,echtigung zu sein), z.bilj.sk,og PQ-stO'janja (wir'kllch zu setn). Pitamo. II o sm;islu, tO' pUamo o' opravdanju postojanja. Potvrujemo. II smisao. neega, to. iz-javljujemQ na,u elju, nau VQlju, na pris,ta.nak - da moe postojati, smije ill treba (Jill. naj.manje moe) pOIstojati, doista,

djelUjui, d:jelotvorno postojati! (wirklich, wirkend, wirkungs-voIl sein!) Smislovito postoji pravo (Das Sinnvolle besteiht zu Rech.t).


SmilSlovito ima pra.vo postojati! (Das S1nnvoll.e hat Anr.echt zum sein!)

57.

K etici:

leg:a11tet ----~) drultVQ (prvotna org.an1zacija) m.oraUt,et, ) zaJednica (drugotna organizacIla) eticitet (etos) ) Linost (imanentna - duhovna -

organizacij a) legalit,et: pravnl pr:op,is,i, zakoIliSke sankclje moralitet: obia,ji, sankcije jav.nog:a mnij.enja etos ('etlci,tet): pozv:anje

stvaralake s,vrhe - sa..IlOOc1\je savJesti vrij:oonosni KosmDs

legalitet: heteronom'ij a moraJitet: i heteronomno 1 autonDmno odluivanje etos: autonomno i ortonomno samoostvarenj,e l'egalitet, moI'1alLtet i etiJCit'et u vidu odnosa lpslzma 1 univ'erzalizma, sUlbj.e\kt,ivimla i obj etktivizma , (egoimla 8Jltrutzma) (aprior~a i apo:s'teriDr1zma.) itd.

58.

Za etiku

Tho radi etlk1, ,tko m.oralno, tiko legaln,O'? Veina ljudi ivipr:1rodno, pr:ema prirodnim za.konlma (inatu.rg.eset~l1C1h), ne prema normama. Da s,e ivot, ravnan p.rema prirodnim zakonima, ne nalazi uvije,k u konfliktu s onim prem:a normama, to je Dno to trebaobjasnltL

Da. su razUltie etfke u okviru fUosofsk:ih sistema ili 1iilo-sofskog miUenj.a lkJ.3iSnO uvjetovane, mO'ralO' bi se uzeti u ob-zir. Da li je kla.sa (socioloka uvJetovanost), .naturel (psi-ho-fiz'iolo!k:a uvj etovanost ) ili drugo temelijno, to bi trebalo istxattL

Jesu li etijjke opravdanje d.jeiovan}a iz od~e.enih na~onosti (aus bes'timmten Ges'in.nung.en)? ime su naklonost,i uvje'-tovane i odreene?

Razliita vrst ovij et,va i ovljelka (J)Zov?! ) opravdaiVa se moda (odnosno njegovo. dJelovanje) u rarzUi.to obUIrovanim eti-kama? Poredak (Ra.ngordn.un.g) etdldh osnoVInih principa, od-nosno razliitih etika?


59.

K etici

U ovom asu mislim da su dvije najyte kr epo:s.ti , bezuvJetne pretpostavke pra,v'Oga ivota: istinitost i dobroIStivost, l to na-pose ondje gdje se voou i proimaju II istinitu doibrost1vQst 1 doibrostlvu istinitost. Bez njih nema plem,enirta ni dublj;eg'a ivota - bez, njih na posljetku. nema stvaralakog ivota -t,ek to taj mislim - trai Jo jednu krepost: ednost.

[O istinitost,i (dUlh, duhovnost) l dobrostivos:tl (dUla, du-evnost) vidi i naprij ed! ! ]

! dobrostivost do portvo(l}nQsti! istinttost, ~ ednost ~ dobrost,l vost ~ portvovnost

60.

JOI jednom s l o b o d a Valja se osvrnuti na mogunost da, bi vO'lja (koliko do-

l,azi u pitanje probl'em dete,rmill'lzma 1 lndetermm.lzma) mogla bit.! i izvan alternat.!v,e siobodan - nesloibod:an. Nij.e, is,lclju-

eno da je volja, neto to se uope ne mo~e p~osuivatll s ob-zirom na sLobodu i neslobodu, ve se kree i ostvaruj;e u d1ffien-ziji st,va:rnosrt;! (prihvat,imo li t:aJkv'e dimemz:ij.e') kOja pOdJ.ijee

odreenjima sasvim druge vrstL Trebalo bi nai takvu vrst od-reivanja da proble'mat,iIka volje bude u tO'm sm.j'elru ispravnO' i j asnO' postavI j en.a,.

Voljno od lu ivanj.e, p~omatrano iz:van altemat.lve slobodno - neslObodno, bilD bi (mo~da) nunos,t s promjenljivim smJe-rom Cilja (ill sJ .. ). [Ova,j Varij a;biJ:itet, odr~aV'a onda (ako nastupi sluaj) d'im.enziju st:varnost.! altema'tive slDbodno - ne-slobOIdno! ?!]

THOUGHTS AND NOTES

Summary

These notes, wh.icih a.~e pa,rt Df Vuk-Pa.v,lovi's philosopihi-cal hteritage, werle nort as such as.s,tgned for pubUcatIon. They are fr:a:gment,s of h.1.s pihiioSiophLcal stu-dl-es, for the most part revealing the f.oundat.ions of his philosophical sy:stem. The span Q1f tIme in wh.i,ch they Wierie produced ext,en-ds to mOIre than three decades.


Founding his philosophy ontolog'ically on life experience and the source of intellectually oI'lganized activity, Vuk-Pavlo-vi concentrates iln these notes on the problems of the mate-rlaJ.1zation of tot'al humanity in our lUe. This is, in his view, th.e meaning of the autonomous personal ethos. The road to l'iooch this goal is the road of human behaviour, differing for each individual, be~cause it depends on the individlla:l revela-tion of th.is mea:ning. By di~elct experience wie m.atertal1ze diffe-rent relations towards absolute values, penetrating in this way into diff,er,ent regions of meanLngness and cl'ieating foOr oursel-v,es conditLons foOr expertenc1ng, to a hilgher or Lesser degree, the fullness of our experience. To experience fully our human existence corresponds with the f.inding of the absolute mea-ning of our own life, tha.t is with transcenldin:g from the indi-vidualJy condit,ioned transitoriness into the non-transitoriness of etiernity. In this way we achiev:e a kind of redemption, that is a creative ltberation from the aJbsurdity of Ufe. VUk-Pavlo-

vi's search for a plur.alistically grasped fullness of humanity, which is one of tihe Characteristics of his philosophy in gene-ral, has led in these notes to an eschatologroal in tensiJficati:on. To e~ploit the rlchness of a real human existence, which is in fact the richness of one's personal ethos, is only possilble 1f ltle is observed from the outside, from the stamdpoint of dea:th. Death becomies the last word of Ufe, the cr,eative woI'ld, because the vi,e:w from it on l1f,e transforms the total foundations of lU,e into a bas'is for the etnos illuminated by the radicalls.m of dea.th. The creattvity of death rea\ches as far as the ultimate depths of 11fe.

How.ever, dea,th 10500 its cr,eatlvity and pas.ses into a mere destruction if we .surr.ender to the absurdity of life. As a pro-cess, the creatlvlty of death is conditioned by the process of th.e meaning of one's own humanity. By this buILding of our real personality we become a membel' of the entire human community, that is, the community of sp,iritual beings bound tog.ethe'r' by the links of love. Consequently, death and love are gr,eat creatr.s and Uberators of mankind. As profund promoting powers, they are present in all forms of h'muan IUe, culmlnating in its cr,eat.iv,e heights.

ln these posth umously publish.ed notes, the problems are e~posed v.ery pr:ecisely, often only hinted at; a number of them w,ere in fact sketches for some more widely planned treatises, some of which m:ent to be included in the bOl()lk in which VUk-

-Pa.vlovi intended to put forw,ard the ethlc foundations of his philosophilcal sysitem.

Documents

Pavao Vuk Pavlovic Misli i Biljeske Prilozi 1983